Istrazivanja Imana - Skripta

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi
Smail L.
UVOD U ISTRAIVANJA U VEZI IMANA 2. DERS: ZNAENJE IMANA U AR. JEZIKU I U ERIJATSKOJ TERMINOLOGIJI
1.
DERS:
Vrijednost sticanja erijatskog znanja

1. Sticanje erijatskog znanja je jedna od najvrijednijih nafila openito! Bolje od nafile nonog namaza u mrkloj noi dok drugi spavaju, i od dobrovoljnog posta u uarenom i vrelom danu dok drugi ljudi jedu i piju, jer se korist od navedenih nafila vraa iskljuivo njenom iniocu, za razliku od erijatskog znanja ija se korist vraa pojedincu, njegovoj porodici, komijama i drutvu i ivim biima openito. 2. Sticanje erijatskog znanja je dobar znak kod Allahovog roba, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: Kome Allah bude elio dobro, uputit e ga da ispravno razumije vjeru! (Buharija i Muslim) 3. Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, je nareeno samo da Allaha moli za poveanje znanja, i niega drugog. Uzvieni je rekao: I reci: Gospodaru, ti znanje moje poveaj! (Ta-ha, 114) Uvaeni islamski uenjak, Hafiz Ibn Hader, Allah mu se smilovao, je u vezi sa ovim ajetom rekao: Rijei Uzvienog: I reci: Gospodaru moj, ti znanje moje proiri! su jasan dokaz koji ukazuje na vrijednost znanja, jer Allah Svome vjerovjesniku nije naredio da ga moli za ikakvo poveanje, osim za poveanje znanja! (Feth el-Bari; 1/187) 4. Nema nikakve sumnje, da je potrebno svakom ovjeku, prije nego li se upusti u injenje neke stvari, nekog posla ili djela, da prije svega sazna za ispravan i vjerodostojan nain na koji e to isto djelo uiniti kako bi to djelo bilo uinjeno kako treba i kako se trai, i kako bi se za njega oekivao rezultat i svrha zbog kojeg se ono i uinilo! Pa, kako e Allahov rob moi oboavati i ispravno robovati svome Gospodaru, Vlasniku i Stvoritelju nebesa i Zemlje, a na emu se zasniva njegov spas od Dehennema, i ulazak u Dennet, ako to bude bez ispravnog erijatskog znanja?! 5. Prednost uenjaka nad pobonjakom je kao prednost Mjeseca u odnosu na ostale zvijezde, odnosno, kao prednost Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, nad ostalim ljudima. 6. Za uenjaka sva iva bia mole, pa ak i riba u vodi! 7. Sticatelje erijatskog znanja nadkriljuju meleki svojim krilima i mole za njih Uzvienog Allaha da im oprosti, da im se smiluje, da ih uvede u Dennet... 8. Sticanje erijatskog znanja je sakupljanje imetka Allahovih poslanika, jer oni nisu ostavili ni dinare niti dirheme, ve znanje, pa ko ga stekne, stekao je obilatu vrijednost, itd.
Definisanje termina i rijei iz arapskog jezika

1. Putem samog arapskog jezika, kao npr: rije e-ems (Sunce); el-qamer (Mjesec), i sl. 2. Putem erijata, kao npr. es-salah (namaz) u jeziku znai dova, meutim, erijat je tu rije definisao da je skup rijei i djela koji zapoinje poetnim tekbirom a zavrava sa selamom. Ili, ezzekah (zekat) u jeziku znai poveanje i rast, ali ju je erijat definisao da je to udjeljivanje odreene koliine i vrste imetka, nakon odreenog vremena, odreenim kategorijama ljudi, i sl. 3. Putem obiaja, kao to je utvrivanje razdaljine kako bi se ovjek smatrao putnikom, koliine i vrste hrane za iskupljenje od zakletve, i sl. 1
Smail L.
Definicija i znaenje imana u arapskom jeziku i erijatskoj terminologiji

Slino je i sa rijeju iman! - U arapskom jeziku se iman shvata na jedan od tri naina: El-Emnu, ukazivanje sigurnosti, Et-Tasdiqu, potvrivanje i vjerovanje, El-Iqraru, saglasnost sa neim, potvrivanje, spokojstvo i smirenost sa neim. Od navedenih znaenja, ejhu-l-islam, Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, je kazao da je rije el-iqrar najprihvatljivija, obzirom na njenu konciznost i blizinu erijatskom znaenju rijei iman. - U erijatu se, po shvatanju ehli-s-sunneta i dema'ta, iman definie da je to rije koja obuhvata vjerovanje u nevidljivo, rijei jezikom i djelo udovima; te da se poveava pokornou, a smanjuje sa nepokornou! Ova definicija je obuhvatila tri osnovna temelja: Vjerovanje i ubjeenje srcem, Izgovor i priznavanje rijeima, i Djela sa udovima.
Definicija imana na osnovu miljenja nekih frakcija:

1. Definicija murdija: etiri su glavne grupe murdija: a) KURRAMIJJE: Oni kau da je iman izgovaranje ehadeta jezikom.
Odgovor: Da je iman samo izgovaranje jezikom, onda bi i munafici bili vjernici, a prema jednoglasnom miljenju svih islamskih uenjaka, munafici su nevjernici. Uzvieni Allah je rekao: Ima ljudi koji kau vjerujemo u Allaha i u onaj svijet, ali oni nisu vjernici! (El-Beqareh, 8) b) DEHMIJJE: Oni kau da je iman spoznaja Uzvienog Allaha.
Odgovor: Da je iman samo spoznaja Allaha delle e'nuhu, onda bi i Iblis bio vjernik, zatim i Faraon, i krani i idovi, jer su svi znali za Allaha. c) MURDI'ATU-L-FUKAHA: koji kau da je iman ubjeenje u srcu i izgovor jezikom.
Odgovor: Odgovaramo im sa svim ajetima i hadisima u kojima se spominje djelo zajedno sa imanom, ili u kojima se negira iman onima koji ostavljaju djela ili ine ono to je Allah zabranio. d) SAVREMENE MURDIJE (El-Medahileh): Oni kau da je iman rije i djelo (kao to kae ehlu-s-sunnet we-l-demat), meutim, kau da djelo samo upotpunjava iman. Bez djela je iman manjkav, ali ostavljanje djela ne utie na nitavnost imana. Ove murdije lano prizivaju da je ovo bilo miljenje ispravnih prethodnika kada su govorili da je iman rije i djelo.
Odgovor: Odgovorit emo im rijeima dvojice velikih islamskih uenjaka, gdje se navodi da nema iman onaj koji potpuno ostavi djela. 2
Smail L.
Rekao je ejhu-l-islam, Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: Onaj koji bude vjerovao u gajb (nevidljivo), meutim ne bude izvravao islamske propise, on je nevjernik i pri sebi nema tewhida! (El-Iman, str. 316) Rekao je imam Ibnu-l-Kajjim, Allah mu se smilovao: Postoje djela bez kojih nema osnove imana ili i samog imana; kao to je prijateljevanje sa vjernicima i neprijateljevanje sa nevjernicima, slijeenje Poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme,... Sa druge strane, postoje djela koja upotpunjuju iman, kao to su ostala djela, naredbe i zabrane. Puko prizivanje imana, bez izvravanja erijatskih propisa, ukazuje da iman u osnovi ne postoji kod ovjeka! (Es-Salat, 70, 71) 1. Definicija haridija i mu'tezila: Prema njima, djela (vadibi) su, bez izuzetka, uvjet za ispravnost imana. Odgovor: Odgovaramo im tekstovima i predajama u kojima se ostavljanje nekih vadiba ne smatra nevjerstvom, poput: Hadisa koji govori o kazni onoga koji nije davao zekat. Na kraju tog hadisa, nakon spominjanja kazne, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: Zatim e se vidjeti, da li e u Vatru ili e u Dennet! (Buharija i Muslim) Poznato je da je odredite nevjernika Dehennem, tako da nije potrebno nikakvo ekanje, nikakvo potvrivanje niti dokazivanje za njihov ulazak u Vatru. Rijei tabi'ina ekika ibn Selameta, koji je doivjeo veliki broj poznatih ashaba, koji kae: Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, nisu smatrali ostavljanje ni jednog djela nevjerstvom, osim ostavljanje namaza. (Muslim)
Dokazi iz Kur'ana i Sunneta da su djela dio imana:

Ono to dokazuje da iman obuhvata srano ubjeenje, potvrivanje jezikom i djela sa udovima je upravo nain na koji Allah u mnogim ajetima opisuje istinske vjernike. On ih opisuje sa ove tri osobine, a ne samo tim da oni vjeruju. ak ta vie, u nekim ajetima je djela uinio uvjetom za prihvatanje imana, to govori da vjernik nee biti istinskim vjernikom osim sa dobrim djelima, kao to Uzvieni kae: Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im se poveava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju. Oni koji molitvu obavljaju i od onoga ime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju! Oni su, zaista, pravi vjernici... (El-Enfal, 2-4) Objanjenje: ija se srca strahom ispune; na Gospodara svoga se oslanjaju vjerovanje u nevidljivo; vjerovanje im se poveava poveavanje i smanjivanje imana; molitvu obavljaju i zekat daju rijei i djela; Ono to ele vjernici e postii, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono to ih se ne tie izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja uvaju, - osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju; - a oni koji i pored toga trae, oni u zlu sasvim pretjeruju -; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji e Firdews naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti. (El-Mu'minun, 1-11) Allah nee dopustiti da propadne iman va! (El-Beqareh, 143) Komentatori Kur'ana su sloni u tome da se pod rijei va iman misli na namaz, molitvu koju su muslimani obavljali okreui se u pravcu bejtu-
Smail L.
l-maqdisa, prije nego li je propisano okretanje u pravcu Ka'be. Allah je molitvu nazvao imanom, to je nepobitni dokaz da djela spadaju u iman. Tako mi vremena, - ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje. (Sura el-'asr) Takoer, i Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je u svome govoru objasnio da su djela sastavni dio imana: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: Reci vjerujem: a zatim u tome ustraj! (Muslim) Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka. Najbolji su rijei: la ilahe ilallah, a najslabije je uklanjanje neprijatnosti sa puta! I stid je ogranak imana! (Muslim) Od ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we selleme, kazao delegaciji Abdu-l-Kajsa, nakon to su ga oni pitali o stvarima vjere. On im je naredio: Iman u Jedinog Allaha! i rekao im: A da li znate ta je to iman u Jedinog Allaha? Rekoe: Allah i Njegov poslanik najbolje znaju! Ree: Svjedoenje da nema istinskog boanstva mimo Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana i da od ratnog plijena dajete petinu! (Buhari)
Sutina razilaenja ehli sunneta, murdija i haridija u definisanju imana:

Navedene frakcije zamiljaju iman kao jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu ije je postojanje nezamislivo bez samo i jednog djela. Nepostojanje jednog od tih djelova po njima nuno povlai nepostojanje cjeline. Glavni razlog zablude svih frakcija je u tome to u definisanju imana ne prave razliku izmeu sastavnih djelova imana i ne prihvataju teoriju o paranju i djeljenju imana i kufra. Ehli sunnet smatra da se iman grana i da se sastoji iz svojih djelova. Nije nuno da iman prestane postojati ako nepostoje neki njegovi djelovi. Iman prihvata parenje na djelove: ako ode jedan dio, ostaje mu drugi. Meutim, postoje djelovi bez kojih iman ne moe postojati, i djelovi bez kojih moe opstojati. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: Iz vatre e izii onaj u ijem srcu bude i trunka imana! (Buharija i Muslim) Takoer, ehli-s-sunnet smatra da se kod jedne te iste osobe mogu nai iman i neko djelo kufra koje ne izvodi iz vjere.
PITANJA ZA PONAVLJANJE:
1. Nabroj 5 koristi od traenja erijatskog znanja navodei dokaze za ono to kae? 2. Kakvo je jeziko (odabrano miljenje) i terminoloko znaenje rijei el-iman, i koja tri temelja definicija imana obuhvata? 3. Da li djela spadaju u iman, dokai ono to kae sa dva ajeta i dva hadisa? 4. U hadisu: Iman se sastoji od sedamdeset... se spominju temelji iz definicije imana, objasni kako?
Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi 3. DERS:
Smail L.
POVEANJE
I SMANJENJE IMANA
Mnogobrojni su dokazi iz Kur'ana i iz Sunneta, zatim i iz govora imama naih ispravnih prethodnika (selefu-s-saliha), koji ukazuju na to da iman ima svoje stepene i ogranke, te da se poveava i smanjuje. Svi oni govore da se iman poveaje shodno dobrim djelima uinjenim srcem, spoljanjim udovima ili jezikom, poput injenja raznih vidova iskazivanja pokornosti Uzvienom Allahu, injenjem ibadeta, istinitim govorom, uenjem, spominjanjem Allaha, ljubavlju i mrnjom u ime Allaha, bojaznou i nadom, osloncem u Allaha, i svim drugim vidovima koje podrazumjeva pojam islama i dobrih djela. Iman se smanjuje, takoer, injenjem nekih djela u srcu, sa jezikom ili spoljanjim udovima, kao to su, openito, djela nepokornosti: grijesi (mali i veliki), rune i bestidne rijei, nemarnost i lijenost srca prema spominjanju Allaha, sa zavidnou, oholou, samodopadljivou, rija'om, neznanjem, vezivanjem za dunjaluk, i svim drugim oblicima nevaljalih i pokuenih djela. Obzirom da se iman poveava i smanjuje, vjernici se razlikuju u pogledu svoga imana, shodno njihovom znanju i djelima, zbog ega imamo neke vjernike koji su potpunijeg imana od drugih vjernika. Neki od argumenata koji dokazuju da se iman poveava i smanjuje: Uzvieni Allah je rekao: ...i da se onima koji vjeruju vjerovanje povea1... (El-Mudethir, 31) Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im se poveava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju... (El-Enfal, 2) A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova poveala vjerovanje?" to se tie vjernika, njima je poveala vjerovanje, i oni se raduju... (Et-Tewbeh, 124) On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie poveali vjerovanje koje imaju... (El-Feth, 4) ...one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se priuvate!" to povealo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar! (Ali Imran, 173) A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono to su nam Allah i Poslanik Njegov obeali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!" i to im je samo povealo vjerovanje i predanost. (ElAhzab, 22) Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: Ko bude u ime Allaha volio, i ko bude mrzio u ime Allaha, i ko bude davao u ime Allaha, i zabranjivao u ime Allaha, takav je upotpunio iman! I rekao je: Vjernici sa najpotpunijim imanom su oni iji je ahlak najljepi! (Hadise je zabiljeio Ebu Davud. Vidi: Kitabu-s-sunneh; Poglavlje: Dokaz da se iman poveava i smanjuje. ejh Albani ih je ocijenio sahihom; vidi Sahih sunen ebi Davud: 3/886)
U mnogobrojnim ajetima, prilikom prevoenja Kur'ana na bosanski jezik, prevodiocu su se potkrale odreene greke. Te greke se ponekad tiu akaidskih tema, a ponekad i nekih drugih. Meu takvima je i neprevoenje arapskog glagola zadejezidu-zijadeten njegovim izvornim znaenjem poveati - poveavanje, nego nekim drugim znaenjem (thebbete-juthebbituthesbiten, tj. uvrstiti - uvravanje), to je suprotno shvatanju ehli-s-sunneta i demata koji erijatski ispravno i argumentovano zastupa tezu o poveanju i smanjenju imana.
Smail L.
I rekao je: Ko od vas vidi loe djelo, neka ga ukloni svojom rukom, pa ako nemogne neka to uini svojim jezikom, a ako nemogne, neka to uini srcem, a to je najslabiji vid imana! (Hadis je zabiljeio imam Muslim. Vidi: Kitabu-l-iman; Poglavlje: Obznanjenje da uklanjanje loih djela spada u iman, da se iman poveaje i smanjuje, te da su nareivanje na dobro, a odvraanje od loeg dvije vadib-obaveze!) Navedeni ajeti i hadisi nedvosmisleno ukazuju na injenicu da se iman poveava i smanjuje, i to je svakome lahko uoiti. Obzirom na to, vjernici se meusobno razlikuju u jaini njihovog imana, a sve u zavisnosti od njihove pokornosti Uzvienom Allahu i njihove podudarnosti sa nakanama erijata. U tom smislu Uzvieni Allah je rekao: Nisu jednaki meu vama oni koji su udjeljivali prije pobjede i lino se borili oni su na viem stupnju od onih koji su poslije udjeljivali i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu; - Allah dobro zna ono to radite. (El-Hadid, 10)
RAZLOZI
POVEANJA I SMANJENJA IMANA:
Uzvieni Allah je uinio da iman ima svoje izvore koji e ga nahraniti i poveati. Ako im rob bude dosljedan, njegovo ubjeenje i iman e se poveavati, a samim tim e se poveavati i njegovi stepeni na dunjaluku i na Ahiretu, jer je ispravan i vjerodostojan iman razlog svakog dunjalukog i ahiretskog dobra. Meu najvanije razloge poveanja imana su slijedei: Stjecanje erijatske naobrazbe (talebu-l-ilm), tj. erijatskog znanja, a na temeljima Kur'ana i Sunneta, te postupanje po onome to to znanje nalae. Ko bude ovim putem upuen, takav je upuen najvanijim faktorom (sebebom) koji utie na poveanje imana. Spoznaja Allahovih lijepih imena i savrenih osobina , koje se navode u Kur'anu i u Sunnetu, te marljivost pri njihovom autentinom razumjevanju i oboavanju Allaha kako ona nalau. Uenje Plemenitog Kur'ana i njegovo razumjevanje, jer je on najkorisniji faktor koji utie i podstie iman na njegovo poveanje. Onaj koji bude uio Kur'an razmiljajui o njegovom znaenju, nai e u njemu mnoge znanosti i spoznavanja koja povaaju i razvijaju iman. Meutim, to poveanje e uslijediti samo ako se Kur'an bude razumjevao i praktino sprovodio u djelo. Razmiljanje o ivotopisu Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, i spoznavanje ljepote njegovog visokog morala (ahlaka), potpunih osobina i plemenitih odlika koje su ga krasile, jer izuavanje i prouavanje njegove biografije podstie duu ovjeka na injenje dobra, utie da ga ona zavoli i da bude ubjeena u njegovo poslanstvo, to utie na tenju za njegovim slijeenjem i postupanjem po onome to njegov sunnet nalae. Razmiljanje o blagodatima islama i njegovim koristima , jer je islam sazdan na koristima: njegova akida je najispravnija, najkorisnija i najvjerodostojnija u odnosu na sve vjere i religije; njegovi propisi su najbolji i najpravedniji prema ljudskom rodu; njegov moral je najpotpuniji i najljepi openito gledavi na sve religije i vjere. Onaj koji o ovakvim blagodatima bude istinski i iskreno razmiljao, u srcu takve osobe e Allah njegov iman ukrasiti i uinit e da ga zavoli, zbog ega e osjetiti njegovu slast i poveanje imana. Razmiljanje o Allahovim stvorenjima oko nas, jer nas to navodi da spoznamo veliinu, mudrost i mo Allahovu. 6
Smail L.
Uestalo spominjanje Uzvienog Allaha i upuivanje dova , jer je to jedan od najvanijih faktora vezivanja roba sa njegovim Gospodarom. Uestalo injenje dobrovoljnih vidova ibadeta (nafila) nakon injenja onoga to je obavezno propisano (farz), te marljivost da taj ibadet bude uinjen na najljepi i potpuniji nain. Pozivanje (da'wet) u istinsko vjerovanje u Allaha, nareivanje na dobro a odvraanje od loeg, preporuivanje istine i strpljenja. Okiivanje osobinama iskrenih vjernika, Allahovih tienika (evlija), te slijeenje njihovih postupaka, druenje sa njima i uzimanje od njih onoga sa ime su poaeni Allahovom uputom. Udaljavanje od svih ogranaka nevjerstva ( kufra), velikih grijeha, licemjerstva, javnog i tajnog grijeenja i neposlunosti Uzvienom Allahu, jer su svi oblici nepokornosti Allahu faktor slabljenja imana u srcu ovjeka.
Dragi moj brate, znaj da je meu najvanijim iniocima koji utiu na smanjenje imana u srcu roba, upravo nepridravanje istog za inioce koji utii na poveanje njegovog imana i bezbrinost u pogledu njegovog jaanja. Meu iniocima koji utiu na smanjenje imana su i slijedei: Neznanje u pogledu vjere i erijatskih nauka, Nemarnost, odsutnost i zaborav, injenje svih oblika nepokornosti i grijeha, Pokornost dui koja navodi na zlo, Privrenost dunjalukim izazovima i ljepotama, Loe i zlo drutvo, Slijeenje ejtanovih stopa, itd.
STEPENOVANJE JAINE IMANA:

Po shvatanju ehli-s-sunneta i demata, iman ima svoje stepene i ogranke. U zavisnosti od njih postoje i razlike meu samim vjernicima. Neki imaju samo temelje imana, neki se uzdiu u jo vie stepene, pa ine djela koja utiu na razvijanje i postojanje sutine imana i njegove potpunosti. Takvi stepeni se, openito, djele na tri slijedee vrste: I. PRVI STEPEN: Temelj imana (aslu-l-iman)
Ovaj stepen se jo naziva openiti iman (el-imanu-l-mudmel ili mutlaqu-l-iman). Ovaj stepen imana ne podlijee mogunosti bilo kakvog smanjenja, jer je on zadnja granica islama i razdvaja je imana od nevjerstva. Ovaj stepen imana je obavezan za svakog ko ue u krug imana, i on je minimalni uslov (uvjet) za ispravnost ovjekovog vjerovanja. U ovaj stepen se ubraja i osoba koja je poinila veliki grijeh (za ije injenje je dola prijetnja u erijatskim tekstovima), jer se takvoj osobi, u tom sluaju, negira postojanje potpunosti i sutine imana, a ne openito postojanje imana, kao to to tvrde neke frakcije. Ovakav stepen imana se postie opim povinovanjem i potvrivanjem onoga to se erijatom od nas trai, zatim, sa iskrenim vjerovanjem u Allahovo jedinstvo u pogledu Njegovog postojanja, vlasti i moi, Njegovih osobina i djela, te da je samo Allah jedini koji je dostojan i koji zasluuje da mu se ini ibadet, 7
Smail L.
da se slijede Njegove naredbe, da se kloni Njegovih zabrana, i da se slijedi Njegov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme. Ako vjernik ovakvog imana bude radio po onome to postojanje ovakvog imana od njega zahtjeva, odnosno, ako pri sebi potvrdi postojanje osnovnih temelja imana (sa kojima se postie spas od nevjerstva i vjenosti u Dehennemu), te ako u njemu okona svoj ovodunjaluki ivot, njegovo konano boravite e biti Dennet, ina'Allah, pa makar bio i nemaran u pogledu izvravanja nekih vadiba (vjerskih obaveza), ili bude poinio neke zabrane (harame). Zbog svojih grijeha koje je poinio na dunjaluku, Allahovo pravo je da ga kazni u Vatri, ali njegov boravak u Vatri nee biti vjean, jer je pri sebi imao osnovne temelje imana. Pripadnik ovog stepena imana se, openito, svrstava u pripadnike islama (pa makar njegov iman i ne dostigao stepen potpunog ili sutine imana), bez obzira to su oni, moda, i veliki grijenici, ili nepokorni Allahovi robovi u pogledu izvravanja nekih vadiba vjere (takve nazivamo: vjernik manjkavog imana, vjernik veliki grijenik, vjernik koji je neposluan Allahu u pogledu neke stvari..., itd). II. DRUGI STEPEN: Obavezni iman (imanu-l-vadib)
On se jo naziva i detaljni iman (el-imanu-l-mufessal) ili sutinski iman (haqiqatu-l-iman). Ovaj stepen dolazi odmah nakon temeljnog imana, a biva kod osobe koja izvrava vadibe vjere (obaveze), koja se kloni velikih grijeha i loih djela, i koja se pridraje za sve pojedinosti erijata, potvrivajui i saglasavajui se sa njima, pridravajui se za njih i djelujui kako one nalau, javno ili tajno, shodno ljudskoj mogunosti. U zavisnosti od poveanja znanja kod takve osobe i djela koja ini po tom njenom znanju, poveaje se i njen iman. Ako se desi da poini neke male grijehe, njih e dobra djela i klonjenje od injenja velikih grijeha, otkupiti i ponititi. Meutim, potpunijeg imana e biti onaj koji se vie kloni i tih manjih grijeha! Pripadniku ovog stepena se obeava Dennet bez prethodnog kanjavanja u Dehennemu. III. TREI STEPEN: Poeljni (pohvalni) iman (el-imanu-l-mustehabb)
Naziva se jo potpuni iman ukraen poeljnim (preporuenim) djelima ( el-imanu-l-kamil bi-lmustehabbat). Ovaj stepen se nalazi iznad stepena obaveznog imana. To je stepen ihsana (dobroinstva). Osoba sa ovakvim stepenom imana, pored toga to izvrava vadibe i to se kloni loih postupaka, izvrava jo i erijatom preporuljiva, a kloni se pokuenih i sumnjivih djela, shodno onome kako joj Allah to olaka. Dakle, vjernici sa svim prethodno navedenim ovim stepenima se razlikuju jedni od drugih shodno njihovom znanju i djelima. Te njihove razlike uticat e i na visinu njihovih stepena u vjenom Dennetu! U vezi ovih stepena, Uzvieni Allah je objavio: Zatim uinili da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izabramo; meu njima bie onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bie umjerenih, i bie onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti za to e veliku nagradu dobiti: edenske perivoje u koje e ui, u kojima e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti. (Fatir, 32, 33) Oni koji su se prema sebi ogrijeili (zalimu linefsihi): To su oni koji su iznevjerili u pogledu injenja nekih vadiba, i koji su inili neke zabranjene (haram) i postupke koji su olije neposlunosti i 8
Smail L.
nepokornosti Uzvienom Allahu, ali ti postupci ne odvode u nevjerstvo, ili u injenje velikog irka. To je osobina ovjeka koji je pri sebi imao stepen temelja imana. Oni koji su bili umjereni (el-muqtesid): To su oni koji su se zadovoljili samo sa izvravanjem vadiba vjere, a klonili su se zabranjenih postupaka, pa makar i ne inili neke sunnete i ne bili paljivi i oprezni u pogledu pokuenih djela. To je osobina ovjeka koji pri sebi ima obavezni iman. Oni koji su druge nadmaili u dobrim djelima ( es-sabiqu bi-l-hajrat): To su muhsini (dobroinitelji), koji su Allahu robovali kao da su ga vidjeli! To su oni koji su izvravali vadibe i preporuena djela, a klonili su se zabranjenih i pokuenih djela. Onaj koji se kloni onoga to je zabranjeno i to je sumnjivo, to je osoba iji je iman potpun i onaj koji se preporuuje. uveni ashab, Abdullah ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, je rekao: Es-Sabiqu bi-l-hajrat e ui u Dennet bez polaganja rauna, el-muqtesid e ui u Dennet Allahovom milou, a zalimu linefsihi i oni koji e biti na pregradama (ashabu-l-e'araf) e u Dennet ui posredstvom efa'ata (zagovornitva) Muhammedovog, sallallahu 'alejhi we selleme! (Vidi: Tefsiru-t-Taberi; 11/189, i Tefsir ibn Kesir)
GOVOR NEKIH UENJAKA EHLI-S-SUNNETA I DAMATA O IMANU:

Uenjaci ehli-s-sunneta i dema'ta, kako poznih generacija tako i kasnijih, sloili su se na tome da iman obuhvataju rijei i djela: rijei srca i jezika, a djela srca i spoljanjih udova; da se on poveaje sa mnotvom ibadeta i veliinom pokornosti Uzvienom Allahu; i smanjuje zbog neposlunosti i zbog nemarnosti. Neki uenjaci su u vezi ovoga spomenuli jednoglasno miljenje svih uenjaka, a ono spada i u odliku sa kojom se ehli-s-sunnet i demat razlikuje od ostalih frakcija. Njihov govor na ovu temu je zaista obilan, i nemogue ga je obuhvatiti u ovom malom poglavlju naeg dersa. Meutim, mi emo spomenuti neto iz te obilne riznice da nam bude kao primjer: Vladar pravovjernih, Omer ibn el-Hattab, radijallahu 'anhu, je imao obiaj da kae: Hajdemo da poveamo na iman! Nakon toga bi spominjali Uzvienog Allaha.2 Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: Allahu moj, poveaj nam iman, ubjeenjem i razumjevanjem!3 Abdullah ibn Rewahah, radijallahu 'anhu, je rekao: Doite da vjerujemo jedan sat (trenutak), doite da spominjemo Allaha i poveamo na iman, ne bi li nas On spomenuo sa Njegovim oprostom!4 Abdullah ibn Abbas, Ebu Hurejre i Ebu ed-Derda', radijallahu 'anhum, su imali obiaj kazati: Iman se poveaje i smanjuje!5
Vidi: Es-Sunneh od El-Hallala; 5/39 (1122), erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od el-Elkaija 5/ 1012 (1700) i El-Ibaneh od Ibn Bette 2/846 (1134) 3 erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od El-Elkaija; 5/1013 (1704) 4 El-Iman Ibn ebi ejbeh; str. 43 (116) 5 erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od El-Elkaija; 5/1016 (1711, 1712)
Smail L.
Pravdni halifa, Omer ibn Abdu-l-aziz, Allah mu se smilovao, je rekao: Zaista iman ima svoje farzove, svoje propise, granice i sunnete. Ko ih sve upotpuni, upotpunio je iman, a ko ih neupotpuni, nije upotpunio iman!6 Imam el-Hasan el-Basri (umro 110. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Nije iman sa ukraavanjem i eljom, meutim, on je sa onim kada se srce na tome smiri i kada sve to djela potvrde!7 Tabi'in, imam Mudahid ibn Debr, Allah mu se smilovao, je rekao: Iman su rijei i djela, poveaje se i smanjuje!8 Imam Malik ibn Enes (umro 179. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Iman su rijei i djela!9 Imam i hafiz, Sufjan es-Sewri (umro 161. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Iman se poveaje i smanjuje!10 Imam Sufjan ibn Ujejneh (umro 198. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Iman su rijei i djela, poveaje se i smanjuje!11 Imam afija (umro 204. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Iman su rijei i djela, poveaje se i smanjuje. Poveaje se sa pokornou a smanjuje sa nepokornou! Zatim je prouio rijei Uzvienog: ...i da se onima koji vjeruju vjerovanje povea... (El-Mudethir, 31) Imam Ahmed ibn Hanbel (umro 241. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Sloilo se devedeset ljudi koji su bili tabi'ini i imami muslimana, te imami naih ispravnih prethodnika, zatim i uenjaka fiha iz raznih pokrajina, da je sunnet na kojem je preselio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, bio..., Zatim je spomenuo neke odlike, te meu njima spomenuo: ...Iman su rijei i djela, poveaje se sa pokornou a smanjuje sa nepokornou.12 Takoer je rekao: Iman se poveaje i smanjuje! Njegovo poveanje se ogleda u djelima, a smanjenje u ostavljanju djela!13 Imam El-Buhari (umro 256. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: ...Zapisivao sam od hiljadu i vie uenjaka, a ne bih zapisivao osim od onoga koji je rekao: Iman su rijei i djela, a ne bih zapisivao od onoga koji bi rekao: Iman su rijei! 14 I rekao je: Sreo sam se sa vie od hiljadu uenjaka iz raznih pokrajina, i nisam nikoga vidio da se razilazi u pogledu toga da je iman rijei i djela, da se poveaje i smanjuje!15
6 7
El-Buhari (Vidi dio iz knjige: Kitabu-l-iman) Iqtida'u-l-ilim el-'amel od el-Hatib el-Bagdadija, broj: 56 8 erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od El-Elkaija; 5/1023 (1728) 9 erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od El-Elkaija; 5/1030 (1742) 10 El-Ibaneh od Ibn Betteh, 2/852 (1149) 11 Sijeru-l-'e'lam en-nubela' od Zehebija (8/468) 12 Tabeqatu-l-hanabileh Ibn Redeb el-hanbeli; 1/130 13 erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od El-Elkaija; 5/1056 (1798) 14 erh usuli 'itiqad ehli-s-sunneh od El-Elkaija; 5/959 (1597) 15 Feth el-Bari Ibn Hader el-Askalani; 1/47
10
Smail L.
Imam Ibn Qudameh el-Maqdisi (umro 620. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Iman su rijei sa jezikom, djela po temeljima i vezivanje za nevidljivo. Poveaje se pokornou a smanjuje sa nepokornou!16 Imam En-Newewi (umro 676. god. po Hidri), Allah mu se smilovao, je rekao: Rekao je Aburrezzak: uo sam od onih naih ejhova koje sam upamtio, i naih sljedbenika: Sufjana esSewrija, Malika ibn Enesa, Ubejda ibn Umera, Ewzaija, Ma'mera ibn Raida, Ibn Durejha, Sufjana ibn Ujejneh, da govore: Iman su rijei i djela, poveaje se i smanjuje. To je miljenje i Ibn Mes'uda, Huzejfe, En-Nehaija, el-Hasana el-Basrija, 'Atta'a, Tawusa, Mudahida, Abdullaha ibn Mubareka. Dakle, znaenje sa kojim rob zasluuje pohvalu i zatitu od vjernika je obuhvatanje ovih triju stvari: potvrivanje srcem, izjavljivanje jezikom i izvravanjem djela sa udovima!17
IMAN I ISLAM:
Da li su islam i iman sinonimi za jedno znaenje, ili su to, pak, dvije odvojene rijei sa svojim posebnim znaenjima? Onaj ko paljivo razmisli o kur'anskim i hadiskim tekstovima, vidjet e da se rije iman ponekad samostalno spominje (bez rijei islam), a ponekad uz rije islam. Takva je situacija i sa rijei islam. Ponekad one bivaju sa jednim znaenjem, i tada bivaju sinonimi, a ponekad se sa njima eli znaenje koje je drugaije od znaenja druge rijei. Veina islamskih uenjaka smatra da islam nosi drugaije znaenje od rijei iman, te da meu njima postoji razlika. Oni kau da, uzimajui jeziku uporedbu, rije islam nije to i rije iman, a uzimajui erijatsku uporedbu, rije iman obuhvata znaenje rijei islam, jer se izmeu njih nalazi obaveznost u postojanju. Otuda, svaka od njih nadopunjuje drugu, i kao takve su neodvojive. Zbog toga kaemo: Kada se ove dvije rijei spoje, tada se eli sa svakom rijeju drugo znaenje, a kada se odvoje, tada imaju jedno zajedniko znaenje. Odnosno, kada samo jednu rije od njih dvije naemu u jednom erijatskom tekstu (Kur'anu ili hadisu), tada se sa jednom podrazumjeva i druga rije, a kada ih naemo sastavljene, sa svakom od njih dvije se eli njeno posebno znaenje. U tom sluaju, ako rije iman i islam naemo sastavljene u jednom erijatskom tekstu, tada e rije: ISLAM oznaavati spoljanja i vidljiva djela ibadeta: dva ehadeta, namaz, zekat, post, hadd, odnosno, predanost, skruenost i povinovanje Uzvienom Allahu sa naim djelima. IMAN oznaavati unutranja ubjeenja: vjerovanje u Allaha, u Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, u odredbu dobra i zla, odnosno, potvrivanje i saglasnost srca, njegova spoznaja i potvrivanje.
A ako se jedna od ovih dviju rijei sama spomene u jednom erijatskom tekstu, tada e ona oznaavati itavu vjeru sa svojim temeljima i ograncima, tj. ubjeenja i spoljanja djela, javna ili tajna.
16 17
Lum'atu-l-itiqad, str. 33 erh Sahih Muslim od en-Newewija; 1/146
11
Smail L.
5. Navedi po jedan dokaz iz Kur'ana, iz Sunneta i iz govora jednog od uenjaka ehli-s-sunneta i demata da se iman poveaje i smanjuje? 6. Navedi po tri inioca koji utiu na poveavanje i na smanjivanje imana? 7. Kako se, openito, stepenuje iman, i kakva je osoba iji je iman dostigao samo temeljni stepen? Da li e takva osoba ikada unii u Dennet? 8. Ko su ljudi iz kategorije es-sabiqu bi-l-hajrat, a koja se navodi u ajetu iz sure Fatir? Opii njihov imanski stepen? 9. Kada se u jednom erijatskom tekstu zajedno spomenu iman i islam, ta u tom sluaju oznaava rije iman, a ta islam?
12
Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi 4. DERS: TA TETI IMANU I TA GA INI MANJKAVIM
Smail L.
UTICAJ GRIJEHA NA IMAN:

Po shvatanju ehli-s-sunneta i demata, svi grijesi koji su nieg stepena od kufra (nevjerstva) ili irka (idolatrije odnosno, smatranje boanstvom nekoga mimo Allaha) se dijele na dvije osnovne vrste: velike i male grijehe. Veliki grijesi su svaki grijeh zbog kojeg je propisana neka erijatska kazna na dunjaluku, ili neka ahiretska kazna, ili je zbog njih u erijatskim tekstovima dola prijetnja Vatrom, ili patnjom u njoj, ili prokletstvo, ili Allahova srdba. Mali grijesi su svaki grijeh i olienje neposlunosti Uzvienom Allahu zbog kojih nije propisana erijatska kazna na dunjaluku, niti bilo kakva prijetnja na Ahiretu. Po uenju ehli-s-sunneta i demata, dobra djela ponitavaju i iskupljuju poinjene male grijehe, a iskreno uinjena tewba ponitava odreene grijehe ako se pri njoj nau svi neophodni uvjeti da bi ona bila primljena (trenutani prestanak sa injenjem tog grijeha, iskreno kajanje i grinja savjesti zbog uinjenog grijeha i vrsta odluka da se nikada nee povratiti na taj grijeh). Ovakvo svoje shvatanje grijeha su argumentovali vjerodostojnim dokazima iz Kur'ana, Sunneta i koncenzusa islamske uleme (el-'idma'): Dokazi iz Plemenitog Kur'ana: Uzvieni Allah je rekao: Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam zabranjeni, Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uveemo vas u divno mjesto. (En-Nisa, 31) Rekao je imam El-Qurtubi, Allah mu se smilovao: Nakon to je Uzvieni u ovoj suri zabranio da se ine grijesi koji su okarakterisani kao veliki, obeao je da e se onome koji ih se bude klonio umanjiti njegove male grijehe. To ukazuje na postojanje malih i velikih grijeha, i na tom stanovitu su uenjaci tefsira i fikha!18 Uzvieni je rekao: ...one koji se klone velikih grijeha i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prata. (En-Nedm, 32) I rekao je: I Knjiga e biti postavljena i vidjeete grenike prestravljene zbog onog to je u njoj. "Teko nama! govorie "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" i nai e upisano ono to su radili. Gospodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti. (El-Kehf, 49) Dokazi iz istog Sunneta: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: Pet namaza, duma od dume, ramazan od ramazana iskupljuju ono to se desilo izmeu njih, ako se bude klonilo velikih grijeha! (Muslim) I rekao je: Klonite se sedam upropatavajuih? Rekoe: O Allahov poslanie, a ta je to? Ree: irk Allahu, i sihr, i ubojstvo osobe koju je Allah zabranio da se ubije osim sa pravom, konzumiranje kamate, konzumiranje imetka jetimovog, bjeanje sa bojnog polja, i potvaranje estitih nevinih vjernica! (Buhari)
PROPIS USTRAJAVANJA U INJENJU GRIJEHA:

Ustrajnost, uestalost i zadojenost u injenju grijeha, i neprestajanje sa injenjem istih, neinjenje iskrenog pokajanja zbog grijeha, ili elja za istim, ili veselje zbog istih, po shvatanju ehli-s-sunneta i demata dovodi do stadija velikih grijeha, i propis takve osobe je kao propis osobe koja ini velike grijehe: bojimo se za njenu lou zavrnicu, jer su svi grijesi odjeci nevjerstva i njegovi ogranci.
18
El-Dami'u li ahkami-l-kur'an (5/104)
13
Smail L.
Ustrajavanje u grijesima proizvodi licemjestvo u srcu (ar. en-nifaq), a ak moe odvesti i u nevjersvo i otpadnitvo od vjere. To je zbog toga to grijesi u kojima ovjek ustrajava okupiraju ovjeka i zaposjedaju i zacrnjuju njegovo srce, a potiskivaju iman sve dok ga u potpunosti ne potisnu. Uzvieni Allah je rekao: A nije tako! Oni koji budu loe inili i koje grijesi njihovi budu sa svih strana okruili, oni e stanovnici dehennema biti u kome e vjeno ostati. (El-Beqareh, 81) I rekao je: ...za one koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole a ko e oprostiti grijehe ako ne Allah? i koji svjesno u grijehu ne ustraju. (Ali Imran, 135) Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: uvajte se prezrenih (malehnih, na koje se ne obraa tolika panja) grijeha, jer se oni sakupljaju pri ovjeku dok ga ne upropaste! (Ahmed hadis je vjerodostojan) I rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: Zaista, kada rob poini neko loe djelo, na njegovom srcu se pojavi crna taka. Pa ako prekine, zatrai oprost i pokaje se, oisti se njegovo srce. Ako se na njega povealo, obuhvatit e mu svo srce, a to je prekriva kojeg je spomenuo Allah: A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova... (El-Mutaffifin, 14) / (Tirmizija, hadis je vjerodostojan) Abdullah ibn Abbas, radijallahu 'anhu, je rekao: Nema velikog grijeha uz traenje oprosta, niti malog uz ustrajnost pri njima!19 (Tj. iskreno pokajanje iskupljuje veliki grijeh, a mali postaje velikim grijehom zbog ustrajnosti u njemu!) Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, je rekao: Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da su brdo ispod kojeg on sjedi, bojei se da se ne srui na njega, a veliki grenik vidi svoje grijehe kao da su muica koja je prola pored njegovog nosa! (Buhari) Svi mali prestupi i grijesi su podloni mogunosti da prerastu u velike grijehe, i to zbog odreenih faktora meu kojima su i slijedei: Ustrajavanje i uestalo injenje malih grijeha, Potcjenjivanje grijeha i smatranjem istih nebitnim, Radost zbog injenja malog grijeha i ponos i hvaljenje sa istim, injenje grijeha, a zatim i njegovo javno objelodanjivanje, jer iznoenje u javnost grijeha je djelo koje se nee opratati (a Allah najbolje zna!), Ako onaj koji inio male grijehe bude uenjak ('alim) na koga se drugi ugledaju, jer ako se njegovi grijesi predstave u javnosti, tim e postati veliki. I sl.
Po shvatanju ehli-s-sunneta i demata, svi grijesi koje ovjek uini utiu na iman tako to ga umanjuju i ine manjkavim, a u zavisnosti od obima i veliine tih grijeha. Izvrenje nekog odreenog grijeha i ustrajnost u njegovom konstantnom injenju nikako ne izvodi iz vjere ako se uz njega ne povee neki inilac koji utie na pojavu nevjerstva pri osobi, poput smatranja dozvoljenim odreeni grijeh, ili ismijavanje njegovog propisa, bilo to srcem, jezikom ili spoljanim udovima.
TETNOST KOJU GRIJESI NANOSE OSOBI KOJA IH INI:

Svi grijesi nanose loe, rune, odvratne i tetne posljedice, kako na srce tako i na itavo tijelo ovjeka, i na dunjaluku i na Ahiretu. Veliinu i kobnost te tete samo Allah najbolje zna, a meu tim tetama su i slijedee:
19
Dami'u-l-bejjan od imama Et-Taberija (8/245)
14
Smail L.
Grijesi spreavaju stjecanje ispravnog i vjerodostojnog erijatskog znanja, jer je takvo znanje svjetlost koju Uzvieni Allah daje na srce Svoga roba, a grijesi su upravo ti koji gase tu svjetlost (Primjer imama afije, Allah mu se smilovao). Grijesi doprinose pojavljivanju tegobe i okrutnosti u srcu roba, kako prema njegovom Gospodaru, tako i prema obinim ljudima, posebno prema ljudima koji su okrenuti ka injenju dobrih djela. Grijesi doprinose pojavljivanju svih oblika tekoe u ivotu ovjeka, odnosno, utiu da ovjek nailazi na brojne ivotne probleme i nedae. Grijesi nanose istinsku tminu u srcu ovjeka ije prisustvo osjea ba kao to osjea i prisustvo mrkle i tamne noi, to utie na lijenost i malaksalost srca i tijela, odnosno utie na udaljenje od svih oblika pokornosti Uzvienom Allahu. Grijesi umanjuju ivotni vijek roba i uskrauju bereket u njemu. Grijesi za sobom povlae injenje drugih grijeha, ba kao to i pokornost povlai pokornost. Grijesi udaljavaju od pokajanja, a onaj koji ih ini postaje ejtanov zarobljenik. Uestalo injenje grijeha doprinosi tome da se srce roba navikne na te grijehe i da ih zavoli. Tada oni postaju dio njega, tako da dolazi i do sluajeva kada se grijenik hvali sa svojim grijesima i na njihovu kobnost i pogubnost ne obraa panju. Grijesi umanjuju ovjekov stepen kod njegovog Gospodara, tako da utiu i na izazivanje Allahove srdbe. Grijesi ovjeka tetno djeluju i na ovjeka, i na ivotinje i ljude u njegovoj okolini. Grijesi utiu na ponienost. Grijesi zakrljuju ovjekov razum. Grijesi dovode ovjeka do Allahovog prokletstva, i prokletstva od strane Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme. Grijesi spreavaju da meleki ine dove Allahu za Njegovog roba. Grijesi su razlog pojavljivanja elementarnih nepogoda (zemljotresa, poplava, klizita zemlje, poara) i nanose tetu kako robovima tako i zemlji na kojoj ive. Grijesima se uskrauje sputanje i dolazak Allahovih blagodati. Grijesi su miraz (zaostavtina) naroda i generacija na koje se Uzvieni Allah rasrdio i koje je unitio i upropastio.
PROPIS ZA ONOGA KOJI JE UINIO NEKI VELIKI GRIJEH:

Ehli-s-sunnet i demat ne uskrauju postojanje imana kod osobe koja je poinila neki od velikih grijeha povodom koga od Uzvienog Allaha nije doao propis o nevjerstvu, ili kod osobe koja je izostavila neki vadib zbog kojeg se ne izdaje propis o nevjerstvu. Takvu osobu ne nazivaju nevjernikom sve dok ona ne poini neko od djela koje njegov ima potpuno ponitava. Osobu koja je poinila veliki grijeh na dunjaluku smatraju vjernikom manjkavog imana, odnosno, vjernikom zbog njenog imana, a velikim grjenikom zbog velikog grijeha, a na Ahiretu da e biti pod Allahovim htjenjem: ako Allah htjedne oprostit e joj, a ako htjedne, kaznit e je! To znai da osoba koja je uinila veliki grijeh ima svoja dva propisa: Propis na dunjaluku: da je vjernik manjkavog imana: vjernik zbog imana kojeg ima, a veliki grijenik zbog tog velikog grijeha. Takva osoba kod sebe ima temeljni iman (to je granica islama). Ako je poinjeni grijeh iz kategorije grijeha za koje nije propisana dunjaluka erijatska kazna, treba da se za njega iskreno pokaje. Ako to uini, Allah e joj Svojom dobrotom i milou prihvatiti pokajanje i oprostiti joj. Ako je, pak, za taj grijeh propisana ovodunjaluka erijatska kazna, te ako ona bude nad njim
15
Smail L.
izvrena, ista e biti iskup (ar. kefaret) za taj grijeh, nakon ega e propis za tu osobu biti kao i propis obinih muslimana. Propis na Ahiretu: Ta osoba e biti, ako se ne pokaje i ne iskupi od svog grijeha, biti pod Allahovim htjenjem: ako Uzvieni htjedne, oprostit e joj i uvesti e je u Dennet Svojom dobrotom i milou, a ako htjedne, kaznit e je u Vatri Svojom pravednou shodno veliini tog grijeha kojeg je poinila. Takva osoba nee biti vjeni stanovnik u Vatri, jer e shodno veliini svoga imana iz nje nekad izai, pa makar njen iman bio malehan poput zrna goruice. To je zbog toga to je iman, po miljenju ehli-s-sunneta i demata, podloan svome grananju i djeljenju, to znai da e i zbog njegove malehnosti Uzvieni Allah Svojom dobrotom i milou izbaviti iz Vatre vjernika koji u nju ue. Ovo je jedan od razloga zbog ega sljedbenici ehli-s-sunneta i demata ne proglaavaju nevjernikom ni jednog muslimana koji se okree ka kibli, zbog njenog grijeha, osim kada poini grijeh kojim se ponitava postojanje temeljnog imana. Uzvieni je rekao: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. (En-Nisa, 48) To znai da e rob koji je preselio inei irk, ne pokajavi se, biti vjeiti stanovnik Vatre, jer mu Allah nee oprostiti taj njegov grijeh, a ako preseli inei grijehe koji su manji od irka, takav e biti pod Allahovim htjenjem: ako htjedne, oprostit e mu, a ako ne, kaznit e ga! Takoer je rekao: Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prata i On je milostiv. (Ez-Zumer, 53) Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: Nee ui u Vatru onaj u ijem srcu bude imana koliko je teko i zrno goruice! (Muslim) Od Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: Doao mi je Dibril - alejhis selam i obradovao me da onaj ko iz tvog ummeta preseli ne inei ni u emu irka Allahu, unii e u Dennet! Upitao sam: A ako bude inio blud i bude krao? Ree: Pa i ako bude blud inio i bude krao! (Muslim)
GOVOR NEKIH UENJAKA EHLI-S-SUNNETA I DEMATA:

Rekao je imam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao: Mi ne smatramo nevjernikom ni jednog muslimana zbog grijeha kojeg je poinio, pa ak ako on bio i veliki grijeh, sve dok ga ne bude smatrao dozvoljenim!20 Imam Malik, Allah mu se smilovao, je rekao: Ako bi ovjek poinio sve velike grijehe, ne inei irka Allahu, a zatim napustio sve te strastvene poude i novotarije, uniao bi u Dennet!21 Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao: ovjek izlazi iz okrilja imana u okrilje islama, a iz okrilja islama ga ne izvodi nita do irk Velianstvenom Allahu, ili namjerno odbacivanje nekog Allahovog farza. Ako bi ga ostavio zbog lijenosti, ili olahko ga smatrajui, bio bi pod Allahovim htjenjem, ako htjedne, kaznit e ga, a ako htjedne oprostit e mu!22 Imam Ibn Bettah, Allah mu se smilovao, je rekao: Po koncenzusu uenjaka meu njima nema razilaenja je da se niko od pripadnika Kible ne proglaava nevjernikom zbog grijeha, niti da se
20 21
Isjeak iz metna djela El-Fiqhu-l-ekber od imama Ebu Hanife Hiljetu-l-ewlija' od imama Ebu Nuajma el-Asfahanija (6/325) 22 Tabeqatu-l-hanabileh od imama Ibn Redeba (1/343)
16
Smail L.
izbacuje iz vjere zbog nekog vida neposlunosti! Mi se nadamo dobru za onoga koji je dobroinitelj, a plaimo se za grijenika!23
NEKI RAZLOZI ZBOG EGA E SE ODSTUPITI OD KANJAVANJA VJERNIKA VELIKIH GRIJENIKA:

Ehli-s-sunnet i demat su jednoglasno sloni da je Uzvieni Allah Svojim grijenim robovima darovao neke inioce putem kojih e se spasiti od kazne zbog njihovih grijeha, a kojom je Allah zaprijetio na dunjaluku i na Ahiretu. Uzvieni im je otvorio vrata Svoje milosti ako budu inili neka djela, neke faktore, koji vode dobroti Allahovoj i milosti, a na te faktore ukazuju Kur'an, Sunnet i govor islamskih uenjaka. Meu tim faktorima su i slijedei: Istinsko i iskreno pokajanje, i uestalo traenje oprosta ( el-istigfar): Ako pokajanje bude iskreno uinjeno iz srca, i ako ga pratilo kajanje za uinjene grijehe, traenje oprosta zbog njih i vrsta odluka da se vie nee vraati na taj grijeh, takvo pokajanje e Uzvieni Allah primiti, kao to Uzvieni kae: ...A njih smjenie njihovi zli potomci, koji molitvu (namaz) napustie i za poudama pooe; oni e sigurno zlo susresti; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobra djela inili, njima se nee nikakva nepravda uiniti, oni e u dennet ui. (Merjem, 59, 60) I kao to kae: Allah ih nee kazniti sve dok si ti meu njima; i Allah ih nee kazniti sve dokle neki od njih mole da im se oprosti. (El-Enfal, 33) Dobra djela: Ako djelo bude uinjeno iskreno, Allaha radi, i ako ne bude u koliziji sa uenjem erijata, takvo djelo e, po koncenzusu islamskih uenjaka, biti iskup za grijehe i pogreke. Uzvieni Allah je rekao: I obavljajte molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela zaista ponitavaju rava. To je pouka za one koji pouku ele. (Hud, 114) Nevolje i iskuenja koja pogaaju roba na dunjaluku: Pa ako rob bude na njima strpljiv, spominjao Allaha, zahvaljivao mu i od Njega traio oprost, sa tim e postii sevape i bit e mu iskupljeni neki grijesi. A ako se zbog toga bude srdio, zadobit e grijeh, i ostat e mu njegovi prijanji grijesi, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: Nee ni jednog muslimana pogoditi nekakvo iskuenje, ni nedaa, ni briga, ni tuga, ni neprijatnost, niti alost, pa ak i ako ga trn ubode, a da mu zbog toga Allah nee iskupiti neke njegove grijehe! (Buharija) Dobroinstvo koje se ini na ime umrle osobe: Zaista dobra djela vjernika koja ine u svome ivotu za osobu koja je ve umrla, poput sadake, dove, istigfara, prizivanja Allahove milosti za njega (kao rijei: Allah mu se smilovao!), i sl. bivaju njoj zagovornik kod Uzvienog Allaha, kao to kae: Oni koji poslije njih dolaze govore: "Gospodaru na, oprosti nama o brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv!" (El-Har, 10) Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: Kada ovjek preseli, prekinu se i njegova djela, osim troje: osim od trajne sadake, ili znanja sa kojim se drugi koriste, ili dobrog djeteta koji ini dove za njega! (Muslim) Kaburska patnja: Zaista iskuenja kroz koja vjernik prolazi u svom kaburu, poput pritisaka i strahota, bivaju kod Allaha iskup za vjernikove grijehe. Strahote Sudnjega dana, njegove nevolje i tekoe: Sva iskuenja kroz koja e vjernik proi, poevi od trenutka njegove smrti, pa sve dok ga Allah ne spasi i ne uvede u Dennet, bit e iskupljenje za njegove grijehe. Zagovornitvo (ar. efa'at) na Sudnjem danu: To e biti olienje Allahove milosti i dobrote prema Njegovim robovima na Danu kajanja, Danu kada od pomoi nee biti ni imetak niti
23
El-Ibanetu-s-sugra (str. 292)
17
Smail L.
potomstvo, nego samo isto srce sa kojim ovjek pred Allaha izae. Najvei efa'at u tom pogledu e biti efa'at Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, prema njegovom ummetu, a potom i efa'at drugih kojima Allah dozvoli da ga u tom danu ine. Allahova milost i Njegov oprost: To je najvei i najvaniji faktor putem kojeg e rob zadobiti spas i izbavljenje iz Vatre, a sreu i vjenost u Dennetu. To je zbog Allahove neograniene dobrote i milosti, Njegove ljubavi i panje prema robovima, pa neka je hvala Allahu Gospodaru svih svjetova!
KATEGORIJE VJERNIKA, VELIKIH GRIJENIKA, NA SUDNJEM DANU:

Na osnovu onoga na to nam ukazuju tekstovi iz Kur'ana, Sunneta, i govora islamskih uenjaka, veliki grijenici, sljedbenici i pripadnici tewhida, e na Sudnjem danu biti u tri kategorije: Prva kategorija: Ljudi kod kojih su njihova dobra djela prevagnula u odnosu na njihova loa djela. Takvi e odmah ui u Dennet, i nee ih nikako doticati dehennemska vatra! Druga kategorija: Ljudi kod kojih su podjednaka njihova dobra i loa djela, odnosno, njihova loa djela su manjkava i razlog su da ne uu u Dennet, a dobra djela su im prevelika da bi uli u Vatru. Ovakvi e biti stanovnici Bedema (ar. ashabu-l-'earaf) na osnovu najispravnijeg miljenja islamskih uenjaka, a o kojima je Allah govorio u istoimenoj suri, gdje se kae da e biti zadrani izmeu Denneta i Vatre onoliko koliko Allah bude htjeo, a nakon toga e im biti odobreno da uu u Dennet! Trea kategorija: Oni koji su susreli Svoga Gospodara, ustrajavajui na velikim grijesima i na razvratu, a kod kojih je ipak postojao temeljni iman. Kod takvih su njihova loa djela prevagnula njihova dobra djela, i zbog toga su izloeni estokoj prijetnji. Oni e biti pod Allahovim htjenjem, ako htjedne, kaznit e ih, a ako htjedne oprostit e im. Meu njima e biti onih za koje e biti uinjen efa'at, pa nee biti kanjeni, neki e biti kanjavani u Vatri shodno veliini njihovih grijeha: nekima e Vatra dosezati do nonih lanaka, nekima do podkoljenica, nekima do koljena, nekima i vie od toga. Neki e biti kanjavani itavim tijelom osim predjela tjela na kojima se ini sedda, jer je Uzvieni Allah zabranio Vatri da dotie predjele sedde. Ova kategorija ljudi je podlona efa'atu naeg Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi we selleme, i drugih vjerovjesnika i poslanika osim njega, zatim, Allahovih dobrih robova, meleka, i onih koje je Allah poastio da imaju ovu privilegiju. Svi oni e biti obiljeeni veliinom svojih grijeha, pa e tim redosljedom biti i vaeni iz Vatre: izbavit e se onaj koji u svom srcu bude imao i koliko je dinar dobra, zatim onaj koji je imao koliko je pola dinara, zatim onaj koji je imao koliko je penino zrno, zatim zrno goruice, atoma i tako redom dok se ne kae: Gospodaru na, u njemu nismo nali nikakvog dobra! U Vatri niko od sljedbenika tewhida nee vjeno ostati, pa makar bio poinio bilo koji grijeh. Meutim, onaj koji bude imao vei iman i manji grijeh, takav e imati manju kaznu u Vatri, i manje e u njoj boraviti, i prije e iz nje izbavljen biti!
1. 2. 3. 4. 5. 6. Kako se grijesi djele po shvatanju ehli-s-sunneta i demata, navedi primjer, i ta koja vrsta znai? Kakav je propis za vjernika koji je na dunjaluku inio velike grijehe? Nabroj 3 faktora koji utiu da mali grijesi postanu velikim? Nabroj 5 tetnosti koje grijesi pribavljaju osobi koja ih ini? Nabroj 3 razloga za odstupanje kanjavanja vjernika velikih grijenika na Sudnjem danu? Koje su kategorije vjernika velikih grenika na Sudnjem danu i ta koja podrazumjeva? 18
Smail L.
5. DERS: POJMOVI I TERMINI KOJI SE TREBAJU NUNO POZNAVATI 1.

