SKUPINA ZBOG KOJE OPSTOJI OVAJ UMMET (POBJEDONOSNA SKUPINA)

Ovaj ummet, kojeg je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ostavio jakim, ponosnim i ujedinjenim oko Allahove subhanehu ve
te'ala rijei i vrstim u izvravanju Njegove vjere, je trenutno zahvaen razliitim vidovima slabosti i nazadovanja. Rascjepkanost,
razilaenje, prepirka i svaa su dosta negativno djelovali na njegovu snagu, tako da su od jedne ideje, jednog pravca i puta napravili
mnogobrojne skupine koje karakterie jasno slijeenje strasti, mnogobrojna idejna opredjeljenja i frakcije koje osuuju jedne druge
za nevjerstvo, proklinju jedni druge i bore se jedni protiv drugih osim onog kome se Allah subhanehu ve te'ala smilovao, a takvih je
malo.
U vjerodostojnim predajama su spomenute dvije stvari, koje su usko vezane sa dananjim stanjem ummeta i njegovim
slabljenjem i nazadovanjem:
1. Obavjetenje da e se ta stvar sigurno dogoditi, tj. sigurno e doi do podjele ummeta, razilaenja i meusobnog
ubijanja.
Hadiski tekstovi, kojih je mnogo na ovu temu, ukazuju ili na uoptenost razilaenja, koje e se dogoditi ili uzroke razilaenja
ili detaljna i precizna pojanjenja vezana za to ili produkte i rezultate tih razilaenja.
Ovakav vid obavjetenja sadri u sebi mnogobrojne koristi i otkriva mnogobrojne mudrosti, koje se kriju iza svih tih
dogaanja, onome ko o njima razmilja i ko ih studira, poput:
a) Potvrivanje istinitosti poslanstva Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i da ga je o tome mogao obavjestiti
samo Onaj koji zna nevidljivo i nepoznato i Koji to nikome ne otkriva osim kome hoe od Svojih Poslanika. To pojaava iman onima
do kojih doe ovo obavjetenje, jer oni pred sobom vide sve to je u njemu dolo. Ne preostaje im nita drugo do da kau: "Ovo je
ono to su nam Allah i Njegov Poslanik obeali" [Sura El-Ahzab 22]
b) Precizno odreivanje puteva spasa od tih smutnji.
U sluaju da se ovjek upozori na dolazak smutnje, bez preciznog pojanjenja njene opasnosti i naina upadanja u nju,
postoji mogunost da on neshvati sam put njenog dolaska i prirodu problema sa kojim e se susresti i moda nesvjesno upadne u
nju, iako je bio upozoren.
Detaljno pojanjenje svih tih smutnji olakava uenjacima i obinim ljudima njihovo prepoznavanje onda kada se dogode,
sprovoenje tekstova koji o njima govore u praksu i njihovo izbjegavanje.
c) uvanje i udaljavanje od tih smutnji
Kada vjernici iz ovoga ummeta, bez obzira da li se radilo o ashabima radijallahu anhum ili drugima, uju iz Poslanikovih
sallallahu alejhi ve sellem usta da e neki od njih uestvovati u ubijanju, neki e se uhvatiti za dunjaluk, neki e ostaviti dihad ili
uraditi ovo ili ono, to u njihovim duama pobuuje osjeaj ili elju da se suprostave svim tim smutnjama i svaki od njih kae: "Moda
se ja sauvam i spasim." Na taj nain vjernik biva u stalnom strahu od zapadanja u bilo kakav vid smutnje, a strah je u ovom sluaju
jedan od najvanijih puteva spasa.
2. Direktno i nedvosmisleno upozorenje od tih smutnji, uzroka koji njima vode i pozivaju.
To upozorenje je nekada zasebno, a nekada se spominje u sastavu tekstova koji uopteno govore o smutnji i njenom
dogaanju. Upravo ova stvar kod nekih ljudi stvara nejasnou i uenje, kako to da nas Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
upozorava od smutnji koje e se sigurno dogoditi i koje su neizbjene.
Razlika izmeu tekstova koji nagovjetavaju smutnju i tekstova koji zabranjuju zapadanje u nju je razlika izmeu Allahovog
subhanehu ve te'ala erijata i odredbe. Allahov erijat je zahtjevanje od ljudi da ine ono to im je On naredio i ostavljaju ono to im
je On zabranio, a Allahova subhanehu ve te'ala odredba je ispunjavanje onoga to On hoe da se ispuni. Allahov erijat nepada u
vodu zbog toga to je On obavijestio da veina ljudi nee vjerovati na Zemlji, shodno Njegovoj odredbi. Zatim, tekstovi nisu
ograniili i precizirali osobe kojim e se to dogoditi, nego su pojasnili sama dogaanja i sutinu, tako da su ljudi ti koji e odabrati
samovoljno na kojoj e strani biti.
Do nas su dole radosne vijesti od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da e neprestano postojati pobjedonosna i
potpomognuta skupina, sve dok ne se ne ostvari Allahova volja, nee joj nauditi oni koji se sa njome raziu i oni koji je ostave na
cjedilu.
