IMAMET

Sejjid Said Ahtar Rizvi

Sa engleskog prevela: Nataa Jevtovi
Naslov originala: Imamate The Vicegerency of the Prophet
Izdava: World Organisation for Islamic Services,
P.O.Box No. 11365 - 1545, Tehran, Iran
Prvo izdanje: (Dar Es-Salam) 1971;
Drugo izdanje: (Mombasa) 1974;
Tree izdanje: (WOFIS) 1974, 1977, 1981, 1984.
Revidirano izdanje 1985/1405
2
,='-='---

PRVI DIO - OSNOVNO ZNAENJE

1. ZNAENJE IMAMETA I HALIFATA

Rije imamet (el-immetu) doslovno znai predvoditi, dok rije imam
(el-immu) znai predvodnik ili lider. U islamskoj terminologiji, rije imamet
znai univerzalni autoritet u svim religijskim i svjetovnim stvarima kod
nasljednika Boijeg poslanika.
1
Imam je ovjek koji, nakon Boijeg poslanika,
ima pravo na apsolutnu vlast nad muslimanima u svim religijskim i svjetovnim
stvarima.
Rije ovjek implicira da ena ne moe biti imam. Apsolutna vlast
iskljuuje one koji samo predvode molitve; oni se drugaije nazivaju imami za
molitve, ali nemaju apsolutnu vlast. Nakon Boijeg poslanika znai da postoji
razlika izmeu poslanika i imama. Imam ne uiva direktno ovakav autoritet, nego
samo kao nasljednik Boijeg poslanika.
Rije hilafet (el-hilfetu) znai naslijediti, a rije halifa (el-halfetu) znai
nasljednik. U islamskoj terminologiji, rijei hilafet i halifa praktino imaju isto
znaenje kao i imamet i imam.
Visajet (el-visjetu) znai izvravanje volje, a vasijj (el-vasijju) je onaj
koji izvrava volju. Znaenje ovih rijei u muslimanskim spisima je isto kao i
znaenje rijei hilafet i imamet.
Interesantno je primijetiti da su mnogi raniji vjerovjesnici takoe bili i
halife vjerovjesnicima koji su im prethodili, tako da su u isto vrijeme bili i nebijji i
halife, dok oni drugi, koji su donijeli novi erijat, nisu bili halife nijednog od

1
El-Allma El-Hill: El-Bbu-l-hdi aer, eng. prijevod od W. M. Millera, str. 62; Munijja: Felseft
islmijje, str. 392.
3
prethodnih vjerovjesnika. Takoe je bilo i onih koji su bili halife vjerovjesnicima,
a da sami nisu bili vjerovjesnici.
Pitanje imameta i hilafeta je razdvojilo muslimansku zajednicu i uticalo na
razmiljanje i filozofiju raznih grupa toliko da ak ni vjera u Jednog Boga (et-
tevhd) i u Njegove poslanike (en-nubuvvet) ne moe pobjei od ovih razliitih
pogleda. To je najee diskutovana tema islamske teologije. Muslimani su
napisali hiljade i hiljade knjiga o hilafetu. Problem sa kojim se suoavam nije ta
treba napisati, nego ta treba izostaviti. U jednom kratkom djelu kao to je ovo, ne
mogu se dotai ni svi najrazliitiji aspekti ove teme, da i ne spominjemo izlaganje
detalja o onim temama koja su u njemu opisane. Ovdje emo samo dati kratak
prikaz razlika u miljenjima po pitanju hilafeta.
Moe biti od pomoi ako spomenemo da su po ovom pitanju muslimani
podijeljeni na dvije skupine: suniti, koji vjeruju da je Eb Bekr bio prvi halifa
Boijeg poslanika Muhammeda (), i iiti, koji vjeruju da je Al ibn Eb Tlib,
alejhi-s-selm, bio prvi imam i prvi halifa. Ova fundamentalna razlika je dovela
do drugih razlika koje e biti opisane u narednim poglavljima.

2. KRATAK PRIKAZ RAZLIKA

Boiji Poslanik () je rekao u jednom hadisu koji je prihvaen u svim
islamskim mezhebima: Moj ummet (sljedbenici) e se uskoro razjediniti u
sedamdeset i tri sekte, od kojih e sve ii u vatru osim jedne.
2

Tragai za istinom su oduvijek inili neumorne napore da ispitaju stvari
kako bi otkrili pravi put stazu koja vodi do spasenja. I zaista, neophodno je da
svaki ovjek uzme razum za svog vodia, da sve od sebe i nikada ne izgubi nadu
da e istinu pronai. Ali, to je mogue jedino ako on pred sobom ima jasan uvid u

2
El-Hatb Et-Tabrz: Miktu-l-masbih, eng. prijevod Jamesa Robsona, I tom, str. 45; El-Medlis je
skupio u jednom cijelom poglavlju djela Bihru-l-Envr takve hadise, XXVIII tom, str. 2-36; El-Qumm, .
Abbs: Safnetu-l-bihr, II tom, str. 359-60.
4
radikalne razlike, ako odbaci svaku pristrasnost ili predrasude i ispita stvari sa
razmiljanjem, sve vrijeme molei se Allahu da ga uputi na pravi put.
Iz tog razloga predlaem da ovdje ukratko spomenemo vane razlike i
konflikte zajedno sa svim argumentima i rezonovanjem svake kole miljenja,
kako bismo olakali stazu potrage. Glavna pitanja koja se postavljaju su:
1. Da li naimenovanje nasljednika Boijeg poslanika treba da uini Allh,
ili je dunost ummeta (sljedbenik) da odrede koga god ele?
2. U drugom sluaju, da li su Allah ili Poslanik ostavili u rukama ummeta
bilo kakav sistematski kodeks koji sadri pravila i proceduru za naimenovanje
halife, ili je sam ummet, jednoglasnim pristankom prije naimenovanja halife
pripremio odreena pravila po kojima se kasnije ravnao, ili je ummet postupio
prema svome nahoenju i prema vremenu i prilikama koje su mu bile na
raspolaganju? Da li je ummet imao pravo da postupi onako kako je postupio?
3. Da li razum i Boiji zakon zahtijevaju postojanje bilo kakvih
kvalifikacija i uslova koje mora posjedovati imm ili halifa? Ako je tako, koje su
te kvalifikacije?
4. Da li je Poslanik Islama nekoga naimenovao za svog halifu i nasljednika
ili ne? Ako je to uinio, ko je to bio? A ako nije, zbog ega nije?
5. Nakon Poslanikove smrti, ko je bio priznat kao njegov halifa i da li je
imao potrebne kvalifikacije koje halifa treba da ima?
3


3. OSNOVNA RAZLIKA

Sauvaemo vrijeme ako na poetku objasnimo osnovni razlog postojanja
razlika koje se tiu prirode i karaktera imameta i hilafeta. Koja je osnovna
karakteristika imameta? Da li je imam na prvome mjestu vladar jednog
kraljevstva? Ili je on na prvom mjestu Allahov predstavnik i zamjenik Boijeg
poslanika?
5
Poto su imamet i hilafet uopte prihvaeni kao nasljedstvo poslanika, na
naprijed navedena pitanja se ne moe odgovoriti dok se ne donese odluka o
osnovnim karakteristikama poslanika. Moramo odluiti da li je poslanik na prvom
mjestu vladar kraljevstva ili Allahov predstavnik.
U istoriji Islama nailazimo na grupu ljudi koja je gledala na misiju Boijeg
poslanika kao na pokuaj da se uspostavi kraljevstvo. Njihovi pogledi na svijet su
bili materijalistiki, njihovi ideali su bili bogatstvo, ljepota i mo. Prirodno je da
su oni pripisivali iste motive Boijem poslaniku. Utba ibn Reba, tast Eb
Sufjna, bio je poslat Boijem poslaniku da mu prenese poruku Kureja:
Muhammede! Ako eli mo i uticaj, mi emo te uiniti vladarem Mekke. eli li
da se oeni enom iz ugledne porodice? Moe imati ruku najljepe djevojke u
zemlji. eli li gomile srebra i zlata? Daemo ti sve to, a jo i mnogo vie. Ali,
mora zaboraviti te podle propovijedi to impliciraju da su nai preci koji su
oboavali ova boanstva bili budale.
Kureji su bili gotovo sigurni da e Muhammed () pozitivno odgovoriti
na ovakvu ponudu. Ali, Boiji Poslanik je kao odgovor prouio etrdeset i prvu
suru u kojoj je, izmeu ostalog, bilo sadrano sljedee upozorenje: A ako glave
okrenu, ti reci: Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila d i
Semd. (41:13)
Utba je bio uplaen ovakvim jasnim upozorenjem. Nije prihvatio Islam, ali
je savjetovao Kurejima da ostave Muhammeda () na miru, da vide kako e se
on sloiti sa drugim plemenima. Kureji su tvrdili da je i Utbu Muhammed ()
opinio.
4

Tako je on htio da prepusti Muhammeda () drugim plemenima. Sa druge
strane, kada je Poslanik preao u Medinu i kada su Kureji protiv njega poduzimali
vojne pohode, druga plemena su smatrala da bi bilo najbolje da prepuste
Muhammeda njegovom sopstvenom plemenu. Ashab Amr ibn Selema je rekao,

3
Nedmu-l-Hasan: En-nubuvvetu ve-l-hilfetu, pr. Liq Al Hajdar, str. 2-3.
4
Ibn Him: Es-sra en-nebevijja, I tom, str. 313-314.
6
Arapi su ekali da Kureji prihvate Islam. Govorili su da Muh ammeda () treba
prepustiti njegovom sopstvenom plemenu. Ako bi njih pobijedio, to bi bez ikakve
sumnje znailo da je on pravi Boiji poslanik. Kada je Mekka osvojena, sva
plemena su pourila da prihvate Islam.
5

Tako je prema njihovom miljenju pobjeda bila kriterijum za istinitost! Da
je Muhammed () bio pobijeen, oni bi ga bili smatrali za laova!
Stav da je Poslanikova sveta misija bila nita drugo do ovosvjetska stvar
bio je naroito potenciran od strane Eb Sufjna i njegovog klana. Kada je Meka
bila opkoljena, Eb Sufjn je izaao iz grada kako bi procijenio snagu
muslimanske armije. Vidio ga je Abbs, poslanikov amida, koji ga je odveo kod
Muhammeda () i traio da mu se prui zatita i ukae potovanje, kako bi
prihvatio Islam. Ukratko, Abbs je odveo Eb Sufjna da pogleda svu
muslimansku armiju. Pokazao je Eb Sufjnu eminentne linosti iz svakoga klana
koji su bili u armiji. U meuvremenu, Poslanik je proao sa svojom grupom koja
je imala zelene uniforme. Eb Sufjn je rekao, O Abbse! Tvoj neak je zaista
dobio pravo kraljevstvo! Abbs je odgovorio, Jao tebi! Ovo nije kraljevstvo,
ovo je poslanika misija!
6

Ovdje vidimo dva stava koji su suprotstavljeni jedan drugome. Eb Sufjn
nije nikada promijenio svoj stav. Kada je Utmn (Osman) postao halifa, Eb
Sufjn je doao kod njega i posavjetovao ga, O, djeco Umejje!
7
Sada kada je ovo
kraljevstvo dolo vama, igrajte se sa njim kao to se djeca igraju loptom i dodajite
ga jedan drugom u vaem klanu. Ovo kraljevstvo je realnost, a mi ne znamo da li
postoje dennet ili dehennem ili ne.
8


5
El-Buhr: Es-Sahh, V tom, str. 191; Ibn Ketr: El-Bidja ve-n-nihja, V tom, str. 40.
6
Ebu-l-Fid: El-Muhtasar, I tom, str. 143-144; El Jaqb: Et-trh, II tom, str. 59.
7
Umejja je zaetnik porodice Omajada, koja je kasnije kao dinastija vladala islamskim svijetom iz Sirije.
8
Ibn Abdi-l-Barr: El-Istb, IV tom, str. 1679; Ibn Eb-l-Hadd citira ovu reenicu na sljedei nain:
Tako mi onoga u ije se ime Eb Sufjn kune, ne postoje ni kazna ni sud, ni raj ni pakao, ni dan
proivljenja ni sudnji dan (Pogledati njegovo djelo erh Nehdi-l-Bela, IX tom, str. 53.).
7
Onda je otiao do brda Uhuda i utnuo grob Hamze, strica Boijeg
poslanika Muh ammeda () uz rijei: O, Eb Jal! Vidi da je kraljevstvo protiv
kojega si se borio na kraju pripalo nama!
9

Njegov unuk Jezd, koji je naslijedio iste takve stavove od svog djeda,
spjevao je stihove: Laibet Himu bi-l-mulki fe l haberun de ve l vahjun
nezel - Pleme Haim se poigralo da bi dobilo kraljevstvo, a zapravo nije bilo
nikakvih vijesti (od Allaha) niti je sila Objava.
10

Ako ovakav stav ima bilo koji musliman, onda on mora da izjednaava
imamet sa vladanjem. Sudei po takvom miljenju, osnovna funkcija Boijeg
poslanika bila je da bude vladar kraljevstva, a iz toga slijedi da svako ko dri uzde
vlasti moe biti zakoniti nasljednik Boijeg poslanika.
Ali, problem je u tome to vie od devedeset procenata Boijih poslanika
nisu imali politiku vlast; veina njih je bila proganjana i bili su bespomone rtve
politikih sila svoga vremena. Njihova slava nije bila slava krune i kraljevskog
prijestolja, nego kruna muenitva i patnje. Da je osnovna karakteristika
poslanike misije bila politika vlast, onda ni pedeset (od postojeih 124.000)
Boijih poslanika ne bi zadrala poasnu titulu nebijja.
Odatle je kristalno jasno da glavna karakteristika Boijeg poslanika nije
bila sticanje politike moi, jer je on bio samo Allahov predstavnik. Tu poziciju
mu nisu izborili ljudi, nego mu ju je dao Sam Allah.
Na isti nain, glavna karakteristika njegovog nasljednika ne moe biti
politika mo; on treba da bude Allahov predstavnik. Takvu poziciju mu ne moe
pribaviti niko od ljudi, jer ona moe doi samo direktno od Boga. Ukratko, ako
imam treba da bude Allahov predstavnik, onda ga mora Sam Allah i postaviti.


9
Ibn Eb-l-Hadd, op. cit., XVI tom, str. 136.
10
Sibt Ibn El-Devz: Tedkiret, izdanje S.M.S. Bahru-l-ulm, str. 261; Et-Tabar, Et-trh, XIII tom, str.
2174.
8
4. SISTEM ISLAMSKE VLASTI

Bilo je dana kada je monarhija bila jedini sistem vlasti poznat ljudima. U to
vrijeme, muslimanski uenjaci su glorifikovali monarhe i monarhiju rijeima es-
sultnu zillullhi (kralj je Allahova sjena), kao da Allah ima sjenu! U dananjem
modernom vremenu, demokratija je u modi i sunitski uenjaci neumorno dokazuju
u stotinama i hiljadama lanaka, knjiga i rasprava da se islamski sistem vlasti
zasniva na demokratiji. Oni idu toliko daleko da tvrde kako je Islam i ustanovio
demokratiju, zaboravljajui stare grke polise. U drugoj polovini ovoga vijeka,
socijalizam i komunizam se ukorijenjuju u nerazvijenim zemljama i zemljama u
razvoju, tako da nisam iznenaen kada ujem koliko dobronamjernih
muslimanskih uenjaka neumorno dokazuju kako Islam propovijeda komunizam i
kako ga je Islam i stvorio. Neki ljudi su u Pakistanu i u drugim zemljama izmislili
slogan islamski socijalizam. ta taj islamski socijalizam podrazumijeva, ja ne
znam. Ali, neu se iznenaditi ako u roku od deset ili dvadeset godina ti isti ljudi
ponu tvrditi kako Islam propovijeda komunizam!
Sve ovakve promjene koje se deavaju kada vjetar puhne prave smijuriju od
islamskog sistema vlasti. Prije nekog vremena, u jednoj afrikoj zemlji je odran
skup muslimana na kojemu je kao poasni gost uestvovao predsjednik te drave.
Muslimanski zvaninik je rekao da Islam nauava da se pokorava Allahu,
Poslaniku i vladarima. U svom odgovoru, predsjednik (koji je, uzgred budi
reeno, bio nepokolebljiv katolik) rekao je da veoma cijeni naredbu da se
pokorava Allahu i Poslaniku, ali nije mogao razumjeti zato se nareuje
pokoravanje vlastodrcima. ta ako je vladar nepravedan ili tiranin? Da li Islam
propisuje muslimanima da mu se pokoravaju pasivno i bez ikakvog otpora? Ovo
inteligentno pitanje zahtijeva inteligentan odgovor, i ne moe se olako shvatiti.
injenica je da je osoba koja je uputila kritiku to uinila zbog svog pogrenog
tumaenja Kurna.
9
Razmotrimo sada sistem islamske vlasti. Da li je on demokratski? Najbolju
definiciju demokratije je dao Abraham Linkoln kada je rekao da je demokratija
vladavina ljudi, od strane ljudi i za ljude. Ali, u Islamu nema vladavine ljudi,
nego postoji samo Allahova vladavina. Kako e ljudi vladati jedni drugima? Oni
vladaju jedni drugima izmiljajui sopstvene zakone; u Islamu, zakone ne
objavljuju ljudi, nego to ini Allah. Ti zakoni se ne mogu izglasati veinom, nego
ih objavljuje Poslanik putem Allahove naredbe. Ljudi nemaju pravo glasa u
donoenju zakona, od njih se trai da se zakonima pokoravaju bez ikakvog
komentara ili dopune. Kurn kae, Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede,
onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe. A ko
Allaha i Poslanika Njegova ne poslua, taj je sigurno skrenuo sa pravoga puta
(33:36).
to se tie fraze od strane ljudi, razmotrimo sada kako ljudi vladaju jedni
nad drugima. Oni to ine birajui vladare izmeu sebe. Boiji poslanik, koji je bio
vrhovni izvritelj, pravni i sveobuhvatni autoritet islamske vlasti, nije bio izabran
od strane ljudi. U stvari, da je stanovnicima Mekke bilo dozvoljeno da iskau svoj
izbor, oni bi bili izabrali ili Urveta Ibn Mesda iz Tifa, ili Vlida Ibn El-
Mureta iz Mekke kao Boije poslanike. Kurn kae, I jo kau: Trebalo je da
ovaj Kurn bude objavljen nekom uglednom ovjeku iz jednog od ova dva
grada!. (43:31)
11

Dakle, ne samo da je vrhovni poglavar islamske drave bio postavljen bez
konsultovanja sa narodom, nego je to jo uinjeno i protiv njihovih ve izraenih
elja. Boiji poslanik je najvii autoritet Islama; u njegovoj linosti su sadrane
sve funkcije legislativnih, izvrnih i sudskih grana vlasti, a nije izabran od strane
naroda. To znai da Islam nije ni vladavina ljudi ni vladavina od strane ljudi.
Nema zakonodavstva od strane ljudi, izvrna i sudska vlast nije podreena
ljudima. To nije ni vlast za ljude. Islamski sistem je, od poetka do kraja, za

11
Za objanjenje rijei nekom uglednom ovjeku pogledati djelo Es-Sujtja, Lubbu-n-nuql f esbbi-
n-nuzl, tampano sa djelom Tefsru-l-Dellejn, str. 289, 649.
10
Allaha. Sve mora biti uraeno za Allaha, a ako se uradi za ljude, naziva se
prikrivenim politeizmom. ta god da ovjek radi bilo da je to molitva ili
milostinja, socijalna sluba ili porodini odnosi, pokoravanje roditeljima ili ljubav
prema komijama, predvoenje molitve ili odluivanje o nekom problemu, ulazak
u rat ili zakljuivanje mira mora biti uinjeno sa zavrnim rijeima qurbeten
ilellh, pribliavajui se Allahu i traei Njegovo zadovoljstvo. U Islamu, sve se
ini za Allaha.
Ukratko, islamska forma vlasti je Allahova vlast, od strane Allahovih
predstavnika, kako bi se postiglo Allahovo zadovoljstvo. On kae u Kurnu,
Dinnove i ljude Sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (51:56). To je
teokratija, priroda i karakteristika islamske vlasti, a kako ona utie na znaenje ve
pomenutog ajeta koji govori o pokornosti, vidjeemo u sljedeim poglavljima.



11
DRUGI DIO IITSKO GLEDITE

5. NUNOST IMAMETA I KVALIFIKACIJE IMAMA

A. Nunost imameta:
Sa iitske take gledita, institucija imameta je nuna sudei prema
zdravom razumu. To je Allahova milost (lutf) koja dovodi stvorenje do pokornosti
i dri ga podalje od nepokornosti, a da ga pri tome niim ne primorava. U iitskoj
teologiji je dokazno da je milost Allahova dunost. Kada bi Allah odredio da
ovjek neto uradi, a da je uz to svjestan da ovjek to ne moe uraditi, ili da bi to
bilo jako teko bez Njegove pomoi, onda bi Allah bio suprotstavljen sopstvenom
cilju kada ne bi pomogao ovjeku da taj posao izvri. Oigledno je da je takva
logika protivna razumu. Dakle, lut f je Allahova dunost.
Imamet je lutf, zbog toga to je poznato da, kada ljudi imaju predvodnika
(resa) i vodia (murida) kojemu se pokoravaju, koji oslobaa potlaene od
njihovih ugnjetavaa i obuzdava te ugnjetavae, tada se oni pribliavaju
pravednosti i udaljavaju od korupcije. A poto je to lutf, Allahova je dunost da
odredi imama koji e voditi i uputiti ummet nakon Boijeg poslanika.
12


B. Superiornost (afdalijjet):
iiti vjeruju da imam, poput Boijeg poslanika, treba da se istie u ummetu
po svim vrlinama, kao to su uenost, hrabrost, pobonost i milosre, i treba da
posjeduje kompletno znanje Boijih zakona. Ako to nema, a taj visoki poloaj se
povjeri manje sposobnoj osobi iako je sposobnija osoba dostupna, onda se daje
prednost inferiornoj a ne superiornoj osobi, to je pogreno i sudei po razumu i
sudei po Boanskoj pravdi. Zbog toga, ni jedna inferiorna osoba ne moe primiti
immet od Allha kada postoji osoba koja je superiornija od njega.
13


12
El-Allma el-Hill: El-Bbu-l-hdi aer, engleski prijevod W. M. Millera, str. 50, 62-4.
13
Ibid, str. 69.
12
C. Bezgrijenost:
Druga kvalifikacija imama je bezgrijenost (ismet). Ako imam nije
bezgrijean (masm), on e biti podloan grijeenju i obmanjivanju drugih.
14
Kao
prvo, u takvom sluaju, nikakvo implicitno povjerenje se ne moe pokloniti
onome to on govori ili trai da mi uradimo. Kao drugo, imam je vladar i poglavar
ummeta, a ummet treba da ga bezrezervno slijedi u svim stvarima. Ako on poini
grijeh, ljudi bi ga onda takoe mogli slijediti u tome grijehu. Neodrivost takve
pozicije je sama po sebi evidentna, jer je pokoravanje u grijehu loe, nezakonito i
zabranjeno. Pored toga, to bi znailo da bi se takvom imamu trebalo pokoravati i
odbijati pokornost u isto vrijeme, to znai da bi takvo pokoravanje bilo as
obavezno a as zabranjeno, to je oigledan apsurd. Kao tree, ako bi bilo mogue
da imam poini grijeh, onda bi bila dunost ostalih ljudi da ga sprijee u tome,
zato to je dunost svakog muslimana da zabranjuje drugim ljudima da
poinjavaju nezakonita djela. U takvom sluaju, imam ne bi bio potovan i sa
njegovim prestiom bi bilo svreno. Umjesto da bude predvodnik ummeta, on bi
bio njegov sljedbenik, a njegov imamet ne bi imao nikakvog smisla. Kao etvrto,
imam je branilac Boijeg zakona i takav posao se ne moe povjeriti u grijene
ruke, niti ga moe grijena osoba primjereno obavljati. Iz tog razloga,
bezgrijenost je priznata za neizostavan uslov poslanstva, a razlozi koji je ine
nunom u sluaju Boijeg poslanika takoe vae i u sluaju imama ili halife. Ali, o
toj bezgrijenosti emo vie govoriti u trinaestom odjeljku.

D. Allahovo naimenovanje:
Kao i u sluaju Boijih poslanika, posjedovanje gornje navedenih
karakteristika samo po sebi nije dovoljno da automatski uini nekoga imamom.
Imamet nije steeno namjetenje, nego je to naimenovanje koje izvrava Allah. Iz
toga razloga, dvanaestoimamski iiti (a itn aerijja) vjeruju da samo Allah
moe naimenovati nasljednika Boijeg poslanika; te da ummet nema pravo
13
odluivanja u toj stvari, jer je njegova jedina dunost da slijedi takvog Boanski
naimenovanog imama ili halifu.

I. Kurnski ajeti:
Sljedei Kurnski ajeti potvruju iitsko gledite:
Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju.
Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednauju! (28:68).
Ovaj ajet jasno pokazuje da ovjek nema pravo da uini bilo kakav izbor;
on u potpunosti lei u Allahovim rukama.
Prije nego to je stvorio Adema (), Allah je obavijestio meleke: Ja u na
zemlji namjesnika (halifu) postaviti... A kada su meleci poeli prigovarati,
njihovi prigovori su bili odbaeni kratkim odgovorom: Ja znam ono to vi ne
znate! (2:30). Ako bezgrijenim (masm) melecima nije bilo dozvoljeno da
imaju pravo glasa u naimenovanju halife, kako onda mogu grijeni ljudi oekivati
da preuzmu itavu odgovornost takvoga naimenovanja u svoje ruke?
Allah je lino naimenovao poslanika Dvda () kao halifu na zemlji: O
Dvde, Mi smo te namjesnikom (halifom) na zemlji uinili... (38:26). U svakom
od ovih sluajeva, Allah uzima pravo postavljanja halife ili imama iskljuivo za
Sebe.
Na isti nain, poziv je upuen i Boijem poslaniku Ibrhmu (): A kada je
Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on
potpuno izvrio, Allah je rekao: Uiniu da ti bude ljudima u vjeri uzor (dosl.
uiniu te imamom)! - I neke moje potomke! - zamoli on. - Obeanje Moje
nee obuhvatati nevjernike (dosl. nepravedne, ugnjetavae) - kaza On (2:124).
15

Ovaj ajet nas vodi do ispravnog zakljuka o mnogim vanim pitanjima koja se tiu
imameta:

14
Ibid, str. 64-68.
15
Obraujui ovu knjigu na srpsko-hrvatskom jeziku, prevodilac je koristio prijevod Kurana od Besima
Korkuta. Onda kada Korkut nije doslovno preveo arapski tekst (na primjer, rije en-nedmu iz ajeta 55:6
14
a. Allah je rekao: Uiniu da ti bude ljudima imam. Ovo pokazuje da je
imamet status koji samo Bog moe da odredi, i on je van nadlenosti ummeta.
b. Moje obeanje nee obuhvatati nepravedne. To znai da ovjek koji
nije bezgrijean ne moe biti imam. Logiki, moemo podijeliti ovjeanstvo na
etiri grupe:
1. oni koji su nepravedni tokom cijeloga ivota;
2. oni koji nisu nikada nepravedni;
3. oni koji su nepravedni na poetku svog ivota a kasnije postaju pravedni;
4. oni koji su pravedni na poetku svog ivota a kasnije postanu
nepravedni.
Ibrhm () je imao previsok poloaj da bi traio immet za prvu ili etvrtu
grupu. Ostaju nam dvije grupe (druga i trea), koje se mogu ukljuiti u njegovu
molbu. Ali, Allah odbacuje jednu od njih, tj. one koji su nepravedni na poetku
svog ivota a kasnije postaju pravedni. Ostaje samo jedna grupa ljudi koja se moe
kvalifikovati za imamet, a to su ljudi koji nisu nikada nepravedni tokom cijeloga
ivota, dakle bezgrijeni (masm).
c. Doslovan prijevod ajeta glasi, Moj zavjet nee obuhvatiti nepravedne.
Primijeujemo da Allah nije rekao da nepravedni nee doi do Njegovog zavjeta,
jer bi to impliciralo da je u ljudskoj moi makar se radilo o pravednim ljudima
da dostignu status imama. Navedena reenica ne ostavlja prostora za bilo kakvu
pogrenu interpretaciju; ona jasno pokazuje da primanje imameta nije u ljudskoj
nadlenosti, nego je iskljuivo u Allahovim rukama, i On ga daje kome hoe.
A onda, kao pravilo, pie u Kurnu: I uinismo ih vjerovjesnicima (dosl.
imamima, ar. eimmeten) da upuuju prema zapovijedi Naoj... (21:73).
Kada je Boiji poslanik Ms () zaelio da mu se dodijeli pomaga koji bi
mu pomogao u njegovim dunostima, on nije nikoga samovoljno odredio nego se
molio Allahu: I podaj mi za pomonika iz porodice moje Hrna (Arona), brata

koja oznaava zvijezde je preveo kao trava) u zagradama smo naznaili i doslovan prijevod arapskih
rijei, onda kada je to bilo potrebno za razumijevanje argumenata Sejjida Radavja (prim. Prev).
15
mog (20:29-30). A Allah je odgovorio, Udovoljeno je molbi tvojoj, o Ms!
(20:36).
To Boansko odreenje ummetu objavljuje Boiji poslanik ili prethodni
imam. To objavljivanje se naziva nass (en-nas su) i ta rije oznaava
specifikaciju, odreivanje ili imenovanje imama od strane Boijeg poslanika ili
prethodnog imama. Prema iitskom vjerovanju, imam mora biti odreen od strane
Allaha za taj poloaj (menss min Allh).

E. Mudize:
Ako neko nije uo nass o ovjeku koji tvrdi da je imam, onda je jedini
nain da se utvrdi istina putem uda (mudiza).
16
U sutini, svaki ovjek moe
tvrditi da je imam ili Poslanikov halifa i da je bezgrijean, ali je mudiza jedini
nepogrijeivi test istine u takvim sluajevima. Ako onaj koji tvrdi pokae neku
mudizu kao potporu za svoje tvrdnje, ona bi se mogla prihvatiti bez oklijevanja.
Ako on to ne uini, bie evidentno da on ne posjeduje kvalifikacije koje su
potrebne za imamet i hilafet, tako da e njegove tvrdnje biti dokazane kao
neistinite.

II. Prethodnik:
Univerzalna praksa Boijih poslanika bila je da imenuju svoje nasljednike
(prema Allahovoj naredbi) bez ikakvog mijeanja ummeta. Istorija Boijih
poslanika ne poznaje niti jedan primjer kada je nasljednik Boijeg poslanika bio
izabran glasanjem njegovih sljedbenika. Nema razloga zato bi se onda u sluaju
nasljednika posljednjeg Boijeg poslanika taj uspostavljeni Boanski zakon
mijenjao. Allah kae, A ti nee u Allahovu zakonu izmjene nai (33:62).


16
Ibid, str. 69.
16
III. Logini razlozi:
1. Isti oni razlozi koji dokazuju da je naimenovanje Boijeg poslanika
Boija stvar jednakom jainom dokazuju da bi nasljednika toga poslanika takoe
morao postaviti Allah. Imam ili halifa, ba kao i poslanik, postavlja se kako bi
izvravao Allahovu volju, i on Mu mora biti odgovoran. Ako ga budu postavili
ljudi, njegova lojalnost nee biti prema Allahu, nego prema ljudima koji su osnova
njegovog autoriteta. On e uvijek pokuavati da udovolji ljudima, zbog toga to bi
izgubio poziciju ako bi ljudi izgubili povjerenje u njega. Dakle, on e usluge za
ljude pretpostaviti vjerskim obavezama, a pred njegovim oima uvijek e biti
politiki obziri. Tako e nakoditi Allahovoj stvari. Istorija islama obiluje
dokazima oiglednog zapostavljanja vjerskih postulata, koje su poinile halife od
samog poetka postavljane od strane ljudi. Dakle, ovaj argument nije samo
akademski, jer iza njega stoje solidni istorijski dokazi.
2. Takoe, samo Allah zna unutranja osjeanja i misli ljudi, i niko drugi
nikada ne moe znati pravu prirodu druge osobe. Moda bi se neko mogao
predstavljati kao poboan i bogobojazan ovjek samo da bi impresionirao svoje
saradnike i zadobio neku ovosvjetsku dobit. Takvi primjeri u istoriji nisu rijetki.
Uzmimo, na primjer, sluaj Abdu-l-Melika ibn Mervna, koji je provodio sve
svoje vrijeme u damiji klanjajui i itajui Kurn. Upravo je i bio uio Kurn
kada su mu stigle vijesti o smrti njegovog oca i o tome da su ljudi iekivali da
njemu poloe prisegu na vjernost. Zatvorio je Kurn i rekao, Ovdje se ja i ti
rastajemo.
17

Zbog toga, budui da postojanje kvalifikacija koje su neophodne za imama
ili halifu moe biti poznato samo Allahu, jedino Allah moe naimenovati imama
ili halifu.


17
Es-Sujt: Trhu-l-hulef, str. 217.
17
6. BEZGRIJENOST IMAMA

Pogledajmo sada ta Kuran kae o Ehlu-l-bejtu (lanovima kue, tj.
porodici) Boijeg poslanika Muhammeda ().
Prema Kuranu, sljedee osobe su bile bezgrijene i iste kada je umro
Boiji Poslanik: Al, Ftima, Hasan i Husejn. Ajet o njihovoj istoi (tathr) glasi:
Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno
oisti (33:33).
Univerzalno je prihvaeno da su naprijed navedene etiri osobe Ehlu-l-bejt,
te da su bezgrijene i iste od svake vrste sramnih dijela.
Reenice koje se nalaze prije i poslije ovoga ajeta odnose se na supruge
Boijeg poslanika, tako da su zamjenice u njima upotrijebljene u enskom rodu,
dok je u ovome dijelu ajeta upotrijebljen muki rod. Razlog zbog kojeg je ovaj ajet
stavljen na sadanje mjesto nije teko pogoditi. Poznati uenjak Allma Pj pie
u fusnoti br. 1857. prijevoda Kurana od S. V. Mir Ahmed Alja: Dio ovog ajeta
koji se odnosi na Boanski odreenu istou svete Poslanikove porodice zahtijeva
primjereno objanjenje koje se odnosi na njegov taan kontekst. Ovaj dio ajeta je
zapravo odvojen jet ili stih koji je sam po sebi objavljen u odreenim prilikama,
ali je smjeten ovdje budui da se (ostatak ajeta) bavi enama Boijeg poslanika.
Smjetanje ovog ajeta na ovo mjesto, ukoliko se dobro prostudira, pokazuje da on
ima svoj sopstveni znaaj i vanu svrhu koja stoji iza njega. Dok se u njegovom
prvom dijelu koristi enski rod, u drugom dijelu dolazi do izmjene sa enskog na
muki rod. Dok god se ajet odnosi na supruge Boijeg poslanika, koriste se samo
zamjenice enskog roda. Za skupinu mukaraca i ena, uvijek se koristi muki rod.
Ovakva promjena u gramatikoj upotrebi jezika oigledno pokazuje da se u ovom
izriaju govori o razliitoj stvari i razliitoj skupini ljudi od one prve, i da je ona
primjereno ovdje smjetena kako bi se usporedilo mjesto Ehlu-l-bejta za razliku
od supruga Boijeg poslanika.
18
Amr ibn Seleme kojega je Boiji poslanik odgojio pria: Kada je
objavljen ovaj ajet, Boiji Poslanik je bio u kui svoje supruge Umm Seleme.
Kada je objavljen ajet Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe
odstrani, i da vas potpuno oisti, Boiji poslanik je okupio svoju kerku Ft imu,
njene sinove Hasana i Husejna, te njenog supruga i Poslanikovog roaka Alja, i
pokrio ih sve, ukljuujui i sebe, svojim ogrtaem. Obraajui se Bogu, rekao je:
O Boe! Oni sainjavaju moje potomstvo! uvaj ih daleko od bilo kakve
neistoe, oiene savrenom istoom. Umm Seleme, supruga Boijeg
poslanika, budui da je bila svjedok ovoga velianstvenog dogaaja, pokorno je
upitala, O, Boiji poslanie! Mogu li se i ja pridruiti vama? Na to je Boiji
poslanik odgovorio, Ne, ti ostani na svome mjestu, tu ti je dobro.
18

Ovo nije mjesto da se navode beskrajni izvori ovoga ajeta; ipak, volio bih
da citiram poznatog sunitskog uenjaka Mevln Vahdu-z-Zemna, iji je
prijevod i komentar Kurana, kao i djelo Envru-l-luat (rijenik Kurana i hadisa)
meu veoma priznatim izvorima. U komentaru Kurana za ovaj ajet on pie: Neki
ljudi misle da se ovo specijalno odnosi na one lanove porodice koji su bili u
krvnom srodstvu sa Poslanikom, tj. na Alja, Ftimu, H asana i Husejna.
Prevodilac (tj. Vahdu-z-zemn) kae da sahh hadisi (hadt) koji su dobro
povezani sa Poslanikom potkrijepljuju isto gledite, jer ako je Poslanik sam
objavio da su lanovi njegove porodice samo naprijed navedene osobe, onda
prihvatanje i vjerovanje u to postaje obavezno. Jo jedan znak ispravnosti ovoga
gledita jeste injenica da su zamjenice prije i poslije ovog ajeta u enskom rodu,
dok su samo u ovome ajetu one u mukom rodu...
19

On pored toga kae u svom djelu Envru-l-lugat: Ispravno gledite je to
da ovaj ajet o istoi ukljuuje samo tih pet osoba (Muhammed, Al, Ftima,
Hasan i Husejn), iako se u arapskom jeziku rijei ehlu-l-bejt mogu koristiti i za
ene. Neki ljudi ovim ajetom dokazuju da su tih pet osoba bili bezgrijeni

18
asni Qurn, engleski prijevod S. V. Mir Ahmed Alja, fusnota br. 1857, str. 1261.
19
(masm). Ali, ako i nisu bili masm, onda su sigurno bili mahfz (zatieni od
injenja bilo kakvog grijeha ili pogreke).
20

Naveo sam ova dva citata da pokaem kako i sunitski uenjaci pored
dvanaestoimamskih iita (itn aerijja) potvruju da su, prema pravilima arapske
gramatike i prema ispravnim i neprekidnim hadisima Boijeg Poslanika, samo
Al, Ftima, Hasan i Husejn ukljueni u ovaj ajet, pored samog Poslanika.
Takoe, jasno je da gledite da su njih petoro bili bezgrijeni dijele i sunijski
uenjaci. Oigledno je da oni u najmanju ruku priznaju da, ako ovih pet osoba i
nisu bili teoretski bezgrijeni, zasigurno su bili zatieni od grijeha i pogreaka na
praktinom nivou. Postoje mnogi drugi ajeti i hadisi koji svjedoe o istoi
(ismet) Ehlu-l-bejta, ali ogranienost prostora nam ne dozvoljava ni da ih u
najkraim crtama spomenemo.

7. SUPERIORNOST ALJA ()

Superiornost (afdalijjet) u Islamu znai zasluivati vie nagrade (sevapa,
ar. tavb) kod Allaha zahvaljujui dobrim djelima.
Svi muslimani se slau da se o ovoj superiornost ne moe odluivati
naim sopstvenim miljenjem ili gleditem, te da nema naina da se ona prepozna
osim kroz Kurn ili hadis. El-Gazzl, poznati sunijski uenjak, je napisao:
Stvarna superiornost je ono to je pred Allahom, a to je neto to nikome ne moe
biti poznato osim Boijem Poslaniku.
21

Najvei broj nae sunitske brae vjeruju da se superiornost odnosi na
pitanje hilafeta, tj. da je najsuperiorniji bio Eb Bekr, a poslije njega Omer, pa
zatim Utmn (Osman), a na kraju Al. Ali, ovo vjerovanje se ne bazira ni na
kakvom dokazu, niti su tako vjerovali suniti u najranijem periodu. Za vrijeme

19
Wahdu-z-Zemn: Tefsr Wahd (na marginama prijevoda Kurana od istog autora), par. 22, fn. 7, str.
549.
20
Wahdu-z-zemn: Envru-l-lugat, par. 22, str. 51.
21
El-Gazzl: Ihj ulmi-d-dn, I tom, 2 dio, str. 10.
20
Boijeg poslanika, nalazimo da su njegovi najugledniji ashbi kao to su Selmn
Fris, Eb Derr El-Gifr, Miqdd El-Kind, Ammr ibn Jsir, Habbb ibn El-
Aratt, Dbir ibn Abdillh El-Ansr, Hudejfat ibn El-Jemn, Eb Sad El-Hudr,
Zejd ibn Arqam i mnogi drugi vjerovali da je Al ibn Eb Tlib bio najsuperiorniji
u cijelom Ehlu-l-bejtu i meu svim ashabima.
22

Ahmeda ibn Hanbela je jednom upitao njegov sin o tome ta misli o
superiornosti. On je rekao, Eb Bekr, Omer i Utmn. Sin je dalje upitao, A
ta je sa Aljem ibn Eb Tlibom? On je odgovorio, On je iz Ehlu-l-bejta. Ostali
se ne mogu usporediti sa njim.
23

Ubejdullh Emritsar pie u svojoj uvenoj knjizi Erdehu-l-matlib:
Poto superiornost znai imati vie tavba (tj. sevapa), njen dokaz se jedino
moe saznati iz hadisa (tj. rijei ili djela) Boijeg poslanika... a ako postoje
meusobno iskljuivi hadisi, onda treba prihvatiti one autentinije i odvojiti jake
hadise od onih slabih.
El-Allma Ibn Abdi-l-Barr u svom djelu El-Istb
24
pie o hadisima koji
su preneseni o superiornosti Alja, Zapovijednika vjernika: Imm Ah med ibn
Hanbel, El-Qd Isml ibn Ishq, Imm Ah med ibn Al ibn uajb En-Nes i
Hfiz Eb Al En-Nejsbr
25
su rekli: Nije preneseno toliko hadisa sa dobrim
lancem prenosilaca (esnd) o vrlinama bilo kojeg od ashaba koliko je preneseno o
vrlinama Alja ibn Eb Tliba ().
Pored toga, ako razmotrimo vrline Zapovijednika vjernika, Alja (), i
razmislimo o onim stvarima koje su uzrokovale da on ponje velike nagrade pred
Allahom, moraemo priznati da je on jedini bio najsuperiorniji poslije Boijeg
Poslanika.
26
Autor ovih rijei je bio sunit, a ovu temu je detaljno obradio u
treem poglavlju (str. 103-516) ve spomenute knjige.

22
Ibn Abdi-l-Barr, El-Istb, II tom, str. 470.
23
El-Qundz: Jenbu-l-meveddet, str. 253.
24
III tom, str. 1115.
25
Ibn Hader El-Hajtam: Seviqu-l-muhriqat, str. 72; Ibn Hader El-Asqaln: Fethu-l-br, VIII tom,
str. 71.
26
Emritsar: Erdehu-l-matlib, str. 112.
21
Oigledno je da ovdje ne mogu navesti ak ni skraenu listu ajeta i hadisa
koji se tiu Aljevog () afdalijjeta. Bie dovoljno da kaemo da se u Kuranu
nalazi najmanje osamdeset i est ajeta o vrlinama Alja ibn Eb Tliba (), a
hadisi o ovoj temi se ne mogu izbrojati. Odatle bi i nezainteresiranom posmatrau
trebalo biti oigledno da je Al () bio najsuperiorniji od svih muslimana poslije
Boijeg Poslanika ().