NAQID (RUITELJ, PONITAVATELJ, OBESNAIVA):
Jeziko znaenje: To je ono to kvari i ponitava neto to je prethodno dogovoreno ili utvreno. Ova rije je suprotna rijei ratificirati ili zakljuiti dogovor. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono to radite. I ne budite kao ona koja bi svoju preu rasprela kad bi je ve bila vrsto oprela (En-Nahl, 91, 92) Terminoloko (erijatsko) znaenje: To je svako ubjeenje, rije ili djelo roba koje spada u kufr (nevjerstvo), i sa kojim se ponitava i otklanja njegov temeljni iman, to ga izvodi iz okrilja islama i odvodi u okrilje nevjerstva (da nas Allah od toga sauva i spasi!). 2.
RIDDEH (OTPADNITVO OD VJERE)
Jeziko znaenje: Potpuno odbijanje, vraanje ili odstupanje od neega. Uzvieni Allah je rekao: O narode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne vraajte se nazad, pa da se vratite izgubljeni. (El-Ma'ideh, 21) Terminoloko (erijatsko) znaenje: Riddeh oznaava dragovoljni odlazak u nevjerstvo osobe nakon to je kod nje postojao islam, i to sa nekim ubjeenjem, djelom, rijeju ili sumnjom. Uzvieni Allah je rekao: A oni meu vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, - njihova djela bie ponitena i na ovom i na onom svijetu, i oni e stanovnici dehennema biti, u njemu e vjeno ostati. (El-Beqareh, 217) Otpadnitvo od vjere se postie injenjem nekog naqida (ponitivaa) islama. Ti ponitivai neijeg islama se javljaju u pet osnovnih oblika: a) Otpadnitvo od vjere zbog odreenih rijei: Kao to je psovanje Allaha, ili Poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, ili meleka ili nekog od poslanika. Ili prizivanjem da osoba poznaje gajb (nevidljivo), ili da osoba za sebe priziva da je poslanik i da ima poslanicu, ili da joj neko povjeruje i potvrdi njenu la, ili da se moli i upuuju dove nekom drugom mimo Allaha, ili da se trai pomo od osobe a koju moe dati samo Allah, ili da se trai utoite od nekoga drugog mimo Allaha, i sl. b) Otpadnitvo od vjere zbog odreenog djela: Kao to je injenje sedde nekom kipu, ili drvetu, ili kamenu, ili mezaru (kaburu), ili klanje i prinoenje rtve mezaru, ili bacanje mushafa u neista mjesta, ili injenje i bavljenje (uenje i poduavanje) sihrom, suenje i zadovoljstvo sa sudom i zakonom kojeg nije Allah objavio, i sl. c) Otpadnitvo od vjere zbog odreenog ubjeenja: Kao to je ubjeenje da Allah ima svoga ortaka, ili da su neki grijesi halal (dozvoljeni) kao to je blud, konzumiranje opojnih jela i pia, kamata, i sl. Ili da su odreene halal radnje haram (zabranjene), poput ubjeenja da je jedenje hljeba haram, ili ak da molitva (namaz) nije obavezna da se ini, i suprostavljanje drugim stvarima za koje postoji koncenzus islamske uleme o njenom propisu dozvoljenosti, ili zabrane, ili obaveze, i sl. d) Otpadnitvo od vjere zbog odreene sumnje: Poput sumnje u neto od gore navedenih stvari, poput sumnje u zabranjenost da se ini irk, sumnje u zabranjenost bluda ili opojnih pia ili jela, sumnja u istinitost poslanstva Poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, ili nekog drugog poslanika, sumnja u vjeru islam, ili sumnja da je islam pogodan za svako vrijeme ili mjesto.
19
Smail L.
e) Otpadnitvo od vjere zbog ostavljanja odreenih obaveza vjere: Kao to je namjerno i svjesno ostavljanje i odbacivanje namaza, jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: Izmeu roba i kufra i irka je ostavljanje namaza! (Muslim) itd. PROPISI KOJI POSTAJU PRAVOSNANI NAKON UTVRIVANJA NEIJEG OTPADNITVA OD VJERE: Uenjaci i imami ehli-s-sunneta i dema'ta su sloni da otpadnitvo od vjere nije ispravno i punosnano ako se desi od osobe koja nije pametna i razumna. To znai da se riddet nee u obzir razmatrati ako osoba bude nerazumna, poput djeteta, luaka, ili onoga ija je razum trenutno nefunkcionalna zbog nesvestice, sna, bolesti ili konzumiranja halal lijekova. Od ovakve kategorije ljudi se ne razmatra njihov riddet! Nakon to se istinitim pokae neije otpadnitvo od vjere (ar. riddeh), tada nastupaju slijedei propisi: Otpadnik (ar. murted) se poziva na pokajanje, pa ako se pokaje i vrati islamu u roku od tri dana, to njegovo pokajanje se prima i ta osoba se nakon toga puta i ostavlja na miru. Ako odbije da se pokaje, u erijatskoj dravi se takva osoba ubija, zbog rijei Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme: Ko promjeni svoju vjeru, ubijte ga! (Buhari i Ebu Davud) Zabranjuje se bilo kakav vid koritenja imetka murteda u periodu predvienom za njegovo pokajanje, pa ako se vrati islamu, vraa mu se i njegov imetak u cjelosti, a ako ne, njegov imetak, poevi od dana kada se izvri njegovo ubojstvo ili od dana kada murted preseli sa ovog svijeta, postaje imevinom bejtu-l-mala (opeg imovinskog fonda erijatske drave). Neki islamski uenjaci su kazali da njegov imetak postaje imovinom bejtu-l-mala od dana kada je on poinio otpadnitvo od vjere, te da ga je dozvoljeno koristiti u ope koristi muslimana ali ovo miljenje je slabo i nadjaano erijatskim argumentima. Murtedu prestaje postojati njegovo pravo nasljedstva, tj. njegov imetak nee moi naslijediti iko od njegove familije, a niti e on moi da ikoga naslijedi. Ako preseli na otpadnitvu od vjere, ili bude ubijen zbog otpadnitva, ne smije se kupati (gusuliti), ne smije mu se klanjeti denaza, niti se smije ukopavati u muslimanska mezarja. Ukopat e se u groblje nevjernika, ili e se zatrpati zemljom na bilo kojem drugom mjestu mimo muslimanskog mezarja.
IRK (PRIPISIVANJE SUPARNIKA
3.
ALLAHU UZVIENOM)
Jeziko znaenje: irk dolazi sa slijedem znaenjima: pridruivanje, udruivanje, sauee u neemu, to je suprotno od smatranja neega samim i jednim. Terminoloko (erijatsko) znaenje: irk predstavlja poistovjeivanje nekoga ili smatranje suaesnikom Uzvienom Allahu, svejedno, da li se podrazumjevao sauesnik Allahu u Njegovom stvaranju, vlasnitvu ili ureivanju onoga to je stvoreno (rububijjeh), ili u injenju nekog vida ibadeta nekome drugom mimo Allahu jedinom (el-uluhijjeh), ili pak u smatranju da jo neko, pored Allaha, ima savrene osobine i najljepa imena (esma' we-s-siffat). irk je, dakle, pridruivanje Allahu nekoga u nekom od oblika tewhida, to je djelo koje je ista suprotnost uenju tewhida, ba kao to je i kufr (nevjerstvo) ista suprotnost imanu. Uzvieni Allah je rekao. Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Beqareh, 22) Najee ljudi zapadaju u irk pri uluhijjetu, odnosno, u injenju ibadeta nekom drugom mimo Allaha. Odatle se moe uti da je neko inio dovu nekom drugom mimo Allahu, ili da je se zavjetovao neim drugim mimo Allaha, ili da se velialo neto drugo mimo Allaha, i sl. TETNOST INJENJA IRKA: 20
Smail L.
irk je, openito, najvei grijeh kojeg neko moe uiniti, jer predstavlja poistovjeivanje nejakog i ovisnog stvorenja sa Stvoriteljem u pogledu nekih Njegovih posebnosti, poput: - Apsolutne potpunosti u svim Allahovim osobinama, - Apsolutne jednoe u pogledu Njegove vlasti, prinoenju tete ili koristi, davanju ili oduzimanju, - Apsolutnog ropstva samo Allahu jedinom, i nikome drugom. Uzvieni Allah je rekao: irk je, zaista, velika nepravda! (Luqman, 13) I rekao je: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim ini, izmiljajui la, grijeh veliki. (EnNisa, 48) irk ponitava sva dobra djela koja je rob inio prije njega, jer je Uzvieni rekao: A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti." (Ez-Zumer, 65) Onome ko je inio irk, i na tome preselio, bit e zabranjen ulazak u Dennet, jer je Uzvieni rekao: Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah emo ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi. (El-Ma'ideh, 72) Onome ko je inio irk, takvome se ohalaljuje njegov imetak i njegova krv, jer je Uzvieni Allah rekao: ...ubijajte mnogoboce gdje god ih naete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu doekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prata i samilostan je. (Et-Tewbeh, 5) VRSTE IRKA: irk se moe podjeliti na dvije vrste: na veliki i mali irk. Veliki irk: Veliki irk biva na nain da se neki ibadet uini nekom drugom mimo Allaha, a ima i znaenje velikog kufra (nevjerstva). Ponitava sva djela koja je rob poinio, njegovog inioca izvodi iz vjere, a ako umre na njemu ne pokajavi se, zbog njega biva vjeiti stanovnik u Vatri i nee mu biti na pomoi ikakvo zagovornitvo. Mali irk: Je svaki grijeh koji je u erijatskim tekstovima nazvan irkom, ali nije dostigao stepen velikog irka. Meutim, ovaj irk je sredstvo koje vodi do injenja velikog irka, i smatra se veim od velikog grijeha. Ovaj irk ne izvodi njegovog poinioca iz vjere, i ne ponitava njegov temeljni iman. Ovaj irk ponitava obavezni iman! Propis osobe koja je poinila mali irk je da ista za pokajanje mora uiniti tewbu, a ako se ona ne uini, a osoba umre, ista e biti pod Allahovim htjenjem, ako htjedne kaznit e je, a ako htjedne, oprostit e joj. Ako bude kanjena, nee vjeno biti u Vatri, i moi e se za istu initi zagovornitvo (efa'at). VRSTE MALOG IRKA: Mali irk se djeli u dvije vrste: Prva vrsta: irk uinjen jezikom (rijeima) ili udovima (djelima). Jezikom, kao npr. zaklinjanje neim drugim mimo Allahom, ili rijei: to ti i Allah htjednete! (treba rei: to htjedne Allah, pa tek onda ti... ), ili nazivanje osobe vrhovnim sudcem, ili vrhovnim poglavarom, ili nadjevanje nekoga rob toga i toga (npr. rob Sunca), i sl. Djelima, kao npr. stavljanje halke ili konca smatrajui da e to otkloniti eventualnu tetu, oblaenje hamajlija i zapisa koji e otkloniti urok, i sl. Druga vrsta: Skriveni irk, ili irk namjere (nijjeta). Biva na nain da se odreenim djelom ibadeta trai naklonost i zadovoljstvo ljudi, ili stjecanje ovodunjalukih koristi. 4.
FISQ (NEPOSLUNOST
UZVIENOM ALLAHU)
21
Smail L.
Jeziko znaenje: Izlazak iz okrilja neega. Npr. izlazak mia iz njegove rupe, ili izlazak iz okrilja pokornosti. Terminoloko (erijatsko) znaenje: Neposlunost i ostavljanje naredbi ili injenje zabrana Uzvienog Allaha. Fisq predstavlja openiti izlazak iz okrilja pokornosti Allahu i Pravog puta. Otuda je fasiq ona osoba koja se ogluila ili prekoraila Allahove granice i izala iz okrilja pokornosti Njemu. Fisq je openitijeg znaenja od rijei kufr, jer obuhvata i kufr i ono to je manje od njega (male i velike grijehe). Nekad se sa fisqom izraava kufr koji izvodi iz islama, a nekada grijesi koji su manjeg ranga od kufra. VRSTE FISQA: U erijatu se fisq djeli, takoer, na dvije vrste: Veliki fisq: koji ima identino znaenje kao i veliki kufr, ili veliki irk. On izvodi iz islama i ponitava temeljni iman i biva razlogom vjene patnje u Vatri ako se od njega ne pokaje. Uzvieni je rekao: I nijedno od njih, kad umre, nemoj molitvu obavaljti, niti sahrani njegovoj prisustovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici (ar. fasiqun) oni umiru. (Et-Tewbeh, 84) Mali fisq: koji ima identino znaenje kao i mali kufr, ili mali irk. To je neposlunost i grijeh prema Allahu koji ne ponitava temeljni iman i ne izvodi iz vjere. Uzvieni je rekao: O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek (ar. fasiq) donese kakvu vijest, dobro je provjerite... (El-Hudurat, 6) 5.
KUFR (NEVJERSTVO I PORICANJE)
Jeziko znaenje: prekrivanje i zaklanjanje. Odatle je jedan od jezikih izraza za no u arapskom jeziku kafir, zbog toga to mranom tminom prekriva i zaklanja dnevnu svjetlost i sve to je na Zemlji. Takoer, kufr je suprotno od imana, jer prekriva i zaklanja istinu, itd. Terminoloko (erijatsko) znaenje: Kufr su sva ubjeenja, rijei ili djela koja ponitavaju iman. Kufr se moe uiniti sranim ubjeenjem, djelom, rijeju, sumnjom ili ostavljanjem. Iman i kufr su dva oprena termina koja se nikada ne mogu spojiti, tj. kada se jedan pojavi, drugog apsolutno nema i ne postoji, za razliku od njihovih ogranaka. Kufr se, kao i iman, sastoji od svojih djelova i ogranaka. Neki ogranci obavezuju izlazak iz vjere islama, a neki su manji od toga. Odatle se i u erijatskim tekstovima sa rijeju kufr nekada misli na veliki kufr, ono to izvodi iz vjere, a nekada na mali kufr koji ne izvodi iz vjere. Openito, svi grijesi su ogranci kufra i njegovi djelovi, ba kao to su i sve pokornosti ogranci i djelovi imana. Od temelja vjerovanja ehli-s-sunneta i dema'ta jeste i to da se pri jednoj osobi mogu nai ogranci imana i ogranci kufra ili nifaqa koji ne ponitavaju temeljni iman i njegovu sutinu. Uzvieni Allah je rekao: Toga dana bili su blie nevjerovanju nego vjerovanju... (Ali Imran, 167) Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je povodom ovog ajeta rekao: Sa njim su argumentovali injenicu da se pri jednoj osobi mjenjaju njena stanja, nekada biva blia nevjerstvu, a nekada blie imanu. A Ibn Es-Sa'di, Allah mu se smilovao, je rekao: U ovom ajetu je dokaz da se pri jednoj osobi mogu nai osobine kufra i osobine imana, te da nekada ista moe biti blia jednom od dugog! VRSTE KAFIRA: Kafiri (nevjrenici) se u erijatu djele na dvije vrste: Prva vrsta: Nevjernici koji su u svojoj osnovi nevjernici, odnosno, oni ljudi koji nikada nisu prihvatili islam, kao to su ateisti, mnogoboci, medusije, sljedbenici Knjige (idovi ili krani) i 22
Smail L.
ostali nevjerniki narodi i skupine za koje je Kur'an, Sunnet i idma' ukazao da su nevjernici. Njihovi umrli e biti vjeiti stanovnici u Vatri, bit e im zabranjen ulazak u Dennet, i njihovo stanje je u vjeri nuno poznato bez ikakvih sumnji. Te nevjernike je obaveza pozivati u islam sve dok se ne odazovu, a ako odbiju, erijatskoj dravi je obaveza da se, shodno svojim mogunostima, protiv njih bori sve dok ne prime islam ili se ne obaveu da e ponieno plaati glavarinu (ar. dizju). Druga vrsta: Otpadnici od vjere (ar. murtedi), koji sami sebe pripisuju islamu, meutim, ispoljavaju ubjeenja, djela ili rijei koje ponitavaju njihov islam, te zbog toga bivaju nevjernici, pa makar inili i neke odlike islama (kao npr. batinijske sekte, ortodoksne rafidije, kadijanije, i sl). VRSTE KUFRA: I kufr se u erijatu djeli na dvije vrste: Prva vrsta: Veliki kufr koji izvodi iz vjere: Ovaj kufr ponitava postojanje temeljnog imana i njegovog poinioca izvodi iz vjere. Obavezuje vjeiti boravak u Vatri i spreava zagovornitvo od strane bilo koga. Moe se dogoditi sa ubjeenjem, sa rijeima, sa djelima, sa sumnjom, sa ostavljanjem, sa odbacivanjem i suprostavljanjem, i sa oholenjem. Zbog toga su mnogobrojni oblici ovog kufra. Druga vrsta: Mali kufr koji ne izvodi iz vjere: On ne ponitava postojanje temeljnog imana, nego ga ini manjkavim i slabanim. Neki islamski uenjaci ga jo nazivaju i kufr dune kufr (kufr manji od pravog). Onaj koji ini ovaj kufr se izlae estokoj pretnji i opasnosti od strane Allaha Uzvienog, i pod njim se podrazumjevaju neki grijesi koji su u erijatu nazvani kufrom, a za koje je dola prijetnja. 6.
NIFAQ (LICEMJERSTVO I DVOLINOST)
Jeziko znaenje: To je rije koja je nastala od rijei en-nefeq, koja oznaava prekrivenu rupu, ili tunel, u zemlji. Zbog toga je munafiq nazvan ovim imenom jer prekriva i zaklanja svoje nevjerstvo. Neki rekoe da je ova rije nastala od zatrtih vrata na rupi koju skoimi pravi u zemlji, a za koja se u arapskom jeziku kae nafeqa'. Naime, skoimi kopa brojne tunele u zemlji, koje ne dovrava izaavi na povrinu, nego izmeu zemljine povrine i tunela ostavlja zemljinu koru, koja mu slui da pobjegne kada mu zaprijeti ivotna opasnost tako to glavom probije koru, i izleti iz tunela varajui lovca. Ta vrata se ne mogu primjetiti, jer na njima nema nikakvih tragova koji e ih otkriti. Tako isto i munafiq u svojoj unutrini skriva suprotno onome to na javu iznosi. Terminoloko (erijatsko) znaenje: Nifaq predstavlja ispoljavanje imana i dobra pri ovjeku a skrivanje njegovog zla i kufra. Uzvieni Allah je rekao: Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici. (El-Beqareh, 8) VRSTE NIFAQA: Kao i kufr, irk ili fisq, i nifaq ima svoje stepene meu kojima neki izvode a neki ne izvode iz vjere: Veliki nifaq: Nifaq koji izvodi iz vjere i obavezuje vjenost u samom dnu Dehennema: Ovaj nifaq je, u stvari, skrivanje nevjerstva u srcu a ispoljavanje imana na jeziku i sa udovima. Ovaj nifaq je identian velikom nevjerstvu, jer ponitava temeljni iman i obavezuje vjeni boravak u Vatri. Meutim, munafiq e biti ee kanjavan od kafira, jer e biti u samom dnu Dehennema ako pri tome umre. Zbog njegovog veeg zla u odnosu na nevjernika, u erijatskim tekstovima su detaljno opisane osobine munafiqa. 23
Smail L.
Prema munafiqu koji ne ispoljava ono to je u njegovoj unutranjosti, a koji pri sebi ima osobine islama, se treba odnositi kao i prema muslimanu, odnosno, za njega e vrijediti svi propisi islama na dunjaluku, jer nam nije nareeno da ispitujemo ljudsku unutrinu i ono to njihova srca kriju. Kada se u Kur'anu (ali ne i u Sunnetu) spomenu munafici, misli se na munafike sa velikim nifaqom koji ponitava iman, za razliku od rijei kufr, fisq, zulm, i irk koje se spominju u oba svoja oblika. Mali nifaq: koji ne izvodi iz vjere: To je nifaq djela koji se postie injenjem nekih djela koja su svojstvena munaficima, iako ne ponitava postojanje temeljnog imana. Ovakva osoba je izloena kazni i patnji kao i za sve grijehe, bez toga da e biti vjeiti stanovnik u Vatri. Ovaj nifaq je prethodnik i sredstvo koje vodi do velikog nifaqa! Primjer djela koja su svojstvena munaficima su: lani govor, krenje dogovora, ne ispunjavanje povjerenja, pretjerivanje u svai, i sl.
1. Otpadnitvo od vjere se postie injenjem nekog naqida (ponitivaa) islama. Ti ponitivai neijeg islama se javljaju u pet osnovnih oblika, nabroj ih, i spomeni propise koji vrijede za otpadnika? 2. ta je irk u erijatu, kako se djeli, navedi primjer za svaku vrstu i dokaz da je irk najvei grijeh? 3. Da li injenje malog fisqa, irka ili kufra izvodi iz vjere? 4. Koje je jeziko znaenje rijei kufr i nifaq? 5. Zbog ega e munafici biti ee kanjavani u Dehennemu nego li kafiri? Navedi najmanje 3 osobine munafiqa?
24
Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi 6. DERS:
Smail L.
TA
PONITAVA POSTOJANJE TEMELJNOG IMANA
Iz dosadanjih dersova se moglo lahko uoiti da rob u svome ivotu moe postii osobine sutinskog imana, koje je objasnio ehli-s-sunnet i dema't, ali i da, isto tako, moe naii na naqide (neka ubjeenja, rijei, djela i sumnje ruitelje imana) koje ga mogu izvesti iz okrilja imana i odvesti u okrilje kufra, a da to on i neosjea! Iman je obuhvatio sve svoje osnovne i elementarne temelje, a nakon njih i mnogobrojne ogranke u koje smo, openito, sve duni vjerovati, onako kako nam je naredio Uzvieni Allah. Poricanje i zanevjerovanje samo jednog od imanskih temelja, ili jednog od njegovih ogranaka, odvodi iz okrilja imana u okrilje kufra, odnosno, ponitava postojanje temeljnog imana. Iman nije podloan neijem izboru, da se neto od njegovih temelja prihvata a neto odbacuje, a da se pri tome ostaje jo uvjek u njegovom okrilju (Npr. da se vjeruje u Allaha a ne vjeruje u meleke, ili u Sudnji dan, u Dennet, i sl.). Kakva bi naa vjera izgledala kada bi se takvo to dozvolilo?! Uzvieni Allah je rekao: ...kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ini tako stii e na ovome svijetu ponienje, a na Sudnjem danu bie stavljen na muke najtee. A Allah motri na ono to radite. (El-Beqareh, 85) I rekao je: Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu Allah i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (En-Nisa, 150, 151) Iman se ponitava injenjem njegovog naqida (ruitelja). Zbog toga, onaj ko kae odreenu rije, uini odreeno djelo, ili prihvati odreeno ubjeenje, a to ukazuje na poricanje bilo ega to spada u temelje imana, njegove ogranke ili ruknove, takav je ponitio svoj iman, odnosno, izaao je iz okrilja islama i za njega poinju vrijediti propisi riddeta (otpadnitva), pa makar nakon toga pri sebi imao i odreene imanske ogranke. Ako se takva osoba ne pokaje, bit e vjeni stanovnik u Vatri ( Da nas Allah od toga spasi i sauva!). Imanski naqidi koji dolaze u obliku odreenih ubjeenja, rijei i djela su zaista mnogobrojni, zbog toga emo spomenuti neke temeljne naqide i neke primjere za njih.
VRSTE IMANSKIH NAQIDA:

Ukratko rekavi, imanski naqidi se javljaju u etiri glavna oblika: 1. 2. 3. 4. Naqidi Allahovog tewhida u Njegovom rububijjetu; Naqidi Allahovog tewhida u Njegovom uluhijjetu; Naqidi Allahovog tewhida u Njegovim osobinama i imenima; Openiti naqidi vjere. 1. NAQIDI ALLAHOVOG TEWHIDA U NJEGOVOM RUBUBIJJETU; Svako ubjeenje, rije ili djelo, kojim se porie ili naruava Allahova posebnost i tewhid u pogledu Njegovih djela u kosmosu: stvaranja, apsolutne vlasti ili ureivanja (tj. rububijjeta), ili samo neega od toga, odvodi u kufr (nevjerstvo) i riddeh (otpadnitvo). Odatle, ako se bilo kako narui Allahova jednoa (tewhid) tako to e se za nekoga smatrati da, pored Allaha uiva gore navedene Allahove posebnosti, a kao to je za sebe smatrao faraon, rekavi: Ja sam va najvei gospodar! (En-Nazi'at, 24), time je uinio naqid koji ponitava njegov temeljni iman. Primjeri za naqide Allahovog rububijjeta:
25
Smail L.
Ubjeenje da, osim Allaha, postoji njegov sauesnik u stvaranju, opskrbljivanju, oivljavanju, usmrivanju, ureivanju svih deavanja u svjetovima... Ubjeenje da evlije imaju sposobnost da poduzimaju odreene pojave u kosmosu pored Allaha, Ubjeenje da, pored Allaha, postoje jo neki uticaji koji izazivaju odreene pojave u kosmosu, kao to su zvijezde, horoskopski likovi, i sl. Ubjeenje da stvorenja davaju i spreavaju opskrbu, ili da mogu pribaviti tetu i korist mimo Allaha, Ubjeenje da, pored Uzvienog Allaha, postoji jo neko ko poznaje gajb (ono to je skriveno), Ubjeenje da se Allah utjelovljuje u Svoja stvorenja, ili da se nalazi na svakom mjestu, Ubjeenje da je izljeenje u rukama doktora ili da se krije u lijeku, i sl. 2. NAQIDI ALLAHOVOG TEWHIDA U NJEGOVOM ULUHIJJETU;
Rekli smo da je tewhid uluhijjeh iskazivanje Allahovog jedinstva djelima Njegovih robova, odnosno sa ibadetom, skruenou i potpunoj pokornosti, pri emu mu se niko ne smije pridruivati. To je i tumaenje rijei la ilahe illallah nema istinskog boanstva osim Allaha ; jer ljudi imaju svoja boanstva iako su ona lana, ali je istinsko boanstvo samo Uzvieni Allah kome robujemo i nikoga mu ravnim ne smatramo! Veina prijanjih naroda, a i mnogi dananji muslimani, zapadaju u zamke irka ili kufra u pogledu tewhida uluhijjeh. Ibadet jedinom Allahu je osnovni cilj stvaranja, i to je najvea zadaa i misija ljudi i dinna na dunjaluku, jer je Uzvieni rekao: Ni dinne ni ljude ni zbog ega drugog nisam stvorio osim da mi ibadet ine! (Ez-Zarijat, 56) Odatle shvatamo da svako ubjeenje, rije ili djelo kojim se porie pravo Uzvienog Allaha, naeg Stvoritelja, da mu se ini ibadet, ili pridruivanje mu jo nekog u tome od stvorenja, ponitava ovjekov iman i islam. Uzvieni je rekao: Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli (ElBeqareh, 165) I rekao je: O ljudi, oboavajte Gospodara svoga, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sauvali; koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Beqareh, 21, 22) Primjeri za naqide Allahovog uluhijjeta: Pokornost i povinovanje naredbama i klonjenje od zabrana nekoga mimo Allaha, Ubjeenje da pored Allaha jo postoji neko ko ima pravo zakonodavanja, ohalaljivanja i zabranjivanja, Uvjerenje da Allahov erijat nije pogodan za ovo vrijeme ili neko mjesto, injenje nekih vidova ibadeta nekome drugom mimo Allaha (ruku', sedda, post, tavaf, zakletva, strahopotovanje, i sl.) 3. NAQIDI ALLAHOVOG TEWHIDA U NJEGOVIM OSOBINAMA I IMENIMA; Uzvieni Allah je u Svojoj Knjizi, ali i u Sunnetu Njegovog poslanika, sam za sebe potvrdio da je vlasnik odreenih imena i osobina. Takoer, Uzvieni je odreene osobine i imena negirao! Otuda, onaj ko zanegira ono to je Allah sam za sebe potvrdio, ili ko Allahu potvrdi ono to je sam za sebe negirao, takav je poinio djelo kufra! Primjeri za naqide Allahovih savrenih osobina i imena: Poricanje i odbacivanje Allahovih osobina ili svojstava, ili djelimino potvrivanje a djelimino odbacivanje, ili pripisivanje Allahu onoga to nije za sebe potvrdio. 26
Smail L.
Poistovjeivanje Allahovih osobina sa osobinama stvorenja, ili opisivanje Allaha sa osobinama koje u sebi sadre mahanu (da Allah spava, da se odmara, i sl. utjeemo se Allahu od toga!)
4. OPENITI NAQIDI VJERE. Islam je cjelokupni sistem ivota ustrojen Boijim vjerozakonom (erijatom) koji obuhvata ubjeenja (akaid), obredoslovlje (ibadet), meuljudske odnose (mu'amelat) i islamski bonton (ahlak i adab). Islam je olienje Allahovih naredbi i zabrana darovan ljudima kao Allahova milost, jer je Uzvieni najbolji poznavalac svojih robova, njihov Stvoritelj i Gospodar, zna ta im je potrebno i korisno pa im je to naredio, i zna ta je za njih tetno pa im je to zabranio! Zbog toga je osobina pravih vjernika da se odazovu i da budu dosljedni svih Allahovih naredbi (da kau: ujemo i pokoravamo se), a da se klone Njegovih zabrana! Uzvieni Allah je rekao: Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Sluamo i pokoravamo se! Oni nee uspjeti. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali oni e postii ono to budu eljeli. (En-Nur, 51, 52) Prekorio je i pogrdio put nevjernika, koji se suprostavljaju Allahu i Njegovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme, ismijavaju se i nezadovoljni su sa erijatom, rekavi: Teko svakom lacu, velikom greniku! On uje Allahove rijei kada mu se kazuju, pa opet ostaje ohol kao da ih uo nije, - njemu patnju neizdrivu navijesti A kad sazna za neke Nae ajete, on im se ruga. Takve poniavajua patnja eka. (El-Dasijeh, 7-9) Odatle, svako odbacivanje i nezadovoljstvo sa erijatom, zatim ismijavanje sa postupcima muslimana koji se pridravaju erijata, ili sa nekim obiljejem islama, ili neprijateljevanje sa muslimanima zbog odreene osobine koju imaju pri sebi a koju erijat preporuuje, se smatra djelom kufra i riddeta. Uzvieni Allah je rekao: Grenici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraaju, ale zbijajui vraaju se; kada ih vide, onda govore: "Ovi su, dosita, zalutali!" a oni nisu poslani da motre na njih. Danas e oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati, sa divana e gledati. (El-Mutaffifin, 29-35) I rekao je: Nevjernicima se ivot na ovom svijetu Ini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bie iznad onih koji su se Allah bojali i grijeha klonili. A Allah daje u obilju onome kome On hoe, bez rauna. (El-Beqareh, 212) Naqidi vjere bivaju sa ubjeenjem, rijeima, ili bilo kojim djelom koje naruava vjeru islam, erijat, Poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, njegov sunnet. Ta djela mogu biti sa opovrgavanjem, pomanjkavanjem, ulagivanjem, sumnjom, i sl. Sva ona se smatraju nakidom imana i riddetom iz islama. Primjeri za naqide Allahove vjere: 1. Primjeri za neke naqide imana koji bivaju sa ubjeenjem: To ubjeenje biva i ostaje u ovjekovom srcu, pa makar se nikada i nigdje i neizgovorilo, ili se nikad po tom ubjeenju i neuinio ijedan postupak. Razlozi ovakvih ubjeenja su mnogobrojni, meu njima su: Namjerno odbacivanje, ili sumnja u postojanje Uzvienog Allaha, Smatranje lanim ili sumnja u poslanstvo Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, ili namjerno odbacivanje njegove poslanice, ili injenicu da je zadnji poslanik, ili poricanje neega o emu je obavjestio Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ili opovrgavanje neega od njegovog Sunneta nakon to je se dokazala njegova vjerodostojnost, 27
Smail L.
Ubjeenje da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, skrio neto to mu je Allah objavio, a bilo mu je nareeno da to dostavi ljudima, ili da je neke ashabe obavjestio, a od drugih to skrio, Smatranje lanim, ili sumnja u bilo ta od pet temelja islama (ehadet, namaz, post...), ili u est temelja imana (vjerovanje u meleke, poslanike, Sudnji dan...), ili u Dennet i Dehennem, ili u nagraivanje i kanjavanje, ili u bilo to za to postoji koncenzus islamske uleme (el-idma') u obaveznost vjerovanja, Poricanje bilo ega iz Kur'ana, ili smatranje da je u njemu neto dodano ili oduzeto, ili smatranje da Kur'an ima svoju skrivenu formu i jasnu te da se skrivena u potpunosti razlikuje od jasne forme i da je obavezujua za posebnu kategoriju ljudi, Vjerovanje u neki zakon mimo erijata, i smatranje istog da je pogodniji za ovjeanstvo, za praktino sprovoenje i postupanje po njemu, Namjerno odbacivanje i smatranje neobaveznim onoga to je u islamu obavezno, a poznato je kao nuna stvar: npr. pet dnevnih namaza, post, zekat, had, itd. Smatranje da je veina ashaba nakon smrti Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, uinila riddet, ili da su postali veliki grijenici, Zadovoljstvo sa kufrom, Smatranje odreenog halala, koji je nuno poznat u islamu, haramom, kao npr. trgovina, vjenanje, i sl. ili smatranje odreenog harama, koji je u vjeri nuno poznat kao haram, halalom, kao npr. ubistvo, blud, kamata, i sl. Psovanje Allaha, ili pridavanje neke mahane Njegovom biu, ili psovanje Poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, ili nekog od poslanika, ili psovanje meleka, ili vjere islama... Upuivanje dova nekim Allahovim evlijama i pobonim vjernicima, traenje od njih pomoi, ili traenje od njih da poine ono iju sposobnost ima samo Allah, i sl. Ismijavanje Allaha, ili Njegovih rijei iz Kur'ana, ili nekih ajeta, ili ismijavanje Njegovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, ili njegovog sunneta... Razne rijei kufra, poput: Islam nema nikakve veze sa dravom, pa ga treba odvojiti od drave, ili Uenje islama nije podesno sa ovim vremenom i sl. Bacanje mushafa u neista mjesta, Uestvovanje u proslavljanju nevjernikih praznika ili u injenju njihovih ibadeta, Uenje, poduavanja i injenje sihra, Potpuno odbacivanje i zanemarivanje islama u ivotu, injenje djela za koje postoji koncenzus islamske uleme da je to djelo svojtveno samo nevjerniku, i sl.
2. Primjeri za neke naqide imana koji bivaju sa rijeima:
3. Primjeri za neke naqide imana koji bivaju sa djelima:
GOVOR NEKIH UENJAKA EHLI-S-SUNNETA I DEMA'TA KOJI UKAZUJE DA KUFR BIVA SA UBJEENJEM, RIJEIMA I SA DJELIMA:
Rekao je imam En-Newewi, Allah mu se smilovao, objanjavajui pojam riddeta: To je ostavljanje islama. Ponekad biva sa rijeima kufra a ponekad sa djelima. Djela koja obavezuju nevjerstvo su ona
28
Smail L.
djela koja namjerno bivaju i sa kojima se otvoreno vjera izvrnjava ruglu, kao to je injenje sedde kipu ili Suncu, zatim, bacanje mushafa u neista mjesta, sihr i injenje ibadeta Suncu, i sl.24 Rekao je ejhu-l-islam, ibn Tejmijjeh, Allah mu se smilovao: Onaj koji psuje Allaha, i koji psuje Njegovog poslanika, takav je poinio kufr, javno i tajno, svejedno da li taj psova bio imao ubjeenje da je ta stvar zabranjena ili bio zbunjen sa svojim ubjeenjem! To je miljenje islamskih pravnika i ostalih uenjaka ehli-s-sunneta koji govore da je iman rije i djelo!25 Rekao je Ibn Redeb el-Hanbeli, Allah mu se smilovao: Nekada se desi da osoba napusti islam i da doe u koliziju sa islamskim dematom, iako potvruje oba ehadeta i za sebe priziva islam. Primjer tome je da namjerno odbaci neto od temelja islama, ili da psuje Allaha i Njegovog poslanika, ili da zanevjeruje u neke meleke ili poslanike, ili u knjige koje su spomenute u Kur'anu pored njegovog znanja o tome!26 Vano upozorenje: Iz prethodnog smo saznali da naqidi imana mogu biti uinjeni srcem, jezikom i djelom, a za to postoji dokaz u Kur'anu ili u Sunnetu ili postoji idma' islamskih uenjaka da ono spada u kufr i riddet. Meutim, po shvatanju ehli-s-sunneta i dema'ta pogreno je smatrati da svako djelo kufra neminovno zahtjeva da je osoba koja je to djelo poinila postala kafir (nevjernik). Dakle, ne mora znaiti da svako djelo kufra koje osoba poini zahtjeva da osoba koja ga je poinila postane kafir. Po shvatanju ehli-s-sunneta i demata, za proglaavanje osobe nevjernikom se trebaju ispuniti odreeni uvjeti i otkloniti odreene zapreke, a o emu e biti rijei, ina'Allah, u slijedeem dersu!
1. Da li je dozvoljeno neto potvrivati a neto odbacivati ili sumnjati od onoga to je dolo vjerodostojnim erijatom, i navedi dokaz za ono to kae? 2. Da li osoba moe poiniti nevjerstvo nakon to je bila vjernik, navedi primjer? 3. Navedi vrste imanskih naqida i po jedan primjer za svaku vrstu? 4. Da li djelo nevjerstva uvjek zahtjeva da osoba koja ga je poinila postane nevjernik? 5. Po shvatanju ehli-s-sunneta i dema'ta, ta je, openito, potrebno za proglaavanje osobe nevjernikom?
24 25
Rewdatu-t-talibin od Newewija (10/64 Poglavlje o riddetu) Es-Sarimu-l-meslul od Ibn Tejmijjeh (3/955) 26 Dami'u-l-'ulum we-l-hikem od Ibn Redeba
29
Smail L.
7. DERS: DONOENJE SUDA O NEVJERSTVU (AR. ET-TEKFIR)
iji se islam utvrdi sa ubjeenjem (jekinom), nije ga dozvoljeno negirati zbog sumnje
Uenjaci ehli-s-sunneta i dema'ta su sloni na ovom vrijednom pravilu, i ono je dio jednog velikog pravila i naela islama koje glasi: Sumnja ne potiskuje ubjeenje! Zbog toga su bili izuzetno oprezni i paljivi, jer je proglaavanje odreene osobe nevjernikom opasno pitanje, i nije se dozvoljeno u njega uputati osim sa validnim erijatskim argumentom i ispravnim obrazloenjem. Otuda je poeljno i preporuljivo da se, to je vie mogue, ustruaje od uputanja i izdavanja fetvi o tekfiru neke osobe, jer je to polje opasno samim tim to je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, upozorio da jedni druge ne proglaavamo nevjernicima bez ikakvog dokaza o tome. Uzvieni Allah je rekao: O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono to radite. (En-Nisa, 94) Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: Koji god ovjek kae svome bratu: O nevjernie!", to e se obistiniti nad jednim od njih dvoje: bit e onako kako je rekao, ili e se vratiti njemu! (MUSLIM) I rekao je: Neka ovjek ne proziva drugoga da je veliki grijenik (fasiq), niti da je nevjernik (kafir), jer e se to njemu vratiti ako ta osoba ne bude takva kako je rekao! (BUHARIJA)
POSLJEDICE KOJE SNALAZE OSOBU PROGLAENU NEVJERNIKOM:

