DUNOSTIPREMAUMRLIMA

Dr. Safvet Halilovi

Islam je kompletan sistem ivljenja u kojem su regulisana prava i dunosti, tj. odnosi i relacije ovjeka prema sebi i drugima.
Shodno tome, u islamu je jasno odreeno i propisano kako se muslimani i muslimanke trebaju ponaati u sluaju kada im
neko umre. Smatramo uputnim da, ukratko, podsjetimo na to ta su ivi duni i obavezni, shodno islamskom uenju, uiniti za
svoje umrle, kao i to ta nije dozvoljeno po islamu initi za umrle.
ta ivi moraju uiniti za umrle?
Islam, kao kompletan sistem ivljenja, precizno je odredio kodeks ponaanja ljudi u sluaju smrti. Postoji vie propisa koji su
u kategoriji stroge obaveze (farza) koju muslimani i muslimanke moraju ispuniti kada im umre neko iz njihove porodice.
Razmatrajui navedenu problematiku islamski uenjaci su precizno definisali ta se mora uraditi u sluaju kada neki
musliman ili muslimanka umru. Ta pitanja je razmatrao i istaknuti savremeni muslimanski uenjak prof. dr. Vehbe ez-Zuhajli
u svom enciklopedijskom djelu El-Fikhu-l-islami ve edilletuhu (Islamski fikh i njegova argumentacija) u kojem se, izmeu
ostalog, navodi:
1. Prva obaveza je opremanje (tedhiz) umrle osobe po islamskim propisima. Umrli se mora propisno okupati (ogasuliti),
uviti u kefine, ukopati u muslimansko greblje i treba mu klanjati denaza-namaz. Opremanje je obaveza nasljednika, a
trokovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka umrle osobe. Ukoliko umrli nema imetka tu obavezu duni su ispuniti
nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje (tedhiz) i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza (farzi-'ajn)
nasljednicima umrle osobe.
Denaza-namaz je obaveza zajednice (demata) i njeno obavljanje je u kategoriji farzi-kifajeta, tj. vjerske dunosti koja,
ukoliko je obavi jedna grupa vjernika, spada sa ostalih. Ukoliko niko ne bi obavio tu dunost, a znalo se za smrt nekog
muslimana ili muslimanke cijela muslimanska zajednica bi bila grjena i odgovorna.
2. Druga obaveza nasljednika je vraanje duga umrle osobe. Nasljednici su duni vratiti dug prije raspodjele imetka koji je
ostao kao nasljedstvo. U sluaju da umrla osoba nema imetka koji se nasljeuje, a duna je - poeljno je da nasljednici i tom
sluaju vrate dug svog umrlog zbog odgovornosti koju on ima pred Allahom, d.. U vjerodostojim (sahih) predajama navodi
se da ak ni ehid nee ui Dennet dok njegov dug ne bude vraen.
3. Trea obaveza nasljednika umrle osobe je sprovoenje oporuke (testamenta, vasijjeta) ukoliko je validan. Validnim se
smatra testament koji je u skladu sa erijatskim propisima, tj. ne prekorauje jednu treinu imetka, te da je ono to je
oporueno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti uvjeti nisu ispotovani, testament umrle osobe nije validan i
nasljednici nisu duni da ga sprovedu.[1]
ta nije dozvoljeno raditi za umrle?
Za umrle nije dozvoljeno raditi ono to je, inae, zabranjeno po islamskim propisima. U naoj sredini, s obzirom da je
sistemski i permanentno nekoliko desetljea sprovoena ateizacija drutva, udomaile su se odreene pojave u vezi sa smru,
ukopom umrle osobe, ureenjem njenog mezara i onim to slijedi poslije toga a koje, uistinu, nemaju utemeljenje u islamu i
islamskim izvorima. Mnogi Bonjaci i Bonjakinje, naalost, prihvatili su obiaje koji, ne samo da nisu islamski, ve su su
izriito zabranjeni po islamskom uenju.
Jedna od takvih pojava je izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle osobe na mezaru. To je ak prisutno i
po mezaristanima koji se nalaze uz samu damiju. Znatan broj ljudi smatra da time ine dobroinstvo svojim umrlim
roditeljima i prijateljima. Meutim, takve radnje potpuno su u suprotnosti sa sa duhom islama i njegovim nauavanjem.
Mezar treba obiljeiti na nain da se zna da je tu mezar kako se ne bi po tom mjestu gazilo, jer je to haram. Ono to se moe
tolerisati je postavljanje niana kod glave i nogu umrle osobe kako bi se znalo da je tu neiji mezar. Niani treba da budu
jednostavni, ukopani u zemlju i ne previe visoki. Takoer, dozvoljeno je na nianima napisati ime osobe koja je tu zakopana
da bi se to mjesto lake pronalo. [2]
Bilo kakva (iz)gradnja na mezaru nije dozvoljena. Naroito izgradnja nadgrobnih spomenika i stavljanje slike umrle osobe!
