IJE - RAFIDIJE,

ISTINE, SAVJETI,
I
ISLAMSKE FETVE

Pripremio: erif Alijj Radihi

Prevod: Ebu Abdus-Selam

Izdava: Mektebetu El Guraba

e-mail: ehlisu@yahoo.co.uk
o61343574

Sarajevo, Avgust 2006 godine.

UVOD
Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Poslanika
Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe kao i one koji ih slijede u dobru
do Sudnjeg dana a zatim:
Koliko je samo teko svakom muslimanu kada vidi ljude koji ispovjedaju
vjeru tako to psuju i vrjeaju selef-prve generacije ovog Ummeta, i jo ih
proklinju i odriu se od njih i onih koji ih slijede.
S druge strane meu Ehlu Sunnetom ima onih koji ih brane i ne samo to
ve pozivaju na saradnju sa njima.

Neki od njih pogreno misle da je razilaenje izmeu nas i njih

historijsko i da je ono politike prirode, te da se sa njima razilazimo u
sporednim stvarima ili ograncima vjere ili moda samo u nekim temeljnim
postulatima.
Jo e se vie iznenaditi i zabrinuti kada vidi kako su neki ravnoduni
u tom pogledu i kako im ne smeta ono to nauavaju ije - rafidije, i kako im
ne zamjere na onome to se nalazi u njihovim knjigama, kasetama i to
govori njihova ulema.
Skoro da se zaprepasti kada vidi s kojom njenou i osjeanjima
pojedini sljedbenici Ehli Sunneta, reaguju kada vide neiji odgovor nekoj od
iitskih grupacija.
esto govore kako u tom odgovoru ima previe poniavanja ili moda
kau kako je to rezultat mrnje i zlobe te kako su mogli upotrjebiti blae
izraze, te da su promjenili ovo ili zamjenili ovo, itd..
Nakon to se stvari objasne i poto se odgovori ijama, ne moe se rei da
se pri tome prela granica i da je to napad bez obzira koliko to izgledalo
estoko.
I to ne predstavlja mahanu sve dok time brani i potpomae istinu u
borbi protiv Allahovih neprijatelja i neprijatelja islama i muslimana. O dragi
Allahu, a ko je to zadovoljan da mu se otac ugoni u nevjerstvo, da se psuje i
vrijea, i da ga oslovljavaju svinjom, kopiletom, prokletnikom i slino tome?
Ko je zadovoljan da se tako neto pripisuje njegovom djetetu, ko je
zadovoljan da mu se majka ugoni u nevjerstvo i proglaava ejtanicom i da se
za nju govori da je prokletnica, pokvarena bezobraznica, laljivica, izdajnica
i slino tome?
Ko bi bio zadovoljan da neko to pripisuje njegovoj majci? I kakav bi stav
zauzeli da to neko kae naim roditeljima i naoj brai te da iri vijesti o
tome!? Nema sumnje da je odgovor poznat, to bi predstavljalo neprijateljstvo i
mrnju spram dotinog.
A ta onda rei o onome ko te osobine i jo vie od toga pripie
ashabima i majkama vjernika, a posebno Aii i Hafsi, radijallahu anhunne?
Kakav biste stav zauzeli prema njemu?
Stav prema takvom je shodno imanu ovjeka i ispravnosti njegove akide.
Kako da ne budemo ljubomorni i kako da ne branimo najbolje generacije
muslimana i najbolje ashabe? I najbolje majke? Kako da ne branimo onoga
iji je iman Allah, Azze ve Delle, potvrdio? I svi su Allahovi robovi to potvrdili.

Kamo sree da oni koji brane ije - rafidije ute.

Pa zar akida ovih ija spram asnih ashaba i istih majki vjernika u
njima ne budi muminsku ljubomoru i plamen islama: Teko vama, jadni bili!
Vratite se vaoj vjeri vaem islamu, vaoj akidi i pokajte se Allahu, Azze ve
Delle, od prijateljevanja sa Allahovim neprijateljima ijama.
Pokajte se Allahu, Azze ve Delle, zbog toga to im se umiljavate, i
poklanjate ljubav Allahovim neprijatelljima koje neete zadovoljiti osim ako
prospete krv Ehli Sunneta kao to se to desilo u Bagdadu kada su ije pomogli Tatarima, kao to se desilo u Libanonu, kao to se deava u Iranu. Samo
se Allahu jadamo.
Neka te ne obmane to to neki tvrde da su miroljubivi. Oni ako im se
prui prilika nee se bojati Allaha, Azze ve Delle, kao to je na to upozorio
ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao. Pametan ui i uzima pouku od
drugih.
ODLOMCI IZ ITSKIH KNJIGA
- Nasibija je po njima onaj ko prizna hilafet dvojice ejhova Ebu Bekra i
Omera, radijAllahu anhum.
(Siratul-mustekim, 2/321)

- Sunije su po njima ejtane uzeli za zatitnike kada su za namjesnike

postavili trojicu pravednih halifa.
(Siratul-mustekim, 2/279)

- Jedan od islamskih artova kod njih je odricanje od dva ejha, Ebu

Bekra i Omera, radijallahu anhuma.
(Siratul-mustekim, 2/88)

- Dva ejha, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, su po njima kopilad.

(Siratul-mustekim, 2/95)

- Ebu Bekr je po njima halifa ejtan.

(Siratul-mustekim, 2/299)

- Oni kau: Na prvom i drugom, Ebu Bekru i Omeru, je svo Allahovo

proklestvo. Tako mi Allaha oni su nevjernici u Allaha i murici.
(Siratul-mustekim, 2/333)

- Za Ebu Bekra, Omera i Osmana kau da su tele, faraon i Samirij.