8. NAIMENOVANJE ALJA ()

Nakon to smo ukratko dokazali is met i afdalijjet Alja Ibn Eb Tliba a.s,
sada dolazimo do najvanijeg dijela - do njegovog naimenovanja od strane Allaha.
U nekoliko navrata, Boiji Poslanik () je izjavio da je Al trebalo da
bude njegov nasljednik i halifa.
injenica je da je upravo prva javna objava poslanstva bila prilika u kojoj
je prvi put otvoreno objavljeno o Aljevom hilafetu. To je bilo za vrijeme
okupljanja cijele porodice. Kada je ajet I opominji rodbinu svoju najbliu
(26:214) bio objavljen, Poslanik je naredio Alju da pripremi hranu i pozove
sinove Abdu-l-Muttaliba kako bi im prenio Allahove rijei. Nakon gozbe,
Poslanik je namjerio da razgovara sa njima, ali se Eb Leheb umijeao sa rijeima:
Zaista, tvoj drug te je obuzeo! Kada su uli ovu izjavu, svi su se razili.
Sljedeeg dana, Allhov poslanik () je ponovo pozvao svoju rodbinu na
ruak. Nakon to su zavrili sa jelom, Poslanik im se obratio: O sinovi Abdu-l-
Muttalibovi, donio sam vam dobro ovoga svijeta i dobro onoga svijeta, i odreen
sam od Gospodara da vas pozovem Njemu. Dakle, ko e od vas biti moj pomaga
u ovoj stvari i ko e biti moj brat, moj nasljednik i moj halifa? Niko nije
odgovorio na Poslanikov poziv osim Alja, koji je bio najmlai u cijelom skupu.
22
Poslanik je tada potapao Aljev vrat i rekao: O, moj narode! Ovaj Al je moj
brat, moj nasljednik i moj halifa meu vama. Sluajte ga i pokoravajte mu se.
27

Interesantno je ovdje primijetiti da Lajdensko izdanje djela Et-Trh od Et-
Tabarja iz 1879. godine navodi na strani 1173. rijei Boijeg Poslanika moj
nasljednik i moj halifa (vasijj ve halfet), dok su u Kairskom izdanju iz 1963.
godine, za koje se tvrdi da je uraeno na osnovu Lajdenskog izdanja, ove vane
rijei izmijenjene u taj i taj (ked ve ked)! Kako je tuno kada akademski svijet
rtvuje svoje potenje i integritet na oltaru politike proraunatosti!

9. AJET O VLASTI (VILJET)

Nakon toga dogaaja, u mnogim prilikama, mnogi ajeti i mnogi hadisi su
podsjeali muslimane da je Al bio njihov gospodar poslije Boijeg Poslanika
(). Jedan od nazanijih ajeta glasi:
(Zaista,) vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji
ponizno molitvu obavljaju i zekat daju (dok su na ruku) (5:55).
28

Muslimanski uenjaci, sunitski jednako kao i iitski, slau se da je ovaj ajet
objavljen u ast Imama Alja (). On jasno pokazuje da postoje samo tri
gospodara vjernik, a to su na prvom mjestu Allah, na drugom Njegov Poslanik, a
na treem Al i jedanaest imama koji su uslijedili poslije njega.
Eb Derr El-Gifr kae da je jednoga dana klanjao sa Boijim Poslanikom
() kada je jedan prosjak doao u Poslanikovu damiju. Niko nije odgovorio na

27
Ibnu-l-Atr: El-Kmil, V tom, str. 62-3; El-Bagav: Et-Tefsr, IV tom, str. 127; El-Hzin: Et-Tefsr, IV
tom, str. 127; El-Bejheq: Dalilu-n-nubuvvet, I tom, str. 428-30; Es-Sujt: Ed-Durru-l-mentr, V tom,
str. 97; El-Muttaq El-Hind: Kenzu-l-umml, XV tom, str. 100, 113, 115-7; Eb-l-Fid: El-Muhtasar, I
tom, str. 116-7; Et-Tabar: Et-Trh, I tom, str. 171-3; T. Carlyle: On Heroes, Hero Worship and the Heroic
in History (O herojima, uzdizanju heroja i herojskom u istoriji), str. 54; E. Gibbon: The Decline and Fall of
the Roman Empire (Uspon i pad rimske imperije), III tom, str. 94; J. Davenport: An Apology for
Muhammed and the Koran (Odbrana Muhammeda i Kurna), str. 21; W. Irving: Mahommet and His
Successors (Muhammed i njegovi nasljednici), str. 45. (Za vie detalja vidite djelo El-Gadr od El-Emnja,
II tom, str. 278-89.)
28
Posljednji dio ovog ajeta glasi ve hum rkin a znai ...dok su na ruku ili na pregibu u namazu.
U ovom sluaju, Korkut je izostavio prijevod ove tri rijei, u kojima autor vidi poentu ovog ajeta. Ne
znamo je li po srijedi bila omaka, ili je pak dolo do kasnije redakcije (Prim. prev.)
23
njegove molbe. Prosjak je podigao ruke prema nebu i rekao: Moj Allahu! Budi
Svjedok da sam doao u damiju Tvog Poslanika i da mi niko nita nije dao! U
tome trenutku, Al je bio na ruku (tj. pregibu) u namazu. Podigao je svoj mali
prst na kojemu je bio prsten prema prosjaku koji je priao i uzeo ga. Ovaj sluaj se
desio u prisustvu Boijeg Poslanika () koji je podigao svoje lice prema nebu i
poeo da se moli: O Gospodaru! Moj brat Ms Te je molio da uini prostranim
njegova prsa i da olaka njegov zadatak, da odrijei uzao sa jezika njegovog da
bi ljudi razumjeli njegov govor, i da mu poda iz njegove porodice njegovog brata
kao pomonika, i da ga ojaa sa Hrnom, i da uini Hrna njegovim drugom u
njegovom zadatku. O, Allhu! Ti si rekao Msu, Mi emo ojaati tvoju desnicu
sa tvojim bratom. Niko sada nee moi da pristupi ni jednom od vas! O, Allhu!
Ja sam Muhammed, a Ti si me odabrao. Uini prostranim moja prsa, olakaj moj
zadatak, a podaj mi iz moje porodice mog brata Alja kao mog pomonika. Ojaaj
me sa njim. Poslanik nije ni zavrio namz, a melek Dibrl () je donio naprijed
navedeni ajet.
29

Ovdje ne moemo da navodimo sve izvore ovog hadisa, jer ih ima na
stotine. Ovaj ajet i ova Poslanikova () dova, bilo zajedno bilo odvojeno,
pokazuju da je Al () bio odreen da bude gospodar muslimana nakon Boijeg
Poslanika.

10. FORMALNA OBJAVA GADR HUMMA

Sve naprijed navedene objave mogu se klasificirati kao uvod u formalnu
deklaraciju Gadr Humma. Ovaj dogaaj je jednoduno opisan od strane uenih
istoriara i lima obje islamske vjersko-pravne kole. Ovdje emo navesti kratak
prikaz dogaaja kako bismo pokazali kakvi veliki planovi su se pravili da bi se
Al odredio kao nasljednik Boijeg Poslanika.

29
Et-Tabar: Et-Tefsr, VI tom, str. 186; Es-Sujt: Ed-Durru-l-mentr, II tom, str. 293-4; Er-Rz: Et-
Tefsru-l-Kebr, XII tom, str. 26; Ez-Zamaher: Et-Tefsr (El-Kef), I tom, str. 649; El-Dasss: Ahkmu-
24
Gadr Humm se nalazi u mjestu Duhf izmeu Mekke i Medine. Kada je
Poslanik bio na svom putu kui, nakon obavljanja Oprosnog hadda, melek
Dibrl mu je donio hitnu objavu od Allaha:
O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne
uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah e te od ljudi tititi...
(5:67).
Poslanik je u istom trenutku zastao i naredio da se svi ljudi koji su otili
naprijed pozovu nazad, i saekao je one koji su ili iza. Kada se cijeli karavan
sakupio, sakupljena su kamilja sedla od ega je napravljen minber, i poieno je
bagremovo trnje. Poslanik se popeo na minber i odrao dugaak govor. Dan je bio
jako vreo; ljudi su morali da raire svoje ogrtae ispod nogu i preko svojih glava.
Poslanik im se obratio sljedeim rijeima:
O, ljudi! Znajte dobro da mi je Dibrl nekoliko puta dolazio donosei mi
naredbe od Gospodara Milostivoga, da se moram zaustaviti na ovome mjestu i
obavijestiti svakoga ovjeka, crnoga ili bijeloga, da je Al ibn Eb Tlib moj brat,
moj nasljednik (vasijj), moj halifa i imam nakon mene. Njegov poloaj kod mene
je kao poloaj Hrna kod Msa, osim to poslije mene nee biti Boijeg
poslanika, i on je va gospodar pored Allaha i Njegovog Poslanika.
O ljudi! Zaista, Allah ga je postavio za vaeg imama i vladara. Pokornost
njemu je dunost jednako za sve muhdire (emigrante), za sve ensrije
(pomagae) i za one koji ih slijede u vrlini, za stanovnike gradova i za nomade, za
Arape i za strance, za slobodne i za robove, za mlade i za stare, za velike i za male,
za bijelce i za crnce. Njegove naredbe se moraju izvravati, njegova rije je
obavezujua a njegove naredbe dunost za svakoga ko vjeruje u Jednoga Boga.
Neka je proklet ovjek koji mu se ne pokori a neka je blagoslovljen onaj koji ga
slijedi, a onaj koji vjeruje u njega je pravi vjernik.
O ljudi! Ovo je posljednji put kako stojim pred ovom skupinom. Stoga
poujte, posluajte i pokorite se naredbi vaega Gospodara. Zaista, Allh je va

l-Qurn, II tom, str. 542-3; El-Hzin: Et-Tefsr, II tom, str. 68.
25
Gospodar i Bog, a nakon Njega, gospodar va je Njegov Poslanik Muhammed,
koji vam se obraa, a nakon mene, Al je va gospodar i va imam, prema
Allahovoj odredbi. A zatim, nakon njega, immet e se nastaviti kroz moje
potomke koji e se od njega izroditi sve do dana kada se sretnete sa Allahom i
Njegovim Poslanikom.
O ljudi! Razmiljajte o Kuranu i razumite njegove ajete; razmiljajte o
njegovim jasnim ajetima i ne bavite se onim nejasnim. Jer, tako mi Allaha, niko
vam nee dobro objasniti njegova upozorenja i protumaiti njegovo znaenje osim
ovoga ovjeka (tj. Alja) iju ruku ja diem ispred sebe. I ja vam kaem da, KOME
GOD SAM JA GOSPODAR, ALI MU JE GOSPODAR; on je Al, sin Eb Tliba, moj brat
i moj nasljednik (vasijj), a viljet (pokornost njemu i ljubav prema njemu) je
uinio obaveznim Allah, Moni i Uzvieni.
Ostali imami su takoe bili ukratko spomenuti u njegovom obraanju, a
spominju se u preciznim detaljima u mnogim drugim hadisima. Na primjer,
jednom prilikom je Poslanik rekao imamu H usejnu: Ti si imam, sin imama, brat
imama, devetorica tvojih potomaka iz izravne loze bie poboni imami; deveti od
njih bie njihov Qim (onaj koji e se podii).
30

ak i ravnoduan posmatra nee propustiti da primijeti da je ova stvar
imala vitalnu vanost za Islam, i da je to razlog zbog koga je Poslanik, voen
Boanskom odredbom, uinio sve mogue pripreme da je izvri. Izloen estokim
zracima podnevnog sunca, on se popeo na minber da proglasi tu vanu stvar. Prije
svega, on je obavijestio sluaoce o svom bliskom kraju a zatim ih pozvao da
posvjedoe da je on vjerno izvrio svoju dunost. Onda ih je upitao: Zar ja
nemam vei autoritet nad vama od vas samih? Svi oni su uzviknuli da je on
zasigurno imao vie prava nad njima nego oni sami. Poslanik je tada rekao:
Kome sam ja gospodar, Al mu je gospodar. Na kraju je zatraio blagoslov za
Alja sljedeim rijeima: O Allahu! Voli onoga koji voli Alja, i budi neprijatelj

30
El-Qundz: Janbu-l-meveddet, str. 168; Emritsari: Erdehu-l-matlib, str. 448.
26
Aljevom neprijatelju; pomozi onome ko pomogne Alju, i zaboravi onoga ko
zaboravi Alja.
Kada je ceremonija bila zavrena, objavljen je sljedei Kuranski ajet:
Sada Sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera (5:3). Ova Boanska objava jasno
pokazuje da je zbog Aljevog naimenovanja za imamet religija bila usavrena, a
Islam odobren od strane Allaha. Kada je stigla ova dobra vijest sa nebesa, vjernici
su estitali Alju u prisustvu Boijeg Poslanika a mnogi pjesnici su sastavili
stihove o ovom dogaaju. Sve ove injenice su zabiljeene u knjigama hadisa kao
to emo vidjeti na narednim stranicama.

1. Hadis o Gadru: Mutevtir
Sljedei citati o reenom predavanju (hutbi) Boijeg Poslanika, koji su
preuzeti iz autentinih sunitskih knjiga, su veoma vani:
Ja vam za sobom ostavljam dvije dragocjene stvari... (1) Allahovu Knjigu
... i (2) moje potomke koji su iz moje porodice. Ovo dvoje se nee razdvojiti jedno
od drugog sve dok me ne sretnu kod izvora Kevter (tj. dennetskog izvora). Zaista,
Allah je moj Gospodar a ja sam gospodar svakog vjernika.
Onda je uzeo Alja za ruku i rekao: Kome sam ja gospodar, Al mu je
gospodar.
Ova dva hadisa su poznata pod nazivima hadis o dvije dragocjenosti
(teqalejn) i hadis o vlasti (viljet). Njih odvojeno ili zajedno prenose stotine
muhaddisa.
Nevvb Siddq Hasan Hn iz Bhopala kae: El-Hkim Eb Sad kae da
su hadis o dvije dragocjene stvari i hadis Kome sam ja gospodar, Al mu je
gospodar mutevtir (tj. prenesen neprekidnim senedom od toliko ljudi da se ne
moe sumnjati u njihovu autentinost), zbog toga to ga je veliki broj ashaba
Boijeg poslanika prenio. To je toliko tano da je Muhammed ibn Derr zapisao
ova dva hadisa kroz sedamdeset i pet razliitih seneda, i napisao itavu knjigu koju
27
je nazvao Kitbu-l-viljet, a El-Hfiz Ed-Deheb je takoe napisao itavu knjigu o
isndu (lancu prenosilaca) ovih hadisa i zakljuio da su mutevtir. Eb-l-Abbs
ibn Uqda je naveo hadis o Gadr Hummu kroz stotinu i pedeset lanaca i napisao
itavu knjigu o tome.
31

Neki pisci su pokuali da unesu sumnju u autentinost dogaaja u Gadr
Hummu. Potrebno je spomenuti da je ovaj hadis mutevtir, i da je poznati uenjak
El-Allma El-Emn u prvom tomu svoje uvene knjige El-Gadr dao, uz
kompletne izvjetaje, imena 110 poznatih ashaba Boijeg Poslanika koji su
prenijeli ovaj hadis. Kao primjer, nabrojau imena koja su data pod slovom elif, a
u zagradama su naznaene godine smrti spomenutih osoba, poslije hidre.
1. Eb Lejl El-Ansr (37); 2. Eb Zejneb ibn Avf El-Ansr; 3. Eb
Fadla El-Ansr (38); 4. Eb Qudma El-Ansr; 5. Eb Amra ibn Amr ibn
Muhassin El-Ansr; 6. Ebu-l-Hejtam ibn Et-Tejjihn (37); 7. Eb Ref El-Qibt,
rob Boijeg Poslanika; 8. Eb Duvejb Huvejlid (ili Hlid) ibn Hlid El-Hudal; 9.
Usma ibn Zejd ibn Hrita (54); 10. Ubejj ibn Kab El-Ansr (30 ili 32); 11.
Esad ibn Zurra El-Ansr; 12. Esm bint Umejs; 13. Umm Seleme, supruga
Boijeg Poslanika; 14. Umm Hn bint Eb Tlib; 15. Eb Hamza Enes ibn Mlik
El-Ansr; 16. Eb Bekr ibn Eb Quhfa; i 17. Eb Hurejre.
32

Pored toga, ima vie od 84 tbina (uenika ashaba) koji su prenijeli ovaj
hadis od ovdje spomenutih ashaba. Ponovo emo dati kao primjer spisak na slovo
elif:
1. Eb Rid El-Hubrn E-m; 2. Eb Seleme ibn Abdi-r-Rah mn ibn
Avf; 3. Eb Sulejmn El-Mueddin; 4. Eb Slih Es-Semmn, Dakvn El-
Meden; 5. Eb Unfuvan El-Mzin; 6. Eb Abdi-r-Rah m El-Kind; 7. Ebu-l-
Qsim Asbag ibn Nubta Et-Tamm; 8. Eb Lejl El-Kind; i 9. Ijs ibn Nudejr.
33


31
Siddq Hasan Hn: Menhedu-l-vusl, str. 13.
32
El-Emn: El-Gadr, I tom, str. 14-18.
33
Ibid, str. 62-63.
28
Muhaddisi (prenosioci hadisa) su u svojim knjigama biljeili ovaj hadis u
svakom vijeku i svakom dobu. Na primjer, imena onih pisaca i uenjaka koji su
prenijeli ovaj hadis u drugom vijeku poslije hidre su:
1. Eb Muh ammed, Amr ibn Dnr El-Dumah El-Mekk (115 ili 116); 2.
Eb Bekr Muhammed ibn Muslim ibn Ubejdillh El-Qure Ez-Zuhr (124); 3.
Abdu-r-Rah mn ibn Qsim ibn Muhammed ibn Eb Bekr Et-Tejm El-Meden
(126); 4. Bekr ibn Sevda ibn Tumma, Eb Tumma El-Basr (128); 5. Abdullh
ibn Eb Nedh, Jesr Et-Taqaf, Eb Jesr El-Mekk (131); 6. El-Hfiz Mugre ibn
Muqassim, Eb Him Ed-Dabb El-Kf (133); 7. Eb Abdi-r-Rah m Hlid ibn
Zejd El-Dumah El-Misr (139); 8. Hasan ibn El-Hakam En-Neha El-Kf (oko
140); 9. Idrs ibn Jezd, Eb Abdillh El-Avd El-Kf; 10. Jahj ibn Sed ibn
Hajjn Et-Tejm El-Kf; 11. El-Hfiz Abdu-l-Mlik ibn Eb Sulejmn El-
Arzam El-Kf (145); 12. Avf ibn Eb Demla El-Abd El-Hader El-Basr
(146); 13. Ubejdullh ibn Omer ibn Hafs ibn sim ibn Omer ibn El-Hattb El-
Adev El-Meden (147); 14. Nuajm ibn El-Hakm El-Medjin (148); 15. Talha
ibn Jahj ibn Talha ibn Ubejdillh Et-Tejm El-Kf (148); 16. Eb Muhammed
Ketr ibn Zejd El-Eslem (oko 150); 17. El-H fiz Muhammed ibn Ishq El-Meden
(151 ili 152); 18. El-Hfiz Muammer ibn Rid, Eb Urvet El-Azd El-Basr
(153 ili 154); 19. El-H fiz Misar ibn Kidm ibn Zhir El-Hill Er-Ravs El-Kf
(153 ili 154); 20. Eb s Hakam ibn Abn El-Aden (154 ili 155); 21. Abdullh
ibn evdeb El-Balh El-Basr (157); 22. El-Hfiz ubet ibn El-H addd, Eb
Bistm El-Vsit (160); 23. El-Hfiz Eb-l-Al, Kmil ibn El-Al Et-Tamm
El-Kf (oko 160); 24. El-Hfiz Sufjn ibn Sad Et-Tevr, Eb Abdillh El-Kf
(161); 25. El-Hfiz Isrl ibn Jnus ibn Eb Ishq Es-Seb, Eb Jsuf El-Kf
(162); 26. Dafer ibn Zijd El-Kf El-Ahmar (165 ili 167); 27. Muslim ibn Slim
En-Nehd, Eb Fervet El-Kf; 28. El-Hfiz Qajs ibn Er-Reb, Eb Muhammed
El-Esed El-Kf (165); 29. El-Hfiz Hmmd ibn Seleme, Eb Seleme El-Basr
(167); 30. El-Hfiz Abdullh Laha, Eb Abdi-r-Rah mn El-Misr (174); 31. El-
Hfiz Eb Uvna El-Vaddh ibn Abdillh El-Jekur El-Vsit El-Bezzz (175 ili
29
176); 32. El-Qd erk ibn Abdillh, Eb Abdillh En-Neha El-Kf (177); 33.
El-Hfiz Abdullh (ili Ubejdullh) ibn Ubejdu-r-Rahmn (ili Abdu-r-Rah mn)
El-Kf, Eb Abdi-r-Rah mn El-Eda (182); 34. Nh ibn Qajs, Eb Revh El-
Huddn El-Basr (183); 35. El-Mutt alib ibn Zijd ibn Eb Zuhejr El-Kf, Eb
Tlib (185); 36. El-Qd Hassn ibn Ibrhm El-Anez, Eb Him (186); 37. El-
Hfiz Derr ibn Abdi-l-Hamd, Eb Abdillh Ad-Dabb El-Kf Er-Rz (188);
38. El-Fadl ibn Ms, Eb Abdillh El-Mervezi Es-Snn (192); 39. El-Hfiz
Muhammed ibn Dafer El-Meden El-Basr (193); 40. El-Hfiz Isml ibn
Ulijja, Eb Bir ibn Ibrhm El-Esed (193); 41. El-Hfiz Muhammed ibn
Ibrhm, Eb Amr ibn Eb Adijj Es-Sulem El-Basr (194); 42. El-Hfiz
Muhammed ibn Hzim, Eb Muvija Et-Tamm Ad-Darr (195); 43. El-Hfiz
Muhammed ibn Fudajl, Eb Abdi-r-Rahmn El-Kf (195); 44. El-Hfiz El-Vek
ibn El-Derrh Er-Rus El-Kf (196); 45. El-Hfiz Sufjn ibn Ujejna, Eb
Muhammed El-Hill El-Kf (198); 46. El-Hfiz Abdullh ibn Numejr, Eb
Him El-Hamdn El-Hrif (199); 47. El-Hfiz Hane ibn El-Hrit ibn Leqt En-
Neha El-Kf; 48. Eb Muhammed Ms ibn Jaqb Ez-Zema El-Meden; 49.
ElAl ibn Slim El-Attr El-Kf; 50. El-Ezraq ibn Al ibn Muslim El-H anef,
Ebu-l-Dehm El-Kf; 51. Hn ibn Ejjb El-Hanef El-Kf; 52. Fudajl ibn
Merzq El-Agarr Er-Rus El-Kf (oko 160); 53. Eb Hamza Sad ibn Ubejda
Es-Sulem El-Kf; 54. Ms ibn Muslim El-Hizm E-ejbn, Eb s El-Kf
At-Tahhn (Ms As-Sagr); 55. Jaqb ibn Dafer ibn Eb Ketr El-Ansr El-
Meden; 56. Utmn ibn Sad ibn Murrah El-Qure, Eb Abdillh (Eb Al) El-
Kf.
34

Ovaj hadis navodi toliko prenosilaca (ruvt) u svakom vremenu da ga to
ini mutevtir hadisom. to se tie uenjaka koji su naveli ovaj hadis u svojim
zbirkama, dovoljno je da spomenemo da je Allma El-Emn popisao imena 360
uenjaka do etrnaestog vijeka.
35


34
Ibid, str. 73-81.
35
Ibid, str. 73-151.
30
Neki ljudi su pokuali da unesu sumnju u lanac prenosilaca (esnd) ovog
hadisa. Kao to je svakom izuavaocu islamske predaje poznato, ako je jedan
hadis mutevtir, nema uopte potrebe da se razmatra lanac prenosilaca svakog
individualnog hadisa. Ipak, kako bismo pokazali ispraznost ove optube, elio bih
da navedem miljenja nekih najpoznatijih tradicionalista (muhadditn).

II. Lanac prenosilaca (esnd) hadisa o Gadru:
a. El-Hfiz Eb s Et-Tirmid (umro 279. godine poslije hidre) je rekao u
svom djelu Es-Sahh, jednom od est priznatih sahiha (Es-Sihh Es-Sittet): Ovo
je dobar i taan hadis (hd hadtun hasenun sahhun).
36

b. Hfiz Eb Dafer At-Tahavi (umro 321. godine poslije hidre) je rekao
u svom djelu Mukilu-l-tr, Ovaj hadis je taan sudei prema lancu prenosilaca i
niko nije rekao nita protiv njega njegovim prenosiocima (fe hda-l-hadtu sahh u-
l-isndi ve l tane li ehadin f ruvtihi).
37

c. Eb Abdillh El-Hkim En-Nejsbr (umro 405. godine poslije hidre)
je prenio ovaj hadis sa nekoliko lanaca prenosilaca u svom djelu El-Mustedrek i
rekao da je taan (sah h ).
38

d. Eb Muhammed Ah med ibn Muhammed El-sim je rekao: Ovaj
hadis prihvata ummet, i on je u skladu sa njegovim principima (ve hd hadtun
teleqqathu-l-ummetu bi-l-qabli ve huve muvfiqu bi-l-us li).
39

Na isti nain, sljedei su tradicionalisti (ar. muhadditn), meu stotinama
ostalih, prenijeli ovaj hadis kao sahh:
1. Eb Abdillh El-Mahmil El-Bagdd u svom djelu ml; 2. Ibn
Abdi-l-Barr El-Qurtub u djelu El-Istb; 3. Ibnu-l-Magzil E-fi u djelu El-
Menqib; 4. Eb Hmid El-Gazzl u djelu Sirru-l-lemejn; 5. Ebu-l-Farad ibn
El-Devz u djelu El-Menqib; 6. Sibt ibn El-Devz u djelu Tedkiret havssi-l-

36
Et-Tirmid: Es-Sahh, II tom, str. 298.
37
Et-Tahv: Mukilu-l-tr, II tom, str. 308.
38
El-Hkim: El-Mustedrek, III tom, str. 109-10.
39
El-Emn: El-Gadr, I tom, str. 295.
31
ummet; 7. Ibn Eb-l-Hadd El-Mutezil u djelu erh Nahdi-l-belga; 8. Eb
Abdillh El-Gand E-fi u djelu Kifjetu-t-tlib; 9. Eb-l-Mekrim Alu-d-
dn Es-Simnn u djelu El-Urvetu-l-vutq; 10. Ibn Hader El-Asqaln u djelu
Tehdbu-t-tehdb; 11. Ibn Ketr Ed-Dimaq u djelu Et-Trh; 12. Dellu-d-dn
Es-Sujt; 13. El-Qastaln u djelu El-Mevhibu-l-ledunnijjet; 14. Ibn Hader El-
Mekk u djelu Es-Saviqu-l-muhriqa; 15. Abdu-l-Haqq Ed-Dihlev u djelu
erhu-l-mikt; i mnogi drugi.
40

Treba primijetiti da sva imena koja smo ovdje naveli pripadaju sunitskim
uenjacima. U sunnijskoj upotrebi, hadis se naziva sah h kada ga u neprekidnom
nizu prenesu osobe provjerenog potenja (dil), osobe koje imaju savrenu
memoriju, koje nemaju mana i nisu smatrane za udake (dd).
41

Ako se gornje karakteristike pronau u lancu prenosilaca (isnd) nekog
hadisa ali se memorija jednog ili vie prenosilaca pokae za jedan stepen manjom
nego to je to potrebno za taan (sahh) hadis, tada se on naziva dobrim (hasen)
hadisom.
42

Dakle, kada sunitski uenjaci kau da je hadis o Gadru sahh, oni pod tim
misle da su prenosioci toga hadisa provjerenog potenja (tj. nemaju nikakvih mana
u vjerovanju i djelima), da imaju savrenu memoriju, te da taj hadis nema
nedostataka i da nije neuobiajen.

III. Opte znaenje rijei Mevl:
Poto suniti ne mogu da ospore autentinost hadisa o Gadru, oni
pokuavaju da umanje njegovu vanost tvrdei kako rije mevl koja se koristi u
ovom hadisu znai prijatelj, te da je Boiji Poslanik zapravo elio da kae:
Onaj kome sam ja prijatelj, Al mu je prijatelj.
Problem je u tome to niti jedna osoba koja je bila prisutna u Gadru nije
ovu rije shvatila u takvom navodnom znaenju. Hassn ibn Tbit, poznati pjesnik

40
Ibid, str. 294-313.
41
Subh Es-Slih: Ulmu-l-hadt ve mustalhtuhu, str. 145.
32
Boijeg Poslanika, sastavio je stihove i izrecitovao ih pred skupinom, u kojima je
rekao:
Poslanik mu je tada rekao: Ustani, o Al,
Jer ja sam zadovoljan da te uinim imamom i vodiem poslije mene.
(Fe qle lehu: qum j Alijju fe innen radtuke min bad immen ve
hdijen.)
Omer ibn El-Hattb je estitao Alju sljedeim rijeima: estitam, o sine
Eb Tlibov, jutros si postao mevl svakog vjernika i svake vjernice (henen leke
j-bne eb Tlibin, esbahte ve emsejte mevl kulli muminin ve muminetin).
43

Da rije mevl ovdje znai prijatelj - emu onda estitke? Zar je Al prije
toga bio neprijatelj svih vjernika i vjernica, tako da je Omer morao rei da je on
toga jutra postao prijatelj sviju njih?
El-Imm Al, alejhi-s-selm (neka je mir s njim) je lino napisao
Muviji: A Boiji Poslanik mi je dao svoju vlast nad tobom na dan Gadr
Humma.
44

Takoe, postoje mnogi drugi ashabi Boijeg Poslanika () koji su u
svojim poemama koristili rije mevl sa znaenjem gospodar i povezivali je sa
Gadr Hummom. Bezbrojni poznavaoci Kurana, arapske gramatike i knjievnosti
protumaili su rije mevl kao evl, to znai imati vie autoriteta ili veu vlast.
Naveemo kao primjer sljedee uenjake:
Ibn Abbs u svom Tefsru, na marginama djela Ed-Durru-l-mentr, V tom,
str. 355; El-Kelb, kako napominje Er-Rz u svom djelu Et-Tefsru-l-kebr, XXIX
tom, str. 227; El-Als, Rhu-l-man, XXVII tom, str. 178; El-Ferr, (Er-Rz,
ibid.; El-Als, ibid.); Eb Ubejda Muammer ibn Mutenn El-Basr (Er-Rz,
ibid.; i E-erf El-Durdn, erhu-l-mevqif, III tom, str. 271); El-Ehfe El-

42
Ibid, str. 156.
43
El-Hatb Et-Tebrz: Miktu-l-masbh, str. 557; Mr Hvnd: Habbu-s-sijar, I tom, 3. dio, str. 144; At-
Tabar: (El-Viljetu); (Er-Rz: Et-Tefsru-l-kebr, XII tom, str. 49-50); Ahmed: El-Musned, IV tom, str.
281; Ibn Eb ejbet: El-Musannef; Eb Jal: El-Musned; Ahmed ibn Uqdet: El-Viljetu, i mnogi drugi.
(Takoe vidite djelo El-Gadr od El-Emnja, I tom, str. 270-83, za ostale izvore.)
44
El-Emn: El-Gadr, I tom, str. 340.
33
Evset u djelu Nihjetu-l-uql; El-Buhr u djelu As-Sahh, VII tom, str. 240; Ibn
Qutejba, u djelu El-Qurtajn, II tom, str. 164; Eb-l-Abbs Taleb (u djelu erhu-
s-sebati-l-muallaqa od Ez-Zzenja); At-Tabar u svom Tefsru, IX tom, str. 117;
El-Vhid u djelu El-Vast; Et-Taleb u djelu Kef ve-l-bejn; Ez-Zamaher u
djelu El-Kef, II tom, str. 435; El-Bejdv u svom Tefsru, II tom, str. 497; En-
Nesef u svom Tefsru, IV tom, str. 229; El-Hzin El-Bagdd u svom Tefsru, IV
tom, str. 229; i Muhibbu-d-dn Efend u djelu Tenzlu-l-jt.
45


IV. Znaenje rijei Mevl u kontekstu:
Ispitajmo sada kakvo se znaenje moe izvesti iz konteksta ovog hadisa.
Ako neka rije ima vie od jednog znaenja, najbolji nain da se utvrdi njena
prava konotacija jeste da se pronau njene asocijacije (qarnet) i odgovarajui
kontekst. Kada razmotrimo asocijacije ovoga hadisa, one nam jasno pokazuju da
jedino znaenje koje pristaje uz njega jeste gospodar. Postoje mnoge asocijacije
koje se mogu povezati sa ovim hadisom, a neke od njih su sljedee:
Prvo: Pitanje koje je Boiji Poslanik postavio prije svoje izjave. Upitao je:
E lestu evl bikum min enfusikum? Zar ja nemam vei autoritet nad vama od vas
samih? Kada su oni rekli, Da, zaista, onda je Poslanik izjavio, Men kuntu
mevlhu fe hd Alijju mevlhu. Kome sam ja gospodar, Al mu je gospodar
(mevl).
Bez sumnje, rije mevl u ovoj izjavi ima isto znaenje kao i evl
bikum (imati vie autoriteta nad nekim). Najmanje ezdeset i etvorica sunitskih
muhaddisa su citirali ovo pitanje; meu njima su Ah med ibn Hanbel, Ibn Mde,
En-Nes i Et-Tirmid.
46

Drugo: Dova (ed-du) koju je Boiji Poslanik prouio odmah poslije ove
izjave: Allhumme vli men vlhu ve di men dhu ve-nsur men nasarehu
ve-hdul men hadelehu (O Boe! Voli onoga ko voli Alja, i budi neprijatelj

45
Za detaljnije izvore pogledati djelo El-Emnja El-Gadr, str. 344-50.
46
Ibid., str. 370-371.
34
Aljevog neprijatelja; pomozi onome ko pomogne Alju i zaboravi onoga ko
zaboravi Alja). Ova dova pokazuje da je Alju na taj dan povjerena
odgovornost koja e, po samoj svojoj prirodi, nainiti neke ljude njegovim
neprijateljima (a ta odgovornost ne bi mogla biti takva osim u sluaju vladara); a
izvravajui tu dunost, bie mu potrebni prijatelji koji e ga podravati. Da li
pomagai ikada moraju da odravaju prijateljstvo?
Tree: Sljedea objava Boijeg Poslanika: Izgleda izvjesno da e me
uskoro Allah pozvati i da u se ja odazvati tome pozivu. Ovo jasno pokazuje da
je Poslanik pripremao imamet za muslimane nakon njegove smrti.
etvrto: estitke ashaba i njihovo izraavanje radosti ne ostavljaju mjesta
nikakvoj sumnji u znaenje ove izjave.
Peto: Prilika, mjesto i vrijeme. Zamislite Boijeg Poslanika kako prekida
put u podne, zadravajui gotovo sto hiljada putnika na vrelom suncu arapske
pustinje i primoravajui ih da sjede na trnovitom mjestu i vrelom pijesku, dok su
mu kamilja sjedla posluila umjesto minbera. Zamislite ga onda kako dri dugako
predavanje i kako na kraju svih tih priprema izjavljuje, ko god me voli, neka voli
Alja ili kome god sam ja prijatelj, Al mu je prijatelj! Da li je takva stvar
oprostiva pred zdravim razumom? Ne, ali su neki ljudi spremni da optue Boijeg
Poslanika za takvo djetinjasto ponaanje!

11. AL OSOBA BOIJEG POSLANIKA

Postoje mnogi ajeti koji ukazuju na hilafet Alja ibn Eb Tliba (). Sada
nije mogue sve ih nabrojati, ali treba spomenuti dogaaj poznat pod nazivom
Mubhala (prokletstvo) koji se dogodio u devetoj godini poslije hidre.
Te godine je delegacija od etrnaest hriana iz Nedrna dola da se
sastane sa Boijim Poslanikom (). Kada su se sreli sa njim, upitali su ga:
Kakvo je tvoje miljenje o Isusu? Poslanik je odgovorio, Danas se moete
odmoriti a sutra ete dobiti odgovor. Sljedeeg dana, bila su objavljena tri ajeta o
35
Isusu iz tree kuranske sure (3:59-61). Kada hriani nisu prihvatili Allahove
rijei i insistitrali su na sopstvenim vjerovanjima, Boiji Poslanik je prouio
sljedei ajet: A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, poto si ve
pravu istinu saznao, ti reci: Hodite, pozvaemo sinove nae i sinove vae, i ene
nae i ene vae, a doi emo i mi, pa emo se usrdno pomoliti i Allahovo
prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati! (3:61).
Sljedeeg dana su hriani doli sa jedne strane, a sa druge strane je iz
svoje kue izaao Boiji Poslanik nosei Husejna u naruju i drei Hasana koji je
pokraj njega hodao za ruku. Iza njega je ila Ftima, a iza nje Al. Kada su
hriani vidjeli pet istih dua, uzdrali su se od predloenog proklinjanja i pristali
na sporazum sa Boijim Poslanikom.
U ovom ajetu, kako kae Dbir ibn Abdillh El-Ens r, rije sinovi se
odnosi na Hasana i H usejna, rije ene se odnosi na Ftimu, a rije mi se
odnosi na Poslanika i Alja. Tako je Al ibn Eb Tlib () u ajetu o Mubhali
nazvan osobom Boijeg Poslanika.
47

Iz toga slijedi da, ba kao to je nedozvoljeno praviti se superiornijim od
Boijeg Poslanika, na slian nain je nedozvoljeno traiti da se bude vaniji od
Alja, jer je on prema Allahovim rijeima osoba Boijeg Poslanika. Ko god
pokuava da bude bolji od Alja, zapravo pokuava da bude bolji od Boijeg
Poslanika.

12. HADISI

Nakon objave u Gadru, zaista nema vie potrebe da se donose drugi dokazi
o hilafetu Alja ibn Eb Tliba (). Ipak, moe biti korisno citirati neke hadise
koji se odnose na njega.
U hadisu koji se naziva hadtu-teqalejn, Poslanik je rekao: Ostavljam dvije
vane stvari meu vama: Allahovu knjigu i moj Ehlu-l-bejt. Ako ih se drite, i
36
nastavite da slijedite i sluate ove dvije stvari, a da ni jednu ne zapostavite, nikada
neete zalutati. Oni se nee razdvojiti jedno od drugog sve dok mi se ne pridrue
kod izvora Kevter (u dennetu).
Svi priznaju da Al ibn Eb Tlib nije jedina linost iz Ehlu-l-bejta, nego je
samo glava porodice. Stoga se dunost da mu budemo posluni dokazuje iz ovog
univerzalnog hadisa.
48

Zatim, tu je i hadis koji je poznat pod nazivom Hadtu-l-menzilet. U pohodu
na Tebk, koji se desio u mjesecu redebu devete godine poslije hidre, Poslanik
je ostavio Alja kao svog zastupnika u Medini. Al je sa uenjem izjavio, Zar
me ostavlja za sobom? Poslanik ga je upitao, O Al, zar nisi zadovoljan time
to kod mene ima isto mjesto koje je Hrn imao kod Msa, osim to poslije
mene nee biti Boijeg poslanika? Poslanik je time mislio rei da je on, kao to je
Ms bio ostavio Hrna da se brine o narodu kada je sam otiao da primi Boije
zapovijesti, na isti nain namjeravao ostaviti Alja kao svog namjesnika koji e se
brinuti o islamskim stvarima za vrijeme njegova odsustva.
49

Zatim, tu je i dogaaj kada je objavljena sretu-l-Beret (9. sura) ljudima
iz Mekke. Prvo je Eb Bekr bio poslat da je proglasi pred mnogobocima. Kasnije
je Poslanik poslao Alja da preuzme tu sru od Eb Bekra i da je proglasi u
Mekki. Eb Bekr se vratio u Medinu nakon to je ve prevalio pola puta prema
Mekki i upitao Boijeg Poslanika da li su ikakav ajet ili naredba bili primljeni od
Allaha koji ne odobravaju da on objavi tu suru. Poslanik je rekao, Dibrl mi je
doao i rekao da niko ne smije dostaviti poruku osim mene ili osobe koja je od
mene.
50


47
El-Vhid: Esbbu-n-nuzl, str. 40; Es-Sujt: Ed-Durru-l-mentr, II tom, str. 38.
48
Ovaj hadis se moe nai u veini hadiskih zbirki. Na primjer, pogledajte Et-Tirmid: As-Sahh, II tom, str.
308; Ibnu-l-Atr: Usdu-l-gbet, II tom, str. 12; Es-Sujt: Ed-Durru-l-mentr, VI tom, str. 7; El-Muttaq El-
Hind: Kenzu-l-umml (Hajderabad, 1312. poslije hidre), str. 48.
49
Ibn Mde: Es-Sunen, str. 12; Ahmed: El-Musned, I tom, str. 174; En-Nes: El-Hasis, str. 15-16; At-
Tahv: Mukilu-l-tr, II tom, str. 309; El-Muhibb At-Tabar: Dahiru-l-uqb, str. 63.
50
Es-Sujt: Ed-Durru-l-mentr, VI tom, str. 209; At-Tabar: Et-Tefsr, X tom, str. 47; En-Nes: El-
Hasis, str. 20.
37
Moralni princip koji je evidentan u ovim Poslanikovim objavama takoe je
izraen u sljedeem hadisu koji su prihvatili svi mezhebi. Poslanik je rekao: Al
je uz istinu i istina je uz Alja. Gdje god se Al okrene, istina se (takoe) okrene
sa njim.
51
Pravedan hilafet je stoga s pravom povjeren Alju i nikome drugom.
Jo jedan vaan hadis je onaj o Bojoj svjetlosti (Hadtu-n-nr). Sejjid Al
Hamadn pie u svom djelu Meveddetu-l-qurb prenosei od Selmna El-Frsja,
da je Poslanik rekao: Ja i Al smo obojica stvoreni od jednog istog nra (Boje
svjetlosti) etiri hiljade godina prije stvaranja dema, a kada je dem stvoren, taj
nr je postavljen u njegovu kimu. Tako smo nastavili da zauzimamo isto mjesto,
sve dok se nismo razdvojili u kimi Abdu-l-Muttaliba. Zbog toga je u meni
poslanstvo a u Aliju hilafet. U djelu Rijd u-l-fadil, posljednje rijei gornjeg
hadisa navedene su na sljedei nain: Onda me je On uinio Poslanikom, a Alja
zastupnikom (vasijj).
52


13. LU-L-EMR MORAJU BITI BEZGRIJENI

Allah kae u Kuranu: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku i zapovijednicima
53
vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se
Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas
rjeenje ljepe (4:59).
Ovaj ajet obavezuje muslimane na dvije pokornosti: prvo, pokornost prema
Allahu; drugo, pokornost Poslaniku i zapovijednicima vaim (li-l-emri
minkum). Raspored rijei pokazuje da je pokornost prema lu-l-emr isto onoliko
obavezna koliko i pokornost prema Boijem Poslaniku; jer ih inae Allah ne bi
sastavio zajedno u ovom ajetu.

51
El-Hatb El-Hvrazm: El-Menqib, str. 56; El-Hammj: Feridu-s-simtajn, I tom, str. 176; El-Hatb
El-Bagdd: Trh Bagdd, XIV tom, str. 321.
52
Citat iz djela Mefthu-l-matlib, str. 396; El-Gand: Kifjetu-t-tlib, str. 176.
53
Besim Korkut je ovu sintagmu preveo rijeimapredstavnicima vaim; meutim, doslovni prijevod koji
je koristio Rizvi piui ovu knjigu glasi zapovijednicima vaim (Prim. prev.)
38
Prije nego to razluimo ko su lu-l-emr, bilo bi dobro da pogledamo
naredbu pokoravanja Boijem Poslaniku, i vidimo koliko je ona sveobuhvatna i
sveproimajua, i koliki je autoritet Allahovog Poslanika. Allah kae u Kuranu:
A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom
nareenju, pokoravali (4:64). Poslanici i vjerovjesnici su se morali sluati i
slijediti; od sljedbenika se nije oekivalo da provjeravaju svako djelo Poslanika da
bi odluili ta da posluaju a ta ne. To jasno pokazuje da su Boiji poslanici bili
oieni od grijeha i pogreki, inae Allah ne bi naredio ljudima da se poslanicima
bezuslovno pokoravaju.
Postoje mnogi ajeti u kojima nam Allah nareuje da se pokoravamo
Poslaniku: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne
nitite djela svoja! (47:33).
54
Allah takoe kae, Onoga ko se pokorava Allahu
i Poslaniku Njegovu, Oni e uvesti u dennetske bae... (4:13).
55
U istoj suri se
tvrdi, Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu (4:80). U ovim, kao
i u brojnim drugim kuranskim ajetima, pokornost Allahu je izjednaena sa
pokornou Njegovim poslanicima. Ovakva naredba ne bi bila mogua da ti
poslanici nisu bili bezgrijeni (masm).
Sada obratite panju na sljedei ajet: I ne drite stranu onih koji
nepravedno postupaju... (11:113). Slika je kompletna. Poslanicima se treba
pokoravati; grijenicima se ne smije pokoravati. Jedini zakljuak je taj da poslanici
nisu bili grijenici i nisu inili nikakve greke. Drugim rijeima, oni su bili
bezgrijeni (masm).
Zamislite samo kakva bi se nemogua situacija stvorila da je bilo koji
poslanik poeo da podstie svoje sljedbenike da ine greke ili grijehe. Jadni
sljedbenici bi bili osueni na Allahovo nezadovoljstvo u svakom sluaju. Ako bi
posluali Poslanika i poinili taj grijeh, prekrili bi Allahovu naredbu i tako bi bili
lieni milosti. Ako bi, sa druge strane, odbili da posluaju Poslanika, opet bi

54
Takoe vidite ajete 3:32, 132; 5:92; 8:1, 20, 46; 24:54; 58:13; 64:12.
55
Takoe vidite ajete 4:69; 24:52; 33:71; 48:18.
39
prekrili Allahovu naredbu koja se odnosi na pokoravanje poslanicima. Dakle,
izgleda da poslanik koji nije bezgrijean moe donijeti samo sramotu i osudu
svome narodu.
to se tie samog posljednjeg Boijeg Poslanika, Allah nam kae: Ono to
vam Poslanik da to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite (59:7).
56
To znai da
je dozvola ili zabrana Boijeg Poslanika uvijek bila u skladu sa Allahovom voljom
i On ih je uvijek odobravao. To dokazuje da je Boiji Poslanik bio bezgrijean.
Niko ne moe biti siguran u naredbe ovjeka koji nije bezgrijean.
Evo jo jednog ajeta: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e
Allah voljeti i grijehe vam oprostiti (3:31). Ovdje Allahova ljubav zavisi od
slijeenja Boijem Poslaniku. Obje ljubavi su zajedno spomenute: ako volite
Allaha, slijedite Poslanika; ako volite Poslanika, Allah e vas voljeti. Zar to ne
pokazuje da je Poslanik bio potpuno lien mane bilo kakve vrste?
Nisu samo njegova djela bila Boije naredbe, nego su to bile i njegove
rijei. Allah kae u Kuranu: On ne govori po hiru svome to je samo Objava
koja mu se obznanjuje (53:3-4). Ovdje vidimo najvei stepen bezgrijenosti koji
se moe zamisliti.
Takoe, postoji nekoliko ajeta u kojima je Boiji Poslanik opisan na
sljedei nain: On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeu njih, da im ajete
Njegove kazuje i da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui... (62:2).
57
Kako
moe Poslanik da druge oisti od grijeha i mana, ako sam nije od njih oien?
Kako moe ovjek da druge naui mudrost ako sam nema dovoljno mudrosti da
razlui ta je dobro a ta zlo; ili jo gore, ako nema dovoljno jaku volju da se
odupre injenju zla? Poslanik je morao da podui ljude Allahovoj Knjizi, to znai
da je on poznavao Boije naredbe. On je morao da ih oisti i naui mudrosti.
Dakle, to znai da je on sam bio ist i mudar.

56
Besim Korkut je ovaj ajet preveo Ono to vam Poslanik kao nagradu da... ali u arapskom tekstu ne
stoje rijei kao nagradu . Stoga smo se odluili na doslovan prijevod (prim. prev).
57
Takoe vidite ajete 2:129; 3:164.
40
Svjedok savrenstva Poslanikovog karaktera je i sljedei kuranski ajet:
Jer ti si, zaista, najljepe udi (68:4). ovjek koji ini greke ne zasluuje
ovakve komplimente.
Svi ovi ajeti jasno pokazuju sljedee dvije injenice:
Prvo: Autoritet Boijeg Poslanika nad vjernicima bio je bezgranian i
podrazumijevao je sve okolnosti. Svaka stvar koju je on naredio, pod bilo kojim
okolnostima, na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme, morala se bezuslovno
izvriti.
Drugo: Taj vrhovni autoritet mu je dat zbog toga to je on bio bezgrijean
(masm) i lien svake vrste mane ili grijeha. U protivnom, Allah nam ne bi
naredio da mu se bezpogovorno pokoravamo.
U ajetu u kome se spominju lu-l-emr, naim zapovjednicima je dat
istovjetan autoritet nad muslimanima, jer su i Poslanik i lu-l-emr zajedno
spomenuti i vezani za istu rije et pokoravajte se. To znai da je pokornost
zapovijednicima istog ranga kao i pokornost Poslaniku.
Iz toga prirodno slijedi da i lu-l-emr takoe moraju biti bezgrijeni i lieni
svake mane ili pogreke. Da nije tako, pokornost njima ne bi bila ujedinjena sa
pokornou Poslaniku. Emru-l-muminn Al ibn Eb Tlib alejhi-s-selm je
rekao: Ne smije se pokoravati onome ko se ne pokorava Allahu; uistinu prava
pokornost pripada Allahu, Njegovom Poslaniku i zapovjednicima. Uistinu je Allah
naredio (ljudima) pokornost Boijem Poslaniku zbog toga to je on bio bezgrijean
i ist, i on ne bi rekao ljudima da odbiju pokornost Allahu; zaista, On je naredio
(ljudima) da se pokoravaju zapovijednicima zbog toga to su oni bezgrijeni i isti,
i ne bi naredili ljudima da odbiju pokornost Allahu.
58



58
As-Sadq: Ilelu--eri, I tom, str. 123.
41
14. ULU-L-EMR: DA LI SE TO ODNOSI NA MUSLIMANSKE
VLADARE?

Mnogi od nae sunitske brae smatraju da se rijei lu-l-emr odnose na
muslimanske vladare. Ovakvo tumaenje se ne zasniva ni na kakvom logikom
rezonovanju; ono se zasniva iskljuivo na istorijskim obrtima. Veina muslimana
je ostala u podreenom poloaju u odnosu na monarhe i vladare, koji su uvijek
iznova tumaili Islam i Kuran na nain koji zadovoljava one na vlasti. Istorija
muslimana, vie nego istorija bilo kojeg naroda, ispunjena je imenima vladara ija
je nepravda i tiranija potamnila ime Islama, kao to e biti ukratko izneseno u
kasnijem dijelu ove knjige. Takvi vladari su oduvijek postojali i uvijek e ih biti.
A nama je reeno da su oni lu-l-emr koji se spominju u kuranskom ajetu.
Da nam je Allah naredio da se pokoravamo takvim vladarima, muslimani bi
bili dovedeni u nemoguu situaciju. Jadni sljedbenici bi bili osueni na Allahovo
nezadovoljstvo, bez obzira ta budu radili. Ako bi se pokoravali tim vladarima,
prekrili bi Allahovu naredbu koja glasi: Ne pokoravajte se grijeniku. A ako bi
odbili da se pokore takvim voama, ponovo bi prekrili Allahovu naredbu da se
pokoravamo muslimanskim vladarima. Dakle, ako prihvatimo ovakvo
tumaenje, muslimani e biti osueni na vjenu nemilost bez obzira da li se
pokoravaju ili ne pokoravaju svojim grijenim vladarima.
Takoe, postoje muslimanski vladari razliitih vjerovanja i ubjeenja.
Postoje sljedbenici afijske, vehabijske, malikijske, hanbelijske, kao i iitske i
ibaditske kole. Kada bismo prihvatili ovakvo tumaenje, onda bi suniti koji ive u
zemlji gdje vlada ibadijski sultan (kao to je Oman) morali slijediti ibadijske
vjerske postulate, dok bi oni koji ive u zemlji kojom vlada iitski vladar (kao to
je Iran) morali slijediti iitsko vjerovanje. Imaju li takvi ljudi dovoljno hrabrosti i
ubijeenja da slijede sopstveno tumaenje do njegovog logikog kraja?
42
Poznati sunitski komentator, Fahru-d-Dn Er-Rz, zakljuio je u svom
djelu Tefsru-l-Kebr
59
da iz ovog ajeta slijedi da lu-l-emr moraju biti
bezgrijeni. On tvrdi da je Allah naredio ljudima da se bespogovorno pokoravaju
zapovijednicima, pa je stoga nuno da oni budu bezgrijeni. Ukoliko postoji
ikakva mogunost da oni poine grijeh (a grijeh je zabranjen), to e znaiti da
ovjek mora da im se pokorava, a u isto vrijeme da im odbije pokornost to se tie
toga djela. To je, naravno, nemogue! A onda, kako bi odvratio svoje itaoce od
Ehlu-l-bejta, on je izmislio teoriju po kojoj je itav muslimanski ummet
bezgrijean.
Ova teorija je jedinstvena, jer se niti jedan muslimanski uenjak nikada nije
sloio sa njom, niti se ona bazira na bilo kakvom hadisu. Veoma je zauujue da
Er-Rz prihvata da je svaki individualni pripadnik muslimanskog ummeta
grijean, a i dalje tvrdi kako su oni svi zajedno bezgrijeni. ak i uenik iz
osnovne kole zna da, kada saberemo dvije stotine krava sa dvije stotine krava,
kao rezultat dobijamo etiri stotine krava, a ne jednog konja! Ali, Er-Rz kae da,
kada saberemo sedamdeset miliona grijenika sa sedamdeset miliona grijenika,
dobijamo jednog bezgrijenog ovjeka! eli li on to da mi povjerujemo kako su
svi pacijenti bolnice za mentalno oboljele, skupljeni zajedno, jednaki jednom
ovjeku zdravog razuma?
60

Poznati orijentalni pjesnik Iqbl je rekao: Umovi dvije stotine magaraca ne
mogu stvoriti misao jednog ovjeka (Ke az magaz d sad har fekr jek ensn nem
jad).
Oigledno, on je zbog svog velikog znanja uspio zakljuiti da lu-l-emr
moraju biti bezgrijeni (masm), ali ga je njegova predrasuda natjerala da kae
kako je islamski ummet u cjelini bezgrijean.

59
Er-Rz: Et-Tefsru-l-kebr, X tom, str. 144.
60
Iako mi veoma potujemo miljenja drugih ljudi, a to pogotovo vai za vjerovanja nae sunitske brae, u
isto vrijeme autor nije imao nikakvu drugu alternativu nego da ovim primjerima kritikuje miljenje Er-
Rzja. Naravno, mi ne smatramo da je ovo Er-Rzjevo miljenje ujedno i vjerovanje sve sunitske brae.
(Izdava)
43
Takoe, on se nije zadrao na ajetu dovoljno dugo da primijeti kako on
sadri rijei minkum (izmeu vas) koje pokazuju da e spomenuti lu-l-emr biti
dio muslimanskog ummeta, a ne cijeli muslimanski narod. A ako se cijelom
muslimanskom ummetu treba pokoravati, ko e onda ostati po strani da se
pokorava?

15. PRAVO ZNAENJE RIJEI LU-L-EMR

Vratimo se sada ispravnom tumaenju navedenog ajeta.
El-Imm Dafer Al-Sdiq, alejhi-s-selm, je rekao da je ovaj ajet objavljen
zbog Alja ibn Eb Tliba, Hasana i H usejna, alejhimi-s-selm. uvi to, neko je
upitao imama: Ljudi pitaju zato Allah nije spomenuo imena Alja i njegove
porodice u Svojoj Knjizi? Imam je odgovorio: Reci im da je objavljena naredba
da se klanja salt (namaz), ali Allah nije spomenuo da li treba klanjati po tri ili
etiri rekta (dijela); Boiji Poslanik je to objasnio u svim detaljima. Objavljena
je naredba da se daje zekt, ali Allah nije rekao da se daje po jedan od svaka etiri
dirhama; Boiji Poslanik je to objasnio. Nareen je hadd (hodoae u Mekku),
ali Allah nije rekao da se tavf (obilaenje oko Kabe) treba izvriti sedam puta
Boiji Poslanik je to objasnio. Na isti nain, objavljen je ajet Pokoravajte se
Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vaim zapovijednicima, a on je objavljen
zbog Alja, Hasana i Husejna ().
61

U djelu Kifjetu-l-eter, postoji hadis koji prenosi Dbir ibn Abdillh El-
Ansr, kao objanjenje za ovaj ajet. Kada je on bio objavljen, Dbir je upitao
Poslanika: Mi znamo za Allaha i za Poslanika, ali ko su nai zapovijednici ija je
pokornost sjedinjena sa pokornou Allahu i tebi? Poslanik je rekao, Oni su
moje halife i imami muslimana nakon mene. Prvi od njih je Al, zatim Hasan,
zatim Husejn, zatim Al, sin Husejnov; zatim Muhammad sin Alja, koji je u
Tevratu spomenut pod imenom El-Bqir. O, Dbire! Ti e ga upoznati. Kada ga
44
vidi, prenesi mu moj selm. Njega e naslijediti njegov sin Dafer Al-Sdiq
(Istiniti); zatim Ms, sin Dafera; zatim Al, sin Msa; zatim Muhammad, sin
Alja; zatim Al, sin Muhammada; zatim H asan, sin Alja. Poslije njega e doi
njegov sin iji e ime i patronim (kunjet) biti isti kao moji. On e biti
H uddetullh (Allahov dokaz) na zemlji, i Baqijjetullh (onaj koga je Allah
sauvao da nastavi vjeru) meu ljudskim rodom. On e pokoriti itav svijet od
istoka do zapada. Toliko e ostati skriven od oiju svojih sljedbenika i prijatelja,
da e vjera u njegov imamet ostati jedino u onim srcima u kojima je Allah iskuao
vjeru.
Dbir je upitao, O Boiji Poslanie! Da li e njegovi sljedbenici imati
koristi od njegove sakrivenosti?
Poslanik je odgovorio, Da, tako mi Onoga Ko me je sa poslanstvom
poslao! Oni e biti voeni njegovom svjetlou i imati koristi od njegovog viljeta
(ljubavi, autoriteta) za vrijeme njegove skrivenosti, ba kao to ljudi imaju koristi
od sunca ak i kada je ono skriveno iza oblaka. O Dbire! Ovo je dio Allahovih
skrivenih tajni i Njegovog uvanog znanja. uvaj ga, osim od ljudi (koji zasluuju
da znaju).
62

Ovaj hadis je prenesen iz iitskih izvora. Sunitski tradicionalisti ne iznose
toliko detalja; ipak, postoji mnogo sunitskih hadisa koji ukazuju na dvanaest
imama, kao to e biti objanjeno u narednom poglavlju.
Sada, kada znamo ko su nai zapovijednici, jasno je da se pitanje
pokoravanja tiraninu uopte ne postavlja. U ovom ajetu se od muslimana ne trai
da se pokoravaju vladarima koji mogu biti nepravedni, tirani, neznalice, sebinjaci
i razvratnici. Od njih se zapravo trai da se pokoravaju dvanaestorici spomenutih
imama, koji su svi bili bezgrijeni i lieni zlih misli i djela. Pokornost njima ne
nosi u sebi nikakav rizik. Umjesto toga, ta pokornost nas titi od svakog rizika, jer

61
El-Ajj: Et-Tefsr, I tom, str. 249-50; Fejd El-Kn: Et-Tefsr (Al-Sf), I tom, str. 364.
62
El-Hazzz: Kifjetu-l-atar, str. 53.
45
oni nikada nee izdati naredbu protiv Allahove volje i ophodie se prema svim
ljudskim biima sa ljubavlju, pravdom i jednakou.

16. DVANAEST HALIFA ILI IMAMA

Sada bi bilo preporuljivo da spomenemo nekoliko dijelova 77. poglavlja
djela Jenbu-l-meveddet, iji je autor El-Hfiz Sulejmn ibn Ibrhm El-Qundz
El- H anef. Tu je citiran dobro poznati hadis bie dvanaest halifa, svi e biti iz
plemena Kurej, koji se nalazi u mnogim knjigama, ukljuujui i one zbirke
hadisa koje su sastavili El-Buhr, Muslim, Eb Dvd i Et-Tirmid. Autor citira
mnoge hadise, ak i rijei Boijeg Poslanika: Ja, Al, H asan, H usejn i devet
H usejnovih potomaka smo isti i bezgrijeni.
On takoe citira da je Boiji Poslanik rekao imamu H usejnu: Ti si
zapovijednik, brat zapovijednika; ti si Imam, sin Imama, brat Imama; ti si
(Allahov) Dokaz, sin (Allahovog) Dokaza, brat (Allahovog) dokaza i otac
devetorice (Allahovih) dokaza, od kojih e deveti biti El-Mehd.
Nakon to je citirao mnoge sline hadise, autor je napisao: Neki uenjaci
su rekli da su hadisi (koji pokazuju da e biti dvanaest halifa poslije Boijeg
Poslanika) dobro poznati, iz mnogih lanaca prenosilaca (isnd). Sada, kroz
proteklo vrijeme i kroz istorijske dogaaje, znamo da je u ovom hadisu Boiji
Poslanik mislio na dvanaest Imama i potomaka iz svog Ehlu-l-bejta iz sljedeih
razloga:
- Ovaj hadis se ne moe odnositi na etvoricu pravovjernih halifa (el-
hulefu-r-ridn) iz redova njegovih ashaba, jer je njih bilo manje od dvanaest;
- Takoe se ne moe primijeniti ni na halife iz omajadske dinastije, jer (a) njih je
bilo manje od dvanaest; (b) svi su bili tirani i nepravednici, osim Omera ibn
Abdi-l-Azza; (c) oni nisu bili iz plemena Ben Him, a Boiji Poslanik je u
jednom hadisu rekao da e oni svi biti iz plemena Ben Him...
46
- Takoe se ne moe primijeniti ni na halife iz plemena Ben Abbs, jer
(a) njih je bilo vie od dvanaest; (b) oni nisu odgovarali (zahtjevima) ajeta Reci:
Ne traim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema (mojim)
najbliim roacima, (42:23), niti su odgovarali hadisu o prekrivau (hadt el-
kis), (tj. oni su progonili potomke Boijeg Poslanika).
Zbog toga je jedini nain tumaenja ovog hadisa prihvatanje da se on
odnosi na dvanaest Imama i potomaka iz Poslanikovog Ehlu-l-bejta, jer su oni bili,
u svoje vrijeme, najuevniji, najuzorniji, najbogobojazniji, najpoboniji, najboljeg
porijekla, najboljih vrlina, najasniji pred Allahom; njihovo znanje je bilo
dobijeno od njihovog pretka (Boijeg Poslanika) preko njihovih oeva, putem
nasljedstva i putem direktnog Allahovog poduavanja.
63


17. NEKOLIKO INJENICA O DVANAESTORICI IMAMA ()

Prvi Imam: EMRU-L-MUMINN EBU-L-H ASAN AL EL-MURTAD (), sin
EB T LIBA, roen je 13. Redeba, deset godina prije objavljivanja poslanstva
(600. godine po hrianskom raunanju), u samoj Kabi; postao je Imam nakon
smrti Boijeg Poslanika 28. Safera 11/632. godine; smrtno ga je ranio otrovnom
sabljom Ibn Muldem, dok je klanjao u damiji u Kufi (Irak), i preselio je na
ahiret nakon dva dana, 21. Ramadna 40/661. godine. Sahranjen je u gradu En-
Nedef El-Eref (Irak).

Drugi Imam: EB MUHAMMED EL-H ASAN EL-MUDTEB (), sin
ALJA (), roen je 15. Ramadna 3/625. godine u Medini; otrovan je 7. ili 28.
Safera 50/670. godine u Medini.

Trei Imam: SEJJIDU--UHAD EB ABDILLH EL-H USEJN, sin
ALJA (), roen je 3. abna 4/626. godine u Medini; ubijen je kao ehid
47
zajedno sa svojim sinovima, roacima i drugovima 10. Muharrema 61/680. godine
kod grada Kerbel (Irak). On i njegov stariji brat El-Hasan su sinovi kerke
Boijeg Poslanika s.a.v.s, koja se zvala Ft imatu-z-Zehr ().

etvrti Imam: EB MUHAMMED AL ZEJNU-L-BIDN, sin EL-
H USEJNA () roen je 5. abna 38/659. godine; otrovan je 25. Muharrema
94/712. ili 95/713. godine u Medini.

Peti Imam: EB DAFER MUHAMMED EL-BQIR, sin ALJA ZEJNU-L-
BIDNA () roen je 1. Redeba 57/677. godine u Medini; otrovan je 7. Du-l-
hiddeta 114/733. godine u Medini.

esti Imam: EB ABDILLH DAFER EL-S DIQ (), sin MUHAMMED EL-
BQIRA () roen je 17. Rebu-l-evvela 83/702. godine u Medini; tu je i otrovan,
25 evvla 148/765. godine.

Sedmi Imam: EB-L-H ASAN EL-EVVEL, MS EL-KZIM (), sin
DAFERA EL-S DIQA () roen je u mjestu El-Ebv, sedam milja od Medine, 7.
Safera 129/746. godine; otrovan je 25. Redeba 183/799. godine, u zatvoru
Harna Er-Reda, u Bagdadu, a sahranjen u mjestu El-Kz imijja blizu Bagdada
(Irak).

Osmi Imam: EBU-L-H ASAN ET-TN, AL EL-RID (), sin MS EL-
KZIMA () roen je u Medini 11. Du-l-qideta 148/765. godine; otrovan 17.
Safera 203/818. godine u Mehedu (Horsn, Iran).

Deveti Imam: EB DAFER ET-TN, MUHAMMED AT-TAQ EL-
DEVD (), sin ALJA EL-RID () roen je 10. Redeba 195/811. godine u

63
El-Qundz: Jenbu-l-meveddet, str. 444-7.
48
Medini; otrovan u Bagdadu 30. Du-l-qideta 220/835. godine. Sahranjen je pokraj
svog djeda u El-Kz imijji.

Deseti Imam: EBU-L-H ASAN ET-TLIT, AL AN-NAQ EL-HD (), sin
MUHAMMEDA EL-TAQJA () roen je 5. Redeba 212/827. godine u Medini;
otrovan je u gradu Smarr (Irak) 3. Redeba 254/868. godine.

Jedanaesti Imam: EB MUHAMMED, EL-H ASAN EL-ASKER (), sin
ALJA EN-NAQJA () roen je 8. Rebu-t-tnja 232/846. godine u Medini;
otrovan je u gradu Smarr (Irak) 8. Rebu-l-evvela 260/874. godine.

Dvanaesti Imam: EB-L-QSIM MUHAMMED EL-MAHD (), sin EL-
H ASANA EL-ASKERJA () roen je 15. abna 255/869. godine u gradu
Smarr (Irak). On je na sadanji Imam; otiao je u Malu Skrivenost 260/874.
godine, koja je trajala do 329/844. godine. Tada je nastala Velika Skrivenost, koja
traje i danas. On e se ponovo pojaviti kada mu Allah to dozvoli, kako bi
uspostavio Allahovo Kraljevstvo na zemlji, ispunio svijet pravdom i jednakou,
jer e do tada biti puna nepravde i tiranije. On je El-Qim (onaj koji e ustati da
uspostavi Allahovu vlast); El-Huddet (Allahov dokaz za Njegova stvorenja);
Shib el-zemn (Gospodar naeg vremena) i Shib el-emr (onaj kome je dat Boiji
autoritet).