Te radnje su, po islamskom uenju, strogo zabranjene i onaj ko to ini grjean je i odgovoran pred Allahom, d.. Takoer,
odgovorna je cjelokupna muslimanska zajednica ukoliko samo posmatra te pojave i nita ne ini na njihovom suzbijanju.

Muslimani su duni da osiguraju za ukop svojih umrlih groblja koja e biti ureena po islamskim propisima. Oni koji ele da
se njihovi umrli ukopavaju u takva groblja, moraju potovati islamski kodeks ponaanja.
Na naim prostorima postoje i drugi obiaji koji su uveliko prisutni a za koje, doista, nema osnova u islamskim izvorima.
Sedmine, etresnice, polugodinjice i godinjice su postale pojave koje uzele toliko maha da su skoro poprimile formu
vjerskih obreda. Ima ljudi koji ne idu u damiju niti uope kljanjaju namaz, ali, i pored toga, kada im neko umre obavezno
prave sedmine, etresnice i ostalo. Na tim skupovima esto prisustvuju i ene koje tim povodom dolaze u damiju
nepropisno obuene, ime se skrnavi svetost damija koje u islamu imaju status Bujutullah, Allahovih kua na Zemlji.
Muslimani su tokom povijesti damije pravili iskljuivo radi toga da bi se u njima klanjao namaz, veliao Uzvieni Allah,
organizovala vjerska pouka djece i edukacija muslimana. Doista, alosno je posmatrati te ene koje u damije ulaze kao da su
pole na neko sijelo ili teferi, oskudno i nepropisno obuene, a nije rijedak sluaj da one ekaju pred damijom da bi se
klanjao namaz (vjerovatno zbog toga to ne znaju ili nee da klanjaju!), a potom ulaze da bi prisustvovale tzv. tevhidu, koji se
uprilii povodom sedam ili etrdeset dana od neije smrti.
Potrebno je istai da se u relevantnoj fikhskoj i akaidskoj islamskoj literaturi, gdje se tretiraju pitanja smrti, denaze, ukopa i
sjeanja na umrle, nigdje ne govori o tome da spomenute termine treba neim obiljeavati. To nije radio ni Poslanik, s.a.v.s.,
niti bilo ko u prvim generacijama islama. Taj obiaj je, najvjerovatnije, preuzet iz kranske tradicije. Zbog toga, takvu praksu
treba postepeno ukidati, a ljude educirati o tome kako da se sjeaju svojih umrlih na islamski nain.
Vrijedno je spomenuti da je autor ovog teksta o ovoj problematici (sedmine, etresnice i ostalo), u vie navrata, razgovarao sa
dr. Enesom Ljevakoviem koji je, inae, profesor fikha na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i fetva-i emin (osoba koja je
slubeno zaduena od Rijaseta Islamske zajednice u BiH da daje fetve). Dr. Ljevakovi je ukazao da sedmine, etresnice,
polugodinjice i godinjice koje se prave za umrle, nemaju utemeljenja u islamskim izvorima i da to nije nikakva islamska
obaveza. Svaki takdir (tj. odreivanje broja ili vrijednosti neemu, odnosno konkretizacija brojem, vremenom ili mjestom u
podruju vjerovanja i ibadata/obredoslovlja) mora imati utemeljenje u erijatskom Tekstu (dakle, u Kur'anu ili vjerodostojnom
Sunnetu), jer u pitanjima vjerovanja i ibadata, kao to je namaz, post, zekat, had i dr., ne moe se dodavati niti oduzimati bez
validnog dokaza, kazao je fetva-i emin.
U jednom od tih razgovora razmatrano je da li bi se takva praksa, s obzirom da je duboko ukorjenjena kod ovdanjih
muslimana, mogla, na izvjestan nain, svesti pod neki erijatski princip ili pravilo. Konstatovano je da bi se to moglo tolerisati
jedino ako bi se takve prigode koristile za edukaciju i poduavanje u vjeri, s obzirom da znatan broj ovdanjih muslimana ima
veoma slabe veze s islamom (ne dolaze ak ni na dumu, ne sluaju vazove i vjerska predavanja) a kada im neko umre onda
ele da za njihove umle proui tevhid, naroito povodom sedmine i eteresnice. To je dobra prilika da se toj populaciji, uz
uenje Kur'ana i tevhida, pripremi jedan krai vaz ili predavanje kako bi i oni neto nauili o vjeri, jer, naalost, za takve
nema druge prilike da im se uputi neki vjerski govor. Naravno, svijetu je potrebno rei (a to je, svakako, dunost uleme) da to
nije nikakva vjerska obaveza i da se to ne mora praviti; dakle, onaj ko to ne bi uradio nije uinio nikakav vjerski prijestup.