(Siratul-mustekim, 2/343)

- Takoer za Ebu Bekra, Omera i Osmana kau da su dehennemski psi i

dehennemske svinje.
(Siratul-mustekim, 2/344)

- Njihovi imami, po njihovom uenju, kada na demretima bacaju

kamenie gaaju Ebu Bekra i Omera.
(Besairu deredat, 274)

- Majka pravovjernih, Aia, radijallahu anha, je po njima majka svih zala.

(Siratul-mustekim, 2/465)

- Takoer za Aiu kau da je ejtanski rog.

(Siratul-mustekim, 2/468)

- Hafsu i Aiu, radijallahu anhuma, ugone u nevjerstvo. (Siratul-mustekim, 2/472)

- Govore kako Allah, Azze ve Delle, nije oistio Aiu od kleveta zinaluka
(iako to stoji u Kuranu).
(Siratul-mustekim, 2/469)

- Aiu oslovljavaju je s pokvarenica (fadire).

(Siratul-mustekim, 2/350)

- Hadije, mimo ija, po njima su majmuni i svinje.

(Tefsir Askeri, 305)

- Rafidijama je nareeno da poslije rukovanja sa sunnijom operu ruke.

(Usul minel-kafi, 2/475)

- Sunija je po njima gori od kopileta.

(Damiul-ahbar, 462)

- Sunija je takoer po njima gori od psa.

(Siratul-mustekim, 2/362)

- Sunija je takoer po njima kao oboavaoc kipova.

(Siratul-mustekim, 2/362, Besairu deredat, 334)

- Sunije e po njima biti u vatri.

(Siratul-mustekim, 2/362)

- Sunije su po njima unitene muhe..

(Meanil-ahbar, 404)

- Sunije su stvorene od ustajale ilovae.

(Besairu deredat, 32)

- Sunije su stvoreni od lude ilovae i od ilovae vatre.

(Besairu deredat, 33)

- Alija e po njima uvesti u Dennet koga htjedne, a u vatru koga htjedne.

(Besairu deredat, 386)

- Po njima Alija, radijallahu anhu, posjeduje kljueve od Denneta i

dehennemske kuke.
(Besairu deredat, 386)

itaoc treba da zna da su gore spomenute knjige meu najvrjednijim

knjigama kod ija rafidija, koje posebbno cijene i ono to je u njima
prihvataju, a njihove autore pohvaljuju i dove za njih.
Znaj da od Ehlu Sunneta ima onih koji su zapali u gaflet nemar, pa se
nadamo da e ih pomenuti navodi probuditi i opomenuti.
Takoer ovo to smo spomenuli je samo mali dio od njihove akide i
odnosa spram sunija. Mi smo ovdje samo upozorili na neke stvari koje su pri
njima, a ono to kriju je vie i gore. Skoro da se planine pokrenu i dignu od
pogantine i prljavtine onoga to smo spomenuli. Allahu se jadamo, la havle
ve la kuvvete illa billahil alijjil azim.
I na kraju, neka je Allah, Azze ve Delle, zadovoljan sa svim ashabima i
naim majkama, majkama svih vjernika, a neka Allah, Azze ve Delle, prokune
one koji su neprijatelji prvoj i najboljoj generaciji muslimana.

Neka Allah, Azze ve Delle, prokune ije rafidije koji napadaju na ast
prvih i onih potonjih muslimana. Amin.

FETVE
Pitanje: Kakav je propis u pogledu obinih sljedbenika rafidija imamija
isna aerije? Da li ima razlike izmeu uleme neke sekte koja je izila iz
kruga Ummeta i izmeu obinih sljedbenika te sekte kada je u pitanju
proglaavanje nevjernikom ili grjenikom (tekfir ve tefsik) nekog od njih?
Odgovor: Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika,
porodicu i ashabe, a zatim:
Onaj ko slijedi nekog kolovou nevjerstva i zablude i pomae njihove
velikane i gospodu u njihovoj mrnji i neprijateljstvu spram muslimana na
njih se donosi propis koji vai i za njegove voe u pogledu kufra i fiska.
Allah, Azze ve Delle, u Kuranu kae: I govore Gospodaru na mi smo se
pokoravali naoj gospodi i naim velikanima pa su nas odvratili od pravog
puta. Gospodaru na daj im dvostruku patnju i prokuni ih velikim
prokletstvom
Proitaj ajete: 165-167 iz sure Bekara, zatim ajete 37-39 iz sure Earaf, 2122 iz sure Ibrahim, 28-29 iz sure Furkan, iz sure Kasas 62-64, iz sure Sebe 3133, iz sure Safat 20-36, i sure Gafir 47-50. Kao i druge ajete i dokaze na tu
temu a njih je u Kuranu i Sunnetu zaista dosta.
Takoer se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv voa murika
kao i protiv njihovih sljedbenika. Isto su tako postupali i ashabi, radijallahu
anhum, i nisu pravili razliku izmeu njihovih glaveina i njihovih sljedbenika.
Uputa je od, Allaha, Azze ve Delle, i neka je salavat i selama na naeg
Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
(Stalna komisija za izdavanje fetvi, El-akide, 2/267. Abdullah ibn Gadjan, Abdullah ibn Kuud,
Abdurrezak Afifi. Predsjednik komisije: Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz)

ejh Abdulaziz ibn Baz je rekao: Ako ova skupina oboava pripadnike
Ehlu bejta kao to su Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijallahu anhum, ili druge
lanove Ehli bejta i preko njih dove i od njih trae spasa i pomoi i drugo ili
ako vjeruju da oni poznaju nepoznato i nevidljivo ili neke druge stvari koje
ovjeka izvode iz islama oni su u tom sluaju nevjernici. U tom sluaju sa
njima nije dozvoljeno stupati u brak, nije dozvoljeno sa njima prijateljevati
niti jesti ono to zakolju. Obaveza ih je mrziti i odrei ih se sve dok ne
povjeruju u Jedinog Allaha i ne budu samo Njemu Jedinom inili ibadet.
(El-edvibe mufide ala badi mesailil-akide, 25, ejh Ibn Baz)

I rekao je ejh Ibn Baz: Ko umre psujui ashabe Allahova Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem, ili bude potvarao Aiu, radijallahu anha, umro je izvan
islama, jer time ugoni u la Allaha, Azze ve Delle, i Njegova Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem.