Po koncenzusu uenjaka ehli-s-sunneta i dema'ta (ar. el-idma'), nad osobom koja je proglaena nevjernikom se veu slijedei propisi: Njegova ena muslimanka - mu postaje zabranjenom, i haram joj je da ostane uz svoga mua, kao i njegova djeca da ostanu pod njegovom ingerencijom. To je zbog toga, to po idma'u islamskih uenjaka nije dozvoljeno muslimanki da bude ena nevjerniku! Prestaje biti erijatski staratelj osoba koje su do tada bile pod njegovom ingerencijom. Obavezno mu je suenje pred erijatskim kadijom kako bi se sprovele kazne za otpadnitvo (ar. riddeh), tj. ubistvo, jer je ta osoba zanevjerovala nakon islama. To biva nakon davanja roka za pokajanje, uspostavljanja dokaza (poduavanja) i uklanjanju sumnji. Ako umre na riddetu ili kufru, za njega ne vrijede propisi islama: nee se gasuliti, nee mu se klanjati denaza, nee se ukopavati u muslimanska mezarja, nee ga moi rodbina nasljeivati, niti e on moi biti nasljednik ako mu preseli njegov rod.
30
Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi -
Smail L.
Ako umre na kufru, za njega obavezujue Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi, te vjeiti boravak u Vatri (da nas Allah sauva!). Za ovakve ljude nije dozvoljeno donositi nikakav oblik rahmeta, niti e se moliti za njegov oprost!
OSNOVNA NAELA VEZANA ZA TEKFIR:

I.
Svaki ovjek ulazi u okrilje islama izgovorom dva ehadeta ( la ilahe illallah, muhammedun resulullah) i od tada za njega vrijede propisi islama, pa makar se njegovo srce suprostavljalo onome to je jezikom izgovorio, jer nismo zadueni da ispitujemo unutrinu ljudi. Veliki grijesi i neposlunost ne ponitavaju temeljni iman kod ovjeka, nego ga samo umanjuju. Svaki je grijeh, osim irka, podloan Allahovom oprostu! Donoenje suda o nevjerstvu (ar. et-tekfir) je iskljuivo pravo Gospodara svih svjetova. Zbog toga kaemo da tekfir spada u erijatske propise koji ima svoje erijatske argumente, povode i razloge, pravila, uvjete i zapreke. I nije dozvoljeno tekfiriti osim onoga koga je protekfirio Uzvieni Allah i Njegov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme. Iz ovog naela moemo izvui slijedee koristi: Nije dozvoljeno nekoga protekfiriti osim ako na to ukau vjerodostojni erijatski tekstovi, jer je nevjernik (kafir) ona osoba koju su nevjernikom proglasili Allah i Njegov poslanik. Izricanje suda o neijem nevjerstvu moe donjeti samo islamski uenjak ( alim), na osnovu erijatskih dokaza, nikako obini muslimani ili islamske skupine. To je zbog toga to je Allah naredio da ulema tumai erijat, i od njih je za to uzeo zavjet, kao to je rekao: A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurni ljudima objanjavati da nee iz nje nita kriti... (Ali Imran, 187) I rekao je: One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklee ih i oni koji imaju pravo da proklinju (El-Beqareh, 159) I rekao je: Pitajte uene, ako vi ne znate! (En-Nahl, 43) Vanost uenja propisa o tekfiru, i njihovo ispravno razumjevanje, jer se mnogi erijatski propisi veu za njega, kao npr. enidba, i sl. Da nije dozvoljeno prelaziti Allahove granice kada je u pitanju tekfir odlazei u krajnost (ne tekfira i pretjeranog tekfira).
II. III.
IV.
Od temeljnih uenja ehli-s-sunneta i dema'ta je to da prave razliku izmeu openitog tekfira (tekfir osobina i djela) i pojedinanog tekfira (tekfira osoba poimenice). To je zbog toga to je mogue da musliman izgovori rijei ili uini djela koja su na osnovu Kur'ana i Sunneta, i po idma'u uleme kufr i riddeh, ali da to nuno ne zahtjeva da je osoba postala nevjernikom. Dakle, openito rekavi, nije svako ko uini djelo kufra zbog toga postao kafir, jer je neophodno da se pri njemu nau uvjeti i otklone zapreke, pa tek onda da se donese presuda. Moe se desiti da je ta osoba skoro prela na islam, ili da je dahil (neznalica) u pogledu stvari u kojima je neznanje opravdanje, te ako joj se objasni, povratiti e se, i sl. Ehli-s-sunnet i dema't izgovaraju rijei tekfira openitog karaktera, kao npr. ko kae to i to, ili ko uini to i to, takav je kafir! Ali kada se radi o poimeninom izricanju tekfira za osobu koja je 31
V.
Smail L.
uinila ili izgovorila rijei kufra, tada ne donose taj openiti sud sve dok se ne ispune svi uvjeti i ne otklone sve zabrane. Rekao je ejhu-l-islam, Ibn Tejmijjeh, Allah mu se smilovao: Niko nema pravo da nevjernikom proglaava ni jednog muslimana, iako je pogrijeio, sve dok se takvome ne uspostave i objasne dokazi (propisi)! Onaj iji je islam utvren sa ubjeenjem, to ubjeenje se nee promjeniti na osnovu sumnje! Naprotiv, nee se promjeniti osim nakon uspostavljanja dokaza i uklanjanja nejasnoa!27
VI.
Posljedice pojedinanog tekfira se sprovode u zavisnosti od mogunosti, a to nikako ne znai da ako se one ne sprovedu, da se ne smije izrei presuda o pojedinanom tekfiru. (Npr. Doneena je presuda o neijem nevjerstvu, meutim, nisu se u mogunosti sprovesti propisi vezani za osobu koja je murted. To ne znai da takvu osobu ne smijemo smatrati nevjernikom i murtedom, jer taj propis i dalje ostaje!) Nije dozvoljeno pourivati u pojedinanom tekfiru, ve treba saekati dok se pri osobi ne ispune svi neophodni uvjeti i ne otklone sve neophodne zapreke. Ovo pravilo vrijedi za one osobe kod kojih je sa ubjeenjem utvren njihov islam, ili ije stanje je jo nepoznato. to se tie osoba koji su u osnovi nevjernici, za njih nema nikakvih smetnji. ekanje pri pojedinanom tekfiru biva u onim stvarima iji su ubjedljivi dokazi trenutno skriveni osobi o ijem se tekfiru radi. Dakle, ekanje na ispunjenje uvjeta i na otklanjanje zapreka se ne odnosi na temeljne stvari vjere koje su nuno poznate, kao npr. zabrana psovanja Allaha, Njegovog poslanika, i sl. Propisi nevjerstva osobe na ovom svijetu se donose na osnovu vidljivih i spoljanjih pokazatelja, i nije dozvoljeno donositi sud na osnovu neije unutrine jer nju poznaje samo Uzvieni Allah!
VII.
VIII.
IX.
UVJETI DONOENJA PRESUDE O NEVJERSTVU ODREENE OSOBE (TEKFIRU-L-MU'AJJEN):