Takoer, ljudima treba pojasniti da tzv. tevhidi ne moraju biti sedam ili etrdeset dana nakon preseljenja na Ahiret. tavie,
bilo bi bolje da se, s obzirom da se ti termini vezuju za druge (neislamske) vjerske tradicije, to uprilii bez vezivanja za neki
termin ili broj dana, dakle, kad se mogne i stigne, kazao je, izmeu ostalog, fetva'i emin. On je, potom, naglasio da se na
takvim skupovima mora pridravati islamskog kodeska ponaanja i odijevanja, naroito ene i djevojke koje na takve skupove
zanju doi veoma oskudno i nepristojno obuene. Jedino tako bi se mogla tolerisati navedena praksa odravanja tevhida pred
due umrlih.
Od ega umrli imaju koristi?
Islamski uenjaci su saglasni da umrli ima koristi i nakon dunjaluke smrti od odreenih djela koja je inicirao za vrijeme
ivota. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od kojih navodimo sljedee:
* Muslim biljei u Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Kada ovjek umre i njegovo djelo se prekine (tj. prestaju mu tei sevapi), osim u tri sluaja: ako je za sobom ostavio neku
trajnu sadaku (sadekatun darije), znanje kojim se ljudi koriste ('ilmun juntefe'u bihi) ili dobrog potomka koji Allahu upuuje
dovu za njega (veledun salih jed'u lehu)."
Poznati islamski uenjak iz podruja hadiskih nauka, imam El-Munavi, rekao je komentariui navedeni hadis: U osnovi,

ovjek ima koristi od svake dove u kojoj neko moli za njega, svejedno bila ona upuena od njegova djeteta ili nekog drugog.
U hadisu je dijete posebno naglaeno da bi se podstaklo to ee uenje dova za roditelje. Takoer, treba znati da roditelji
imaju koristi od dobrih djela svoga djeteta ak ako ono i ne bi uilo dove za svoje roditelje, jer su roditelji bili uzrok njegova
postojanja, upute i slijeenja pravog puta... U hadisu nalazimo dokaz da sevapi od dove stiu do umrlog. []
* U Ibn Madeovom Sunenu zabiljeen je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"ovjeku i poslije njegove smrti tee nagrada od njegovih djela i dobroinstava: od znanja koje je irio i kojem je druge
pouavao, od dobrog potomka kojeg je ostavio iza sebe, od mushafa koji je predao u nasljedstvo, od damije koju je sagradio,
od konaita za putnike namjernike koje je sagradio, od kanala za navodnjavanje koji je prokopao, od sadake koju je izdvojio
iz svoje imovine dok je bio zdrav i iv - sve to stie do njega i poslije njegove smrti."
Na osnovu ovih, i slinih hadisa, islamski uenjaci su pobrojali djela iji je uzrok bio umrli za svog ivota i od kojih ima
koristi i nakon svoje smrti. Takvih djela ima devet vrsta, a to su:
1. Trajna sadaka, poput raznih vrsta vakufa, izgradnja kola, bolnica, domova za nezabrinute, ambulantni itd. Sve dok traju te
institucije i dok se njima koriste ljudi, umrli e imati od toga nagradu.
2. Korisno znanje, poput pisanja korisnih knjiga, udbenika i naunih djela, zatim odravanja korisnih predavanja i pounih
dersova. Ovdje se, svakako, mogu uvrstiti i razne vrste naunih izuma od ope koristi, itd. Od spomenutih i slinih stvari
umrli e, ukoliko je vjerovao u Allaha i spremao se za susret sa Njim, imati nagradu sve dok od toga to je iza sebe ostavio
ljudi budu imali koristi.
3. Hajirli dijete. To je dijete koje je odgojeno u islamu i koje je spoznalo Allahova i roditeljska prava pa se moli Allahu za
svoje roditelje, ili dijete koje radi dobra djela u ime svojih roditelja, ili koje roditeljima poklanja sevape svojih djela iz
zahvalnosti to su ga odgojili u islamu.
4. Izgradnja damije u kojoj bi se obavljao namaz i poduavalo islamu. Takva damija treba da bude izgraena u ime Allaha,
a ne radi prikazivanja, hvale ili ponosa.
5. Izgradnja raznih opekorisnih centara i odmaralita (hanova) u kojima bi besplatno boravili siromani, nevoljnici i
beskunici. U to se mogu svrstati i djeji vrtii i sirotita u kojima bi se odgajala siroad i djeca koju su napustili roditelji, itd.
