SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA: UVOD U HADISKE

ZNANOSTI

Tema: HADIS SAHIH

Mentor: Student:

Prof. dr Hajrudin Balić Dedeić Armin 0-597

Novi Pazar, april 2016.

 SADRŽAJ
UVOD ..................................................................................................................................................... 2
1. HADIS ............................................................................................................................................. 4
2. PODJELA HADISA NA OSNOVU NJIHOVE ISPRAVNOSTI .................................................. 5
2.1. SAHIH HADISI ...................................................................................................................... 5
2.2. HASEN HADISI ..................................................................................................................... 8
2.3. DAIF HADISI ......................................................................................................................... 9
3. IMAM BUHARI I NJEGOV “DŽAMIUS – SAHIH” .................................................................. 10
4. MUSLIMOV „SAHIH” ............................................................................................................... 13
ZAKLJUČAK ....................................................................................................................................... 16
LITERATURA ...................................................................................................................................... 17

1
 UVOD
Zahvala pripada Allahu dž.š. ! Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i uputu tražimo.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i da je Muhammed s.a.w.s. Njegov rob i
Poslanik. Učitelj ovog Ummeta i Vjerovjesnik upute.

Allah dž.š. stvorio je ljude i džinne da Mu budu pokorni i da Mu ibadet čine, a način
na koji Mu se ispoljava ibadet mora biti shodan i podudaran Allahovom dž.š. Šerijatu, tj.
onako kako je to On propisao.

Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s. kaže: “Dužni ste se pridržavati moga sunneta i
prakse mojih nasljednika – halifa, koji su na pravom putu i ukazuju na njega.” Allah dž.š.. je
objavio svoju vjeru Muhammedu s.a.w.s. i u potpunosti je usavršio.

Allah dž.š. u suri Maide 3 kaže:

ِ ‫ْاليَ ْو َم أ َ ْك َم ْلتُ لَ ُك ْم دِينَ ُك ْم َو أَتْ َم ْمتُ َعلَ ْي ُك ْم نِ ْع َمتِي َو َر‬

‫ضيتُ لَ ُك ُم ا ِإل ْسالَ َم دِينًا‬

*‫*سورة المائدة‬

“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.”

S tog stanovišta, šerijatske znanosti su najčasnije znanosti.

Allah dž.š. u suri Zumer 9 kaže:

َ‫ه َْل َي ْست َ ِوي الَّذِينَ َي ْعلَ ُمونَ َو الَّذِينَ الَ َي ْعلَ ُمون‬

*‫*سورة الزمر‬

“Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?”

Hadis dolazi odmah iza Kur’ana, kao glavno vrelo islamskog učenja. On predstavlja
višestruki značaj za nauku, a u islamskom pravu je nezamjenjljiv. U nekim slučajevima, hadis
razjašnjava teže razumljiva mjesta i u samom Kur’anu.

Allah dž.š. u suri Nahl 44 kaže:

َ‫اس َما نُ ِز ََل ِإلَ ْي ِِه ْم َو لَعَلَّ ُِه ْم يَتَ َف َّك ُرون‬ ِ َ‫َو أ َ ْنزَ ْلنآ ِإلَيْك‬
ِ َّ‫الذ ْك ِر ِلتُبَ ِينَ ِللن‬

*‫*سورة النحل‬

2
 “I Mi smo tebi poslali Kur'an, da objasniš ljudima ono što im je objavljeno i da bi oni
razmišljali!”.

Ima slučajeva gdje hadis nije samo dopuna pojedinih kur’anskih propisa, nego je
glavno i jedino vrelo islamskog učenja, posebno kod ibadeta i ahkama. To su slučajevi kod
onih vjerskih, pravnih i drugih pitanja, o kojima se u Kur'anu ne govori posebno nego
uopćeno. Poznato je da je namaz Kur’anom propisan kao obaveza vjernicima. Međutim,
vrijeme namaza, broj rekata pojedinih namaza itd. objasnio je Vjerovjesnik praktikujući
namaz i podučavajući vjernike.

O tome Vjerovjesnik kaže: “Klanjajte na način kao što vidite da ja klanjam!”

Hadisom su predviđene i neke odredbe koje ne registruje Kur’an, niti za to u njemu

ima objašnjenja. Ovo znači da je hadis nezaobilazni izvor islamskog prava, neminovan za
brojna pitanja i da je nemoguće odvojiti hadis od Kur’ana.

Shvatajući ulogu hadisa u islamskom pravu i njegovu snagu kao vjerskog odraza, ljudi
koji su se bavili ovom problematikom, posebno ashabi, tabe’ini i etba’i tabe’ini su uložili
velike napore u očuvanju hadisa u njegovoj izvornosti. Tom pitanju posvetili su toliko pažnje,
da je teško naći neku drugu naučnu disciplinu u historiji sa kojom bi se mogli porediti uloženi
napori. Ta opreznost ispoljavala se u provjeravanju rivajeta, ispravnosti prenošenja nekog
hadisa, a proisticala je iz straha da se ne potkrade kakva greška, ne uvuče neprimjetno kakva
devijacija.

“Ljudi hadisa” postavili su temelje svjetskoj naučnoj kritici, te je stoga nezaobilazno

pomenuti svijetle biografije tih velikana, radi stimulansa nama i budućim naraštajima koji
dolaze.

Najpoznatiji prenosioci hadisa su: Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže i
Nesa'i.

3
 1. HADIS
Hadis bi se pojednostavljeno mogao definisati kao riječi Muhammeda, alejhi-selam.
Izuzev Poslanikovih riječi, u hadis spadaju i vijesti o njegovim postupcima, tuđi postupci koje
je šutnjom odobrio i vijesti o njemu samom.

Hadis je drugi izvor islamske nauke, odmah poslije Kur'ana. Da bi se poznavao islam,
potrebno je poznavati hadis. Riječ hadis znači govor, a kao termin islamske nauke označava
el-hadisu n-nebevijj - Poslanikov govor.

Hadis je do te mjere važan da u nekim slučajevima precizira značenje kur'anskih ajeta,

na osnovu hadisa znamo kako klanjati, znamo procenat zekata, propise posta i hadža. Allah
džellešanuhu u Kur'anu Poslanika naziva Milošću svjetovima. Uloga Poslanika u islamu je
nemjerljiva u odnosu na bilo koji pokret, religiju i sl. jer je Poslanik taj kome je Kur'an
objavljen preko meleka Džibrila. On Kur'anu podučava i on ga tumači. On je poslat kao
učitelj, opominjatelj. On je najljepšeg ponašanja.

Pošto hadis ima takav značaj u islamu, to je odgovornost prema njegovom tekstu jako
bitna karika u dolaženju do istine. Da bi izbjegli ono što se opisuje u Poslanikovom hadisu
"Ko na mene slaže namjerno, neka sebi pripremi mjesto u Vatri." muslimanski učenjaci su
vremenom razvila osebujnu i preciznu nauku koja se bavi proučavanjem i utvrđivanjem da li
je određeni tekst hadis ili nije.

Svaki hadis ima svoj sened - lanac prenosilaca i metn - tekst hadisa. Ono što je
presudno u procjeni da li je nešto hadis ili nije bio je upravo lanac prenosilaca - da li su oni
koji prenose hadis ljudi koji ne lažu, da li dobro pamte itd.

Hadis podrazumjeva sve ono sto je vjerodostojno preneseno od poslanika s.a.w.s od

riječi, djela, i potvrda (nekad šutnjom nekad riječima) i ono od njegovih moralnih i fizičkih
osobina.

Kao što je :

1. Na primjer riječi: Poslanik s.a.w.s kaže: “Svakome pripada ono što je naumio“
2. Na primjer djelom: Prenosi se da je Poslanik s.a.w.s prilikom uzimanja abdesta
potirao glavu
3. Na primjer potvrde: Slučaj kada su dvojica ashaba bili na putovanju, pa pošto nisu
imali abdest a ni vode, da ga uzmu, uzeli su tejemum i klanjali. Kada su došli u grad

4
 ,namasko vrijeme je još trajalo, pa jedan od njih uze abdest i obnovi namaz a drugi
nije.
Sve ovo je rečeno Poslaniku s.a.w.s i on reče onom što nije obnovio namaz)
“To si učinio po sunnetu“ a onom drugom (što je obnovio namaz) reče :“Ti imaš dvije
nagrade“.
4. Na primjer šutnja: Kad su ashabi putovali sa Poslanikom s.a.w.s, a bio je ramazan.
Neki od ashaba su mrsili a neki postili. Poslanik s.a.w.s je to prešutio.
5. npr. Moralna osobina: da je Poslanik s.a.w.s. bio strpljiv, darežljiv, blag....
6. npr. Fizičke osobine: brada....

Hadisi se djele na više vrsta. I to :

 po ispravnosti
 po načinu dolaska do nas
 na osnovu prihvatanja i odbijanja

2. PODJELA HADISA NA OSNOVU NJIHOVE ISPRAVNOSTI

Ovu podjelu i vrstu hadisa poznaju većina muslimana i tu nema nekih dilema oko ove
podjele. Na osnovu ispravnosti, hadisi se djele na: SAHIH, HASEN I DAIF HADISE.

2.1. SAHIH HADISI

Riječ sahih u arapskom jeziku znači istinit, ispravan, vjerodostojan, autentičan,

punovažan, pravovaljan i sl.

Hadiski učenjaci ovako definiraju sahih hadis:

"Sahih je onaj hadis koji kontinuirano prenosi pošten i precizan

prenosilac od istoga takvog ravije sve do kraja seneda, te koji ne protivurječi drugim
pouzdanim predajama i koji u sebi nema skrivenih nedostataka.''

Shodno spomenutoj defniciji, da bi jedan hadis bio sahih on

mora ispuniti pet uvjeta:

5
1. Da mu je niz prenosilaca sastavljen, neprekinut. To znači da je svaki prenosilac u nizu
prenosilaca čuo taj hadis od prethodnog prenosioca. Ovaj uvjet treba da se nalazi od
početka do kraja seneda;
2. Da su svi prenosioci u senedu hadisa čestiti i pošteni.To podrazumijeva da je svaki
prenosilac
a) musliman, shodno riječima Uzvišenog Allaha: ...s kojima ste
kao svjedocima zadovoljni1. Sa nemuslimanom kao svjedokom
musliman ne može biti zadovoljan. A ako ne može sa njim biti
zadovoljan kao sa svjedokom, kako može biti zadovoljan da mu on
prenosi vjeru. Dakle, uvjet je da su svi prenosioci u senedu hadisa
muslimani.
b) punoljetan - maloljetna osoba je po šerijatu oslobođena i obaveza i
odgovornosti. Imajući u vidu da je hadis Allahova Poslanika,
s.a.w.s., vjera, on se ne može prihvatiti od maloljetne osobe;
c) pametan - umno bolesna osoba, isto kao i maloljetna, nema
odgovornost, te se ni od nje hadis ne može prihvatiti.
d) bogobojazan - shodno riječima uzvišenog Allaha:
O vjernici; ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest
dobro je provjerite da u neznanju nekome zlo ne učinite pa da se
zbog onoga što ste učinili pokajete2.

Bogobojaznim se smatra onaj koji ne laže, ne čini velke grijehe i

ne ustrajava u činjenju manjih grijeha. Hadiski učenjaci nisu prihvatali
hadis niti od jednog prenosioca za kojeg su utvrdili da je makar jednom u
životu slagao, i da je svjesno učinio neki haram ili propustio farz, ako se
iskreno nije pokajao. Od osobe koja je bila sklona laži nisu prihvatali
hadise ni nakon njenog pokajanja.

e) da ne krši norme islamskog ponašanja - većina hadiskih učenjaka nije

prihvatala hadis od čovjeka koga su vidjeli da, na primjer,
ulazi lijevom nogom u džamiju i da obavlja malu nuždu na putu i sl...

1
El-Bekara, 282. ajet
2
El-Hudžurat, 6. ajet
6
3. Da su svi prenosioci u senedu hadisa tačni i precizni - do te mjere da su u stanju sve što
jedanput čuju doslovno upamtiti, ukoliko usmeno prenose, odnosno tačno i bez grešaka
zapisati ukoliko to čine pismenim putem, i to doslovno drugom prenijeti.
4. Da nijedan od prenosilaca u njegovu senedu ne protivurječi drugom pouzdanom raviji.
Ukoliko se desi da jedan prenosilaca o istoj temi i događaju priča drukčije od drugog
pouzdanog ravije, i, pak, ravije koji je pouzdaniji od njega - hadis koji on priča
će automatski postati slab ukoliko se ne nađe neko kompromisno objašnjenje među njima.
5. Da preneseni hadis nema kakvih mahana i nedostataka koji se na prvi pogled ne
primjećuju. Bilo je dosta slučajeva da hadis ispuni sve prethodne uvjete vjerodostojnosti, a
onda neki hadiski ekspert otkrije u njemu kakav skriven nedostatak zbog koga hadis
postane slab.

Na primjer: Svi su hadisi koje je prenio Hasan el Basri od Omera b. El-Hattaba zbog ovog
uzroka postali slabi i ako na prvi pogled izgledaju vjerodostojni. Učenjaci su otkrili da je
Hasan el-Basri, koji je vremenski dočekao Omera b. El-Hattaba, imao svega dvije godine kad
je Omer b. El-Hattab umro, a dijete od dvije godine nije bilo u stanju upamtiti te hadise. Svaki
hadis koji ispuni spomenutih pet uvjeta smatra se sahih-hadisom. Hadiski, usul-fikhski i
fikhski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je sahih hadis argument po kome je svaki
musliman dužan postupiti, svejedno da li je prenesen pojedinačnom ili, pak,
mutevatirpredajom.

