You are on page 1of 4

Bez sumnje, Allah Uzvišeni je počastio čovjeka ogromnim

blagodatima, a od najvećih, poslije islama, je blagodat govora
jezikom. Jezik je oružje s dvije oštrice, pa ako se upotrijebi u
pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala, kao na primjer: u učenju
Kur'ana, naređivanju dobra, zabranjivanju zla, pomoći mazlumu, to
je ono što se traži od svakog muslimana, i to je zahvalnost Allahu
na ovoj blagodati. Ali, ako se ova blagodat upotrijebi u pokornosti
šejtanu, sijanju razdora među muslimanima, laži, bestidnom
govoru, gibetu, nemimetu, skrnavljenju časti muslimana u onome
što je zabranio Allah i Njegov Poslanik, što je zabranjeno svakom
muslimanu, predstavlja i poricanje ove blagodati.

Jezik ima dvije velike bolesti:

Bolest prešućivanja istine. Onaj koji prešućuje istinu, nijemi je
šejtan (šejtanul-ahres), nepokoran je Allahu, onaj je koji se
pretvara osim u slučaju da se boji za sebe ubistva i tome sličnog.

Bolest neistinitog govora. Onaj koji neistinu govori, on je šejtan
koji govori (šejtanul-natik), nepokornik Allahu, a najveći broj ljudi
je zastranio u govoru i šutnji, između ove dvije bolesti, dok su se
umjereni sustegli od upotrebe jezika u nestini, i koriste ga samo u
onome od čega će imati koristi.

Bolesti jezika su najopasnije bolesti po čovjeka, jer je čovjeku lahko
čuvati se i paziti od jedenja harama, zuluma, zinaluka, krađe,
pijenja alkohola, gledanja u zabranjeno i tome sličnog, ali je veoma
teško da se sačuva i zaštiti od pokreta svoga jezika. Često vidimo
čovjeka koji je primjer u vjeri, skromnosti, ibadetu, kako izgovara
riječ koja Allaha srdi, ne pridajući joj ikakva značaja, a zbog te
jedne riječi biće bačen u vatru dalje nego što je između istoka i
zapada, ili će radi nje padati u vatru sedamdeset godina (osim ako
mu Allah ne oprosti).

Koliko samo vidimo ljudi koji se čuvaju nemorala i nepravde, a
njihovi jezici sijeku po časti živih i mrtvih, i ne haju za onim što
govore, nema snage niti moći, osim s Allahom, Uzvišenim i Velikim.

Radi opasnosti bolesti jezika po pojedinca, zajednicu i islamski
ummet, sakupio sam, ono što mi je Allah olakšao da sakupim o ovoj
opasnoj tematici, iz Allahove knjige i Sunneta Njegova Poslanika,
sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme.

Trudio sam se da građu za ovaj rad sakupim iz vjerodostojnih

Takođe trudio sam se. a On je dovoljan i divan li je On Zaštitnik. a Allah i Njegov Poslanik. i samo radi Njegova Plemenita Lica. Gibet Definicija gibeta: Hafiz ibnu-l-Hadžer je rekao: "Ulema se razilazi po pitanju definicije gibeta. da uz svaki hadis spomenem njegov izvor. na njegovu porodicu.'" El-Gazali kaže: "Definicija gibeta je da spomeneš svoga brata po onome što mu ne bi bilo drago da čuje. a ko njih uzme i čvrsto ih kutnjacima stegne. najboljeg od svih stvorenja. su čisti od toga. Gospodara Arša plemenitog. a i njima. i da se okoristim njime u svom životu i poslije smrti (na Dan kada neće koristiti ni imetak. sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme. a ni sinovi. Zatim. a ako se hadis nalazi u zbirkama mimo zbirki sahiha Buharije i Muslima. bez potrebe za njenim spominjanjem." . pa taj je uspio i spasio se. Nazvao sam ovo djelo "Bolesti jezika u svjetlu Kur'ana i Sunneta" - koje predstavlja ono što mi je Allah olakšao da sakupim. to je od njega Jedinog. da ovo djelo učini iskrenim.izvora. Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim Svojstvima. Nema snage niti moći osim s Allahom Velikim i Uzvišenim. salavat i bereket na Njegovog roba i poslanika. Muhammeda sina Abdullahovog. čijoj se milosti nadamo. a ko se od njihove upute okrene. zatim da se okoristi njime onaj ko ga bude čitao ili čuo ili štampao ili dijelio ili bude uzrokom njegova širenja. onim što će nas približiti Džennetu uživanja i da ga učini dokazom nama a ne protivu nas. kada bi stiglo do njega. jer su to dva čista izvora. a spasiće se samo onaj ko Allahu čista srca dođe). pa to je od mene i Šejtana. Allahov selam. pa taj je zalutao i propao. Molim Allaha Uzvišenog. da spomenem ono što su o njegovom stepenu kazali učenjaci hadisa. pa tako El-Ragib kaže: 'To je da spomene čovjek mahanu drugog čovjeka. od kojih su najvrijedniji i najvažniji plemenita Allahova Knjiga i čisti Sunnet. Zaista je On Uslišivač Najbolji i Najplemenitiji. da ga učini meni. pa što bude od istine. a što bude od greški. ashabe i one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