6. Izgradnja vodovoda, bunara, raznih vrsta javnih esmi i sistema za navodnjavanje, koji bi koristili ljudima.
7. Izgradnja raznih pojilita ili sistema za napajanje stoke i divljai.
8. Saenje voa ili drvea od ijih plodova, drveta i hlada bi bilo koristi ljudima, pticama i ivotinjama.
9. Ostavljanje mushafa svom nasljedniku da iz njega ui, kao i uvakufljavanje mushafa za potrebe damije ili drugih mjesta u
kojima bi ljudi uili iz njih.
Za sve spomenute stvari koje ovjek uradi u ime Allaha, s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, on e od toga imati
koristi i nakon svoje smrti, odnosno, sve dok to bude koristilo ljudima. Dokaze za to nalazimo u brojnim vjerodostojnim
hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. [4]
* U Muslimovom Sahihu zabiljeen je hadis Derira ibn Abdullaha, koji kae: "Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao:

"Ko u islam unese kakav lijep obiaj imat e za to nagradu, kao i nagradu svih onih koji se tog obiaja budu drali, s tim da
njihova nagrada nee biti umanjena, a ko u islam unese kakav ruan obiaj, on e za to nositi njegov grijeh kao i grijeh svih
onih koji su taj obiaj prakticirali, s tim da njihov grijeh nee biti umanjen!"
Poznati islamski uenjak imam El-Munziri je rekao da onaj ko napie neko korisno djelo imat e nagradu za to kao i nagradu
onih koji ga budu itali, prepisivali ili radili po njemu sve dok ono postoji. A onaj ko bude napisao neko zabranjeno djelo imat
e grijeh za to kao i za sve one koji budu radili po njemu sve dok to djelo traje.
Poruka navedenih hadisa je jasna: ovjeku teku sevapi od djela koja su od opedrutvene koristi i znaaja a koja je on inicirao

za svoga ivota. Sve dok ta djela teku, i njemu teku sevapi. "Dobar potomak" koji se spominje u hadisima je veoma znaajan
za drutvo i zajednicu, jer e on biti koristan lan te zajednice i nee joj nanositi tetu.
*****
to se tie djela koja ini neko drugi za umrlog, dakle, djela koja nisu potekla od umrlog ve ih radi neko drugi nakon njegove
smrti, vano je istai sljedee: islamski uenjaci su saglasni da umrla osoba ima koristi od sljedeeg:
1. kada muslimani za umrloga Allahu upuuju dove molei za oprost njegovih grijeha,
2. kada se za umrlu osobu podijeli sadaka,
3. kada se za umrlog obavi had (i umra), s tim to su razliiti pogledi u pogledu hada za umrloga tj. ta od njega stie
umrlome: da li sevap od potroenih sredstava ili sevap za izvreni obred? Veina uenjaka je na stanovitu da umrlome ide
sevap izvrenog obreda, dok neki uenjaci hanefijskog mezheba smatraju da sevap dolazi od od sredstava koja su utroena za
obavljanje hada.
Veliki islamski uenjak imam Ibn Kajjim el-Devzijje u svom poznatom djelu Kitabu-r-ruh (Knjiga o dui) kae da u vezi s
ova tri pitanja postoji idama' (opa saglasnost, konsenzus) svih uenjaka ehli-sunneta: fakiha, muhaddisa i mufessira -svi su
saglasni da od dove, sadake i hada umrli ima koristi. Uenjaci, meutim, imaju razliita miljenja kada su posrijedi tzv.
tjelesni oblici ibadeta, kao to je post, namaz, uenje Kur'ana i zikr; jedni smatraju da i od toga umrli ima koristi a drugi to ne
prihvataju. [5]
U vezi s navedenim (spornim) pitanjima postoje opirne rasprave u fikhskim djelima na arapskom i drugim jezicima. [6]
Korisno je znati da je ono oko ega je ulema saglasna, dakle, gdje ne postoji razmimoilaenje, bolje i efdalnije za slijeenje
od onoga oko ega se razilaze islamski uenjaci. U nastavku slijedi, ukratko, osvrt na jednu pojavu koja je uveliko prisutna na
naim prostorima, a to je uenje Kur'ana za umrle ili pred due umrlih.
Uenje Kur'ana za umrle
Obiaj uenja Kurana za umrle je pojava koja je poprilino rairena meu muslimanima Bosne i Hercegovine. To naroito
dolazi do izraaja u ramazanu. Tada se po damijama brojne hatme i jasini poklanjaju pred due umrlih. Evidentno je da je
manji broj onih koji lino ue Kuran pred due svojih umrlih, jer se veina, s obzirom da ne poznaje arapsko pismo,
opredjeljuje za naruivanje, odnosno iznajmljivanje onih koji e to initi.
