Professional Documents
Culture Documents
izbor:
Salih Kurdi
Naslov originala
MAVDUAT EL-ISLAMIJJA
Naslov prijevoda:
ISLAMSKE TEME
Pripremio
Salih Kurdi
S arapskog preveo
[erijatski recenzent
Likovno-tehni~ki
urednik
Lektor i korektor
Omer Resulovi}
DTP
[tampa
OKO - Sarajevo
Tira`:
30 000
KNJIGA BROJ 16
Tre}e izdanje
BESPLATNI PRIMJERAK
Izdava~
PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala
Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo
je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas
odvoje od puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: Reci:
Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni,
tako|er, veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje
objavljujemo. (Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi:Reci: Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina
ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a
neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na
abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.
Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en
i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu:D`ine
i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti
predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera
provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih
muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti,
u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te
uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom
ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a
djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim
{to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir
~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda
vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo
odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u
skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i
pravi put pomo}u Allahova svjetla.
Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e
samo onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se
budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik,
a.s., tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim
dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke,
prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi,
najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se.
Direktor Regionalnog ureda
Visokog saudijskog komiteta za Evropu
Naser b. Abdurrahman es - Saeed
BID'AT - NOVOTARIJA
Dra`e mi je da vidim u mesd`idu vatru koju ne mogu ugasiti nego da vidim bid'at
(novotariju) koji ne mogu promijeniti. (Ebu-Idris el-Hulani)
Bid'at u arapskom jeziku zna~i izum ili pronalazak kojem nije prethodilo ne{to poput
toga. Zato se ka`e da je ~ovjek izumio ne{to, tj. prona{ao je ne{to {to nije bilo poznato.
Novotarija se mo`e podijeliti u dvije grupe:
Prvo: Novotarije u obi~ajima i one su u osnovi dopu{tene ukoliko ne postoji tekst Kur'ana
ili sunneta koji to zabranjuje, kao {to je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio
ustajanje pred vladarima na na~in kako su to u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,
radili Perzijanci. Oni su ustajali pred vladarima, a zatim im se naklonili (ruku' u~inili). To je
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio jer ruku' i sed`da pripadaju samo Allahu
Uzvi{enome. Me|utim, druge obi~aje kod stranaca islam priznaje ukoliko se ne kose sa
[erijatom. U dopu{tene stvari (koje se ne smatraju novotarijama u vjeri) u islamu spadaju i
svi proizvodi (kompjuter, auto, avion, telefon...) koji nisu postojali u vrijeme Resulullaha,
sallallahu 'alejhi ve sellem, a za koje nema zabrane.
Drugo: Novotarija u vjeri, ona je zabranjena, a osnova u ibadetima jeste da musliman ne
mo`e robovati Allahu, d`elle {anuhu, osim na na~in kako mu je Gospodar, subhanehu ve
te'ala, naredio i kako je to dostavio Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, bez izmjene,
iskretanja, dodavanja ili oduzimanja bilo ~ega u vjeri. Osnova su toga rije~i Resulullaha,
sallallahu 'alejhi ve sellem:
Ko unese ne{to novo u ovu na{u stvar (vjeru) {to joj ne pripada, to je redd (to se
odbacuje i ne pridaje mu se va`nost). (Buhari i Muslim)I ka`e Resulullah, sallallahu 'alejhi
ve sellem:
Ko uradi ne{to {to nema osnove u vjeri, to je redd. (Muslim)Zato se u [erijatu bid'atom
defini{e svaki novi na~in kojim se iskazuje robovanje Allahu, 'azze ve d`elle, a koji nema
osnove u [erijatu, odnosno na~in koji je u suprotnosti sa Kur'anom, sunnetom i putem
ispravnih prethodnika.[ejhul-islam Ibn-Tejmijje, defini{e bid'at i ka`e: Bid'at je ono {to je u
14
Islamske teme
Islamske teme
15
to spada u dalalet. Islam je ~ist od toga, bilo da se to odnosi na pitanja uvjerenja, djela, rije~i
koje ~ovjek ispoljava ili krije u sebi. Svi oni koji govore da postoje dobri bid'ati nemaju dokaza
za to osim rije~i Omera, radijallahu 'anhu, u vezi s pitanjem teravih-namaza, a {to smo
prethodno objasnili.
VRSTE BID'ATA
Postoje dvije vrste bid'ata:
Prvo: bid'at rije~ima i bid'at uvjerenja, poput izjava mu'tezila, d`ehemijja, rafida i nekih
drugih sekta koje slijede njihovo uvjerenje. Primjeri bid'ata u rije~ima su dodavanje ne~ega
ezanu {to mu ne pripada, poput rije~i nakon {ehadeta: E{hedu enne Alijjen velijjullah
(Svjedo~im da je Alija Allahov {ti}enik) i rije~i: Hajje ala hajril-'amel (Po|ite na najbolji
posao), koje se dodaju nakon rije~i: Hajje ales-salah! i Hajje alel-felah!
U ovu vrstu bid'ata spada i uvjerenje nekih sekti da postoji dvanaest bezgrje{nih imama,
a koji poti~u iz Resulullahove, sallallahu 'alejhi ve sellem, loze i to zahtijeva vjerovanje u njih,
a posljednji od tih imama je imam El-Mehdi koji je po njihovom vjerovanju `iv ve} 1200 godina
i koji se izgubio iz vida od ljudi u jednom od podruma u gradu Es-Samera', u Iraku. Tako|er
njihovo vjerovanje zasniva se na vjerovanju u poseban Kur'an koji }e se pojaviti pred Sudnji
dan i u koji }e se pozivati njegove pristalice.
Drugo: bid'at u ibadetu, tj. robovanje Allahu na na~in kojeg On, subhanehu ve te'ala, nije
propisao.
Ovaj bid'at dijeli se u vi{e grupa:
1. Bid'at koji je uveden kao osnovni dio ibadeta, tj. da se uvede ibadet koji nema osnove
u [erijatu, poput nepropisanog namaza, nepropisanog posta, praznika koji nemaju osnove
i drugo.
2. Bid'at koji se dodaje na ibadet koji ve} postoji u [erijatu, kao dodavanje petog rekata
podne ili ikindija-namazu, ili postiti dva dana bez prekida i tome sli~no.
3. Bid'at u obliku ibadeta koji se obavlja na nepropisan na~in, poput teravih-namaza na
na~in koji nije propisan od Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao da se klanja dvadeset
ili trideset {est rekata sa samo jednim selamom.
4. Bid'at kojim se ~ini ibadet u odre|enom vremenu u kojem nije propisan doti~ni ibadet
da se mo`e ~initi, kao odre|ivanje polovine {a'bana za post i posebni no}ni namaz. U
osnovi post i no}ni namaz propisani su, ali odre|ivanje posebnog vremena za te ibadete
16
Islamske teme
Islamske teme
17
postala napada~em i kolonizatorom {to je iznenadilo islamski svijet koji je ve} dugo vremena
u d`ahiluku (neznanju). Toliko su muslimani bili zaostali da su pojedinci po~eli pozivati ka
promjeni islama na na~in na koji je kr{}anstvo mijenjano i da se time izoluju islamske vo|e
iz javnog `ivota, da se islamski zakoni zamijene francuskim ili ala francuskim zakonima
kako bi se slijedila Evropa, koja je napredovala na takav na~in.
Ali, oni su zaboravili da islam nije izvitopereno kr{}anstvo, da ulema islama zajedno sa
halifama nije poput evopskih vladara i monaha. Zato je dugo trajala borba izme|u iskrenih
sljedbenika sunneta i onih koji su napustili svoju vjeru i ummet kojem pripadaju. Takvi su
pozivali da vlast pripada Allahu samo u d`amijama, a da van d`amije pripada narodu. To je
kratak prikaz onoga u {ta pozivaju sekularisti. Njihov broj nije mali, a Zapad uveliko poma`e
njihove pristalice kojih ima me|u vladarima, piscima, profesorima, vojnim licima i drugima.Taj
sukob }e trajati sve dok se ne uzdigne bajrak istine i dok se ne potvrde rije~i Resulullaha,
sallallahu 'alejhi ve sellem: Allah ne}e ostaviti ni jednu ku}u, a da Allah u nju ne uvede islam,
sa mo}i silnoga s kojom }e Allah uzdignuti islam i njegove sljedbenike; a sa poni`enjem
poni`enog Allah }e poniziti nevjerstvo i njegove sljedbenike. (Es-Silsiletus-sahihah, {ejh ElElbani)
Nema sumnje da je sekularizam u suprotnosti sa vjerom, jer on slijedi put koji nije~e
Allaha kao vladara i zakonodavca, put koji nije~e d`ihad, da'vet i rad na tom putu {to je
otpadni{tvo od vjere. Sekularizam je jedan od najve}ih bid'ata iz razloga {to veliki broj
muslimana koji klanjaju, poste i daju zekat slijede taj pravac i oni ka`u da nije dopu{teno da
vlast ima ikakve veze sa vjerom i da treba odvojiti vjeru od dr`ave. Za vjeru ka`u da
odre|uje drugi svijet, dok na ovom svijetu ljudi odabiru na~in `ivota koji smatraju da je
najbolji za njih.
Zbog velike opasnosti ovog savremenog bid'ata potrebno je ljudima ukazati na njega,
kao i na pogre{ne tvrdnje kojima se `eli pribli`iti ljudima taj put govore}i im da ostaju
muslimani iako slijede sekularizam???
Kako vidimo iz navedenog bid'at i sunnet su dva razli~ita puta, dvije suprotnosti. Ve}ina
uleme je do sada pisala o bid'atu, a da se u tome nije dotakla sunneta, jer je on osnova iz koje
se izvode pravila. Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, upu}ivao je ljude na sunnet, a zatim
ih upozoravao da se klone bid'ata, {to vidimo iz slijede}ih hadisa:
1. Prenosi se od D`abira da je rekao:
Kada bi Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, dr`ao hutbu, o~i bi mu pocrvenjele,
podigao bi svoj glas i rekao: Nakon navedenog, zaista je najbolji govor Allahova knjiga i
najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Najgore stvari su novine, a
svaka novina je novotarija, a svaka novotarija je zabluda.' (Buhari)
18
Islamske teme
Islamske teme
19
20
Islamske teme
znanje i otvara se put neznanju, kao {to ka`e Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem:
Allah ne}e uzdignuti nauku time {to }e je uzdignuti od ljudi, ve} }e uzdignuti nauku time
{to }e usmrtiti u~enjake. I kada ne bude ostao ni jedan u~enjak, ljudi }e po~eti slijediti
neznalice, pa }e biti pitani i oni }e davati odgovore bez znanja, pa }e zalutati i druge dovoditi
u zabludu. (Buhari i Muslim)
Novotarijama se niko ne mo`e suprotstaviti do u~eni ljudi i kada nestane nauke i u~enih,
tada }e se otvoriti vrata bid'atima i njihovom {irenju.
Drugi razlog jeste: slije|enje strasti.
Oni koji ne slijede Kur'an i sunnet oni slijede svoje strasti:
Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima
svojim, a zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu
uputu (Kur'an, XXVIII/50)
Reci ti meni ko }e uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo,
onoga koga je Allah znaju}i ga u zabludu ostavio i sluh njegov i srce njegovo
zape~atio, a pred o~i njegove koprenu stavio. Ko }e mu, ako ne}e Allah, na Pravi
put ukazati? (Kur'an, XLV/23) - a bid'at je produkt strasti.
Tre}e: slijepo slije|enje jednog mi{ljenja ili li~nosti.
Ukoliko ~ovjek slijepo slijedi ljude, to ga udaljuje da do|e do pravih dokaza i poznavanja
istine. Ka`e Allah, d`elle {anuhu:
A kada im se rekne: Slijedite Allahovu objavu! - oni odgovaraju: Ne}emo,
slijedit }emo ono na ~emu smo zatekli pretke svoje. (Kuran, II/170) Takvi su
danas oni koji su privr`eni odre|enim pravcima i sektama, pa kada se pozovu da slijede
Kur'an i sunnet i da napuste ono {to je u suprotnosti sa njima, oni se pravdaju svojim
pravcima, {ejhovima i precima.
^etvrto: slije|enje i poistovje}ivanje sa nevjernicima.
Ve}ina muslimana danas slijedi nevjernike i to je jedna od najve}ih novotarija i najve}ih
opasnosti na{em ummetu. Muslimani slijede nevjernike pripisuju}i Allahu druga, prave}i
sve~anosti koje nemaju osnove u Kur'anu i sunnetu. S druge strane uo~ljiv je nedostatak
znanja i u~enih ljudi koji bi trebali predvoditi ummet i ukazivati mu na pravu vjeru. Manjkavost
je i u samom nastavnom programu gdje se predmet izu~avanja islama stavlja na marginu i
prepu{ta se slobodi odabiranja, umjesto da se taj predmet uvede kao glavni predmet kako
bi se odgojile generacije koje }e poznavati svoju vjeru. Na drugoj strani, vidjet }emo kako se
sekularisti bore za svoju ideologiju koju proturaju u {kole kao jedan od glavnih predmeta,
~ak i u sredinama gdje su muslimani ve}insko stanovni{tvo.
Islamske teme
21
22
Islamske teme
Islamske teme
23
SLJEDBENIK NOVOTARIJE
I NJEGOVO POKAJANJE
U vezi s pitanjem pokajanja sljedbenika novotarija, ka`e Alija, radijallahu 'anhu: Sljedbenik
novotarije ne napu{ta novotariju, a da ne po~ne slijediti goru od nje. Ove rije~i Alije, radijallahu
'anhu, u skladu su sa hadisom Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, u kojem govori o
sljedbenicima novotarije:
Oni izlaze iz vjere kao {to izlazi strijela iz luka, zatim se ne}e vratiti vjeri sve dok se ne
vrati strijela u svoj luk. (Ebu-Davud)
Ovaj je hadis dokaz njihova nenapu{tanja bid'ata i njihova nepokajanja, osim onih kojima
se Allah smiluje, a prenosi se od Enesa ibn-Malika da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve
sellem, rekao:
Allah je stavio zastor na tevbu svakog sljedbenika novotarije. (Et-Taberani, El-Bejheki)
ZAKLJU^AK
Bid'at je oda{ilja~ nevjerstva i uno{enje u vjeru onoga {to Allah i Njegov Poslanik nisu
propisali. Zbog toga je bid'at gori od ~injenja velikih grijeha. [ejtan se vi{e raduje bid'atu od
~injenja velikih grijeha, jer zna da se ~ovjek kaje za svoje grijehe, dok onaj koji ~ini bid'ate
smatra njih osnovom vjere kojom se pribli`ava svome Gospodaru i ne kaje se zbog tih
novotarija. Bid'ati uni{tavaju sunnete i sljedbenici novotarija preziru sunnet i njegove
sljedbenike. Time se sljedbenici novotarija udaljavaju od Allaha i zaslu`uju Njegovu kaznu
jer prouzrokuju bolest ljudskih srca, kao i nered.
Na osnovu navedenog, zabranjuje se posje}ivanje sljedbenika novotarija i sjedenje sa
njima, osim radi savjetovanja njih i ukazivanja im na {tetnost njihovih postupaka. Ina~e,
ukazivanje po{tovanja takvima mo`e samo negativno djelovati. Ukoliko i pored savjetovanja
sa njima to ne doprinese njihovom napu{tanju novotarija, du`nost je ukazati na njihovo zlo
i na opreznost od njihova djelovanja. Tako je du`nost u~enih da im se suprotstavljaju, jer je
velika opasnost za vjeru slije|enje novotarija. Neophodno je znati da oni koji se suprotstavljaju
vjeri potpoma`u {irenje novotarija i oni to poma`u na razne na~ine, jer znaju da je u tome
*
24
Islamske teme
26
Islamske teme
Tuma~e}i ajet:
Kakva god vas nevolja zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On
mnoge i oprosti. (Kur'an, XLII/30), Ibn-Kesir u svome tefsiru prenosi hadis: Kada je
objavljen ovaj ajet, rekao je Resulullah, sallahu 'alejhi ve sellem:
Tako mi Onoga u ^ijoj ruci je du{a Muhammedova, nema ogrebotine, ni prolijevanja
znoja, niti uganu}a noge, osim zbog grijeha, a Allah mnogo od toga pra{ta.
Dok El-Kurtubi tuma~e}i spomenuti ajet u svome tefsiru spominje hadis:
Kakva god vas neda}a zadesila, tj. bolest, kazna ili belaj na dunjaluku, to je zbog onoga
{to su va{e ruke zaradile.
Ovakvi primjeri u Allahovoj knjizi su mnogobrojni. U svakom je ajetu pouka, u svakom
kazivanju o prija{njim narodima je opomena onima koji imaju svijesti, koji ~uju i svjedoci su
toga. Oni koji se okrenu od Allaha, subhanehu ve te'ala, i predaju se samo dunjaluku, njih
~eka propast i kazna koja je neminovna.
Islamski je ummet nosilac upute i vodstva. Njega je Allah, d`elle {anuhu, odabrao za
nosioca Njegove naj~asnije objave i objavio mu naj~asniju Knjigu koja je jasna svjetlost i mudra
opomena. Njemu je poslao naj~asnijeg Poslanika, Svoga odabranika, Muhammeda, sallallahu
'alejhi ve sellem. Allah, d`elle {anuhu, u~inio je taj ummet ummetom koji }e svjedok biti:
da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas
svjedok (Kur'an, II/143)
Allah, d`elle {anuhu, odabrao je ovaj ummet i On, subhanehu ve te'ala, najbolje zna
kome da d Svoju objavu. To je ummet koji je iskreno preuzeo emanet na sebe, odlu~no
dostavio objavu i koji se borio istinskim d`ihadom na tom putu. Zato ga je Allah, 'azze ve
d`elle, po~astio i u~inio ga najboljim koji se ikada pojavio me|u ljudima. Kao {to je Allah,
subhanehu ve te'ala, otvorio njihova srca ka islamu, pred njima je otvorio vrata mnogih
tvr|ava u koje su u{li kao graditelji, a ne ru{itelji, kao pomaga~i, a ne kolonizatori, kao oni
koji bratime, a ne kao oni koji unose razdor i neslogu. Vlast i vodstvo imali su vi{e od trinaest
stolje}a, a zatim je nestalo njihove dr`ave kada je nestalo hilafeta. Na njih su navalili
nevjerni~ki narodi, kao {to zvijeri navaljuju na svoju hranu, pa su ih razjedinili i u~inili ih
narodima nakon {to su bili jedan ummet.
Ovaj va{ ummet je jedinstven ummet, a Ja sam va{ Gospodar, zato se samo
Meni klanjajte! (Kur'an, XXI/92)
Njihove su ku}e podijeljene me|u dr`avama, nakon {to su bile jedna dr`ava na ~elu sa
halifom u jedinstvu i vjeri u jednog Stvoritelja. Neda}a za neda}om nadvijaju se nad na{im
ummetom i ~ovjek pomisli da one ne ulaze nigdje osim u njihove ku}e. Palestina, Ka{mir,
Islamske teme
27
Afganistan, Filipini, Bosna, jedna za drugom, sve u na{im domovima. Politi~ka anarhija,
idejna, moralna, dru{tvena... [ta je nama pa to sve gledamo, kao da nismo sinovi tog
ummeta, sinovi slavnih koji su podigli bajrak d`ihada i osvajali uzdi`u}i ga i nude}i mir,
sigurnost i pravu vjeru. Tada je vodstvo bilo u njihovim rukama i zauzimali su vi{e od
~etvrtine svijeta prostiru}i se na tri kontinenta. Kada bi izdali naredbu, ~itav svijet bi se
pokorio i kada bi pozvali ka ne~emu, svi bi se odazvali.
[ta se to desilo pa smo u ovakvom halu (stanju)? Razjedinili smo se i na nas su nahrlili
neprijatelji kao {to vukovi nahrle na svoju `rtvu. Zli ljudi su nas pokorili i vladaju nad nama.
Ali, znajmo da smo mi iznad njih i da su oni bezvrijedni kod Allaha, 'azze ve d`elle, jer je nas
Allah nas izabrao, kao {to ka`e:
On je vas izabrao (Kur'an, XXII/78)
Na{ ummet je uni{ten, razdijeljen i paralizovan, plijen koji je podijeljen na narode. Koji su
to razlozi koji su nas doveli do ovako velike slabosti?
Ovdje ne}emo ukazati na razloge sa gledi{ta sociologije i onog {ta ona spominje kao
uzroke nazadovanja ili napretka. Tako|er, ne}emo ukazati ni na politi~ke i historijske razloge
koji su doveli do slabosti muslimana i njihovog gubljenja prvenstva kojeg su u`ivali me|u
drugim narodima. Ovim izlaganjem se vra}amo na glavnu osnovu, na glavni zakon, a to je
na{ [erijat, koji je izvor na{e veli~ine, osnova na{eg ponosa i historije, na{a uzdanica i cilj
na{eg `ivota. Vra}amo se na islam, `ele}i ukazati na njegovo gledi{te kako bi shvatili stanje
u kojem se nalazimo.
Poznato nam je da je Allah, subhanehu ve te'ala, postavio nepromjenljive zakone u
svijetu u kojem `ivimo, u svemiru, u `ivotu naroda, pojedinaca i zajednica.
Ummet koji slijedi put Upute, put slave, onaj koji se boji Allaha, d`elle {anuhu, taj ummet
posti`e `eljeni cilj i njega Allah, 'azze ve d`elle, ~uva i poma`e.
Tako|er nam je poznato da izme|u Allaha i Njegovih stvorenja nema posebnih privilegija.
Allahu je blizak onaj koji Mu je pokoran, a poni`en je onaj koji Mu je neposlu{an. Onaj koji
slijedi put ka Allahu, d`elle {anuhu, njemu }e Allah dati mo}, veli~inu i u~initi `ivot lijepim:
Onome ko ~ini dobro, bio mu{karac ili `ena, a vjernik je, Mi }emo mu dati
da pro`ivi lijep `ivot (Kur'an, XVI/97)
Istinu je rekao Uzvi{eni Allah, pa {ta ima ljep{e od `ivota muslimana, {ta ima dra`e
njegovom Gospodaru od takvog `ivota? To je cilj kojeg `elimo na dunjaluku i na ahiretu, a
Allah, 'azze ve d`elle, je sa onima koji se boje i sa onima koji dobra djela ~ine.
Poznato nam je da slije|enje {ejtana dovodi ~ovjeka do poni`enja i propasti. Zato Allahu
nema gorih stvorenja od onih koji su zanemarili Njegovu vjeru i Njegove odredbe.
28
Islamske teme
Islamske teme
29
Tome se nije ni ~uditi, jer `ivimo u vremenu razvrata, vremenu belaja, neda}a i odsutnosti
od islama, a oni koji su ga prihvatili dru{tvo ih je odbacilo, dok na drugoj strani postoje oni koji
o~ito pozivaju ka D`ehennemu.
Ibn-Ebi-Dunja'a spominje predanje D`a'fera ibn-Muhammeda, on od njegova oca, a ovaj
od njegova djeda, u kojem se ka`e: Rekao je Alija: Do}i }e vrijeme ljudima kada ni{ta ne}e
ostati od islama osim njegovo obilje`je, niti od Kur'ana do njegovo ime. Njihovi mesd`idi }e
tada biti puni, a daleko su od istine, a u~eni su zlo pod nebeskim krovom, od njih je razdor
nastao i njima }e se vratiti.
Spominje se hadis od Semaka ibn-Harba, od Abdurrahmana ibn-Abdullaha ibn- Mes'uda
i od njegova oca:
Kada se pojavi kamata i zinaluk (blud) u nekom mjestu, Allah, 'azze ve d`elle, Sebi
dozvoljava da ga uni{ti.
Od rije~i Hasana el-Basrija su i ove: Kada ljudi budu pokazivali znanje, a ne budu radili
po tome, kada se budu voljeli rije~ima, a srcima se mrzili i prekidali rodbinske veze, Allah,
'azze ve d`elle, proklet }e ih i u~init }e ih gluhima i slijepima.
Ibn-Mad`e bilje`i hadis od Abdullaha ibn-Omera ibn el-Hattaba, radijallahu 'anhuma:
Bio sam deseti me|u muhad`irima kod Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa nam
se licem okrenuo Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao: O muhad`iri, utje~em se
Allahu od pet svojstava da ih do`ivite:
- nije se pojavio razvrat u nekom narodu, kojeg su javno ~inili, a da nisu bili ku{ani
kugom i bolestima koje nisu bile kod njihovih predaka;
- nije neki narod kr{io ugovor, a da mu Allah nije dao da neprijatelj njima zagospodari i da
zauzmu njihovu imovinu;
- nije neki narod zakidao pri vaganju, a da nisu ku{ani su{om, velikom gla|u i nasiljem
vladara;
- nije se neki narod suprotstavio davanju zekata na svoj imetak, a da im nije uskra}eno
spu{tanje ki{e sa neba, a da nije stoke, nikada ne bi im pala ki{a;
- ako njihove vo|e ne sude po onome {to je Allah objavio u Svojoj knjizi, Allah }e dati da
neprijateljsvo zavlada izme|u njih.
Sve su ovo opasne prijetnje i primjeri dostojni da ~ovjek o njima razmisli kako bi musliman
odstranio od sebe uzroke propasti koji su zahvatili prija{nje narode, a koji prijete da se
ponove na sve one koji budu ~inili ono {to su i oni radili. Zato nam Kur'an ukazuje na prija{nje
narode kako bi se uvjerili da nasilnike ~eka velika kazna, a Allah, d`elle {anuhu, ka`e:
Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte
kako su zavr{ili oni koji su poslanike u la` ugonili. To je obja{njenje svima
ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje. (Kur'an, III/137,138)
30
Islamske teme
Kur'anska kazivanja presijecaju srca onima koji se ismijavaju, oholima i silnima, spominju}i
zlodjela mu{rika koji su okretali glavu od Knjige, koji su lagali i ismijavali se. Ka`e Allah, 'azze
ve d`elle:
Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uni{tili, kojima smo na
Zemlji mogu}nosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo ki{u obilatu
slali i u~inili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijeha njihovih,
uni{tavali i druga pokoljenja, poslije njih stvarali. (Kur'an, VI/6)
Tako|er nam govori i o faraonu i njegovom narodu i ka`e:
I koliko ostavi{e ba{~a i izvora, i njiva zasijanih, i dvorova divnih, i
zadovoljstava koja su u radosti provodili! Tako to bi i Mi smo to u nasljedstvo
drugima ostavili. Ni nebo ni Zemlja nisu ih oplakivali, i nisu po{te|eni bili.
(Kur'an, XLIV/25-29)
Nakon faraona nasljedstvo pripada Davudu, a.s., koji se kaje svome Gospodaru,
pokorava Mu se i ~ini dobra djela, a Gospodar mu ~ini `eljezo mehkim i daruje mu vlast:
Mi smo Davudu Na{u milost ukazali: O brda, ponavljajte zajedno s njim
hvalu, i vi ptice!'- i u~inili da mu mehko gvo`|e bude. Pravi {iroke pancire i
~estito ih pleti!' - i ~inite dobro, jer Ja vidim {ta vi radite! (Kur'an, XXXIV/
10,11)
Prenosi se od Katadea, radijallahu 'anhu, da je tuma~e}i ajet:
Allah ne}e izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni (Kur'an,
XIII/11), rekao: Promjena dolazi od ljudi, a olak{anje od Allaha i nemojte mijenjati ono {to
imate od Allahovih blagodati!
Prenosi se od Alije, radijallahu 'anhu, da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Ka`e Uzvi{eni Allah: Tako mi Moje veli~ine, uzvi{enosti i uzdignu}a iznad
Ar{a, nema stanovnika nekog mjesta, niti ku}e, niti ~ovjeka u pustinji, da su
radili ono {to sam mrzio od neposlu{nosti prema Meni i da su se zatim
preokrenuli ~ine}i ono {to volim od pokornosti prema Meni, a da im nisam
preokrenuo ono {to mrze od Moje kazne u ono {to vole od Moje milosti. Niti ima
stanovnika nekog mjesta, niti ku}e, niti ~ovjeka u pustinji, da su radili ono {to
sam volio od pokornosti prema Meni i zatim su se preokrenuli ~ine}i ono {to
mrzim od neposlu{nosti prema Meni, a da im nisam preokrenuo ono {to vole od
milosti Moje u ono {to mrze od kazne Moje!
Islamske teme
31
32
Islamske teme
Islamske teme
33
34
Islamske teme
Eto, tako Gospodar tvoj ka`njava kad ka`njava sela i gradove koji su nasilje
~inili. Ka`njavanje Njegovo je zaista bolno i stra{no. (Kur'an, XI/102) Allah,
d`ele {anuhu, odga|a kaznu, ali je ne zanemaruje.
Na postepeno pribli`avanje kazni (istidrad` - tj. kada god rob u~ini grijeh, Allah mu daje
blagodat i to ga udalji od pokajanja nakon ~ega slijedi kazna, a on je u najve}oj nemarnosti)
ukazuje Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rije~ima: Kada vidi{ da Allah, azze ve d`elle,
daje robu ono {to voli od dunjaluka, a nepokoran Mu je, to je postepeno pribli`avanje kazni,
zatim je prou~io rije~i Uzvi{enoga, Silnoga:
I kada bi zaboravili ono ~ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega
otvorili; a kad bi se onome {to im je dato obradovali, iznenada bi ih kaznili i oni
bi odjednom svaku nadu izgubili. I zameo bi se trag narodu koji je ~inio zlo i
neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! (Kur'an, VI/44,45)
Neki na{i prethodnici ka`u: Kada vidi{ da ti Allah daje blagodati jednu za drugom, a ti si
uporan u grije{enju, boj se, jer je to postepeno pribli`avanje kazni kojom te On, 'azze ve
d`elle, zavarava.
Ka`e Allah, azze ve d`elle:
A da ne}e svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove ku}a onih koji ne
vjeruju u Milostivog od srebra u~inili, a i stepenice uz koje se penju, i vrata ku}a
njihovih, i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer
sve je to samo u`ivanje u `ivotu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospodara
tvoga bit }e za one koji budu Njegova nare|enja izvr{avali, a Njegovih zabrana
se klonili. (Kur'an, XLIII/33-35)
Na one koji su ostavljeni u nemarnosti Allah, azze ve d`elle, ukazuje rije~ima:
^ovjek, kada Gospodar njegov ho}e da ga isku{a, pa mu po~ast uka`e i
blagodatima ga obaspe, rekne: Gospodar moj je prema meni plemenito
postupio!' A kad mu, da bi ga isku{ao, opskrbu njegovu oskudnom u~ini, onda
rekne: Gospodar moj me je napustio!' (Kur'an, LXXXIX/15,16)
Ovaj ajet nam ukazuje da ne zna~i da Allah, 'azze ve d`elle, ukazaje po~ast svakom
onome koga obaspe blagodatima, niti da napu{ta svakog onoga kome uskrati te blagodati.
To zna~i da Allah, d`elle {anuhu, isku{ava prvog sa blagodatima, a drugom ukazuje po~ast
stavljaju}i ga na ku{nju.
Utje~emo se Allahu, d`elle {anuhu, od postepenog pribli`avanja kazni, jer je to ku{nja i
propast koja dovodi do zablude. Zato, neka nikoga ne zavaravaju blagodati koje posjeduju
silnici, jer je to bolna kazna, a Allah, 'azze ve d`elle, nije nemaran, ali ve}ina ljudi to ne zna.
Islamske teme
35
36
Islamske teme
Islamske teme
37
Allah, 'azze ve d`elle, naredio Svome Poslaniku i melekima da tra`i oprosta za vjernike i
vjernice:
Meleki koji dr`e Ar{ i oni koji su oko njega veli~aju i hvale Gospodara
svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima: Gospodaru
na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali
i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ih patnje u vatri! Gospodaru na{ uvedi ih u vrtove
Adna, koje si im obe}ao, i pretke njihove i `ene njihove i potomstvo njihovo, - one
koji su bili dobri, Ti si, uistinu, silan i mudar. I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela, jer
koga Ti toga dana po{tedi{ kazne zbog ru`nih djela, Ti si mu se smilovao, a to }e,
zaista, veliki uspjeh biti! (Kur'an, XL/7-9);
18. nestanak stida koji je hrana srcu i osnova svakog dobra, {to dovodi do zla. Ka`e
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem:
U stidu je svako dobro., i ka`e: Ono {to su ljudi spoznali od prija{njeg vjerovjesni~kog
govora je: Ako se ne stidi{, radi {ta ho}e{!;
19. u srcu slabi veli~anje Gospodara, 'azze ve d`elle, jer da rob veli~a svoga Gospodara,
ne bi se odao grijesima;
20. zaborav na Allaha, azze ve d`elle, {to dovodi do otvaranja vrata {ejtanu i propasti
iz koje nema spasa:
O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki ~ovjek gleda {ta je za sutra pripremio,
i Allaha se bojte, jer On dobro zna {ta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili
Allaha, pa je On u~inio da sami sebe zaborave, to su pravi grje{nici. (Kur'an,
LIX/18,19);
21. nestanak blagodati na ~ije mjesto dolaze neda}e, a to sve zbog grijeha, kao {to ka`e
Alija, radijallahu 'anhu: Allah, d`elle {anuhu, nije spustio belaj osim zbog grijeha, niti ga je
uzdigao osim sa tevbom. A Allah, azze ve d`elle, ka`e:
Kakva kod vas nevolja zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On
mnoge i oprosti. (Kur'an, XLII/30);
38
Islamske teme
22. grijesi utje~u na obolijevanje srca i dokle god je ono bolesno, ne koristi mu hrana koju
koristi kao lijek. Kao {to bolest utje~e na slabljenje tijela, tako grijesi utje~u na bolest srca,
odnosno grijesi su produkt bolesnog srca. Onaj koji suzbija svoje strasti od grije{enja,
njegovo mjesto je D`ennet i on }e u`ivati Allahove blagodati, a velika je razlika izme|u toga
i onoga {to ~eka grje{nike:
^estiti }e sigurno u}i u D`ennet, a grje{nici sigurno u D`ehennem. (Kur'an,
LXXXII/13,14)
Nemojmo misliti da se ove Allahove rije~i odnose samo na blagodati ahireta i na njegovu
kaznu, ve} se to odnosi na troje: dunjaluk, berzah i na `ivot nakon kona~ne odluke. Jedni
su u blagodatima, a drugi u kazni. Da li postoji blagodat do blagodat srca, i da li postoji kazna
do kazna srca? Da li ima gore kazne od kazne srca, straha, brige, `alosti, udaljavanja od
Allaha i od ahireta, vezanja za nekog drugog mimo Allaha? Svako robovanje mimo Allahu,
d`elle {anuhu, i vezivanje za nekog drugog mimo Njega, azze ve d`elle, dovodi do kazne
i propasti.
ZAKLJU^AK
Ljudi trebaju znati kolika je Allahova veli~ina i Njegova milost koja sve obuhvata. Kada se
neko od robova obrati svome Gospodaru iskrenim pokajanjem, Allah, subhanehu ve te'ala,
mu pru`a Svoju milost, oprost i zadovoljstvo, pa i vi{e od toga, a to je brisanje njegovih
grijeha, jer je On, 'azze ve d`elle, milostiv i prima pokajanja. Nakon ukazivanja na velike
grijehe koje ~ine neki ljudi, ka`e Uzvi{eni Allah:
a ko to radi iskusit }e kaznu, patnja }e mu na onom svijetu udvostru~ena
biti i vje~no }e u njoj poni`en ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra
djela ~ine, Allah }e njihova hr|ava djela u dobra promijeniti, a Allah pra{ta i
samilostan je. (Kur'an, XXV/68-70)
Iz ovog je ajeta o~ita Allahova veli~ina i Njegova dobrota prema robovima. On, azze ve
d`elle, opra{ta sve grijehe i mijenja ih u dobra djela. Ajet koji pru`a najve}u nadu robovima
jeste ajet u kome Allah, d`elle {anuhu, obra}aju}i se Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem,
ukazuje na mogu}nost tevbe i oprost onima koji grije{e:
Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u
Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo
pra{ta i milostiv je. (Kur'an, XXXIX/53)
Islamske teme
39
Vrata su D`enneta otvorena onima koji se kaju i budu iskreni u tome, koji se nakon toga
suzdr`e od grije{enja. Allahov zakon prema pojedincima i narodima je takav da On, subhanehu
ve te'ala, opra{ta onima koji se kaju. Narod koji se vrati istini i bude iskren u svom pokajanju,
njega }e Allah, d`elle {anuhu, uzdi}i, dat }e mu ponos, spasit }e ga od propasti, podarit }e
mu lijep `ivot, opskrbu, sigurnost, za{titu i u~init }e ih nasljednicima na Zemlji. Allah, d`elle
{anuhu, ka`e:
Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela ~inili
sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio namjesnicima
one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On `eli, i da
}e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e se samo Meni klanjati i ne}e
druge Meni ravnim smatrati... (Kur'an, XXIV/55)
Za kraj `elim spomenuti ajet i kur'ansko kazivanje, mole}i Allaha da se time okoristimo:
Za{to nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i kome je njegovo
vjerovanje koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao,
sramnu patnju u `ivotu na ovom svijetu otklonili i `ivot mu jo{ neko vrijeme
produ`ili. (Kur'an, X/98)
Kako vidimo iz spomenutog ajeta rije~ je o Junusovu narodu koji je bio nastanjen u
Ninivi, isto~no od Mosula, na sjeveru Iraka. Na zna~enje ovog ajeta ukazuju mufesiri rije~ima:
Ni jedan narod nije vjerovao, a da mu je koristio njihov iman u trenutku izliva Allahove
srd`be na njih do Junusov narod." Ka`e se da je Allah, azze ve d`elle, ulio u njihovo srce
pokajanje u trenutku kada im se pribli`ila kazna i kada su bili izgubili svaki trag Junusu, te su
se odvojili od svojih `ena i djece ~etrdeset dana obra}aju}i se Allahu. Kada su oni bili iskreni
u svome pokajanju, Allah je otklonio od njih kaznu: i `ivot mu jo{ neko vrijeme
produ`ili , tj. ne}emo ih kazniti,"i u`ivajte u svome `ivotu na dunjaluku sve do
~asa smrti.
^emu je na{ ummet danas potrebniji od iskrenog pokajanja Allahu, azze ve d`elle, kako
bi otklonio od sebe poni`enje u kojem se nalazi, vratio ponos i slavu koju je nekada imao,
kako bi njime rukovodili najbolji me|u njima, a ne oni koji su u zabludi i koji se suprotstavljaju
islamu.
Omer, radijallahu anhu, pitao je jednog ashaba: Zna{ li {ta uni{tava islam? Rekao je:
Ne. Rekao je: Gre{ke u~enih, javne rasprave i vlast koja je u rukama zlih vo|a.
Molimo Allaha, 'azze ve d`elle, da nas uputi na Pravi put, put spasa, Njemu pripada sva
zahvala i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.
42
Islamske teme
sadr`e veli~anje Allaha (Allahu ekber), {ehadet, da nema drugog boga osim Allaha (La ilahe
illallah), a kojeg ~ovjek izgovara kada prihvata islam. Zbog toga je u~enje ezana djetetu
obilje`je islama kojim se ozna~ava dolazak na ovaj svijet, kao {to se u~i {ehadet, pred
~ovjekom koji je na samrti, pred napu{tanjem ovog svijeta, kako bi mu zadnje rije~i koje
izgovara bile La ilahe illallah.
2. Po`eljnost no{enja djeteta pobo`nom ~ovjeku da mu prema`e desni sokom od hurme
Prenosi se od Ebu-Burejdea, od Ebi-Musa'a, i ka`e: Ro|en mi je sin, pa sam ga odnio
Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu je dao ime Ibrahim i premazao mu je desni
hurmom (Buhari i Muslim), tj. uzeo je hurmu, zatim je sa`vakao, te uzeo od njenog soka
stavljaju}i ga u usta djetetu i premazao mu desni, a zatim je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve
sellem, prou~io dovu djetetu za blagoslov. Buharija je zabilje`io i rije~i: Prou~io mu je dovu
za blagoslov i dao mi ga je, a bio je najstarije dijete Musaa.
Dakle, nakon u~enja ezana mu{kom i `enskom djetetu na desno uho, u~i se dova
djetetu za beri}et. Iz hadisa saznajemo da je dopu{teno, kao {to ka`e Muslim, da se djetetu
jo{ prvog dana da ime, a lijepo je mu{koj djeci dati ime Abdullah, Muhammed i ostala imena
koja su imali poslanici.
3. Akika (klanje kurbana) i propisi vezani za nju
Definicija: Akika je klanje kurbana za novoro|en~e.Islamski stav o akiki: ona je pritvr|eni
sunnet i iz toga se ne izuzima ni o~evo siroma{tvo. To je radio Resulullah, sallallahu 'alejhi
ve sellem, kao i njegovi ashabi i oni koji su do{li nakon njih.
Dokaz za to jeste hadis koji se prenosi od Selmana b. Amira ed-Dabijja, gdje se ka`e:
Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: Za dijete je (du`nost) akika, pa za njega
pustite krv (akika) i otklonite od njega ono {to ga uznemirava. (Buhari)
Prenosi se od Semre, gdje se ka`e: Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem:
Svako je dijete zalog svoje akike. Ona se kolje za njega sedmog dana, na taj dan mu se daje
ime i brije mu se glava. (Buhari, Muslim i drugi)
Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, od njenog oca Ebu-Bekra, hadis u kojem se ka`e:
Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: Za mu{ko dijete kolju se dvije jednake
ovce, a za `ensko se kolje jedna ovca. (Ahmed i Et-Tirmizi), a u drugom predanju stoji:
Naredio nam je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, da zakoljemo akiku, za `ensko dijete
ovcu, a za mu{ko dijete dvije ovce. (Ahmed)
Svako je dijete zalog svoje akike. Tuma~e}i ovaj hadis, ka`e Ata' u svome komentaru:
Uskra}uje se roditelju {efa'at (zagovorni{tvo) njegova djeteta. Ka`e Ahmed: Uskra}uje
Islamske teme
43
se {efa'at njegovim roditeljima, tj. dijete ne}e ~initi {efa'at za svoje roditelje, jer za njega nisu
zaklali akiku.
Ulema smatra po`eljnim da se akika kolje sedmog dana, a ako se nije u mogu}nosti,
onda ~etrnaestog dana ili dvadeset i prvog, pa ako se ni tada ne bude u mogu}nosti, zaklat
}e se bilo koji dan, kao {to je dopu{teno da se za mu{ko dijete zakolje jedan kurban.
Na osnovu prethodnog hadisa: Naredio nam je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem,
da zakoljemo akiku, odre|eni broj uleme stoji na stanovi{tu da je klanje akike vad`ib. ElHasan el-Basri smatra da je ~ovjek za koga roditelji nisu zaklali akiku du`an da sam za
sebe zakolje. Malik, [afija, Ahmed b. Hanbel i drugi smatraju da je akika sunnet koji se ne
smije izostaviti. Odre|eni broj uleme smatra da je akiku lijepo obaviti, a to na osnovu sahih
hadisa: Kome se rodi dijete, pa `eli da za njega obavi obred (akike), neka ga obavi. (EnNesai i Ebu-Davud)
U slu~aju da neko umjesto klanja akike `eli da udijeli sadaku siromasima u vrijednosti
jedne ili dvaju ovaca, pa i vi{e, ulema smatra da je klanje akike bolje od udjeljivanja njene
protuvrijednosti, jer je akika sunnet i propisani ibadet koji u sebi nosi mudrost iskupljivanja
Ismaila, 'alejhissellam, kao {to spominje Kur'an: i kurbanom velikim ga iskupismo.
(Kur'an, XXXVII/107)
Pu{tanje krvi kurbana jeste cilj akike koja je kao ibadet povezana sa namazom, kao {to
ka`e Allah, d`elle {anuhu: Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji (Kur'an,
CVII/2)
Po mi{ljenju uleme, za dijete koje nije `ivjelo vi{e od sedam dana ne kolje se akika.
Zna~aj klanja akike za dijete jeste veliki, jer ona donosi koristi djetetu, kao i ~injenje
dove za njega. Kurban koji se zakolje za dijete u sebi nosi zna~enje `rtvovanja, iskupljenja,
sadake i zahvale na blagodati novoro|en~eta koje je cilj `enidbe. Na taj na~in se djetetu
pru`a za{tita od {ejtana i njegova djelovanja na njega, tako da kurban biva njegovim iskupom,
a ukoliko se ne zakolje za dijete akika, ono postaje pod {ejtanskim djelovanjem, i zato ka`e
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: Za dijete je (du`nost) akika, pa za njega pustite krv
i otklonite od njega ono {to ga uznemirava. (Buhari). Time nam hadis potvr|uje da se
akikom od djeteta otklanja sve ono {to ga uznemirava.
Meso od akike po`eljno je skuhati, a mo`e da se i sirovo podijeli.
Sunnet je da se skuha meso od akike, a ukoliko se prilo`i uz drugu hranu, to biva jo{ ve}e
dobro~instvo prema siromasima, kom{ijama i prijateljima.
Kada se uzima ovca za akiku, ona ne smije biti slijepa, hroma niti bolesna. Od nje se ne
smije ni{ta prodati, pa ni ko`a. Roditelji }e djeteta jesti od akike, a dopu{teno im je da je
podijele kao sadaku, ili kao hediju.
Onaj za koga roditelji nisu zaklali akiku dok je bio mlad, uradit }e to kasnije, jer je
44
Islamske teme
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, zaklao za sebe akiku nakon {to mu je objavljeno
vjerovjesni{tvo, {to bilje`i El-Bejheki.
Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, hadis u kome se ka`e: Zakoljite na ime njegovo
(ime djeteta) i recite: Bismillah, Bo`e ovo je Tebi i od Tebe. Ovo je akika toga i toga.'
Ukoliko bi ~ovjek zanijetio klanje akike, a ne bi ni{ta rekao, Allah }e ga, ako Bog da,
nagraditi.
4. Brijanje glave i davanje sadake
Nakon {to je re~eno u prethodnom hadisu: Svako je dijete zalog svoje akike, ona se
kolje za njega sedmog dana, na taj dan mu se daje ime i brije mu se glava. (Buhari, Muslim
i drugi), ka`e Ibn-Abdulbirr: Brijanje glave biva sedmog dana i ulema to smatra po`eljnim.
Upitan je El-Hasan el-Basri o rije~ima Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem: i otklonite
od njega ono {to ga uznemirava. (Buhari), pa je rekao: To je brijanje njegove glave.
Prenosi se od Enesa b. Malika, radijallahu anhu: Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem,
naredio je sedmog dana brijanje glave El-Hasanu i El-Husejnu, pa su oni to uradili i udijelili su
sadaku u te`ini srebra. Sadaka }e se udijeliti nakon {to se izvaga kosa, a nakon toga }e se
u toj mjeri udijeliti sadaka u protuvrijednosti iste te`ine srebra. Nije dopu{teno brijati jedan dio
glave, a drugi ostavljati, ve} treba obrijati cijelu glavu, i to brija~em, odnosno `iletom. Resulullah,
sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je ostavljanje jednog dijela kose pri brijanju, pa ka`e IbnOmer: Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio je brijanje jednog dijela kose, a
ostavljanje drugog. (Buhari)
5. Davanje imena djetetu
Sunnet je okupati dijete nakon ro|enja, kao i dati mu ime. Ka`e El-Bejheki u svome
Sunenu da se djetetu nadijeva ime prvog dana. Tako|er, to navode Buhari i Muslim, dok
ulema dozvoljava odga|anje nadijevanja imena djetetu do tre}eg dana, do sedmog dana
(dana akike), pa i prije i poslije toga. Dopu{teno je dati dijete dojilji koja nije njegova majka da
ga doji.
Prenosi se od Ebu-Derdaa, radijallahu anhu, gdje se ka`e: Rekao je Resulullah, sallallahu
'alejhi ve sellem: Zaista }ete vi biti prozivani va{im imenima i imenima va{ih o~eva, pa
uljep{ajte svoja imena!' (Ebu-Davud)
Prenosi se od Ibn-Omera: Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: Zaista su
najdra`a imena Allahu, 'azze ve d`elle, Abdullah i Abdurrahman. (Muslim)
Prenosi se od Ibn-Omera: Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: Najdra`a
imena Allahu jesu Abdullah i Abdurrahman, najljep{a su Haris i Hemmam, a najru`nija su
Harb i Murret.' (En-Nesai)
Islamske teme
45
Poku|eno je davati imena meleka poput: D`ibril, Mikail i Israfil, kao i imena koja ne
dolikuju ~ovjeku i koja on prezire, poput imena pasa i sli~no. Zabranjuje se davanje djetetu
imena koja su svojstvena Gospodaru, subhanehu ve te'ala, poput: El-Ehad, Er-Rezzak, ElHalik, Es-Semi', El-Besir i drugih, kao {to se zabranjuju i imena Kur'ana i njegovih sura,
poput: Ta-Ha, Ja-Sin, Hamim.. Nema nikakve smetnje u mijenjanju ru`nih imena, naprotiv
sunnet je da se u tom slu~aju nadije novo lijepo islamsko ime. Muslim bilje`i hadis da je
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, predio ime Asija u ime D`emila. Davanje lijepog imena
djetetu jeste roditeljska du`nost. Ukoliko se roditelji ne bi mogli dogovoriti oko imena djeteta,
otac ima prednost da u tom slu~aju odabere ime, na {to hadisi ukazuju, a i zato {to se djeca
nazivaju po o~evima, a ne po majkama, kao {to Kur'an navodi: Zovite ih po o~evima
njihovim, to je kod Allaha ispravnije (Kur'an, XXXIII/5) - a i na Sudnjem danu
}e se ljudi pozivati po imenima svojih o~eva.
Buhari u svom Sahihu bilje`i hadis: Dajite imena po mom imenu, a ne dajite nadimke po
mom nadimku, a nadimak Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio je Ebu-Kasim. One
koji daju svome djetetu ime Muhammed, savjetujemo ih da ga pravilno pi{u sa dvoje M, dok
neki ljudi daju svome djetetu ime Muhamed, sa jednim M, iz razloga kako bi se razlikovalo
ime njegova djeteta od imena Poslanika, iz po~asti prema Poslaniku, {to je pogre{no, jer
nam je Poslanik, a.s., naredio da svojoj djeci dajemo njegovo ime, bez izmjena. Tako|er
dozvoljava se nadijevanje vi{e od jednog imena.
6. Obrezivanje (sune}enje) novoro|en~eta i njegovi propisi
Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: ^etiri stvari su od sunneta poslanika;
stid, mirisanje, misvak i brak. (Et-Tirmizi i Ahmed)
Prenosi se od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu: Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve
sellem: Pet stvari je Allah posebno odredio ~ovjeku: obrezivanje, otklanjanje dlaka sa stidnih
dijelova tijela, skra}ivanje brkova, rezanje nokata i otklanjanje dlaka ispod pazuha. (Buhari
i Muslim)
U vezi s pitanjem obrezivanja, islamska ulema se razi{la. Malik, [afija i Ahmed smatraju
da je ono vad`ib, a Ebu-Hanife i El-Hasan el-Basri smatraju to sunnetom, a ne vad`ibom.
Neki stoje na stanovi{tu da je to pritvr|eni sunnet, a Malik je o tom pitanju veoma strog tako
da smatra da ne mo`e biti imam osoba koja nije obrezana, niti se takvoj osobi prima
svjedo~enje. Obrezivanje je islamsko obilje`je s kojim se musliman razlikuje od nemuslimana.
Stav uleme o pitanju vremena u kome se dijete sunneti je takav da nema dokaza koji
ukazuju na njegovo vrijeme, ve} je sune}enje dopu{teno u bilo kojem periodu. Stariji ~ovjek
koji je prihvatio islam nije du`an obrezivati se i po mi{ljenju ve}ine uleme sa njega spada ta
du`nost.
46
Islamske teme
SA POSLANIKOM NA BAJRAM
Bajram-namaz je propisan prve godine po Hid`ri i on spada u pritvr|ene sunnete koje je
uvijek obavljao Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, te naredio ljudima i `enama da i oni
izi|u na bajram-namaz i da o`ive `ibadete i propise Bajrama u skladu sa postupcima
Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zbog velike va`nosti poznavanja tih propisa sa`eto
navodimo slijede}e:
1. Preporu~enost kupanja, mirisanja i obla~enja naljep{e odje}e:
Prenosi se od El-Hasana es-Sibta, da je rekao: Naredio nam je Resulullah, sallallahu
'alejhi ve sellem, da za bajrame obu~emo najbolje {to imamo, da se namiri{emo najljep{im
{to imamo i da kao `rtvu prinesemo na{a najbolja grla. (El-Hakim)
2. Pojesti ne{to prije Ramazanskog bajrama, ali ne i prije Kurban - bajrama
Na dan Ramazanskog bajrama sunnet je da se pojede neparan broj hurmi prije izlaska
na namaz, dok je za Kurban-bajram sunnet odgoditi jelo nakon klanjanja, te jesti od svoga
kurbana ukoliko je ~ovjek u mogu}nosti da ga zakolje.
Ahmed i Buhari bilje`e hadis od Enesa: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi izi{ao
na dan Ramazanskog bajrama dok ne pojede hurme, a jeo ih je u neparu, tj. jeo bi po tri, pet
ili sedam.
Prenosi se od Burejdea: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi izi{ao na dan
Ramazanskog bajrama dok ne bi jeo, a ne bi jeo na dan Kurban-bajrama, dok se ne bi
vratio. (Et-Tirmizi, Ibn-Mad`e i Ahmed) Tako|er je dodao: Pa bi jeo od svog kurbana.
3. Izlazak na musallu
Bajram-namaz je dopu{teno klanjati u mesd`idu, ali je bolje da se klanja van njega
ukoliko nema nekog opravdanog razloga za izostavljanje tog sunneta, poput ki{e. Iz toga se
48
Islamske teme
izuzima i njegovo klanjanje u Meki gdje je bolje klanjanje bajram-namaza kod Ka'be.
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao je bajram-namaz na musalli, a zbog ki{e je
samo jednom klanjao u mesd`idu, {to se prenosi od Ebu-Hurejrea.
Prenosi se od Ebu-Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anhu: Resulullah, sallallahu 'alejhi ve
sellem, bi za Ramazanski i Kurban-bajram izlazio na musallu. Prvo {to bi po~eo, bio bi
namaz, a zatim bi se okrenuo i ustao okrenuv{i se ljudima. Ljudi bi sjedili u safovima, pa bi
ih on savjetovao, oporu~ivao bi im i nare|ivao. Ukoliko bi `elio poslati vojsku, poslao bi je ili
da naredi ne{to, naredio bi, a zatim bi se udaljio. I Ka`e Ebu-Se'id: Ljudi su jo{ na tome
Ovim nam se ukazuje da bajramska hutba nije ograni~ena samo na savjete i upute, ve}
ona sadr`i i opomene, uputstva za sve ono {to doprinosi dobrobiti ummeta.
Prenosi se od Abdullaha b. Umera, radijallahu 'anhu: Resulullah, sallallahu 'alejhi ve
sellem, izlazio bi na musallu na dan Bajrama, a sa sobom bi ponio {tap. Kada bi stigao na
musallu, {tap bi postavio ispred sebe i klanjao bi prema njemu, jer je musalla otvoreni
prostor u kome nema ni{ta da se njime za{titi (od prolaska {ejtana). (Buhari i Muslim)
Na osnovu navedenih hadisa pred sobom imamo jasne dokaze da je sunnet klanjanje
bajram-namaza na musalli, van mesd`ida, a {to potvr|uje i ve}ina uleme.
Imam En-Nevevi u Muslimovom komentaru ka`e: Ovo je dokaz za one koji ka`u da je
sunnet izi}i na musallu i klanjati bajram-namaz, {to je bolje od njegova klanjanja u mesd`idu,
a tako rade ljudi u ve}ini mjesta.
Ka`e Ibn-Kudame u El-Mugniju: Ne prenosi se od Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve
sellem, da je klanjao bajram-namaz u mesd`idu, osim u slu~aju vremenskih nepogoda.Ka`e
Ibnul-Had` u El-Medhalu: Sunnet je da se bajram-namaz klanja na musalli. Poznato je
da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Namaz u ovom mom mesd`idu je bolji
od hiljade namaza u drugome, osim u El-Mesd`idu el-Haramu. Me|utim, i pored tolike
vrijednosti klanjanja namaza u Poslanikovoj d`amiji, on je izlazio na musallu napu{taju}i
mesd`id.
U tome je jasan dokaz potvrde o naredbi izlaska na musallu za bajram-namaz. To je
sunnet, a njegovo klanjanje u mesd`idu, po mi{ljenju malikijske {kole, jeste bid'at, osim u
slu~aju nu`de koja to zahtijeva i vremenskih nepogoda. To nije od prakse Resulullaha,
sallallahu 'alejhi ve sellem, niti ijednog od ~etverice halifa. Tako|er je Resulullah, sallallahu
'alejhi ve sellem, nare|ivao `enama da izi|u na bajram-namaz, pa ~ak i onima koje su u
hajzu (s tim {to one ne}e klanjati namaz, ve} }e biti iza ostalih `ena). Jedna od `ena je rekla
Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem: Neka od nas nema ogrta~. Pa je rekao Resulullah,
sallallahu 'alejhi ve sellem: Pozajmit }e joj njena sestra kako bi prisustvovala dobru i pozivu
muslimana.Na osnovu sahih hadisa sve ~etiri pravne {kole zastupaju mi{ljenje da se
Islamske teme
49
50
Islamske teme
5. Vrijeme bajram-namaza
Vrijeme klanjanja bajram-namaza jeste nakon izlaska sunca tri metra, pa do podne.
Prenosi se od D`unduba: Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam je klanjao Ramazanski
bajram, a sunce je izi{lo koliko dva koplja, a Kurban-bajram s izlaskom sunca koliko jedno
koplje. Du`ina jednog koplja iznosi tri metra. Ka`e E{-[evkani da je ovaj hadis najbolji od
hadisa koji govore o odre|ivanju vremena bajram-namaza. Kao {to vidimo, u hadisu se
preporu~uje po`urivanje sa Kurban-bajramom, a odga|anje Ramazanskog bajrama.
Ka`e Ibn-Kudame: Sunnet je da se po`uri sa Kurban-bajramom kako bi se blagovremeno
zaklao kurban, a da se odgodi Ramazanski bajram kako bi se ostavilo prostora za davanje
sadekatul-fitra, a u tome ne znam za razila`enje me|u ulemom.
6. Ezan i ikamet za Kurban-bajram
Ka`e Ibn-Kajjim: Kada bi Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, izi{ao na musallu,
klanjao bi bez ezana i ikameta, a nije bilo ni poziva za uspostavom d`emata. Sunnet je da se
ne radi ne{to poput toga.
Prenosi se od Ibn-'Abbasa i D`abira hadis u kojem se ka`e: Muezzin nije u~io ezan za
Ramazanski bajram, niti za Kurban-bajram. (Buhari i Muslim)
7. Tekbir za bajram-namaz
Bajram-namaz ima dva rekata i sunnet je, ~emu E{-[evkani daje prednost, da se na
prvom rekatu tekbiri izgovoraju sedam puta nakon po~etnog tekbira, a na drugom pet puta,
izuzimaju}i iz toga tekbir ustajanja na rekat. Prilikom svakog tekbira ruke }e se podizati. U
hanefijskom mezhebu, {to se prenosi od Ibn-'Abbasa i grupe ashaba, tri tekbira se donose
nakon po~etnog tekbira prije u~enja i na drugom tako|er tri tekbira, ali nakon u~enja. Ahmed
i [afija smatraju po`eljnim pravljenje stanke ~ine}i zikr izme|u svaka dva tekbira, poput
izgovaranja: Subhanallah, Elhadulillah, La ilahe illallah, Allahu ekber. Ebu-Hanife i Malik
smatraju da se tekbiri izgovaraju jedan iza drugog, bez stanki.
Prenosi se od Amra b. [u'ajba, zatim od njegova oca, pa od njegova dede da je rekao:
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izgovorio bi dvanaest puta tekbir: sedam na prvom
rekatu, a pet na drugom i ne bi klanjao prije toga, niti poslije. (Ahmed i Ibn-Mad`e)Izgovaranje
je tekbira sunnet i njihovo izostavljanje, bilo ono namjerno ili iz zaborava, ne kvari namaz.
8. Namaz prije i poslije bajram-namaza
Nije zabilje`eno da su Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kada bi
stigli na musallu, klanjali sunnete prije ili poslije bajram-namaza. Ka`e Ibn-'Abbas: Izi{ao je
Islamske teme
51
Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, na dan Bajrama, pa je klanjao dva rekata (bajramnamaza), a nije klanjao prije niti poslije njih. (Buhari, Muslim i drugi)
9. Ispravnost bajram-namaza
Bajram-namaz ispravan je mu{karcima, `enama, djeci i putnicima, bili oni kod ku}e ili na
putu, u d`ematu ili pojedina~no, u ku}i, mesd`idu ili na musalli. Onaj ko ne klanja bajramnamaz u d`ematu, klanjat }e dva rekata. Ka`e Buhari: Kada neko propusti bajram-namaz,
klanjat }e dva rekata, a tako|er i `ene i oni koji su u ku}ama i selima.
10. Bajramska hutba
Hutba nakon bajram-namaza i njeno slu{anje jeste sunnet, kao {to je sunnet i zapo~eti
hutbu zahvalom Allahu Uzvi{enome. Ka`e Ibn-Kajjim: Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem,
zapo~injao bi svaku svoju hutbu zahvalom Allahu i ne prenosi se ni jedan hadis da je
zapo~injao bajramske hutbe tekbirom, dok se prenosi da je u~io tekbire u toku hutbe.
Prenosi se od Se'ida, Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, muezzina da je Resulullah,
sallallahu 'alejhi ve sellem, u~io tekbire u toku hutbe i da ih je mnogo u~io u bajramskoj hutbi.
Me|utim, to nije dokaz da je po~injao hutbu sa tekbirom.
11. Igra, zabava i bajramsko slavlje
Dopu{tena igra i zabava bez muzi~kih instrumenata preporu~ena je za Bajram, na dan
islamskog veselja. To spada u islamska obilje`ja koje je Allah odredio na dan Bajrama, {to
predstavlja radost i tijelu i du{i.
Prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, da je rekao Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem:
Neka jevreji Medine znaju da je na{a vjera lahka i da sam ja poslan sa pravom vjerom.
Prenosi se od Nubej{e, radijallahu 'anhu: Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem:
Dani Kurban-bajrama su dani za slavlje i veli~anje Allaha.
12. Vrijednost ~injenja dobrih djela u prvih deset dana zul-hid`eta
Prenosi se od Ibn-'Abbasa da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Allahu,
'azze ve d`elle, nema dra`ih dana u kojima se ~ine dobra djela od ovih dana (zul-hid`eta).
Rekli su: Niti d`ihad na Allahovom putu, o Resulullah? Re~e: Niti d`ihad na Allahovom
putu, osim da ~ovjek iza|e u d`ihad sa svojim imetkom i da se ne vrati ni sa ~im od toga.
(Buhari)
Prenosi se od Ibn-'Umera: Rekao je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: Nema boljih
dana kod Allaha, subhanehu ve te'ala, niti djela dra`ih Allahu u njima od ovih deset dana, pa
52
Islamske teme
pove}ajte u njima tehlil (La ilahe illallah), tekbir (Allahu ekber) i tahmid (Elhamdu lillah).
(Ahmed, Et-Taberani)
Tuma~e}i ajet: i da bi u odre|ene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je
Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali (Kur'an, XXII/28), Ibn-'Abbas ka`e da su ti
dani u prvih deset dana zul-hid`eta.
Kolika je vrijednost posta na Dan Arefata, devetog dana zul-hid`eta, vidimo iz slijede}eg
hadisa. Prenosi se od Ebu-Katadea, radijallahu 'anhu: Upitan je Resulullah, sallallahu 'alejhi
ve sellem, o postu na Dan Arefata. Rekao je: On iskupljuje grijehe pro{le godine, te ostatak
teku}e godine. (Muslim)
Navedeni hadis govori o vrijednosti posta na Dan Arefata, s tim {to se had`ijama koji taj
dan borave na Arefatu ne preporu~uje doti~ni post.
13. ^estitanje Bajrama
Prenosi se od D`ubejra b. Nufejra, da je rekao: Kada bi se ashabi Resulullaha, sallallahu
'alejhi ve sellem, sreli na dan Bajrama, rekli bi jedni drugima: Tekabbele minna ve mink (Nek
Allah ukabuli meni i tebi). (Buhari)
14. U~enje tekbira u bajramskim danima
Sunnet je u~enje tekbira na dan Bajrama. Allah, subhanehu ve te'ala, spominje dane
Ramazanskog bajrama i ka`e: da odre|eni broj dana ispunite, i da Allaha veli~ate
zato {to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete. (Kur'an, II/185), a o
Kurban-bajramu ka`e: I spominjite Allaha u odre|enim danima (Kur'an, II/
203) i ka`e: tako smo vam ih pot~inili da biste zahvalni bili. (Kur'an, XXII/
36) Stav ve}ine uleme jeste da se tekbiri na Ramazanski bajram u~e od izlaska na namaz
pa do po~etka hutbe. Neki smatraju da se tekbiri u~e nakon vi|enja mla|aka uo~i Bajrama
pa do izlaska na musallu dok se imam ne popne na minber.
Me|utim, vrijeme u~enja tih tekbira za Kurban-bajram po~inje od sabaha na Dan Arefata,
devetog dana zul-hid`eta, pa do ikindije zadnjeg dana Bajrama, tj. trinaestog zul-hid`eta.
Njihovo vrijeme nije precizno odre|eno tako da se mogu uvijek u~iti.
Tekbiri se mogu u~iti na razli~ite na~ine. Prenosi se od Abdurrezzaka, zatim od Selmana:
U~ite tekbir: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekberu kebira!'"
Prenosi se od Omera i Ibn-Mes'uda: Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illallah, wallahu
ekber, Allahu ekber, we lillahil-hamd!
PROPISI D@UMA-NAMAZA NA
TEMELJIMA KUR'ANA I SUNNETA
Nakon hid`re iz Meke u Medinu, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, po`urio je podu~iti
muslimane njihovoj vjeri i ukazivao im je na neispravnost nekih njihovih postupaka koje su
oni obi~avali praktikovati u d`ahilijetu, a koji su bili u suprotnosti sa islamskim vjerovanjem.
Poni{tavaju}i va`nost d`ahilijetskih postupaka, islam je muslimanima pru`io zamjenu sa
islamskim propisima i praznicima. Tipi~an primjer za to su Ramazanski i Kurban-bajram.
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zatekao je stanovnike Medine kako u odre|ena dva
dana proslavljaju svoje nekada{nje d`ahilijetske podvige podsje}aju}i se na iste. Vidjev{i
to, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, im re~e: Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim
od njih, to su vam Ramazanski i Kurban-bajram. (Prenosi Ebu-Davud)
Na ovaj na~in je Allah, d`elle {anuhu, dane {ejtanske pretjerane zabave muslimanima
zamijenio danima u kojima Ga oni, radosni zbog upotpunjivanja svoje pokornosti Njemu,
puno slave, zahvaljuju Mu i od Njega tra`e oprost za svoje grijehe.
Dakle, mi muslimani imamo tri praznika koje slavimo. Dva od njih slavimo samo jednom
godi{nje, dok nam se tre}i praznik ponavlja svake sedmice. To je dan d`ume, dan kojeg mi
muslimani slavimo svake sedmice. Allah, d`elle {anuhu, propisao je muslimanima obavljanje
pet namaza u danu i no}i. Na kraju sedmice se mi muslimani okupljamo da svi zajedno na
dan d`ume kruni{emo svoju pokornost Allahu, d`elle {anuhu, kada zajedno obavljamo
d`uma-namaz, i to je itekako valjan razlog da nam taj dan bude nedjeljni praznik. Na dan
d`ume je Allah, d`elle we `ala, upotpunio stvaranje svega `ivog. U poglavlju Qaf, Uzvi{eni
Allah, ka`e:
Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono izme|u njih - za {est
dana, i nije Nas ophrvao nikakav umor. (Kur'an, L/38)
Komentari{u}i ovaj ajet, islamska ulema ka`e da je Allah, d`elle {anuhu, zapo~eo
stvaranje u nedjelju, a zavr{io sa njim u petak, na dan d`ume, kada je stvorio i Adema,
sallallahu 'alejhi ve sellem. Na dan d`ume, petak, Adem je uveden u D`ennet, u petak je
54
Islamske teme
izveden iz njega, i u petak }e nestati dunjaluka i Obe}ani ~as }e toga dana nastupiti.
Dan d`ume je specifi~an po tome {to se u njemu obavlja d`uma-namaz i {to se muslimani
sakupljaju da jednom sedmi~no svi zajedno, slave}i Allaha, d`elle {anuhu, poslu{aju
d`umansku hutbu u kojoj se imam doti~e najva`nijih problema islamskog dru{tva i savjetuje
ljude kako da, slijede}i sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prona|u rje{enje za
svoje probleme i da, ne daj Bo`e, ne tra`e rje{enja u nevjerni~kim sistemima mimo [erijata.
Zato je zabranjeno da se samo dan d`ume provede u postu, kao {to je zabranjeno postiti
samo Ramazanski i Kurban-bajram jer su to islamski praznici.
Allah, d`elle {anuhu, odredio je muslimanima praznike nakon zavr{etka njihovog ibadeta
Njemu, d`elle ve ala. Nakon jednomjese~nog posta, dolazi nam Bajram, tj. praznik u kojem
mi slavimo upotpunjavanje na{eg ibadeta Njemu Uzvi{enom. Nakon napornih obreda had`a,
nastupa praznik Kurban-bajram kojim se kruni{e ibadet u mjesecu zul-hid`etu. Isti je slu~aj
i sa danom d`ume kada na kraju svake sedmice u ibadetu proslavljamo na{u pokornost
Uzvi{enom tokom pro{le sedmice.
Prisustvovanje d`uma-namazu ima velikih sli~nosti sa prisustvom had`ija na had`u.
Se'id b. Musejeb, rahimehullah, ka`e: Vi{e volim prisustvovati d`umi, negoli dobrovoljnom
(nafila) obavljanju had`a! Tako|er, ko po`uri sa svojim odlaskom na d`uma-namaz, kao
da je prinio kurban Allahu, d`elle {anuhu, u zavisnosti od vremena u kojem je po{ao na
obavljanje ovog namaza. Od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Ko se petkom okupa onako kao {to se kupa poslije
spolnog akta, a potom krene u d`amiju u prvom jutarnjem satu, ra~una mu se nagrada kao
da je `rtvovao devu; ko krene u drugom satu kao da je `rtvovao kravu; ko krene u tre}em
satu kao da je `rtvovao rogata ovna; ko krene u ~etvrtom satu kao da je `rtvovao koko{,
a ako krene u petom satu, ra~una mu se kao da je `rtvovao jaje (Prenosi Buhari)
Redovno prisustvovanje d`uma-namazu povla~i za sobom brisanje u~injenih grijeha u
toku minule sedmice pod uvjetom da se ne ~ine veliki grijesi. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, ka`e: Pet dnevnih namaza, d`uma do d`ume, ramazan do ramazana, bri{u grijehe
ukoliko se ~ovjek kloni velikih grijeha. (Prenosi Muslim)
U Musnedu imama Ahmeda, rahimehullah, stoji hadis u kojem Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, o danu d`ume, ka`e: On je kod Allaha bolji od Ramazanskog i Kurban-bajrama.
Mu'mini }e i u D`ennetu imati svoje praznike. To su dani kada }e oni posje}ivati svoga
Gospodara. To je dan d`ume. Tada }e im Allah, d`elle {anuhu, ukazati veliku po~ast i
prikazat }e im se i oni }e gledati u Njegovo plemenito lice. To }e njima biti najljep{i dar u
D`ennetu i ne}e im se ni{ta ljep{e od toga dogoditi. Gledanje u Njegovo lice je spomenuto u
Kur'anu kao najve}a i najbolja nagrada:
One koji ~ine dobra djela ~eka nagrada, i vi{e od toga (Kur'an, X/26)
Islamske teme
55
56
Islamske teme
TE[KE POSLJEDICE
NAPU[TANJA D@UMA-NAMAZA
Od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da su ~uli Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, kako na minberu govori: Ili }e se ljudi okaniti zapostavljanja d`uma-namaza, ili }e
Islamske teme
57
Allah zape~atiti njihova srca (tj. Allah }e dati zastor uzme|u njih i Njegove upute) pa }e
postati nemarni (nehajni i bezbri`ni). (Prenosi Muslim)
58
Islamske teme
^ITANJE POGLAVLJA
EL-KEHF NA DAN D@UME
Ebu-Se'id el-Hudrij, radijallahu anhu, ka`e da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: Ko na dan d`ume pro~ita poglavlje El-Kehf, osvijetlit }e ga svijetlo (nur) izme|u dvije
d`ume. (Prenosi Nesa'i i Hakim)
Islamske teme
59
60
Islamske teme
Islamske teme
61
sjedanjem. Ulema je procijenila da je to kratko sjedanje ravno vremenu ~itanja poglavlja ElIhlas, dok neka ulema ka`e da je to kratko sjedanje dovoljno samo za kratak odmor, a neki
drugi ka`u da je to sjedanje u periodu poput sjedanja izme|u prvog i drugog rekata i izme|u
tre}eg i ~etvrtog rekata, a {to se naziva d`elsetul-istiraha (ovo je postupak Poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem, kojeg je ~esto puta praktikovao). Ebu-Davud, rahimehullah,
ka`e: Kada bi se (Poslanik) uspeo na minber, sjeo bi sve dok mujezin ne zavr{i sa ezanom,
nakon toga bi ustao i po~eo s hutbom, nakon toga bi sjeo i ne bi govorio, nakon toga bi ustao
i ponovo bi govorio. Hafiz Ibn-Had`er, rahimehullah, u svojem djelu Fethul-Bari fi {erhi
sahihil-Buhari, ka`e: Predanje Ebu-Davuda u vezi s pitanjem sjedenja Poslanika izme|u
dvije hutbe i to da nije govorio za vrijeme svog sjedenja ne zna~i da Vjerovjesnik nije u sebi
spominjao Allaha i molio ga u sebi.
Uvjet je da hutba bude jasna, razgovijetna i bez grubih rije~i. Imam Newewi, rahimehullah,
ka`e: Hutba treba biti razgovijetna, jasna i sa logi~kim redosljedom. Ne smije biti
komplikovana, ne smije sadr`ati nejasnih rije~i i ne treba biti gruba. Hatib treba izabrati
aktuelnu temu za svoju hutbu na kojoj }e govoriti o problemima sa kojima se muslimani
danas susre}u, ali, prije svega, hutba treba biti savjet koji }e ih podsjetiti na ahiret, a da
istovremeno u muslimanima izazove osje}aj jedinstva i islamske solidarnosti me|u
muslimanima. Ibn-Kajjim el-D`ewzijje, rahimehullah, ka`e: Hutba Poslanika, sallallahu 'alejhi
ve sellem, bila je obja{njenje na~ela vjerovanja u Allaha, meleke, knjige, poslanike i susret s
Njim. Spominjao je D`ennet i D`ehennem. Govorio je o tome {ta je Allah pripremio Svojim
miljenicima, a i o onome {ta je On pripremio Njegovim neprijateljima. Te su njegove hutbe
ispunjavale srca ljudi imanom i spoznajom Allaha, d`elle {anuhu. Wehbi Zuhajli u svojem
djelu Fikhul-islami we edilletuhu ka`e: Hutba na dan d`ume treba sadr`avati zahvalu Allahu,
salavat na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nasihat o vjeri i dunjaluku.
Fakihi hanefijske pravne {kole ka`u da se hutba treba zapo~eti zahvalom Allahu i
spominjanjem {ehadeta, dono{enjem salavata na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,
savjet, podsje}anje na ahiret i citiranje Kur'ana. Nakon prve hutbe imam treba sjesti. Na
drugoj hutbi }e zapo~eti zahvalom Allahu, dono{enjem salavata na Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem, i dovom za mu'mine i mu'minke da im Allah oprosti grijehe i smiluje im se, da
od njih otkloni nevolje, da im da jasnu pobjedu nad neprijateljem, da ih sa~uva svake bolesti,
i ovo je sve od sunneta u hanefijskoj pravnoj {koli. Me|utim, ovo nisu {artovi hutbe jer sam
imam Ebu-Hanife, rahimehullah, ka`e da je za valjanost hutbe dovoljno da imam samo
prou~i subhanellah ili bismillah ili Allahu Ekber. Fakihi malikijske pravne {kole ka`u da gore
spomenute komponente hutbe nisu uvjet za valjanost hutbe, ve} su samo mendub
(preporu~ljivo). Fakihi {afijske pravne {kole ka`u da su spomenute komponente hutbe
ujedno i njeni dijelovi bez koje ona nije potpuna. Fakihi hanbelijske pravne {kole smatraju da
62
Islamske teme
gore navedene komponente predstavljaju uvjet za valjanost hutbe, osim dove. Ibn-Kudame,
rahimehullah, koji je pripadao hanbelijskoj pravnoj {koli, u svojem fenomenalnom djelu ElMugni ka`e: Kada imam u toku hutbe po~ne s dovom, da li je prisutnima dopu{teno govoriti
ili ne?" U vezi sa ovim pitanjem postoje dva mi{ljenja:
- dopu{teno je govoriti za vrijeme dove jer je to znak da je imam zavr{io sa hutbom i to
je isto kao da je imam si{ao sa minbera;
- nije dopu{teno govoriti jer je dova dio hutbe, a govor za vrijeme hutbe nije dopu{ten
kako to smatraju fakihi hanbelijske pravne {kole.
Islamska ulema sla`e se da je zabranjeno govoriti za vrijeme hutbe, ma kakav god njen
sadr`aj bio. Du`ni su da za vrijeme hutbe {ute i oni koji nisu u stanju ~uti imama. Tako|er
smatraju i to da se za vrijeme hutbe ne}e nare|ivati dobro i ne}e se odvra}ati od zla!!! Od
Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Ako bi ~ovjek svome drugu pokraj sebe rekao: [uti!', pogrije{io bi (i izgubio d`umansku
nagradu). (Prenosi Buhari)
Poku|eno je da se za vrijeme hutbe ljudi zanimaju bilo kakvim aktivnostima jer Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, ka`e: Ko se poigrava kamen~i}ima izgubio je nagradu dana
d`ume. (Prenosi Muslim) Tirmizi tako|er ka`e da je ovo vjerodostojan hadis. Kada se
~ovjek poigrava ne~im u toku hutbe, to mu odvra}a pa`nju i odvra}a ga od skru{enosti.
Poku|eno je i da bilo {ta pije za vrijeme imamove hutbe. Du`nost je pristutnima da hutbu
proslijede {utnjom od trenutka kada imam po~ne sa hutbom, i to je mi{ljenje malikijskih i
hanbelijskih pravnika. Imam Ebu-Hanife smatra da se mora prekinuti sa razgovorom odmah
nakon imamovog uspinjanja na minber. Imam [afija smatra da za vrijeme hutbe nije
zabranjeno govoriti, ali je bolje {utjeti. [to se imama na minberu ti~e, njemu je dopu{teno
govoriti i dopu{teno mu je upozoriti one koji ne prate hutbu ili rade ono {to je u suprotnosti sa
sunnetom Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Imam mo`e re~i: [uti, ne govori, ne razdvajaj
safove izme|u ljudi- i ne{to sli~no tome. Prisutni mogu odgovoriti imamu ako ih ne{to upita
za vrijeme hutbe jer je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Selika, radijallahu anhu, kada je
u{ao u mesd`id za vrijeme Poslanikove hutbe, upitao: Jesi li klanjao? - Ne, odgovori
Selik. Ustani i klanjaj, re~e mu Poslanik.
Od Ibn-Omera prenosi se da je neki ~ovjek u{ao u mesd`id dok je Omer dr`ao hutbu,
pa kada ga je Omer ugledao, upita ga: Za{to kasni{? Ovaj mu odgovori: Bio sam prezauzet,
nisam ~ak ni svojoj ku}i po{ao i samo sam uspio abdestiti se. Tada mu Omer re~e: Zar
samo abdest? Zar nisi ~uo da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio kupanje (na
dan d`ume). (Prenose Buhari i Muslim)
Vrijeme kupanja po~inje odmah nakon zore dana d`ume pa sve do zenita Sunca (vrijeme
podne-namaza). Neka ulema smatra da je ka{njenje sa kupanjem pred sami odlazak na
d`umu bolje.
Islamske teme
63
64
Islamske teme
(Prenosi Bejheki) Me|utim, pravnici {afijske {kole dokazuju svoje mi{ljenje isto tako
vjerodostojnim hadisima u kojim se spominje da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
prekidao svoju hutbu i odgovarao ljudima na njihova pitanja. Primjer je toga hadis kojeg
prenosi Enes, radijallahu anhu: Dok je na dan d`ume Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
dr`ao hutbu, u|e jedan ~ovjek i upita ga: Allahov Poslani~e, kad' }e Sudnji dan? Tada su ga
ljudi po~eli u{utkivati, ali on je bio uporan i to je ponovio tri puta i ljudi su ga za to vrijeme
u{utkivali. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu tada odgovori: Te{ko tebi, {ta si to
pripremio za Sudnji dan? (Prenosi Bejheki)
Buharija i Muslim prenose od Enesa: Dok je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
dr`ao petkom hutbu, ustade jedan ~ovjek i re~e: Allahov Poslani~e, propali su konji, a
propalo je i ostalo, pa moli Allaha da nas napoji! Poslanik je pru`io svoje ruke i prou~io dovu.
Me|utim, neka ulema ka`e da se dizanje ruku odnosi samo na istiska-namaz (namaz za
ki{u). (Med`mu'u {erhul-mehezzeb tom IV, str.395)
Tako|er, pravnici {afijske {kole ka`u da se obaveza {utnje kod gore navedenog ajeta
odnosi samo pri ~itanju Kur'ana i da je nepotrebni govor koji upropa{}ava sevap d`ume onaj
govor od kojeg nema nikakve koristi. Zato {afijski pravnici ne uzimaju za ispravnu analogiju
koja spaja izme|u namaza i hutbe jer postoje vjerodostojni dokazi da je Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, govorio za vrijeme hutbe.
Ibn-Hazm Andalusi, rahimehullah, u vezi s pitanjem obaveze {utnje u toku hutbe, ka`e:
Du`nost je da svi koji prisustvuju hutbi ne progovore nijednu rije~ za vrijeme iste, osim,
nazivanja selama kada ~ovjek ulazi u mesd`id i nazdravljivanja onom koji kihne i zahvali se
Allahu, d`elle {anuhu, i dono{enje salavata na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ako
imam to naredi prisutnima sa minbera, uzvra}anje imama sa minbera onome koji ga ne{to
upita ili od njega potra`i obja{njenje. U tim situacijama niko ne smije govornika u{utkivati, ali
i{aretom }e mu ukazati da ne govori. Ko za vrijeme hutbe govori o ne~em drugom osim
ovog {to smo spomenuli, a zna da je zabranjen svaki drugi govor osim ovog, ostao je bez
(sevapa) d`ume. Me|utim, ako imam-hatib unese u hutbu govor koji ne sadr`i ajete, hadise
i dovu, ve} govori o ne~em drugom, tada je dopu{teno govoriti, kao {to je dopu{teno govoriti
i za vrijeme njegovog sjedanja izme|u dvije hutbe. Za vrijeme hutbe prisutni ne smiju ~eprkati
prstima po kamen~i}ima.
Tako|er, Ibn-Hazm u vezi s pitanjem nazivanja i uzvra}anja selama ka`e: [to se ti~e
selama i uzvra}anja na isti, prenosi se od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, da je Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Ako neko od vas sjedne me|u ljude, neka ih poselami, a
kada napusti sijelo, pa neka ponovo poselami jer je prvi selam isto {to i drugi. (Ebu-Davud)
Allah, d`elle {anuhu, ka`e: Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljep{im od njega
otpozdravite, ili ga uzvratite (Kur'an, IV/86)
Islamske teme
65
Tako|er i zahvaljivanje Allahu nakon kihanja i nazdravljivanja na isto, ukoliko se onaj koji
kihne zahvali Allahu, d`elle {anuhu, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ka`e:
Kada neko od vas kihne, neka zahvali Allahu, a oni koji ga ~uju neka mu nazdrave sa:
Allah ti se smilovao', i neka im on uzvrati: Neka Allah oprosti i nama i vama.' (Prenosi EbuDavud)
Tako|er, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ka`e: Kada neko od vas kihne, neka
ka`e: Hvala Allahu, a onaj ko ga ~uje neka mu uzvrati: Allah ti se smilovao, a on neka mu
odgovori: Neka vas Allah uputi i popravi va{e stanje. (Prenosi Ebu-Davud) Ako nam neko
bude rekao da je ispravnije {utjeti za vrijeme hutbe, onda je ispravno i to da je nazivanje
selama i uzvra}anje na isti tako|er vad`ib, a i zahvala Allahu nakon kihanja kao i
nazdravljivanje je vad`ib. Neki smatraju da nazivanje selama i nazdravljivanje nakon kihanja
ne va`i za vrijeme hutbe, tj. hutba se treba propratiti bez rije~i Na{e mi{ljenje u vezi s tim
pitanjem je slijede}e: Prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao o namazu:
U njemu se ne smije razgovarati Zna~i, pogre{no je da hutbu odre|ivamo analogno
prema namazu, jer {utnja za vrijeme hutbe nije nare|ena Kur'anom, ni sunnetom, a ni
kocenzusom uleme. Ja sam prostudirao cijelo pitanje i prona{ao sam da je dopu{teno
imamu odgovarati na potrebe prisutnih dok se nalazi na minberu, u toku hutbe, i taj govor
izme|u imama i klanja~a nije farz, ve} je mubah, dopu{ten u izuzetnim situacijama, od kojih
}emo neke spomenuti Ako ovo imamo u obziru, kako se onda mo`e zabranjivati da u toku
hutbe nazivamo selam i uzvra}amo na isti i nazdravljivamo onom koji kihne, a da istovremeno
smatramo dopu{tenim govor koji nije nare|en ni Kur'anom ni sunnetom!!? Enes b. Malik,
radijallahu anhu, pripovijeda: Dok je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dr`ao hutbu
petkom, ustade jedan beduin i re~e: Allahov Poslani~e, propali su konji, a propalo je i ostalo,
pa moli Allaha da nas napoji!, pa je on pru`io svoje ruke i prou~io dovu. (Prenosi Buhari)
Ebu-Rifa'a, radijallahu anhu, ka`e: Do{ao sam Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok je
on dr`ao hutbu i rekao sam: Allahov Poslani~e, do{ao sam te upitati o vjeri jer ja ne znam
kakva je moja vjera! Tada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prekinuo sa hutbom i
pri{ao mi je i sjeo je na jednu stolicu, ~ini mi se da je bila od `eljeza, i po~eo me je podu~avati
onome {to ga je podu~io Uzvi{eni Allah. Nakon toga je nastavio sa svojom hutbom do
kraja. (Prenosi Muslim)
Hasan Basri, rahimehullah, ka`e: Za vrijeme hutbe mo`e se poselamiti i uzvratiti na
selam, a i nazdraviti onome koji kihne i zahvali Allahu.
Poznati tabi'in Ata, rahimehullah, ka`e: Ako ~ovjek kihne za vrijeme imamove hutbe i
zahvali Allahu, ili nazove selam a ti ga ~uje{, onda mu u sebi nazdravi i u sebi mu uzvrati na
selam, a ako ne ~uje{ hutbu, onda mu nazdravi i uzvrati na selam glasom koji se ~uje.
66
Islamske teme
VRIJEDNOST POSTUPAKA
ONIH KOJI [UTNJOM PROPRATE HUTBU
Od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: Ko se petkom okupa i po|e na d`uma-namaz, zatim klanja ono {to mu je propisano,
zatim {utnjom proprati govor imama i nakon toga klanja sa njim, opro{teni su mu grijesi
izme|u te i budu}e d`ume, a i tri dana nakon toga. (Prenosi Muslim)
Imam [afija, rahimehullah, u svom Musnedu od Sa'lebea b. Ebi-Malika, radijallahu anhu,
prenosi da je rekao: Ljudi su razgovarali me|u sobom dok je Omer sjedio na minberu. Kada
bi mujezin zavr{io sa ezanom, Omer bi ustao i svi bi prekinuli s govorom i nisu ni{ta govorili
sve dok ne bi zavr{io sa drugom hutbom. Nakon ikameta i Omerovog silaska sa minbera,
ashabi bi govorili.
Islamske teme
67
Tako|er, imam [afija, u svojem djelu El-Umm, prenosi Od Sa'lebea: Kada se imam
uspe na minber, prisutni }e prekinuti sa spominjanjem Allaha i imamov govor prekida razgovor
me|u ljudima. Svaki govor nakon hutbe je dopu{ten.
68
Islamske teme
sellem, rekao: Na dan d`ume meleki stoje na vratima svake d`amije i upisuju jednog za
drugim (imena onih koji idu klanjati d`uma-namaz). Kada se imam uspe na minber, oni
pozatvaraju stranice i po|u prisustvovati spominjanju Allaha. Onaj koji porani na d`umu,
kao da je zaklao kamilu, zatim onaj nakon njega, kao da je zaklao kravu, zatim onaj nakon
njega, kao da je zaklao ovcu, zatim onaj nakon njega, kao da je zaklao koko{, a onaj zadnji,
kao da mu je poklonjeno jaje. (Prenose Buhari i Muslim)
2. Od Ewsa b. Ewsa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ^uo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje ka`e: Ko se petkom okupa i o~isti {to je bolje
mogu}e, i porani najranije {to mo`e, i po|e pje{ice, a ne na jahalici, zatim se pribli`i imamu
i proprati (hutbu) slu{aju}i je bez ikakve nedopu{tene aktivnosti (tjelesne i govorne), imat }e
za svaki korak nagradu kao da je klanjao i postio tokom cijele godine.' (Prenose Ahmed i
Ebu-Davud)
3. Selman Farisija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: Ko se petkom okupa, o~isti {to je bolje mogu}e, nama`e (kosu) uljem ili se namiri{e
mirisom svoga doma, pa zatim po|e i ne rastavi izme|u dvojice (u safu), zatim klanja ono
{to mu je propisano, pa {uti i slu{a dok imam dr`i hutbu, opra{ta mu se ono {to je u~inio
izme|u ove i prethodne d`ume. (Prenosi Buhari)
4. Od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, rekao: Ako bi ~ovjek svome drugu pokraj sebe rekao: [uti!, pogrije{io bi (i izgubio
d`umansku nagradu). (Prenose Buhari i Muslim)
Iz navedenih hadisa mo`e se zaklju~iti da je sevap d`uma-namaza veoma velik. Ko
praktikuje ono {to je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, praktikovao na dan d`ume, ima
slijede}e sevape:
prvo - svakim korakom do mesd`ida mu'min ima nagradu kao da je cijele godine klanjao
i postio;
drugo - ko porani na d`uma-namaz ima nagrade kao da je Allahu prinio kurban ~ija je
veli~ina u zavisnosti od njegovog poranjivanja u mesd`id;
tre}e - grijesi se bri{u i pra{taju od d`ume do d`ume;
~etvrto - meleki upisuju klanja~ima sevape zbog obavljenog d`uma-namaza.
Na`alost, danas je malo muslimana koji obra}aju pa`nju na ove veoma va`ne stvari na
dan d`ume. Ponekad se to radi iz neznanja, ali u globali to rade zbog mr`ljivosti i nemarnosti
i njihove udaljenosti od sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Njihova udaljenost od
sunneta na dan d`ume mo`e se ogledati u slijede}im ta~kama:
- zanemarivanje ranog odla`enja na d`uma-namaz;
- zanemarivanje obaveznog kupanja, namirisavanja i upotrebe misvaka na dan d`ume;
- me|usobni govor ljudi za vrijeme hutbe;
Islamske teme
69
- okretanje le|a ili boka prema imamu dok je ovaj na minberu, a hutba je u toku;
- nepotrebno poigravanje tespihom i pucanje prstiju;
- razdvajanje izme|u safova i uznemiravanje klanja~a u njima.
70
Islamske teme
trebaju dizati svoje ruke. Ko uradi suprotno ne postupa po sunnetu Poslanika, sallallahu
'alejhi ve sellem. Naprotiv, oni se svojim postupkom suprotstavljaju sunnetu jer je imam
mo`da ve} ustao na drugu hutbu a oni jo{ uvijek dove podignutih ruku. Pre~e im je da za
vrijeme hutbe slu{aju i razmi{ljaju o njenom sadr`aju. Ovaj pogre{an postupak muslimana
je obi~na prezrena novotarija. (Fetava, Muhammed Re{id Rida, tom 1, str.58);
- klanjanje podne-namaza nakon {to su klanjali d`uma-namaz, a ispravnije je da se
podne-namaz ne treba klanjati nakon obavljenog d`uma-namaza.
SUNNETI HUTBE
- Od sunneta Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jeste i to da se hutba odr`i na
minberu kako bi ga ljudi mogli vidjeti. Buharija i Muslim prenose hadis u kojem stoji da je
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dr`ao hutbu na minberu. Od Saiba b. Jezida, radijallahu
anhu, prenosi se da je rekao: U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, EbuBekra i Omera, ezan je bio odmah nakon imamovog sjedanja na minber. (Prenosi Buhari)
- Kada se imam popne na minber, treba nazvati selam prisutnima jer je tako Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, radio. Imam treba dva puta nazvati selam prisutnima:
- pri ulasku u mesd`id;
- kada se popne na minber.
- Minber treba imati samo tri stepenice i imam }e pri hutbi stati na drugoj kako bi nakon
prve hutbe mogao sjesti i odmoriti se na tre}oj stepenici.
- Imam se treba prije ezana popeti na minber i tek tada }e mujezin po~eti sa ezanom.
D`uma-namaz ima samo jedan ezan.
- Hutba treba biti kratka, razumljiva i jasna.
- Prisutni se trebaju okrenuti prema imamu i trebaju posvetiti svoju pa`nju hutbi, a ako to
ne urade, ostali su bez sevapa dana d`ume. I ko se poigrava kamen}i}ima ({to smo ve}
spomenuli u sahih hadisu), i analogno prema ovome hadisu ko se igra tespihom ili sli~no
tome izgubio je sevap dana d`ume.
Islamske teme
71
72
Islamske teme
Islamske teme
73
74
Islamske teme
kojeg tako|er ne postoji sunnet koji se treba klanjati. D`abir, radijallahu anhu, prenosi da je
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nazivao selam kada bi se uspeo na minber. (Prenosi
Ibn-Mad`e) Bilal, radijallahu anhu, ezanio je kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
sjeo na minber, a ikametio kada bi Poslanik si{ao sa minbera. (Prenosi Ahmed i Nesa'i)
Kada bi se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uspeo na minber, ashabi su svoja lica
okretali prema njemu. (Prenosi Ibn-Mad`e) Ebu-Davud, rahimehullah, u svojoj zbirci prenosi
da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na minber dok mujezin ne prou~i ezan; nakon
toga bi ustao i odr`ao hutbu; nakon toga bi sjeo i ne bi govorio ni{ta; nakon toga bi ustao i
odr`ao bi drugu hutbu. Imam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, ka`e: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, nije klanjao sunnete prije d`uma-namaza nakon ezana i niko ne prenosi da je to on
u~inio. U njegovo vrijeme u~io bi se ezan samo nakon njegovog uspinjanja na minber. Bilal,
radijallahu anhu, prou~io bi ezan, a zatim bi Poslanik odr`ao dvije hutbe, nakon ~ega bi Bilal
prou~io ikamet i Poslanik bi klanjao ljudima. I zato ka`emo da nije bilo mogu}e da je on, a niti
ko od njegovih ashaba, klanjao sunnete nakon ezana, i nigdje se ne prenosi da je ~ak on u
svojoj ku}i klanjao sunnete neposredno prije izlaska na d`umu.
[to se ti~e po~etka vremena d`uma-namaza, prenosimo ispravnije mi{ljenje uleme koja
smatra da vrijeme d`uma-namaza po~inje u vremenu podne-namaza, dok imam Malik,
rahimehullah, smatra da je dopu{teno odr`ati hutbu prije zenita, ali pod uvjetom da se tada
ne obavlja namaz osim u vrijeme kada nastupi vrijeme podne-namaza.
Islamske teme
75
KO STIGNE U MESD@ID
ZA VRIJEME HUTBE TREBA KLANJATI
DVA REKATA TEHIJJETUL-MESD@IDA
D`abir, radijallahu anhu, rekao je: U|e (u mesd`id) jednog petka neki ~ovjek, dok je
Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dr`ao hutbu i Poslanik ga upita: Da li si klanjao?
Nisam, odgovorio je. Onda klanjaj dva rekata!, re~e Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem.
(Prenosi Buhari i Muslim) Ovaj hadis predstavlja jasan dokaz da onaj ko zakasni na d`umanamaz i u|e u mesd`id u toku hutbe du`an je klanjati dva rekata i pored toga {to je bilo
kakva aktivnost za vrijeme hutbe zabranjena, a i iz hadisa se isto tako vidi da imam mo`e
govoriti sa prisutnima, a oni koji sjede ne trebaju govoriti.
KLANJANJE SUNNETA
NAKON D@UMA-NAMAZA
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Kada neko od vas klanja d`uma-namaz, neka nakon toga klanja jo{ ~etiri rekata. (Prenosi
Muslim) Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, bi nakon obavljanja d`uma-namaza oti{ao
svojoj ku}i, tamo bi klanjao dva rekata i govorio bi: Ovako je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, radio. (Prenosi Muslim)
U komentaru prvo navedenog hadisa imam Ibnul-Arebi, rahimehullah, ka`e: Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, naredio je da se nakon d`ume klanja ~etiri rekata da ne bi
neznalice pomislili da sa jo{ dva rekata mogu upotpuniti ona dva rekata d`uma-namaza. Ta
~etiri rekata treba klanjati dva po dva jer Poslanik ka`e: Nafila danju je dva po dva.
(Prenose Ebu-Davud i Ibn-Hibban) Tako|er je potrebno ova ~etiri rekata klanjati na ovaj
na~in da ne bi sljedbenici novotarija pomislili da je to podne-namaz. Zato treba klanjati dva po
dva da ne bi ta nafila sli~ila podnevskom farzu. Tako|er se mo`e klanjati u ku}i, nakon
d`uma-namaza jer je i to sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. [to se hadisa IbnOmera ti~e, u komentaru istog, Ibn-Tejmijje ka`e: Ako ~ovjek klanja u mesd`idu, onda }e
klanjati ~etiri rekata, a ako ih klanja ku}i, onda samo dva. Ovom je izjavom Ibn-Tejmijje
usaglasio razli~itosti u vezi s predanjima gore navedenih hadisa i objasnio na koji ih na~in
76
Islamske teme
trebamo shvatiti. Ulema smatra da je ipak bolje klanjati kod ku}e jer Vjerovjesnik, a. s., ka`e:
Najbolji namaz ~ovjeka jeste onaj namaz obavljen kod ku}e, osim farza. Ovo je mi{ljenje
imama [afije, Malika i Ahmeda.
Kod prevelike gu`ve na d`uma-namazu treba tra`iti mjesto za obavljanje namaza u
d`amiji, i ne obavljati ga na ulici, ukoliko to uvjeti dopu{taju. Imam Ahmed i Bejheki prenose
od Sejjara, radijallahu anhu, da je rekao: ^uo sam Omera kako na hutbi ka`e: Poslanik je
sagradio ovaj mesd`id, a sa njime smo bili mi muhad`iri i ensarije. Kada bude gu`ve u
mesd`idu, neka ljudi ~ine sed`du na le|ima njihove bra}e.' Tako|er se prenosi da je Omer
vidio neke ljude kako klanjaju na ulici, te im re~e: Klanjajte u mesd`idu.
Islamske teme
77
80
Islamske teme
Islamske teme
81
Ovaj ajet predstavlja jasnu zabranu kamate u islamu. Neki su u~enjaci iz ovog ajeta
shvatili da je mnogostruka kamata upravo ona koju pozajmljiva~ uvjetljava pri vra}anju duga
onog koji je uzajmio. To tvrde baziraju}i se na oblike d`ahilijetskog zelena{enja gdje su
pozajmljiva~i udvostru~ivali sumu datog duga do odre|enog perioda. Na taj bi se na~in
vi{ak (kamata) duga udvostru~io i udvostru~eni iznos bio bi u spomenutom vi{ku, a ne u
osnovi duga, jer je kamata nedopu{teni vi{ak, a ne pozajmljeni dug. Allah, d`elle {anuhu,
ka`e:
Oni koji jedu kamatu ne}e stajati, izuzev kao {to stane onaj koga od dodira
izbezumi {ejtan. To zato {to oni ka`u: Zaista je trgovina kao kamata' - i
dozvoljava Allah trgovinu, a zabranjuje kamatu. Pa onom kome do|e pouka od
Gospodara njegovog, te se sustegne, tad je njegovo ono {to je prethodno bilo, a
stvar njegova je do Allaha; a oni koji to opet u~ine - pa takvi }e biti stanovnici
vatre, oni }e u njoj biti vje~no. Uni{tava Allah kamatu, a unapre|uje sadake. A
Allah ne voli nijednog nevjernika, grje{nika. Uistinu, koji vjeruju i ~ine dobra
djela i obavljaju namaz i daju zekat, imat }e oni nagradu svoju kod Gospodara
svog, i ne}e biti straha nad njima i ne}e oni za`aliti. O koji vjerujete! Bojte se
Allaha i ostavite {to je preostalo od kamate, ako ste vjernici. Ako ne u~inite, eto
vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete,
ostat }e vam glavnice imetaka va{ih, ne}ete nikoga o{tetiti niti }ete o{te}eni
biti. A ako je (du`nik) u nevolji, onda pri~ekajte dok bude imao; a jo{ vam je
bolje, nek znate, da dug poklonite. (Kur'an, II/275-280)
Ovo su jedni od zadnje objavljenih ajeta Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Neki
mufessiri smatraju da su objavljeni na tri mjeseca prije Poslanikovog preseljenja na ahiret. U
svojem opro{tajnom govoru, u kojem je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, detaljno objasnio
i utvrdio na~ela islama, stoji: Predislamska je kamata poni{tena i vama pripadaju samo
glavnice imetaka va{ih, ne}ete nikoga o{tetiti, niti }ete o{te}eni biti. Prva kamata koju
odbacujem jeste kamata mog amid`e Abbasa b. Abdulmuttaliba. Sva je odba~ena. Prethodni
ajeti i hadis jasno govore o zabrani kamate i detaljno je obja{njeno da je kamata svaki vi{ak
na glavnicu ~ovjekovog imetka. Ovi {erijatski tekstovi jasno zabranjuju predislamsku kamatu,
tj. kamatu uop}e, bez obzira na njene oblike i forme. Svaki vi{ak na glavnicu ~ovjekovog
imetka jeste haram, bez obzira na koji je na~in sklopljen dogovor vra}anja duga izme|u
pozajmljiva~a i onog koji pozajmljuje. U prethodnim ajetima spominje se da su se nevjernici
suprotstavili zabrani kamate govore}i: Zaista je trgovina kao kamata, jer su smatrali da je
dobitak u kamati istovjetan sa dobitkom u trgovini gdje ~ovjek zara|uje novac kupovinom i
prodajom svojih proizvoda, tako|er, kada svoj novac pozajmljuje nekom, ~ovjek od njega
82
Islamske teme
tra`i napla}ivanje usluge kroz pozajmljeni novac i samim tim u~estvuje u profitu onog kojem
je pozajmio bez ikakvog truda i znojenja. Uzvi{eni Allah je nevjernicima odgovorio: i
dozvoljava Allah trgovinu, a zabranjuje kamatu Nevjernici su trebali odmah prihvatiti i
shvatiti mudrost zabrane kamate, naprotiv, oni su se pobunili ne `ele}i shvatiti da u trgovini
ima dobitka, ali i gubitka, a kamata sa sobom nosi samo dobitak bez ikakvih mogu}nosti
finansijskog kolapsa.
Ova vrsta kamate koju je Kur'an spomenuo poznata je kao kamata na pozajmljeni
novac i to je ona vrsta predislamske kamate, a u fikhskoj terminologiji je poznata pod
terminom riba en-nesie. Imam Ahmed, rahimehullah, upitan je o ovoj vrsti kamate pa je
rekao: To je kada du`nik bude upitan: Ho}e{ li na vrijeme vratiti dug ili }e{ to ~initi u ratama
s odre|enim procentom vi{ka? Pa ako nije u stanju da na vrijeme vrati dug, onda }e du`nik
zatra`iti odlaganje roka za vra}anje duga, a pozajmljiva~ }e zauzvrat potra`iti procentualni
nov~ani vi{ak kao naknadu za ~ekanje vra}anja duga. Neka ulema smatra da je ovo jedini
oblik zelena{enja, tj. kamate zbog rije~i Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: Nema kamate
osim u en-nesie . Ashabi Abdullah b. Abbas, Usame b. Zejd, Zejd b. Erkam i Ibn-Zubejr,
radijallahu anhu, istog su mi{ljenja. Ova vrsta kamate je tako|er poznata i pod terminom erriba el-d`elijj, a ostale vrste se nazivaju er-riba el-hafijj. Imam Ibn-Kajjim, rahimehullah,
ka`e: Er-riba el-d`elijj je isto {to i er-riba en-nesie. To je ta d`ahilijetska vrsta kamate kada
du`nik kasni sa vra}anjem duga a pozajmljiva~ pove}ava vrijednost pozajmljenje svote
koja }e nakon nekog vremena vrijednost od stotinu dinara pretvoriti u desetine hiljada
dinara. (Ealamu el-muweki'in, tom 2, str.99)
Sli~nu je izjavu dao i imam Ebu-Bekr el-D`essas, rahimehullah, koji ka`e: Kamata
kojom su se bavili predislamski Arapi bila je kredit od nekoliko dinara koji je trebao biti vra}en
nakon odre|enog perioda sa odre|enim vi{kom na glavnicu pozajmljene svote. Ovo je bila
veoma ra{irena vrsta kamate me|u predislamskim Arapima. D`ahilijjetska kamata bila je
dugoro~ni kredit sa odre|enim preduvjetima. Vi{ak (kamata) je bila naknada za svako
odlaganje blagovremenog vra}anja kredita. Uzvi{eni je Allah poni{tio i zabranio ovu vrstu
zelena{enja te je rekao:
A ako se pokajete, ostat }e vam glavnice imetaka va{ih
i ostavite {to je preostalo od kamate, ako ste vjernici.
[erijatski tekstovi koje smo ovdje prenijeli jasno nas upu}uju na dvije komponente u
koje je nemogu}e posumnjati, a to su:
- termin er-riba (kamata) ima svoje zna~enje u jezi~koj terminologiji i isti je termin bio
poznat kod predislamskih Arapa koji su se bavili kamatom. Zna~enje tog jezi~kog termina je
Islamske teme
83
procentualno pove}avanje duga do roka ispla}ivanja istog. Kur'anom je ova vrsta kamate
zabranjena. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je da je to d`ahilijetska kamata i niko
od ljudi, u~enjaci i neuki, ne smije zagovarati teoriju o dvojnom zna~enju termina er-riba
(kamata) jer je zna~enje ovog termina itekako potvr|eno u jezi~koj terminologiji, a prije
svega Kur'an je potvrdio zna~enje ovog termina ajetom:
A ako se pokajete, ostat }e vam glavnice imetaka va{ih
- Koncenzus (id`ma'a) me|u ulemom jeste da svaki procentualni dodatak, koji se uvjetuje
prije vra}anja duga, na pozajmljenu svotu predstavlja er-riba (kamatu). Ko pori~e ovu
~injenicu ili raspravlja oko nje taj je porekao jednu potvr|enu komponentu islama.
Tako|er postoji jo{ jedna vrsta kamate koja je spomenuta u sunnetu i poznata je kao
kupoprodajna kamata. Osnova ove vrste kamate nije dug ve} se njena osnova nalazi u
samom kupoprodajnom dogovoru koji je {erijatski neispravan. Primjer toga je hadis Poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem, u kojem stoji: Zlato za zlato, srebro za srebro, `ito za `ito, je~am
za je~am, so za so, sve treba biti ravno suprotnom, i treba biti ruka na ruku (da se razmijenjena
roba odmah isplati bez odlaganja i to na mjestu dogovora). Ko tome doda vi{ak ili tra`i vi{ak,
upao je u kamatu i onaj koji daje i onaj koji uzima. (Prenosi Muslim)
Radi poja{njenja ovog hadisa navest }emo slijede}i primjer ~ovjeka koji posjeduje kilogram zlata od osamnaest karata kojeg ne smije prodavati po cijeni od dva kilograma zlata od
~etrnaest karata. Zna~i, ako su u pitanju proizvodi iste prirode, onda je zabranjeno vrednovati
ih zbog njihovih razli~itih karakteristika. Prenosi se da je jedan ~ovjek rekao Poslaniku,
sallallahu 'alejhi ve sellem, kako posjeduje nekvalitetne hurme koje je `elio zamijeniti za
bolje, ali niko mu nije htio dati bez vi{ka kojeg bi on dao kao naknadu za kvalitetnije hurme
koje }e dobiti. Tada mu Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, re~e: Prodaj svoje hurme i
zara|enim novcem kupi bolje. Ovo je govor Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji nam
dovoljno govori o zabrani ove vrste razmjene, tj. kamate, posebno kada je jelo u pitanju. Iz
ovoga se mogu izvu}i slijede}i korisni zaklju~ci:
- zabrana monopola bilo kojom vrstom hrane i omogu}avanje kupovine hrane onome
koji je ne posjeduje;
- postizanje jednakih mjerila radi balansiranja vrijednosti stvari. Nov~ano posredovanje
u kupoprodaji omogu}ava ravnopravnu razmjenu u kojoj nema kamate;
- unapre|ivanje trgovine i uspje{an plasman proizvoda na tr`i{tu.
84
Islamske teme
Islamske teme
85
vrsta trgovine dopu{tena, dovoljno govori i sam postupak prodava~a koji je prihvatio isplatu
do odre|enog roka jer }e se na taj na~in on vi{e okoristiti, a istovremeno je i kupac zadovoljan
isplatom tog vi{ka koji nije u stanju da odmah u nov~anim sredstvima isplati potrebnu sumu
koja se od njega tra`i. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Amra b. el-Asa postavio
za zapovjednika islamske vojske i po{to je situacija zahtijevala brze pripreme, Poslanik je
kupovao jednu kamilu za dvije koje je otpla}ivao nakon odre|enog roka. Ova je vrsta
kupoprodaje dopu{tena i potpada pod op}enitost rije~i Uzvi{enog:
O vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odre|enog
roka (Kur'an, II/282)
Me|utim, ako ~ovjek kupuje doti~ni proizvod, ne radi svoje li~ne potrebe, ve} da bi ga
prodao po skupljoj cijeni kako bi se okoristio nov~anom vrijedno{}u proizvoda, a ne samim
proizvodom, onda se ta vrsta kupoprodaje naziva beju' et-tewerruk. Ulema se razi{la u vezi
s pitanjem ove vrste trgovine tako da neki smatraju da je ona zabranjena, neki smatraju da
je ona samo poku|ena, jer se tom vrstom trgovine `eli kupiti novac s novcem, a plasirani
proizvod predstavlja samo neku vrstu posrednika u tom poslu. Me|utim, ima uleme koja
smatra da je ovo dopu{tena vrsta trgovine jer ljudi koji su potrebni novca mo`da nisu u
stanju pozajmiti potrebnu sumu a da im pozajmljiva~ ne uvjetuje kamatu i oni smatraju da je
ova trgovina u sklopu rije~i Uzvi{enog:
i dopu{ta Allah trgovinu, a zabranjuje kamatu (Kur'an, II/275) O
vjernici, zapi{ite kada jedan od drugog pozajmljujete do odre|enog roka
(Kur'an, II/282)
Osnova u {erijatskim me|usobnim trgovinskim odnosima jeste da su sve vrste trgovine
dopu{tene ako ne postoji {erijatska zabrana istih, a nama nije poznato da postoji dokaz iz
Kur'ana ili sunneta koji zabranjuje ovu vrstu trgovine. [to se pak ti~e dokazivanja da je ovo
zabranjena vrste trgovine time {to neki smatraju da se njome samo kupuje novac novcem,
to nije ta~no jer se u trgovini u ve}ini slu~ajeva trguje upravo da bi se prodajom ograni~enog
broja proizvoda ostvario {to ve}i profit, {to je najnormalnija stvar jer svaki trgovac `eli
ostvariti dobru zaradu. Beju' et-tewerruk je kada ~ovjek kupi neki proizvod ~iju isplatu
uvjetuje do odre|enog roka. Nakon toga, on je prodao taj isti proizvod nekom drugom i za to
dobio gotov novac, a jo{ uvijek nije isplatio proizvod onom od koga ga je kupio zbog potrebe
koju on osje}a za zara|enim novcem. U ovoj vrsti trgovine nema kamate jer ~ovjek koji je
kupio doti~ni proizvod prodaje isti sasvim drugom ~ovjeku, a ne onom od koga je kupio, i
pored toga {to je njemu ostao du`an. Me|utim, puno je ljudi koji ovu vrstu trgovine ne
sprovode na dopu{teni na~in i prodaju ljudima ono {to nije u njihovom posjedu i tim istim
86
Islamske teme
novcem nakon toga kupuju doti~ni proizvod po ni`oj cijeni i dostavljaju ga kupcu koji je ve}
platio taj isti proizvod. Neki prodaju kupljeni proizvod koji nisu ni iznijeli iz du}ana, {to je isto
tako [erijatom zabranjeno. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je Hakimu b. Hazzamu:
Nemoj prodavati ono {to ne posjeduje{! (Prenosi Tirmizi i Ebu-Davud)
Tako|er se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
rekao: Ne dozvoljava se ulaganje (onog {to se ne posjeduje) pa
trgovina i prodaja onoga {to ne posjeduje{. (Prenosi Tirmizi)
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, ka`e: Kupovali smo jelo na |uture i nasumce, pa je
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslao ljude koji su nam rekli da ne prodajemo jelo dok
ga ne utovarimo na na{e jahalice. (Prenose Buhari i Muslim)
Isto tako Ebu-Davud i Darekutni prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
zabranio prodaju proizvoda na mjestu prodaje sve dok se taj proizvod ne utovari na jahalici.
Iz ovih se hadisa mo`e zaklju~iti da iskrenom muslimanu nije dopu{teno prodavati proizvode
koji nisu u njegovom vlasni{tvu sve dok ih ne kupi i ne postanu njegovo vlasni{tvo. Trgovcumuslimanu je du`nost odga|anje prodaje proizvoda sve dok ga ne kupi i ne utovari u svoje
vozilo ili bilo koje prevozno sredstvo. Tako|er, mo`emo zaklju~iti da nije dopu{tena prodaja
proizvoda koji se nalaze u du}anu sve dok se ne iznesu iz du}ana i dok ih u vlasni{tvo ne
preuzme kupac jer ovaj ~in predstavlja suprotstavljanje sunnetu Poslanika, sallallahu 'alejhi
ve sellem. Kupoprodaja koja nije u skladu sa [erijatom povodi za sobom puno zla i nereda
~ije su posljedice u dru{tvu nesagledive i ~iji krajnji rezultat zna samo Allah, d`elle ve 'ala.
Da ovdje spomenemo jednu veoma lukavu prevaru zapadnja~kih trgovaca. Naime,
kod prodaje auta u Evropi se koristi metod poznat pod imenom liesing, kada se kupljeni auto
treba ispla}ivati u ratama u periodu, naprimjer, od pet godina. Ako kupac uspije isplatiti auto
u dogovorenom periodu, onda taj auto prelazi u njegovo li~no vlasni{tvo. Me|utim, ako on u
tome ne uspije, onda se za cijelo vrijeme ispla}ivanja on smatra kao da je samo uzeo auto
pod najam rent-a-car, i pored toga {to u dogovoru stoji da je on taj auto kupio. U biti auto je
vlasni{tvo prodava~a sve do trenutka ispla}ivanja zadnje rate, koja je navedena u dogovoru.
Ali, da pretpostavimo da je doti~ni kupac ispla}ivao auto u toku ~etiri godine i jedanaest
mjeseci. Ako u dvanaestom mjesecu pete godine ne isplati ugovorenu ratu, onda mu se auto
oduzima jer se ra~una kao da nije isplatio dogovorenu sumu rent-a-cara, a ne sumu kupovine
auta. Upravo je ovo onaj detalj kojeg islam zabranjuje u kupoprodaji.
Danas u Evropi svi kupoprodajni dogovori su bazirani na liesingu i upravo su zbog toga
haram jer u sebi sadr`e ovu vrstu prevare koja se u islamu itekako smatra kamatom jer je
kupac du`an ispla}ivati i odre|eni postotak vi{ka na ve} postoje}e rate. Upozoravamo
muslimane da se klone ove vrste haram-trgovine jer je ona povod Allahove , d`elle ve 'ala,
srd`be i neka nas On sa~uva ovog zla. Da samo jo{ spomenemo da se ova vrsta kupoprodaje
Islamske teme
87
veoma razlikuje od prodaje koju islam dopu{ta, a koja se naziva bej'u et-ted`il. Ako se dvoje
ljudi dogovore u vezi s pitanjem prodaje auta te prodavac ka`e kupcu: Ako plati{ sada,
cijena je 10.000 DM, a ako plati{ kasnije, onda je cijena 11.000 DM. Ova vrsta trgovine ne
sadr`i u sebi kamate jer ulema ka`e da dodatni iznos od 1.000 DM predstavlja naknadu za
period u kome je prodavac ~ekao kupca sa isplatom, a i ono {to je najva`nije jeste to da su
se oni za vrijeme potpisivanja ugovora dogovorili o takvom vidu isplate, {to nije slu~aj sa
liesingom, pa makar neki pomislili da je to jedno te isto. I u bej'u et-ted`il nema ispla}ivanja
nikakvog postotnog vi{ka kojeg kupac ispla}uje na svakoj rati. Ovaj na~in kupoprodaje
dozvoljavaju Ebu-Hanife, [afija, [ewkani i druga islamska ulema. U kamatu spada i ispla}ivanje
vi{ka na kredit kojeg neki ljudi pozajmljuju od banke. O onima koji jedu kamatu Ibn-Abbas,
radijallahu anhu, ka`e: Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljeni dave}i se! Od Semure b.
D`unduba, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Jedne sam no}i vidio dva ~ovjeka koji su me izveli do svete zemlje. Tako smo hodali sve
dok nismo stigli do jedne rijeke od krvi na ~ijoj je obali stajao jedan ~ovjek sa kamenjem u
ruci. U rijeci se nalazio ~ovjek koji je plivaju}i poku{avao iza}i na obalu, i uvijek kada bi se
pribli`io obali, ovaj drugi bi ga pogodio kamenjem po ustima i ovaj bi se ponovo vratio na
sredinu rijeke. I tako se stalno ponavljalo. Upitao sam: [ta je ovo? Odgovorili su mi: Onaj
kojeg si vidio u rijeci, taj je jeo kamatu. (Prenosi Buhari) Ibn-Abbas, radijallahu anhu, ka`e:
Kada se blud i kamata pojave u jednom mjestu, sami su pozvali Allahovu kaznu. (Prenosi
Hakim) Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je
rekao: Kamata ima sedamdeset i tri ogranka od kojih je najbezazleniji kao da ~ovjek
bludni~i sa svojom majkom; najgora kamata je o{tetiti muslimana u njegovom imetku i
njegovoj ~asti. (Prenosi Hakim) Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, ka`e: Do}i }e vrijeme kada
}e ljudi zara|ivati novac, a ne}e voditi ra~una da li je haram ili halal. (Prenosi Buhari)
88
Islamske teme
2. Da kupac kupi proizvod sa isplatom do odre|enog roka i po ve}oj cijeni i da isti `eli
prodati u nekom drugom mjestu, ili, ako `eli, mo`e pri~ekati sa prodajom tog proizvoda dok
se njegova cijena na pijaci ne pove}a (ali samo u periodu dru{tvenog blagostanja, a nikako
u periodu oskudice jer se to smatra monopolom koji je u islamu haram).
3. Da ~ovjek ima potrebe za novcem i da od nekog pozajmi novac zala`u}i ne{to od
svoje imovine kao garancija za vra}anje duga. Primjer su toga rije~i ~ovjeka onom od koga
pozajmljuje: Daj mi pedeset dinara a ja }u ti isplatiti 200 kg `ita nakon godinu dana. Ovaj je
na~in zalaganja dopu{ten i zove se silm. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je u~inio
Hid`ru u Medinu, zatekao je njene stanovnike kako zala`u svoja imanja (hurme, `ito) na
godinu ili dvije. Tada im je on rekao: Ko ne{to zala`e, onda neka to u~ini garantuju}i te`inu
i vid, do odre|enog roka.
UPOZORENJE NA OPASNOST
OD KAMATNOG POSLOVANJA
@ivimo u vremenu i dru{tvu u kojima je kamata postala osnovni dio svakog poslovanja.
Mediji svakodnevno reklamiraju biznis i finansijska ulaganja koji nemaju proho|e bez kamate.
Banke pozivaju svoje {tedi{e da ula`u kod njih jer }e zauzvrat dobiti procentualni vi{ak koji
predstavlja upravo onu kamatu koju je islam okarakterizirao kao suht (tu spada i mito).
Allah, d`elle ve 'ala, i Njegov Poslanik zabranili su suht, tj. kamatu. Kamata je veliki grijeh koji
poni{tava beri}et, upropa{tava imovinu i bri{e dobra djela ~ovjeka. Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, ka`e: Allah Uzvi{eni je dobar i ne prima ni{ta drugo osim dobrog. Allah je
naredio mu'minima ono {to je naredio poslanicima te je rekao:
O poslanici, dopu{tenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela ~inite
(Kur'an, XXIII/51)
I ka`e Uzvi{eni:
O vjernici, jedite dopu{tena jela koja smo vam podarili (Kur'an, II/172)
Nakon toga je Poslanik spomenuo jednog ~ovjeka koji je puno putovao, koji je bio
pra{njave i razbaru{ene kose i koji je rukama podignutih ka nebu govorio: Moj Gospodaru,
moj Gospodaru! - a hranio se haramom, pio je haram, obla~io se haramom, pa kako da se
njegova dova usli{a!? (Prenosi Muslim)
Islamske teme
89
Neka svaki musliman zna da }e pred svojim Gospodarom odgovarati o svom imetku:
kako ga je zaradio i gdje ga je utro{io. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ka`e: ^ovjek }e
na Sudnjem danu stajati sve dok ne bude upitan o ~etiri stvari:
- kako je iskoristio svoju mladost;
- kako je iskoristio svoje godine;
- kako je zaradio svoj imetak i gdje ga je utro{io;
- i da li je postupao po znanju koje je imao. (Prenose Bezzar i Taberani)
Muslimani, znajte da je kamata haram na osnovu Kur'ana i sunneta u svim njenim
oblicima i profilima. Uzvi{eni Allah, ka`e:
O vi koji vjerujete! Ne jedite kamatu dvostruku, mnogostruku (bezdu{ni
zelena{i ne budite), i Allaha se bojte, jer }ete tako posti}i {to `elite. (Kur'an,
III/130) A ono {ta ste dali od kamate da bi porasla u imecima ljudi - pa ne}e
porasti kod Allaha (Kur'an, XXX/39) Oni koji jedu kamatu ne}e stajati,
izuzev kao {to stane onaj koga od dodira izbezumi {ejtan. To zato {to oni ka`u:
Zaista je trgovina kao kamata - i dopu{ta Allah trgovinu, a zabranjuje kamatu.
Pa onom kome do|e pouka od Gospodara njegovog te se sustegne, tad je njegovo
ono {to je prethodno bilo, a stvar njegova je do Allaha; a oni koji to opet u~ine
- pa takvi }e biti stanovnici vatre, oni }e u njoj biti vje~no. Uni{tava Allah
kamatu, a unapre|uje sadake. A Allah ne voli nijednog nevjernika, grje{nika.
(Kur'an, II/275-276) O koji vjerujete! Bojte se Allaha i ostavite {to je preostalo
od kamate, ako ste vjernici. Ako ne u~inite, eto vam onda, nek znate, - rata od
Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat }e vam glavnice imetaka
va{ih, ne}ete nikoga o{tetiti, niti }ete o{te}eni biti. A ako je (du`nik) u nevolji,
onda pri~ekajte dok bude imao; a jo{ vam je bolje, nek znate, da dug poklonite.
(Kur'an, II/275-280)
U ovom ajetu nalazi se jasno upozorenje i prijetnja onima koji ne `ele odustati od
kamate. Nema ve}eg i goreg grijeha od onog grijeha putem kojeg ~ovjek objavljuje rat Allahu
i Njegovom Poslaniku. Prvi muslimani govorili su: Ko `ivi od kamate i ne `eli da od nje
odustane, vo|a muslimana }e od njega potra`iti da se pokaje, a ako odbije, nad njim }e biti
izvr{ena egzekucija. i ostavite {to je preostalo od kamate, ako ste vjernici...
Iz ovog dijela ajeta vidi se da oni koji jedu kamatu nisu pravi vjernici, jer da su to bili i da su
se Allaha stvarno bojali i od Njegove kazne strahovali, ne bi ustrajali na kamati. Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, ka`e: ^uvajte se sedam upropa{tavaju}ih grijeha! - Koji su to,
Allahov Poslani~e? - upita{e ashabi. Pridru`ivanje Allahu, pravljenje ~arolija (sihr), ubistvo,
90
Islamske teme
osim kada to pravda zahtijeva, jesti kamatu, jesti imetak siro~adi, bijeg sa bojnog polja i
potvora prostitucijom po{tene `ene muslimanke, - odgovori Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem. (Prenose Buhari i Muslim) Vjerodostojnim predanjima prenosi se da je Poslanik,
sallallahu 'alejhi ve sellem, prokleo onoga koji uzima kamatu, onoga koji daje kamatu, onoga
koji upisuje kamatu i onoga koji posvjedo~i kamatnom ugovoru. Iz ovih ajeta i hadisa vidi se
da je kamata u islamu zabranjena i da je opasnost koju ona nosi sa sobom veoma velika za
dru{tvo i pojedinca i da svi oni koji se bave kamatom ratuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika.
Musliman se mora zadovoljiti onim {to mu je Allah dao od opskrbe i treba se kloniti svega {to
su Allah i Njegov Poslanik zabranili. Halal je bolji i vi{e je zastupljen u `ivotu ~ovjeka od
harama. Ne smijemo pasti pod utjecaj banaka koje nam nude lahku zaradu koja nam mo`da
bude viza ka Allahovoj srd`bi i nezadovoljstvu. Oni koji zara|uju ne biraju}i sredstva i
metode preko kojih }e se do~epati novca, to su oni koji su zaljubljeni u dunjaluk, a srca su
njihova prljava i bolesna. Allahu se utje~emo od takvih srca!
Pa neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Njegovu, da ih
isku{enje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna|e. (Kur'an, XXIV/63)
92
Islamske teme
Islamske teme
93
Jezidove vladavine. Husejnov `ivot bio je ispunjen doga|ajima koji predstavljaju veoma
va`an dio islamske historije.
HUSEJNOVE VRLINE
Buharija u svojem Sahihu od Ibn Ebi-Nuajma prenosi da je ~uo kako su Abdullaha b.
Omera upitali o ~ovjeku u ihramu koji je ubio muhu?! Abdullah im je na to odgovorio: O vi
stanovnici Iraka, pitate me o ubijenoj muhi, a vi ste ti koji su ubili sina Poslanikove, sallallahu
'alejhi ve sellem, k}eri! Od Bera'a se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem,
ugledao Hasana i Husejna i rekao: Allahu moj, ja ih zaista volim, pa ih i Ti zavoli. (Prenosi
Tirmizi) Ebu-Se'id el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, rekao: Hasan i Husejn su predvodnici mladih u D`ennetu! (Prenosi Tirmizi)
Uzvi{eni Allah, ka`e:
Allah `eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas
potpuno o~isti. (Kur'an, XXXIII/33)
Ummu Selema, radijallahu anha, rekla je: Kada je objavljen ovaj ajet, Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, prebacio je svoj ogrta~ preko Alije, Fatime, Hasana i Husejna, radijallahu
anhu, te rekao: Allahu moj, ovo je moja porodica, odstrani od njih grijehe i o~isti ih ~i{}enjem.
(Prenosi Tirmizi)
Ibn-Tejmijje, rahimehullah, ka`e: Allah je Uzvi{eni objasnio da je otklonio u~injene grijehe
od Poslanikove porodice i da ih je o~istio ~i{}enjem. Zato je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, dovio Allahu za najbli`e ~lanove njegove porodice, tj. za Aliju, Fatimu, Hasana i
Husejna, prvenaca mladih u D`ennetu. Allah je Uzvi{eni o~istio Poslanikovu porodicu i
usli{ao je Poslanikove dove za njih. Rezultat je toga otklanjanje grijeha sa njih i upotpunjavanje
Allahove blagodati koju ne bi postigli samo svojom snagom i imanom, jer da je stvar bila
takva, onda im dova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne bi bila potrebna. (Hukuku
ehlil-bejt, str.24)
POSLANIKOVA, SALLALLAHU
'ALEJHI VE SELLEM, OPORUKA
Od Zejda b. Erkama prenosi se da je rekao: Bili smo kod izvora Ham'a, izme|u Meke
i Medine, kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odr`ao govor u kojem se zahvalio
94
Islamske teme
Allahu i posavjetovao nas, te rekao: Ljudi, ja sam zaista samo ~ovjek kome }e uskoro do}i
izaslanik njegovog Gospodara te mu se ja moram odazvati (misli se na smrt); ostavljam
vam dvije stvari, prva je Knjiga Allaha Uzvi{enog, u njoj ima upute i svjetlosti, pa se Knjige
prihvatite. Nakon {to nas je posavjetovao da se dr`imo Allahove knjige, Poslanik, sallallahu
'alejhi ve sellem, nam re~e: i moja porodica, Allahom vas podsje}am na moju porodicu re~e to tri puta. Tada su Zejda b. Erkama upitali: Ko je od Poslanikove porodice? On im
odgovori: To su oni kojima je zabranjeno uzimati sadaku, to su ~lanovi Alijeve, D`aferove,
Akilove i Abbasove porodice. Zar su oni svi iz Poslanikove porodice? , upita{e ponovo
Zejda. Da, odgovori im on. (Prenosi Muslim)
Islamske teme
95
dao ~ak dvjesto hiljada dirhema u jednom danu. Kada je Hasan, radijallahu anhu, poginuo,
Husejn je sam posje}ivao Muaviju koji ga je i dalje po~a{}ivao kao posebnog gosta. Husejn
je bio u vojsci koja je po{la u osvajanje Konstantinopolisa (Istanbul). U toj vojsci je bio i Jezid,
sin Muavije. To je bilo u pedeset i prvoj godini po Hid`ri.
Kada se Muaviji pribli`io smrtni ~as, ovako je savjetovao svoga sina Jezida: ^uvaj
Husejna, sina Alije i sina Fatime, k}eri Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je ljudima
najvoljeniji od svih ljudi. Odr`avaj dobre odnose s njim i lijepo postupaj prema njemu i on }e
ti dobrim uzvratiti. Ako se njemu ne{to desi, moja je `elja da ti osveti{ ubistvo njegovog oca
i brata! (El-bidajetu ve nihaje, Ibn-Kesir, tom 8, str.162)
96
Islamske teme
STANOVNICI IRAKA
TRA@E HUSEJNOV DOLAZAK U KUFU
Nakon pristizanja u Meku, Husejnu sti`u pisma i poruke u kojima Ira~ani tra`e od njega
da napusti Meku i pridru`i se njima u Kufi gdje }e mu stanovnici ovog grada polo`iti prisegu
na pokornost, umjesto Jezidu, sinu Muavijinom. Sin Husejnovog amid`e Akil b. Ebi-Talib
{alje u Irak svoje ljude koji }e se uvjeriti u iskrenost i istinitost namjere Ira~ana i ako je ta~no
ono {to su oni `eljeli, onda }e on pripremiti Husejna i njegovu porodicu i poslati ih u Irak.
Islamske teme
97
ga: Gdje si krenuo? U Irak, odgovori on. Tada je Abdullah ugledao poruke i pisma kod
Husejna koje je dobio iz Iraka i rekao mu: Ovo su njihova pisma? Da, odgovori Husejn.
Nemoj im se odazvati! , re~e Abdullah b. Omer. Kada je vidio da je Husejn uporan u svojoj
odluci, Abdullah mu re~e: Re}i }u ti doga|aj od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Do{ao
je D`ibril Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao mu da izabere izme|u dunjaluka i
ahireta, pa je on izabrao ahiret. Ti si dio Poslanika i, tako mi Allaha, sve ono ~ega vas je Allah
po{tedio je za va{e dobro (porodico Poslanikova)!
Husejn je i dalje odbijao Abdullahovu upornost. Na kraju ga Abdullah zagrli te zaplaka i
re~e: Allah neka ti je na pomo}i, o ti poginuli! Od Ebu-Sei'da el-Hudrija, radijallahu anhu,
prenosi se da je rekao: Husejn je bio uporan u svom odlasku za Irak, pa sam mu ja jednom
prilikom rekao: Boj se Allaha, ostani u svojoj ku}i i nemoj se dizati protiv svoga imama
(vo|e)!
Od Ebu-Vakida el-Lejsija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Saznao sam da
Husejn namjerava po}i za Irak. Kada sam ga sreo, Allahom sam ga preklinjao da ne napusti
Meku jer je njegov odlazak za Irak bio pogre{an, i{ao je prema Iraku znaju}i da }e ga ubiti,
ali on mi je na sve to samo rekao: Ja se ne vra}am! D`abir b. Abdullah, radijallahu anhu,
ka`e: Obratio sam se Husejnu ovim rije~ima: Boj se Allaha i nemoj zavaditi ljude, tako mi
Allaha, nije dobro to {to ~inite!'"
Se'id b. Musejjeb, rahimehullah, ka`e: Husejnu je bilo bolje da nije iza{ao (prema
Iraku).
Ebu-Seleme b. Abdurrahman, rahimehullah, ka`e: Husejn je morao znati kakvi su
stanovnici Iraka i zato nije trebao po}i njima, me|utim, na to ga je nagovorio Ibn-Zubejr.
Musevver Mahreme je poru~io Husejnu: ^uvaj se da te pisma Ira~ana ne upropaste!
Jednom je Bekr b. Abdurrahman b. Haris b. Ha{im rekao Husejnu: Sinko, zar nisi vidio {ta
su Ira~ani uradili sa tvojim ocem i bratom (ubili su ih), i ti sada `eli{ po}i njima, a oni su pravi
robovi dunjaluka! Protiv tebe }e se boriti oni koji su ti se zakleli na pokornost i ostavit }e te
(Ira~ani) na cjedilu - oni kojima si ti dra`i od onih koji im poma`u. Allahom te preklinjem,
nemoj! Husejn je na to odgovorio: Amid`a, neka te Allah nagradi svakim dobrom, bit }e
onako kako je Allah odredio da bude! ^uv{i ove njegove rije~i, Bekr je rekao: Mi smo
Allahovi i Njemu }emo se vratiti, o~e Abdullahov (Husejn), neka nam Allah bude na pomo}i
kada bude{ poginuo! Abdullah b. D`a'fer je Husejnu poslao pismo u kojem ga upozorava da
ne ode u Irak. Husejnov odgovor je bio slijede}i: Sanjao sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, naredio mi je da ne{to u~inim i o tome ne}u nikoga obavijestiti sve dok ne vidim svoja
djela (kod Allaha na ahiretu).
98
Islamske teme
Islamske teme
99
i Hanija b. Urvea, a nakon toga ih je obojicu razapeo. Husejn o tome nije znao ni{ta sve dok
se nije pribli`io Kadisiji na samo tri milje. Tamo ga je sreo Harb b. Jezid et-Temimi i rekao mu:
Vrati se, tamo iza mene nije ostalo nikakvog dobra! Husejn nije ni taj savjet poslu{ao, a sa
njime je bio i Muslimov brat. Oni su ~vrsto rije{ili po}i prema Kufi, govore}i: Ne vra}amo se
sve dok ne ostvarimo svoje pravo ili ne poginemo! (El-Bidajetu ven-nihaje, tom 8, str.152)
HUSEJNOVA POGIBIJA
Ubejdullah b. Zijad pripremio je vojsku protiv Husejna i za vojskovo|u je postavio
Omera b. Sa'da b. Ebi-Vekasa. Husejna su presreli kod mjesta zvanog Kerbela. Omerova
vojska je brojala oko 45 konjanika i 100 pje{aka. Kada su se susreli, Husejn mu je rekao,
poku{avaju}i izbje}i sukob: Du`an si iskazati mi svoje po{tovanje u jednoj od tri stvari koje
}u zatra`iti od tebe; ili }e{ mi dopustiti da poginem kao ratnik na Allahovom putu (na bojnom
polju protiv kafira), ili }e{ mi dopustiti da se vratim u Medinu, ili }e{ mi dozvoliti da polo`im
prisegu Jezidu b. Muaviji. Omer b. Sa'd je o ovome obavijestio Ubejdullaha koji je na to
odgovorio: Ne prihvatam nikakve uvjete sve dok on ne prilo`i meni prisegu na pokornost!
Husejn je to odbio i zapodjenu se krvavi sukob u kome je Husejn ubijen a sa njim i
sedamnaest mladi}a iz njegove porodice. Njegov ubica se zvao [emr b. Zul-D`uju{. Nakon
toga je Husejnova glava ba~ena pred Ubejdullahom b. Zijadom. (El-Isabetu fit-temjizi essahabe, tom 1, str.334)
100
Islamske teme
pogibiji, to ga je jako rastu`ilo i zaplakao je pogo|en ovim neprijatnim haberom. (Ovako IbnTejmijje, rahimehullah, prenosi doga|aj koji govori o Husejnovoj pogibiji pobijaju}i la`na i
izmi{ljena predanja {iija. Ovaj se isje~ak nalazi u njegovom fenomenalnom djelu Minhad`ussunneti en-nebewijje, koje je napisao kao odgovor na knjigu Minhad`ul kerameti fi ma'rifetilimameti, ~iji je autor {iija Ibnul-Mutahher. Knjiga je prepuna la`i, potvora i uvreda na ra~un
Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Ai{e i Muavije b. Ebi-Sufjana, radijallahu anhum.) Prim. prev.
Prenosi se da je Jezid, kada je ~uo o Husejnovoj pogibiji, rekao: Neka je Allahovo
prokletstvo na Ibn-Mird`anetu (Ubejdullah b. Zijad)! Tako mi Allaha, da je bio sa Husejnom
u srodstvu, ne bi ga ubio. Tako|er se prenosi da je nakon toga Jezid poslao svoju porodicu
u Medinu da bi direktno izrazili sau~e{}e Husejnovoj porodici zbog njegove pogibije, ali, i
pored toga, Jezid nije naredio da se Husejnov ubica kazni, a nije ni naredio da se uhapsi.
(Minhad`us-sunne, tom 4, str.557)
Ibn-Tejmijje, rahimehullah, dalje nastavlja: [to se ti~e onoga {to je on rekao (IbnilMutahher) da je Jezid zarobio Husejnove `ene i djecu i da ih je na kamilama bez ikakvog
zastora omalova`avao pred svijetom, pa to je obi~na la` i potvora. Muslimani, hvala Allahu,
nikada nisu zarobili nikoga od porodice Benu-Ha{im (Poslanikova porodica) niti je ummet
Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, dopustio zarobljavanje njihovih `ena. Me|utim,
sljedbenici strasti i po`uda favoriziraju la`. Tako|er su ({iije) rekli da je Had`ad` ubio neke
od Poslanikove porodice Had`ad` nije nikada ubio nekog iz porodice Beni-Ha{ima i pored
toga {to je ubio mnoge druge ljude mimo njih. (Minhad`us-sunneti en-nebewijje, tom 4,
str.558)
Islamske teme
101
nagra|en ako je to radio pokoravaju}i se Allahu i Njegovom Poslaniku. Tako su radili prvi
dobri mu'mini poput Abdullaha b. Omera i njemu sli~ni. A ko stane uz te vladare i kraljeve
la`no im se pokoravaju}i, onda ih on poma`e u grijehu i nasilju i zaslu`io je pravu kaznu i
ukor. Zato su ashabi bili u borbenim redovima u vojsci Jezida b. Muavije i on je prvi koji je
organizovao pohod na Konstantinopolis (Istanbul) jo{ za vrijeme Muavijina `ivota. U toj je
vojsci bio i Ebu-Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu. To je prva vojska koja je povela prvi vojni
povod na Konstantinopolis. (Minhad`us-sunneti en-nebewijje, tom 4, str.544)
Buhari, rahimehullah, u svojem Sahihu, u poglavlju o d`ihadu i ratnom pohodu, prenosi
hadis od Ubadea b. Samita, radijallahu anhu, koji ka`e da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, rekao: Prva vojska iz mog ummeta koja }e krenuti u boj na moru, zaslu`ila je
(D`ennet). Ummu-Haram je upitala: Allahov Poslani~e, ho}u li ja biti s njima? Da, odgovori
joj Poslanik i dodao je nakon toga: Prvoj vojsci koja }e se boriti protiv Kajsarovog
(Cezarovog) grada bit }e im opro{teno! Ummu-Haram je upitala: Allahov Poslani~e, ho}u
li ja biti s njima? Ne, odgovori joj Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Me|utim, neko }e
se upitati da li je dopu{teno proklinjati Jezida jer je on ubio Husejna ili je mo`da, u najmanju
ruku, naredio da se on ubije!? Na ovo pitanje odgovara poznati islamski u~enjak Ebu-Hamid
el-Gazali koji ka`e: Nije dokazano da je Jezid ubio ili naredio da se Husejn ubije. Nije
dopu{teno re}i da ga je on ubio jer to nije potvr|eno i zato ga ne smijemo proklinjati jer se
nijedan musliman ne smije okriviti za veliki grijeh bez prethodnog posjedovanja nepobitnih
dokaza. Normalno, dopu{teno je re}i da je Ibn-Muld`em ubio Aliju, i da je Ebu-Lu'lu elMed`usi ubio Omera, ali to je ve} dokazana stvar. Ne smijemo okrivljavati muslimana za
kufr i pokvarenja{tvo, a da zato ne posjedujemo jake argumente. Poslanik, sallallahu 'alejhi
ve sellem, ka`e: Ako neko nekoga naziva kafirom ili pokvarenjakom a on to nije, onda }e se
te rije~i povratiti onome koji je to rekao! (Prenose Buhari i Muslim) Gazali dalje nastavlja:
Da li je dopu{teno re}i: Neka je Allahovo prokletstvo nad ubicom Husejna?' Mi na to
odgovaramo: "Ispravno je re}i, neka je Allahovo prokletstvo nad ubicom Husejna ako se nije
pokajao prije smrti, jer je tako|er mogu}e da je umro poslije pokajanja. Primjera radi, Vah{i
je ubio Poslanikovog amid`u Hamzu, radijallahu anhu, jo{ dok je bio kafir, nakon toga on
prima islam i kaje se zbog svih grijeha i ubistava i ne smijemo ga proklinjati. Ubistvo je veliki
grijeh, ali ne dosti`e stupanj kufra i ako se ubistvo ne pove`e s pokajanjem (ubice), onda je
to veoma opasna stvar (po iman ~ovjeka koji proklinje ubicu, a ne posjeduje argumente o
tome da li se ubica pokajao ili ne). U situaciji poput ove, bolje je ne govoriti ni{ta. Proklinjati
nevinog muslimana jeste isto {to i ubiti ga. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ka`e:
Proklinjati je mu'mina isto {to i ubiti ga! (Prenose Buhari i Muslim)
102
Islamske teme
Islamske teme
103
poru{io Ka'bu i nije imao namjeru spaliti je, ni on ni njegova vojska. Sa ovom ~injenicom se
sla`u svi muslimani. Ibn-Zubejr, rahimehullah, sru{io je Ka'bu, ali s namjerom da je ponovo
obnovi na na~in na koji je to Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, opisao Ai{i, radijallahu
anha. Vatra (u `estini sukoba) dohvatila je zastore Ka'be i kamenje je od toplote popucalo.
Abdul-Melik je naredio Had`ad`u da se ista renovira kao {to je bila u vrijeme Poslanika,
sallallahu 'alejhi ve sellem. Had`ad` je malo vi{e podigao u visinu i Abdul-Melik se slo`io sa
tom izmjenom (Minhad`us-sunneti en-nebewijje, tom 4, str.575-578) Katapult se koristi
u prilici gdje osim njega drugo oru`je ne koristi, kao {to je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, katapultom ga|ao stanovnike Taifa kada su se ovi zabarikadirali u svoje tvr|ave.
Kada se Ibn-Zubejr sa svojim saborcima zabarikadirao kod Ka'be, Had`ad` ih je ga|ao
katapultom. Nakon Ibn-Zubejrovog ubistva Had`ad`ova vojska je u{la u Meku i obavila
umru ~ine}i tavaf oko Ka'be (koju nisu sru{ili). Te iste godine Had`ad` obavlja had` i AbdulMelik mu nare|uje da se ne smije suprotstaviti Abdullahu b. Omeru u vezi s pitanjem
had`skih propisa. Da su oni htjeli kakvo zlo nanijeti Ka'bi, to bi u~inili kada su u{li u Meku
nakon Ibn-Zubejrove pogibije (Minhadus-sunneti en-nebewijje, tom 4, str.584)
Navest }emo jo{ jedan primjer historijske la`i i {iitskog podmetanja neukim i naivnim
muslimanima. Doga|aj koji se stalno prepri~ava na jezicima muslimana, a {to je najgore od
svega, prepri~ava se i u na{im medresama od stru~njaka za islamsku historiju. U historijskim
({iitskim) djelima stoji da su dva ashaba posredovala u sukobu izme|u Alije i Muavije,
radijallahu anhum. Izaslanik Alije je bio Ebu-Musa el-E{ari, a izaslanik Muavije je bio Amr b.
el-As. La`no predanje ka`e da kada su se sreli, po~eli su pregovore tako {to je Amr rekao
Ebu-Musau: Ti prvo govori! Tada mu je, navodno, Ebu-Musa rekao: Ja sam dosta
razmi{ljao i rije{io sam da napustim Aliju. Skinut }u sablju s vrata i polo`it }u je pred
okupljenim muslimanima, a i ti to isto u~ini!! I tako se dogovori{e. Kada su stali pred
muslimane, Ebu-Musa izvede prethodno pripremljeni scenarij. Kada je do{ao red na Amra,
on re~e: Ja sam dosta razmi{ljao i odlu~io sam da ostanem na strani Muavije i moja sablja
}e to potvrditi!" Ebu-Musa se iznenadi i poku{a mu se suprotstaviti, ali Amr re~e: Ovako
smo se dogovorili! I tako se muslimani razi|o{e i nasta jo{ ve}i sukob i nesloga!!!
Eto ovako fantomski histori~ari ({iije) prikazuju ashabe Poslanika, sallallahu 'alejhi ve
sellem, kao najgore la`ljivce, spletkaro{e i prevarante. Imam Ebu-Bekr b. el-Arebi pobijaju}i
ove la`i, ka`e: Ovo je sve obi~na la` i izmi{ljotina jer se ni{ta od toga nije desilo. Ovo su
kazivanja koja prepri~avaju oni koji slijede novotarije i izmi{ljaju novu historiju kraljeva i
vladara. Ove su izmi{ljotine lu|aci i grje{nici naslijedili jedni od drugih puno grije{e}i prema
Allahu (El-awasimu minel-kawasimi, str.177)
Osnovna gre{ka koju iz neznanja ~ine histori~ari je ta da u vrijeme hilafeta Alije,
radijallahu anhu, Muavija nije bio halifa niti je tra`io da bude halifa, pa kako onda da od Amra
104
Islamske teme
Islamske teme
105
106
Islamske teme
ubili su ga zbog svojih li~nih interesa, kao {to ljudi ubijaju jedni druge zbog vlasti. Iz ovoga se
vidi da je puno la`nih predanja koja govore o pogibiji Husejna, radijallahu anhu. Primjera radi,
prenosi se da je nakon njegovog ubistva umjesto ki{e padala krv!! Ili to da se na nebu
pojavilo crvenilo u trenutku kada je on ubijen. To nema nikakve veze sa Husejnovom
pogibijom jer se to crvenilo i danas pojavljuje na nebu i za to postoji opravdani prirodni
razlog (Minhad`us-sunneti en-nebewijje, tom 4, str.559)
REZIME
Ovo su stvarne i istinite ~injenice islamske historije, daleko od bilo kakvih la`nih predanja
i neistina koje su podmetnuli {iije, sufije i svi oni koji ih svojim strastima i novotarijama slijede
u njihovom metodu rada trguju}i nevinom krvlju Husejna, radijallahu anhu. Ono {to smo
ovdje prenijeli od na{e uleme predstavlja dovoljno istinitu informaciju iskrenim mu'minima.
Vad`ib je svakom muslimanu sa~uvati svoj jezik od uplitanja u govor o ovoj smutnji koja je
ve} iza nas, kao {to je rekao Omer Abdul-Aziz, rahimehullah: Allah je moje ruke sa~uvao
te krvi i zato ne `elim da tom istom krvlju natopim svoj jezik! Omer Abdul-Aziz je ovu izjavu
dao shvativ{i rije~i Uzvi{enog Allaha, Koji ka`e: Taj je narod bio i nestao; njega ~eka ono {to
je zaslu`io, i vas }e ~ekati ono {to }ete zaslu`iti, i vi ne}ete biti pitani za ono {to su oni radili.
(Kur'an, II/141)
Islamske teme
109
SADR@AJ
PREDGOVOR ............................................................................................................................................ 7
BIDAT - NOVOTARIJA ............................................................................................................................ 13
Vrste bidata ..................................................................................................................................... 15
Pojava bidata kod muslimana i razlozi njegova nastajanja ............................................................. 19
Stav islama prema onima koji rade novotarije ................................................................................. 21
Sljedbenik novotarije i njegovo pokajanje ....................................................................................... 23
Zaklju~ak ......................................................................................................................................... 23
STVORENJA I ALLAHOVI ZAKONI ........................................................................................................ 25
Oslanjanje na Allahovu milost .......................................................................................................... 33
Postepeno pribli`avanje kazni ......................................................................................................... 33
Lo{e posljedice grijeha ..................................................................................................................... 35
Zaklju~ak .......................................................................................................................................... 38
PROPISI KOJI SE ODNOSE NA NOVORO\EN^E .................................................................................. 41
SA POSLANIKOM NA BAJRAM ............................................................................................................... 47
PROPISI D@UMA-NAMAZA NA TEMELJIMA KURANA I SUNNETA ......................................................... 53
Odlike dana d`ume ........................................................................................................................... 55
Te{ke posljedice napu{tanja d`uma-namaza .................................................................................. 56
Obaveza kupanja i preporuka namirisavanja i upotreba misvaka radi d`uma-namaza .................... 57
^esto dono{enje salavata na poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, na dan d`ume ....................... 57
^itanje poglavlja El-Kehf na dan d`ume ........................................................................................... 58
Obaveza klanjanja d`uma-namaza ................................................................................................... 58
Mi{ljenja islamske uleme u vezi s pitanjem obaveze {utnje prisutnih za vrijeme hutbe .................. 63
Ukratko o govoru prilikom hutbe ...................................................................................................... 66
Vrijednost postupaka onih koji {utnjom proprate hutbu ................................................................... 66
Imam ne treba u dovi podizati ruke na minberu ............................................................................... 67
Obaveza klanjanja Tehijjetul-mesd`ida i pored toga {to se imam nalazi na minberu ...................... 67
Gre{ke koje muslimani ~ine na dan d`ume a koje prouzrokuju
gubljenje sevapa ovog mubarek dana .............................................................................................. 67
Gre{ke imama na minberima prije, u toku i poslije hutbe ................................................................ 69
110
Islamske teme
Sunneti i hutbe ................................................................................................................................. 70
Poku|enost uplitanja prstiju prilikom odlaska u mesd`id ................................................................ 71
Odlike d`umanskog dana ................................................................................................................. 71
Preporu~enost klanjanja nafile prije ezana d`uma-namaza
i nepostojanje klanjanja d`umanskog sunneta nakon ezana d`uma-namaza .................................. 73
Ko stigne na drugi rekat d`uma-namaza ne treba klanjati podne-namaz ........................................ 74
Ko stigne u mesd`id za vrijeme hutbe treba klanjati dva rekata tehijjetul-mesd`ida ...................... 75
Klanjanje sunneta nakon d`uma-namaza ......................................................................................... 75
Kako postupiti kada se dan Bajrama poklopi sa danom d`ume ....................................................... 76