Odgovor na tekst „Klanjanje džuma-namaza u privatnim objektima“

Musliman treba uvijek nastojati da namaz obavlja za hairli ljudima od ehlisunneta. Situacija danas nije kao ranije kada se džuma
u jednom naselju uglavnom klanjala samo na jednom mjestu. Onaj ko bi tada izostavio džumu, namaz bi ga mimoišao jer
zamjena nije postojala. Iz tog razloga selefi su klanjali iza pokvarenjaka i fasika, pa čak i za novotarima. Zatim bi razilaženje bilo
oko ponavljanja namaza, shodno razilaženju oko tekfira novotara poput džehmija, kaderija i njima sličnim.
Šejhul-islam kaže: ''Što se tiče namaza za osobom koja čini novotariju koja ga izvodi iz vjere tu se ulema razilazi oko klanjanja
džume za takvom osobom. Oni koji takvu osobu tekfire kažu: 'Obaveza je obnoviti namaz, jer je on obavljen za nevjernikom.'
Ova mesela se veže za tekfir novotara (koji čine novotarije koje izvode iz vjere a ne novotarije koje nisu kufr), a ljudi se u ovoj
meseli puno razilaze. Od imama Malika se prenose dva rivajeta. Imam Šafija ima dva govora. Od imama Ahmeda se isto tako
prenose dva rivajeta.
Što se tiče onoga ko ispolji neke od jasnih uzroka kufra ili neki od očitih vidova riddeta, poput poziva u saučestvovanju
zakonodavne vlasti, ili na primjer ispolji svoju podršku i pomoć laičkim zakonima, ili saučestvuje u njihovom propisivanju i sudu
po njima, ili ih hvali, ili se zaklinje na njihovo poštivanje i prijateljevanje sa tagutima koji su ih postavili, takvome nema
kerameta i iza njega se neće klanjati jer se ne svrstava u muslimane već u mušrike i murtede. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je muslimanima naredio da klanjaju onako kako njega vide da klanja i da im imam bude od njih. Kao što stoji u hadisu
kojeg bilježi Buharija od Malika ibn Huvejrisa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njemu i onima koji su bili
sa njim: "Vratite se vašim familijama, boravite sa njima i poučite ih..., klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam. Kada
nastupi vrijeme namaza neka 'neko od vas'prouči ezan i neka vam imam bude najstariji 'od vas'." Zamjenica 'vas' se vraća na
muslimane a ne na druge.
Muslim bilježi od Ebu-Seida da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ako budu trojica neka im imam
bude jedan od njih...'" Hadis bilježe, isto tako, imam Ahmed i Nesai.
Nevjernik nije jedan od nas, zato muslimanu nije dozvoljeno da dozvoli nevjerniku da ga predvodi u namazu. Uzvišeni kaže:
"A Allah neće nevjernicima učiniti put ka vjernicima" (En-Nisa', 141).
I u hadisu kojeg bilježi Buharija ta'likan stoji: "Islam nadvladava (uzdiže se) a ne može biti nadvladan."
Onaj ko klanja iza osobe koja je ispoljila kufr ili riddet ili poziva njima i lijepim ih prikazuje, taj nije klanjao onako kako je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao i kako je naredio da se klanja. Naprotiv, takav je uveo u vjeru ono što nije od nje, a
u dva sahiha se od majke pravovjernih, Aiše, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko u našu vjeru uvede ono što nije od nje to mu se odbacuje".
Poznato je da je osnova u ibadetima zabrana (tj. nije dozvoljeno činiti određeni ibadet osim sa dokazom) sve dok ne dođe
dokaz koji to dozvoljava. To zbog toga što su ibadeti takozvana djela et-tevkifijje (tj. zasnivaju se samo na šerijatskim
tekstovima a ne mišljenjima ljudi).