s time da ta osoba koja se nemimeti nije time zadovoljna. nego svaki postupak iz kojeg je neko razumio ono što prezire osoba koja se ogovara. djetetu.. ali da među njima postoji općenitost i posebnost. U gibet takođe ulaze i njihove riječi kada druge spominju: 'Da nas Allah sačuva. ahlaku. od Allaha spasa tražimo . čak šta više bivaju i teži od gibeta. iz čega razumije onaj ko ih sluša njihovu namjeru. Takođe neki učenjaci kažu da je od šartova gibeta da osoba koja se ogovara bude odsutna. zato se nemimet odlikuje namjerom kvarenja odnosa. što nije šart u gibetu. Isto tako gibet se odlikuje time što se on dešava u odsustvu osobe koja se ogovara. postupkom. bez obzira da li to bilo uz njeno znanje ili ne. poput oponašanja njegova načina hoda.. načinu hoda i drugom što je vezano za njega.. a . svejedno da li to bilo o negovom tijelu.. i bez obzira da li to spominjanje bilo jezikom. jer jasnije oslikavaju osobu koja se gibeti." Gibet se takođe ne ograničava samo na govor jezikom.. Isto tako postupci kojima se postiže ogovaranje drugog.a sve to ulazi u gibet. ličnosti. pa makar to zlo i bilo prisutno kod njega.' . pisanjem i sl. dunjalučkim stvarima. s namjerom sijanja razdora među njima. odjeći. ." Nemimet je prenošenje stanja neke osobe drugoj. pokretima. namigivanjem. vjeri. ubraja se u gibet.br> Razlika između gibeta i nemimeta Hafiz ibnu-l-Hadžer kaže: "Razilaženje po pitanju gibeta i nemimeta je u tome da li su to dvije iste ili različite stvari? Ispravno je da su to dvije različite stvari. a u stvarima mimo ovoga gibet i nemimet se ne razlikuju. pa makar to bilo pokazivanjem. išaretom.Ibnu-l-Esir u dijelu El-Nihaje kaže: "Gibet je da se po zlu spomene čovjek koji nije prisutan. izgledu. da nam Allah oprosti. pokretom ili išaretom ruke." Imam El-Nevevi u djelu El-Ezkar slijedeći Gazalija kaže: "Gibet je spominjanje osobe po onome što ona prezire i ne voli (da se o njoj kaže). ženi. imetku." Imam El-Nevevi je kazao: "A od gibeta su i riječi nekih fakiha u njihovim djelima: Rekli su pojedinci koji za sebe tvrde da znaju ili pojedinci koji sebe pripisuju ispravnom putu . Gibet je spominjanje osobe koja nije prisutna po onome što ta osoba ne voli." Rekao je ibnu-t-Tin: "Gibet je spominjanje osobe u njenom odsustvu po onome po čemu ta osoba ne voli da se spominje. slugi.

razmišljanja i rada po Kur'anu sa druge strane. Kur'an je uputa i vodič ljudima. pa smo se zaposlili učenjem napamet. Na ovome su istrajali naši ispravni predhodnici (selef). učili napamet. Nastaviće se. jedni to shvaćaju. razumjevali. svjetlo i ustav života.. nema ništa što je potrebno čovjeku.'' . a ostavili smo razmišljanje.a posljedice ovoga su ostavljanje rada po Kur'anu ili propusti u radu po njemu. slijedili su Kur'an tako što su ga čitali. razmišljali i radili po njemu. Zbog toga navodimo u ovom tekstu nekoliko uputa koje govore o važnosti razmišljanja o Kur'anu.Allah najbolje zna. Sunneta i govora ispravnih predhodnika. Zbog toga su se drugovi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem brinuli o njemu. a da to Allah dželle š'enuhu nije objasnio u Kur'anu direktnim tekstom ili ukazom. crpeći naše dokaze iz Kur'ana. Sa slabljenjem ummeta u zadnjim vijekovima opao je interes za Kur'anom.'' Kažu da ovo znači: ''Obuhvatno i široko razmišljanje kako bi se shvatilo značenje i cilj govora. inšaallahu te'ala. na čemu su bili naši ispravni predhodnici. a drugi ne shvaćaju. Cilj ovog govora nije odvraćanje od hifza i čitanja Kur'ana jer je u tome velika nagrada. Allah dželle š'enuhu je objavio Kur'an i naredio nam da razmišljamo o njemu i da ga učimo napamet. i razumjevanja. pa se većina muslimana ograničila samo na čitanje i učenje Kur'ana napamet (hifz) bez razumjevanja i razmišljanja o njemu.. on kaže: ''Tedebur je duboko razmišljanje srcem o značenju Kur'ana i koncentrisanje misli na razmišljanje i njegovo shvatanje. Počet ćemo sa definicijom ''razmišljanja'' (tedebur) kod ibn Kajjima. nego je cilj da se napravi balans između čitanja i hifza sa jedne strane.