Pitanje uenja Kurana za umrle spada u pitanja o kojima nema jednoglasnog stava islamskih uenjaka. O takvom uenju
postoje dugake rasprave meu ulemom: jedni kau da sevap od tog uenja dospijeva umrlom, a drugi tvde suprotno. Svaka
strana navodi brojne argumente. No, svi su saglasni "da se za takvo uenje ne moe uzeti nadoknada, jer ukoliko ua uzima
nadoknadu za ono to je prouio onda nema sevapa i takav postupak je zabranjen (haram), i onome ko daje i onome ko
uzima." [7]
Po hanefijskom mezhebu, uenje Kurana za mrtve moe se tolerisati jedino u sluaju da pojedinac (pro)ui Kuran i pokloni
sevape tog uenja onome kome eli od svojih umrlih, ali - bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati uenjak hanefijskog
mezheba, ejhul-islam Ibn Ebil Izz (preselio na ahiret 792.h.god./1389. godine), u znamenitom Komentaru Tahavijine
poslanice o akaidu (El-'Akide et-Tahavijje) tvrdi kako sevapi od takvog uenja stiu umrlom, ali, istovremeno, kategoriki
odbija uenje uz uzimanje bilo kakve materijalne nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente. [8]
U Enciklopediji fikha (El-Mevsuatu-l-fikhijje) nalazi se sljedei citat:
"Hanefijski mezheb je kategorian kada je rije o uenju Kurana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jeduzu) i od
takvog uenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je grijean! U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava ak
ni uzimanje nadoknade za poduavanje Kuranu, ali kasniji uenjaci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana." [9]
To bi, dakle, ukratko bio stav hanefijskog mezheba o spomenutom pitanju. Bosanskohercegovaki muslimani su sljedbenici
hanefijskog mezheba, jo od dolaska islama na ove prostore pa do danas. udno je da taj mezheb ima tako jasan stav u vezi s
navedenim pitanjem, a da se to u stvarnosti ne potuje. Postoji vie razloga koji su uzrok tome, a veliku odgovornost snose

upravo oni koji su preuzeli obavezu i emanet organizovanja vjerskog ivota muslimana na ovim prostorima. Vallahu-lmustean!
Uenje Kur'ana umrlima u fetvama Husein-ef. oze
Husein-ef. ozo je markantna linost meu bonjakom ulemom 20. vijeka. Studirao je na uvenom Al-Azharu prije Drugog
svjetskog rata, a radio i djelovao u izuzetno tekim okolnostima Titove komunistike Jugoslavije. Napisao je vie lanaka i
fetvi u tadanjoj islamskoj periodici. [10]
U svojim fetvama rahmetli ozo je u vie navrata razmatrao pitanje uenja Kur'ana za umrle. Ineresantni su njegovi odgovori.
On zastupa stav da se Kur'an moe uiti umrlima i da od toga oni imaju koristi, ali ua ne smije uzimati bilo kakvu
nadoknadu. Uenje Kur'ana za pare je - smatra ozo - skrnavljenje Kur'ana kao Boije upute ljudima. Ta zabluda ima svoje
razloge:
1. Opa orijentacija na smrt i mrtva ovjeka koja je zadesila muslimane u vremenu dekadence. To je velika deformacija
islama jer je islamskim propisima dat samo metafiziko-eshatoloki smisao. Ovozemaljski smisao propisa potpuno je
zanemaren. Kur'an se prestao uiti ivima da bi im posluio kao pravilo i putokaz u ivotu. On se sada ui mrtvima, iako je
sasvim jasno da je doao ivom ovjeku da ga poui kako treba da ivi i da u ivotu na ovom svijetu zaradi vjenu sreu na
ahiretu. Zbog takve pogrene orijentacije dolo je do zloupotrebe Kur'ana, jer se on poeo koristiti za sve samo ne za ono
emu je namijenjen - tvrdi profesor Husein ozo.
2. Drugi razlog je komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid'ati), obiaji i zablude koje su dobile obiljeje vjere
nastale su smatra profesor ozo - iz komercijalnih razloga. [11]
Zato, u jednoj od svojih fetvi, rahmetli ozo poruuje: "Krajnje je vrijeme da se okrenemo ivima i da Kur'an ponemo uiti
ivima. On je doao da ive ui kako treba ivjeti. On koristi mrtvima samo onoliko koliko su ivjeli po njemu i koliko su
primjenjivali u svakidanjoj praksi njegove principe." [12]
Rahmetli ozo se s velikom arom zalagao za ispravljanje pogrenog odnosa koji znatan broj muslimana ima prema Kur'anu.
