Poklanjanje sevapa umrlim muslimanima

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Umrla osoba ima koristi od

sadake koja se udjeli na njeno ime, na čemu su složni svi muslimani.
Od Poslanika s.a.w.s., se bilježi da ga je jedan čovjek upitao: „Majka
mi je umrla – da li će joj biti od koristi sadaka koju ću udijeliti
na njeno ime? Poslanik s.a.w.s., reče: Da.“ (el-Mu'udžem el-Kebir,
Taberani, br.11466.) Umrli ima koristi od hadždža koji se obavlja za
njega, od kurbana koji se kolje na ime njega, kao i od oslobađanja
roba od ropstva na ime njega. Umrli ima koristi od dove koja se uči za
njega kao i od istigfara – i to bez ikakvog sporenja među islamskom
ulemom u vezi svega navedenog.

Što se tiče posta, dobrovoljnog namaza i učenja Kur'ana – čiji su

sevapi namjenjeni umrloj osobi, islamska ulema ima dva mišljenja po
ovom pitanju: (1) umrla osoba ima koristi od tih sevapa –
mezheb je imama Ahmeda i Ebu Hanife rhm., jednog dijela
šafija i ostalih. (2) umrloj osobi ne stižu ti sevapi – što je
mezheb imama Malika i imama Šafije rhm..

Što se tiče iznajmljivanja radi učenja Kur'ana i poklanjanje istoga to

nije ispravno. Učenjaci se spore oko toga da li je dozvoljeno uzimanje
para i naknade radi podučavanja Kur'ana, učenja ezana, imameta,
bedel-hadždža itd. – jer unajmljena osoba ima određenih materijalnih
koristi od toga. Ima uleme koji smatraju sve ovo dozvoljenim, kao što
je poznato mišljenje kod imama Malika i imama Šafije.

Kaže se i da takvo što nije dozvoljeno, jer se za navedena djela

uslovljava da je onaj ko ih čini jedan od ehlul-kurbeh – onih koji se
Allahu dž.š., približavaju, što je ispravno samo od muslimana za
razliku od kafira-nemuslimana. Ova djela nije dozvoljeno činiti osim
radi približavanja Allahu dž.š., pa ako se ona budu činila radi nekih
drugih stvari – neće imati nagradu na čemu su svi složni. Allah dž.š.,
prima samo ono što se radi Njegova lica uči, a ne ono što se radi
dunjalučkih interesa uči.

Kaže se da je dozvoljeno siromašnoj osobi uzeti naknadu za navedena

djela, i da to nije dozvoljeno bogatom čovjeku, što je treći stav u
mezhebu imama Ahmeda rhm., isto onako kako je Allah dž.š., dozvolio
staratelju siročeta da se hrani iz imetka siročeta ako je siromašan, a u
slučaju da je bogat da ne dira imetak siročeta.
Ovaj stav je jači od ostalih stvaova, pa ako tako bude postupala
siromašna osoba, i bude uzimala naknadu za ta djela zbog potrebe za
njom, te kako bi se time pomagala u pokornosti Allahu dž.š. – Allah
dž.š., će je nagraditi zbog takvog dobrog nijjeta, pa će se ujedno
hraniti halalom a radiće dobra djela. Ako čovjek ne bude učio Kur'an ni
zbog čega drugog do zbog dunjalučkih razloga – od takvog učenja
nema sevapa, a ako u nečemu ne bude imalo sevapa to znači da
mejtu neće ništa ni stići.

Umrloj osobi dolaze sevapi od učinjenih dijela – ne sama djela, pa ako

se sadaka i imetak bude dao onome ko ga zaslužuje – to će stići
umrloj osobi, a ako se sadaka udijeli onome ko će se pomagati u
učenju Kur'ana i njegovom podučavanju drugih – takvo što će biti još
vrijednije i ljepše. Pomagati muslimane životom svojim i imetkom
svojim u studiranju Kur'ana, njegovom učenju i podučavanju – to je
jedno od najvrijednijih djela!