I jer je Allah, Azze ve Delle, pohvalio ashabe, radijallahu anhum, i

oistio i opravdao Aiu, radijallahu anha, od potvore. (El-edvibe mufide ala .., 45, ejh
Ibn Baz)

I rekao je ejh Ibn Baz: Za koga se pouzdano sazna da upuuje dovu

mrtvima i od njih trai pomo, zavjetuje im se ili im ini neki drugi ibadet taj
je murik nevjernik. Nije dozvoljeno sa njim stupati u brak niti mu je
dozvoljeno ulaziti u Mesdidul-haram niti je dozvoljeno u meusobnim
odnosima tretirati ga kao muslimana pa makar se pozivao na neznanje sve
dok se ne pokaje Uzvienom Allahu, Azze ve Delle.
Ne treba uvaavati to to se pravda neznanjem ve je obaveza prema
njemu se odnositi kao prema nevjerniku sve dok se ne pokaje Allahu, Azze ve
Delle.
(Fetava muhimme tetealleku bil akide, 49-50, ejh Ibn Baz)

Hafiz ibn Kesir je rekao: Onaj ko to misli za ashabe (da su se urotili protiv
Alije, radijallahu anhu, i da su mu oduzeli pravo na hilafet) sve takve smatramo
pokvarenjacima grjenicima i smatramo da su se takvi ujedinili u inatu
spram Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da su se ujedinili na putu
suprostavljanja njegovom propisu i njegovoj rijei.
Onaj ko zapadne u takvo stanje iziao je iz kruga islama i postaje
nevjernik po idmau svih velikih imama. (El-bidaje ven-nihaje, 5/264)
Rekao je veliki alim hanefijskog mezheba Sarahsi: Svako onaj ko
napada na ashabe, radijallahu anhum, taj je bezbonik (mulhid), izlazi iz islama, i
za njega je lijek sablja ako se ne pokaje.
(Akidetu ehli sunne vel demaah fi sahabeti kiram, dr. Nasira E-ejh, 2/857)

Muhammed Siddik je rekao: Svako onaj ko napada na ashabe nema

sumnje da je on od stanovnika vatre jer se svojim pokvarenim miljenjem
suprostavio onome to je Allah, Azze ve Delle, rekao u Svojoj Knjizi i o emu je
obavjestio da imaju posebnu vrjednost i time odbija dokaze Kurana. A svako
onaj ko negira jedan harf iz Kurana time izlazi iz islama i svrstaje se meu
nevjernike bez imalo sumnje. Pa teko li se ijama - rafidijama koji ih psuju i
proklinju. A Uzvieni je rekao: da bi On s vjernicima najedio nevjernike (ElFeth, 29)
(Ed-Dinul-halis, Muhammed Siddik, 3/260)

ejh Muhammed ibn Abdul-Latif je rekao: Sjediti i jesti sa ijom rafidijom nije dozvoljeno kao ni poselamiti ga, jer to predstavlja
prijateljevanje i poklanjanje mu ljubavi a Allah, Azze ve Delle, je zabranio
prijateljevanje i meusobnu ljubav izmeu muslimana i murika.
(Ed-Durerus-senijje fil-edvibe en-neddijje, ejh Adburrahman Kasim, 8/439)

I rekao je ejh Muhammed ibn Abdul-Latif, Allah mu podario Dennet:

Pogledaj, Allah ti se smilovao, u govor dobrih prethodnika i njihovo upozorenje u
pogledu novotara i poklanjanja panje istim. Oni su u tom pogledu bili veoma
strogi i zabranjivali su da se novotarima naziva selam. A ta tek rei za

rafidije koje je Ehlu Sunnet ubrojao u sedamdeset i dvije zalutale grupacije i

pored jasnog irka koji ine i dozivanja drugih mimo Allaha, Azze ve Delle,
kako u tekoama tako i u rahatluku kao to je to poznato. Jesti zajedno sa
njima i selamiti ih predstavlja jedan od najprljavijih munkera - zala. Obaveza
je udaljiti se od njih i napustiti ih.
(Ed-Durerus-senijje fil-edvibe en-neddijje, ejh Adburrahman Kasim, 8/440)

I rekao je ejh ibn Abdul-Latif: Danas je stanje raffidija jo gore i

prljavije zato to su zastranili u pogledu Allahovih evlija i dobrih ljudi od
Ehlu bejta ali i drugih. Oni vjeruju da im oni pomau u blagostanju i u
nesreama i to vide kao nain da se priblie Allahu, Azze ve Delle.
Onaj ko padne u njihovo nevjerstvo, u ovoj situaciji, i sumnja u njega, taj
je zaista dahil-neznalica u pogledu onoga s im je doao Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, kao i u pogledu onoga to je objavljeno u Kuranu. Zato
neka preispita svoju vjeru prije nego ode pod zemlju.
(Ed-Durerus-senijje fil-edvibe en-neddijje, ejh Adburrahman Kasim, 8/450)

I rekao je ejh Muhammed ibn Abdul-Latif: to se tie formalnog

selamljenja rafidija, i druenja sa njima uz ubjeenje da su u zabludi i
nevjerstvu, u tome je velika opasnost i grijeh za ijeg se poinitelja
pribojavamo umrttvljenja srca.
(Ed-Durerus-senijje fil-edvibe en-neddijje, ejh Adburrahman Kasim, 8/451)