Prije nego ponemo sa nabrajanjem svojstava i obiljeja ove skupine, navest emo nekoliko hadisa, koji govore o njenom
stalnom postojanju i prisustvu u ummetu.
Prenosi se od Mugire ibn u'beta radijallahu anhu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Neprestano e jedna
skupina iz moga ummeta biti izraajna (potpomognuta) sve dok se ne ostvari Allahovo obeanje." [Hadis biljee Buharija i Muslim]
Prenosi se od Muavije radijallahu anhu da je rekao: "uo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao:
"Neprestano e skupina iz moga ummeta nositi emanet da'veta i nareivanja dobra i odvraanja od zla, nee im nakoditi oni koji ih
u la budu utjerivali niti oni koji se raziu sa njima sve dok se ne ispuni Allahova odredba." [Hadis biljee Buharija i Muslim]
Prenosi se od Dabira ibn Semureta radijallahu anhu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ova e vjera
neprestano opstojati i borit e se za nju skupina Muslimana, sve dok ne nastupi Sudnji Dan." [Hadis biljei Muslim]
Prenosi se od Selemeta ibn Nufejla El-Kindija radijallahu anhu da je rekao: "Bio sam prisutan kod Poslanika kada mu je
jedan ovjek rekao: "Allahov Poslanie, ljudi su omalovaili konje, odloili su oruje i govore: "Nema vie dihada!" Na to se Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem okrenu licem prema ovjeku i ree: "Slagali su. Sad je upravo nastupilo vrijeme borbe. Neprestano e iz
moga ummeta biti skupina koja e se boriti za istinu, Allah e zastraiti njima srca ljudi i opskrbiti e ih njihovim imetkom. U
grivama konja je dobro do Sudnjeg dana i do ispunjenja Allahovog obeanja. On mi je objavio da e me usmrtiti i da neu jo dugo
ostati. Vi ete me pratiti u razliitim skupinama i udarat e te vratove jedni drugima. Mjesto i osnova vjernicima bit e am." [Kae
Imam Sujuti: "Kao da hoe rei da e am u vrijeme smutnji biti sigurniji od drugih mjesta. Pogledaj "Haijetu-s-sujuti,6/215].
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je nazvao ovu skupinu pobjedonosnom, nagovjetavajui na taj nain dolazak,
kako trenutne tako i kasne pobjede. Sigurno je da ta skupina ne bi zasluila da bude potpomognuta i pobjedonosna da pri sebi nema
odreena svojstva, koja je odlikuju nad drugima. Ako analiziramo hadise koje smo spomenuli zapazit emo da se ta skupina, nad
ostalim Muslimanima, odlikuje sljedeim svojstvima:
1. POTPUNO SLIJEENJE ISTINE
Ova skupina se vrsto pridrava ispravne vjere (istine) i njenih principa bez trunke kolebanja i poputanja.
Predaje hadisa, na razliit nain, upuuju da e ta skupina biti na istini sa kojom je doao Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem, bez ikakvog iskrivljivanja i promjene. U nekima se kae da su na istini, u nekima da izvravaju Allahovu subhanehu ve te'ala
naredbu, u nekima da su na ovoj stvari (tj. onome na emu je bio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem), u nekima da su na vjeri. Sve
ove predaje zajedno ukazuju da e se ta skupina pridravati ispravne vjere, sa kojom je poslan Muhammed sallallahu alejhi ve
sellem i koju je Allah subhanehu ve te'ala naredio svojim robovima kada je rekao: "Zar ne! Allahu pripada stvaranje i nareivanje."
[Sura El-A'raf 54]. Rekao je ejhul Islam Ibn Tejmijje: "Pod stvaranjem se misli na Njegovu odredbu, a pod nareivanjem se misli na
Njegov erijat (zakon)." (Medmuul fetava 11/251-271).
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je izrazio njihovo pridravanje za istinu, vjeru i Allahovu subhanehu ve te'ala naredbu sa
prijedlogom (ala-na) to u sebi nosi znaenje vrstine i postojanosti. Pobjedonosna skupina se pridrava i slijedi istinu vie nego je
to sluaj sa ostalim muslimanima. Njeni pripadnici su zasluili da se spominju i da budu potpomognuti zbog vrstog dranja za istinu
onda kada se veina ljudi okrenula od nje.
Najvanije strane istine za koje se dri pobjedonosna skupina su:

a) Ispravno vjerovanje (ubjeenje) koje se ogleda u pridravanuju za ono na emu je bio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
i njegovi ashabi radijallahu anhum i izbjegavanju svega onoga to je uvedeno u vjeru. Oni nemaju drugog imena po kojem se
prepoznaju do sljedbenici Sunneta.
b) Ustrajnost u pridravanju za Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem menhed (pravac) u praktikticiranju vjere i ponaanju i
uvanje od svih uzroka grijeha, sumnjivih stvari i zabranjenog ispoljavanja strasti.
c) Ustrajnost u borbi za ovu vjeru ivotom, imetkom, nareivanjem dobra i odvraanjem od zla i iznoenjem dokaza protiv
svih ljudi.
d) Ustrajnost u injenju materijalnih i duhovnih uzroka i upotreba svih mogunosti kojima vjernici raspolau da bi se
zasluila Allahova subhanehu ve te'ala pomo i pobjeda.
Nema sumnje da je ulaganje truda i injenje uzroka dio ustrajnosti u pridravanju za Alahov subhanehu ve te'ala erijat, jer
je erijat naredio injenje uzroka i poduzimanje svih moguih sredstava, koja vode pozitivnim rezultatima. Neprihvatljivo je da
vjernik bude pasivan i zanemari materijalne uzroke, poput proizvodnje, naoruavanja, planiranja, ureivanja i drugih uzroka, mislei
da e pomo i pobjeda doi bez njih.
2. POSTOJANOST U UVANJU ALLAHOVOG subhanehu ve te'ala EMRA NA ZEMLJI
Kae Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Neprestano e skupina iz mog ummeta uvati Allahov emr na Zemlji, nee im
nauditi oni koji se sa njima raziu i oni koji ih budu u la ugonili, sve dok se ne ispuni Allahova odredba." [Hadis biljee Buharija i
Muslim]
uvanje Allahovog subhanehu ve te'ala emra na zemlji moe imati jedno od tri znaenja:
a) Pozivanje ka Allahu, Njegovoj vjeri, erijatu i irenje sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem meu
ljudima na sve mogue naine, odbijanje svih sumnji vezanih za njega i odgovaranje i suprostavljanje svim njegovim neprijateljima
od nevjernika, otpadnika, licemjera i neznalica (dahila).
b) Noenje bremena nareivanja dobra i odvraanja od zla, rukom, jezikom i srcem i suprostavljanje svakom vidu
zastranjenja meu Muslimanima bez obzira o kojoj vrsti se zastranjenja radilo, politikom, drutvenom, ekonomskom, naunom,
vjerskom. Oni su kako ih Kur'an naziva" ulu-l-bekijjeti" (nosioci dobra) koji sprjeavaju nered na Zemlji i koji e biti spaeni kada
propadnu nasilnici.
Kae Allah subhanehu ve te'ala: "A zato je meu narodima prije vas bilo samo malo estitih, koji su branili da se na Zemlji
nered ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u emu su uivali i grjenici postali." [Sura Hud 116].
Ono to ukazuje na znaaj i veliinu ove skupine i njen doprinos u uvanju opstojnosti ummeta jeste injenica da je njen
gubitak meu ljudima jedan od najveih uzroka propasti ovjeanstva i njegovog izlaganja Allahovoj subhanehu ve te'ala srdbi i
mrnji, a njeno postojanje je jedan od najveih uzroka odbijanja Allahove subhanehu ve te'ala kazne od njega. Potvrda toga se
nalazi u sljedeem ajetu sure Hud, gdje se kae: "Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove, ako su stanovnici
njihovi nareivali dobro, a odvraali od zla." [Sura Hud 117].
Prenosi se od Ebu Hurejre i urehbila ibn Samta El-Kindija da su rekli u uvodu hadisa o pobjedonosnoj skupini: "Muslimani
e postojati na Zemlji sve dok ne nastupi Sudnji dan." Allah najbolje zna, ali kao da su zakljuili iz hadisa da e ta skupina, zbog
prihvatanja obaveze zabranjivanja zla i nereda na zemlji i reforme, biti svojevrsna garancija uvanja ovog ummeta od potpunog
iskorjenjivanja i unitenja.
Ono to najjasnije upuuje da je postojanje ove skupine uzrok ouvanja ummeta od propasti i unitenja jeste hadis
Sevbana radijallahu anhu, u kome kae Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Gospodar moj mi je pokazao Zemlju. Vidio sam njen
Zapad i Istok. Vlast mog ummeta e dospjeti do krajnjeg dijela koji mi je pokazan. Dato mi je blago: crveno i bijelo. Traio sam od
svoga Gospodara da ne uniti moj ummet optom kaznom i da ne dozvoli da nad njim vlada neprijatelj, mimo njih, koji e naruiti
njegovu nepovrjedivost i integritet. Moj Gospodar mi je na to rekao: "O Muhammede! Kada Ja neto odredim, to se nemoe sprijeiti
(odbiti). Tvoj ummet neu kazniti optom kaznom, niti u dozvoliti prevlast nekom drugom nad njim, onome ko e naruiti njegovu
nepovrjedivost, pa makar se iskupili sa svih strana Zemlje, sve dok se ne budu meusobno upropatavali i zarobljavali." Najvie se
bojim za svoj ummet od zavodljivih predvodnika. Kad se sablja spusti meu moj ummet nee se dignuti do Sudnjeg dana. Nee
nastupiti Sudnji dan sve dok se skupine iz moga ummeta ne pridrue idolopoklonicima i sve dok skupine iz moga ummeta ne budu
oboavale lana boanstva. U mome ummetu e se pojaviti 30 laaca, svaki od njih e prizivati da je poslanik. Ja sam zadnji
Poslanik i nema poslanika poslije mene. Neprestano e u mome ummetu biti skupina na istini, izraajna (poznata) kojoj nee
nakoditi onaj ko se razie sa njom sve dok ne se ne ispuni Allahova odredba." [Hadis biljei Ebu Davud sa dobrim senedom].