Što se tiče spravljanja hrane za svjetinu, od strane familije umrlog –

takvo što nije propisano i to djelo je novotarija. Džerir b. Abdullah
rhm., je rekao: „Okupljanje ljudi u familiji umrlog radi jela i
spravljanje hrane za njih smo smatrali jednom vrstom
naricanja!“ Mustehabb je da se familiji umrlog spremi hrana onda
kada je mejt u kuću, kao što je Poslanik s.a.w.s., rekao onda kada je
čuo za smrt Dža'afera b. Ebi Taliba r.a.: „Pripremite hranu za
dža'aferovu porodicu – stiglo ih je ono što ih je zauzelo!“

Što se tiče stalnog učenja Kur'ana na kaburu - takvo postupanje nije

bilo poznato kod Selefa. Ulema se spori u vezi učenja Kur'ana na
kaburu prilikom ukopa mejta – imam Ebu Hanife i Malik smatraju
takvo postupanje mekruhom, kao i imam Ahmed rhm., u većini svojih
rivajeta, ali je u svojim zadnjim rivajetima dozvolio učenje Kur'ana na
kaburu, prilikom ukopa mejta, shodno predaji koja je došla do njega
od Abdullaha b. Omera r.a., koji je ostavio vasijjet da mu se prilikom
ukopa prouči početak sure el-Bekare kao i njen kraj. Od nekih Ensarija
se bilježi da su ostavljali u oporuku da im se prilikom ukopa prouči
sura el-Bekara. Sve se ovo praktikovalo prilikom ukopa mejta – a što
se tiče kasnijeg učenja Kur'ana na kaburu – od Selefa se ništa ne
bilježi po tom pitanju, pa je zbog toga imam Ahmed rhm., napravio
razliku između učenja Kur'ana prilikom ukopa mejta i kasnijeg stalnog
učenja Kur'ana nakon ukopa mejta – što se smatra novotarijom koja
nema nikakvog utemeljenja.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/34.;
Džami'ul-Mesa'il, 3/133.)
 *****

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o čovjeku koji prouči

Kur'an el-'Azim, ili neki njegov dio – da li je vrijednije da sevape od
svoga učenja pokloni roditeljima svojim i umrlim muslimanima ili da
sevape od svoga učenja zadrži za sebe?

Odgovor: „Najvrijedniji ibadeti su oni koji su u skladu sa uputom i

sunnetom Allahovog Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba, kao što je
sahih putem potvrđeno od Poslanika s.a.w.s., da je na hutbi govorio:
„Najbolji govor je Allahov dž.š., govor, najbolja uputa je
Muhammedova uputa. Najgore stvari su izmišljotine; svaka
novotarija je zabluda!“

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Najbolja generacija je moja

generacija, a zatim oni koji slijede za njima!“

Abdullah ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Ko se od vas želi uputiti za

nekim nek' se uputi za onim koji je umro, jer se od živog
čovjeka nije sigurno da neće zapasti u fitnu i iskušenje; oni za
kojima se trebamo povoditi su ashabi Allahova Poslanika
Muhammeda s.a.w.s.!“

Ako se navedeno shvatilo, tvrdimo da su muslimani prvih pohvaljenih

generacija Allahu dž.š., robovali i ibadetili raznovrsnim propisanim
ibadetima, farzovima i nafilama, poput namaza, posta, kira'eta
Kur'ana, zikra itd.. Učili su dove za vjernike i vjernice, onako kako je
Allah dž.š., naredio, kako za one žive tako i za one umrle, kako
prilikom klanjanja dženaza, tako i prilikom posjete mezarjima i u
ostalim prilikama.

Od jednog dijela Selefa se bilježi da su govorili da se je kod svake

hatme Kur'ana prisutan momenat kada se dova prima, pa ako čovjek,
nakon hatme Kur'ana, bude dovio za sebe i roditelje svoje, i šejhove
svoje, i ostalim vjernicima i vjernicama – to će se smatrati
utemeljenim i propisanim postupkom. U navedeno če spadati i učenje
dove za njih na noćnom namazu, kao i u drugim momentima kada se
Allah dž.š., odaziva na dovu. Od Poslanika s.a.w.s., je sahih putem
prenešeno i to da je naredio davanje sadake za umrlog, kao i da se
isposte dani koje je umrli bio dužan napostiti.