Mnogi uenjaci hadisa i Kurana a meu njima i Muhammed Sadik su

rekli: Rafidije su nevjernici jer negiraju opte poznate stvari u vjeri i poznate
stvari od erijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, od stvari i pitanja koje
su kategoriki jasne i poznate te zbog njihova ugonjenja u nevjerstvo ashaba
a oni su najbolji, najii i najplemenitiji ljudi ovog Ummeta shodno
dokazima Kurrana i Sunneta. Pa ko se suprostavi Allahu i Njegovom
Poslaniku u pogledu stvari o kojima su nas oni obavjestili i u tome pokae
nepokornost uz ispoljavanje rune akide i ubjeenja u pogledu najboljih
Allahovih robova, kufr takkvog je veoma jasan (kufrun bevah) bez imalo
sumnje.
(Ed-Dinul-halis)

I rekao je Muhammed Sadik: Ko god psuje ashabbe, psuje ih jer u srcu

osjea prema njima mrnju a mrnja prema njima je dokaz nevjerstva.
Nevjernikom je postao zbog otpadnitva (riddeta) i zbog toga se ubija. Zar ima
iko prei da se ubije zbog otpadnitva od onoga tko psuje i vrea ashabe
osim ako se pokaje.
(Ed-Dinul-halis, 3/355)

ejh Muhammed ibn Ibrahim kae: Rafidije naeg vremena su

nevjernici, otpadnici od islama oboavaoci idola. (Fetve, ejh Muhammed ibn
Ibrahim, 8/189)

Kada se pogleda u zbir svih fetava Muhammeda ibn Ibrahima moe se

ocjeniti da on na ije gleda kao na munafike.

ejh Abdullah ibn Dibrin kae: to se tie stanja rafidija i njihovih
djela. Oni i njihova djela su, Allahu se utjeemo od toga, u zabludi. Molimo Allaha,
Azze ve Delle, da nas sauva od njihove akide i njihovih djela.
(Hakikatu rafida)

ejh Sefer Havali kae: to se tie Isna aerije (ije koje slijede dvanaest
imama) ako se precizno analizira ono to je u njihovim knjigama kao i ono to
je o njima pisala eminentna islamska ulema, koja je poznata po vjerodostojnnosti, oni su, i u to nema sumnje, na osnovu svoga akaida i svojih temeljnih
postulata izali iz kruga islama.
A to se tie batinija oni su jo ei u svome nevjersstvu i jo su vie
zastranili u svome rafdu. To nije udno jer kao to znate neki nevjernici su
ei od onih drugih.
I nema nijednog poglavlja u islamu, na osnovu kojeg su rafidije imamije,
sljedbenici dvanaest imama, izali iz kruga islama, a da u istom poglavlju
batinije nisu jo ei i jo vie zastranili.
(Akidetu ija, ejh Sefer El Havali)

ejh Abdullah ibn Dibrin, Allah mu se smilovao, kae: Rafidije - ije su

bez sumnje nevjernici i to potkrepljuju etiri dokaza.
Prvo. Njihov napad na Kuran i tvrdnja da je iz Kurrana izbrisano dvije
treine kao to to stoji u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri a koju je
nazvao, Faslul-hittab fi isbati tahrifil-kitab rabbil-erbab, to u prevodu znai, Objanjenje i potvrda iskrivljenosti Knjige Gospodara gospodara. Isto se
nalazi u njihovoj poznatoj knjizi, Kafi, kao i u drugim itskim djelima.
Onaj ko napada na Kuran taj je nevjernik i nijee rijjei Uzvienog: Mi
smo objavili Zikr (Kuran) i Mi emo nad njim bdjeti.
Drugo. Njihov napad na Sunnet i hadise koji se prenose u dvije
najvjerodostojnije sahih zbirke (Buharija i Muslim). Oni ne rade po njima jer ih
prenose ashabi koji su po njima kafiri.
Naime oni su ubjeenja da su svi ashabi uznevjerrovali poslije smrti
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegove porodice, Selmana i
Amara i jo nekolicine. A to se tie trojice pravednih halifa-hulefai raidina i
velikke veine ashaba oni su po njima otpadnici kako to stoji u njihovim
knjigama.
Tree. Ugonjenje u nevjerstvo sunija. Oni ne klannjaju za sunijama. Onaj
ko klanja iza sunije ponovi svoj namaz. I ne samo to, vjeruju kako smo mi

sunije neist, pa kada se sa nama rukuju poslije toga peru svoje ruke.
Mi njih proglaavamo nevjernicima, kao to i oni nas tekfire, i jo je
pree da to uinimo.
etvrto. Njihov irk u pogledu Alije i njegove porodice je jasan i
nedvosmislen jer im upuuju dove pored Allaha, Azze ve Delle. Sve to se jasno
nalazi u njihhovim knjigama.
U svojim knjigama oni ga opisuju osobinama koje ne dolikuju osim
Gospodaru svjetova. Ove stvari smo uli sa njihovih kaseta. Zatim oni ne
uestvuju na skupovima sunija niti udjeluju sirotinji od Ehli Sunneta. Ako to i
uinne onda to urade s mrnjom i pri tom se slue tukijjom. Shodno tome
onaj ko njima udjeli zekat duan je ponovo podjeliti zekat jer je prvi dao
onima koji se tim novcem pommau na putu nevjerstva i borbe protiv
Sunneta.
Ako onaj ko je zaduen za podjelu zekata dadne zekat rafidiji nije
ispravno obavio svoju dunost. Takav se kanjava novano jer nije ispotovao
povjereni mu emanet.
Onaj ko sumnja u to, nek proita knjige u kojima je odgovor ijama, kao
to je knjiga Kafarija u pobijanju mezhheba ija, zatim Hututul-arida od
Hatiba, Ihsan ilahi zahhir, i druge knjige, a Allah, Azze ve Delle, upuuje na
Pravi put. (Luluul-mekin min fetava fedileti ejh Abdullah ibn Dibrin, 40-41)
- Da li znaju ije da se vjera ija potpuno razlikuje od islama?
- itska vjera je protkana laima.
- itska vjera je krcata proturjenostima.
(E-iatu vel-mutatu, Muhammed Malullah, 10, 143)

- Svaka aktivnost rafidija usmjerena je ka unitennju islama i njegovih

temelja i postulata.
(Muhtesar Minhadu sunne, Ibn Tejmijje, 2/781)

- Dananje ije su loije od onih juer.