PRVI UVJET: Uspostavljanje dokaza protiv njega. Ti dokazi e biti na osnovu erijatskih argumenata a od strane osobe koja je erijatski uena. Neophodno je da se dokazi uspostave i objasne razumljivim jezikom kako bi se shvatila njihova bit i sutina, a ne detalji i sitnice. Uzvieni Allah je rekao: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (Isra, 15) Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci dua Muhammedova, ko god za mene uje iz ovog ummeta, idov ili kranin, a zatim umre nevjerujui u ono sa im sam poslat, bit e stanovnik u Vatri! (MUSLIM) DRUGI UVJET: Da se nau svi uslovi vezani za poinioca: 1. Da je erijatski obveznik: da je punoljetan i da je razuman, 2. Da je svjesno imao namjeru da uini djelo,
27
Medmu'u-l-fetawa (12/446)
32
Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi 3. Da je uinio djelo na osnovu sopstvenog izbora. TREI UVJET: Da se nau svi uslovi vezani za samo djelo:
Smail L.
1. Da je djelo spada u kufr koji naruava temeljni iman, i da pri tome nema nikakve sumnje, 2. Da djelo erijatskog obveznika izriito jasno i nedvosmisleno ukazuje na njegovo nevjerstvo, 3. Da erijatski argumenti jasno i nedvosmisleno dokazuju i donose presudu da to djelo odvodi u kufr. ETVRTI UVJET: Uvjetuje se da se to djelo erijatskog obveznika utvrdi na vjerodostojnim i jasnim argumentima, nikako na osnovu sumnje i miljenja. To utvrivanje biva priznanjem osobe ili iznoenjem dokaza.
ZAPREKE DONOENJA SUDA O NEVJERSTVU ODREENE OSOBE

PRVA ZAPREKA: Neznanje (ar. el-dehl)
Odnosno, da osoba nema erijatskog znanja zbog ega moe izgovoriti rijei, uiniti djela ili imati ubjeenje neznajui za posljedice toga. Npr. smatranje da namaz za njega nije obavezan, ili da Allah nije sposoban da sakupi djelovi raerupanog tijela nako to se ono razdvoji, i sl. Glavni razlog ovim kufrijatima je neznanje osobe o propisima namaza ili o Allahovom kaderu i moi. ( Hadis o osobi koja je prelazila granice, pa je pred smrt ostavila oporuku da je zapale, da sakupe njen pepeo i da ga prospu po vjetru. Allah je naredio Zemlji da je sastavi, pa kada ju je upitao o tome, rekla je: Gospodaru moj, bojao sam te se! pa joj je oprostio!) DRUGA ZAPREKA: Greka (ar. el-hata')
Odnosno, da osoba eli da uini odreeno djelo, meutim, desi se greka pa uini ono to nije namjeravala. Npr. eli da baci neku knjigu kufra, pa grekom baci Allahovu knjigu. Uzvieni Allah je rekao: Nije grijeh ako pogrijeite, ve grijeh je ako to namjerno uinite; a Allah prata i samilostan je. (El-Ahzab, 5) TREA ZAPREKA: Prisiljenje (ar. el-ikrah)
Odnosno, da se putem sile i istinske prijetnje osoba nagovori da uini djelo koje ne bi elila da ikada uini. Uzvieni Allah je rekao: Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova i njih eka patnja velika (En-Nahl, 106) ETVRTA ZAPREKA: Pogreno tumaenje (ar. et-te'wil)
Neki islamski uenjaci smatraju i pogreno tumaenje erijatskih tekstova opravdanjem. Ovo je opravdanje iskljuivo za ljude koji su dostigli u znanju stepen idtihada. Desi se da ponekad ostave neki 33
Smail L.
erijatski dokaz radi drugog dokaza koga smatraju jaim. Primjer tome je sluaj nekih ashaba koji su bili pogreno shvatili da je vino dozvoljeno, na osnovu rijei Uzvienog: Onima koji vjeruju i dobra djela ine nama nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. (ElMa'ideh, 93) Nakon toga je njihov sluaj podignut do Omera ibn Hattaba, radijallahu 'anhu, koji je sakupio uene ashabe radi konsultacije, i nakon toga donjeo presudu, da ako i dalje budu pili vino, bit e bievani, a ako i dalje budu smatrali da je vino dozvoljeno, bit e ubijeni. Dakle, ashabi nisu odmah ove proglasili nevjernicima, upravo zbog njihovog pogrenog tumaenja. PETA ZAPREKA: Slijeenje uenjaka (ar. et-taqlid)
Taqlid biva onda kada se ne poznaje erijatski dokaz, odnosno, to je slijeenje rijei drugog ne znajui njegove dokaze. Dvije su vrste taqlida: dozvoljeni i pokueni. Dozvoljeni taqlid je svojstven osobi koja pri sebi nema neophodne alatke i ne poznaje nain dolaska do erijatskih propisa. Takva nije u mogunosti da te dokaze ispravno spozna, niti da ih ispravno razumije. Meutim, od nje se trai da trai erijatski dokaz od muftije (onog koji izdaje fetwu), jer se svaki musliman mora ubjediti u stvari vezane za njegovu vjeru. Pokueni taqlid je taqlid samo jedne odreene osobe, a odbacivanje ostalih islamskih uenjaka i njihovih miljenja.
Iako postoji rauilaenje u ovom pitanju, veina islamskih uenjaka ehli-s-sunneta i dema'ta smatra dozvoljenim taqlid u stvarima vezanim za akaid i propise, a za onu osobu koja je nesposobna da ih sama spozna, da iznosi dokaze i da samostalno razluuje. Taqlid je zabranjen alimu (uenjaku) ili onome koji ima sposobnost da razluuje i samostalno izvodi argumente, svejedno bilo to u akaidu ili u propisima, a sve zbog erijatskih tekstova kojima se dokazuje pokuenost taqlida i osoba koje ine taqlid. ESTA ZAPREKA: Nesposobnost (ar. el-'adz)
Islamski erijat je lahak, obuhvata sve pore ovjekovog ivota, i pogodan je za sva stanja kroz koje rob prolazi u svome ivotu. Uzvieni Allah je rekao: Allah nikoga neoptereuje preko njegovih mogunosti! (El-Beqareh, 286) Imami ehli-s-sunneta i dema'ta su sloni pri tome da je osoba koja je nesposobna da izvri ono to joj je Uzvieni Allah propisao, ili jedan dio od toga, da joj se ta nesposobnost smatra opravdanjem i zaprekom za njen tekfir. To je pod uslovom da osoba nastoji i da eli da bude to vie dosljedna erijatu, i da se Allaha boji koliko je u mogunosti. Primjer tome su oni do kojih je dola da'wa islama, a nalaze se u nevjernikom okruenju i zemlji. Oni su prihvatili islam, ali nisu u stanju da uine hidru u islamsku zemlju, niti da se pridravaju svih islamskih propisa, bilo to im je to zabranjeno, ili to meu njima nije bilo nekoga ko e te ljude poduiti svim propisima vjere. Takvi ljudi imaju opravdanje i ispriku, i ako u tom stanju presele, ina'Allah, bit e stanovnici Denneta! 34
Smail L.
EHLI-S-SUNNET I DEM'AT SE NE USTRUAVAJU PROGLASITI

NEVJERNIKOM OSOBU ZA KOJU JE USTANOVLJENO DA JE NEVJERNIK:
Prethodno smo govorili da su se uenjaci ehli-s-sunneta i dema'ta ustruavali da donesu sud o pojedinanom nevjerstvu, da su takvi bili bojei se da ne proglase muslimana nevjernikom bez prethodnog znanja. Meutim, kada bi se erijatskim nainom ustanovilo neije nevjerstvo, tada se ne bi ustezali od izricanja presude o njegovom nevjerstvu, i ne bi se dvoumili da za osobu, za koju Kur'an i Sunnet potvrde da je nevjernik, i oni potvrde isto. ak ta vie, tekfirenje kafira su smatrali od temelja akaida, i zbog toga bi nevjernikom smatrali i osobu koja ne smatra nevjernika nevjernikom ili koja sumnja u njegovo nevjerstvo. Rekao je el-Kadi Ijjad, Allah mu se smilovao, prenosei idma' uleme. Ree: Rekli su: (Po idma'u su smatrali da je kafir onaj koji ne smatra nevjernikom nikoga od idova ili krana, ili svakoga onoga koji se odvojio od vjere muslimana, ili koji se ustruavao da ih protekfiri, ili sumnjao u to!)28 Sljedbenici ehli-s-sunneta i dema'ta sz donosili sud o nevjerstvu nevjernika, smatrali su ih neprijateljima i mrzili su ih samo zbog toga to su se odazivali Uzvienom Allahu, koji je rekao: Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru zasluuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi (El-Beqareh, 161) Voljeli su roba koji bi se iupao iz kufra i uao u okrilje imana, takoer, osazivajui se Uzvienom Allahu koji je rekao: Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se ta je s drevnim narodima bilo. (El-Enfal, 38) Moe se zakljuiti, da su ljubav i mrnja prema robu kod njih bili zasnovati na temeljima osobina imana i kufra, kao to Uzvieni Allah kae: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to ini - Allah nee tititi. To uinite jedino da biste se od njih sauvali. Allah vas podsjea na Sebe i Allahu se vraa sve! (Ali Imran, 28)
1. Navedi po jedan dokaz iz Kur'ana i iz Sunneta koji govore o tetnosti i pokuenosti uputanja u donoenje suda o nevjerstvu odreene osobe? 2. Navedi neke posljedice koje nastupaju zbog proglaavanja osobe nevjernikom? 3. Navedi 5 naela vezanih za tekfir 4. Koje se pouke mogu izvui iz kontatacije da je tekfir iskljuivo pravo Uzvienog Allaha? 5. Navedi uvjete za tekfir pojedinane osobe? (Openito!) 6. Navedi zapreke za tekfir pojedinane osobe? (Openito!)
28
E-ifa' bi t'arifi huquqi-l-mustafa' (2/281)
35

Istrazivanja Imana - Skripta

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Istrazivanja Imana - Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Vrijednost sticanja erijatskog znanja

Definisanje termina i rijei iz arapskog jezika

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Definicija i znaenje imana u arapskom jeziku i erijatskoj terminologiji

Definicija imana na osnovu miljenja nekih frakcija:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Dokazi iz Kur'ana i Sunneta da su djela dio imana:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Sutina razilaenja ehli sunneta, murdija i haridija u definisanju imana:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi 3. DERS:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

POVEANJA I SMANJENJA IMANA:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

STEPENOVANJE JAINE IMANA:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

GOVOR NEKIH UENJAKA EHLI-S-SUNNETA I DAMATA O IMANU:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Lum'atu-l-itiqad, str. 33 erh Sahih Muslim od en-Newewija; 1/146

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

UTICAJ GRIJEHA NA IMAN:

PROPIS USTRAJAVANJA U INJENJU GRIJEHA:

El-Dami'u li ahkami-l-kur'an (5/104)

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

TETNOST KOJU GRIJESI NANOSE OSOBI KOJA IH INI:

Dami'u-l-bejjan od imama Et-Taberija (8/245)

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

PROPIS ZA ONOGA KOJI JE UINIO NEKI VELIKI GRIJEH:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

GOVOR NEKIH UENJAKA EHLI-S-SUNNETA I DEMATA:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

NEKI RAZLOZI ZBOG EGA E SE ODSTUPITI OD KANJAVANJA VJERNIKA VELIKIH GRIJENIKA:

El-Ibanetu-s-sugra (str. 292)

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

KATEGORIJE VJERNIKA, VELIKIH GRIJENIKA, NA SUDNJEM DANU:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

5. DERS: POJMOVI I TERMINI KOJI SE TREBAJU NUNO POZNAVATI 1.

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi 6. DERS:

PONITAVA POSTOJANJE TEMELJNOG IMANA

VRSTE IMANSKIH NAQIDA:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

2. Primjeri za neke naqide imana koji bivaju sa rijeima:

3. Primjeri za neke naqide imana koji bivaju sa djelima:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

7. DERS: DONOENJE SUDA O NEVJERSTVU (AR. ET-TEKFIR)

POSLJEDICE KOJE SNALAZE OSOBU PROGLAENU NEVJERNIKOM:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi -

OSNOVNA NAELA VEZANA ZA TEKFIR:

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

UVJETI DONOENJA PRESUDE O NEVJERSTVU ODREENE OSOBE (TEKFIRU-L-MU'AJJEN):

ZAPREKE DONOENJA SUDA O NEVJERSTVU ODREENE OSOBE

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

Skripta iz akaida Istraivanja u vezi imana Handi

EHLI-S-SUNNET I DEM'AT SE NE USTRUAVAJU PROGLASITI