Dakle, sadaka za umrlog je jedno od dobrih dijela, kao i post za njih za

što nam Sunnet potvrđuje da je u pitanju propisano djelo. Po osnovu
navedenih dokaza, kao i ostalih, jedan dio islamske uleme je na
stanovištu da je dozvoljeno poklanjati umrlim muslimanima
imovinske i tjelesne ibadete, što je mezheb imama Ahmeda,
Ebu Hanife, jednog dijela malikija i šafija.

Dakle, ako se umrlom poklone sevapi od posta ili namaza ili učenja
Kur'ana – takvo postupanje je dozvoljeno. Većina malikija i šafija
smatraju da je ovakvo postupanje dozvoljeno samo kada su u pitanju
imovinski ibadeti.

I pored navedenog, nije bilo u adet i praksu Selefa da kada klanjaju

nafila namaze ili poste ili hadždž obavljaju ili Kur'an uče – da sevape
od svojih dobrih dijela poklanjaju umrlim muslimanima ili samima
sebi. Njihova praksa je bila onakva kako smo je malo prije opisali, pa
ne treba skrećati sa puta Selefa jer je on vrijedniji i potpuniji, a Allah
dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.; Džami'ul-
Mesa'il, 4/200.)

*****

Šejhul-islam ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da ko prouči

„la ilahe illallah“ 70.000x, i sevape od tog učenja pokloni mejtu – da
će mu to biti zaštita od vatre – da li ovo hadis sahih ili ne? Ako čovjek
bude izgovarao „la ilahe illallah“, i sevape tog učenja pokloni mejtu –
da li do njega stižu sevapi od tog učenja ili ne?

Odgovor: Ako čovjek bude izgovorio „la ilahe illallah“ – 70.000x, ili
manje ili više od toga, i mejtu budu poklonjeni sevapi od tog učenja –
umrla osoba će imati koristi od toga, a navedeno u pitanju nije nikako
hadis, niti sahih niti da'if, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: el-Fetava
el-Kubra, 3/38.)

*****

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da li umrloj

osobi stižu sevapi od učenja Kur'ana, i zikrullaha u vidu tesbiha,
tahmida, tehlila i tekbira – ako mu se poklone, ili ne?

Odgovor: Učenje Kur'ana, od strane familije umrlog, kao i njihov

tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stižu do mejta, ako mu se poklone, a
Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

*****
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da li po
mezhebu imama Šafije rhm., učenje Kur'ana, od strane njegova
djeteta, stiže do umrlog ili ne?

Odgovor: Što se tiče poklanjanja sevapa od tjelesnih ibadeta, poput

učenja kur'ana, namaza i posta, umrlim osobama, imam Ahmed, imam
Ebu Hanife, jedan dio malikija i šafija, smatraju da sevapi od tjelesnih
ibadeta dopiru do umrle osobe, dok, za razliku od njih, većina malikija
i šafija smatraju da sevapi od tih djela ne dopiru do umrlih, a Allah
najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

*****

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Sevape od imovinskih

ibadeta (el-'ibadat el-malijje), je dozvoljeno poklanjati umrlima
bez ikakvog sporenja među islamskom ulemom, ali što se tiče
tjelesnih ibadeta (el-'ibadat el-bedenijje), poput namaza, posta,
učenja Kur'ana - među islamskom ulemom postoje dva čuvena stava
po ovom pitanju: (1) Nije dozvoljeno umrlima poklanjati sevape od
tjelesnih ibadeta – većina malikija i šafija. (2) Dozvoljeno je umrlima
poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – hanbelije, hanefije i jedan dio
malikija.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil 'ala Ibtalil-Tahlil, 3/357.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG