Ekstremizam Pretjerivanje U Vjeri I Ć - Ivotu

Dr.
Mes‘ud Sabri
Ekstremizam –
pretjerivanje u vjeri i životu
Uvod
Pretjerivanje predstavlja negativnu pojavu u društvu zbog razornih po-
sljedica koje uzrokuje. Od toga nije imuno nijedno društvo, a posebno
je pogođen islamski svijet. Ustvari, to je jedna od manifestacija intelek-
tualnog i civilizacijskog zastranjivanja u povijesti ljudskog roda dok se u
muslimanskim društvima taj fenomen manifestuje kroz vjeru. I što je još
gore, mnogi ekstremisti imaju pritom lijepu namjeru smatrajući da čine
dobro djelo, iako su zalutali. Oni smatraju da širenjem i primjenom ideja
ekstremizma i fanatizma u stvarnosti doprinose uspostavljanju Allahova
zakona na zemlji, te da ih je Allah odabrao da ispune obavezu pozivanja
ka Njemu, optužujući sve druge da izbjegavaju pomoći vjeri.
Oni smatraju da je obaveza promicanja dobra i odvraćanja od lošeg
imperativ odabranoj vjerničkoj skupini koja će Zemlju ispuniti pravdom
i vratiti ljude u okrilje islama, bez obzira koliko to zahtijevalo ljudskih
života i materijalnih izdvajanja i bez obzira kakva sredstva pri tom kori-
stili, a koja su, možda, vjerskim tekstovima i zabranjena. Oni to pravdaju
tumačenjem koje kategorizaciju dotičnog postupka izvodi iz okvira hara-
ma u šerijatsku obavezu, radi čijeg izostavljanja osoba postaje grješna. A
u stvarnosti oni time čine ne mali, nego veliki grijeh, a misle da rade ono
što je dobro.
241
Vesatijja Risale 2.pr.indd 241 2/19/14 2:21:24 PM

242 Zajednica srednjeg puta
Radi navedenog vrlo je važno da se vjerski i drugi intelektualci na

svim nivoima pozabave liječenjem te pojave i njenih nosilaca koji su mu-
slimani, koji žele samo dobro, iako ustvari čine veliko zlo. Pri sagleda-
vanju stanja kod iskorjenjivanja ekstremizma morat će se uzeti u obzir
svi faktori kako se ne bi neki ljudi optuživali za pretjerivanje, a oni nisu
takvi. Također jako je bitno poznavati i uzroke fenomena ekstremizma
i šerijatski propis u vezi s njim te njegov utjecaj na jednike i društvo, a
potom iznijeti način njegovog liječenja.
Treba imati u vidu da liječenje pojave ekstremizma nije ograničeno
samo na određenu skupinu, jer kako god u ljudskom ponašanju može biti
umjerenosti, tako može biti i pretjerivanja, shodno promjeni čovjekova
stanja. Kao što je El-Maverdi rekao: “Osoba može biti odbojna, što dovo-
di do propusta i nemarnosti, ili previše darežljiva, što vodi ka pretjeriva-
nju, tako da to nije lahko kontrolisati. S obzirom na to, osoba može biti u
jednom od tri stanja: pravde i pravičnosti, ektremizma i pretjerivanja te
propusta i štete.”1 On je pojasnio i samu prirodu pretjerivanja kod nekog
rekavši: “Što se tiče stanja pretjerivanja i prelaženja granica dopuštenog,
to je slučaj kad se čovjek posveti pokornosti (Bogu), ali navede na krajnji
napor, koji rezultira iscrpljenošću, a iscrpljenost prouzrokuje napuštanje
i zapostavljanje (djela pokornosti), tako da se u tom slučaju višak pretvori
u manjak a dobitak u gubitak.”2
Etimološko i terminološko značenje pojma el-guluvv
Etimološko značenje
Postoji više značenja ovog pojma u jeziku, a najbitnija su:
1. Prekoračenje granice i mogućnosti3: U to spada pretjerivanje u
visini vjenčanog dara – mehra, kao što je rekao Omer r.a.: “Ne pre-
tjerujte u vjenčanim darovima ženama jer da je to plemenito, u
tome bi vas pretekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.”4
1
Edebu-d-dunja ve-d-din, 1/72.
2
Edebu-d-dunja ve-d-din.
3
Mu’džem mekajisi-l-luga, 4/387, 388.
4
El-Mekasidu-l-hasene, 1/221.

Ekstremizam – pretjerivanje u vjeri i životu 243
Pretjerivanje u cijeni robe, tj. podizanje cijene robe iznad njene

uobičajene poznate vrijednosti.
Pretjerivanje u vjeri, tj. prekoračenje naredbi i zabrana. U Kur’anu
stoji: “...ne zastranjujte u svome vjerovanju...”5, kao i u sljedećim
hadisima: “Čuvajte se pretjerivanja u vjeri.”6, tj. grubosti i pre-
laska granice u vjeri. “Zaista je ova vjera jaka, pa pozivaj u nju
s milošću.”7 “Učač Kur’ana ne pretjeruje niti je nemaran pre-
ma njemu.”8 To je rečeno zbog toga što u ispravan odnos prema
Kur’anu spada i lijepa namjera u postupcima, a najbolji su umje-
reni postupci, dok je svaka krajnost pokuđena.
2. Uzvisivanje i podizanje: Može značiti i uzvisivanje i podizanje,
kaže se: “Podigao je koplje (gala bi-s-sehmi), tj. podigao je ruku
želeći da njime pogodi cilj”, ili “Podiglo se koplje (gala es-sehmu),
tj. u svojoj putanji i prešlo preko cilja, tako isto i kamen.”
3. Pretjerivanje u pjesničkoj rimi: Dolazi od pretjerivanja (u odre-
đenoj pjesničkoj formi) gdje se preko mjere dodaju neki nastavci
više nego je potrebno, a radi usklađivanja pjesničke rime.
4. Požurivanje i hitnja: Znači i požurivati, kaže se: “Mnogo žure dje-
vojka i mladić.”, tj. zbog njihove mladosti i mladenačkog žara i
zanosa prelaze i prekoračuju mjeru. Mladenački žar ili zanos je
požurivanje i hitnja.
5. Vrenje, ključanje i previranje: Kaže se: Proključao je lonac i vrč, tj.
prešao je preko ivice ili ruba.
6. Vrsta mirisa: To je poznati miris, spomenut je u hadisu kojeg
prenosi Aiša, r.a.: “Na bradu Allahova Poslanika, s.a.v.s., stavljala
sam miris (el-galije).”9 Bio je to miris koji se sastoji od ambre, mo-
šusa, aloja i balzama.10
5
En-Nisa’, 171.
6
Sunen Ibn Madže.
7
Sunenu-l-kubra, 3/19 (4520).
8
Sunen Ebi Davud.
9
Kenzu-l-'umal, 5/61.
10
Lisanu-l-arab, 15/131.

Terminološko značenje
Neki učenjaci su el-guluvv (pretjerivanje) definisali na sljedeći način:
El-Maverdi kaže: “Pretjeruje u vjeri, tj. kada prevršuje mjeru u izvr-
šavanju vjerskih obaveza.”11
Dok je šejhu-l-islam Ibn Tejmije, r.a., kazao: “El-Guluvv je prekorače-
nje granice tako da poveća obavljanje nečeg više nego je potrebno, bila to
pohvalna ili pokuđena radnja, ili slično tome.12
A Hafiz Ibn Hadžer, r.a., rekao je: “To je pretjerivanje i naglašavanje
nečeg s prekoračenjem mjere.”13
Odabrana definicija
Shodno navedenom, a sa stanovišta Šerijata, el-guluvv (pretjerivanje) je
prekoračenje mjere u obavljanju neke vjerom propisane radnje, dodajući
ili pregoneći preko njene određene granice, gubeći svrhu ili smisao koju
je time želio postići Mudri i Sveznajući Zakonodavac. To je zato što je isti-
na sredina između dvije krajnosti.14
El-Hattabi prenosi od Ibn Ebi Kummaša, a on od Aiše, r.a., da je re-
kla: “Šta god da Allah Uzvišeni naredi Svojim robovima da čine, šejtan
ima dvije namjere u tome, i to: da ih navede da pretjeruju ili da budu ne-
marni. Pa čovjek bilo šta da učini od toga, šejtan pobjeđuje i zadovoljan
je.”15 Prema tome, el-guluvv je pretjerivanje u vjeri prelazeći Šerijatom
određenu granicu. Ono što se doda je pretjerivanje, a ono što se umanji
je nemarnost.
11
En-Nuket ve-l-‘ujun, 1/546.
12
Iktida’e-s- sirati-l-mustekim, 1/106.
13
Fethu-l-Bari, 13/278.
14
El-Irhab ve-l-'unf, 8.
15
El-Mekasidu-l-hasene, 1/616.

Veza između el-guluvva (pretjerivanja),

et-tetarrufa (krajnosti) i el-ifrata (neumjerenosti)
Da bi se razumjela veza između el-guluvva (pretjerivanja), et-tetarrufa
(krajnosti) i el-ifrata (neumjerenosti) potrebno je definisati zadnja dva
pojma, i tek tada objasniti tu vezu.
Smatra se da je pretjerivanje najviši stepen neumjerenosti, ali je i pre-
tjerivanje određeniji pojam od krajnosti, jer je krajnost prekoračenje grani-
ce i udaljavanje od umjerenosti i sredine u bilo kojem smislu, dodavanjem
ili oduzimanjem, dok je pretjerivanje samo dodavanje, a ne oduzimanje.
Krajnost je sklonost ka dvjema očitim suprotnostima, tako da obuhvata
i pretjerivanje, ali je pretjerivanje određenije od njega, jer podrazumije-
va dodavanje i prekoračenje, a ne znači isključivo udaljavanje od sredine
prema stranama. Ili, drugačije rečeno, svako pretjerivanje je krajnost, ali
svaka krajnost nije pretjerivanje.16
Nastanak el-guluvva (pretjerivanja)

Smatra se da je el-guluvv nastao prije islama, čak i mnogo prije. Tako je
narod Nuha, a.s., zastranio i pretjerao u poštivanju dobrih ljudi sve dok ih
nisu počeli obožavati. Kur’an nam o tome govori: I govore: “Nikako božan-
stva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka,
ni Jesra ne napuštajte!”17
U Kur’anu se navodi i slučaj zastranjivanja Jevreja i kršćana: Jevreji
govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.” To
su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih –
ubio ih Allah! Kuda se odmeću?18
Pretjerivanje kršćana u pogledu Isa’a, a.s., u tome je što jedni govore
da je on Bog, drugi da je Božiji sin, a treći da je jedan od trojice. Allah,
dž.š., kori ih zbog toga i kaže: Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan
od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesno-
16
El-Džuzuru-t-tarihijje, 12.
17
Nuh, 23.
18
Et-Tevbe, 30.

sna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. Zašto se oni
ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan
je. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili
poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli.
Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se od-
meću. Reci: “Kako se možete, pored Allaha, klanjati onome koji vam nije u
stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je Taj Koji
sve čuje i zna?”19
Nastanak el-guluvva (pretjerivanja) u islamu

Korijeni el-guluvva – pretjerivanja pojavili su se u doba Vjerovjesnika,
s.a.v.s., a potvrdu za to imamo u poznatom hadisu o trojici ljudi koji su
se raspitivali o njegovom ibadetu, pa kao da su to smatrali nedovoljnim.
Ali nakon što im je pojasnio njihovo zastranjivanje odustali su od onog
što su bili naumili. U hadisu stoji da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Šta je to sa
ljudima kada kažu da će postupiti ovako ili onako? Ali ja i postim i mrsim
se, klanjam i spavam, i ženim se, pa ko odstupa od moga sunneta, taj ne
pripada meni.”20
Allahov Poslanik, s.a.v.s., čak je i nagovijestio pojavu skupina koje će
pretjerivati i zastranjivati. U hadisu kojeg prenosi Ebu Se‘id el-Hudri, r.a.,
stoji: “Došao je neki čovjek smrknuta pogleda i čela, guste brade i naglaše-
nih jagodičnih kostiju, pa je rekao: ‘Muhammede, boj se Allaha!’ Poslanik,
s.a.v.s., odgovorio je: ‘Ko Mu se pokorava ako Mu ja griješim?! Ko će me za-
štititi od stanovnika Zemlje, ti, sigurno, nećeš.’ Potom neko od pristunih
zatraži da ga ubije – moguće je da je to bio Halid b. Velid – pa mu Vjero-
vjesnik, s.a.v.s., zabrani, a nakon što se čovjek udalji, on reče: ‘Uistinu su
ovakvi naše krvi, uče Kur’an, ali to ne prelazi njihove grkljane, izlaziće iz
islama kao što strelica izlazi iz luka kada se odapne. Ubijaće muslimane,
a ostavljati idolopoklonike. Ukoliko ja to dočekam još za života, ubijat ću
ih poput naroda Ad.’”21
19
El-Ma’ide, 72-76.
20
Buhari, poglavlje o sklapanju braka.
21
El-Musned, 3/73 (11713).

A što se tiče pojave pretjerivanja i zastranjivanja u islamu u stvarno-

sti, ona datira i veže se uz nastanak skupine haridžija koji su se pobunili
protiv Alije b. Ebi Taliba r.a., kao što je En-Nevevi, r.a., rekao: “Oni su sku-
pina novotara koji vjeruju da je onaj ko uradi veliki grijeh počinio ne-
vjerstvo, i zaslužuje vječno boravište u Vatri. Zbog toga pogrdno vrijeđaju
predvodnike muslimana, ne klanjaju sa njima džume, niti prisustvuju
zajedničkom obavljanju namaza.”22
Ideje i ideologija haridžija se ne ograničava samo na vrijeme Alije b.
Ebi Taliba, r.a., nego će se pojavljivati sve do vremena Dedždžala.23 Spo-
minjanje skupine koja je nastala u vrijeme Alije b. Ebi Taliba, r.a., samo je
radi ideja koje su iznjedrili. Zato se svaka grupacija kod koje se nađu iste
ili slične ideje, naziva istim imenom, jer njihovo spominjanje u hadisima
nije samo zbog konačna suda o njima, nego zbog potrebe da ljudi tog doba
znaju za njih i prepoznaju ih.24
Veza između haridžija i pretjerivanja je u tome da je pretjerivanje na-
puštanje okvira Šerijata, a oni su to učinili prekoračujući već određenu
mjeru i granicu.
Poslije nastanka haridžija pojavila se i skupina seb’ijja – vežu se za
Abdullaha b. Sebe’a es-San’anija Jevreja, prvi koji je počeo s otpadničkim
idejama u islamu – u pogledu Alije, r.a., govoreći o njegovoj božanskoj
prirodi. Oni su tvrdili da je Alija živ i da nije ubijen, da u sebi ima dio bo-
žanske naravi, da nije dopušteno uzdizati se iznad njega, da on dolazi sa
oblakom, da je grmljavina njegov glas, a munja njegov bič. Kao i to da će
sići i ispuniti zemlju pravdom, kao što je bila ispunjena nepravdom.25
Njihove ideje i misli su doprijele i do savremenog doba kad su se po-
javile kod nekih islamskih grupacija, kao što su pojedine skupine koje su
prihvatile nasilje sredstvom za promjene. Od takvih su najpoznatije or-
ganizacije El-Džihad u Egiptu i Džema‘atu-l-muslimin, koja je poznata i
pod imenom Et-Tekfir ve-l-hidžra, kao i neke druge njima srodne grupe
sa istom ideologijom.
22
Revdatu-t-talibin, 10/51.
23
Medžm‘u-l-fetava, 28/495 – 486.
24
El-Irhab ve-l-guluvv, 22.
25
Et-Tefsir ve-l-mufessirune, 5/71.

Organizacija El-Džihad je nasilna vjerska oružana grupa koja teži

uspostavljanju islamske vlasti u Egiptu silom. Ima za cilj suprotstavlja-
nje bilo kojoj sekularnoj instituciji, a naročito je protiv arapskih sekula-
rističkih vlada. Njihov osnovni cilj ogleda se u obaranju egipatske vlade i
njenoj zamjeni islamskom državom, te borbi protiv američkih i izraelskih
interesa u Egiptu i vani.
Ova organizacija nastala je u sedamdesetim godinama prošlog sto-
ljeća – više kao pojava nego organizovana grupa – i to prvo u zatvorima,
a nakon toga i na egipatskim univerzitetima. Nakon što je predsjednik
Enver Sadat 1971. god. oslobodio iz zatvora većinu islamista, počele su
se neke grupacije ili ostaci naoružanih skupina samoorganizirati posta-
jući poznati pod različitim nazivima, kao što su: Hizbu-t-tahrir el-islami,
Džema‘atu-tekfir ve-l-hidžra, En-Nadžune mine-n-nar, El-Džihad i El-
Džema‘a el-islamijje. Svaka od tih skupina nastupala je odvojeno i neza-
visno, što je iziskivalo potrebu ka formiranju organizovanog djelovanja,
što opet nije išlo željenim tokom. Moguće je da je bilo uređene komuni-
kacije između vođa tih skupina, ali nije do kraja jasno da li je postojao ili
ne usaglašeni stav o tome.
Egipatsko-izraelski mirovni sporazum iz 1979. godine uzrokovao je
srdžbu u islamističkim krugovima. Uprkos svojoj očitoj namjeri da ojača
vlastita mirovna nastojanja, Sadat se sve više približavao američkoj politi-
ci. A upravo su to islamisti smatrali neuspjehom na unutarnjem i izdajom
na vanjskom planu, i optužujući ga za ravnodušnost naspram arapskih
susjeda radi priklanjanja Zapadu, posebice Americi zajedno sa Izraelom.
Na predsjednika Sadata izvršen je atentat u oktobru 1981. godine od stra-
ne pripadnika organizacije El-Džihad, što je bio pokazatelj sposobnosti
naoružanih islamista i njihove spremnosti da udare na egiptaske vlasti.26
Grupe El-Džihad i El-Džema‘atu-l-islamijje osnovane su od strane ne-
kih pripadnika Muslimanskog bratstva koji su bili pritvoreni tokom šez-
desetih i sedamdesetih godina. To se također može razumjeti i iz napisa
profesora Sejjida Kutba – Allah mu se smilovao – iako postoji razilaženje
26
Pogledati članak na: http://www.aljazeera.net/NR/exeres/F73E7C44-0294-402E-B2AB-
E9AA1D8B140F.htm

o tumačenju šta je on pod tim izjavama podrazumijevao. A istina je da je

Muslimansko bratstvo odbijalo svaki pokušaj nasilja, te da se pridržavalo
svog miroljubivog programa još od osnivanja iz vremena učitelja Hasana
el-Bennaa – Allah mu se smilovao. Upravo radi toga je profesor Hasan
el-Hudajbi, drugi vođa organizacije, napisao djelo Du‘at la kudat (Da‘ije, a
ne sudije), u kojem je pojasnio neispravnost postupaka tih grupa. Neki su
smatrali da je on time pobijao ideje Sejjida Kutba, ali je ustvari to bila više
kritika na primjenu nasilja, ali ne i odgovor konkretno Sejjidu Kutbu.
Neki eksperti za islamističke pokrete – kao što je profesor Dija‘
Rešvan – smatraju da grupa Et-Tekfir ve-l-hidžra (sami sebi su dali i ime
Džema‘atu-l-muslimin), osnovana od strane Šukri Mustafe, nije pribjega-
vala nasilju kao sredstvu za promjene, osim ako su bili primorani, jer su
čitavo društvo smatrali nevjerničkim. Dok su svoje stanje uspoređivali
najsličnije mekkanskom periodu Objave, pa su shodno tome bili obave-
zni da se izdvoje od ostalih ljudi u društvu kao što su se prvi muslimani
izdvojili od idolopoklonika.
Grupa El-Džihad počinila je nekoliko nasilnih akata, kao što je aten-
tat na predsjednika Envera Sadata 1981. godine, pokušaj ubistva nekih
ministara, eksplozija u Luksoru i neke druge radnje. Potom se ekstremi-
zam u toj grupi nastavio i proširio izvan Egipta, kada je počeo poprimati i
formirati ideološki okvir. Zatim je iz njega nastala organizacija El-Ka’ida,
a poznato je kakva su njihova djela.27
Šerijatski propis u vezi s pretjerivanjem

Esktremizam/pretjerivanje kao i ideologija i oblik ponašanja je Šerijatom
zabranjen. Dokazi za to su međusobno tijesno povezani. Od toga je, npr.,
i hadis kojeg prenosi Ibn Abbas, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ču-
vajte se pretjerivanja u vjeri, jer doista je one prije vas u propast odvelo
pretjerivanje u vjeri.”28 Kao i predaja koju navodi Muslim u svome Sahi-
hu od Ibn Mes‘uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Propali su
27
Haritatu-l-harekat el-islamijje, 70-73. Vidi članak na http://www.alarabiya.net/ programs
/2009 /07 /19/ 79187.htmlK
28
Sunen En-Nesa’i i Ibn Madže.

el-mutenetti’uni, ponovio je to tri puta.”29 Imam En-Nevvevi kaže da su

el-mutenetti’uni oni koji pretjeruju i prelaze granice u svome govoru i po-
stupcima.30 Ebu Ja‘la u Musnedu prenosi od Enesa b. Malika, r.a., da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne otežavajte sami sebi, da vam ne bi
bilo otežano. Uistinu su neki narodi otežavali sami sebi, pa im je zato bilo
otežano. Eto, to su njihovi ostaci po isposničkim ćelijama i manastirima
(potom je proučio 27. ajet iz sure El-Hadid) ...dok su monaštvo oni sami,
kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali...31 Imam Ibnu-l-Kajjim,
r.a., rekao je: “Šta god da Allah naredi, šejtan u tome ima dvije težnje: da
navede na nemar i propast, ili da navede na neumjerenost i pretjerivanje.
Allahova vjera je na sredini između onog koji je prema njoj nemaran i
onog koji u njoj pretjeruje. Kao što se nalazi dolina između dva brda, upu-
ta između dvije zablude, i sredina između dvije pokuđene krajnosti. Onaj
ko je nemaran prema nečemu izgubiće ga, kao i onaj ko u tome pretjeruje
također ga gubi. Prvi zbog svoga propusta i nemara, a drugi zbog prekora-
čenja mjere. Allah, dž.š., zabranio je pretjerivanje rekavši: ...ne zastranjuj-
te u vjerovanju svome, suprotno istini...32
Vrste pretjerivanja
Iako se u islamskoj misli uopće na pojam el-guluvva gleda kao na po-
kuđenu pojavu, imam Fahr er-Razi i Ez-Zamahšeri smatraju da postoje
dvije vrste, i to pohvalni i pokuđeni. Svoje mišljenje temelje na tefsiru
kur’anskog ajeta: Reci: “O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju
svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno
zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!”33 Dakle:
“Ne zastranjujte u vjerovanju svome suprotno istini, tj. lažnim zastranji-
vanjem, jer zastranjivanje u vjeri može biti na dva načina: Istinito, a to je
da traga za činjenicama vjere i provjerava njihova značenja, te da bude
marljiv u potrazi za argmetima kao što to čine pravedni i čestiti učenjaci,
29
Sahih Muslim.
30
Komentar en-Nevvevija na Muslimov sahih, 16/220.
31
Musned Ebi Ja‘la, 6/365.
32
El-Ma’ide, 77.; Medaridžu-s-salikin, 2/496.
33
Sura El-Ma’ide, 77.

Allah bio njima zadovoljan. A što se tiče lažnog, to je da preokreće istinu,

odstupa od dokaza i da slijedi svoje prohtjeve kao što to rade oni koji slije-
de strasti i novotari.”34 A pokuđeno zastranjivanje, odnosno pretjerivanje
(el-guluvvu-l-mezmum) može se podijeliti na dvije osnovne vrste:
Prva: Pretjerivanje u vjeri
Druga: Pretjerivanje u životu.
Prva vrsta: Pretjerivanje u vjeri

Pretjerivanje ili el-guluvv u vjeri je pretjerivanje u mislima i uvjerenjima,
potom ga slijedi pretjerivanje u ponašanju i primjeni. Najbitnije vrste pre-
tjerivanja u vjeri su:
○ Pretjerivanje u akaidu (vjerovanju) – ovdje je najvažnija podvr-
sta pretjerivanje u pitanjima tekfira – proglašavanja drugih ne-
vjernicima.
○ Pretjerivanje u ibadetu.
○ Pretjerivanje u znanju.
Pretjerivanje u akaidu
Pretjerivanje u akaidu ogleda se u stanovištu percepcije i misli o onom u
čemu se pretjeruje. Tako je Nuhov, a.s., narod pretjerao u pogledu skupine
dobrih ljudi kada su ih učinili božanstvima, a na to se nadovezalo i pretje-
rivanje u djelima pa su ih počeli i obožavati. Isti slučaj je bio i sa narodom
Ibrahima, a.s., koji su pretjerivali u svome vjerovanju u pogledu Sunca i
Mjeseca. Umjesto da se klanjaju Onom Ko je stvorio Sunce, zvijezde i sa-
zviježđa, oni su se klanjali njima, a ne Allahu, dž.š. U Kur’anu stoji: Mi im
se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.35 Tako je i većina
Arapa pretjerivala u vjerovanju, neki od njih su obožavali kipove i idole,
drugi su obožavali vatru, a jedni su se klanjali Suncu i zvijezdama. Iako
su priznavali da je Allah Bog, oni su obožavali druge bogove mimo Njega
kakao bi Mu se približili, pa su zalutali i druge u zabludu odvodili.
34
Mefatihu-l-gajb, 12/53.; El-Keššaf, 1/699.
35
Ez-Zumer, 3.

El-Maverdi je govorio o karakteristikama Vjerovjenikovog, s.a.v.s.,

djelovanja. Između ostalog rekao je: “Propisima vjere koje je uspostavio on
nije prihvatio pretjerivanje kršćana u vezi s pitanjem otežavanja propisa, a
nije prihvatio ni određivanje Jevreja o smanjenju propisa, nego je usposta-
vio sredinu između toga dvoga. Najbolje stvari su srednje, jer je to pravda
između krajnosti pretjerivanja i nemara, a prekoračenje mjere nije isprav-
no ni dobro. Rekao je: “Doista je ova vjera čvrsta, pa ulazite u vjeru nježno.
Najgori hod je iscrpljivanje, jer iscrpljen niti pređe puta niti leđa sačuva!”36
Ibn Tejmijje, r.a., to je pojasnio riječima: “Jevreji su u mnogo slučaje-
va poredili i poistovjetili Stvoritelja sa stvorenjima, čak su pripisali Allahu
osobine nemoći, siromaštva i škrtosti i druge negativnosti koje je obaveza
negirati jer su to svojstva Njegovih stvorenja. A kršćani su poistovjetili
stvorenje sa Stvoriteljem, tako da su stvorenjima pridodali atribute i bo-
žanske osobine koje su svojstvene samo Stvoritelju Allahu, dž.š. – neka je
Uzvišen i Slavljen od onog što Njemu nepravednici pripisuju. Allah, dž.š.,
naredio nam je da Ga molimo da nas uputi na Pravi put, na put onih ko-
jima je blagodati Svoje darovao, kao što su vjerovjesnici, iskreni, šehidi i
dobri robovi, a ne na put onih na koje se rasrdio i koji su zalutali.37
Oblici pretjerivanja u akaidu

Od oblika pretjerivanja u akaidu je i stajalište onih koji negiraju i poriču
Allahova, dž.š., svojstva i osobine, kao što, npr., sekta džehmija nije po-
tvrdila nijedno Allahovo svojstvo. U ovo spadaju i antropomorfisti koji
su potvrdili Allahova svojstva, ali ih porede sa svojstvima stvorenja. Pri-
padnici ehlu-s-sunneta su sredina između ova dva stava, iako ovaj oblik
predstavlja pretjerivanje u percepciji i uvjerenju bez praktičnog djela.
Šehristani je ukazao na to da su neke sekte otišle u pretjerivanje a
neke u zanemarivanje. Što se tiče pretjerivanja, neki su svojim predvodni-
cima pripisivali Božije osobine, a što se tiče zanemarivanja, neki su Bogu
pripisivali svojstva stvorenja. Kada su se pojavile mu‘tezile i apologeti-
čari, neke su se sljedbe odrekle stavova pretjerivanja i zanemarivanja i
36
A‘lamu-n-nubuvve, 299-300.
37
Medžmu‘-l-fetava, 10/55.

priklonili se učenju mu‘tezilija. Dok se se neki pripadnici selefa okrenu-

li izvanjskom tumačenju, pa su zapali u tešbih – poistovjećivanje. Što se
tiče učenjaka selefa koji se nisu priklonili ni jednom od tih pravaca (niti
preslobodnom tumačenju, niti poistvojećivanju), od njih je Malik b. Enes,
r.a., koji je rekao: “Istiva’ (Allahovo postavljanje na Aršu) je poznato, način
na koji se desilo je nepoznat, vjerovanje u to je obaveza, a pitanje o tome
je novotarija.” Tu su još i Ahmed b. Hanbel, r.a., Sufjan es-Sevri, Davud b.
Ali el-Isfahani te oni koji ih u tome slijediše.38
Pretjerivanje u tekfiru
(proglašavanju drugih nevjernicima)
Prije svega potrebno je znati da je donošenje odluke o tekfiru šerijatski
propis i nije dopušteno njegovo negiranje u osnovi. To je jako bitno po-
dručje akaidske nauke o kojem su učenjaci dosta govorili: definiciji, pro-
pisu, pravilima i uvjetima i sl.
Nasuprot tome u ummetu su se pojavile neke grupacije koje jako
mnogo pretjeruju po pitanju razumjevanja propisa tekfira, koji su došli
čak do toga da proglašavaju nevjernicima počinitelje nekih od velikih gri-
jeha. Upravo to se podrazumjeva pretjerivanjem u tekfiru.
Primijetno je da je ovaj oblik pretjerivanja u povijesti prethodio ne-
maru i popustljivosti u pogledu tekfira. Tako se početak tekfira veže za
doba haridžija, gdje je osnovna odlika ove skupine bila da su ljude pro-
glašavali nevjernicima i otpadnicima od vjere. Činili su to i zbog najba-
nalnijih razloga, što je bilo povodom mnogih ratova čak i protiv cijelog
ummeta, kada su smatrali dopuštenim povredu imetka, časti i krvi nevi-
nih ljudi. Zbog krutosti kojom su se okitili nisu se dugo zadržali na sceni
zbivanja sve dok nisu iskorijenjeni, ali su ostale tu i tamo neke skupine.39
Međutim u savremnom dobu vratili su se u izraženom obliku.
Ideje tekfira se ne mogu ograničiti samo na haridžije, jer je bilo i
onih koji su tekfirili i najodabranije ashabe, one koje je Allah, dž.š., oda-
brao i koje je pohvalio u kur’anskim ajetima, kao, npr.:
38
El-Milel ve-n-nihal, 1/93.
39
Studija o tekfiru objavljena na: http://ebooks.roro44.com.

Riječi Uzvišenog: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod

drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spu-
stio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom i bogatim plijenom
koji će uzeti, jer Allah je silan i mudar.40
Rekao je: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i en-
sarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni
Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni
će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.41
Uzvišeni je također kazao: Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet
vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprot-
stavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova,
ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom
Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći,
da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovolj-
ni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a onī na Allahovoj strani će, sigurno,
uspjeti.42
Potvrdu pohvale ashaba nalazimo i u sunnetu, kao npr.:
Abdullah b. Mes‘ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re-
kao: “Kada se spomenu moji ashabi, ušutite. Kada se spomenu zvijezde,
ušutite. Kada se spomene Allahovo određenje, ušutite.”43
Nafi’ prenosi od Ibn Omera, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Kad neko neprimjereno spominje moje ashabe, prokunite ga.”44
Ata’ b. Ebi Rebah prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ko sačuva mene čuvanjem mojih ashaba, i ja ću njega sačuvati na Sud-
njem danu. A ko o njima neprimjereno govori, neka je na njega Allahovo
prokletstvo!”45
40
El-Feth, 18-19.
41
Et-Tevbe, 100.
42
El-Mudžadele, 22.
43
Mu‘džemu-l-kebir, 2/96 (1427).
44
Fada’ilu-s-sahabe, 1/398 (606).
45
Fada’ilu-s-sahabe, 2/908 (1733).

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: “Moji asha-

bi su poput zvijezda, za kojom god da krenete bićete upućeni.”46
Kad se pojavila novotarija tekfira i pretjerivanja kod mu‘tezilija, po-
sebice u doba kada su neke abasijske halife prihvatile njihov pravac, desi-
la se i smutnja oko pitanja o stvorenosti Kur’ana. Tad su svoje protivnike
koji su bili suprotna mišljenja proglašavali nevjernicima, čak su ih zbog
toga i u pritvor stavljali. Tekfir se pojavio i kod nekih eš‘arija, ali su se
povratili od toga. Posljednje što je preneseno u vezi s tim pitanjem od
Ebu-l-Hasana el-Eš‘arija bilo je: “Mi ni za koga od muslimana ne govorimo
da je nevjernik.”47
Pojedini islamistički pokreti usvojili su tekfir kao metod djelovanja,
čak su neki i nazvani tim imenom, a proglašavanjem nekih osoba nevjer-
nicima muslimanski svijet bio je stavljen na vatru kušnje i smutnje neko
vrijeme.
Manifestacije pretjerivanja u tekfiru

U navažnije oblike pretjerivanja u tekfiru se ubraja:
1. Proglašenje muslimana nevjernikom zbog izostavljanja nekog
djela: Kufr je suprotnost vjerovanju. Ibn Abidin je rekao: “Kufr
u Šerijatu je poricanje Poslanika, s.a.v.s., u onom s čime je došao
od vjere.”48 A Ez-Zerkeši kaže: “Kufr je negiranje onog što je ne-
ophodno poznavati da je od Muhammedove, s.a.v.s., vjere. Kao
što je negiranje postojanja Tvorca, poricanje Poslanikova, s.a.v.s.,
vjerovjesništva, negiranje bluda i sl.”49
Tekfir je presuda nekom od muslimana o izlasku iz islama. Reći
da neko nije musliman radi ostavljanja nekog djela većinu mu-
slimana bi izopćilo iz islama, jer je djelo uvjet za upotpunjenje
vjere, a ne za njenu ispravnost. Dokazi za tu tvrdnju su:
46
Musned Eš-Šihab, 2/275 (1346).
47
Et-Tekfir hukmuhu ve davabituhu, 1/4-5.
48
Et-Tejsir bišerhi-l-Džami‘i-s-sagir, 2/94.
49
El-Mensur fi-l-kava‘id, 3/84.

○ Hadis o šefa‘atu: U tom hadisu između ostalog stoji: “...pa će

otići Isa’u, a on će im reći: ‘Nisam vam ja za to, nego vi idi-
te Muhammedu, s.a.v.s.’, zatim će doći meni, pa ću ja kazati:
‘Ja sam vam za to.’ Onda ću zatražiti dopuštenje Gospodara
svoga, pa će mi biti dato. I On će me nadahnuti pohvalama
kojima ću Mu zahvaljivati, iako ih sada ne znam. Iskazat ću
Mu te pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi biti rečeno:
‘Muhammede, podigni glavu i reci – čut će se, zatraži – dat
će ti se, zauzimaj se i bit će ti prihvaćeno zauzimanje.’ Ja ću
kazati: ‘Gospodaru, moj ummet, moj ummet!’ Bit će mi reče-
no: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svome srcu imaju imana
makar koliko i zrno ječma.’ Potom ću otići i uraditi tako.
Zatim ću se ponovo vratiti iskazujući Mu pohvale i pasti Mu
na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede, podigni
glavu i reci – čut će se, zatraži – dat će ti se, zauzimaj se i bit
će ti prihvaćeno zauzimanje.’ Ja ću kazati: ‘Gospodaru, moj
ummet, moj ummet.’ Bit će mi rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi
one koji u svome srcu imaju imana teška koliko i zrno goru-
šice.’ Potom ću otići i uraditi tako. Zatim ću se ponovo vratiti
iskazujući Mu pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet
biti rečeno: ‘Muhammede, podigni glavu i reci čut će se, za-
traži dat će ti se, zauzimaj se i bit će ti prihvaćeno zauzima-
nje.’ Ja ću kazati: ‘Gospodaru, moj ummet, moj ummet.’ Bit
će mi rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svome srcu imaju
imana manje i od težine jednog zrna gorušice.’ Potom ću oti-
ći i uraditi tako...”50
Tekst hadisa dokazuje da će se Vjerovjesnik, s.a.v.s., zauzima-
ti za neke ljude iz svoga ummeta koji će ući u Džehennem.
Po hadisu grješnik musliman neće vječno ostati u vatri zbog
tog Poslanikova, s.a.v.s., zauzimanja za ummet na Sudnjemu
danu.
○ Mu‘azov, r.a., hadis: Prenosi se od Enesa b. Malika, r.a., da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na sedlu jahalice, a Mu‘az iza njega,
50
Buhari i Muslim.

pa mu je rekao: “O Mu‘aze.” Odgovorio je: “Odazivam ti se,

Allahov Poslaniče, sretan sam da te uslužim?” Rekao je opet:
“Mu‘aze.” On je odgovorio: “Odazivam ti se, Allahov Poslani-
če, sretan sam da te uslužim?” Ponovo je kazao: “O Mu‘aze.”
Mu‘az je odgovorio: “Odazivam ti se, Allahov poslaniče, sre-
tan sam da te uslužim?” Tad Poslanik, s.a.v.s., kaza: “Koji god
Allahov rob posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha i
da je Muhammed Njegov rob i poslanik, Allah će zabrani-
ti Vatri da ga prži.” Mu‘az upita: “Da li da svijet obavijestim
o tome da se raduje?” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Tada bi se oni
oslanjali samo na to.” Tako je Mu‘az prenio ovaj hadis tek
pred smrt bojeći se grijeha zbog skrivanja znanja.51
Hadis dokazuje da će kelimei šehadet biti razlogom da musli-
man bude zaštićen od Vatre.
2. Proglašenje nekoga nevjernikom zbog suda prema onom što
Allah nije objavio: Pobornici ovog stava kao dokaz uzimaju
kur’anski ajet u kojem stoji: A oni koji ne sude prema onome što je
Allah objavio, oni su pravi nevjernici.52 Odgovor je sljedeći: Na više
mjesta u Kur’anu kvalifikacija suda po onom što Allah nije obja-
vio ne ograničava se isključivo na pojam kufr, tj. da je nevjerstvo,
nego postoji više izraza za to, kao što je i pojam fisk – grijeh ili
razvrat. Tako u Kur’anu stoji: A sljedbenicima Indžila smo bili na-
redili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji
nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici.53
Na isto se odnosi i pojam zulm – nepravda ili nasilje. Kaže Allah,
dž.š.: Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su na-
silnici.54
Učenjaci su pojasnili da postoji više vrsta kufra – nevjerstva, kao
što je veliki i mali kufr. Veliki kufr je onaj koji izvodi iz vjere, i to
je ono što se podrazumijeva pod nazivom kufr uvjerenja. Shodno
51
Buhari i Muslim.
52
El-Ma’ide, 44.
53
El-Ma’ide, 47.
54
El-Ma’ide, 45.

tome, onaj ko ne sudi po onom što je Allah objavio iz uvjerenja

da Šerijat nije kompetentan, taj je nevjernik. Ovo je u suprotno-
sti s kufrom praktičnih djela u kom se podrazumijeva da osoba
učini neko od djela nevjernika, i to je grijeh.
Mali kufr definiše se kao djelo koje ne izvodi počinitelja iz vjere
niti ga obavezuje na vječnost u Vatri, nego zaslužuje žestoku ka-
znu. Pod ovom vrstom misli se na poricanje blagodati. U svim spo-
menutim ajetima govori se o kufru koji ne spada u veliki kufr.55
Postoje mnogi argumenti da svaki navod pojma kufr ne podra-
zumijeva uvijek vrstu koja izvodi iz vjere, kao što je, npr.:
○ Ono što je spomenuto u riječima Uzvišenog kada je rekao:
Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u
obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan (kefe-
ret) na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga
što je radio dao da iskusi i glad i strah.56 Pod kufrom u ovom
ajetu se misli na poricanje blagodati, i ovo ne izvodi iz vjere.
To je rekao veći broj mufessira.57
○ Hadis u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dva djela
kod ljudi su od nevjerstva: potvora na porijeklo i naricanje
za umrlim.”58 Postoji opći konsenzus među šerijatskim prav-
nicima da potvora za porijeklo i naricanje ne izvode iz vjere,
ali su kao djela zabranjeni. Imam El-Menavi kaže da činiti ta
djela znači činiti djela kufra. I to je stvar srca, čime se opet
želi naglasiti da su to osobine nevjernika, a ne čestitih vjer-
nika. Zato jer onaj ko potvara nečije porijeklo poriče njegovu
ispravnost, dok onaj ko nariče za umrlim poriče Allahovu
blagodat jer nije zadovoljan Njegovom odredbom.59
○ Hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne vraćajte se na-
kon mene u nevjerstvo udarajući vratove jedni drugih.”60 Et-
55
Usulu-l-iman, 1/87-88.
56
En-Nahl, 112.
57
Tefsir Ibn Kesir, 2/591.
58
Muslim.
59
Et-Tejsir bišerhi-l-Džami‘i-s-sagir, 1/66.
60
Buhari.

Tajjibi kaže: “Tj. nemojte se poistovjećivati s nevjernicima u

djelima.”, dok u El-Mudžemme‘u stoji: “Nemojte poslije moje
smrti smatrati dopuštenim međusobnu borbu, ili nemoje
oponašati nevjernike da se međusobno borite.”61 Dokazi da
borba ne izvodi iz vjere jesu riječi Uzvišenog kada je kazao:
Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna
od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja
je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni.
Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pra-
vedni; Allah, zaista, pravedne voli. Vjernici su samo braća,
zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se
milost ukazala.62 Kao i ajet u kojem stoji: Allah neće oprostiti
da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe
od toga onome kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu
ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.63 I sljedeći ajet: Ko
drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet
zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernici-
ma neće niko pomoći.64
○ Poslanikov, s.a.v.s., govor u vezi sa ženama kad je rekao: “…i
vidio sam da je najviše žena među stanovnicima Vatre.” “A
zbog čega Allahov Poslaniče?”, upitali su, a on je odgovorio:
“Zbog njihova nijekanja (kufrihinne).” “Da li one niječu Alla-
ha?”, upitano je. Poslanik, s.a.v.s., rekao je na to: “One su ne-
zahvalne suprugu, niječu dobročinstvo. Kada bi kojoj od njih
cijelog života činio dobro, potom kod tebe primijeti nešto što
joj ne odgovara, rekla bi: ‘Nisam od tebe nikad vidjela nika-
kva dobra!’”65 Buharija je čak u Sahihu u poglavlju o Vjerova-
nju naslovio jedno potpoglavlje kao Nezahvalnost supružniku
i kufr koji nije stvarni kufr, kako bi pojasnio da termin kufr ne
podrazumijeva uvijek i izlazak iz vjere u općem značenju.
61
Tuhfetu-l-Ahvezi, 6/362.
62
El-Hudžurat, 9-10.
63
En-Nisa’, 48.
64
El-Ma’de, 72.
65
Buhari.

○ Hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se zakune ne-

čim pored Allaha, počinio je djelo kufra ili širka.”66 Dakle,
ono čime se zaklinje učinio je zakletvom, kao što se zaklinje
Allahom, a to je grijeh. Ali pod tim se ne misli na vrstu širka
koja izvodi iz islama.67 Hafiz El-Menavi kaže: “Tj. učinio je
djelo mušrika ili se poistovijetio sa njima, jer su se oni zakli-
njali svojim očevima ili onima kojima su se klanjali mimo
Allaha, dž.š. Ili, to znači da je time veličao nekog drugog po-
red Allaha.”68
Pretjerivanje u ibadetu
Postoji i pretjerivanje u činjenju ibadeta, jer neki ljudi zastranjuju u pogle-
du shvatanja ibadeta prekoračujući mjeru koju je u tome odredio Mudri
Zakonodavac, i postaju zadovoljni time. Na ovo se nadovezuje i pretjeri-
vanje u primjeni ibadeta, takva osoba ne prestaje sebe opterećivati pre-
ko potrebe sve do iznemoglosti. To može biti jedan od načina šejtanskog
utjecaja na čovjeka.
Oblici pretjerivanja u ibadetu

1. Strogost u ibadetu: Pojedini ljudi obavezuju se nečim čime ih
Allah, dž.š., nije obavezao, kao da sam sebi zabrani ono što je
Allah učinio dopuštenim, ili da stavi sebi u obavezu da klanja
noćni namaz cijelu noć ili većinu noći, ili čak da se odrekne žena
kako bi se posvetio ibadetu.
Poslanik, s.a.v.s., ovoj vrsti pretjerivanja suprotstavio se na slje-
deći način: Prenosi se od Enesa b. Malika, r.a., da je kazao: “Troji-
ca ljudi su došli suprugama Vjerovjesnika, s.a.v.s., da se raspituju
o njegovom ibadetu, ali im se kada im je odgovoreno to učinilo
nedovoljnim, te su rekli: ‘Gdje smo mi u odnosu na Vjerovjesni-
ka, s.a.v.s., njemu su oprošteni svi prošli i budući grijesi?’ Na to
jedan od njih reče: ‘Ja ću stalno klanjati noćni namaz.’ Drugi je
66
Sunen Ebi Davud.
67
El-Mu'tesar, 1/255.
68
Et-Tejsir bišerhi-l-Džami'i-s-sagir, 2/414.

rekao: ‘Ja ću stalno postiti, i nikako neću prekidati.’ A treći kaza:

‘Ja ću se odreći žena, i neću se nikako ženiti.’ Nakon što je došao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao im je: ‘Jeste li vi oni koji su rekli
to i to? Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i najpobožniji
među vama. Ali i ja postim i jedem, klanjam noću i spavam, i ja
se ženim. Ko napusti moj sunnet, ne pripada meni!’”69
2. Istrajavanje na dobrovoljnim, a zaspostavljanje obaveznih rad-
nji: Pojedni ljudi istrajavaju na obavljanju noćnog namaza isti-
čući njegov značaj, i toliko se pri tom trudi da nekada prespava
sabah-namaz, a na to i ne obraća pažnju. Ili primjer osobe koja se
obavezuje na dobrovoljni post, a većinu dana provede spavajući.
Ustvari ide iz jedne u drugu krajnost.
Prenosi se da je Ebu Bekr, r.a., na samrtnoj postelji oporučio
Omeru, r.a.: “Oporučujem ti sljedeće: Znaj da Allah ima Svoje
pravo u danu koje ne prima noću, i da ima pravo u noći koje ne
prima danju. On, uistinu, ne prima dobrovoljni namaz dok se ne
klanja onaj obavezni.”70
3. Zabrana obavljanja namaza u džamijama od strane grupacije
Džema’atu-t-tekfir: Jedna od manifestacija ove pojave u savre-
menom dobu, a koja se tiče ibadeta, jeste i stav grupacije Mustafe
Šukrija da su danas sve džamije na svijetu džamije smutnji i da u
njima nije dopušteno obavljati namaz, osim u četiri od njih, a to
su: Mesdžidu-l-haram, Poslanikova, a.s., džamija, Mesdžidu-l-ak-
sa’ i džamija u Kuba’u. Shodno njihovom mišljenju to je zbog toga
jer su današnja društva džahilijetska i nevjernička, te je obaveza
izdvojiti se iz njih.71 Greška u ovom stajalištu je jasna, jer mu-
slimani još od vremena Vjerovjesnika, s.a.v.s., pravednih halifa
i onih nakon njih od ispravnih prethodnika izgrađuju džamije i
klanjaju u njima. U tim džamijama se nalaze učeni predvodnici i
teško njima ako prešute ono što je pogrešno i nije ispravno. Ovaj
njihov stav je svakako primjer očitog pretjerivanja.
69
Buhari i Muslim.
70
Ihja' ulumi-d-din, 4/476.
71
Zahiretu-l-guluvv fi-d-din, 249.

Ispravni prethodnici uvidjeli su pogubnost pretjerivanja u iba-

detima, pa su i ukazivali na to. Tako se navodi da je jedan čovjek
došao do Ibn Akila, r.a., i upitao ga: “Uranjam u vodu mnogo puta,
i opet imam sumnju da li mi je gusul ispravan ili ne? Šta ti misliš
o tome?” On mu odgovori: “Čovječe, idi od mene, ti nisi obavezan
klanjati!” Čovjek će na to: “A kako to?” Ibn Akil kaza: “Zato jer je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ‘Pero je podignuto od trojice: od lu-
đaka dok ne ozdravi…’72 Onaj ko uranja u vodu više puta i pritom
sumnja da li ga je voda dotakla ili ne jeste luda osoba.”73
A radi ovoga je Allah, dž.š., prekorio kršćane jer su i oni pretje-
rivali u ibadetima. Tako su uveli monaštvo i asketizam u vjeru.
Ebu-l-Kasim el-Husejn b. Muhammed kaže: “Monaštvo je pretje-
rivanje u obavljanju ibadeta.” U Kur’anu stoji: …dok su monaštvo
oni sami, kao novotariju, uveli…74
Allahov Poslanik, s.a.v.s., objasnio je način postizanja umjereno-
sti prilikom obavljanja ibadeta kad je rekao: “Izvršavajte približ-
no i ispravno.” El-Humejdi je u svome komentaru rekao: “Misli se
na namjeru približnog izvršavanja u kom nema pregonjenja niti
propusta, i to je blisko pokornosti u kojoj nema poteškoće. Dok
se uz ispravnost misli i na ustrajnost.”75
Pretjerivanje u nauci
U oblike pretjerivanja u pogledu znanja spada i sljedeće:
1. Slijepa privrženost nekim mišljenjima i mezhebima uzimajući ih
za dokaz i odbacujući druge.
2. Privrženost pojedinim učenjacima prezirući ostale i smatrajući
ih neukim u vjeri i nekompetentnim u fihskim pitanjima.
3. Direktno oslanjanje na hadiske knjige bez osvrtanja na upute
učenjaka hadisa, posebice na početku traženja znanja. “U današ-
72
El-Hakim u El-Mustedreku, 1/389.
73
Igasetu-l-lehfan, 1/134.
74
El-Hadid, 27.; El-Mufredat, 1/204.
75
Tefsir garib ma fi-s-sahihajn, 1/313.

nje doba pojavilo se dosta ljudi koji se se ohrabrili da izdaju fetve

samo na temelju hadisa bez osvrta na fikh. Takvi su glavni na
skupovima, govore o propisima da, recimo, ne zna od hadiske
nauke nazive najpoznatijih hadiskih djela, a kamoli da ih je pro-
čitao. Niti je pročitao jednu knjigu iz fikha, i sve što se može reći
da posjeduje od znanja jeste da je imao uvida u neke hadiske
knjige koje, također, nije razumio u potpunosti. Pri tom se zgro-
žava nad mezhebskim knjigama, ništa ga u njima ne zadovoljava,
a ismijava one koji govore, izdaju fetve ili upućuju na te knjige.
A kada čuje da ih neko preporučuje okreće glavu. Njegovo stanje
je poput stanja onih koji su pristrasni određenom mezhebu, jer
smatra da uzima propise direktno iz hadisa i hadiskih zbirki i to
mu je dovoljno.76
Ova vrsta zastranjivanja dovela je do toga da je jedna skupina
pobornika tog stava ostavila klanjanje podne-namaza na dan
Bajrama, i to zbog pogrešnog razumijevanja hadisa koji govore
o ovoj temi. Ispravan stav je da se na taj dan može izostaviti na-
maz u džematu – prema onima koji taj stav zastupaju, a ne neki
namaz u potpunosti.
4. Pretjerivanje u osudi nositelja drukčijeg mišljenja. Tako pojedine
osobe uopće ne podnose nekog sa drugačijim stavom, pretjeruju-
ći u suprotstavljanju, dajući mu različite optužbe, kao npr. da je
protiv sunneta, da se suprotstavlja dokazu i sl. tome. A to na prvi
pogled može i izgledati tačno, ali kad se obrati pažnja i pozor-
nost na drugi stav i njegovo obrazloženje, primijete se i njegovi
argumenti. Zato postoji u fikhu pravilo koje glasi: “Nema osude
za različit stav, nego se osuđuje suprotstavljanje jedinstvenom
stavu.”77
Učenjaci su utvrdili da postoji razilaženje po različitosti, a ne po
suprotnosti. Ibn Abdulberr je rekao: “Ono šta ja zastupam – da
Allah uputi – da je razilaženje u pogledu sjedenja u namazu, eza-
na, ikameta, broja tekbira na dženazi i koja se dova uči tad, broj
76
El-Guluvv fi-d-din, 26.
77
El-Ešbah ve-n-naza'ir, 1/158.

tekbira na bajram-namazima, dizanje ruku na pregibanju u na-

mazu i kod tekbira na dženazi, da li se selam predaje jednom ili
dva puta, stavljanje desne preko lijeve ruke ili njihovo puštanje,
da li se uči kunut-dova ili ne… i slično ovom svemu, dakle sma-
tram da je to sve razilaženje u onom što je dopušteno. Kao, npr.,
što je dopušteno pri abdestu prati dijelove tijela jednom, dva i
tri puta ili što pravnici Hidžaza i Iraka – na čijim stavovima se
izdaju fetve – ne dopuštaju da se donosi više od četiri tekbira na
dženazi. Međutim to nema osnova jer su pripadnici selefa učili
po sedam, osam, šest, pet, četiri i tri tekbira. Ibn Mes’ud kaže:
‘Izgovori onoliko tekbira koliko izgovori i tvoj imam.’ Tako kaže
i Ahmed b. Hanbel. Pravnici su također kazali da je bolje prati
dijelova tijela kod abdesta tri puta nego samo jednom. Sve što
sam ti opisao prenijeli su potonji učenjaci od prethodnika, kao
što su to prenijeli tabi’ini od ashaba bez ikakvih greški ili zabo-
rava. Zato jer su to općepoznate radnje među muslimanima od
davnina, a i učenjaci i običan svijet se po tome nisu ni razilazili
od doba Poslanika, s.a.v.s., što upućuje da je postupanje po svim
mišljenjima dopušteno, te da je to, ustvari, jedna širokogrudnost
i Allahova milost.”78
Zato koliko god čovjek saznavao i učio više o svojoj vjeri, manje
će prigovarati i osuđivati druge. A isto tako koliko god ne bude
razumijevao vjeru, više će optuživati i koriti druge ljude. Kada
bi svi muslimani različitih mezheba i uvjerenja primijenili ovo
pravilo, da ne osuđuju onog s različitim stavom, i primijenili ga u
svojoj životnoj praksi, problemi zbog razlaza bi se ublažili, posti-
glo bi se jedinstvo riječi, a naše stanje bi, svakako, bilo drugačije.
Povratak Poslanikovoj, s.a.v.s., uputi u pogledu razilaženja pri-
hvatljiv je i ispravan, a oslonac za to je u hadisu koji se nalazi u
Dva sahiha. Naime, prenosi se od Nafi’a a on od Ibn Omera, r.a.,
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., nakon što se vratio iz bitke El-Ahzab
rekao: “Neka niko ne klanja ikindiju dok ne dođemo do Benu Ku-
rejze!” Ikindija ih je zatekla na putu do tamo, pa su neki kazali:
78
El-Istizkar, 1/485.

“Nećemo klanjati dok ne stignemo”, dok su drugi rekli: “Mi ćemo

klanjati, nije se od nas to tražilo.” Ovo je preneseno Poslaniku,
s.a.v.s., a on nikog nije prekorio zbog toga.79
Druga vrsta: Pretjerivanje u životu

Pod ovim se podrazumijeva prekoračenje razumne mjere u različitim
životnim aktivnostima i stanjima kroz koje čovjek prolazi i s kojima se
susreće u životu. Ova vrsta ima više oblika, i to su:
Pretjerivanje u trošenju imetka

To podrazumijeva da osoba pretjeruje u prekomjernom trošenju preko
onog što je nužno i potrebno, ulazeći u sferu rasipništva.
Uzroci pretjerivanja u trošenju

Najvažniji mogući razlozi za to su:
1. Odgoj i navika na luksuz: osoba odrasta u takvoj sredini, i navi-
kava se na to još od malena. Tako kod njega nastaje navika pre-
tjerivanja u trošenju a da se osvrće na svrhu i pogubne posljedi-
ce.
2. Postizanje opskrbe na lahak način: osoba koja marljivo radi i
umara se prilikom zarađivanja imetka, uglavnom ga i troši na
ispravan način.
3. Druženje sa onima koji rasipaju imetak: čovjek je pod utjecajem
svoga druga, i vrlo je moguće da se i on želi pokazati jednakim
rasipniku, iako je, možda, slabijeg materijalnog stanja.
4. Privrženost dunjaluku i njegovim ukrasima: ovo je osnovni ra-
zlog rasipanja imetka i pretjerivanja u tome.
5. Slijeđenje strasti i nesposobnost samokontrole: osoba tako čini
šta god poželi bez razmišljanja.
79
Buhari i Muslim.

6. Zapostavljanje ahireta i vezivanje za dunjaluk: nerazmišljanje

o posljedicama rasipništva jer stvarnu opasnost svega toga ne
shvata sve dok ga to i ne zadesi.
7. Nepostojanje osjećaja odgovornosti.
8. Hvalisanje i pokazivanje pred drugima: mnogi ljudi su na sudo-
vima zbog dugova i kupovine na rate.80
Oblici pretjerivanja u trošenju imetka

U najvažnije oblike ove vrste pretjerivanja spada i pretjerivanje u mnoš-
tvu hrane, prekomjerna potrošnja električne energije, raznovrsnost odje-
će i prostirke, neprimjerenost kod upotrebe automobila, mnoštvo aparata
za komunikaciju i čest odlazak na zabranjena putovanja.
Mnoštvo hrane
Primjećujemo da mnogi ljudi gomilaju velike količine hrane, a da od toga
jedu sasvim malo. I ta hrana uglavnom završava na otpadu, uz to mnogi
se i prežderavaju i jedu preko mjere. Zabrana pretjerivanja pri jelu i piću
došla je na više mjesta. Kaže Allah, dž.š.: O sinovi Ademovi, lijepo se obuci-
te kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli
one koji pretjeruju.81
Prenosi se od Ebu Ikrime el-Mikdada b. Ma’djekriba da je čuo Alla-
hova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “Čovjek nije napunio goru posudu od sto-
maka. Dovoljno mu je nekoliko zalogaja da svoju kičmu održi uspravnom.
A ako je neizbježno, neka onda jedna trećina bude za hranu, jedna treći-
na za piće i jedna trećina za disanje.”82
Ispravni prethodnici su definisali pretjerivanje u hrani kao najveću
opasnost za srce i tijelo jednog muslimana. Učenjaci su govorili: “Ko se
sa nama druži neka izbjegava spominjati tri svojstva, a ostalo kako želi:
neka izbjegava spominjanje drugih ljudi jer je to bolest. Neka izbjegava
80
Pogledaj: Et-Terbije ale-l-guluvv, 27-32.
81
El-A‘raf, 31.
82
Et-Tirmizi.

spominjanje dunjaluka jer je okrutan i nek se ne prejeda jer je to zlo.”83

Prenosi se da je Isa, a.s., govorio: “Previše hrane umrtvljuje srce, kao što
previše vode umrtvljuje bilje.”84
U mnoštvu hrane je također i gubljenje energije i resursa, kao što
to odvraća čovjeka od obaveza i postizanja ciljeva. Muhammed b. Vasi’
kaže: “Ko ima manji apetit, više će poimati i shvatati, jer mnoštvo hrane
odvraća čovjeka od mnogo toga čemu teži.”85
Lijek za tu pojavu je da čovjek osigura sebi i svojoj porodici ono što
im je potrebno bez pretjerivanja ili uskraćivanja. Shodno potrebi može i
povećati opskrbu za njih, te da bira ono najkvalitetnije i najraznovrsnije.
Allah, dž.š., rekao je: O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i
budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!86
Pretjerivanje u piću i upotrebi vode

U našem svakodnevnom životu primjećujemo da mnogi ljudi pretjeruju
pri pijenju pića, ili da pretjeruju u potrošnji vode uopće. Pritom rasipajući
ogromne količine vode u vrijeme kad zemlja u kojoj živi pati od njena
nedostatka, a možda i druge zemlje u okruženju. Poslanik, s.a.v.s., poja-
snio je razumijevanje umjerenosti u potrošnji vode u hadisu kojeg prenosi
Abdullah b. Amr, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prolazio pored Sa‘da
dok je abdestio, pa mu je rekao: “Kakvo je ovo rasipanje?” “Zar i kod uzi-
manja abedsta može biti rasipanja?” – Sa‘d ga upita. Na to će Poslanik,
s.a.v.s.: “Da, ima čak ako bi se abdestio i na rijeci.”87
Pretjerivanje u odijevanju
U pretjerivanje u pogledu trošenja imetka spada i ono što se primjećuje
kod dosta svijeta da pretjeruju u odijevanju bez razloga. Tako neki ne ko-
riste odjeću duže od godine dana koju potom odbacuju. Isti je slučaj i sa
83
Kutu-l-kalb, 2/235.
84
Nesru-d-durr, 7/10.
85
Hiljetu-l-evlija, 2/351.
86
El-Bekare, 172.
87
Ahmed, 2/221.

onim ko kupuje više komada odjeće bespotrebno. Ovi postupci ulaze u

opću zabranu rasipanja i pretjerivanja navedenu u kur’anskom ajetu gdje
stoji: Ne pretjerujte, jer Allah doista ne voli one koji pretjeruju.88 To nikako
ne znači da čovjek treba biti uskraćen u odijevanju, nego je dopušteno da
uzima po izboru ono što je dopušteno i pohvalno. Kao suprotnost onima
koji pretjeruju, postoje i oni koji ne vode računa o sebi u pogledu odjeće,
tako da oblače ono što je najlošije i najjeftinije, postupajući tako iz škrto-
sti i tvrdičluka. Prenosi se od Ebi Redža‘a el-‘Attarija da je rekao: “Imran b.
Husajn je izišao pred nas a na sebi je imao skupocjeni ogrtač koje ni prije
ni poslije nismo vidjeli. Kazao nam je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re-
kao: ‘Kome Allah podari neku blagodat, On voli da se na Njegovom stvo-
renju vide tragovi te blagodati.’”89
Musliman treba da oblači najbolju i najljepšu odjeću, a ne da škr-
tari na sebi. Prenosi se od Mutrifa, a on od svoga oca da je rekao: “Došao
sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on je učio suru Et-Tekasur, pa je rekao: “Kaže
čovjek: ‘Moj imetak, moj imetak.’ Allah mu odgovara: ‘Čovječe, zar tebi
pripada išta osim ono što si pojeo i potrošio, obukao i iznosao, udijelio i
ostavio?’”90
Pretjerivanje u potrošnji električne energije

i upotrebi električnih uređaja
Također u pogledu pretjerivanja u potrošnji imetka primećuje se i veliko
rasipništvo pri korištenju električne energije. Ostavljaju se upaljene sija-
lice i nakon izlaska iz kuće ili s posla bez ikakve potrebe ili koristi. Isto
ili slično dešava se i sa rashladnim i drugim uređajima, što jako mnogo
opterećuje državu pri osiguravanju dovoljnih količina električne energi-
je. Čak i ostavljanje upaljenog televizora i računara predstavlja bespotre-
ban trošak. Sve to znači da onaj ko se ponaša na takav način daje svoj
doprinos u rasipanju energije, što opet predstavlja veliki problem s kojim
se danas susreću mnoge zemlje, a osnovno polazište mu je neodgovorno
ponašanje pojedinaca.
88
El-A‘raf, 31.
89
Ahmed, 4/438.
90
Muslim, 4/2273 (295).

Pretjerivanje u upotrebi telefona

Ova vrsta pretjerivanja ima više oblika, a u najviše zastupljene spada i
upotreba prepaid telefona za duge razgovore koji se, možda, mogu sma-
njiti i na manje od 10% potrošena vremena korisnika i priče preko mjere.
Tu se još ubraja i kupovina novih modela telefonskih uređaja radi pokazi-
vanja pred svijetom. Neki se odlučuju na kupovinu novih modela na rate
ulazeći tako u dugove zbog toga, a možda je čak tu kupovinu stavio ispred
nabavke i osiguranja osnovnih potreba a da ne uzme u obzir materijalno
stanje i stvarne potrebe za tim uređajem.
Ovdje skrećemo pažnju na to da može zaista biti potrebno za neke
ljude da uzmu određenu vrstu ili model koji posjeduje neke usluge za ra-
zliku od drugih. Zato sve dok postoji stvarna potreba nema smetnje za
tim, ali je problematično kada se kupuje bez potrebe, pa to postaje i prela-
zi više u hvalisanje, još pogotovo kada premašuje materijalne mogućnosti
korisnika.
Pretjerivanje u upotrebi automobila

Postoji više oblika i ove vrste zastranjivanja, u što spada: hvalisanje i po-
kazivanje pred drugima zbog kupovine skupog automobila, bezrazložna
kupnja više automobila, promjena vozila svake godine, iako je, npr., bez
nedostataka ili kvarova. Možda se najnegativnija manifestacija pretjera-
ne upotrebe automobila ogleda u nerazumnoj brzini koja je bila uzrokom
smrti ili invalidnosti hiljada osoba. Isti je slučaj i sa pojavom koja je po-
znata pod nazivom “akrobacije sa automobilom”, to se dešava kad neki
mladići izvode riskantne radnje autom oponašajući filmove ili igre koje
se mogu vidjeti na televizijskim kanalima, ili to čine oponašajući zapad-
njake radi hvalisanja time. Ovo je bez dvojbe zabranjeno Šerijatom, jer
predstavlja činjenje nereda na zemlji i izlaže čovjeka opasnosti nesreće
sa smrtnim ishodom ili bez njega. Allah, dž.š., rekao je: …i jedni druge ne
ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.91
I rekao je: Počiniti samoubistvo je zabranjeno, ali je ubiti drugu oso-
bu na još većem stepenu zabrane. Tako u Kur’anu Časnom stoji: Neza-
91
En-Nisa’,29.

mislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice.

Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba-vjer-
nika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako
oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik,
mora osloboditi ropstva jednog roba-vjernika; a ako pripada narodu s ko-
jim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva
jednog roba-vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi
Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je. Onome ko hotimično
ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će
na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.92
Pretjerivanje u odnosu prema nekim osobama

Nekada pojedini ljudi pretjeruju u odnosu prema onima u njihovoj bli-
zini, bilo da ih previše hvale ili kude. Tako ukoliko ga hvali uzdiže ga u
nebo, a ako ga kudi i osuđuje unizuje ga do najnižih nizina. Mnogi ljudi
nemaju mjerila za donošenje suda o drugima, nego presuđuju shodno da-
tom događaju i specificiraju ono što je uopćeno, a donose konačni sud čak
zbog samog razilaženja ili stava, odnosno beznačajne pogreške. Poslanik,
s.a.v.s., ponudio je izlaz za ovo rekavši: “Voli prijatelja manje, možda će
te sutra zamrziti. A i neprijatelja mrzi manje jer će ti sutra, možda, biti
prijatelj.”93 Također, u drugom hadisu stoji: “Kada vidite one koji pretjera-
no hvale nekog, u lica im bacite prašinu.”94
Nekad pretjerivanje u odnosu prema nekim osobama doseže i grani-
cu obožavanja, kao što je bio slučaj sa narodom Nuha, a.s., ili dostiže ste-
pen svetosti i upućivanja ibadeta bez obožavanja. A nekada se pojedinim
ljudima pripisuju osobine karakteristične za vjerovjesnike, i slično tome
što se suprotstavlja Šerijatu i razumu.
Pretjerivanje u seksualnom nagonu

Jedna od manifestacija pretjerivanja u životnim pitanjima je i pretjeriva-
nje u vezi sa seksualnim nagonom. A njegov najteži oblik je blud koji se
92
En-Nisa’, 92-93.
93
Tirmizi, 265.
94
Ahmed i Et-Taberani. Mudžemme‘u-z-zeva’id, 3/424.

ubraja u velike grijehe koje je Allah, dž.š., učinio zabranjenim, kao što je
zabranio i sve ono što vodi tome. Uzvišeni je rekao: I što dalje od bluda, jer
to je razvrat, kako je to ružan put!95
Opisao je, također, Svoje dobre robove kao ljude koji se klone bluda
rekavši: I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje
je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče
– a ko to radi, iskusiće kaznu.96
Dakle, u pretjerivanje u vezi s pitanjem udovoljenja seksualnom na-
gonu spada, svakako, blud, kao i sve one zabranjene radnje koje mu pret-
hode a tiču se odnosa prema suprotnom spolu. To su pogled, poljubac,
dodir i dr.
Tu se, također, ubraja i neumjereno upražnjavanje i dopuštenih sek-
sualnih odnosa, jer i to nekada može preći u haram. Neki ljudi su čak
podlegli određenim kušnjama slijedeći običaje neislamskih naroda, kao
što je odnos u analni otvor i neke druge neprimjerene radnje. Došlo je do
toga da supružnici zajedno gledaju porno filmove, ili neki pribjegavaju
snimanju odnosa sa suprugom, dok pojedinci pretjeruju u korištenju ta-
bleta za jačanje nagona bez zdravstvene potrebe.
Nema sumnje da je sklonost ili nagon prema suprotnom polu – že-
nama, jedan od najjačih nagona kod čovjeka, jer zahtijeva posebnu vrstu
obuzdavanja i samokontrole. Prenosi se da je neki isposnik rekao: “U na-
šim knjigama nismo našli nešto protiv čega se teže boriti od nagona pre-
ma ženama. Žena je stvorena od krvi i mesa, pa je njeno odbacivanje teš-
ko. A nagon za jelom je poznat medicini i njegovo obuzdavanje je lakše.”97
Imam Ebu Hamid el-Gazali objasnio je kakvo stajalište ljudi treba da
imaju između dvije krajnosti, pa je rekao: “Najveći nagon je nagon prema
ženama, i on može biti između dvije krajnosti i umjerenosti. Pregonjenje
u tome je kada se razum savlada i kada se ljudska težnja i preokupacija
usmjeri ka ženama, tako da odustane od slijeđenja puta ka onom svijetu
ili da se savlada vjera i usmjeri čovjeka ka činjenju nepristojnosti. Ovo
95
El-Isra’, 32.
96
El-Furkan, 68.
97
Kitabu-z-zuhd el-kebir, 1/169.

uzrokuje dvije jako loše pojave ili stanja: Prvo, da neke osobe koriste sred-
stva za jačanje nagona kako bi ga mogli što češće upražnjavati, kao što
neko koristi određene lijekove za jačanje apetita da bi više jeo. To je poput
čovjeka koga uznemiravaju divlje zvjeri i zmije pa ga ponekad ostave na
miru, a on sam pribjegava lukavstvu da ih ponovo pokrene kako bi ih
opet smirivao i dovodio u red. Zapravo, prepuštanje hrani i spolnom od-
nosu je teško i bolno, tako da kada se čovjek riješi ovisnosti o njima, osjeti
olakšanje i radost zbog toga.
Drugo: nekad taj nagon može uzrokovati kod nekih zabludjelih i
žudnju, a to je vrhunac neznanja. Žudnja je pregonjenje u zadovoljenju
nagona, i to je bolest srca koje je isprazno i koje nema nijedne brige. Oba-
veza je čuvati se onog što vodi ka tome kloneći se nedozvoljenih pogleda i
misli. U suprotnom ukoliko to njime zavlada, teško će se odbraniti.
Dakle, pretjerivanje u vezi s nagonom je da nadvlada razum do te
granice, a to je vrlo pokuđeno. S druge strane, njegovo zanemarivanje,
bilo zbog impotencije ili neke bolesti, znači ujedno i zapostavljanje su-
pružnika, i to je također pokuđeno. Poželjno je da bude umjereno u skladu
s razumom i Šerijatom, imao pojačan ili umanjen nagon. A pretjerivanju
bilo kojeg oblika od toga suprotstavit će se glađu i brakom.98 I tako će na
taj način udovoljenje nagonu ka suprotnom spolu biti umjereno između
dvije pokuđene krajnosti.
Navodi se da je Ahmedu jednom prilikom rečeno: “Da li će biti na-
građen čovjek koji ima odnos sa suprugom uprkos tome što nema nago-
na.” Odgovorio je: “Da, tako mi Allaha, imaće, jer želi dijete.” “A ako ne
bude želio dijete, nego samo radi žene?”, upita neko, a Ahmed ponovo
kaza: “Zbog čega i za to ne bi bio nagrađen?”99
Pretjerivanje u višku slobodna vremena i zabavi

Odmah na početku potvrđujemo da islam dopušta odmor i zabavu u do-
puštenim radnjama, uzimajući u obzir čovjekove potrebe za onim što će
ga odmoriti i rasteretiti. Ljudi se u vezi s ovim pitanjem različito odnose.
98
Ihja’ ulumi-d-din, 3/100.
99
Tabekatu-l-hanabile, 1/115.

Sve dok ne prelazi granicu dopuštenog u zabranjeno, ne upućuje se pri-

jekor i osuda počinitelju. Ni u kom slučaju ne znači da su svi ljudi isti u
ovome. Međutim pretjerivanje u zabavi i opuštanju podrazumijeva dvije
stvari, i to:
1. Prekoračenje dopuštenog i činjenje harama, kao što je: slušanje
zabranjene muzike, nepriličan i nepristojan govor, gledanje fil-
mova i serija i dr. što se prikazuje na televizijskim kanalima, a
za šta su učenjaci rekli da je zabranjeno, čitanje ljubavnih priča,
kupovina razvratnih časopisa, bavljenje zabranjenim sportskim
disciplinama kao što je boks i moderno hrvanje te druge slične
sportske discipline koje nanose bol i štetu čovjeku.
2. Prekomjerno bavljenje dopuštenom zabavom u slobodno vrijeme,
kao što je: previše slušanja dopuštenih ilahija, previše izdvojena
vremena za gledanje utakmica, gledanje televizije, previše dopu-
štenih igara i sličnog za šta su učenjaci kazali da je dopušteno, ako
se pretjeruje se u tome. Poželjna sredina je udaljavanje od svega
onog što je Allah, dž.š., učinio zabranjenim u vezi s tim pitanjem,
i da ne pregoni u tome, nego da sve ima svoje vrijeme i mjesto.
Uzroci pretjerivanja
Postoji više uzroka pretjerivanja, a među najvažnijim su:
Prvi: Neznanje
Nepozavanje šerijatskih propisa čini da se čovjek od njih udaljava i odstu-
pa, pregoneći preko mjere ili stvarne potrebe. Naprimjer, moguće je da ne
zna da u nekom pitanju postoji fleksibilnost, i to zbog svoga neznanja, želi
da se pridržava Šerijata, ali on se, ustvari, udaljava od njega. Tumačeći
kur’anski ajet: Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih.100,
Fahruddin er-Razi kaže: “Jezičko značenje umjerenosti u ajetu je skro-
mnost u djelima bez pretjerivanja i zanemarivanja. to podrazumijeva da
onaj ko poznaje svoje potrebe ide pravim putem bez ikakva odstupanja ili
100
El-Ma’ide, 66.

poremećaja. A što se tiče onog koji to ne poznaje, on biva neodlučan, tako

da nekad ide desno a nekada lijevo. Zbog ovog razloga je umjerenost izraz
za djelo koje vodi do cilja.”101
U najočiglednije oblike neznanja kod ovakvih spada i neuzimanje
znanja od sposobnih učenjaka. Možda takvi uzimaju knjige kao svoje šej-
hove, ili se obraćaju samo nekim učenjacima koji posjeduju nedovoljno
šerijatskog znanja, ili odaberu ona mišljenja koja njima odgovaraju, sma-
trajući pritom da od većine učenjaka ummeta nije ispravno prihvatati
znanje jer su oni – prema njihovom mišljenju – učenjaci vlasti.102
U ovo spada i generalizranje u šerijatskim propisima, stavljanje spe-
cifičnog na mjesto općenitog, ograničenog na mjesto neograničenog,
uopćeno razumijevanje specifičnih fetvi, odsustvo ispravnog shvatanja
džihada pa prihvataju samo njegovu formu, a to je ono što ih dovodi do
zastranjivanja u njegovom razumijevanju i primjeni. Kao što u najbitni-
je oblike neznanja u pretjerivanju spada i nerazlikovanje između općeg
tekfira i tekfira određene osobe. Tako proglase nevjernikom nekog ko je,
ustvari, samo počinitelj grijeha za koji učenjaci smatraju da ne izvodi iz
vjere i sl. tome.
Drugi: Pristrasnost i skučenost

Pristrasnost nekom stajalištu je jedan od najvažnijih uzroka pretjeriva-
nja, kao i jednostran pogled. Uzimajući u obzir šta kaže onaj ko je pristra-
san da je samo to ispravno i da su njegovi šejhovi na istini, te da onaj ko
im protivrječi nije u pravu. Takvi smatraju da samo njima, a ne drugima,
pripada pravo idžtihada. Neki čak govore: Moj stav je ispravan i ne može
biti pogrešan, a stav druge osobe je pogrešan i ne može biti ispravan.
Kada je čovjek pristrasan, sužava svoje vidike tako da ne primjećuje
da je išta tačno osim njegova mišljenja, iako je, možda, neispravno. I to ga
podstiče na pretjerivanje ne zbog neznanja jer zna da postoji u tome neka
širina, nego se priklanja samo nekim stavovima, tražeći uporište za svoje
pretjerane stavove.
101
Mefatihu-l-gajb, 12/44.
102
El-Bejan li-ahtai’ ba’di-l-kuttab, 2/138.

Treći: Zanemarivanje Allahovih zakonitosti u kosmosu i historiji

Nemar prema Allahovim zakonima u kosmosu i historiji također spada u
oblike pretjerivanja. U izlaganju historije nalazi se dosta poruka i pouka,
tumačenje za mnoge pojave i znakove. Jedno od najvažnijih sredstava ne-
prijatelja u borbi protiv ummeta je bilo udaljavanje od njegove prošlosti,
da ne bi uzimali pouke iz nje. Kur’an traži i zahtijeva da se uzmu pouke
iz historije prošlih naroda, tako da neki učenjaci smatraju da su Allahovi
zakoni u historiji jedan od njenih glavnih postulata. Ibn Haldun je rekao:
“Neka znaš da je historijska nauka cijenjena, višestruko korisna i pleme-
nita cilja. Prenosi nam vijesti o stanju prošlih naroda, o njihovu moralu,
životopise vjerovjesnika, govori nam o vladarima i njihovoj upravi, tako
da se time upotpuni korist onom ko se zanima za stanje vjere i ovog svi-
jeta. To zahtijeva mnoge pristupe i različite vještine. Dobar pogled i čvrst
dokaz dovode do istine i štite od propusta i greški, jer prošlost je sličnija
sadašnjosti nego jaje jajetu.”103
Samo zanemarivanje i zapostavljanje Allahovih zakona u kosmosu
podrazumijeva da neki ljudi ne uzimaju u obzir te zakonitosti u promjeni
i ispravljanju nabolje. To se protivi Allahovim zakonima promjene koje je
On odredio u cijelom kosmosu. Tako pojedinci pretjeruju u nekim stva-
rima koje su se mogle regulisati s dozom umjerenosti i mudrosti. Ne tre-
baju se odnositi prema lahkomislenosti omladine i njihovom poletu a da
ne uzmu u obzir krajnje posljedice, i ne treba da ustrajavaju na promjeni
kako oni žele, nego kako je Allah, dž.š., odredio u Svojim kur’anskim i ko-
smičkim zakonitostima. Koliko li je samo mudrosti razasuto po prošlosti
koju ne shvata osim onaj ko ima živo srce ili mudar razum?
Četiri: Entuzijazam bez mudrosti

Kod mnogih koje zadesi bolest pretjerivanja prevlada entuzijazam, bez
promišljanja razumom, što rezultira nesmotrenim potezima bez imalo
udjela razuma i vjere. To donosi štetu, iako je cilj bio korist, i rušenje, iako
se težilo popravljanju.
103
Mukaddima, 10.

U vezi s tim Allah, dž.š., rekao je: Reci: “Hoćete li da vam kažemo čija
djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovome svijetu uzalu-
dan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?”104
U vezi s pitanjem ko su oni čija djela neće nikako priznata biti mufe-
ssiri su se razišli na više mišljenja. Jedni kažu da su to Jevreji i kršćani, jer
oni smatraju da su na istini, ali su u stvarnosti oni na najvećoj zabludi.
Drugi kažu da su to haridžije, dok neki smatraju da se pod tim misli na
neku sasvim drugu skupinu. U ovom ajetu prednost treba dati općenito-
sti teksta a ne posebnosti povoda.
U tefsiru El-Keššaf stoji slijedeće: Čiji će trud uzaludan biti, to se od-
nosi na monahe. Od Alije, r.a., prenosi se da je to slično riječima:
Od Mudžahida se prenosi da se to odnosi na ehlu-l-kitabije, tj. jevreje
i kršćane. Također se od Alije prenosi da ga je Ibnu-l-Kevva upitao o njima
pa je rekao da su to Ehlu Harura’. Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se
da je rekao: “Neki ljudi će na Sudnjem danu doći sa ogromnim djelima
poput brda Tihame, a kada se budu vagala, neće nimalo biti teška niti će
im išta vrijediti”105
Ispravni prethodnici, Allah njima bio zadovoljan, znali su dobro kada
će govoriti a kada šutjeti, kada će poduzeti nešto a kada neće. Sufjan es-
Sevri, r.a., rekao je: “Uistinu nekada primijetim nešto protiv čega bih tre-
bao progovoriti, ali ne učinim ništa, pa mokrim krv.”106 To je zbog toga jer
vidi loše djelo koje mora osuditi, ali moguće je da će sama osuda izazvati
još lošije djelo ili štetu koju je želio ispraviti svojim savjetom i uputom.
Ovo je način razumijevanja i poimanja naših ispravnih prethodnika.
Peto: Spletke izvana i nemoć iznutra

Moguće je da su među najbitnijim uzrocima pretjerivanja, kako se o tome
izjasnio šejh Muhammed el-Gazali – Allah mu se smilovao – unutarnja
slabost i spletke izvana. Tako stalno spletkarenje protiv islama čini da se
njegovi sljedbenici suprotstave tom neprijateljstvu, ali nekada se dogo-
104
El-Kehf, 103-104.
105
El-Keššaf, 2/699.
106
Sijer e’lam, 7/243.

di prekoračenje mjere u načinu suprotstavljanja. Usljed toga nailazimo

na pojedince koji smatraju da je stroga obaveza voditi borbu protiv svih
zapadnih naroda i njihovih vlada, a da pritom ne prave razliku između
politike vlada i narodnih stavova, čak i zaborave šta su učinile pojedine
grupacije u nekim zapadnim državama u vezi s pitanjem demonstracija
u prilog pružanja podrške određenim problemima islamskog svijeta, kao
što je Palestina, Irak i dr. Također, oni smatraju da se danas svijet još uvi-
jek dijeli na dva tabora, nevjernički i vjernički, te da mora stalno dolaziti
do sukobljavanja među njima, te da je džihad cilj sam sebi, ili, najblaže
kazano, da je sredstvo uvijek aktuelno. Zbog toga je nepravda u svijetu
jedan od uzroka zastranjivanja neke naše braće.
Pored spletki izvana, postoji i unutarnja nemoć koja se ogleda u sla-
bosti vladara islamskog svijeta da ispune svoje obaveze i odgovornosti
spram ummeta, i da muslimansko oružje bude netaknuto i deponovano
na skladištima, iako se kupuje od neprijatelja za milijarde dolara naših
sredstava. Zato neki mladi ljudi prenagljuju u svome reagiranju na tu sla-
bost i poniženje.
Spomenutom se može dodati još nekoliko uzroka, a to su: mnoge vla-
de su napustile sud po onom što je Allah propisao, i zamijenile to zako-
nima koji ne priznaju islamski identitet, gubljenje povjerenja u zvanične
učenjake koji postupaju po uputama vlasti, sigurnosni pritisci – u nekim
arapskim državama – gdje se da’ijama zabranjuju njihove aktivnosti. A
upravo to uzrokuje nestajanje povjerenja u službene vjerske institucije u
tim zemljama i okreće njihove narode ka prihvatanju radikalizma, uzi-
majući to kao alternativu porazu i povlačenju.
Tome treba dodati da u pojedinim arapskim zemljama ugnjetavaju
i ponižavanju vlastiti narod, a istovremeno daju dozvolu službenim sred-
stvima da šire ono što se kosi s vjerovanjem i Šerijatom. Također politički
despotizam koji obitava u većini arapskih zemalja uzrokuje pojavu pre-
tjerivanja u postupcima islamista, pa čak i kod samih pojedinaca. Kad
god se pojača politički pritisak nad narodom, to rezultira pretjerivanjem
i ekstremizmom, jer je i politički despotizam jedna vrsta pretjerivanja. I
sasvim je za očekivanje da ga uzrokuje, s tim što je prvo pretjerivanje od
struktura vlasti a drugo od strane narodnih masa.

Šest: Šejtanska uplitanja

Šejtan neće dopustiti da musliman ostane umjeren, nego će nastojati da
ga poremeti u tome. Kao što se prenosi od Mihleda b. el-Husejna da je re-
kao: “Allah nije uputio Svoje robove ni na što a da se šejtan nije u to upleo
sa dvije stvari. Koju god od njih postigne uspio je, a to su: pretjerivanje u
tome ili njegovo zanemarivanje.”107
Drugi uzroci
Postoji još mnogo uzroka pretjerivanja, od toga su:
○ Pojava stranačkih i nacionalističkih tenzija.
○ Oholost i arogancija, oholost prema učenim ljudima i običnom
svijetu, kao i nipodaštavanje drugih i njihovih stavova.
○ Mladost i nedostatak iskustva sa neuravnoteženom ljubomo-
rom.
○ Raširena pojava ružnih stvari, nereda i nepravde u društvu. Izo-
stanak naređivanja dobra i zabrane zla, ili nemar u pogledu toga,
što je slučaj u dosta islamskih zemalja.
○ Osjećaj ogorčenosti prema stvarnosti zbog loših ekonomskih i
političkih uvjeta u mnogim islamskim zemljama.
○ Nedostatk strpljenja i mudrosti u pozivanju kod onih koji su
zabrinuti za stanje ummeta, a posebice kod vjerski usmjerene
omladine.
○ Mnoštvo novotarija i neispravnih uvjerenja, što uzrokuje podva-
janje i razilaženja, sukobljavanja u vjerskim pitanjima, odstupa-
nje od pravca ispravnih prethodnika uz njegovo nepoznavanje
ili pak osudu.
○ Otvorena sekularizacija u nekim muslimanskim zemljama koja
je dovela do odstupanja od Allahovog zakona do suđenja po
onom što Allah nije objavio, pojave sektaštva i zabludjelih po-
kreta, osude vjere, pojave nereda i razvrata, kao i vezanje uz ru-
šilačke parole i principe i uvezene ideje.
107
Telbisu Iblis, 1/44.

○ Pojava nepravde u različitim oblicima, kao što je ovladavanje

nevjernika interesima muslimana, kao i udaljenost učenjaka od
omladine te omladine od nadređenih u nekim zemljama.
○ Propusti u programima pojedinih savremenih pokreta te mnogi
drugi direktni i indirektni uzroci.
Posljedice pretjerivanja
Nema nikakve sumnje da se na pojavu pretjerivanja nadovezuju mnoge
idejne kao i praktične posljedice, a najvažnije su:
1. Izdvajanje pojedinih ekstremista iz društva jer je – prema nji-
ma – “nevjerničko” budući da se zadovoljava nevjerstvom, a ne
suprotstavlja mu se.
2. Likvidacija i ubijanje svakog ko im se usprotivi ili odgovori – kao
što se desilo od strane pokreta Džema’atu-t-tekfir ve-l-hidžra
kada su ubili šejha dr. Muhammeda Husejna ez-Zehebija. Onaj
ko im se suprotstavi za njih je nevjernik, jer mu je dat odgovara-
jući argument, ali ga on ne prihvati. Tad se na dotičnu osobu –
prema njima – primjenjuju propisi vezani za otpadnika iz vjere.
3. Općenito svako onaj ko ne sudi po onom što je Allah, dž.š., obja-
vio – po njihovom uvjerenju – automatski postaje nevjernik i
izlazi iz vjere – bez ulaska u detalje, a učenjaci ehlu-s-sunneta
smatraju da je to obaveza.
4. Proglašavanje počinitelja grijeha nevjernikom koji zaslužuje
vječnost u džehennemu.
5. Posljedice tekfira su također: eksplozije, ubistva, smatranje do-
puštenim prolijevanja krvi, napada na čast i imetak, nereda na
zemlji, zastrašivanja, pojave anarhije i straha u inače sigurnom
okruženju.
6. Iskrivljenje slike tolerantnosti islama među svijetom, da je to
vjera nasilja i terorizma. Takvi postupci udaljavaju narod od re-
ligioznosti, a nemuslimane odbijaju od same pomisli da prihvate
islam.108
108
El-Džuzuru-t-tarihijje, 41-42.

7. Razilaženje i cijepanje ummeta, sijanje neprijateljstva i mržnje

među njegovim pripadnicima, što slabi odnose među muslima-
nima.
8. Zapostavljanje ključnih pitanja ummeta i zaokupljenost teoret-
skim pitanjima u kojima postoji razilaženje. Ovo odvraća ummet
od obavljanja njegove civilizacijske uloge u preporodu i obnovi.
9. Ohrabrivanje neprijatelja da ostvare svoje planove kroz jačanje
tog nasilja s jedne, i pokretanje kampanje protiv islama s druge
strane.
10. Slabljenje društvenih odnosa i kidanje rodbinskih veza između
ekstremista i njihovih bližnjih. Zato jer i njih smatraju dijelom
nevjerničkog društva na koje primjenjuju oštre stavove, što do-
vodi do toga da i ih njih nekada proglase nevjernicima. To ruši
strukturu porodice u muslimanskom društvu.
11. Uzimanje pretjerivanja kao izgovor za ograničenja u radu za
islam, izjednjačavajući time nosioce umjerenih ideja sa onima
koji zastupaju ekstremne stavove. Ovo ima negativan utjecaj na
islamsku da’vu i njeno širenje, kao što ima za posljedicu i slablje-
nje religioznosti u svim klasama muslimanskog društva i sl.
Prijedlozi za liječenje pojave ekstremizma – pretjerivanja 109

Nema sumnje da fenomen pretjerivanja zahtijeva ulaganje zajedničkih
napora čitavog ummeta za liječenje različitim sredstvima i metodama.
Slijede neki najvažniji prijedlozi za to:
Širenje ideja umjerenosti

To se postiže omogućavanjem prilike za promociju umjerenosti kroz me-
dije kako bi se na ideju odgovaralo idejom a na dokaz dokazom. Prijedlozi
u tom smjeru:
○ Neoslanjanje i nedavanje prednosti sigurnosnim akcijama koje,
moguće, zastrašuju, ali ne otklanjaju problem, nego ideološki ko-
109
Džuzuru-l-guluvv.

rijeni miruju neko vrijeme. To ne podrazumijeva idejne promjene,

već samo pokazivanje napuštanja tih ideja iz bojazni od primjene
sile, a kada dođe vrijeme, te ideje se ponovo pojave. To izlaže opa-
snosti čitavo društvo, i narode i vlade. Dok se u odbijanju ideja
ekstremizma može okoristiti metodama ispravnih prethodnika,
kao što je bio slučaj sa Ibn Abbasom, r.a., sa haridžijama s kojima
je vodio dijalog, pa se od njih odvojilo dvije hiljade ljudi.110
○ Davanje prilike istinskim učenjacima da objasne šta je isprav-
no i istina preko hutbi na minberima, učešća na simpozijima i
kongresima, i putem širenja autentičnog šerijatskog znanja radi
otklanjanja neukosti i izgradnje referentnog vjerskog autoriteta.
Obični svijet priklanja se više učenjacima nego vladarima, tako
su učenjaci kroz historiju bili tvrđava koja je čuvala i štitila um-
met od mnogobrojnih unutarnjih i vanjskih zala.
Međusobna saradnja svih pripadnika ummeta

u otklanjanju pojave pretjerivanja
To se postiže pomoću ujedinjenja službenih i narodnih napora, iskreno-
šću vladara i učenjaka u sukobljavanju s ovom pojavom. Ne znači da se
pomoć učenjaka traži samo radi ispunjenja političkih motiva. Zato gdje
god se u iskrenost u nečemu nalazila, uspjeh mu je bio zagarantovan. Ovo
je društvena odgovornost među svim slojevima ummeta u potpunosti.
Ko god iščitava historiju naći će da je uloga naroda uvijek imala više utje-
caja nego službeni napori. Ummet je bio na Pravom putu onda kada su
čestiti učenjaci pazili na vladare upućujući ih na ono u čemu je dobrobit
po muslimane, dok je izgubio onda kad se vjersko vođstvo udaljilo od po-
litičkog.
Vjerski autoritet
U pojavi pretjerivanja preovladava vjerski karakter. Zbog toga je nuž-
no da se iznađe vjerski autoritet koji će ponuditi rješenje utemeljeno na
Kur’anu, sunnetu i praksi ispravnih prethodnika. Uz to, treba uzimati u
110
Pogledati: El-’Itisam, 1/175.

obzir i neka rješenja iz drugih oblasti, kao npr. društvenih, političkih, eko-
nomskih, kultroloških i dr. Budući da pretjerivanje dolazi sa idejnog polja,
nepostojanje vjerskog autoriteta blokira izlječenje ove društvene pojave.
Lijepo mišljenje i ophođenje prema onima koji pretjeruju

Brižan odnos prema onima koji pretjeruju, traganje za onim što je dobro
pri njima, smatrati ih prijateljima a ne neprijateljima, objasniti da ima-
ju lijepe namjere, ali da su im ideje i postupci pogrešni – svo to može
biti razlogom da oni revidiraju svoje stavove. A što se tiče ispoljavanja
mržnje i neprijateljstva prema njima, naročito od strane učenjaka, to ih
odbija od slušanja drugog ili ih odbija od preispitivanja ideja. Kuvajt je
imao u vezi s ovim pitanjem jedan ogled 80-ih godina prošlog stoljeća,
kad su neki omladinci pokrenuli nasilne akcije. Pojedini faktori izvana
su predlagali da im se suprotstavi žestinom, nasiljem i mučenjima. Kad je
to predloženo kuvajtskom emiru šejhu Džabiru es-Subahu – Allah mu se
smilovao – odbio je to, kazavši: “Ovo su naši sinovi, a ne neprijatelji.” Tako
se navedena sintagma udomila kao strategija u borbi protiv pretjerivanja
i ekstremizma, pa su s njima vodili dijalog poput dijaloga Ibn Abbasa, r.a.,
sa haridžijama i Ibn Tejmijinog, r.a., dijaloga sa novotarima. Ovaj metod
se ne primjenjuje sa svima – da ne bi uzrokovalo smutnju, nego samo sa
onima koji imaju neke sumnje.
Pomilovanje za one koji se odreknu ekstremizma

Poduzimanje incijative od strane vlada za pomilovanje onih koji odusta-
nu od ekstremizma jedno je od najučinkovitijih sredstava, uz obvezivanje
da neće biti kažnjavanja za učinjeno prije nego su se pokajali. Ovo je au-
tentični kur’anski metod, jer tevba briše ono što je bilo prije. Ako Allah,
dž.š., oprašta nevjerniku nakon prihvatanja islama, pa i razbojnicima
i oholim pokvarenjacima ukoliko ostave ono što su činili, kao što kaže
Allah, dž.š.: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i
koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se una-
krst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na
ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika, ali ne i za one koji
se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je mi-

lostiv.111 – preče je oprostiti onima koji su pretjerivali, nakon što napuste

ideje ekstremizma.
Ibn Kudame, r.a., rekao je: “Ukoliko se pokaju prije nego se uhvate,
nad njima se neće izvršiti Allahova, dž.š., kazna, ali će nadoknaditi štetu
učinjenu ljudima u pogledu života, ranjavanja i imetka, osim ako im oni
i to oproste. U vezi s ovim pitanjem nije nam poznato razilaženje među
učenjacima. Ovog stava su: Malik, Šafija, Ebu Hanife i Ebu Sevr. Osnova
za ovo su Allahove riječi: Ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se
domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.112
Shodno ovome sa njih spada kazna ubijanja, razapinjanja, odsijeca-
nja ruku i nogu i progona, a ostaje samo odmazda za život, ranjavanje i
otuđenje imetka, kao i otkup za ono u čemu nema odmazde.”113
Pojašnjavajući šta znači oprostiti, šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, r.a., re-
kao je: “Čovjekov nefs (ono nisko u njemu) predstavlja čovjeku da prašta-
nje onom ko mu je nepravdu učinio ohrabruje toga da mu ponovo nane-
se nepravdu, ali nije tako. Prenosi se u Sahihu da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
kazao: “Na tri stvari sam se zakleo: Allah robu zbog praštanja podiže
ugled...”114 Zato je poželjno da se čovjek odrekne svoga prava i da oprosti,
a da Allahova prava ispunjava onoliko koliko je u mogućnosti.”115
Mudro je amnestirati te ekstremiste koliko je to moguće, ne treba ih
posmatrati čudno, i treba im davati priliku za zaposlenje. Prema njima se
mora ophoditi kao i prema drugim članovima društva bez uskraćivanja
njihovih prava, jer ovo potiče njihovo uklapanje u društvo.
Neka pozitivna sredstva amnestije mogu biti: da država osigura tim
mladićima zaposlenje u vladinim institucijama ili na razvojnim projekti-
ma koje država potpomaže, kako bi se desilo miješanje sa drugim ljudi-
ma i izvukla korist od toga za društvo. Zatim, ti mladi ljudi se ne trebaju
osjećati da su odbačeni, nego da se postepeno kod njih jača pripadnost i
111
El-Ma’ide, 33-34.
112
El-Ma’ide, 34.
113
El-Mugni, 10/308.
114
Muslim.
115
Medžmu‘u-l-fetava, 15/174.

vezanost za domovinu, uz dolazak na stepen da daju doprinos njenom ra-

zvoju i napretku. Postoje i druge stvari koje nisu izvodljive sa raspravama,
ali rad je najuspješniji način popravljanja i promjene.
Rasprava sa nosiocima ideja ekstremizma

na naučnim osnovama
Zato što se u svojim idejama pozivaju na učenja koja se nalaze u tradici-
onalnim izvorima, iako nisu uzeli u obzir promjenu vremena i mjesta, ili
su se udaljili od shvatanja onog što su rekli ispravni prethodnici i sl. tome.
Radi toga je preče da im se odgovori mišljenjima učenjaka i da se ispravne
ideje prezentuju na prihvatljiv način. Sve to uz primjenu lijepog opho-
đenja prema njima, bez vrijeđanja i osude da su grješnici, pokvarenjaci
i nevjernici, kao što to čine neki spisatelji sekularisti, jer takvi postupci
odvraćaju od prihvatanja istine. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže Svome Vje-
rovjesniku, s.a.v.s.: ...a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine...116
Koliko je samo takvih napustilo i ostavilo svoje stavove nakon smirenog
naučnog dijaloga? Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “U čemu god da se
nađe, blagost to uljepša, a odakle je otrgnuta, upropasti to.”117
Pravedno suđenje u pitanjima ekstremizma

Sudije u pojedinim zemljama određuju najteže kazne u ovim pitanjima,
ili negdje ekstremiste čak i ne izvode pred sudove ostavljajući ih u pritvo-
rima i desetke godina. A to im onemogućava pokajanje i povratak u nor-
malno stanje. Ukoliko im budu zagarantovana pravedna suđenja za ono
što su učinili, to će dovesti do uspostavljanja pravde i nestajanje nepravde
u muslimanskim sredinama. Uz to, suđenja trebaju biti zbog učinjenih
djela i radnji, a ne zbog govora ili iznesenog mišljenja o nekim pitanjima,
jer na argument treba odgovoriti argumentom, i na dokaz dokazom, a ne
odmah stavljati ih u zatvore.
116
Alu ‘Imran, 159.
117
Ibn Hibban, 2/311 (551); Ahmed, 6/206 (25750).

Ohrabrivanje uloge civilnog društva

To se postiže uvođenjem društveno odgojnih programa koji imaju za cilj
sučeljavanje s fenomenom pretjerivanja kroz pažljivo iščitavanje šerijat-
skih tekstova o tome, te osnivanjem istraživačkih centara u tu svrhu, uz
povećanje dobrovoljnog humanitarnog rada kako bi se iskoristili potenci-
jali te omladine i popunilo njihovo slobodno vrijeme.
Uloga medija
Država treba uspostaviti umjereni vjerski diskurs koji će prezentovati
vjerodostojnu sliku o islamu, jer kao što islam ne teži strogosti i pretjeri-
vanju, isto tako ne naginje razuzdanosti i haosu. Država ne smije dopusti-
ti davanje prostora u javnim medijima za šerijatske prekršaje, niti da daje
podršku za širenje pojava koje će, možda, biti povodom ekstremizma. Ta-
kođer je potrebno praviti serije i filmove koji će uzeti u obzir posebnosti
muslimanskog društva temeljeći se na metodama umjerenosti u konzu-
miranju radio i televizijskog programa.
Ekonomsko rješenje
To se postiže osiguravanjem prilika za zaposlenje mladih osoba, iskorje-
njivanjem nezaposlenosti, poboljšanjem uvjeta života za pojedince i po-
rodice, donošenjem uređene strategije za vjerske institucije da podstiču
svijet na izdvajanje zekata, podsticanjem na udjeljivanje sadake, oživlja-
vanjem institucije vakufa u nekim zemljama gdje je zapostavljen, obu-
kom omladine za nove zanate i vještine, i to kroz praktični rad u vrijeme
studiranja, osiguranjem odgovarajućih stanova za siromašne od strane
države, podizanjem plaća, kao i nekim drugim razvojno-ekonomskim
mjerama i poticajima.
(Preveo: Muhamed Pezić)

Ekstremizam Pretjerivanje U Vjeri I Ć - Ivotu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekstremizam Pretjerivanje U Vjeri I Ć - Ivotu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dr.

Vesatijja Risale 2.pr.indd 241 2/19/14 2:21:24 PM

Radi navedenog vrlo je važno da se vjerski i drugi intelektualci na

Etimološko i terminološko značenje pojma el-guluvv

Vesatijja Risale 2.pr.indd 242 2/19/14 2:21:24 PM

Pretjerivanje u cijeni robe, tj. podizanje cijene robe iznad njene

Vesatijja Risale 2.pr.indd 243 2/19/14 2:21:25 PM

Vesatijja Risale 2.pr.indd 244 2/19/14 2:21:25 PM

Veza između el-guluvva (pretjerivanja),

Nastanak el-guluvva (pretjerivanja)

Vesatijja Risale 2.pr.indd 245 2/19/14 2:21:25 PM

Nastanak el-guluvva (pretjerivanja) u islamu

Vesatijja Risale 2.pr.indd 246 2/19/14 2:21:25 PM

A što se tiče pojave pretjerivanja i zastranjivanja u islamu u stvarno-

Vesatijja Risale 2.pr.indd 247 2/19/14 2:21:25 PM

Organizacija El-Džihad je nasilna vjerska oružana grupa koja teži

Vesatijja Risale 2.pr.indd 248 2/19/14 2:21:25 PM

o tumačenju šta je on pod tim izjavama podrazumijevao. A istina je da je

Šerijatski propis u vezi s pretjerivanjem

Vesatijja Risale 2.pr.indd 249 2/19/14 2:21:25 PM

el-mutenetti’uni, ponovio je to tri puta.”29 Imam En-Nevvevi kaže da su

Vesatijja Risale 2.pr.indd 250 2/19/14 2:21:26 PM

Allah bio njima zadovoljan. A što se tiče lažnog, to je da preokreće istinu,

Prva vrsta: Pretjerivanje u vjeri

Vesatijja Risale 2.pr.indd 251 2/19/14 2:21:26 PM

El-Maverdi je govorio o karakteristikama Vjerovjenikovog, s.a.v.s.,

Oblici pretjerivanja u akaidu

Vesatijja Risale 2.pr.indd 252 2/19/14 2:21:26 PM

priklonili se učenju mu‘tezilija. Dok se se neki pripadnici selefa okrenu-

Vesatijja Risale 2.pr.indd 253 2/19/14 2:21:26 PM

Riječi Uzvišenog: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod

Vesatijja Risale 2.pr.indd 254 2/19/14 2:21:26 PM

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: “Moji asha-

Manifestacije pretjerivanja u tekfiru

Vesatijja Risale 2.pr.indd 255 2/19/14 2:21:26 PM

○ Hadis o šefa‘atu: U tom hadisu između ostalog stoji: “...pa će

Vesatijja Risale 2.pr.indd 256 2/19/14 2:21:27 PM

pa mu je rekao: “O Mu‘aze.” Odgovorio je: “Odazivam ti se,

Vesatijja Risale 2.pr.indd 257 2/19/14 2:21:27 PM

tome, onaj ko ne sudi po onom što je Allah objavio iz uvjerenja

Vesatijja Risale 2.pr.indd 258 2/19/14 2:21:27 PM

Tajjibi kaže: “Tj. nemojte se poistovjećivati s nevjernicima u

Vesatijja Risale 2.pr.indd 259 2/19/14 2:21:27 PM

○ Hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se zakune ne-

Oblici pretjerivanja u ibadetu

Vesatijja Risale 2.pr.indd 260 2/19/14 2:21:27 PM

rekao: ‘Ja ću stalno postiti, i nikako neću prekidati.’ A treći kaza:

Vesatijja Risale 2.pr.indd 261 2/19/14 2:21:27 PM

Ispravni prethodnici uvidjeli su pogubnost pretjerivanja u iba-

Vesatijja Risale 2.pr.indd 262 2/19/14 2:21:27 PM

nje doba pojavilo se dosta ljudi koji se se ohrabrili da izdaju fetve

Vesatijja Risale 2.pr.indd 263 2/19/14 2:21:28 PM

tekbira na bajram-namazima, dizanje ruku na pregibanju u na-

Vesatijja Risale 2.pr.indd 264 2/19/14 2:21:28 PM

“Nećemo klanjati dok ne stignemo”, dok su drugi rekli: “Mi ćemo

Druga vrsta: Pretjerivanje u životu

Pretjerivanje u trošenju imetka

Uzroci pretjerivanja u trošenju

Vesatijja Risale 2.pr.indd 265 2/19/14 2:21:28 PM

6. Zapostavljanje ahireta i vezivanje za dunjaluk: nerazmišljanje

Oblici pretjerivanja u trošenju imetka

Vesatijja Risale 2.pr.indd 266 2/19/14 2:21:28 PM

spominjanje dunjaluka jer je okrutan i nek se ne prejeda jer je to zlo.”83