Isto tako, ibadet se ne prima osim ako je učinjen iskreno u ime Allaha tebareke ve teala, i ako je ispravan tj. učinjen shodno
sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn-Kudame u "Mugniju" kaže: ''Poglavlje o imametu, mesela: 'Ako čovjek klanja za mušrikom...', u cjelini namaz za kafirom nije
ispravan u svakom slučaju. Bez obzira saznao za njegov kufr nakon namaza ili prije toga. Onaj ko klanja za takvom osobom
dužan je obnoviti namaz. To je mišljenje Šafije i škole mišljenja. Ebu-Sevr i Muzeni kažu: 'Neće ponoviti namaz ukoliko je to
učinio iz neznanja (tj. nije znao za njegov kufr), zbog toga što je klanjao za osobom čije stanje ne zna, tako da ova mesela naliči
meseli klanjanja za osobom koja nema abdesta.' Kažem (Ibn-Kudame): „ Nama je dokaz to, što klanjanjem namaza za osobom
koja je kafir čovjek obavlja namaz za osobom koja nije kvalifikovana da ga obavi, kao kada bi klanjao za luđakom." Završen citat.
Ukoliko se radi o imamu koji ponekad ispoljava kufr a ponekad se odriče od njega, ili čini neke od sebebe kufra a zatim se
pokaje, poput onih koje je spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: "Požurite sa djelima prije
iskušenja poput komada mrkle noći. Kada čovjek osvane kao vjernik a zanoći kao nevjernik, i zanoći kao vjernik a osvane kao
nevjernik, prodavajući svoju vjeru za dunjalučku korist." Za takvim imamom se neće klanjati sve dok ne saznamo njegov islam,
odricanje od širka i klonjenje istog.
Kaže Ibn-Kudame: ''Ako je imam od onih koji čas primaju islam čas čine riddet, neće se klanjati iza njega sve dok ne saznamo na
čemu je.''
Zato, kada je čovjek u stanju da namaz obavi za drugim imamom - zbog toga što se džuma obavlja na više mjesta - tada niko od
selefa nije rekao da je obavljanje džume namaza iza pokvarenjaka obaveza i da je onaj ko ostavi namaz za njima novotar čiji se
postupak negira. I zato: "Ulema se razilazi oko obavljanja namaza za osobom koja je novotar ili fasik, u situaciji kada je čovjek u
stanju da klanja za osobom koja je pravedna i pouzdana. Neki kažu namaz za takvom osobom je ispravan, dok drugi kažu nije
ispravan ukoliko je u stanju klanjati za osobom koja je pravedna i pouzdana, i to je jedan od rivajeta od imama Ahmeda."
"Medžmu'atul fetava" 23/204.
Onaj ko pogleda riječi selefa, po ovom pitanju, vidjeće da je većina njih na stavu da se za takvim osobama ne klanja namaz, a
među njima ima i onih koji kažu da se namaz treba ponoviti.
Šta tek reći kada hatib ili imam jasno pohvali njihovu demokratiju (njihov kafirski din), ili pozivanje na saučestvovanje u njoj, ili
pohvali njene kafirske zakone. Ili možda takav i sam bude saučesnik u sprovođenju tih zakona i njihovu propisivanju, ili bude od
njihova pomagača i zaštitinika, ili pak prijateljuje sa njima u borbi protiv muvehhida, bez obzira bilo to uhođenjem ili
prisluškivanjem daija i mudžahida ili podnošenjem izveštaja. Od ove vrste ljudi ima onih koji su njihova pripremljena,
dobrovoljna vojska i koji su iskreniji u radu za tagute od njihovih oficijalnih vojnika. A uzvišeni kaže:
"On vam je u Knjizi već objavio: 'Kad čujete da se Allahove riječi poriču (nevjeruje u njih i čini kufr -ar. jukferu biha) i da im se
izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno sastaviti u
Džehennemu sve licemjere i nevjernike'." (En-Nisa', 140).
Allah je u ovim ajetima presudio jasnom presudom da je onaj, ko bez prisile sjedi sa onima koji čine kufr, kafir poput njih. Allah
će ga zajedno sa njima sastaviti na ahiretu, kao što se on sastavio sa njima na dunjaluku, a nije ih ostavio niti se njih odrekao
onda kada su činili kufr, a pritom nije bio prisiljen.
Šejh Sulejman ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab kaže: "Značenje ajeta je njegov bukvalni smisao. Tj. da ukoliko
čovjek čuje da se Allahove riječi poriču (tj. u njih čini kufr) i da im se izruguju, pa sjedne kod kafira koji se izruguju, bez prisile,
bez negiranja s njegove strane i bez ustajanja s takvog skupa dok ne stupe u drugi razgovor, takav je kafir poput njih, makar ne
činio ono što oni čine." (tj. makar on sam ne poricao i ne bude se izrugivao Allahovim riječima) "Ed-dureru es-senijje", poglavlje
o džihadu 72.str.