Hadis nam jasno govori o tome da ovaj ummet nee biti uniten optom kaznom, a razlog tome je postojanje skupine koja
e uvati Allahov subhanehu ve te'ala emr na Zemlji.
Bez obzira koliko se ovaj ummet udaljio od vjere, koliko u njemu budu strani oni koji se potpuno pridravaju vjere, koliko
nailazio na iskuenja, razilaenje, meusobno ubijanje, neprijateljstvo, pokvarenost vladara, i koliko se desilo zastranjenje u ideji,
vjerovanju i principima prijateljevanja i mrnje, Allahova subhanehu ve te'ala srdba i opta kazna se nee spustiti na njega sve dok
u njemu postoji estita skupina koja e jasno, snano i vrsto braniti da se na Zemlji nered ini. Sve nam to govori koliko je
institucija nareivanja dobra i odvraanja od zla bitna i uticajna u opstanku ovog ummeta i njegovog uvanja od opte kazne.
Zato je nemogue da potpuno nestane ove skupine na Zemlji i da potpuno zavlada nevjerstvo i neznabotvo na njoj, iako se
dogaa da neznabotvo zahvati jedno itavo drutvo ili predio ili grupaciju ili segment ivota, kao to je npr. neznabotvo sudstva i
zakonodavstva. Rekao je ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje: "Nakon to se desilo poslanstvo Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem,
mogue je da se neznabotvo pojavi u odreenom predjelu, kao to je neka od nevjernikih drava, ili kod pojedinca, kao to je
sluaj sa nevjernikom prije nego primi Islam; on je u dahilijjetu pa makar bio u Islamskoj dravi, ali nije mogue da zavlada opti
dahilijjet, zato to e neprestano, do Sudnjeg dana, postojati skupina u njegovom ummetu koja e biti izraajna i potpuno e se
drati istine."
c) Borba na Allahovom putu
Ono to privlai panju u mnogim hadisima koji govore o pobjedonosnoj skupini, jeste da ju je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem opisao kao skupinu koja nosi istinu i bori se za nju.
Kae Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "borit e se za istinu", "borit e se za vjeru", "borit e se pred vratima
Damaska", "borit e se protiv Deddala".
Ove predaje pojanjavaju da pobjedonosna skupina nee stati kod borbe rijeju, pojanjena istine i poziva u nju na najljepi
nain, nareivanja dobra i odvraanja od zla meu Muslimanima, nego e se, pored toga, odlikovati voenjem propisanog dihada na
Allahovom subhanehu ve te'ala putu protiv Allahovih neprijatelja: nevjernika, licemjera i drugih. To znai da e borba i vojno
sueljavanje sa neprijateljima Islama trajati do Sudnjeg dana, jer e skupina koja e se sa njima boriti postojati do Sudnjeg dana.
Vrsta dihada kojeg e voditi pobjedonosna skupina, razlikovat e se shodno stanju u kojem se nae;
- ako bude postojala jaka islamska drava, njen dihad e se ogledati u irenju Islama, uspostavi Allahove subhanehu ve
te'ala vjere kao glavne vjere, potinjavanju ljudi Allahovom subhanehu ve te'ala sudu i sudu Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve
sellem.
- ako bude postojala slaba islamska drava, njen dihad e se ogledati u zatiti i uvanju te drave od njenih neprijatelja,
injenju uzroka koji vode njenom jaanju i uklanjanje svih uzroka koji je slabe.
- ako ne bude postojala islamska drava, njen dihad e se ogledati u ouvanju vjere kod Muslimana i zatiti njihovih ivota
i drava sa jedne strane i uklanjanju prepreka koje stoje na putu uspostave islamske drave i objavljivanju borbe sa druge strane.

Trajanje dihada do Sudnjeg dana se moe razumjeti i iz rijei Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: "U konjici su
dva dobra do Sudnjeg dana: nagrada i ratni plijen."
Ovaj hadis je uzeo imam Ahmed kao dokaz da e dihad trajati (postojati) do Sudnjeg dana. Kae: "Poruka ovoga hadisa je
da e dihad trajati do Sudnjeg dana bez obzira kakav bio vladar koji ga bude vodio."
3. OBNAVLJANJE (AFIRMISANJE) VJERE U UMMETU
Obnavljanje vjere u ummetu se moe posmatrati kao jedno od znaenja uvanja Allahovog subhanehu ve te'ala emra na
Zemlji (o kojem smo govorili u prethodnoj taki), meutim izdvojili smo ga kao posebno svojstvo, zbog toga to obnavljanje vjere
uveliko utie na stvarno stanje ummeta i suprotno je gurbetu (usamljenosti u pridravanju za vjeru).
Obnovitelji (reformatori) se bore protiv gurbeta (usamljenost onih koji se pridravaju za vjeru), pokuavaju ga na sve
mogue naine potisnuti i oivjeti meu Muslimanima ostavljena i zaboravljena obiljeja vjere i propise. Njihova odgovornost se
posebno poveava u vremenima u kojima se povea i rairi zlo i nered u ummetu. Obnavljanje biva nakon zaboravljanja vjere i
njenog gubljenja iz ivota ljudi.
