sljedbenicima Pitanje: Kada ovjek kae drugome: Proui neto na ovaj ureaj kako bi proradio., ili Jer si prouio na ovaj ureaj ne radi., sa ciljem ismijavanja, da li se u tom sluaju takav govor ubraja u ismijavanje sa ajetima ili je to ismijavanje sa osobom? I koja su pravila prilikom odreivanja oblika ismijavanja? Allah vas sauvao. Odgovor: Hvala Allahu, Ismijavanje ili omalovaavanje moe biti od djela velikoga kufra koje izvodi iz vjere, a moe biti od djela velikog grijeha, a u nekim sluajevima moe imati obiljeje oboga. 1. Od oblika ismijavanja sa kojima se ismijava Allah, Kur`an ili Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, je od djela kufra koje izvodi iz vjere, kao to na to ukazuje govor uzvienog Allaha: A ukoliko ih upita rei e mi smo se samo priali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i Njegovim rijeima i Njegovom 3
Poslaniku rugali? Ne pravdajte se, postali ste
nevjernici nakon vaeg vjerovanja. (et-Tevba, 65-66), i po pitanju ovoga su sloni svi islamski uenjaci. 2. U sluaju kada se neko ismjava sa odreenom osobom ili nekim njegovim isto dunjalukim radnjama, to je djelo velikoga grijeha, u tom pogledu je govor Uzvienog Allaha: O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su on bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda su on bolje od njih. (elHudurat, 11.) 3. to se tie oblika kada je mogue da bude djelo nevjerstva ili velikoga grijeha to je u sluaju kada se ismijava sa nekim muslimanom zbog njegovog pridravanja za vjeru i njegovog izgleda i usklaenosti sa Sunnetom. U ovom sluaju ukoliko se ismijava zbog njegovog pridravanja za vjeru tada je djelo nevjerstva koje izvodi iz vjere, a ukoliko se ismijavanje vraa na samu linost te osobe, jer je npr. po shvatanju toga on nije dostojan da se ponaa kao neko ko se pridrava vjere, ili da svojim pridravanjem pretjeruje u primjenjivanju Sunneta u onome za to smatra da ne ukazuju na to erijatski dokazi, u tom sluaju je djelo velikoga grijeha jer je ismijavanje sa linou te osobe, a ne sa vjerom. 4
Upitan je ejh Ibn Baz, rahimehullah: Da li
onaj koji se ismijava sa vjerom na nain da se izrugava sa bradom ili kraanjem nogavica, da li se ubraja u djela nevjerstva? pa je odgovorio: Propis se razlikuje po tome ukoliko je njegova namjera da se ismijava sa vjerom i u tom sluaju je otpadnitvo, kao to je rekao Uzvieni: A ukoliko ih upita rei e mi smo se samo priali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i Njegovim rijeima i Njegovom Poslaniku rugali? Ne pravdajte se, postali ste nevjernici nakon vaeg vjerovanja., a (razlikuje se propis) ukoliko mu je namjera ismijavanja sa dotinom osobom zbog nekih razloga kao to je njegovo noenje brade, ili kraenje nogavica i da smatra kako je tim postupcima prestrog, i da se ismijava sa drugim propisama da u tome pretjeruje ili u tome poputa, a zna da je vjera tako naredila, s tim da mu nije cilj ismijavanje sa vjerom, ve se ismijava sa dotinom osobom i njegovim kraenjem nogavica i sl. Ali ukoliko bi mu namjera sa time bila da se ismijava time vjera i da je manjkava, u tom sluaju je djelo otpadnitva, da nas Allah sauva. Pa je ovjek dodao na pitanje: A ako taj kae: Ja to inim kako bi se nasmijali i zabavljali. Pa je ejh odgovorio: To nije dozvoljeno i to je djelo velikoga grijeha i dovodi onoga koji ga ini u veliku opasnost, a ukoliko mu je namjera ismijavanja sa vjerom onda je djelo nevjerstva. Zavren citat. Fetava e-ejh Ibn Baz, 28/365-366. 5
Tako da na osnovu ovoga kaemo:
Ukoliko je onaj koji rekao taj govor ismijavao se sa rukjom, u tom sluaju je to djelo nevjerstva jer je ismijavanje sa Kur`anom. A ukoliko je imao namjeru da se ismijava sa osobom i da on nije dostojan za uenje rukje, ili da tvrdi da lijei rukjom a u stvarnosti to nije tako, u ovom sluaju se ubraja da je to ismijavanja sa samom osobom i ne ubraja se u djela nevjerstva ve velikog grijeha koji je strogo zabranjen. A ukoliko bi tvrdio da nije imao namjeru ismijavanja ve kako bi oraspoloio i zabavljali se u tom sluaju je isto u velikoj opasnosti i nema mjesta za takve ale u ovakvim pitanjima. A Allah najbolje zna.