Bolesti Jezika

Draga i poštovana braco i sestre, podsjecam sebe i vas na bogobojaznost prema Allahu,
s.w.a., podsjecam sebe i vas na Allahove naredbe i Allahove zabrane.Bojmo se onako
kako nam Allah, s.w.a., nareduje da Ga se bojimo, onako kako ga se treba bojati.
Čini se da vjerniku malo vremena treba pa da ga šejtan ophrve i da mu pride sa strane
odakle ga on ne ocekuje. Baš onda kad se jednom od nas ucini da je haman upravio
pravim putem i ucini mu se da su njegove zalihe, ono što je uštedio kod Allaha, s.w.a., od
dobrih djela prilicno veliko i da se ima cemu nadati kod Allaha, s.w.a., uprvo u tom
trenutku kad to pomisli, i kad pomisli o sebi lijepo i zadivi se svojim djelima, propadaju
njegova djela i propada njegov iman.Onda se pocinju nazirati prvi pokazatelji opuštanja i
slabljenja tog imana, prvi pokazatelji skretanja sa pravoga puta.
Ti prvi pokazatelji su rijeci, odjednom osjetimo opuštanje u govoru. Kada su u pitanju
rijeci, mu`min ne smije zaboraviti i uvjek mora imati na umu da se svaka rijec bilježi.
Kaže Allah, s.w.a:
"Nece ni jednu rijec izgovoriti a da uz njega nije spremni pratilac."
(Kaf 18)
Znaci onaj koji spremno ceka da zapiše ono što je izgovorio. Dakle, ni jednu riječ čovjek
nece izgovoriti a da nece biti zapisana. Kaže Allah, s.w.a., u drugom ajetu:
"Allah, s.w.a., je čuo one koji kažu da je Allah siromašan a da su oni bogati i
zapisacemo to što su rekli i što su neke poslanike bez ikaka prava ubijali i zatim će
im biti rečeno osjetite ognjenu,vatrenu patnju."
(Alu Imran181)Zatim, kaže Allah, s.w.a, u kontekstu govora o fitni i potvori protiv Aiše,
r.a., kako su ljudi olako pristupali priči i izgovaranju riječi, pa kaže Allah, s.w.a:
"I govorite svojim jezicima ono što ne znate (ono o čemu nemate znanja i smatrate
to sitnim), smatrate to malim a to je kod Allaha ogromno."
(en-Nur 15)Te riječi koje izgovarate i prenosite smatrate sitnicom a to je kod Allaha,
s.w.a., ogromno.
Draga braćo i sestre, nigdje u šeriatu nam nije naredeno da govorimo. S druge strane
Poslanik, s.a.v.s., nam nareduje da šutimo a zabranjuje nam da govorimo osim da taj
govor bude hajr, pozitivan. Pa kaže Poslanik, s.a.v.s.:
"A onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka
šuti."Zatim kaže Allah, s.w.a:
"Nema nikakvog dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima osim onih koji
nareduju da se sadaka udjeljuje i koji traže da se cine dobra djela i koji žele da
izmire ljude a ko to bude cinio želeci Allahovo zadovoljstvo zaista cemo Mi ogromnu
nagradu pripremiti."
(En-Nisa 114)
Došao je jedan čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu:
"Uputi me na djelo koje ce me uvesti u Džennet' pa mu Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rece.''Sustegni ovo'' i pokazao mu prema jeziku. Pa je covjek ponovio, na što mu je

1
Poslanik, s.a.v.s., rekao:''Pa zar misliš da je išta drugo ljude na nos stmoglavilo u
Džehennem osim onoga što su zaradili njihovi jezici."
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Zaista rob izgovori nekad neku riječ ne obracajući pažnju na nju s kojom je Allah,
s.w.a., zadovoljan i s kojom ga On uzdigne za mnoge deredže. A s druge strane
čovjek nekad izgovori neku rijeć ne obracajuci pažnju na nju a ona razljuti Allaha,
s.w.a., pa ga On zbog te rijeci baci u Džehennem." U drugom rivajetu kod Tirmizija
stoji:
"Zaista čovjek izgovori rijec misleci da u njoj nema ništa ružno a bude zbog nje
bačen u vatru, sedamdeset godina."
Prenosi se od Ibni-Abbasa da je rekao:
"Obavješten sam da ce covjek najviše od svojih organa biti kivan na svoj jezik."
Dakle, na Sudnjem danu kad Allah, s.w.a., dadne pa svaki organ od naših organa
bude govorio šta je radio i posvjedoči protiv nas toga dana ce covjek biti najvše ljut
na svoj jezik. S druge strane prenosi se da je Ibn-Mesud, r.a., zaklinjo se Allahom,
s.w.a., govoreci da ništa na zemlji nema preče da bude dugo u zatvoru od jezika. Neki
kažu da je zbog toga Allah, s.w.a., jeziku stavio dvoja vrata, jedna od cvrste supstance, a
to su zubi, a druga mehka, a to su usne koje ga hermeticki zatvoraju. Pa ipak ljudi ne
uspijevaju da zadrže jezik iza svojih zuba.