- iizam je pristanite za svakoga ko eli sruiti islam i iskoristiti ljude.
- Istorijske knjige su prepune dokaza o itskom obmmanjivanju Alije i
ostavljanju Husejna, radijallahu anhuma, na cjedilu.
(Humejni izmeu ekstremizma i umjerenosti, Abdullah Magrib, 15, 16, 38)

- Nikada nisu zaratili muslimani i idovi, muslimmani i krani ili

muslimani i murici, a da ije nisu bili na strani idova, krana ili
murika..
(Muhtesar Minhadu sunne, Ibn Tejmijje, 1/138)

- Rafidije nareuju zlo a spreavaju dobro, nalaze se u zabludi i druge u

nju odvode. Pozivaju u krivu akidu, slijede ejtanske stope i bjee od erijata

i propisa islama i imana.

- irk rafidija je vrlo jasan.
- Rafidija je murik.
- Nema na svijetu nijednog rafidije a da ne psuje ashabe to predstavlja
otvoreno nevjerstvo.
- Najgora ubjeenja od svih ljudi u pogledu ashaba imaju rafidije, Allah
ih unitio.
(Muhammed Sidik Kanudi, Dinul-halis, 3/263, 266, 279, 284)

- Rafidije su Allahovi neprijatelji i neprijatelji islama i muslimana.

(Hakikatu rafida, Abdullah ibn Dibrin)

- Rafidije su odbaena i pokvarena skupina.

- U pogledu ubistva Husejna ije su prenijele mnogo lai i netanih vijesti.
(El-bidaje ven-nihaje, ibn Kesir, 5/300; 8/599)

- Rafidije smatraju da je ubistvo muslimana od najboljih djela kojim se

pribliava Allahu, Azze ve Delle. Otuda je dolo u njihovoj knjizi Ridalu-lkeij
sljedee: Zato izvravajte atentate, zato izvravajte atentate, zato izvravajte
atentate.
evkani u svojoj knjizi Talebul-ilm kae: Nikada nemoe biti
pouzdanja i emaneta kod rafidije za onoga ko se od njega razlikuje u vjeri.
Naprotiv, uinit e njegovu krv i imetak sebi dozvoljenom kad mu se za to
ukae prva prilika. Jer nai imetci i naa krv je za njih halal. Oni su se
danas rairili po islamskom svijetu i dalje. Opasnost od njih predstavlja
veliku opasnost dananjice.
(Hatr batini muasir, dr. Nasir Kafari)

- Njihov ejh ibn Babujeh, voa muhaddisa kod njih je rekao: Ko

zanijee odsutnog imama, taj je eeg
nevjerstva od Iblisa.
- Jedan od njihovih ejhova dr. Muhammed Mehdi Sadiki kae: Meku
Mukerremu je Allah uinio haremom u kojoj je nered ohalalila jedna skupina
(sunije) koja je gora od idova.
- Kako bi ostrvarili svoje ciljeve ije ponekad ulaze u redove policije i
vojske pojedinih islamski zemalja kako bi na taj nain doli do prilike da
napadnu dobre Allahove, Azze ve Delle, robove te da na taj nain naude i
nanesu tetu onima koji se sa njima razilaze.
Koliko god da im musliman uini dobroinstva, udjeli im novca, prema
njima se lijepo ponese i pokua sa njima uspostaviti lijep kontakt i vezu sve
to ne moe pobrisati mrnju i zlobu koju nose u svojim srcima koja je vea i
od planina. To je odgoj i mrnja koju su ponijeli jo iz svog djetinjstva, mrnja
koju propagira na hiljade crnih stranica u njihovim knjigama, odgoj koji su
ponijeli kroz oplakivanje Husejina, radijallahu anhu. To sve ovjek ne moe ni
-

zamisliti dok ne proui njihovu tradiciju.

- Kada se nalaze u zemljama sunija ili drugim zemmljama koje ne
ispovjedaju njihov akaid sav svoj trud usmjeravaju kako bi uvrstili i proirili
svoj mezheb a nannijeli tetu drugome. Ako proita ta je uradio ibn Jaktin
sa zatvorenicima i siromasima kao i stalne pokuaje rafiddija da se doepaju
ureaja policije i obavjetajnih slubi te duboke veze i umjeanost unutar
vojski islamskih zemmalja spoznat e da njihov cilj nije sluenje dravi i
odbbrana iste od neprijatelja ve da to iskoriste u borbi protiv muslimana s
ciljem da uzdignu svoj mezheb kada im se zato ukae prilika.
- Oni ive u naseljima muslimana a zatim iskoriste prvu ansu da ubiju
nekog od njih.
(Brutukulat ajat Kum, dr. Abdullah Gafari, 58, 75, 90, 93, 95, 97)

- Oni govore: Oslobodit emo Kabu, Kuds, i Palestinnu od nevjernikih

ruku.
(El-fitnetu humejnije, Muhammeda Abdulkadira, 9)

- Ehlu Sunnet u Iranu je veoma ugroen i nalaze se pod mnogim i

raznovrsnim pritiscima i uskraivaju im se najosnovnija prava.
- Sasvim je normalno da se ubijaju ljudi i ene i djecca, te da se ugroava
svetost i privatnost kue i privatnih posjeda. Zatim prestraivanje i stvaranje
nesigurnosti i straha meu sunijama. Sve ove metode po njihovom bolessnom
rezonovanju trebaju da preobraze sve ili dio sunija u iizam.
(El--Humejni vel-vedhul-ahar, 194, 202, dr. Zejd El-Ajs)

