Professional Documents
Culture Documents
PODJELI UMMETA
Zijad Ljakić
Klikova: 1875
A što se tiče onih koji su pripisali ashabima neke izjave ili su ih pripisali
nekim sektama sve su to laži izmišljene na njih. Prema tome, nije tačno
da je Alija, radijallahu anhu, začetnik šitske akide, da je Ebu Zer,
radijallahu anhu, začetnik islamskog socijalizma, da su Ehlu Suffa,
radijallahu anhum, začetnici sufizma, da je Muavija, radijallahu anhu,
začetnik džebrija, da je Ebu ed-Derda začetnik kaderija, ili bilo koji
ashab od ashaba začetnik ove ili one ideje, novotarije, anomalije ili
slično, sve su to čiste potvore i izmišljotine na časne ashabe.
Šesto razilažnje: koje se desilo oko vođenja rata protiv onih koji su odbili
da daju zekat. Grupa ashaba je smatrala da se be treba boriti protiv njih
kao što se vodi borba protiv kafira, dok je Ebu Bekr bio na tome da je
obaveza boriti se protiv njih rekavši: "Ako bi odbili da mi daju povodac (u
rivajetu koza) koji su davali Allahovom
Mutefekun alejhi, Buharija (114) i Muslim (4707).
Siretu Ibn Hišam (4/305).
Tirmizi (1018), vjerodostojnim ga je ocijenio Albani u "Sahihu sunenni
Tirmizi".
Ebu Davud Et-Tajalisi (2596), El-Bezzar (1578), Ebu J'ala (3644),
Bejheki (8/144) i Ebu Nu'ajm u "El-Hiljeti" (3/171). Ibn Hadžerga je
ocijenio dobrim u "Tahridžul-ehadisul-muhtesar" (1/474), hadis ima druge
rivajeta od Enesa, radijallahu anhu, sa tekstom: "Emiri su od Kurejšija",
bilježi ga Hakim (4/501) i kaže da je hadis vjerodostojan po šartu
Buharije i Muslima, a Zehebi se sa njim složio.
Buharija (3093) i Muslim (4676).
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poveo bih rat protiv njih zbog toga"
. Nakon toga su se ashabi složili na borbi protiv onih koji su odbili da daju
zekat.
Osmo razilaženje: oko Beni Umejje tj. rođaka Osmana, radijallahu anhu,
koje je on postavljao kao namjesnike. U mjestima gdje su bili postavljeni,
poput Misra i Iraka, ljudi nisu bili zadovoljni njihovom vladavinom te su
tražili od Osmana, radijallahu anhu, da ih smijeni. Tako je počela
poznata fitna među muslimanima koja je završila nepravednim ubistvom
pravednog halife Osmana, radijallahu anhu, od strane pobunjenika. Ali
ono što je u ovom kontekstu bitno je da razlozi fitne i svega što se desilo
nisu bili akidetske prirode.
Treći spor je bio između vojske Alije, radijallahu anhu, i vojske Muavije,
radijallahu anhu, koji je završio poznatom bitkom "Siffin". Ono što je bitno
u koktekstu teme o kojoj govorimo da svi ovi događaji i sva ova
razilaženja nisu bila produkt razilaženja u temeljnim akidetskim
uvjerenjima. Nego se sva razilaženja vraćaju na različita politička
gledanja u rješavanju određenih pitanja. Za razliku od borbe Alije,
radijallahu anhu, sa havaridžima koja predstavlja prvi i najbolji primjer
razilaženja i podjele u temeljnim akidetskim pitanjima.
Slično tome kaže Ševkani i još dodaje: "Kakav je to hajr u Ummetu koji
se podijelio na sedamdeset i tri skupine gdje će sve propasti a samo
jedna spasiti ...,bio je u pravu onaj ko je tvrdio da je ovo od spletki ateista
i munafika jer je u tome sadržano toliko odvraćanja od Islama i
zaplašivanja onih koji bi primili Islam što se ne može izmjeriti..." . Zatim je
uporedio ovaj hadis sa sljedećim: da se sastane grupa od sedamdeset i
dva čovjeka i da tebi neko kaže: uđi u ovu skupinu zaista će se samo
jedan od njih spasiti a svi ostali će propasti. Pa ko bi nakon takvog opisa
te skupine ušao u nju nadajući se da će baš on biti taj jedini koji će biti
spašen.
Ovaj dio teksta je prijevod skraćene verzije originalnog teksta Saliha El-
Mukbilija kojeg je rezimirao šejh Albani u "Es-Silsiletu es-sahiha" (1/356-
367, brojevi hadisa 203 i 204), a nakon toga je dodao: "Ove snažne riječi
ukazuju na znanje, fadl i preciznost ovog čovjeka i njegove misli. Iz
njegovog govora se vidi da je hadis čist od kontradiktornosti za koju
mislim da je osnov Ibnul-Vezira, da mu se Allah smiluje, u ocjenjivanju
hadisa slabim. Hvala Allaha koji nas je pomogao u razjašnjavanju
vjerodostojnosti ovog hadisa sa strane seneda i otklanjanja od njega
šubhe sa strane njegovog značenja, Allah upućuje nema drugog
božanstva osim Njega".
Iftirakul-Umme od Ibnul-Emira Es-Sane'anija (str. 66-76).