49
III DIO SUNITSKO GLEDITE

18. SUNITSKO GLEDITE O HILAFETU

Veina dananjih sunita pripadaju aaritskoj koli miljenja, koja poput
mutazilita vjeruje da je uspostavljanje imameta, odnosno hilafeta, nuno, te da je
vdib (islamska obaveza) da mukarci odrede halifu. Mutaziliti dre da je to
nuno sudei prema razumu, dok aariti tvrde da je to nuno sudei prema
tradiciji.
En-Nesef pie u svom djelu El-aqid: Muslimani ne mogu opstati bez
imama koji e se pobrinuti za sprovoenje njihovih odluka, izvravanje njihovih
kazni (hudd), odbranu njihovih granica, opremanje njihove armije, sakupljanje
njihovih poreza, suzbijanje kraa i razbojnitava, predvoenje molitvi svakoga
petka i Bajrama, smirivanje svaa koje se dese izmeu ljudi, odluke o dokazima
koji se tiu pravnih zahtjeva, vjenanje maloljetnih koji nemaju staratelje i podjelu
ratnog plijena.
64

Suniti ele zemaljskog vladara... dok iiti trae vladara koji e uspostaviti
nebesko carstvo na zemlji i stati na kraj svakom zlu ovoga svijeta.
65

Suniti priznaju etiri principa za odabiranje halife:
1) Idm: konsenzus ljudi koji imaju mo i poloaj o odreenom pitanju.
Slaganje svih sljedbenika Boijeg Poslanika nije potrebno, niti je nuno
obezbijediti pristanak svih osoba koje imaju mo i poloaj u ummetu;
2) nominovanje od strane prethodnog halife;
3) r, tj. odabiranje od strane izbornog tijela;
4) vojna mo: dakle, ko god bi doao na vlast vojnom silom, postao bi
halifa.

64
Et-Teftezn: erh Aqidi-n-nesef, str. 185.
65
Miller, W.M.: prijevod djela Bbu-l-hdi aer, biljeke, str. 98.
50
Autor djela erh el-meqsid je objasnio da, kada neki imam umre, a neka
osoba koja posjeduje traene kvalifikacije za poloaj halife (bez prisege na
vjernost, bejat, koja mu je inae trebala biti poloena i bez naimenovanja od
strane prethodnog halife), zatrai to namjetenje, njegov zahtjev za hilafet e biti
priznat pod uslovom da njegova mo pokori narod; a oigledno e se desiti isto i
ukoliko novi halifa bude neznalica ili nemoralan. Isto tako, kada halifa na ovaj
nain silom doe na vlast a nakon toga ga pokori neka druga osoba, on e biti
svrgnut, a osvaja e biti priznat za imama ili halifu.
66


19. KVALIFIKACIJE HALIFE

Suniti smatraju da je sljedeih deset uslova nuno za halifu:
1) da je musliman;
2) da je dostigao pubertet;
3) da je mukarac;
4) da je zdravog razuma;
5) da je hrabar;
6) da je slobodan, a ne rob;
7) da je dostupan, a ne skriven;
8) da je u stanju da vodi bitke i prozre ratne taktike;
9) da je pravedan (dil);
10) da je u stanju da sudi i izrekne presude o pravnim i religijskim
pitanjima, odnosno, da bude mudtehid.
67

Ali, posljednja dva uslova postoje samo u teoriji. Kao to smo u
prethodnom odjeljku citirali, ak i neznalica ili nemoralna osoba moe postati
halifa. Zbog toga su uslovi pravednosti i znanja o religiji bez osnova.

66
Et-Teftezn: erh el-meqsid el-tlibn, II tom, str. 272. Takoe vidite djelo Fulku-n-nedt fi-l-immet
ve el-salt, I tom, str. 203, autori El-Hfiz Ali Muhammed i Emru-d-dn.
67
El-Teftezn, op. cit.
51
Oni smatraju da bezgrijenost (ismat) nije nuan uslov za hilafet. Da bismo
potkrijepili ovu tvrdnju, naveemo rijei Eb Bekra koje je izgovorio na minberu
pred ashabima: O ljudi, rekao je, postavljen sam za upravljaa nad vama, iako
nisam najbolji od vas. Pomozite mi kada budem inio dobro, ispravite me ako
budem grijeio. Treba da znate da mi s vremena na vrijeme dolazi ejtan. Zbog
toga, ako se razljutim, odvojite se od mene.
68

Et-Teftezn kae u svom djelu erh Aqidi-n-nesef: Imamu ne treba da
se oduzme imamet zbog nemorala ili tiranije.
69


20. EB BEKROV USPON NA VLAST

Svi prethodno navedeni principi izvode se iz dogaaja koji su uslijedili
nakon smrti Boijeg Poslanika s.a.v.s, a ne iz kuranskih ajeta i hadisa.
Prema miljenju sunita, prve etiri halife se nazivaju el-hulefu-r-ridn
(pravedne halife). Ispitajmo sada kako je nastala takva vladavina (el-hilfetu-r-
rida).
Odmah nakon smrti Boijeg Poslanika, muslimani iz Medine poznati pod
nazivom ensarije (ensr, tj. pomagai) okupili su se na mjestu koje se zvalo saqfa
(pokriveni trijem) plemena Ben Sida. Sudei prema autoru djela Gijtu-l-lugat,
to je bilo tajno mjesto gdje su se Arapi okupljali radi zlih radnji.
70
Tu je Sad ibn
Ubda, tada ve boleljiv, bio doveden na uzdignutu stolicu i postavljen da sjedi
na njoj, zaogrnut platom, kako bi mogao biti izabran za halifu. Sad je tada odrao
govor u kojem je nabrajao vrline ensarija i rekao im da preuzmu hilafet prije nego
to to uini neko drugi. Ensarije su se sloili i rekli da ele da im on bude halifa.
Ali, onda su se izmeu sebe zapoeli pitati: Kakav odgovor emo dati
muhdirima (izbjeglicama iz Mekke) iz plemena Kurej ako se suprotstave ovome
potezu i iznesu sopstveni zahtjev? Jedna grupa je rekla, Rei emo im hajde da

68
El-Suyt: Trhu-l-hulef, str. 71.
69
Et-Teftezn, op. cit.
52
imamo jednog vladara izmeu vas i jednoga vladara od nas. Sad je rekao, Ovo je
prva slabost koju ste pokazali.
Neko je obavijestio Omera ibn El-Hattba o ovom okupljanju uz rijei:
Ako uopte eli da dostigne ast upravljanja, mora otii u saqfu prije nego to
bude prekasno i teko da se promijeni ono o emu se tamo odluuje. Kada je uo
te vijesti, Omer je sa Eb Bekrom pourio u saqfu. Eb Ubejda ibn El-Derrh ih
je takoe pratio.
El-Tabar, Ibnu-l-Atr, Ibn Qutejba
71
i drugi nadalje tvrde da, im su Eb
Bekr, Omer i Eb Ubejda stigli u saqfu i samo to su zauzeli mjesta, Tbit ibn
Qajs je ustao i poeo nabrajati vrline ensarija i predloio da bi mjesto halife trebalo
biti ponueno nekome od njih. Prenosi se da je Omer kasnije rekao: Kada je
govornik ensarija zavrio svoj govor, naumio sam da govorim jer sam se ve bio
sjetio nekih vanih injenica, ali mi je Eb Bekr dao znak da utim. Tako sam
priutio. Eb Bekr je bio kompetentniji i imao je vie znanja nego ja. On je onda
rekao iste stvari kojih sam se ja sjetio i izrazio ih na jo bolji nain.
Sudei prema djelu Revdat al-saf, Eb Bekr se obratio skupu u saqfi
sljedeim rijeima: Skupino ensarija! Mi priznajemo vae dobre kvalitete i vrline.
Mi takoe nismo zaboravili vae borbe i napore kako bi se promovisao cilj islama.
Ali, ast i potovanje koje meu Arapima imaju Kureji ne uiva ni jedno drugo
pleme, a Arapi se nee pokoriti nikome drugome osim Kurejima.
72

U djelu es-Sra el-Halebijja, dodaje se: Bilo kako bilo, injenica je da smo
mi muhadiri prvi prihvatili islamsku vjeru. Poslanik Islama bio je iz naeg
plemena. Mi smo Poslanikovi roaci... i stoga smo mi oni koji imaju pravo na
hilafet... Bilo bi poeljno da vlast bude meu nama a da vi preuzmete ministarska
mjesta. Mi neemo djelovati ukoliko se ne konsultujemo sa vama.
73


70
Gijtu-d-dn: Gijtu-l-lugt, str. 228.
71
El-Tabar: Et-Trh, IV tom, str. 1820; Ibnu-l-Atr: El-Kmil, izd. C. J. Tomberga, Leiden, 1897, II tom,
str. 325ff; Ibn Qutejba: El-immet ve-s-sijset, Kairo, 1387/1967, I tom, str. 18ff.
72
Mr Hvnd: Revdat el-saf, II tom, str. 221.
73
El-Halab: Es-sra, III tom, str. 357.
53
Zapoele su ustre rasprave, tokom kojih je Omer uzviknuo: Tako mi
Allaha, ja u ubiti onoga ko nam se sada suprotstavi. El- H ubbb ibn El-Mundir
ibn Zejd, ensarija iz plemena Hazred, izazvao ga je rijeima: Tako mi Allaha, mi
neemo dozvoliti nikome da vlada nama kao halifa. Jedan vladar mora doi od nas i
jedan od vas. Eb Bekr je rekao, Ne, to ne moe biti; nae je pravo da budemo
vladari a vae da budete nai ministri. El-Hubbb je rekao, O, ensarije! Nemojte
se pokoriti onome to ovi ljudi kau. Budite vrsti... Tako mi Allaha, ako se iko
usudi da mi se sada suprotstavi, odrezau mu nos svojim maem. Omer je
primijetio, Tako mi Allaha, podvojenost nije preporuljiva u hilafetu. U jednom
reimu ne mogu biti dva kralja, a Arapi se nee sloiti sa vaom vlasti, zato to
Poslanik nije bio iz vaeg plemena.
El-Tabar i Ibnu-l-Atr zajedno tvrde da je izmeu El-Hubbba i Omera
bila prilino duga razmjena rijei po ovom pitanju. Omer je prokleo El-Hubbba,
Neka te Allah ubije. El-Hubbb je uzvratio, Neka te Allah ubije.
Omer je zatim stao pred Saada ibn Ubadeta i rekao mu: elimo da vam
slomimo sve ruke i noge. Razljuen ovom prijetnjom, Sad je ustao i uhvatio
Omera za bradu. Omer je rekao, Ako iupa makar jednu dlaku, vidjee da se
stvari nee za tebe dobro zavriti. Onda je Eb Bekr zamolio Omera da se smiri i
bude civilizovan. Omer je okrenuo lice od Sada koji je govorio, Tako mi Allaha,
da imam dovoljno snage tek da stojim, uli biste lavove kako riu u svakom uglu
Medne i sakrili biste se u rupe. Tako mi Allaha, mi bismo vas natjerali da se
ponovo pridruite onim ljudima meu kojima si ti bio tek sljedbenik, a ne vladar.
Ibn Qutejba kae da, kada je Ber ibn Sad, poglavica plemena Avs, vidio
da su se ensarije ujedinjavale iza Saada ibn Ubdeta, poglavice plemena Hazred,
savladala ga je ljubomora i ustao je da podri zahtjev kurejijskih muhadira.
Usred te guve, Omer je rekao Eb Bekru: Prui mi ruku kako bih ti dao
svoju prisegu na vjernost (bejat). Eb Bekr je rekao: Ne, ti meni prui ruku da ja
tebi dam prisegu, jer si ti jai od mene i podobniji za hilafet. Omer je uzeo Eb
Bekrovu ruku i poloio mu prisegu na vjernost uz rijei: Moja snaga nema
54
nikakve vrijednosti kada se usporedi sa tvojim zaslugama i godinama. A ako ima
ikakve vrijednosti, onda e moja snaga pridodata tvojoj uspjeno rukovoditi
hilafetom.
Ber ibn Sad je uinio isto. Pleme Hazred mu je prigovorilo da to radi iz
ljubomore prema Sadu ibn Ubdetu. Tada su lanovi plemena Avs meusobno
porazgovarali i zakljuili: da je Sad ibn Ubda toga dana postao halifa, pleme
Hazred bi se uvijek osjealo superiornijim od plemena Avs, pa niko iz plemena
Avs nikada ne bi dobio tu ast. Zbog toga su svi poloili prisegu na vjernost Eb
Bekru. Neko iz plemena Hazred je potegao sablju, ali su ga ostali savladali.
Dok se dogaala itava ova neprikladna prepirka, Al i njegovi prijatelji su
kupali tijelo Boijeg Poslanika i pobrinuli se za njegovu sahranu. Dok je sve to bilo
zavreno, Eb Bekr je postigao fait accompli.
Ibn Qutejba pie: Kada je Eb Bekr preuzeo hilafet, Al je bio doveden
pred njega jer je stalno ponavljao, Ja sam Allahov rob i brat Allahovog
Poslanika. Onda je nareeno Alju da poloi prisegu na vjernost Eb Bekru. Al
je rekao: Ja imam vie prava na hilafet od bilo koga od vas. Ja vam se neu zakleti
na pokornost. Zapravo biste vi morali meni poloiti prisegu na pokornost. Sazvali
ste ensarije da vam poloe svoju prisegu na osnovu vaeg krvnog srodstva sa
Allahovim Poslanikom. Vi nepravedno oduzimate hilafet od nas, lanova njegove
kue. Zar niste ensarijama kao razlog da imate bolja prava na hilafet od njih iznijeli
to to ste sa Poslanikom u rodbinskoj vezi, pa su vam predali vlast i prihvatili vae
vodstvo? Zato taj isti razlog koji ste vi iznijeli ensarijama sada iznosim ja. Nai
odnosi sa Poslanikom, za vrijeme ivota kao i za vrijeme smrti, mnogo su blii
nego odnosi bilo koga od vas. Ako ste vjerni svom argumentu, onda postupite po
pravdi; u protivnom znajte da ste se svjesno priklonili tiraniji.
Omer je rekao, Ukoliko ne poloi prisegu na vjernost, neemo te
pustiti. Al je uzviknuo, Muzi to vie moe jer je vime u tvojim rukama. Uini
ga danas to jaim, jer e ti ga on sutra predati. Omere, ja se neu pokoriti tvojim
55
naredbama; ja njemu neu poloiti prisegu na vjernost. Na kraju je Eb Bekr
rekao, O, Al! Ako ne eli da poloi svoju prisegu, ja te na to neu prisiljavati.

21. KRATAK PREGLED

Nekoliko aspekata prethodno navedenih dogaaja zasluuju vie panje:
1. Prema arapskoj tradiciji, kada bi se ve neka osoba proglasila da bude
poglavica plemena, ak i od strane male grupe, ostali nisu voljeli da mu se
suprotstavljaju i podravali bi ga, htjeli-ne htjeli. Taj obiaj je imao u vidu Abbs,
Poslanikov stric, kada je rekao Alju: Daj mi tvoju ruku da ti poloim prisegu na
vjernost... jer kada se ta stvar jednom preuzme, niko mu nee traiti da je se
odrekne. Upravo je ovaj obiaj ponukao Sada da podstakne ensarije da
preuzmu hilafet prije nego to to uini neko drugi. Zbog njega je i Omeru
reeno da ode u saqfu prije nego bude prekasno i teko za njega da promijeni
ono to se tamo bude odluilo. Na kraju, zbog ovog obiaja je veina muslimana
iz Medine prihvatila Eb Bekra za halifu nakon to je to nekolicina ljudi uinila.
2. Al je bio veoma svjestan ovog obiaja. Zato je onda on odbio da prui
ruku i prihvati Abbsovu prisegu, uz rijei, Ko drugi osim mene moe traiti
ovakvu prisegu na vjernost?
74

Razlog tome bila je injenica da je Al znao da hilafet Boijeg Poslanika
nije bio poput poglavarstva nad nekim plemenom. Pravo na hilafet se nije
zasnivalo na izraavanju vjernosti od strane ljudi. To je bila odgovornost koju daje
Allah, a ne ljudi. Stoga, poto je on ve bio javno postavljen za imama od strane
Allaha preko Boijeg Poslanika, nije bilo potrebe da on pouri narodu i zatrai
njihovu pokornost. On nije elio da ljudi misle da se njegov imamet zasniva na
prisegi ljudi; da su mu oni doli na osnovu proglaenja na mjestu Gadr Humma,
bilo bi dobro; a ako ne, gubitak je bio njihov, a ne njegov.
3. Sada emo se vratiti dogaajima saqfe:
56
Dok je Boiji Poslanik jo bio iv, njegova damija je bila centar svih
islamskih aktivnosti. U njoj su donoene odluke o ratu i miru, u njoj su primane
delegacije, u njoj su odravana predavanja i u njoj se odluivalo u sudskim
sporovima. Kada se proula vijest o smrti Boijeg Poslanika, muslimani su se
skupili u toj istoj damiji. Zato su onda ljudi Sada ibn Ubdeta odluili da odu
gotovo pet kilometara od Medine kako bi se sreli u saqfi, koja uostalom nije bila
mjesto na dobrom glasu? Zar to nije bilo zbog toga to su eljeli da preotmu
hilafet bez znanja drugih ljudi a da zatim predstave Sada kao ve prihvaenog
halifu? Ako imamo u vidu proglaenje na Gadr Hummu i plemenski obiaj u
Arabiji, ne moe biti drugaijeg objanjenja.
4. Kada su Omer i Eb Bekr saznali o tom skupu, bili su u damiji, kao i
veina muslimana. Zato oni nisu obavijestili ni jednu drugu osobu o tom
sastanku? Zato su oni, zajedno sa Eb Ubejdom, tajno otili? Da li je razlog
tome bila injenica da su Al i pleme Ben Him bili prisutni u damiji i u
Poslanikovoj kui, a Omer i Eb Bekr nisu eljeli da oni saznaju za zavjeru? Da li
su se moda uplaili da bi Al, ukoliko bi saznao za taj sastanak u saqfi, moda
tamo i otiao, pa niko drugi ne bi imao nikakvu ansu da uspije?
5. Kada je Eb Bekr isticao vrline muhadira i napomenuo da su oni iz
plemena Boijeg Poslanika, zar nije znao da je bilo drugih ljudi koji su imali
mnogo jae pravo na hilafet jer su bili lanovi same Poslanikove porodice i
njegovo sopstveno tijelo i krv?
Upravo je ovaj aspekat njihovih zahtjeva ponukao Alja ibn Eb Tliba,
alejhi-s-selm, da kae: Oni su se prepirali snagom stabla (tj. plemena) i unitili
plod (tj. porodicu Boijeg Poslanika) (Ihtedd bi--edereti ve ed el-
temeret).
75

Kada objektivno sagledamo ovaj dogaaj, ne moemo ga nazvati
izborom, jer glasai (svi muslimani raireni po itavoj Arabiji ili, u najmanju

74
Ibn Qutejba: El-imma ve-s-sijsa, I tom, str. 4; El-Mvard: El-ahkm el-sultnijja, str. 7.
75
El-Rad: Nahdu-l-belga, izdanje Subh El-Sliha, Bejrut, str. 98.
57
ruku, muslimani iz Medine) nisu znali ni da je trebalo da se odre izbori, a da i ne
govorimo o vremenu i mjestu gdje se to trebalo dogoditi. Pored glasaa, ak ni
mogui kandidati nisu bili svjesni onoga to se deavalo u saqfi. Ponovo emo se
prisjetiti rijei imama Alja koje se odnose na ove dvije injenice koje smo
spomenuli:
Ako tvrdi da si dobio vlast nad stvarima muslimana konsultovanjem,
Kako se to desilo kada su oni koje je trebalo konsultovati bili odsutni?
A ako si postigao uspjeh nad svojim protivnicima preko rodbinske veze (sa
Poslanikom),
Tada osim tebe postoji neko drugi ko ima vee pravo kod Poslanika i njemu
je blii.
(Fe in kunte bi--r melikte umrehum,
Fe kejfe bi hd ve-l-murne gujjeb?
Ve in kunte bi-l-qurb hadedte hasmehum,
Fe gajruke evl bi-n-nebijji ve aqreb.)
76

Ovaj dogaaj ne moemo nazvati selekcijom, jer je veina renomiranih
Poslanikovih ashaba nije bila obavijetena o ovim dogaajima. Al, Abbs,
Utmn, Talha, Ez-Zubejr, Sad ibn Eb Veqqs, Selmn El-Fris, Eb Derr El-
Gifr, Ammr ibn Jsir, Miqdd, Abdu-r- Rah mn ibn Avf niko od njih nije
bio konsultovan, pa ak ni obavijeten.
Jedini argument koji se moe ponuditi za ovaj hilafet bio bi sljedei: kakva
god da je bila pravna pozicija dogaaja u saqfi, budui da je Eb Bekru prema
plemenskim obiajima polo za rukom da uzme konce moi u svoje ruke, on je bio
ustavni halifa. Jednostavnim rijeima moemo rei da je Eb Bekr postao
ustavni halifa zbog toga to mu je polo za rukom da se nadmee za vlast. Stoga
su muslimani koji su naueni da glorifikuju ovaj dogaaj, indirektno naueni i to

76
Ibid, izreka br. 190, str. 502-3. Aljeve rijei je citirao E-erf El-Rad pod izrekom 190. na sljedei
nain: Kako je to udno! Zar moe hilafet doi kroz drugovanje (sa Boijim Poslanikom) a ne kroz
drugovanje (sa njim) i srodstvo (sa njim)? Iznenauje injenica da je u izdanjima Subh El-Sliha i
58
da jedina stvar koja se uzima u obzir kod izbora jeste mo. Kada neko jednom
osigura svoj poloaj na vladarskoj stolici, sve dolazi na svoje mjesto. On postaje
ustavni ef drave.
Na kraju, morao bih citirati komentar samog Omera, koji je bio idejni
tvorac ovog hilafeta. Rekao je u jednom govoru tokom sopstvenog hilafeta:
Dobio sam informaciju da je neko rekao, Kada Omer umre, ja u poloiti
prisegu na vjernost tome-i-tome. Niko ne bi smio biti zaveden na ovaj nain, i
misliti da je prisega na vjernost koja je bila data Eb Bekru, iako nenadana,
postala ispravna. Naravno, bila je nenadana, ali nas je Allah sauvao od njenog
zla. Ali, ako neko poeli da je imitira, prerezau mu grkljan.
77