U fetvi br. 358 on kae:
"Stvar ispravljanja greaka i zabluda koje su poprimile obiljeje vjere nije ba tekla lahko i jednostavno. Mi smo svjesni toga.
Zato nas otpor nimalo ne uzbuuje. Uenje Kur'ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrene orijentacije i pogrenog
odnosa prema Kur'anu. (...) Kur'an je prestao biti zakon ivota. Drimo ga u kui radi berieta. Piemo iz njega hamajlije i
zapise, uimo ga mrtvima... Uivamo i u njegovoj muzici i dobrom mekamu. Sve je vie nego ono radi ega je objavljen. Bit
e mnogo potekoa u mijenjanju ove koncepcije. Ve je u toku proces mijenjanja ali e on dugo trajati. Za hator istine, htjeli
bismo rei da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima i kod priznatih fakiha i autora, uope ne postvalja pitanje
uenja Kur'ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti uenja Kur'ana mrtvima bez novca: da li
od takvog uenja ima koristi umrlom ili nema. Uenje Kur'ana mrtvima dozvoljava se iskljuivo pod uvjetom da ua ne
naplauje to uenje." (Fetve, I, 335)
Na pitanje "da li se mogu gotove hatme prodavati kao to to neki ine", Husein-ef. ozo je odgovorio: "Treba jedanput
zauvijek znati da se sa Kur'anom ne moe ni u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur'anskim ajetima predstavlja teak grijeh.
Na mnogo mjesta u Kur'anu najotrije se osuuje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja gotovih hatmi spada u
zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko ponienje i uvreda za Kur'an da ga upletemo u nae pekulacije i pretvorimo u sredstvo
za postiznaje naih sebinih materijalnih interesa." (Fetve, I, str. 98)
Na pitanje "da li se za uenje Kur'ana mrtvima mogu uzimati hedije, bez pogaanja o cijeni", rahmetli ozo je odgovorio:
"Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema uenju Kur'ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje plaa u
hedije je najobinija pria i nedopustiva pekulacija. Gledali smo slinu pekulaciju i vrlo prozirnu hilei-er'ijju kod prodaje
Kur'ana u Turskoj. Umjesto rijei cijena, pie hedija 800 lira. Ova igra, koliko je odraz jednog naivno formalistikog i
primitivnog shvaanja, ona istodobno predstavlja grubu pekulaciju. I iskati-salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem
njihovog oslobaanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra poiva na istoj pekulativnoj osnovi. Mi
forsiramo i preporuujemo da se umjesto hatmi i tevhida alju prilozi medresi sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za duu
umrloga, u ije se ime alje, ne zahtijevajui od medrese uenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa uenjem islama. Od

ovog priloga umrli e zaista imati veliki sevap. Njemu e trajno tei dio sevapa od svih dobrih djela medrese i uenika, koja
su omoguena ovim prilozima." (Fetve, II, str. 83)
U fetvi br. 437, na pitanje "da li se moe mrtvima pokloniti Jasin na gramofonskoj ploi", dat je sljedei odgovor:
"Ne moe se mrtvima uiti Kur'an na gramofonskoj ploi. Mrtvima se poklanja sevap od uenja. Naime, taj sevap poklanja
ua, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo moe pokloniti. Ploa nema sevapa od uenja, niti ga moe drugom
pokloniti. Ploa ne ui sa namjerom niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur'an ne moe uiti mrtvima za pare. Rekli
smo da samo ua moe pokloniti umrlome svoj sevap od uenja. Ako on taj sevap proda ili naplati, on ga vie ne moe
poklanjati, jer ga je prodao i on nije vie njegovo vlasnik. Taj sevap nije postao vlasnitvo kupca, jer se izgubio i bio poniten
u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji. Takoer je, iz istog razloga, iznos dat kao naknada za uenje izgubio svojstvo sadake, jer
nije dat kao sadaka nego kao protuvrijednost za uenje pa zbog toga mrtvome nema nita ni od tog iznosa. Uenje kur'ana
mrtvima za pare predstavlja nedozvoljeni kupoprodajni akt u kojemu se, usljed toga, ponitava sevab i od uenja i od novca.