Vrste sahih-hadisa:

Učenjaci dijele sahih-hadis na dvije vrste:

1. Hadis koji je sam po sebi vjerodostojan, odnosno hadis koji ispunjava gore
spomenute uvjete. Primjer za hadis koji je sam po sebi vjerodostojan:

El-Buhari kaže: "Ispričao nam je Abdullah b. Jusuf: 'Obavijestio nas je Malik

prenijevši od Ibn Šihaba, on od Muhammeda b. Džubejra b. Mut'ima, a on od svoga oca, koji
je kazao: 'Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je na akšamskom farzu učio suru Et-
Tur."' Ovaj hadis je sahih jer ispunjava svih pet uvjeta vjerodostojnog hadisa, i

2. Hadis koji je vjerodostojan zbog drugog hadisa, odnosno hadis koji ne

ispunjava spomenute uvjete, ali je došao u više predaja, te je zbog mnoštva tih
predaja postao sahih.

7
 Naime, ova vrsta sahih hadisa je, u osnovi, hasen hadis, pa čak nekada i dif ali je
došao u mnogo predaja koje ga uzdižu na rang sahih-hadisa.

Sahih hadis je onaj hadis kojeg prenosi čvrst vjernik (adil) i osoba dobrog pamćenja i
prenosi hadis u podpunosti (dabit), bez primjesa kontradiktornosti (susuza) i mahana (ileta).
Stepenova ili kriterija sahih hadisa je više:

1. Najveći stepen je hadis oko kojeg se slažu i Buharija i Muslim (tzv Mutefekun alejh)
2. Hadisi koje bilježi Buharija
3. Hadis kojeg bilježi Muslim
4. Hadisi koji zadovoljavaju uslove Buharije i Muslima ali ga oni nisu spomenuli
5. Hadis koji ima uvjete Buharije ali ga on nije spomenuo
6. Hadis koji ima uvjete Muslima ali ga on nije spomenuo
7. Hadis koji zadovoljava uvjete sahiha ali se nalazi u drugim zbirkama

2.2. HASEN HADISI

Hasen hadis ima iste uvjete kao i sahih. Odnosno da je prenosioc adil (čvrst vjernik), s tim
sto ima manji stepen strogoće, poput da je prenosioc povjerljiv al ne zna prenijet u potpunosti
(saduk). I zbog te mahane prenosioca hasen hadis je na manjem stepenu od sahiha, jer u
sahihu je prenosioc dabit.

Po pitanju uzimanja propisa i primjenjivanja onoga sto hadis nalaže, i sahih i hasen imaju
istu vrijednost tj. prihvaćaju se kao validni dokaz u potpunosti.
Sto se tiče hasen hadisa nisu pravljene posebne zbirke za njih, s tim da ih najviše ima u Ebu-
Davudovom i Tirmizijinom sunenu.

Hasen hadisa po vrijednosti ima više i to :

HASEN LI ZATIHI (dobar sam po sebi)

To je hadis koji ima spojen sened (lanac prenosenja), čije su ravije (prenosioci) čvrsti
vjernici (adili), ali sa slabim dabtom (pamćenjem) sve do kraja prenošenja bez su šusuza
(kontradiktornosti) i ileta (mahana).

8
 SAHIH LI GAJRIHI (tačan na osnovu drugog)

Ustvari to je hadis hasen li zatihi, ali je došao putem više rivajeta, koji potvrđuju jedan
drugog i ovaj hadis podižu na stepen sahih li gajrihi. Ovaj hadis ne ispunjava uvjet sahiha, ali
ima više rivajeta koji ga potvrđuju i zbog toga je sahih li gajrihi.

HASEN LI GAJRIHI

To je hadis čiji je sened slab, međutim dolazi putem više rivajeta a slabost u senedu nije
što je njegov ravija lažov ili griješnik. Po pitanju kriterija i vrednovanja, po ovom hadisu
ulema je postavila dva uvjeta:

 da sam hadis ima više razlicitih rivajeta dolaska koji ga potvrđuju

 da slabost tih hadisa nije što su ravije lažovi ili griješnici

Sto se tiče hasen hadisa nisu pravljene posebne zbirke s tim da se najveći broj ovih
hadisa nalazi u Ebu Davudovom i Tirmiziovom sunenu.

2.3. DAIF HADISI

Daif hadis je hadis kod kojeg se nisu našli uvjeti i svojstva, sahiha ili hasen hadisa, to

je slabost hadisa bilo da u lancu prenosilaca fali jedan prenosilac, ili je jedan od prenosilaca

nepoznat, ili prekinut sened ili neka druga slabost. Takvi hadisi se smatraju daif hadisima.