Međutim, zulumćari su riječ koja im je bila rečena zamijenili drugom, pa su, umjesto da se odazovu Allahovoj naredbi, i ne
sjede sa njima onda kada oni čine kufr i hvale svoje zakone ili pozivaju u saučestvovanju, propisivanje i demokratizaciju istih,
sjeli zajedno sa njima. Nisu se ni time zadovoljili već su se suprostavili Allahovoj naredbi kada kaže: "A Allah neće nevjernicima
učiniti puta ka vjernicima." (En-Nisa', 141), pa su onima koji čine kufr dali prednost i stali iza njih u namazu.
U davanju prednosti njima i klanjanju iza njih se ogleda počast njihovom kufru ili odobravanje onoga na čemu su oni od kufra.
Opasnost se ovdje ogleda u tome što onaj ko se ovome suprostavlja potpada pod prijetnju riječi Uzvišenog: "Inače, bićete kao
oni." Ovdje se ne radi samo o neispravnosti namaza već i neispravnosti i rušenju islama i tevhida, kao što si već saznao.
Ovakvi imami i hatibi, čije je stanje kako smo gore spomenuli, nisu od nas i nismo od njih. Za njih nema kerameta niti se za
njima klanja. Prethodio je hadis kojeg bilježi imam Ahmed, Muslim, Nesai i drugi, od Ebu-Seida da je Allahov Poslanik rekao:
"Ako budu trojica neka im imam bude jedan od njih...", a svaki imam ili hatib čije je stanje onako kako je spomenuto nije jedan
od muslimana, već od kafira i mušrika i njihove skupine. A u Allahovim riječima: ''A Allah neće nevjernicima učiniti puta ka
vjernicima'', je naredba i propis da kafir u vjeri nema starateljstva nad muslimanom niti predvodništva niti se daje prednost
njemu nad muslimanom.
Kaže Uzvišeni, tebareke ve teala, negirajući onima koji žele izjednačiti između muslimana i kafira:
"Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dobra čine, da će u ovom životu i
nakon smrti biti isti? Kako loše rasuđuju!" (El-Džasije, 21).
Kako je tek onda sa onim koji kafiru daje prednost nad muslimanom.
I kaže Uzvišeni:
"Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići." (Hašr, 20).
Glagol (ar. jestevi tj. izjednačiti,) u kontekstu negacije ukazuje na nijekanje i nepriznavanje. Ova negacija obuhvata svaku stvar
osim onoga što je izuzeto dokazom.
Pa kako je tek onda kada im se ukazuje počast i daje prednost nad muslimanom time što im se daje starateljstvo i predvođenje
u vjeri. Nema sumnje da se imametom (tj. biti imam ljudima u namazu) ukazuje prednost i počast. Zato se prednost daje
onome ko je učeniji u Kur'anu, pa ako su u tome jednaki daje se prednost onome ko je učeniji u sunnetu, zatim onome ko je
prije učinio hidžru a zatim onome ko je stariji. To je sunnet Pečata svih poslanika. A danas dođu oni koji nemaju nikakvog udjela
(tj. nemaju ništa na ahiretu zbog njihova kufra ) pa prednost daju mušricima i murtedima. Daleko bili, daleko bili.

U hadisu kojeg bilježi Buharija ta'likan stoji: "Islam nadvladava (uzdiže se) a ne može biti nadvladan." Hadis je već prethodio.
I kaže Uzvišeni obraćajući se Ibrahimu alejhisselam:
"Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća
silnike!" (El-Bekare, 124).
Musliman ne može biti zadovoljan predvođenjem i starateljstvom kafira u dunjalučkim a kamoli u vjerskim stvarima.
Ljudi će se na Sudnjem danu pozivati sa onima koje su slijedili na ovom svijetu. Biće povedeni za onima koji su im bili uzor i koje
su slijedili. Zajedno će ići na ahiretu kao što su zajedno bili na dunjaluku. Ako su bili zajedno u hajru onda hajr, a ako su bili u
šeru onda šer. Kaže Uzvišeni:
"A na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu, čitat će knjige svoje
i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda; onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i na onom i daleko od
svakog dobra." (El-isra' 71,72). Mudžahid, Katade i drugi kažu: "Vođa je onaj za kim se povodi. Biće rečeno: dajte sljedbenike
Ibrahima alejhisselama, dajte sljedbenike Musa'a alejhisselam, dajte sljedbenike šejtana, dajte sljedbenike kipova."