Nakon to je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Sevbana, spomenuo najopasniji vid zastranjenja, a on je
otpadnitvo od vjere i oboavanje lanih boanstava, spomenuo je poslije toga pobjedonosnu skupinu, to se podudara sa rijeima
Allaha subhanehu ve te'ala: "O vjernici! Ako se neko meu vama odmetne od vjere, Allah e umjesto njega dovesti ljude koje e On
voljeti i koji e Njega voljeti." [Sura El-Maide 54] Pobjedonosna (pomognuta) skupina je ta koju Allah subhanehu ve te'ala voli i koja
Njega voli.
Kao to je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dao uopteno obeanje da e, do Sudnjeg dana, postojati izraajna skupina,
koja e uvati Allahov emr na Zemlji i biti potpomognuta, isto tako je dao posebno obeanje i radosnu vijest da e Allah subhanehu
ve te'ala neprestano slati ovome ummetu onoga ko e u njemu iznova oivjeti pridravanje za vjeru. Prenosi se od Ebu Hurejre da je
rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Allah e na poetku svakog vijeka (100 godina) slati onoga ko e oivjeti vjeru (obnoviti)
u ovome ummetu." (Prenosi ga Ebu Davud, Hakim, Hatib El-Bagdadi i Ibn Adijj, a vjerodostojnim su ga ocjenili Ibn Hader,
Zejnuddin El-Iraki. Sujuti je prenio jednoglasan stav hafiza hadisa oko vjerodostojnosti ovog hadisa).
Obnavljanje moe doi od strane pojedinca, a moe doi od strane skupine, stime da je ovo drugo ee i preovladavajue. Kae
Hafiz Ibn Hader: "Nije obavezno da na poetku svakog vijeka bude samo jedan obnovitelj, nego se moe raditi o skupnoj obnovi, a
tome u prilog ide injenica da se obnova nemoe ograniiti na odreenu vrstu dobra i da je gotovo nemogue da se sva pozitivna
svojstva nau kod jedne osobe, ako izuzmemo primjer Omera ibn Abdulaziza kojeg je Allah poslao na poetku druge stogodinjice i
uinio da pri njemu budu sva svojstva dobra. Zbog toga je imam Ahmed prenio da su uenjaci smatrali da se ovaj hadis odnosi na
njega. Iz generacija poslije njega moemo izdvojiti imama afiju koji je posjedovao lijepa i plemenita svojstva, ali nije naprimjer
vodio dihad i slino. Na osnovu toga kaemo: "Svako onaj ko se okiti nekim od ovih svojstava na poetku stogodinjice ulazi u
znaenje hadisa, bez obzira dali se radilo o pojedincu ili skupini." (Fethu-l-Bari,13/295). Slinog su miljenja imam Zehebi, Ibn Esir
El-Dezeri, Ibn Kesir.
Sasvim je logino da pojedinac nije u stanju obnoviti i oivjeti kompletnu vjeru meu Muslimanima, bez obzira koliko jak i sposoban
bio i koliko bio privren za ovu vjeru. Obnova, sa svim onim to ona podrazumjeva i obuhvata, je veliko i zamano istorijsko dijelo
kojeg ne moe iznijeti pojedinac, nego je za njeno ostvarenje potrebna skupina koja e raditi na svim poljima. U toj skupini moraju
biti hrabri i odvani boric (mudahidi), fekihi (poznavaoci islamskih propisa), poznavaoci tradicije (sunneta) Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem, pobonjaci, nareivai dobra i zabranjivai zla i nosioci drugih vrsta dobra. Pripadnici ove skupine mogu
biti okupljeni na jednom mjestu, a mogu se nalaziti u svim djelovima svijeta.
Ovdje treba istai da obnavljanje vjere ne znai ostavljanje njenih temeljnih principa i uenja, i njeno prilagoavanje prohtjevima
nevjernikog i zabludjelog Zapada, kao to se to moe uti iz usta tzv. modernista, reformatora i mislioca koji su Islam uili od
nevjernika, nego znai ponovno vraanje Islama u ljudski ivot nakon to je pogaena veina njegovih propisa, oivljavanje sunneta
Allahovog Poslanika i uspostavljanje Allahovog suda na Zemlji.
4. IZRAAJNOST (POZNATOST) DO SUDNJEG DANA
Jedno od svojstava kojim je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem opisao pobjedonosnu skupinu jeste izraajnost (zuhur).
Kae: "Neprestano e skupina iz moga ummeta biti izraajna (zahirin) sve dok se ne ispuni Allahovo obeanje", "izraajni na istini",
"izraajni u vjeri".
Rije "zahirin", koja se spominje u ovim hadisima, moe imati nekoliko znaenja:
a) Jasnoa, otvorenost i neskrivanje.
Pripadnici pobjedonosne skupine su poznati, izraajni i jasni. Njihov pravac, usmjerenje i program je poznat i jasan u svim poljima
rada za ovu vjeru: nareivanju dobra i odvraanju od zla, dihadu i iznoenju dokaza protiv ljudi.