PROPISI RADA PO DAIF HADISIMA

Učenjaci propise rada po daif hadisu djele na 3 mišljenja:

1) Daif hadis se ne koristi ni učemu od Islama (akida,fikh...) jer je dovoljan sahih hadis. Ovog

stava su Jahja ibn Main, Šejh imama Buharije, Imam Buharija, Muslim i dr. muhadisi.

2) Daif hadis se uzima za one oblasti za koje ne postoje jači dokazi (sahih il hasen)

3) Daif hadisi se koriste kod mustehaba, u podstreku a i u zastrašivanju, a za ovo korištenje se

navode uvjeti.

9
Ibn Hadzer spominje ove uvjete:

 da hadis nije puno slab

 da u sahih sunetu postoji osnova onom sto donosi daif hadis

 da onaj koji pratikcira daif hadis ne vjeruje da je to od Poslanika s.a.w.s

Većina uleme smatra da je prvo mišljenje najispravnije tj. da se ne radi ništa po daif

hadisu, da se isti ne koristi, i kažu da ne vjeruju da je to radio poslanik s.a.w.s i ne treba da

bilo ko drugi radi po daif hadisu.

3. IMAM BUHARI I NJEGOV “DŽAMIUS – SAHIH”

Ebu Abdullah Muhammed ibn Ismail ibn Mugire el – Džufi el – Buhari, priznati
hadiski učenjak, šerijatski pravnik i mudžtehid, rođen je u petak, poslije džume - namaza,
194. godine po Hidžri u Buhari. Potiče iz ugledne porodice koja je dala nekoliko istaknutih
učenjaka.

Jedno je vrijeme, pored najveće želje, morao prekinuti naukovanje zbog bolesti očiju.
Bolest se pogoršala do te mjere da je potpuno obnevidio. Pošto u to vrijeme nije bilo stručnih
ljekara za bolesti takve vrste, Buharijevoj majci nije preostajalo ništa drugo, nego da se obrati
Allahu dž.š. i moli za njegovo ozdravljenje. Molila je svakodnevno, ne gubeći ni za trenutak
nadu u Njegovu milost. Jedne noći je u snu vidila Ibrahima a.s. , kako joj reče da se ne žalosti,
jer će joj sin ozdraviti i progledati. To se ubrzo iza toga i ostvarilo, Buhari je potpuno
ozdravio i progledao. Ovaj slučaj je bio uzrok da neki učenjaci kažu da je Allah dž.š. odabrao
Buharija za zaštitnika Resulullahove a.s. tradicije.

Kada je Buhari napunio šesnaest godina sa majkom i bratom Ahmedom odlazi u Mekku
da obavi hadždž. Nakon obavljenog hadždža, Ahmed i majka se vraćaju kući, a Buhari je
ostao u Mekki da kod tamošnjih učenjaka produbljuje znanje u hadisu. Dok je boravio u
Mekki često je odlazio i u Medinu i od medinskih učenjaka slušao hadis. U krugu dva harema
započinje sa pisanjem čuvenog “DŽAMIUS – SAHIHA”. U želji da što bolje upozna hadis i

10
hadijsku nauku, Buhari obilazi sve značajnije naučne centre. Dolazi u kontakt sa
najeminentnijim hadiskim stručnjacima s kojima vodi rasprave i traži njihova mišljenja u
pogledu stručnih ocjena. Boravio je u Šamu, Egiptu, Hidžazu, Basri, Kufi, Horasanu i
Bagdadu. 250. godine po Hidžri odlazi u Nejsabur. Sve vrijeme koje je proveo tamo Buhari
maksimalno koristi za predavanja iz hadisa. Njegovim predavanjima prisustvovalo je hiljade
ljudi. Među slušaocima su redovno bili njegovi raniji učitelji.

Nakon izvjesnog vremena Buhari je bio prisiljen da napusti Nejsabur i otputuje u svoje
mjesto Buharu. Jednog dana ga tamošnji namjesnik Zuhali poziva na dvor da njemu i
njegovim sinovima predaje njegov “DŽAMIUS – SAHIH”. Buhari je odbio taj poziv, uz
obrazloženje da on ne želi poniziti nauku time što će je odnijeti pred vladarska vrata, nego
ukoliko namjesnik, sa svojim sinovima, želi da sluša njegov “DŽAMIUS – SAHIH”, neka
izvoli prisustvovati predavanjima sa ostalim svijetom. Tada je bio prisiljen da napusti rodno
mjesto i krene prema Samarkandu. Na putu prema Samarkandu, u mjestu Hartenek, Buharija
zatiče smrt 256. godine po Hidžri.

Buhari je napisao veliki broj djela iz hadisa, fikha i drugih grana islamskih znanosti.
Najpoznatija su mu sljedeća djela: “DŽAMIUS - SAHIH”, “EL - EDEBUL – MUFRED”,
“ET - TARIHUL KEBIR”, “ET - TARIHUL – VESIL”, “ET - TARIHUS – SAGIR”,
“DŽAMIUL – KEBIR”, “ESMAUS – SEHABE”.

“DŽAMIUS – SAHIH”

Najznačajnije djelo koje je Buhari ostavio iza sebe bez sumnje je njegov ”DŽAMIUS –
SAHIH”, kod nas poznat kao “SAHIHUL BUHARI”. To je prva zbirka naslova, isključivo
nastala od vjerodostojnih hadisa. Sve ranije zbirke, koje su napisane prije “DŽAMIUS –
SAHIHA”, sadržavale su sve kategorije hadisa. Zbog toga su one, na izvjestan način, bile
nedostupne ljudima koji nisu stručnjaci u poznavanju hadiske nauke obzirom da nisu mogli
znati šta je u tim djelima pouzdano i dobro, a šta slabo i apokrifno.

Da bi omogućio širem krugu ljudi bavljenje hadisom i njegovom praktičnom primjenom,

Buhari je odlučio da napiše ”DŽAMIUS – SAHIH” sa isključivo autentičnim hadisima. Po
mišljenju učenjaka, dva su motiva rukovodila Buharija da napiše ovo djelo :

1. Prijedlog poznatog učenjaka i jednog od njegovih učitelja Ishaka ibn Rahivejha koji je na
jednom skupu učenjaka, na kome je prisustvovao i Buhari, rekao: “Kako bi bilo da neko od

11
vas napiše jednu sažetu zbirku u koju će sabrati isključivo vjerodostojne hadise.” “Taj
prijedlog mi se dopao, pa sam se odlučio da pišem ”DŽAMIUS – SAHIH” – veli Buhari.

2. San Buharija u kojem je vidio kako pred njim stoji Allahov Poslanik a.s. , a u njegovoj ruci
lepeza kojom ga štiti i brani. Upitao je neke ljude koji su se bavili tumačenjem snova o
značenju tog sna, a oni mu rekoše da taj san znači da Buhari treba da hadis Allahovog
Poslanika a.s. štiti od podvala i laži.

Pisanje ”DŽAMIUS – SAHIHA” Buhari je počeo u Poslanikovoj a.s. džamiji, za

boravka u Medini. Na njemu je radio punih šesnaest godina. Nije nijedan hadis zapisao u ovo
djelo dok ga ne bi temeljito izučio, konsultovao sve poznate učenjake, a potom se okupao i
klanjao dva rekata istihare - namaza. Sve je to činio iz opreznosti, kako u djelo ne bi ubilježio
hadis koji nije vjerodostojan. Pri izboru hadisa bio je veoma kritičan. Naročito je njegova
kritičnost došla do izražaja kada su bile u pitanju muannan predaje. Za razliku od Muslima i
drugih učenjaka koji su se kod prihvatanja ovakvih predaja zadovoljavali da, pored općih
uvjeta što ih prenose ljudi koji su vremenski dočekali svoje prethodnike, Buhari nije prihvatao
nijedan ovakav hadis, bez obzira što su svi prenosioci pouzdani, precizni i dosljedni u
prenošenju, dok nije ustanovio da se svaki prenosilac pored toga što je vremenski dočekao
svog prethodnika, sa njim i susreo i od njega hadis izravno čuo. Osim toga Buhari u svoj
”DŽAMIUS – SAHIH” bilježi samo one hadise koji su najvjerodostojniji, koje od Allahovog
Poslanika a.s. pričaju od pouzdanih, najpouzdaniji prenosioci.

Buhari je ”DŽAMIUS – SAHIH” napisao u 97 dijelova (kitaba). Prvi dio govori o

početku Objave Allahovom Poslaniku a.s., drugi o vjerovanju, treći o nauci, četvrti o čistoći
itd. Posljednji dio govori o tevhidu. Ovo djelo je podijelio na poglavlja, kojih po nekima ima
3730, a po nekima 3450.

Pošto je Buhari bio vrhunski hadiski stručnjak, islamski pravnik i teolog, on je djelo
obogatio kur’anskim citatima, šerijatsko - pravnim gledištima, te brojnim drugim mudrostima,
logičkim stavovima i zaključcima. Stoga što djelo u sebi sadrži gore navedeno, ne može se
smatrati samo hadiskom zbirkom u klasičnom smislu riječi. Pored toga, ona je šerijatsko –
pravno djelo, a ujedno i komentar na hadise koje u sebi sadrži. Buhari, za razliku od ostalih
učenjaka, nije imao namjeru da samo tematski sabere hadise sa senedom. On uz hadise želi da
ukaže na njihov smisao i sadržaj, da iz njih izvuče prava rješenja i iznese mudrosti i
preporuke, a samim naslovom iznosi sadržaj i smisao sadržan u njemu.

12
 Ovakav način zbirki je veoma koristan, a u isto vrijeme i nepraktičan. Koristan je zbog
toga što nam pisac, pored hadisa ukratko objašnjava i njihov smisao, i daje meritorna rješenja
i odgovara na mnoga pitanja, a uz to iznosi brojne mudrosti i logične zaključke. Nepraktičan
je, jer nam Buhari, kada je riječ o njegovom ”DŽAMIUS – SAHIHU”, ne bilježi sve hadise
na određenu temu na jednom mjestu, te zbog toga nije moguće znati da li na tu temu ima i
drugih hadisa, koji se sa citiranim međusobno dopunjuju, objašnjavaju, konkretiziraju i sl.

Pored navedenog, Buhari je, ovakvim metodom, bio na izvjestan način primoran da
ponekad parcijalno citira određene hadise, te da u djela zabilježi mnoge metabi, muallek i
munkati’ predaje.

4. MUSLIMOV „SAHIH”

Ebul Husejn Muslim ibn Hadždžadž ibn Muslim El – Kušejri En – Nejsaburi, je

poznati učenjak, Imam i Šejhul – Islam u hadisu. Rođen je 204. godine po Hidžri u gradu
Nejsaburu. Po rodnom mjestu prozvan je En – Nejsaburi, a naziv El – Kušejri dobio je po
plemenu iz kojeg je ponikao. Vrlo rano se počeo interesovati za nauku. Još u mladosti osjećao
je posebnu ljubav prema hadisu. Prisustvovao je medžlisima hadisa, koje su vodili učenjaci
njegovog kraja. Do četrnaeste godine odslušao je predavanja mjesnih muderrisa, a potom
kreće u svijet.

Muslim je najviše vremena proveo uz Buharija, koga je visoko poštovao i cijenio. Od

njega je najviše i naučio o hadisu, pa za kratko vrijeme i Muslimovo ime postaje poznato. O
njemu se pričalo sa naglašenim uvažavanjem. Po povratku u rodni kraj, počeo je predavati
hadis.

U hadiskoj nauci Muslimu pripada visoko mjesto. Slovio je kao Imam, Hafiz,
Hudždže, Hakim i Šejhul - Islam u hadisu. Bio je svestran, poznavao je hadiske nauke, tako
da nije bilo grane u hadisu iz koje nije napisao djelo, a u nekim disciplinama nadmašio je i
svog učitelja – Buharija. Zbog toga svega bio je cijenjen i uvažavan među učenjacima hadisa.
Ahmed ibn Seleme kaže da su Ebu Zu’ ra Er – Razi i Ebu Hatem Er – Razi Muslima stavljali
ispred svih učenjaka svoga vremena. Ebu Kurejš tvrdi da su na ovome svijetu samo četiri
istinska Hafiza hadisa, a među njih ubraja i Muslima.

13
 Ebu Amr ibn Hamadan kaže da je pitao Ibn Ukadeta ko je učeniji: Buhari ili Muslim,
te ko od njih dvojice zna više hadisa, pa mu je odgovorio: “Buhari je Imam i Muslim je Imam
u hadisu “.

Muslim je, iza sebe, ostavio više djela. Neki kažu da je napisao preko 20 djela iz
hadisa. Spomenimo najznačajnije: “EL – MUSNEDUS – SAHIH”, “EL – MUSNEDUL –
KEBIRU ALEL RIDŽALI” i “EL – DŽAMIUL - KEBIRU ALEL EBVAL”, “KITABU
MEN LEJSE LEHU ILLA RAVIN VAHIDIN” itd.

Biografi Muslima bilježe interesantnu priču za njegovu smrt: “Dok je jednom

prilikom držao predavanje iz hadisa, neko od prisutnih ga je pitao za hadis koji Muslimu nije
bio poznat. Muslim je, na to, otišao kući, upalio svjetiljku i cijelu noć tragao za tim hadisom.
Usput je jeo hurme koje mu neko darovao. Pred sabah je pronašao traženi hadis, a i posuda sa
hurmama bila je prazna. Kažu da su mu te hurme naudile. Počeo je poboljevati, i od te je
bolesti i preselio na Ahiret.” Muslim je umro u selu Nasr Abu, nedaleko od Nejsabura 261.
godine po Hidžri.

Najznačajnije djelo koje je Muslim napisao, i koje mu je donijelo ugled i slavu u

znanstvenom svijetu, bez sumnje je “MUSNEDUS – SAHIHU”, više poznato kao
“MUSLIMOV SAHIH”. Petnaest godina je radio na njemu. To je zbirka vjerodostojnih
hadisa, koja je po vjerodostojnosti iza Buharijevog “Sahiha”. Neki je ravnaju sa Buharijevom
zbirkom, a neki joj daju prednost nad njom.

Od učenjaka, koji ovu zbirku stavljaju ispred Buharijeve, je i Ebu Ali En – Nejsaburi,
Hakimov učitelj. On kaže: “Pod ovim nebeskim svodom nema pouzdanije zbirke od
Muslimovog “Sahiha”. Na šta je on mislio, kada je rekao ove riječi, ni mnogim učenjacima i
teoretičarima do danas nije jasno. Mišljenja i za, i protiv, su se isprepletala, a bilo kako bilo,
za nas je mjerodavno mišljenje većine, koja Buharijevu zbirku, po vjerodostojnosti, stavlja
ispred svih hadiskih zbirki - pa i ispred Muslimove, iako su i jedna i druga po
vjerodostojnosti sasvim blizu. Muslim je svoj “Sahih” napisao po poglavljima. U njemu je, ne
računajući one koji su tokom djela više puta ponavljani, zabilježio oko 4000 hadisa, a neki
kažu 3000 i nekoliko. Sa ponovljenim, u Muslimovom “Sahihu” ima oko 10000, a neki kažu
12000 hadisa. Hadise sabrane u “Sahihu”, Muslim je izabrao iz 300000 hadisa, koje je
poznavao.

14
 Muslim je rekao: “Nisam sve vjerodostojne hadise koje sam poznavao zabilježio u
svoj “Sahih”. U njemu sam zabilježio samo one koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti kod
svih učenjaka.” Pošto je završio djelo, dao ga ja na uvid poznatom učenjaku i svom
savremeniku Ebu Zur’a Er – Raziju, da ga on pregleda. Sve hadise, na koje mu je skrenuo
pažnju da imaju u sebi mahane, ukoliko je to i dokumentovao, Muslim je izbacio, dok je
hadise na koje nije imao primjedbi zadržao.

U predgovoru svog “Sahiha” Muslim je naglasio da u zbirku želi sabrati isključivo

vjerodostojne hadise. Takav se zaključak da izvesti i iz njegove zbirke “EL – MUSNEDUS –
SAHIH” (“Vjerodostojnost hadisa sa punim senedom”).

Muslimova zbirka se odlikuje nad Buharijevom u tome što je Muslim sve hadise
sabrao na jednom mjestu po temama i nije ih parcijalno iznosio po poglavljima, i što on na
jednom mjestu navodi više predaja jednog hadisa, što nije slučaj sa Buharijem.

15
 ZAKLJUČAK

Zlatno doba hadisa, poznatije kao doba “KUTUBUS – SITTE”, je period u kojem su
vjerodostojni (sahih) hadisi sabrani i raspoređeni u poglavlja. Tada su sačinjene glavne
hadiske zbirke, djela Buharija, Muslima, Tirmizija, Ebu Davuda, Nesa’ija i Ibn Madžea.
Stručnjaci iz kasnijih perioda radili su uglavnom na dotjerivanju, tumačenju i sažimanju
poznatih hadiskih zbirki, kao npr.

- Humejdi raspoređuje dva sahiha po sistemu dva musneda.

- El – Esir svih šest zbirki “KUTUBUS – SITTE” raspoređuje po poglavljima.

- Sujuti sastavlja veliku zbirku pod naslovom “DŽAMIUL KEBIR” od šest

najpoznatijih zbirki hadisa, deset musneda i drugih hadiskih djela.

Ključno obilježje ovih velikih kapaciteta hadisa je to, da se nisu zadovoljili slušanjem
i izučavanjem hadisa samo preko mjesnih učenjaka hadiskih nauka ili obližnjih mjesta, nego
su putovali u daleke zemlje islamskog svijeta u potrazi za znanjem. Želja im je bila da njihovo
obrazovanje bude što neposrednije i izvornije.

Zahvaljujemo Allahu dž.š. koji je podario ovakve velikane, koji su zaštitili hadis od
bilo kakvih podvala i laži. Zato smo mi danas u mogućnosti da iščitavamo tradiciju Allahovog
Poslanika s.a.w.s., čistu.

16
 LITERATURA

1. Uvod u hadiske znanosti, Dr. Omer Nakičević, Sarajevo, 1996. godine

2. Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karalić , Novi Pazar, 2010. godine.

17