Jezik je zapravo prevodilac srca. Jezik izražava ono što čovjek nosi u svom srcu. Jezik je
javni govornik srca i njegov tumač. Tumači sve ono što leži na srcu. Zato smo rekli da je
prvi znak popuštanja i propadanja čovjeka u njegovom imanu, njegov jezik, i njegovo
opuštanje u njegovom svakodnevnom govoru. Kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg
bilježi Ahmed:
"Neće biti ispravan iman jednog čovjeka sve dok ne bude ispravano njegovo srce a
nece biti ispravno njegovo srce sve dok nije ispravan i dobar njegov govor (jezik)."
Mnoge su bolesti i propasti koje covjeka zadešavaju zbog jezika i dolaze od strane jezika.
Nabrojaćemo nekoliko njih.
Jedna od tih bolesti je da covjek ulazi u razgovor o onome što ga se ne tice. A Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kaže:
"Od ljepote Islama jednog covjeka je da ostavi ono što ga se ne tice''.
Mi možemo samo kratko analizirati svoja sijela i situaciju koja vlada medu nama pa
cemo vidjeti da mnogo više zapravo govorimo o onome što nas se ne tice negoli o onome
što je preče od toga i što nas se tiče.
Druga od tih bolesti, opasnosti i musibeta koja nas stiže od naših jezika je da se upuštamo
u govor o ružnim stvarima o grijesima koji se čine na sve strane i to na način da se čini da
te grijehe reklamiramo. Kao da ih reklamiramo ili toliko o tim grijesima koji se cine
medu ljudima govorimo da se stvori osjecaj da su svi ljudi ogrezli u tim grijesima, da je
stvar tih grijeha mala ocima onih koji to slučaju oko nas. Ucini se da je cinjenje tih
grijeha sitnica. Svakako takve price raduju munafike. Kaže Allah, s.w.a.:
"Zaista one koji vole da se zlo proširi medu vjernicima, ceka teška kazna, bolna
patnja i na dunjaluku i na ahiretu. Allah zna a vi ne znate.''

2
(en-Nur 19)
Dakle, ne smije biti tema naših sijela to što je neko posrnuo, zapao u grijeh, oslabio i
desilo mu se, omaklo mu se pa je ucinio nešto ružno. Ne smije se desiti da se time
nasladujemo i komentarišemo to na svojim sijelima.
Kaže Poslanik, s.a.v.s., u jednom od hadisa.
"Zaista, onaj ko bude tragao i pratio sramote svog brata muslimana Allah, s.w.a., ce
pratiti njegovu sramotu i osramotiti ga u njegovoj kuci."
Zatim, od bolesti i musibeta koji nas stižu od naših jezika je da se cesto upuštamo u
korištenje vulgaranih rijeci, govor koji ne odgovara dostojanstvu jednog vjernika, ružan
govor, sraman govor. Tako Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozoravajuci na to kaže:
"Proklinjanje muslimana je kao i njegovo ubistvo." Ako prokuneć muslimana kao
da si ga ubio. Zatim kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s:"Nije mu`min onaj koji vrijeda."
Dakle, vjernik ne vrijeda-,'' niti proklinje, niti govori ružan govor, bestidan govor, niti je
vulgaran''. Dakle, ne govori bestidno, raskalašeno, raspojasano a nije ni vulgaran. Dakle,
to nije od osobina vjernika. Onaj ko kod sebe nade jednu od ovih osobina, znaci da je ta
osobina dokaz manjkavosti njegovog imana. Onaj ko se sretne sa nekim ko mu uputi
takve ružne rijeci, proklinjanje, optužbe, potvore i psovke, Allah, s.w.a., ga upucuje i daje
mu lijek za to pa kaže:"
Ti najljepšim na ružno uzvrati'' (El-Mu'minum 96)
Jedna od bolesti koja je cesta kod nas i zbog koje možemo da stradamo i zbog koje
propada naša vjera a i da ne osjetimo je cesto i ne umjereno zbijanje šala, pricanje, i
izmišljanje viceva itd. Sami ste culi više puta da pretjerano smijanje umrtvljuje srce.
Svakako, ismijavanje drugih izaziva mržnju, izaziva zavist i neprijatelstvo. Cak se, što je
najgore, pojavljuje cesto medu nama da se onima koji nas pokušavaju opomenuti, kad
zapadnemo u neki od ovih problematicnih stvari, pocnemo ismijavati. Onda kad nas neko
upozori da smo na neki nacin poceli prelaziti granicu u rijecima i govoru onda se
okrenemo i pocnemo ga ismijavati.
Svakako, umjerena šala je potrebna, jer, ona upucuje na dobrotu i zdrav duh. Da covjek s
druge strane nebude mrgud, stalno i usiljeno namrgoden. Ta mrgodnost koja upucuje na
okrutnost srca zapravo rastjeruje ljude oko nas. Da nebi bilo tako potrebna je, dakle, ona
lijepa, umjerena šala koja upucuje na raspoloženje, i daje novi podstrek i nadu. Prenosi se
da je se i Poslanik, s.a.v.s., šalio, ali nikad nije govorio ništa osim istine i u tim šalama.
Allah, s.w.a., prijeti onima koji se ismijavaju ljudima pa kaže:
"Teško svakom klevetniku i podrugljivcu." (el-Humezeh 1)
Na drugom mjestu Allah, s.w.a., nas doziva po na?em imanu pa ka?e:
"O vi koji vjerujete nemojte da se ljudi ismijavaju jedni drugima, mo?da su oni
bolji od njih, niti ?ene da se ismijavaju drugim ?enama mo?da su one bolje od njih,
i nemojte se podrugivati jedni drugima niti se ru?nim nadimcima dozivati."
(El-Hud?urat11)
Vidjecete da je ovaj ajet, zapravo, zabranio sve ono ?to popunjava mo?emo slobodno reci
95% prostora u sijelima dana?njih ljudi. Jedna od najte?i i najpogubniji bolesti i musibeta
koji nas sti?u na na?im jezicima je svakako gibet i nemimet. Gibet je da spomene?

3
covjeka po onome ?to on ne voli, makar to bila i istina, a nemimet je da se prenose tude
rijeci i to na nacin da se preno?enjem tudih rijeci izaziva fesat, pravi nered, svada i da se
tim proizvode sukobi. Svakako Allah, s.w.a., je gibet okarakteriso kao jedan ogavan i ru?
an cin, i to nam predocio jednom tako ru?nom i ogavnom slikom kao ?to je rijetko koji
drugi grijeh usporedio pa ka?e:
"I ne gibetite jedni druge, zar neko od vas voli da jede meso svoga mrtvog brata,
zaista, je to vama odvratno."
(el-Hud?urat12)
Dalje Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na težinu gibeta pa kaže:"Teško vama,
cuvajte se gibeta, zaista, je gibet teži od zinaluka." Jer, covjek ucini zinaluk pa se pokaje
Allahu, s.w.a., pa Allah primi njegovo pokajanje, ali kad ucini gibet i pokaje se Allahu,
s.w.a., ali mu Allah nece oprostiti sve dok mu ne oprosti onaj koga je ogovorio.
Zatim, kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
"Nece u Džennet uci onaj koji prenosi tude rijeci."
Ovo je dio upozorenja na spomenute grijehe.
Draga braco i sestre, dobro vodimo racuna o svojim jezicima i o svojim rijecima. Zaista,
cemo svaku rijec koju smo izgovorili sresti na Sudnjem danu. Covjek u svakodnevnom
životu mora dobro da vodi racuna o onome što govori, i prije nego što izgovori bilo koju
rijec da je dobro odvaga. Zato dok je nije izgovorio i dok je ona u njegovim prsima on je
njen vlasnik i njom vlada ali kad ta rijec prekoraci i prede preko jezika, prekoraci zube i
usne onda je ona njegov vlasnik, onda ona upravlja njime. Ovo što smo danas rekli, neka
nam posluži kao poziv na tewbu (iskreno pokajanje) i na preispitivanje, na ucvršcivanje
naših jezika na istini i na bogobojaznosti prema Allahu, s.w.a.
Zaista, je dovoljno svakom od nas kao upozorenje ovo što smo culi, a i Allahove rijeci
gdje Allah, s.w.a kaže:
"Mi smo covjeka stvorili i znamo šta mu njegova duša šapce i Mi smo mu bliži od
njegove žile kucavice. Kada se sretnu dvojica i sjednu jedan sa lijeve a drugi sa
desne strane. Nece izgovoriti ni jednu rijec a da nema spremnog pratioca da zapiše.
Zaista, smrtne patnje ce sigurno doci. To je ono od cega pobjeci ne možeš."
(El-Hud?urat16-19)
Zato, draga braco i sestre, poziv nama, da svakodnevne grijehe naših jezika ispravljmo
trudom i radom i cinjenjem što više dobrih djela. Zato danas vas pozivam, kao što Allah,
s.w.a., kaže da nema nikakvog hajra u tajnim razgovorima a isto tako i u javnim, osim
onih koji pozivaju da se dijeli sadaka, traže da se cini dobro i pravi sloga medu ljudima.
Danas vas pozivam na sadaku na cinjenje dobra i uspostavljanje dobrih medu ljudskih
odnosa. Molim Uzvišenog da nam oprosti i da nas uputi. Molim Ga da ubrza svoju
pomoc našoj braci koja se bore na Allahovom putu na svim mjestima gdje je borba u
toku! Molim Ga da ucvrsti njihove korake usmjeri njihovu vatru i ucini je pogubnom i
ubitacnom za neprijatelje ove vjere i ovog ummeta. Naša posljednja dova je El-hamdu
lillahi!