Kada uzmemo u obzir da je ova skupina preuzela na sebe obavezu dostavljanja i prenoenja vjere, poziva u nju, borbe protiv svih
vrsta poroka i zla i borbe protiv neprijatelja Islama, onda nam nije teko zakljuiti da je nuno da ona bude poznata, jasna i
izraajna i marljiva u prenoenju glasa istine do svakog Muslimana ili bolje reeno do svakog ovjeka. To nikako ne znai da neki
njeni pojedinci nemogu kriti svoje ispovjedanje Islama na odreenom prostoru i u odreenim okolnostima. Znai, u obzir se uzima
skupina, a neki njeni pojedinci, kao to se u obzir uzima opte ili stalno stanje, a neke izvanredne situacije i sluajevi.
b) Ustrajnost, postojanost, vrsto dranje za istinu i principe ove vjere i borba protiv njenih neprijatelja bez obzira na prepreke i
tekoe koje im stoje na putu.
Kae Allah subhanehu ve te'ala: "O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa,Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude
koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee se
niijeg prigovora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoe, a Allah je neizmjerno dobar i zna sve."(El-Maida, 54).
vrstina ove skupine u vjeri i njena postojanost, bez obzira koliko ona bila strana, udna i usamljena meu drugim skupinama,
koliko bili brojni oni koji joj se suprostavljaju i neznatni oni koji je podravaju, predstavlja najvei vid njene izraajnosti, jasnoe,
snage ubjeenja i izvojevanja pobjede nad vlastitom strasti i sklonosti ka ovosvjetskim uitcima.
Kae Allah subhanehu ve te'ala: "Mi emo pomoi nae poslanike i one koji vjeruju na ovome svijetu i na dan kada svjedoci budu
pozvani." (Mumin 51)
Ako bi neko rekao: "Zar ovo Allahovo obeanje poslanicima i vjernicima nije u suprotnosti sa onim to se deava u stvarnosti; neki
od njih bivaju ubijeni, neki opet zatvarani, proganjani i tlaeni od strane nosioca lai, kao to se naprimjer dogodilo narodu koji je
zbog svoga vjerovanja zavrio u rovovima napunjenim vatrom (o emu se govori u suri Burud) ili kao to se dogaa sljedbenicima
istine u novije vrijeme?
Kaemo u odgovoru na ovu sumnju ili nejasnou: Pobjeda se ne ogleda samo u porazu nevjernika ili neprijatelja Islama na bojnom
polju, nego moe poprimiti i druge vidove, meu kojima moemo istaknuti pobjedu strpljenjem i ostankom na ispravnoj vjeri, pa
makar to odvelo gubitku ivota, tjelesnom muenju i nanoenju neugodnosti porodici i djeci.
Kae ejhu-l-islam Ibn Tejmijje u svojoj poznatoj zabiljeci koju je napisao u zatvoru: "ta mi to mogu uraditi moji neprijatelji? Ako
me zatvore, osamit u se sa svojim Gospodarom, ako me ubiju postat u ehidom, a ako me protjeraju izai u u turizam na
Allahovom putu." Iz govora ovog velikana se moe shvatiti da pobjeda ne biva samo na bojnom polju ili dobivanjem vlasti na Zemlji,
nego ona esto biva vrstim dranjem za vjeru i izdravanjem svih iskuenja koja stoje na tom putu.
Pored toga, vjernik mora vjerovati da krajnji ishod na dunjaluku pripada vjernicima, iako nekim slabim duama, koje pouruju
rezultate i trae pobjedu preko noi, stvara nejasnou ono to se dogaa vjernicima na odreenom prostoru i u odreenom
vremenu.
c) Superiornost u iznoenju dokaza i pojanjenju istine i osvajanje (plijenjenje) srca i razuma govorom

Razlog tome je to se njihov govor, pojanjenje i zakljuivanje temelji na istini koja je uzeta iz Kur'ana i Sunneta. Zbog toga moemo
vidjeti neke njihove najvee neprijatelje kako se predaju istini nakon to je uje iz njihovih usta i ostavljaju zabludu i novotariju na
kojoj su moda odrastali i odgajani godinama. Rekao je emsu-l-Hakk El-Azim Abadi u komentaru rjei Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem "zahirin": "Oni koji nadvaladavaju nosioce lai, pa makar dokazom." (Avnu-l-ma'bud,4/158).
Sve to bude vee njihovo znanje, razumjevanje posljednje Allahove objave Kur'ana, poznavanje kulture vremena u kojem ive i
sposobnost da na najpogodniji nain iznesu svoj program, njihov dokaz i pojanjenje istine e biti jae i uticajnije.