- Znaj, neka Allah uputi i tebe i nas na ono to On voli i sa im je

zadovoljan, da rob nee uvrstiti i upottpuniti svoju vjeru sve dok ne pokae
neprijateljstvo spram Allahovih i Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem,
neprijatelja.
(Ed-Durar sunijje, 8/437, ejh Muhammed ibn Abdul-Latifa)

- Obaveza je svakom muslimanu, koji eli spas svojoj dui i selamet svojoj
vjeri da pokae neprijatteljstvo prema onima za koje su Allah, Azze ve Delle, i
Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili da se prema njima iskazuje
neprijateljstvo, pa makar mu to bio i najblii roak. Zaista iman ne moe biti
potpun osim sa time. Praktikovanje ovog postulata je jedna od najobaveznijih
obaveza-vadiba.
(Ed-Durar sunijje, 8/438, ejh Muhammed ibn Abdul-Latifa)

- Ne moe se sauvati islam niti se moe sprovodditi nareivanje dobra i

odvraati od zla, niti se moe uzdii bajrak dihada osim uz prakticiranje
akaidske take, ljubav u ime Allaha, Azze ve Delle, i mrnja u ime Allaha, Azze
ve Delle, te ljubav spram njegovih dobrih robova, i iskazivanje neprijateljstva
prema Njegovim neprijateljima. Ajeti i hadisi na tu temu su zaista mnoggobrojni i nema potrebe da se ovdje navode.
(Ed-Durar sunijje, 8/447, ejh Muhammed ibn Abdul-Latifa)

- Zato neka se dobri Allahovi robovi maksimalno uvaju da ne zapadnu u

neopreznost i oputenost te da poklanjaju panju Allahovim neprijateljima i
da ne budu strogi prema njima. I neka se uvaju da im ne povjere kakkav
poloaj i da ih uzmu za savjetnike i prijatelje jer to za sobom povlai Allahovu
srdbu i kaznu.
(Ed-Durar sunijje, 8/449, ejh Muhammed ibn Abdul-Latifa)

- ovjekov islam ne moe opstati i ne moe se sauvati, pa makar

oboavao samo Allaha, Azze ve Delle, i klonio se irka, ako jasno ne ispolji
neprijateljstvo i mrnju prema muricima.
(Ed-Durar sunijje, 8/331, ejh Muhammed ibn Abdul-Latifa)

- Onaj ko je u mogunosti da se suprostavi rafidijjama i da negira

njihovo uenje, a to ne uradi, takav je zadovoljan sa napadima na islamske
svetinje i na ast muslimana. Njegov postupak se karakterie kao preuivanje nevjerstva.
(Dinul-halis, 3/277)

- Ko uti i ne negira kufr iako je to u mogunosti taj je zapostavio ono to

je Allah, Azze ve Delle, naredio u Svojoj Knjizi od nareivanja na dobro i
odvraanja od zla i napustio je negiranja onoga to je jasno nevjerstvo. Takav
je zapostavio jedan od najvanijih postavki vjere a to je nareivanje dobra a
odvraanje od zla. Takav niti radi po Allahovoj, Azze ve Delle, Knjizi niti slijedi
Sunnet Poslanikka, sallallahu alejhi ve sellem.
(Muhammed Sidik Kanudi, Dinul-halis, 3/277)

- Na nama je obaveza kada vidimo da ije pokazuju i istiu svoja obiljeja

i njihova djela da im to negiramo i da obavjestimo nadlene u vlasti i da im
naredimo da ih u tome sprjee kako ne bi svoje novotarije ispoljavali u
islamskim zemljama. Onaj ko eli da praktikuje te novvotarije neka ide u
zemlje u kojima vladaju rafidije. Neka tamo rade to god ele, a to se tie
zemlje u kojoj vlada erijat nije dozvoljeno da im se omogui praktikovanje
ovih novotarija. (Hakikatu rafida)
Psovanje ashaba je djelo koje izvodi iz islama sa vie aspekata:
Prvo. Psovanja ashaba predstavlaj ugonjenje Kurana u la i nijekanje
onoga to je u njemu preneeno u pogledu njihove istote kao i Kuranske
pohvale ashaba.
Drugo. Psovanje ashaba predstavlja pripisivanje nezznanja Allahu, Azze ve
Delle, ili poigravanje sa Kuranskim tekstovima koji pohvaljuju ashabe.
Tree. Onaj ko opsuje ashabe i potvara ih kako su nevjernici ili grjenici
taj uznemirava i napada Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on odgajao i
oistio ashabe, radijjallahu anhum. A poznato je da napad na Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, predstavlja djelo koje ovjeka izvodi iz vjere.

etvrto. Napadi na ashabe i vrijeanje istih ustvari predstavljaju napade

i vrijeanje vjere i ponitavanje erijjata kao i ponitavanje njegovih osnova
jer to znai da nam erijat nisu dostavili povjerlji ljudi.
Peto. Psovanje i vrijeanje ashaba znai odvoenje u zabludu
Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, Ummeta. To bi takoer trebalo da znai
da je ovaj na Ummet najgori od svih ummeta i naroda te da su njegovi dobri
prethodnicci najgori ljudi. Nema sumnje da je to djelo koje izvodi iz islama i
to je opte poznata stvar u islamu.
435)

(Nevakidul-iman el-kavlije vel-amelijje, dr. Abdulaziza ibn Muhammed Abdul-Latif,

426-

- Onaj ko ima najminimalnije znanje o vjeri islamu moe uvidjeti da je

pravac rafidija u suprotnosti sa njim.
(Muhtesar Minhadu sunne, Ibn Tejmijje, 2/908)

- iizam je kransko sjeme koje su idovi zasijali u zemlji medusija vatropoklonika.

(Akidetu ia, Brutukulat ajat Kum, 94)

- Jednog dana je Hasan ibn Husejn ibn Alij ibn Ebi Talib je rekao nekom
rafidiji: Tako mi Allaha tvoje ubistvo bi ovjeka pribliilo Allahu, Azze ve
Delle. Na to mu onaj rafidija ree: Ti se to ali? Tako mi Allaha ne alim
se, ree Hasan. (El-Bidaje ven-nihaje, 9/202)
- Ebu Bekr Bakalani je rekao: Rafidije tee da u pottpunosti unite vjeru
islam. (Dinul-halis, 3/310)
- Neka Allah uniti neprijatelje islama od rafidija i druge koji misle da
su Ebu Bekr i Omer oduzeli pravo Ehlu Bejta. (Dinul-halis, 3/342)
- Preneeno je u vjerodostojnom hadisu da ejtan bjei od Omerove sjenke.
U hadisu je jasan dokaz da su rafidije ejtani jer bjee od njegova asnog
imena i odlaze u suprotnom pravcu. Njihova mrnja i neprijateljstvo spram
njega su opte poznati. (Dinul-halis, 3/296, 310, 342)
- Rafidije prema ashabima pokazuju neprijateljstvo, potvaraju ih,
optuuju ih za razne zloine i lano ih tekfirre i proglaavaju munaficima.
Kakvih li lai i potvora.
(Hakikatu rafida)

- Uz pomo munafika, izdajica, nasilnika nestaje vlast i slabi vjera a

plemena predvode najgori ljudi, zato je sretan onaj ko pouku izvue
ugledajui se na primjere drugih od onoga to je sebi i protiv sebe pribavio.
Ljudi od vjere su temelji jednog naroda pa ako se oni unite i to drutvo e
propasti.
(Akidetu ia, 9/296, ejh Abdurrahman ibn Hasen)

HUTBA EJHA ALIJA HUZEJFIJA

Kako je mogue ostvariti pribliavanje izmeu Ehli Sunneta i ija!!? Ehlu
Sunnet su nosioci Kurana i hadisa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah je preko njih sauvao vjeru. Oni su se borili na Allahovu putu kako bi
uzdigli simbole islama. Oni su ti koji su ispisali njegovu velianstvenu
istoriju.
S druge strane rafidije proklinju ashabe i rue islam. A ashabi su nam
dostavili vjeru pa ako neko nappadne na njih taj automatski rui vjeru.
Kako je mogue pribliiti stavove izmeu Ehli Sunnneta i rafidija kada
oni psuju i vreaju trojicu prvih haliffa!? Da imaju pameti znali bi da psovati
njih znai i nappad na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su Ebu Bekr i
Omer, radijallahu anhuma, Poslanikovi punevi. Oni su bili njegovi veziri-ministri
jo za njegova ivota i zajedno su ukopani pored njega, sallallahu alejhi ve sellem.
Pa ko jo moe dostii ovakvu poast? Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu
alejhi ve sellem, su se borili u svim bitkamma. Samo ovaj dokaz je dovoljan da se
pobiju rafidije.
A to se tie Osmana, pa on je oenio dvije keri Posslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Allah, Azze ve Delle, ne bi odabrao svom Poslaniku osim najboljeg
ovjeka za zeta.
Pa ako su trojica halifa zaista neprijatelji islama, kao to to tvrde
rafidije, kako onda na to nije upozorio Poslannik, sallallahu alejhi ve sellem? I ne
samo to ve se moe rei da psovanje ove trojice predstavlja napad i na Aliju,
radijallahu anhu, jer je on sa zadovoljstvom u mesdidu dao beju Ebu Bekru a
Omer je oenio njegovu ker Ummu Kulsum.
Osmanu je po svom izboru takoer dao prisegu i svima njima je bio vezir
i savjetnik, neka je Allah, Azze ve Delle, zadovoljan sa svima njima. Pa zar bi
Alija za zeta uzeo nevjernika i zar bi dao prisegu nevjerniku?
Subhanallahi, ovo je zaista velika potvora.
Proklinjanje Muavije predstavlja napad na Hasana. Jer se Hasan
odrekao hilafeta i prepustio ga Muaviji nadajjui se Allahovoj nagradi kako
bi izmirio dvije velike skuppine muslimana. Na tom putu je bio upuen i taj
njegov in je unaprijed pohvalio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Da li bi se
Allahov miljenik povukao sa pozicije hilafeta i isti prepustio nevjerniku da
upravlja nad muslimanima?
Slavljen neka si Ti ovo je zaista velika potvora.

Pa ako kau da su njih dvojica na to bili prisiljeni onda zaista nemaju

pameti jer taj iskaz negira ono to se deavalo poslije.
Kako to da proklinju majku pravovjernih, Aiu, raddijellahu anha, za koju je
Allah, Azze ve Delle, u Svojoj Knjizi rekao da je ona majka vjernika. Uzvieni u
tom kontekstu kae: Poslanik je vjernicima prei od njih samih a njegove
ene su njihove majke. Nema sumnje da onaj ko proklinje Aiu, radijallahu anha,
ona za njega nije majka, a onaj za koga je majka ne proklinje je ve je voli.
Kako da se priblie stavovi Ehli Sunneta i ija kada za Homeinija,
imama zablude, kau da je nepogrjeiv i sauvan od grjeenja, i za njega
tvrde da je zamjenik njihhovog Mehdije koji je na osnovu njihovih legendi
uao u peinu. Kau: Zamjenik ima propis onog kojeg mjenja pa ako je
Mehdija nepogrjeiv onda je i zamjenik nepoggrjeiv. Kakve li samo
kontradiktornosti!!?
Svojim govorom o vilajetu fekiha, ije su sami pobbili svoj mezheb a ono
to je neispravno samo sebe rui i sadri meusobne kontradiktornosti koje
same sebe pobbijaju. Ehlul-bejt je ist od onoga to oni tvrde. erijatski i
razumski dokazi o neispravnosti mezheba rafidija se ne mogu ni nabrojati.
Zato neka uu i prihvate isti islam, a to se tie nas sunija mi im se
neemo pribliiti niti za jednu dlakku niti manje od toga. Oni su za islam
tetniji od idova i krana, i nikada im se ne moe vjerovati.
Na muslimanima je obaveza da budu u predostronosti u pogledu njih.
Uzvieni kae: Oni su neprijatelji zato ih se priuvajte. Allah ih ubio kuda se
odmeu.
(Hutba ejha Alija Huzejfija sa minbera Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
damije, 1418 h.g.)

- Nije dozvoljeno pripisati djela i rijei koja izvodde iz vjere ili druga koja
ne izvode nekome od muslimmana samo na osnovu miljenja, a zatim na
osnovu toga donjeti propis. Osim ako se radi o sektama koje ispovjeddaju
vjeru kroz, prikrivanje istine i tukijju, kao to su batinije i rafidije.
Pripadnik ovih grupacija povlai na sebe propis koji se odnosi na njih pa
makar nam javno i ne pokazivao svoju akidu. Jer ovi inae vjeru ispovjeddaju
putem nifaka - licemjerstva spram muslimana, a u svojoj unutranjosti su
protiv vjerovanja Ehli Sunneta.
(Mevkif ehli sunneti vel-demaati min ehli-lehvai vel-bidei, dr. Ibrahima Ruhejlija, 1/426)

- Ako se zna da novotari varaju muslimane i ne ele im dobro, i ne

savjetuju ih onda uopte nije dozvoljeno pomagati se sa njima. Bez obzira da
li je ta prevara rezulttat ahlaka nekog pojedinca od njih ili dolazi kao
rezultat toga to neke grupacije varanje i la smatraju dijelom vjerre i na taj

nain ispovjedaju vjeru kao to su razne vrste batinija i rafidije.

Pomenute grupacije smatraju ibadetom da uznemmiravaju (ezijete)
muslimane, da ih varaju i nanose im tetu, i ne samo to, ve dozvoljavaju
prosipanje njihove krvi i otuivanje imetka.
(Mevkif ehli sunneti vel-demaati min ehli-lehvai vel-bidei, dr. Ibrahima Ruhejlija, 2/705)

ZAVRNA RIJE
Opte je poznato da svaki ovjek udi da sebi pribavi neku korist.
Meutim musliman koji se dri svoje vjere i koji trai oprost od svoga
Gospodara ne eli da sebi pribavvi korist ako e to izazvati Allahovi srdbu i
kaznu. Kada musliman eli da uradi neku stvar on prvo analizira da li se to
suprostavlja Allahovim, Azze ve Delle, naredbama ili ne? Da li se u tome nalazi
neka teta po njegovu vjeru, po njega i po ostale muslimane?
Od erijatskih pravila je, da se suzbijanju tete daje prednost nad
pribavljanjem koristi, i da nema tete niti nannoenja tete u islamu.
Takoer, od tih pravila je da cilj ne opravdava bilo koja sredstva i metode.
Polazei sa ovog stanovita treba znati da je vadib-obaveza
muslimanima da ne dopuste da im dunjaluk bude najvea briga i okupacija, i
vrhunac njihova znanja.
Ve je obaveza da im Allahove, Azze ve Delle, naredbe i zabrane budu iznad
svega. Od tih stvari je nain ophoennja sa stvorenjima.
Ta muamela - ophoenje sa ljudima mora biti u okvirru erijatskih
normi i normi vjere.
Na svakom muslimanu je obaveza da naui kako i na koji nain da se
odnosi prema ljudima. Prema svakom se odnosi drugaije. Tako se posebno
odnosu prema ulemi a posebno prema dobrim ljudima, posebno prema vladarrima a opet drugaije u pogledu obinog svijeta. Opet se popsebno odnosi
spram grjenika i fasika, a opet drugaije prema neprijateljima vjere. Onaj ko
to naui treba po tome i da radi.
Na prethodnim stranicama smo uz navoenje
dokaza objasnili kako
se treba odnositi prema ijama
rafidijama koji su neprijatelji islama i
muslimana, shoddno erijatskim propisima.
Zato savjetujem svakog muslimana da se prema njimma odnosi na
pomenuti nain i da druge muslimane upozzori na njih te da se priblii
Allahu, Azze ve Delle, mrzei ih i odriui ih se.
Pa ako neko ustraje, uzoholi se i zainadi u tvrdnji kako su oni naa

braa, te kako su muslimani unato njihovvoj akidi koju je spoznao, i stanju

u kojem se nalaze, onda emo mu odgovoriti rijeima koje je izrekao Saib:
U pameti ljudi nita nije u redu
ako vidljivost po danu treba dokazivati
Onaj ko tako misli kaemo za njega da se nalazi u velikoj opasnosti i
neka se vrati na literaturu koja obraivva djela koja izvode iz islama
(nevakidul-islam). Jedno od djela koje izvodi iz islama je, ne tvrditi za
nevjernike da
su nevjernici.
Allahu na uvrsti naa srca na Istini i uputi nas i sve muslimane na
ono sa ime Si zadovoljan i to voli.
Usmjeri nau pamet ka injenju dobroinstva i ka bogobojaznosti. Allahu
na izbavi iz muka slebe i nejake muslimane i zatiti nas zla neprijatelja
islama.
Allahu pomozi Svoju Vjeru, Svoju Knjigu i Sunnet Tvoga Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i Tvoje robove mumine.
Allahu otkrij nam spletke koje nam kuju neprijatelji islama i uputi nas
da ih unitimo i otklonimo.
Allahu na vrati spletke spletkaroa na njih, a nas uvrsti u imanu i na
sigurnosti. Amin.
Velhamdu lillahi rabbil alemin.