Ajet je općenit, a onaj ko je zadovoljan imametom kafira u namazu ima udjela u njegovoj prijetnji.
U hadisu, koji je muttefekun alejhi, a koji govori o gledanju vjernika u njihova Gospodara na Sudnjem danu stoji: "Pa će glasnik
pozvati: 'Onaj ko je nešto obožavao na dunjaluku neka ga slijedi.' Pa će oni koji su obožavali Sunce slijediti Sunce, oni koji su
obožavali Mjesec slijediće Mjesec, oni koji su obožavali tagute slijediće tagute..." da bi nakon toga Poslanik rekao: "Ostaće
samo oni koji su obožavali Allaha, pa će im biti rečeno: Šta vas je zadržalo kada su svi ljudi otišli?' Pa će reći: 'Napustili smo ih
još onda kada su nam bili potrebniji nego li danas...'"
U ovom hadisu je velika prijetnja i opomena onome ko olahko uzima kao svoje predvodnike kolovođe kufra njihove pomagače i
štićenike. Umjesto da ih napuste oni ih slijede i uzimaju za uzor, a u njihovom napuštanju i odvajanju od njih se jedino ogleda
spas na ahiretu od toga da i tada budu zajedno sa njima i njih slijede.
Iz tog razloga obavljanje namaza za onima čije je stanje takvo smatra se nedozvoljenim i to je nerazdvojni dio odricanja od
taguta i njihovih štićenika. Takvi imami, pomenuta stanja, su u suštini štićenici taguta i njegovi pomagači. Odabrali su da budu
na njihovoj strani i u njihovoj partiji. Oni su na jednoj a mi na drugoj strani, i mi i oni smo dva protivnička tabora koji se spore
oko svoga Gospodara i Njegova tevhida.
"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što
vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u
Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!'" (Mumtehine 4).
Usitinu je Džennet okružen mekarihom, stvarima koje nisu baš lahke čovjeku za izvršavanje tako da je put do Dženneta trnovit i
težak, pun prepreka,s puno smetnji, s puno krivina i skrivenih provalija, prepun neprijatelja i drumskih razbojnika.Ali, Zar
Allahova roba nije skupa?! Zar Allahova roba nije Džennet?
Allah, dželle šanuhu, kaže: „A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za
strastima onih koji ne znaju,oni te, zbilja, od Allaha nimalo odbraniti ne mogu! Nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji
Ga se boje i grijeha klone.“
Čovjeku je obaveza u svakom vremenu da slijedi Istinu pa makar bio sam.Divno li je rekao Ebu Šama u djelu El-Havadisu vel-
bida‘: Pošto je došla naredba o pridržavanju o držanju za zajednicu (džemat) time se misli na praćenje istine i njeno slijeđenje,
iako su oni koji je se drže malobrojni, a oni koji se s njom kose mnogobrojni. Jer, istina je to na čemu je bio prvi džemat od
vremena Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, a ne gledaj u mnoštvo sljedbenika laži poslije njih.
I divne li su riječi Abdullaha b. Mesu’uda,radijallahu anhu:“ Uistinu, većina ljudi je napustila zajednicu. Zajednica je ono što se
podudara s istinom, makar i sam bio.” Zato neka se musliman trudi u ostvarenju znanja i vjerovanja, i neka Allaha uzme za
upućivaća, pomagača, vladara i zaštitnika. Uistinu, divan li je On zaštitnik i pomagač.
Na kraju, Ibn Veddah prenosi od Abdullaha b. Mubareka da je rekao: Brate moj, znaj da je smrt čast za svakog muslimana koji
Allaha sretne na sunnetu. Uistinu, Allahovi smo i Njemu se vraćamo. Allahu se žalimo na našu usamljenost, odlazak braće,
manjak pomagača i pojavu novotarija. Allahu se žalimo na veličinu onoga što je snašlo ovaj ummet od odlaska učenjaka i
sljedbenika sunneta, i pojave novotarija. Kraj...

www.tewhid.blogspot.com

“Ako si od onih koji tragaju za istinom i njenim dokazima, razmisli.

A ako si od onih koji su se opredijelili za laž i žele da je dokazuju onim što su uljepšali od govora učenjaka, to i nije čudno u ovom vremenu.”