d) Prevlast (posjedovanje vlasti) na Zemlji
Hafiz ibn Hader smatra da je ovo znaenje najispravnije.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je opisao pobjedonosnu skupinu sa rjeju zuhur, koja esto u arapskom jeziku moe
znaiti prevlast, postojanu vlast na Zemlji, pobjedu i uzdizanje iznad drugih. Potvrdu za to nalazimo u rijeima Allaha subhanehu ve
te'ala: "On je Svoga Poslanika, sa uputom i istinskom vjerom, poslao, kako bi je uzdigao iznad svih vjera." (Et-Tevbe, 33) (Ovdje je
upotrijebljen glagol juzhiru-uzdignuti, dati pobjedu)
Takoe kae: "...sve dok nije dola istina i zavladala Allahova vjera, uprkos njima." (Ovdje je upotrijebljen glagol zahere-zavladati,
pobjediti). Da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ciljao i htio upravo ovo znaenje ukazuju sljedee predaje:
- Neprestano e se skupina iz mog ummeta boriti za istinu i prevladavati one koji joj se suprostave i izraze neprijateljstvo sve dok se
nakraju nebudu borili sa Deddalom." (Ebu Davud, Ahmed, Hakim, Hatib El-Bagdadi. Hadis je hasen-dobar)
- "...potpomognuta"
- "..potinjavat e svoje neprijatelje"
Mogue je da sva znaenja koja smo spomenuli u pojanjenju rijei zahirin (izraajni) budu ciljana i namjeravana ovim i prethodno
spomenutim predajama, to znai da je pobjedonosna skupina ta koja je poznata i jasna, vrsta i postojana u vjeri, posjeduje
snane i uticajne dokaze i pojanjenje istine i prevladava svoje neprijatelje sabljom i snagom.
Neki ljudi se ude ovakvom i slinim obeanjima, kada u vidu imaju injenicu da su Muslimani, u razliitim istorijskim periodima i na
razliitim mjestima, izloeni estokim nasrtajima od strane neprijatelja ove vjere, njihovoj torturi i potinjavanju njihovoj vlasti, kao
to se dogodilo u vrijeme Tatara, kriarskih ratova, pred kraj vladavine osmanske drave i kao to se dogaa Muslimanima danas,
gotovo u svim krajevima zemaljske kugle. Nad njima vladaju nevjernici, ubijaju ih, poniavaju, slabe i protjerivaju.
Da bismo ispravno povezali stvarnost i hadise u kojima je spomenuto ovo obeanje, moramo u obzir uzeti sljedee stvari:
a) Hadisi nas obavjetavaju o uoptenoj i pritvrenoj osnovi, koja e prestati vaiti tek neposredno pred Sudnji dan, kada Allah uzme
due vjernicima.
Ova osnova (pravilo) nije u suprotnosti sa slabljenjem Muslimana u odreenom vremenu ili na odreenom mjestu i njihovim
potinavanjem neprijateljima Islama. Izuzetak se, u ovom sluaju, dogodio zbog toga to se ovoj osnovi (pravilu) suprostavila druga
osnova (pravilo) koja glasi: Kada Muslimani ostave dihad, nareivanje dobra i zabranjivanje zla Allah e na njih spustiti ponienje."
Meutim, ako se i dogodi da Muslimani ostave dihad, zabave se dunjalukom i kao posljedicu toga osjete gorinu ponienja,
nemogue je da takvo stanje potraje i ostane, jer je takvo neto suprotno Allahovom subhanehu ve te'ala i Poslanikovom sallallahu
alejhi ve sellem obeanju.
Sasvim je pogreno da ovjek posmatra jedan ogranien vremenski period, pokua potpuno prenijeti i sprovesti hadis na njega i
zbog toga zapadne u sumnju i nejasnou. Nuno je da svoj pogled malo usmjeri ka prolosti i budunosti; pogled u prolost e mu
rei da su periodi u kojima su nevjernici vladali nad Muslimanima bili kratki i ogranieni i nakon njih se uvijek iznova dizala skupina
koja je otklanjala ponienje Muslimana i estoko kanjavala i poraavala neprijatelje; pogled u budunost e mu rei da ovaj ummet
oekuju trenuci velikih pobjeda i da slabost i ponienje u kojem ummet danas ivi nee potrajati. Jedan od Allahovih ustaljenih
prirodnih zakona je da daje pobjedu as jednima as drugima i da iskuava ljude jedne drugima, tako da niko ne moe znati ta su
sve kriju budui dani.
Mogue je i razumu prihvatljivo da okupljanje idova u Palestini, njihova oholost i nered koji prelazi sve granice i stajanje svih velikh
svjetskih sila na njihovu stranu, bude samo uvod u ispunjenje Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem obeanja koje glasi: "Doi e
vrijeme kada se idovi budu borili protiv vas. Pobijedit ete ih i potiniti i svaki e kamen govoriti: "Muslimanu! Iza mene je idov.