Što se tiče teksta hadisa "sve će u Vatru osim jedne" njegovo vanjsko
značenje obavezuje izvršenje prijetnje, s tim da je prešućeno da li se
misli na vječni boravak u Vatri ili privremeni. Ni za jedno ni za drugo
nema dokaza jer prijetnja vatrom često se odnosi na grešne mu'mine kao
što de odnosi i na kafire iako je ogromna razlika između jednih koji će biti
privremeno u vatri i drugih koji će biti trajno u vatri.
Nije svaka zabludjela skupina kojoj se prijeti vatrom izašla iz Islama niti
je nevjernička. Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije: "A ko kaže: svaka od
sedamdeset i dvije skupine čini kuf koji je izvodi iz milleta, oprečan je
Kur'anu, Sunnetu, idžmau ashaba, radijallahu anhum, pa čak i idžmau
četvorice imama a i ostalih, jer nema niko od njih ko je proglasio
nevjerničkom svaku od sedamdeset i dvije skupine, nego neke od tih
skupina proglašavaju jedne druge nevjernicima zbog nekih izjava ..." .
Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije: "Zbog toga kaže Abdullah ibn Mubarek,
Jusuf ibn Esbat i drugi: 'Četiri osnovne sekte su: šije, havaridž, kaderije i
murdžije. Kažu: 'Džehmije nisu od sedamdeset tri skupine ...'. Takođe,
spominje Ebu Abdullah ibn Hamid od sljedbenika Ahmeda dva mišljenja:
ovo koje smo naveli (o džehmijama) je jedno od njih, sa ovim oni misle
na prave originalne džehmije na čemu je bio sam Džehm i oni koji su ga
slijedili, a to je negiranje imena Allahovih sa negiranjem Njegovih sifata
tako da se Allah ne naziva nijednim Njegovim lijepim imenom, niti bilo
čime drugim niti da postoji niti nešto drugo" . Takođe, kaže: "A gori od
njega su oni koji negiraju Allahova imena i svojstva, a to su ateisti od
filozofa i Karamita. Zbog toga su ovi kod imama ovog Ummeta licemjerni
ateisti, čak je u skriveni kufr koji je veći od kufra Židova i kršćana. Nema
sumnje da ovi ne spadaju u sedamdeset dvije skupine, kada vanjštinom
ispolje Islam najbolje što se o njima može reći da su munafici poput
munafika koji su bili u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako
su ovi bili bliže Islamu od njih jer su se pridržavali vanjskih islamskih
obilježja, dok ovi često kažu da su oslobođeni od obaveza: nema posta,
nema namaza ni hadža ni zekata. Međutim moglo bi se reći da je nad
ovima uspostavljen hudždžet (dokaz) poslanstva više nego nad ovim
prvim" . A na drugom mjestu kaže: "A džehmije kod mnogih učenjaka
selefa, poput Abdullah ibn Mubareka, Jusufa ibn Esbata, skupine od
sljedbenika imama Ahmeda i drugih, ne ubrajaju se u sedamdeset dvije
skupine na koje se podijelio ovaj Ummet. Osnovne sekte kod njih su:
havaridži, šije, murdžije i kaderije, ovo je prenešeno od Ahmeda. A
prenosi se od skoro svih učenjaka Ehlu Sunne i hadisa da su govorili:
"Ko kaže da je Kur'an stvoren on je kjafir, ko kaže da se Allah neće
vidjeti na Ahiretu on je kjafir, itd.
El-Ibane (1/379-380).
Ibid (377-386).
Str. 22.
Str. 21.
Str. 22, verifikaciju ove knjige je uradio Abdullah ibn Sulejman El-
Umer u svom magistarskim radu.
većina muslimana. Zato jer su svi složni da oni čija se mišljenja u vjeri
uzimaju u obzir da su to učenjaci i mudžtehidi, svejedno pridružili im se
obični ljudi ili ne. Pa ako im se obični ljudi ne pridruže nema sumnje da
se es-sevadul-eazamu uzima i računa po učenjacima koji su sposobni da
vrše idžtihad u vjeri. A ako im se pridruže obični ljudi oni se ubrajaju u
sevadul-eazam samo po tome što ih slijede u tome jer su oni koji nemaju
znanja o Šerijatu. Znači oni, obični ljudi moraju se po pitanjima vjere
vraćati na učenjake. A ako bi se složili obični ljudi da se raziđu sa
učenjacima u onome što su im oni odredili da je vjera time bi oni bili po
brojnosti u većini zato što je broj učenjaka veomamali a broj neznalica
ogroman. Pa kad bi i tako bilo ne postoji niko da je rekao u ovom slučaju
da je slijeđenje džemata običnih muslimana obavezno a da su se time
učenjaci odvojili od džemata i da je njihoav strana pokuđena po hadisu.
Ne nego je obrnuto. Učenjaci su es-sevadul-eazam pa makar ih bilo
malo a obični ljudi ako se raziđu sa učenjacima oni se smatraju onima
koji su se odvojili od džemata i od es-sevadul-eazama. A ako se obični
ljudi slože sa učenjacima to im je vadžib i vjerska obaveza.
Rezime
Nakon ovog kratkog putovanja kroz poglavlja vezana za hadis o podjeli
Ummeta rezultati ove studije se mogu rezimirati u sljedećim tačkama: