BRADA KOD BONJAKA:

Brada odaje ovjeka plemenita, ozbiljna, estita i potena, koji strogo ive po
zakonu Boijem. Zato bi se ovjeku, koji je pustio bradu mnogo toga za zlo
uzelo, to se lahkoumnoj mladei rado oprata. Koliko nai muslimani dre do
brade, vidi se i po tom, to sve starije i uglednije muslimane, koji nose bradu,
zovu hado ili hadija, makar da i nijesu bili na abi.

Ali ne samo da bradu nose hadije, za tim stariji i ugledniji muslimani, nego je
putaju i oni, koji su prije pili kakovo opojno pie, ili inae nijesu strogo drali
zakona Boijih.

Kada ovakav ovjek odlui, da e se popraviti i da e u budue ivjeti kao

pravi, "savreni muslim", pusti bradu. Bradu moe pustiti kad god hoe, ali u
najvie sluajeva puta je na jedno etrnaest dana prije velikog
(ramazanskog) ili prije kurbanskog bajrama, da mu do bajrama malo poraste.
Na prvi dan bajrama iza kako je narod sabah u damiji otklanjao, vikne on
pred sakupljenim narodom: "Hoda proui mi dovu na bradu!"

Hoda e svakom rado "bradnu dovu" prouiti i dok hoda ui, vjernici glasno
odgovaraju: Amin! Amin!
Kada narod izadje iz damije, estita pokajniku ne samo bajram, nego i bradu
govorei: "Bajram mubarekj olsun!", a onda: "Mubarekj brada!", a on im
odgovara: " Allah razi olsun!"

Iza toga pozove on, ako je imuniji, sve svoje znance, roake i prijatelje kui
svojoj, gdje mu berber prema propisima vjere obree bradu i brkove, a onda
ih asti kafom, limunadom i erbetom.

Ako se ovakav ovjek otsele uvijek strogo dri zakona Boijih i sveca
Muhameda, uope ako ive ivot krjepostan i Bogu ugodan, pak se ne treba
bojati, da e s pravog puta sai, veli se, da je stekao rud u vjeri, to znai, da
je postao zrio ili "savren muslim" a to je naravno velika ast za njega i pred
Bogom i pred ljudima.

(ivot i obiaji muslimana u Bosni i Herzegovini, Antun Hangi 1899. godine)