Doi i ubij ga!" (Biljei ga Buhari od Abdullaha ibn Omera)
b) Pobjeda i prevlast nad nevjernicima je relativna stvar i ne mora znaiti potpunu pobjedu i prevlast. Njegovo sprjeavanje u
ostvarivanju mnogih ciljeva, razbijanje i razotkrivanje njegovih planova ili jednog njihovog dijela i stajanje na putu njihovog
ostvarenja, nanoenje tete i druge stvari se smatraju svojevrsnom pobjedom nad njim. Takvo neto je stalno prisutno. Nije se
dogodilo da je ova skupina ikada zakazala na polju ideje i nauke, drutvene reforme, sudstva i zakonodavstva, a na kraju krajeva i
na bojnom polju.
c) Pojam neprijatelj je irok pojam i obuhvata razliite vrste neprijatelja koji stoje na putu ove skupine. U redovima njenih
neprijatelja su: idovi, krani, idolopoklonici, licemjeri, otpadnici i zabludjele sekte. Kada to imamo u vidu onda emo pobjedu i
poraz posmatrati sa jednog mjesta koje nam omoguuje da dobro i precizno vidimo sve detalje bitke i da zakljuimo da na nekim
dijelovima polja dominira neprijatelj, a na drugima ova skupina. Ono to elim rei jeste da je nepravedno da se pobjeda i poraz
gledaju samo u borbi sa jednim neprijateljem (kranima npr.), nego se mora gledati ishod borbe i sa ostalim neprijateljima. Postoji
mogunost da je ova skupina trenutno poraena u borbi sa jednim neprijateljem, a da je porazila sve ostale i slino tome.
5. STRPLJENJE I PODSTICANJE DRUGIH NA NJEGA
Od Sa'lebeta El-Huenija radijallahu anhu se prenosi da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Pred vama su dani u kojima e
strpljenje biti kao dranje eravice u ruci. Onaj ko u njima bude uradio dobro djelo, imat e nagradu vas pedesetorice za isto to
djelo. Upitae: "Allahov Poslanie! Da li misli na pedesetoricu od njih ili na pedesetoricu od nas? Mislim na pedesetoricu od vas." odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve sellem." (Prenosi ga Ebu Davud, Begavi i drugi)
Pod strpljenjem se ovdje misli na pridravanje za ono na emu su bili ashabi, na to aludira jedan od rivajeta u kojem su dani
strpljenja opisani kao dani u kojma e onaj koji se pridravao onoga na emu su bili ashabi imati nagradu njih pedesetorice.
Strpljenje je ustrajnost u vjeri, vrsto pridravanje za nju i neodustajanje ni od jednog njenog dijela, bez obzira koliko se on ovjeku
inio malim i neznatnim i nepokornost i neposlunost nevjernicima i licemjerima koji svim sredstvima pokuavaju odvojiti Muslimana,
mudahida, pa makar od jednog dijela vjere.
Na ovakvu vrstu strpljenja Allah subhanehu ve te'ala podstie Svog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u suri El-Kafirun u kojoj se
kae: "Reci: "O nevjernici! Ja ne oboavam ono to vi oboavate i vi ne oboavate ono to ja oboavam. Vama vaa vjera, a meni
moja vjera." (El Kafirun, 1-6). Kae Ibn Kesir u komentaru ovih ajeta: "Ova sura predstavlja praktino odricanje od postupaka koje
ine murici. Oboavaoc mora imati svoje boanstvo kojeg on oboava i nain na koji ga oboava. Allahov Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem i njegovi sljedbenici oboavaju Allaha onako kako im je On propisao, a murici oboavaju nekog drugog mimo Allaha na
nain koji On nije propisao."
Allah subhanehu ve te'ala je upozorio Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u mnogobrojnim ajetima da se uva pokornosti i
poslunosti nevjernicima, kao to su rijei Allaha subhanehu ve te'ala: "O vjerovjesnie, ne sluaj nevjernike i licemjere." (El-Ahzab,
1); rijei Allaha subhanehu ve te'ala: "Ne sluaj laljivce! Oni samo ele da popusti, pa bi i oni popustili." (El-Kalem, 8-9).
Takoe, Allah subhanehu ve te'ala je upozorio i sve ostale vjernike da se uvaju pokornosti i poslunosti nevjernicima i pojasnio loe
posljedice koje iz toga proizilaze. Kae Allah subhanehu ve te'ala: "O vjernici, ako se vi budete pokoravali nevjernicima oni e vas
stopama vaim vratiti i upropastiti." (Ali Imran, 149).
Strpljenje je i podnoenje svih neugodnosti koje mudahid sree na Allahovom putu.

On ne smije dozvoliti da ga uznemiravanje nevjernika, licemjera, grijenika i onih koji se razilaze sa njim odvrate od pridravanja za
pravi put i da ga navede na osvetu ili nekontrolisane postupke koji njega i njegovu da'vu izvode sa jasnog, uravnoteenog i smirenog
pravca. Allah subhanehu ve te'ala ga upozorava na to i kae: "Strpi se! Allahovo obeanje je istina. Neka te nikako ne obmanu oni
koji nevjeruju." (Er-Rum, 60). Kako izazovi sa kojima se susree Musliman mogu oslabiti njegovo ubjeenje, vjerovanje i zagrijanost
za ovu vjeru ili suprotno od toga prouzrokovati reakcije i djelovanje koje ne donosi pohvalne rezultate, Allah subhanehu ve te'ala mu
je naredio da se strpi, tj. da se sauva i jednog i drugog.
Na kraju, molimo Allaha subhanehu ve te'ala da nas opskrbi svim ovim svojstvima, da oisti naa srca od trunke oboavanja nekog
ili neeg drugog mimo Njega i da ovome ummetu vrati ponos i ugled kojeg je nekada imao. Amin!
Pripremio: Semir Imamovi
Medina: 16/11/1422