22. NOMINOVANJE OMERA

Veina sunita vjeruje da je ono to se desilo u saqfi bila manifestacija
demokratskog duha Islama. U pogledu tog vjerovanja, bilo je razumno oekivati
demokratske izbore (kakvo god bilo njihovo znaenje u kontekstu saqfe) koji bi
se nastavljali kao osnova islamskog hilafeta. Ali, to se nije desilo.
Eb Bekr je bio Omerov dunik za uspostavljanje sopstvenog hilafeta, i
znao je da Omer nije imao anse ukoliko bi se narodu dalo pravo na izbor. Bio je
poznat kao otresit ovjek nezgodnog karaktera (fazzun alz el-qalb). Stoga je
odluio da imenuje Omera za svog nasljednika.
El-Tabar pie: Eb Bekr je pozvao Utmna (Osmana) kada je umirao i
rekao mu da napie naredbu za nominovanje, pa je poeo da mu diktira: U Ime
Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je naredba Abdullha ibn Eb Quhfe (tj.
Eb Bekra) za muslimane. Ovdje... Zatim se onesvijestio. Utmn je dodao rijei:
Ja postavljam Omera ibn El-Hattba kao mog nasljednika meu vama. Onda je

Muhammeda Abduhua (Bejrut, 1973.) izostavljen dio reenice a ne kroz drugovanje (sa njim)! Za
potpunu verziju ove izreke, pogledajte djelo Ibn Eb el-Hadda, erh, Kairo 1959, XVIII tom, str. 416.
77
El-Buhr: El-Sahh, odjeljak Kitbu-l-muhribn, Kairo, (n.d.), VIII tom, str. 210; El-Tabar: Et-Trh,
IV tom, str. 1821.
59
Eb Bekr doao svijesti i rekao Utmnu da mu proita naredbu. Utmn ju je
proitao; Eb Bekr je rekao, Allahu Ekber, bio je zadovoljan i prokomentarisao
je, Ja mislim da si se ti uplaio da se ljudi ne bi meusobno slagali ukoliko bih
umro u takvom stanju. Utmn je odgovorio, Da. Eb Bekr je odgovorio, Neka
te Allah nagradi u ime Islama i muslimana.
78
Tako je pismo o naimenovanju
bilo zavreno i Eb Bekr je naredio da se ono proita pred muslimanima.
Ibn Eb-l-Hadd El-Mutazil pie da, kada se Eb Bekru povratila svijest, i
kada je pisar rekao ta je napisao a Eb Bekr uo ime Omera, upitao ga je, Kako
si ovo napisao? Pisar je rekao, Nisi ga mogao izostaviti. Eb Bekr je odgovorio,
U pravu si.
79
Ubrzo nakon toga, Eb Bekr je umro.
Omer je dobio hilafet ovim naimenovanjem. Ovdje se ovjek moe
prisjetiti tragedije koja se desila tri ili etiri dana prije smrti Boijeg Poslanika. U
Muslimovom El-Sahhu postoji hadis koji prenosi Ibn Abbs, koji glasi: Tri dana
prije Poslanikove smrti, Omer ibn El-Hattb i ostali ashabi su bili prisutni pokraj
njega. Poslanik je rekao, Dozvolite da vam sada putem oporuke napiem neto
tako da poslije mene ne zalutate. Omer je rekao, Poslanik govori u delirijumu;
dovoljna nam je Allahova Knjiga. Omerova izjava je izazvala ljutnju meu
prisutnima. Neki su govorili da se Poslanikova naredba mora posluati tako da on
moe napisati ta god eli za njihovo dobro. Ostali su stali na Omerovu stranu.
Kada su se tenzija i buka poveali, Poslanik je rekao, Odlazite od mene.
80

Ovdje bi trebalo spomenuti nekoliko kuranskih naredbi: O vjernici, ne
diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa... da ne bi bila ponitena vaa
djela, a da vi i ne primijetite (49:2). Rijei Boijeg Poslanika su Allahova
objava: On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje

78
El-Tabar: Et-Trh, str. 2138-9.
79
Ibn Eb el-Hadd, erh, I tom, str. 163-5.
80
Muslim: El-Sahh, poglavlje Kitb el-vasijjet, Bbu-t-terki-l- vasijjet, V tom, str. 75-6; El-Buhr: El- Al-
Sahh, Kairsko izdanje iz 1958, I tom, poglavlje Kitbu-l-ilm, str. 38-9; IV tom, str. 85; VI tom, str. 11-12;
VII tom, poglavlje Kitb el-tib, str. 155-156; IX tom, poglavlje Kitbu-l-itism bi-l-Kitb ve-s-sunnet, str.
137. (Zanimljivo je primijetiti da svaki put kada Buhr spomene da je Poslanik govorio u delirijumu, on
izostavlja ime onoga ko je izgovorio te rijei; a tamo gdje parafrazira tu primjedbu pristojnijim rijeima, on
60
(53:3-4). Od muslimana se oekivalo da slijede naredbe Boijeg Poslanika bez
ikakvih ali ili ako: Ono to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono to
vam zabrani ostavite (59:7).
A kada je taj Poslanik pet dana prije svoje smrti zaelio da zapie naredbu
koja e spasiti muslimane od lutanja na krivom putu, bio je optuen da govori u
delirijumu.
Kada je Eb Bekr, koji nije posjedovao takvu boansku zatitu od
grijeenja, poeo da diktira pismo o naimenovanju u tako kritinom stanju da se
onesvijestio prije nego to je imenovao svog nasljednika, Omer nije rekao da je
govorio u delirijumu!
Niko ne moe biti siguran u to ta je Boiji Poslanik elio da napie. Ali,
reenica koju je izgovorio moe nam dati ideju. U nekoliko situacija, Boiji
Poslanik je objavio: O ljudi! Ja vam uistinu ostavljam iza sebe dvije najvrijednije
stvari, Allahovu knjigu i moje potomstvo koje sainjavaju lanovi moje porodice.
Dok god ih se iskreno drite, nikada neete poslije mene zalutati.
Kada je iskoristio iste rijei pet dana prije svoje smrti (dozvolite da vam
sada putem oporuke napiem neto tako da poslije mene ne zalutate), bilo je lako
shvatiti da je Boiji Poslanik elio da napie ono to im je bio govorio sve vrijeme
o Kuranu i njegovoj porodici (Ehlu-l-bejtu alejhimi-s-selm).
Moda je Omer to pogodio, kao to je oigledno iz njegove izjave,
Dovoljna nam je Allahova knjiga. elio je da Boijem Poslaniku d do znanja
kako on nee slijediti dvije najvrijednije stvari. Za njega je jedna bila dovoljna.
To je i sam priznao u razgvoru sa Abdullhom ibn Abbsom, u kojem je, izmeu
ostalog, rekao: Zaista je on (tj. Poslanik) za vrijeme svoje bolesti namjeravao da
objavi njegovo (Aljevo) ime; pa sam ja to sprijeio.
81


jasno spominje ime govornika Omer.); Ibn Sad: El-Tabaqt, II tom, str. 242, 324f, 336, 368; Ahmed:
El-Musned, I tom, str. 232, 239, 324f, 336, 355.
81
Ibn Eb el-Hadd, erh, XII tom, str. 21 (citat iz djela Trh Bagdd iji je autor El-Hatb El-Bagdd).
61
Moda bi rije delirijum posluila njegovom cilju ak i da je Poslanik
napisao naredbu. Omer i njegove pristalice bi tvrdili da, poto je napisana u
delirijumu, ona ne moe imati nikakve vrijednosti.

23. E-R IZBORNO TIJELO

Nakon to je vladao oko deset godina, Omera je smrtno ranio zoroastrijski
rob Frz. Omer je mnogo dugovao Utmnu zbog pisma o njegovom
naimenovanju, ali nije elio da ga otvoreno imenuje kao svog nasljednika; niti je
dozvolio muslimanima da iskoriste svoj slobodan izbor nakon njegove smrti. Zato
je dovitljivo izmislio trei nain. Rekao je: Uistinu je Boiji Poslanik umro a da
je bio zadovoljan sa sljedeih est ljudi iz plemena Kurej: to su Al, Utmn,
Talha, Ez-Zubejr, Sad ibn Eb Vaqqs i Abdu-r-Rah mn ibn Avf. Ja sam
odluio da to (odabiranje halife) uinim putem konsultacije izmeu njih, tako da
oni izaberu jednoga izmeu sebe.
Ova estorica su bili pozvani kada se Omeru pribliila smrt. Kada ih je on
pogledao, upitao je: Dakle, svaki od vas eli da postane halifa poslije mene?
Niko nije odgovorio, pa je ponovio pitanje. Onda je Ez-Zubejr rekao, A po kojem
principu emo se diskvalifikovati? Ti si ga dobio (tj. hilafet) i upravljao, a mi
nismo manje vrijedni od tebe u plemenu Kurej, niti po starini, niti po srodstvu (sa
Boijim Poslanikom). Omer je upitao, Zar ne bi trebalo da vam kaem neke
stvari o vama? Ez-Zubejr je rekao, Reci nam, jer ak i ako te zamolimo da nam
ne kae, ti nas nee posluati. Onda je Omer zapoeo da nabraja sve loe
osobine Ez-Zubejra, Talhe, Sada ibn Eb Vaqqsa i Abdu-r- Rah mna ibn Avfa.
Onda se okrenuo prema Alju i rekao, Tako mi Allaha, ti si ga zasluio
da nije tvoje vesele prirode. Ali, tako mi Allaha, ako biste vi postavili njega za
vaeg vladara, on bi vas sigurno vodio prema istoj istini i putu prosvijetljenja.
Onda se okrenuo prema Utmnu i rekao: Posluaj me. Kao da gledam da
su ti Kureji stavili ovu ogrlicu (hilafeta) oko vrata zbog tvoje ljubavi; a onda si ti
62
navalio plemena Ben Umejja i Ben Eb Muajt (Osmanovo pleme) ljudima na
plea (kao vladare) i iskljuivo njima dao plijen (svih muslimana); stoga ti je dola
grupa arapskih vukova i ubila te u tvom krevetu. Tako mi Allaha, ako Kureji tebi
daju hilafet, ti e sigurno davati posebna prava plemenu Ben Umejja, a ako tako
uini, muslimani e te sigurno ubiti. Onda je uhvatio Utmna za elo i rekao,
Dakle, ako se to dogodi, sjeti se mojih rijei, jer to se mora desiti.
Onda je Omer pozvao Eb Talhu El-Ens arja i rekao mu da nakon
njegovog pokopa mora skupiti pedeset ljudi iz redova ensarija, naoruanih
maevima, i okupiti est naprijed navedenih kandidata-glasaa u jednoj kui, kako
bi se izabrao jedan od njih da bude halifa. Ako se petorica sloe a samo jedan ne
sloi, tome se mora odrubiti glava; ako se etvorica sloe a dvojica ne sloe, onoj
dvojici se mora odrubiti glava; a ako se trojica sloe a trojica ne sloe, onda neka
pobijedi izbor grupe u kojoj je Abdu-r-Rah mn ibn Avf, a ako se druga grupa ne
sloi, moraju im se odrubiti glave. Ako prou tri dana a oni ne mognu postii
sporazum, svima se mora odrubiti glava a muslimani neka budu slobodni da sami
odaberu sebi halifu.
82

iitski pisac Qutb el-Dn Er-Rvend prenosi da je, kada je Omer odluio
da prevagne grupa u kojoj bude Abdu-r-Rah mn ibn Avf, Abdullh ibn Abbs
rekao Alju: Za nas je ovo opet izgubljeno. Ovaj ovjek eli da Utmn bude
halifa. Al je odgovorio, Ja to takoe znam, ali u ipak sjediti sa njima u odboru
za izbor halife, jer je Omer makar na ovaj nain javno prihvatio da ja zasluujem
hilafet, dok je ranije tvrdio da se poslanstvo (nubuvvet) i imamet ne mogu sastaviti
u istoj porodici. Stoga u uestvovati u odboru za izbor halife (r) kako bih
pokazao ljudima koliko su kontradiktorna njegova djela i njegove rijei.
83

Zato su Ibn Abbs i Al bili sigurni da je Omer elio da Utmn bude
halifa? To je bilo zbog sastava izbornog tijela (r) i uslova njegovog
funkcionisanja. Abdu-r-Rah mn je bio oenjen Utmnovom sestrom, a Sad ibn

82
Ibid., I tom, str. 185-8; vidite takoe djelo El-immet ve-s-sijset iji je autor Ibn Qutejba, I tom, str. 23-
27, te djelo Et-Trh od pisca El-Tabarja (egipatsko izdanje), V tom, str. 33-41.
63
Eb Veqqs i Abdu-r-Rah mn su bili roaci. Ako se uzme u obzir koliko su
porodine veze bile jake u Arabiji, bilo je nezamislivo da bi se Sad suprotstavio
Abdu-r-Rah mnu ili da bi Abdu-r-Rah mn zaboravio na Utmna. Dakle, tri
glasa su bila sigurna u korist Utmna, ukljuujui i odluujui glas Abdu-r-
Rah mna.
Talha ibn Ubejdillh je bio iz Eb Bekrovog klana, a od dana saqfe,
plemena Ben Him i Ben Tejm nisu osjeali jedno prema drugom nita drugo
do neprijateljstvo. Na linom planu, Al mu je ubio strica Umejra ibn Utmna,
brata Mlika ibn Ubejdillha i neaka Utmna ibn Mlika u bici na Bedru.
84

Bilo je nemogue da bi on podrao Alja.
Ez-Zubejr je bio sin Safijje, Aljeve tetke, a nakon saqfe, on je bio vadio
ma da se bori protiv onih koji su doli u Aljevu kuu da ga vode Eb Bekru.
Bilo je razumno oekivati da e on podrati Alja. Ali, sa druge strane, on je
mogao pasti u iskuenje da pokua pridobiti hilafet za samog sebe. Stoga je najvie
to je Al mogao oekivati bio glas Ez-Zubejra. Opet bi etvorica bila protiv njega
i on bi izgubio. ak i da je Talha podrao Alja, on ne bi mogao postati halifa
zbog toga to je u sluaju nerijeenog glasanja pobjedu imala odnijeti strana na
kojoj je bio Abdu-r-Rah mn ibn Avf.
85

Nakon ove analize uslova izbora, rasprava o onome to se desilo prilikom
ure ima jedino akademski znaaj. Talha se povukao u korist Utmna, utiui
time na Ez-Zubejra da se povue u korist Alja () i Sada u korist Abdu-r-
Rah mn ibn Avfa. Treega dana, Abdu-r-Rahmn ibn Avf je povukao svoje ime
i rekao Alju da e glasati za njega ukoliko se Al zakune da e slijediti Allahovu
knjigu, Poslanikov sunnet i sistem Eb Bekra i Omera. Abdu-r-Rah mn je
veoma dobro znao kakav e biti njegov odgovor. Al () je rekao, Ja slijedim
Allahovu knjigu, sunnet Boijeg Poslanika i moja sopstvena uvjerenja. Onda je

83
Ibn Eb el-Hadd, erh, str. 189.
84
E-ejh El-Mufd: El-Ird (sa persijskim prijevodom ejha Muhammeda Bqira Sidja Horsnja),
str. 65. Vidite takoe engleski prijevod I. K. A. Howarda, str. 47.
64
Abdu-r-Rah mn postavio iste uslove Utmnu, koji ih je spremno prihvatio. Tako
je Abdu-r-Rah mn proglasio Utmna za halifu. Al () je rekao Abdu-r-
Rah mnu: Tako mi Allaha, ti si to uradio sa istom nadom koju je on (Omer)
imao kod svoga prijatelja. (Mislio je da je Abdu-r-Rah mn proglasio Utmna za
halifu nadajui se da e njega Utmn nominovati za nasljednika. Onda je Al
rekao, Neka Allah stvori neprijateljstvo izmeu vas dvojice. Nakon nekoliko
godina, Abdu-r-Rah mn i Utmn su zamrzili jedan drugoga; nisu vie progovorili
sve do Abdu-r-Rah mnove smrti.

24. VOJNA PREVLAST

Utmn, trei halifa, bio je ubijen od strane muslimana koji nisu bili
zadovoljni sa njegovim nepotizmom. Prilike mu nisu dozvolile da odabere svog
nasljednika. Muslimani su tada, po prvi put, bili zaista slobodni da odaberu halifu
po sopstvenom izboru, pa su poletjeli prema Aljevim () vratima.
Ali, tokom dvadeset i pet godina koje su prole od smrti Boijeg Poslanika
s.a.v.s, priroda i pogledi muslimana su se promijenili do te mjere da su mnogi
istaknuti ljudi drali da je Aljeva administracija (koja je poivala na apsolutnoj
pravdi i jednakosti, ba kao i vlast Boijeg Poslanika) nepodnoljiva. Oni nisu
mogli zamisliti da se prema njima odnosi isto kao i prema nearapskim
muslimanima. Tako su se prvi pobunili Talha, Ez-Zubejr i ia, a onda je i
Muvija ustao protiv Alja (). Nakon Aljevog () mukog ubistva, El-Imm
Hasan () je elio da nastavi rat protiv Muvije, ali je veinu njegovih oficira
dotle Muvija potkupio, dok su mnogi od njih mijenjali stranu i prilazili
neprijatelju kada bi bili poslati da presretnu Muviju. U takvoj situaciji, El-Imm
Hasan () je morao prihvatiti Muvijinu ponudu da zakljue sporazum.

85
Ovu analizu je samom Alju alejhi-s-selm pripisao El-Tabar u djelu Et-Trh, str. 35 (pogledajte
fusnotu br. 19.). U ovome izvjetaju, dijalog se odvijao izmeu Alja () i njegovog amide Abbsa.
65
Nakon ovog sporazuma, suniti su tvrdili da je vojni udar ispravan nain
dolaenja do ustavnog hilafeta. Tako su nastala etiri ustavna naina dolaenja
na vlast u hilafetu.

25. OPTI PREGLED

U domenu politike, obino se ustav neke zemlje priprema unaprijed, a kada
doe vrijeme da se izabere vlada ili donesu zakoni, svaka funkcija se sprovodi
prema ustavnim odredbama. ta god je usklaeno sa ustavom smatra se ispravno i
legalno, a sve to se kosi sa ustavom se odbacuje kao neispravno i ilegalno.
Poto je prema sunitskom miljenju bila dunost ummeta da postavi halifu,
bilo je potrebno da ga Allah i Njegov Poslanik opskrbe sa ustavom koji sadri
tane detalje o proceduri za izbor takvog halife. A ukoliko to nije uinjeno, onda
su sami muslimani morali da unaprijed odobre ustavne mjere prije nego to krenu
da izabiru halifu.
Vrlo zauuje injenica da to nije uinjeno. Zbog toga mi sada nalazimo
jedinstven nepisani ustav po kojemu djela ne slijede ustav jer on ne postoji;
umjesto toga, ustav slijedi prilike.
Najbolji argument koji suniti iznose da podre svoj stav jeste taj da su
muslimani prvoga vijeka smatrali za svoju dunost da postave halifu, i da su taj
in smatrali toliko vanim da su propustili da prisustvuju sahrani Boijeg
Poslanika i otili u saqfu plemena Ben Sida da rijee pitanje hilafeta. Iz toga
dogaaja oni su zakljuili da je postavljanje halife bila dunost ummeta. Meutim,
oni ne shvataju da iiti dovode u pitanje ispravnost tog takozvanog izbora. iiti
tvrde da je taj in bio protivzakonit; suniti tvrde da je on bio zakonit i ispravan.
Kako suniti mogu postaviti svoju tvrdnju kao svoj argument i dokaz? Postaviti
njihovu tvrdnju kao dokaz isto je kao i rei, Ovo moje djelo je zakonito zbog toga
to sam ga ja tako uinio. Koji sud pravde bi podrao takav argument?

66
26. SA PRAKTINE STRANE...

Ako se ostavi po strani akademska strana ovih metoda, pogledajmo sada
kakve su praktine efekte oni imali na muslimansko rukovodstvo i muslimanski
mentalitet.
Za trideset godina od smrti Boijeg Poslanika, svaki zamisliv nain
dolaenja na vlast bio je korien i kanonizovan: izbor, selekcija, naimenovanje i
vojni udar. Kao rezultat tome, danas svaki muslimanski vladar pokuava da
zauzme poloaj halife i duhovnog voe svih muslimana, i upravo je taj osnovni
nedostatak u pogledu na vlast oduvijek bio i jeste temeljni uzrok politike
nestabilnosti u muslimanskom svijetu. Svaki muslimanski voa koji je, kao
musliman, nauen da je vojni udar ustavan nain da se doe do hilafeta, pokuava
da oslabi druge muslimanske vladare tako da bi sam mogao postati vrhovni vladar
meu muslimanskim voama. Na ovakav nain, ovaj ustav je direktno doprineo
slabosti muslimana u svijetu.
Osim toga, pogledajmo jo jednom kako su ove sveobuhvatne metode
pokazale odmah nakon to su bile izmiljene. Ta etvorostrana granica hilafeta je
toliko nesigurna da u njega svako moe ui,bez obzira na njegovo znanje ili
karakter. Prvi halifa nakon Muvije bio je njegov sin Jezd, kojega je Muvija
imenovao i koji je imao neosporivu vojnu prevlast. Muslimani su mu poloili
prisegu na vjernost jo za vrijeme Mu'vijinog ivota; dakle, prisutna je bila i
idm. Prema tome, on je bio ustavni halifa. Ali, kakva je bila njegova vjera i
njegov karakter?
Jezd je bio ovjek koji je glatko odbio da vjeruje u Boijeg Poslanika.
Otvoreno je iznio svoje vjerovanje u stihovima koje smo ranije naveli: Pleme
Him se poigralo da bi dobilo kraljevstvo, a zapravo nije bilo nikakvih vijesti (od
Allaha) niti je sila Objava.
86


86
Pogledajte biljeku br. 10 iz prvog dijela knjige.
67
On nije vjerovao ni u Sudnji dan, jer je rekao: O, moji voljeni! Ne vjerujte
da ete me sresti nakon smrti, jer ono to su vam rekli o podizanju iz mrtvih radi
suda je samo legenda koja ini da srce zaboravi na zadovoljstva ovog stvarnog
svijeta.
87

Nakon to je postao halifa, on je otvoreno ismijavao islamske molitve i
pokazao svoje nepotovanje za religiju oblaei odjeu vjerskih uenjaka na pse i
majmune. Kockanje i igra sa medvjedima bili su njegova najmilija zanimacija.
Provodio je sve svoje vrijeme pijui (vino), bez obzira na mjesto ili vrijeme i bez
ikakvog oklijevanja. Nije imao potovanja ni za jednu enu, ak ni za one ene
koje su mu bile zabranjene kao to su pomajka, sestra, tetka ili kerka. Sve one su
bile poput svih ostalih ena u njegovim oima.
On je poslao svoju armiju u Medinu. Taj sveti grad Boijeg Poslanika bio je
drsko opljakan. Tri stotine djevojaka, izmeu ostalih ena, bile su napadnute i
obeaene od strane njegovih vojnika. Tri stotine recitatora Kurana (qurr) i
sedam stotina ashaba Boijeg Poslanika brutalno su ubijeni. Sveta damija Boijeg
Poslanika bila je zatvorena mnogo dana; Jezdova armija ju je koristila kao talu.
Psi su u njoj nalazili sklonite a minber Boijeg Poslanika bio je oskrnavljen.
Na kraju, zapovijednik armije je natjerao ljude iz Medine da se pokore
Jezdu zaklinjui mu se na vjernost sljedeim rijeima: Mi smo Jezdovi robovi;
od njega zavisi hoe li nam vratiti slobodu ili e nas prodati na pijaci robova. Oni
koji su eljeli da mu se zakunu uz uslov da Jezd slijedi kuranske naredbe i sunnet
Boijeg Poslanika su bili ubijeni.
88

Onda je armija, na Jezdovu naredbu, krenula na Mekku. Najsvetiji Allahov
grad je bio opsjednut. Nisu mogli da uu u grad, pa su koristili mendanq
(katapult, staro oruje koje se koristilo za bacanje tekog kamenja na udaljene

87
Sibt ibn El-Devz: Tedkiret, str. 291.
88
El-Suyut: Trhu-l-hulef, str. 209. (Takoe pogledajte engleski prijevod od Majora i H. S. Jarretta, str.
213); Ebu-l-Fid: Et-Trh, I tom, str. 192; Sibt ibn El-Devz: Tedkiret, str. 288; Mr Hvnd: Revdat el-
saf, III tom, str. 66; Ibn Hader El-Hejtem: El-Saviq el-muhriqa, str. 79.



68
ciljeve). Time su bacali kamenje i zapaljene baklje u pravcu Kabe. Njen kisvet
(pokriva) bio je zapaljen, a dio tog najsvetijeg zdanja bio je oteen.
89


27. EL-VELD I HRN ER-RED

Ali, to nije bio izuzetak; tuno je da se to pokazalo kao opte pravilo. El-
Veld ibn Jezd ibn Abdi-l-Melik bio je jo jedan halifa iz plemena Ben Umejja.
Bio je pijanica. Jedne noi je pio sa jednom od svojih konkubina, sve dok nisu uli
ezan (poziv na molitvu) za fedr (jutarnji namaz). On se zakleo da e konkubina
predvoditi molitvu. Ona je obukla halifinu odoru i predvodila molitvu u stanju
neistoe i pijanstva.
90

Jednoga dana je silovao svoju maloljetnu kerku u prisustvu njene
slukinje. Ona je rekla da je to religija medsija (vatropoklonika), a ne Islam. El-
Veld je odrecitovao stihove: ovjek koji brine zbog (jezika) ljudi, umire u tuzi;
ovjek koji prkosi dobija sva zadovoljstva.
91

Hrn Er-Red, poznati halifa iz Hiljadu i jedne noi koji se smatra za
jednog od najveih halifa, elio je da spava sa jednom od konkubina svog
pokojnog oca. ena je s pravom podsjetila da bi to bio incest poto je ona imala
isti poloaj kao njegova majka. Hrn Er-Red je pozvao Qd (tj. kadiju,
erijatskog sudiju) Eb Jsufa i zatraio mu da mu pomogne da pronae nain za
zadovoljavanje svoje poude. Qd je rekao: Ona je samo robinja. Treba li da
prihvati sve to ona kae? Ne. Ne prihvataj njene rijei kao istinite. Tako je
halifa zadovoljio svoju poudu. Ibn Mubrek komentarie: Ne znam ko je od ovo
troje bio nevjerovatniji: halifa koji je stavio ruku u krv i imovinu muslimana i koji
nije potovao svoju pomajku; ili robinja koja je odbila da izvri elju halife; ili

89
Ibid.
90
Ed-Dijr Bekr: Trhu-l-hams, II tom, str. 320, kako je citirao Nevvb Ahmed Husejn Hn iz Pajnvna
u svom djelu Trh Ahmed, str. 328. (Ibn kir: Fevtu-l-vefejt, IV tom, str. 256-9.
91
Es-Suyt: Trhu-l-hulef, str. 291.
69
kadija koji je dozvolio halifi da obeasti svoga oca i spava sa tom konkubinom
koja mu je bila pomajka.
92


28. POSLJEDICE VJEROVANJA U BOIJU PRAVDU
I BEZGRIJENOST (ISMET) BOIJIH POSLANIKA

Objasnili smo da je sunitsko vjerovanje o ustavnom hilafetu politiki
oslabilo muslimane i natjeralo ih da se pokore svakome ko uspije da doe na vlast,
bez obzira na njegove kvalifikacije ili karakter. Kao da to nije dovoljno, to ih je
primoralo da izmijene itav svoj vjerski pogled i vjerovanje.
Prije svega, ogromna veina halifa je bila liena svake pobonosti i svakog
smisla za vjersko pristojno ponaanje. Kako bi opravdali hilafet takvih ljudi, oni su
tvrdili da su ak i Boiji poslanici inili grijehe. Tako je vjerovanje u bezgrijenost
Boijih poslanika (ismet) bilo izmijenjeno.
93

Budui da je bilo moda na stotine ljudi koji su imali vie znanja,
pobonosti i kvalifikacija za hilafet od halife na vlasti, oni su bili primorani da
kau kako nema nita loe u odabiranju inferiorne umjesto superiornije i
kvalifikovanije osobe. Kada su iiti istakli da, sudei prema razumu, odabrati
inferiornu osobu - kada je ve superiorna osoba dostupna - znai poiniti zlo,
suniti su izjavili da nita nije dobro ili zlo samo po sebi; sve ono to Allah odredi
postaje dobro, a sve to On zabrani, postaje zlo.
94

to se tie razuma, oni su odricali da on postoji bilo gdje u religiji. Nije
mogue dalje zalaziti u detalje i pokazati koliko je vjera sunita u ustavni hilafet
uticala na itavo tkivo islamske teologije, ali e naredna kratka objanjenja biti
dovoljna za ovu priliku.

92
Ibid.
93
Pogledajte autorovo djelo Poslanstvo, str. 9-18.
94
Pogledajte autorovo djelo Boija pravda, str. 1-2.
70
Da bi se zatitile halife, jasno je da nisu samo Boiji poslanici bili lieni
svoje bezgrijenosti, nego je i Allah bio lien Svoje pravde. Iz ovoga stava jasno
moemo shvatiti veliku vanost ajeta koji je objavljen na Gadr Hummu: O
Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, (tj. hilafet Alja )
ako ne uini, onda nisi (uopte) dostavio poslanicu Njegovu, a Allah e te od
ljudi tititi... (5:67). istoa islamskih vjerovanja i djela zavisila je od Aljevog
hilafeta, a da ta jedina poruka nije prenesena, onda bi to bilo isto kao da nikakva
poruka nije ni bila objavljena. Sigurnost itave religije je zavisila od Aljevog
hilafeta nakon Boijeg Poslanika.

29. DA LI JE IIZAM NEDEMOKRATSKI?

Kada nai protivnici usporede slijed ranih halifa i imama, oni tvrde da je
iizam nedemokratski. Svih dvanaest imama bili su iz iste porodice, dok su prve
etiri halife bile iz razliitih klanova. Oni zakljuuju da je sunitska kola miljenja
u principu demokratska, a demokratija se smatra za najbolji sistem vladanja.
iizam se, po njihovom miljenju, bazira na nasljednoj vlasti i zbog toga on ne
predstavlja dobar sistem.
Prvo, nijedan sistem vlasti nije dobar ili lo sam po sebi; on je onoliko
dobar ili lo koliko i osoba koja dri konce vlasti u svojim rukama. Prema tome,
iitsko vjerovanje da je imam bezgrijean (masm), lien bilo kojeg nedostatka i
superioran u vrlinama, znai da e njegova vladavina biti najsavrenija i
najpravednija. Na jednoj strani je beskompromisna pravda imama Alja (), prvog
imama, za vrijeme njegovog kratkotrajnog imameta; sa druge strane je prihvaen
hadis Boijeg Poslanika o posljednjem imamu, El-Mehdju, prema kojem e on
ispuniti itavu zemlju pravdom i jednakou, jer e biti puna tlaenja i nepravde.
95
Naa postavka nije obina apstrakcija.

95
Eb Dvd: Es-Sunen, IV tom, str. 106-9; Ahmed: El-Musned, I tom, str. 377, 430; III tom, str. 28; El-
Hkim: El-Mustedrek, IV tom, str. 557, 865.
71
Drugo, moramo imati na umu da su sve sunitske halife, poevi od Eb
Bekra pa sve do posljednjeg abasidskog halife El-Mustasima Billh (kojega je
ubio Hulgu Hn 656/1258. godine), bile iz plemena Kurej. Zar to ne znai da je
jedna familija vladala svim muslimanima od istone Kine do panije est i p
vijekova?
Tree, sunitski sistem hilafeta, kao to je ranije spomenuto, nikada se nije
zasnivao na demokratiji. Prvog halifu je muslimanima iz Medine nametnula aica
ashaba; drugi halifa je bio nominovan od strane prvog; treeg je nominalno
odabrala grupa od pet ljudi, a zapravo samo jedan. Muvija je ugrabio hilafet
pomou vojnog udara. Prije njega, u najmanju ruku se radilo o oligarhiji; nakon
njega, nastaje monarhija.
Toliko o demokratiji ustavnih principa koji su koriteni. ta je sa
ponaanjem tih ranih vlada sa take gledita jednakosti, koja je osnovno poelo
demokratije?
Omer je donio odluku da nearapin ne moe nita naslijediti od Arapina,
osim ako je nasljednik roen u Arabiji.
96
Ponovo se sunitski zakon vraa na rana
vremena, jer najveim dijelom ne dozvoljava nearapinu da se oeni Arapkinjom,
niti je dozvoljeno nekurejitu ili nehaimitu da se oeni enom iz plemena Kurej
ili Haim. Prema afijskom zakonu, rob, pa makar i ako je osloboen, ne moe se
oeniti slobodnom enom.
97
Sve to uprkos Poslanikovoj poznatoj izjavi da:
Nema nikakve prednosti Arapin nad nearapinom, niti nearapin nad Arapinom,
niti crnac nad bijelcem, niti bijelac nad crncem, osim po pobonosti. Ljudi su od
dema, a dem je od zemlje.
98

Isto tako, to se kosi sa prethodnim sluajevima takvih brakova koje je
Poslanik utemeljio kada je vjenao svoju roaku za Zejda ibn El-Hrita,

96
Mlik: El-Muwatta, II tom, str. 60.
97
El-Dezr: El-fiqh ale-l-medhibi-l-arbaa, IV tom, str. 60.
98
Es-Suyt: Ed-Durru-l-mentr, VI tom, str. 98.
72
osloboenog roba, i dao sestru Abdu-r-Rah mna ibn Avfa (Kurejijku) Billu,
osloboenom etiopskom robu, da se uda za njega.
99

iitski erijat jasno tvrdi: Dozvoljeno je vjenati slobodnu enu za roba,
Arapkinju za nearapa, Haimitkinju za nehaimita i obrnuto. Isto tako, dozvoljeno
je udavati ene uenih ili bogatih porodica za mukarce slabog obrazovanja ili
necijenjenih profesija.
100

to se tie podjele ratnog plijena, Poslanik je uspostavio sistem jednakosti;
trebalo ga je jednako podijeliti svima koji su uestvovali u nekoj odreenoj bici.
Eb Bekr je nastavio taj sistem, ali ga je Omer promijenio 15. godine poslije
hidre, samo etiri godine nakon Poslanikove smrti. Odredio je godinje sume za
razne ljude, klanove i plemena: Abbsu, Poslanikovom amidi, dodijeljeno je
12,000 ili 25,000 dinara
101
godinje; ia je dobijala 12,000 dinara; ostale
supruge Boijeg Poslanika svaka po 10,000 dinara; uesnici bitke na Bedru svaki
po 5,000; oni koji su se pridruili izmeu Bedra i Hudejbijje svaki po 4,000; oni
koji su se pridruili nakon Hudejbijje i prije Qdisijje svaki po 3,000 dinara. Suma
se postepeno smanjivala sve do dva dinara godinje.
102

Ovaj sistem je korumpirao muslimansku zajednicu do te mjere da je
bogatstvo postalo njihov jedini cilj u ivotu i jedina korist od njihove religije.
Njihovi pogledi su postali materijalistiki, tako da oni nisu mogli da toleriu
sistem jednake podjele koji je Al, kao to smo to ranije napomenuli, ponovo
uspostavio, u svom prvom govoru koji je odrao nakon to je preuzeo hilafet.
Citira se da je Al rekao:
Svaki ovjek od ashaba Boijeg Poslanika, iz redova muhadira i ensarija,
koji misli da je vie vrijedan od drugih zbog svog drugarstva (sa Poslanikom),
neka zna da je blistava superiornost sutra pred Allahom, a njegova nagrada i plata

99
Ibnu-l-Qajjim: Zdu-l-med, IV tom, str. 22.
100
El-Muhaqqiq El-Hill: eriu-l-Islm, poglavlje Kitbu-n-nikh, V tom, str. 300; El- H akm: Minhd
el-slihn, poglavlje Kitbu-n- nikh, II tom, str. 279.
101
Dinari su bili zlatni novac u ranoj muslimanskoj dravi, a dirhami srebreni (prim. prev.).
102
El-Tabar: Et-Trh, (Anali I), V tom, str. 2411-4; R. A. Nicholson: A Litterary History of the Arabs, str.
187.
73
je od Allaha. (On ne bi smio prihvatiti nagradu na ovome svijetu.) Svaki ovjek
koji je odgovorio poziv Allaha i Njegovog Poslanika, prihvatio istinu nae religije,
uao u nju i okrenuo se prema naoj qibli, ima sva prava Islama i vezan je
njegovim granicama. Vi ste Allahove sluge, a svo imanje je Allahova svojina; ono
e meu vama biti jednako podijeljeno, nema u njemu prednosti jednoga nad
drugim...
103

Oni koji su se za vrijeme dvadeset godina prije Aljevog hilafeta navikli na
nepravednu podjelu, savjetovali su ga i zatraili od njega kompromis, ali kada se
on pokazao neumoljivim kada su islamski principi bili u pitanju, oni su skovali
zavjeru protiv njega.
Nakon pobjede Omajadske dinastije, ova nejednakost meu muslimanima
je jo dalje otila. ak i ako bi neko prihvatio Islam, njemu ili njoj ne bi odmah
pripala prava muslimana. Na neki nain, njihovo stanje je bilo gore od stanja
njihovih sunarodnika nemuslimana. Ovi drugi su morali plaati samo dizju (porez
koji plaaju nemuslimani u muslimanskoj dravi), dok su muslimani morali plaati
i dizju i zekt (porez koji plaaju muslimani). Za vrijeme Omajadskog perioda
(izuzimajui dvije i p godine za vrijeme vladavine Omera ibn Abdi-l-Azza),
dizja je bila nametnuta svim nearapima, ukljuujui tu i muslimane.
104

Nije teko zamisliti koliko malo je ovakva praksa pomogla islamsku stvar.
Vijekovima su itave zemlje iji su gradovi i prijestonice bili islamski, odbijale
da prihvate Islam. ak i Berberi, (koji su nakon poetnog otpora arapskoj invaziji
odgovorili i briljantno sluili u paniji pa ak i u Francuskoj), nisu u potpunosti
preli na Islam sve do uspostavljanja prve iitske kraljevine u Maroku. Kada je
Idrs ibn Abdillh, praunuk El-Imma Hasana i osniva dinastije Idrsida (789-
985. godine po Is ), krenuo u pohod protiv njih, veina su bili nemuslimani. To
je bio rezultat loeg postupanja prema njima u ranijem periodu. Kada je Jezd ibn
Abdi-l-Melik okupirao omajadski prijestol i postavio Jezda ibn Eb Muslima

103
Ibn Ebi el-Hadd: erh, VII tom, str. 35-7; takoe vidite govor br. 126 El-Imma Alja u njegovom
djelu Nahdu-l-belga.
74
Dnra kao namjesnika Maroka, ujemo da je ovaj drugi ponovo nametnuo dizju
onima koji su postali muslimani i natjerao ih ponovo u sela u kojima su ivjeli
prije svog obraenja.
105
Idrisidska promjena prakse i proirenje punih islamskih
prava na sve muslimane dovela je do obraenja Berbera.
Smatra se da je ovo uzdizanje arabizma jo vie protkano kroz odluke ranih
vladara da, ako podanik u osvojenoj zemlji prihvati Islam, ne moe biti prihvaen
kao musliman ili dobiti svoja islamska prava ukoliko ne prie kao klijent nekom
arapskom plemenu. Takvi klijenti su se nazivali mevl. ak i tada, klijenti su bili
podvrgnuti ismijavanju i nejednakom ophoenju od strane njihovih aristokratskih
zatitnika, a u isto vrijeme se nastavljalo sa njihovom eksploatacijom od strane
rastue birokratije.
Kada je dvanaestorici bezgrijenih imama oduzeto pravo vlasti, Allah je
dao da se ukorijene razdor, neslaganje, haos i pogrean izbor vladara, kao i
socijalna i rasna nejednakost.

30. DINASTIKA VLAST?

Neki tvrde da iitska kola smatra da je Poslanik elio da uspostavi
dinastiku monarhiju za svoju porodicu, u emu oigledno nije uspio. Oni kau da
je Poslanik bio iznad takvih sebinih motiva, pa stoga iitska kola ne moe biti u
pravu. Ali, ti isti ljudi kau da je Boiji Poslanik rekao, el-eimmetu min qurejin
imami e biti iz plemena Kurej. Da li e oni rei da ovaj hadis znai da je
Boiji Poslanik elio da osnuje kraljevstvo za svoje pleme? Da li e oni rei da je
Boiji Poslanik izgovorio ove rijei iz sebinih motiva?
Ranije smo objasnili da je Eb Bekr uutkao ensarije iz Medine tako to je
rekao da je Boiji Poslanik bio iz plemena Kurej, te da zato Arapi nee prihvatiti
za halifu nikoga ko nije iz toga plemena. Ovaj argument je zadovoljio ensarije.

104
El-Tabar: Et-Trh (Anali II), III tom, str. 1354, 1367.
105
El-Emn: Islamic Shite Encyclopaedia, I tom, str. 38-41.
75
Snagom istog argumenta, da je lan Poslanikove porodice (kao to je Al) postao
halifa, svi bi mu se pokorili i ne bi bilo nikakvih neslaganja ni potekoa. Ovaj
aspekat naimenovanja Alja () takoe su priznali i neki nemuslimanski pisci.
Sdillot je napisao: Da je princip nasljedne vlasti (u korist Alija ) bio priznat na
poetku, to bi sprijeilo javljanje onih unitavajuih pretenzija koje su zaguile
Islam krvlju muslimana... Fatimin suprug je u sebi sjedinjavao pravo naslijea kao
zakoniti nasljednik Boijeg Poslanika, kao i pravo da bude izabran.
106

injenica je da su takvi prigovarai potpuno promaili temu. iiti nikada
nisu tvrdili da naslijee ima neke veze sa imametom. Kao to smo ranije
objasnili, imam mora biti bezgrijean, superioran u odnosu na cijeli ummet po
svojim vrlinama, kao i menss min-Allh (postavljen od strane Allaha).
Ali, bila je to jedna od Allahovih blagodati, koju je dao Poslaniku Ibrhmu
i Poslaniku Muhammedu (neka je mir sa njima i sa njihovim potomstvom), da u
realnosti i u praksi svi imami koji su doli iza njih budu iz njihove porodice, i da
su svi oni koji su imali potrebne kvalifikacije za imamet budu meu njihovim
potomcima.


_____________

Ovo djelo je prvi put objavljeno na naem jeziku u asopisu Muslimanski ivot,
br. 30 34, juli 1998 decembar 1999. godine. Kasnije je izala i odvojena
knjiga, kod istog izdavaa :
Dar al Tableegh, Jackets Lane, Harefield, Middlesex, UB9 6PZ, UK
Tel: 01923 823 606; Fax: 01923 823 132.

106
Sdillot, L. P. E. A.: Histoire des Arabes (arapski prijevod), str. 126-7.
76
DMG TRANSKRIPCIJA ARAPSKIH SLOVA


DMG transkripcija arapskog pisma, koju su zamislili njemaki orijentalisti i
koja je nazvana po strunom asopisu Die Deutsche Morgenlndische
Gesellschaft koji su ureivali, najrasprostranjenija je u strunoj literaturi. Za onoga
ko zna arapski, nauna transkripcija e biti korisnija ukoliko eli da konsultuje
originalna djela. Meutim, pri prevoenju ovoga djela, odluili smo da koristimo
neto izmijenjenu naunu transkripciju onda kada su u naem jeziku ve postojali
odreeni glasovi.

T (t koje se izgovara kroz zube, kao throw)
D (d koje se izgovara kroz zube, kao mother)
(ovdje : d)
H (grleno h)
H (otro h iz korijena jezika)

T (t koje se izgovara tako to se rubovi jezika podignu do zuba)
Z (z koje se izgovara tako to se rubovi jezika podignu do zuba)
S (s koje se izgovara tako to se rubovi jezika podignu do zuba)
D (d koje se izgovara tako to se rubovi jezika podignu do zuba)
A (a, u koji se izgovaraju kod korijena jezika)
(ovdje : g, izgovara se kod korijena jezika)
Q
H
W (ovdje : v, ali se usne ne dotiu pri izgovoru)

Nadamo se da e ovo saeto i djelo bogato fusnotama iz najpoznatije
izvorne strune literature izazvati interesovanje kod naih italaca, bilo da se
zanimaju za komparativnu religiju ili opte studije arapskog i muslimanskog
svijeta.

Nataa Jevtovi