Mrtvome od svega toga nee biti koristi." (Fetve, I, str. 409)
U fetvi br. 557 profesor ozo pojanjava ta je to to koristi umrlima i ta ivi mogu uiniti za svoje merhume. U tom pogledu
on kae:
"O pitanju uenja Kur'ana mrtvima za pare pisano je nebrojeno puta. Kada bi se sve sakupilo na jedno mjesto izala bi itava
knjiga. U svim tim pisanjima reeno je jasno i odreeno da, prema propisima islama, nije dozvoljeno uiti Kur'an za pare
mrtvima. Mrtvima moe svako prouiti ono to zna i pokloniti im sevap od toga. Ali je najvanije i najsevapnije da se
potovanje prema mrtvima iskazuje putem dobrih djela, pomaganjem ivih i doprinosom za ope, zajedniko dobro." (Fetve,
II, str. 69-70)
Na kraju, kao zakljuak, moemo rei sljedee:
Kur'an se moe uiti pred due umrlih na nain da svako ui svome umrlom i za to ne uzima bilo kakvu materijalnu
nadoknadu. Uenje Kur'ana za pare nije ispravno. Pogreno je, takoer, shvaanje da umrli imaju koristi iskljuivo od uenja
Kur'ana. Prema jednoglasnom miljenju islamskih uenjaka mrtvi imaju koristi od:
1. dove koja se upuuje Allahu za oprost njihovih grijeha,
2. sadake koja se za njih dijeli,
3. hada i umre koji za njih budu obavljeni. Ostali oblici sjeanja na umrle su diskutabilni meu islamskom ulemom.
Zato je pohvalno da vjernici upuuju dove Svevinjem Allahu da se smiluje umrlim, oprosti im grijehe, pree preko njihovih
hravih djela i uvede ih u Dennet. Takoer, potrebno je za umrle dijeliti sadaku i initi djela koja su od ope koristi za
drutvo pa onda poklanjati sevape od tih dijela pred due merhuma. Ako postoji mogunost, veoma je lijepo za umrlog obaviti
had i umru. Od toga umrli, kau islamski uenjaci, zasigurno imaju koristi.
U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine postoje i drugi, doista, udni i islamu potpuno strani obiaji. Tako, npr., u nekim
mjestima, kada se umrla osoba oprema (dakle, gasuli i umotava u kefine), tada joj na prsa, ili oko vrata stavljaju tzv. Nurdovu ili, ak, ispisanu suru El-Mulk (Tebareke)! To se radi, jer, navodno, titi od kaburskog azaba!? Takve radnje su, uistinu,
potpuno strane islamu i islamskim propisima i to nije dozvoljeno raditi. Dakle, onaj ko to radi ini erijatski prijestup (haram),
radi ono to je grijeh i za to e odgovarati pred Allahom Uzvienim! Onaj ko bi oporuio da se to uradi nakon njegove smrti,
pa da mu prilikom opremanja to stave na prsa ili oko vrata takva oporuka se nee izvriti jer je suprotna islamskim
propisima. Ono to ima osnove u islamu jeste da ovjek, za svoga ivota, ui dove i moli Allaha, d.., da ga sauva od
kaburskog azaba i dehennemske kazne, jer je to Muhammed, alejhisselam, sam inio i preporuio svojim sljedbenicima da
rade. Takoer, preporueno je da se ui, svako vee prije spavanja, sura El-Mulk (Tebareke), koja e, kao to se navodi u
vjerodostojnim hadisima, biti zatitnica u kaburu onome koje bude stalno uio. Ta plemenita sura, kao to se navodi u
relevantnoj tefsirskoj literaturi, ima brojne nazive, izmeu ostalog, i ove: El-Vakije, to znai Zatitnica, ili El-Mundije - Ona
koja spaava. udno je, subahanellah, kako se pojedini ljudi ponaaju: umjesto da, za svoga ivota, ue dove i ovu plemenitu
suru, oni trae da im to neko ispie i na vrat okai kada umru, kao da je mogue, neuzu billah, prevariti Munkira i Nekira,
plemenite meleke koji su zadueni da rade samo ono im je naredio njihov Gospodar.
U nekim mjestima nasljednici umrle osobe pale svijee u odreenim danima na mezaru svoga umrlog. Takva praksa nema
nikakvog utemeljenja u islamskim izvorima i, bez dvojbe, preuzeta je iz kranske tradicije. Paljenje svijea na mezaru nije
dozvoljeno muslimanima jer su denaza-namaz i ukop umrle osobe obredoslovne radnje, dakle podruje gdje je tano

propisano kako se treba postupiti, a muslimani su obavezni pridravati se islamskih odredbi i propisa u vezi s tim pitanjima.
Allaha Uzvienog molimo da se smiluje nama i naim umrlim i podari, i nama i njima, Svoju milost i okrilje!
(Izvor: Takvim za 2010. godinu, str. 95-109)
FussNote:
1]

Opirnije o ovoj problematici vidjeti: dr. Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhu-i-slami ve edilletuhu, Daru-l-fikr, Bejrut, 1996., II, str.
456-457.
2]
U vezi s ovim pitanjem (postavljanje niana na mezaru i ispisivanje imena umrle osobe na njima) autor ovog teksta je, za
vrijeme dok je bio student na Al-Azharu u Kairu, razgovarao sa ejhom Jusufom el-Karadavijem koji, inae, slovi za jednog
od najveih islamskih uenjaka dananjice. Nakon to je cijenjeni ejh upoznat s navedenim, izjavio je da se to moe
tolerisati. Bilo kakva druga gradnja na mezaru nije dozvoljena, naglasio je ejh El-Karadavi.
Navedeno prema: Sulejman Topoljak, Smrt i kaburski ivot, Biha, 2006., str. 77.
3]
Navedeno prema: Sulejman Topoljak, Smrt i kaburski ivot, Biha, 2006., str. 77.
4]
Vidjeti: Sulejman Topoljak: Smrt i kaburski ivot, str. 75-76.
5]
Vidjeti: Ibn Kajjim el-Devzijje, Kitabu-r-ruh, El-Mektebetu-t-tevfikijje, Kairo, str. 161-162. Vidjeti, takoer, prijevod
prvog dijela ove izuzetno korisne knjige na bosanski jezik, koji je sainio Mustafa Prljaa, Knjiga o dui, Sarajevo, 2003., str.
287.
6]
U vezi s ovom tematikom koristan tekst napisao je prof. dr. Sulejman Topoljak, u svojoj knjizi Smrt i kaburski ivot. On tu,
izmeu ostalog, razmatra pitanje namaza i posta za umrlu osobu i, nakon navoenja stavova islamskih uenjaka u vezi s ovim
pitanjem, istie da se to moe initi, ukoliko bi to neko elio da radi ali to nije obaveza nasljednika. Dakle, ko bi to elio moe
za svog umrlog klanjati i postiti (naravno, ovdje se misli na nafile) i sevape od tih dobrih djela pokloniti umrlome. Isto vai i
za zikr, spominjanje Allaha, i to se moe uiniti za umrlog. to se tie tzv. iskupljenja od dehennemske vatre, tj. uenja
odreenih zikrova (kao npr. sto puta kul huvellahu ehad, ili sedamdeset hiljada puta la ilahe illallah) s ciljem otkupa umrle
osobe od dehennemske vatre, profesor Topoljak je naveo mieljenje istaknutog hadiskog uenjaka hafiza Ibn Hadera
el-'Askalanija koji je rekao da je hadis koji govori o tzv. iskupljenju izmiljen, dakle, apokrifan (mevdu') i da ga nije
dozvoljeno prenosti bez upozorenja na njegov status.
Potom je dr. Topoljak kazao da onaj ko bi praktikovao spomenuti zikr oslanjajui se na hadis o tzv. iskupljenju i vjerujui u
nagradu koja se u njemu spominje, smatralo bi se da je uradio djelo koje nije dozvoljeno u islamu, s obzirom da je taj hadis
apokrifan (izmiljen). To, dakle, nije radio Allahov Poslanik niti je takva praksa potvrena od njega. Svi hadiski stunjaci su
odbacili hadise koji tretiraju spomenuto iskupljenje. Meutim, ko bi praktikovao navedeni zikr radi postizanja berieta i pri
tome se ne bi ograniavao brojevima od takvog zikra bi imao sevape. Ako bi se takav ili slian zikr uio, a potom sevapi
pokonili umrlome, on bi od toga imao koristi, naravno ukoliko se za to ne bi uzimala nikakva materijalna nadoknada,
zakljuio je profesor Topoljak.
7]
Vidjeti: Sejjid es-Sabik, Fikhu-s-sunne, El-Feth li-l-'ilami-l-'arebi, Kairo, 1996., I, str. 444.
8]
Vidjeti: erhu-l-Akideti-t-Tahavijje, El-Mektebu-l-islami, osmo izdanje, Bejrut, 1984., str. 457- 458.
9]
Vidjeti: El-Mevsuatu-l-fikhijje, Ministarstvo vakufa, Kuvajt, 1993., I, str. 291.
10]
Rahmetli ozo je due vremena (od 1960. do 1980. godine) odgovarao na pitanja koja su mu postavljali itaoci Glasnika,
tadanjeg glavnog glasila Vrhovnog islamskog starjeinstva u Jugoslaviji. Te odgovore je kasnije sakupio i tematski poredao
Aziz-ef. Hasanovi, a tampani su u dva toma u izdanju Bemusta u Sarajevu, 1999. godine.
11]
Vidjeti: Husein ozo, Fetve, II, str. 76-77.
12]
Ibid., I, str.