Šta ruši islamsko bratstvo

Hvala pripada samo Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je

salavat i selam na najčasnijeg, najodabranijeg, najpotpunijeg,
najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na
njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji ga slijede u
dobru do kijametskog dana.

Ljubav u ime Allaha dž.š., je najjača nit koja može povezati dvije
osobe. Koliko je bitno voljeti se u ime Allaha dž.š., govori nam i hadis
Allahovog Poslanika s.a.v.s., kada je, govoreći o onima koje ce Allah
staviti u svoj hlad onda kada ne bude drugog hlada osim Njegovog
spomenuo je i dvojicu ljudi koji su se na dunjaluku voljeli u ime Allaha,
na tome se sastajali i na tome se i rastajali.

Možemo konstatovati da je ovakvih pojava sve manje među nama, da

se sve vise poštujemo i volimo u ime interesa, ugleda, casti i polozaja,
a sve manje u ime Allaha.

Zasto je to tako? Sta je to sto rusi i razgradjuje tu bratsku ljubav? Sta

nas sprecava da se volimo iskreno i da budemo doista braca i sestre
kao sta nas je Allah u Kur’anu i nazvao?

Danas cemo govoriti o svemu onome sto utice na nase odnose, na

razvijanje ili slabljenje međusobne ljubavi.

Prva stvar koja najvise utice na nas i koja rusi nasu ljubav jeste
napustanje poruka Kur’ana i Sunneta ili bolje receno odaljavanje od
vjere islama i njegovih nacela. Allah Uzviseni kaze sljedece: “O
vjernici, klonite se mnogih sumnjicenja, jer su zaista neka
sumnjicenja grijeh. Nemojte jedne druge spijunirati. Nemojte
jedne druge ogovarati... O vjernici, nemojte se jedni drugima
izrugivati... nemojte se ruznim nadimcima dovikivati... itd.

Ovo su sve propisi islama koji nam pomazu da ocuvamo ljubav

izmedju nas, ali kada mu’mini ostave ova kur’anska nacela neminovno
ce se umjesto ljubavi pojaviti mrznja. Zamislimo da saznamo da nas
neko sumnjici bez ikakve osnove, da nas optuzuje za ovo ili ono.
Zamislimo da znamo da nas neko spijunira i da prati sta mi radimo.

Zamislite sta biva kada saznamo da nas neko gibeti, da dok je na

sijelu sa svojim drustvom prica o nama iznoseci i sto jeste i sto nije.
Kako bi se osjecali da nam se neko izruguje, da nas doziva ruznim
nadimcima?

Vallahi sve ovo spomenuto je siguran recept za unistenje ljubavi

medju nama. Ne mozes i da hoces voljeti onoga ko te spijunira, ko ti
radi o glavi. Kako da ga volis onoga ko te gibeti, sumnjici te, potvara,
zavidi ti, ili te pak mrzi.

Druga stvar koja rusi bratsku ljubav jeste ljubav prema dunjaluku.
Allahov Poslanik s.a.v.s., kaze: “Budi zahid u dunjaluku (ne tezi
mu) voljece te Allah, budi zahid spram onoga sto je u rukama
drugih voljece te ljudi.” Veoma je interesantno da u bogatim
zemljama ima vise mrznje, a manje ljubavi. Vise egoizma, a manje
altruizma. U siromasnim zemljama mozemo vidjeti da se ljudi vise
vole nego li u bogatim.

Treca stvar koja razgradjuje ljubav u ime Allah jesu grijesi. Kaze
Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Nece se dvojica zavoljeti u ime Allaha,
a zatim se posvadjati, (nece nestati te ljubavi izmedju njih)
osim zbog grijeha koji je jedan od njih pocinio.” Grijesi su doista
brana koja nas sprecava da se međusobno iskreno volimo. Mi se
upravo i volimo zato sto se trudimo da ne grijesimo. Ne moze jedan
vjernik voljeti grijeh niti osjecati naklonost prema grijesniku. Nas
Poslanik s.a.v.s., je cesto molio Allaha: “Boze nas, omili nam iman,
islam i ihsan, a omrzni nam nevjerstvo, grijesenje i
nepokornost.” Sve dok se nasa srca ovako ne izgrade, dok ne
budemo prezirali grijeh, a voljeli iman i pokornost necemo moci proci
se grijeha.

Cetvrta stvar jeste ne pridrzavanje bontona, kulture i edeba u

dijalogu, u razgovoru i medjusobnoj komunikaciji. Primjecuje se da
prilikom naseg medjusobnog dijaloga znamo koristiti teske pa cak i
uvredljive rijeci. Oni sa manje kulture i edeba posezu i za psovkama i
ruznim izrazima. Allah dž.š., kada nas poziva da se obracamo
sljedbenicima Knjige – jevrejima i kršćanima - trazi od nas da na
najljepsi moguci nacin sa njima pričamo i raspravljamo. Kada ovo trazi
spram sljedbenika Knjige sta je onda sa nama muslimanima - bracom i
sestrama. Kakvi bi mi onda trebali mi biti jedni spram drugih. Jedan od
nasih dobrih prethodnika - kada bi mu neko citirao hadis - ne bi ga
prekidao sve dok ovaj ne zavrsi s hadisom iako sam kako ovaj kaze
znao za taj hadis i prije nego se ovaj rodio. Kod nas je stvar obrnuta.
Ako nesto znamo odmah se trudimo da prekinemo onoga ko to prica
kako bi mu stavili do znanja da i mi to znamo.
Peta stvar koja je pogubna za islamsko bratstvo je ljubav prema
raspravljanju, dokazivanju i svadji. Ima ljudi koji po svaku cijenu zele
da dokazu da su u pravu. Ako treba on ce i citavu noc utrositi dok ne
dokaze ispravnost svojih stavova koji ponekad i nisu u redu, ali zelja
za raspravom i dokazivanjem ga tjera da brani sebe i svoje stavove pa
makar i ne bio u pravu. Ljubav prema raspravi i svadji nema mjesta u
islamskom ahlaku. U hadisu kojeg biljezi imam Buhari rhm., kaze
Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Najmrzi covjek Allahu je drski i
zajedljivi svadljivac, (onaj koji se stalno raspravlja).”

Raspravljanje je najgore onda kada je upereno protivu Allahove vjere

tj. Kada je u pitanju poricanje Allahovih ocevidnih dokaza. Oni koji
vole raspravu to je znak njihove zablude i dalaleta. Kaze Allahov
Poslanik s.a.v.s.,: ”Ni jedan narod nije zalutao nakon sto je bio
na uputi a da prije toga nije poceo raspravljati.”

Odustajanje od svadje je znak imana i lijepog ahlaka. Tako Allahov

Poslanik s.a.v.s., kaze: “Ja garantujem kucu u podnozju dzenneta
onome ko ostavi raspravu pa makar bio u pravu. Ja garantujem
kucu u sredistu dzenneta onome ko ostavi laz makar i u sali. Ja
garantujem kucu na najvisim stupnjevima dzenneta onome ko
bude imao lijep ahlak”.

Svaka svadja je pokudjena, jer u njoj nema hajra a ujedno unistava i

ljubav. Zato draga braco trebamo voditi racuna o osjecajima svoga
brata muslimana i paziti sta i kako govorimo, jer rijec kada jednom
izadje iz usta vise je nikada ne mozemo nazad vratiti.

Svakako da bratstva nece biti sve dok mi ne shvatimo koliko je ono

bitno i dok se ne budemo borili da ono zazivi medju nama i dok ne
budemo se cuvali svega onoga sto ga unistva i razgradjuje.

Molim Allah Uzvisenog da nas ucini pravom bracom i sestrama, da se

volimo u ime Allaha i da budemo od onih koji ce se na tome sastajati i
na tome se rastajati. Amin.

Šta razgradjuje islamsko bratstvo

II dio hutbe

U prvoj hutbi smo govorili o faktorima koji razgradjuju islamsko

bratstvo. Spomenuli smo da je na prvom mjestu odstupanje od
islamskih nacela tj. odstupanje od Kur’ana i Sunneta.
Zatim smo spomenuli na drugom mjestu ljubav prema dunjaluku koja
zasljepljuje covjeka do te mjere da je spreman zbog ovodunjaluckih
dobara ne samo prekinuti odnos sa svojim bratom, nego cak i sa
ocem, majkom, bracom i sestrama. Treca stvar koja nas sprecava da
se iskreno volimo jesu grijesi. Cetvrta stvar koja razgradjuje islamsko
bratstvo jeste ne pridrzavnaje edeba bontona i kulture u dijalogu i
peta o kojoj smo govorili prethodne hutbe jeste raspravljanje, zelja za
svadjom i dokazivanjem.

Ovdje moram naglasiti i to kada se govori o raspravi da to ne znaci da

covjek uopste ne smije raspravljati, cak sta vise nekada smo duzni da
iznesemo svoje misljenje. Nije svaki dijalog ili rasprava pokudjena.

Da je to tako svjedoce nam i Allahove rijeci kojima nas poziva da

druge pozivamo u islam i da sa njima na najljepsi nacin polemisemo
kako bi pridobili njihova srca. Uzviseni Allah kaze: “Pozivaj na put
svoga Gospodara mudroscu, lijepim vazom, i na najljepsi nacin
sa njima polemisi.”(En-Nahl, 125)

Polemiku koju Allah zabranjuje jeste ona kada covjek raspravlja o

stvarima za koje se zasigurno zna da su halal ili haram, ili da govori o
onome sto uopste ne zna ili o čemu uopšte nema pojma. Allah kaze:
”Ne govori ono o cemu pojma nemas…” (El-Isra’, 36)

Rasprava bez argumenata je jalova rasprava, i ako ti je cilj da

raspravom dokazes koliko si pametan, da nametnes svoj stav i
ubjedjenje, da se time uzdignes iznad ostalih, zasigurno da ulazis
medju one koje Allah ne voli. U dijalog se ulazi sa pouzdanim i
provjerenim cinjenicama, sa dokazima, i sa nijjetom da se okoristis od
te rasprave i priče bez obzira bilo tvoje misljenje ispravno ili ne.

Sesta stvar koja rusi islamsko bratstvo jeste stalna kritika drugog i
zelja za kritiziranjem. Od velike je mudrosti da se covjek ponekad
napravi da nesto nije cuo ni vidio kod svoga brata, neku njegovu
gresku ili neki njegov ispad. To je od velike mudrosti i pedagoskih
odgojnih metoda u odgajanju generacija. Nazalost kod nas se osjeca
prevelika zelja za kritiziranjem svega i svakoga. Cim neko napravi
samo malu gresku mi ga uzmemo na nisan i jedva cekamo kada cemo
mu tu gresku nabiti na nos i skociti mu za vrat.

Pogotovu kritiziranje djeluje razarajuce na islamsko bratstvo ako

covjek ne pazi na edeb i bonton prilikom obracanja svome bratu ili
sestri. Ako ces nekoga da kritikujes prvo moras da pogledas samoga
sebe, da li si ti cist od onoga sto prebacujes svome bratu. Ako hoces
nekoga da kritikujes moras tom kritikom imati za cilj popravljanje a ne
rusenje, spajanje a ne razdvajanje. Moras znati da tvoja kritika mora
biti samo dobronamjerna, a nikako zlonamjerna.

Kada upucujes kritiku svome bratu potrudi se da vas niko ne cuje,

samo ti i tvoj brat. I ja bih ovakav pristup prije nazvao savjetovanjem,
a ne kritiziranjem.

U danasnje doba ne trebaju nam oni koji stalno kritiziraju, nego oni
koji savjetuju, jer savjet je uvijek dobronamjeran, a ujedno to je
Allahov imperativ nama mu’minima.

Kloniti se treba kritiziranja u drustvu kako ne bi povrjedili osjecaje

nase brace i sestara. Allahov Poslanik s.a.v.s., je kada je govorio o
zenama da ce one biti najbrojnije u dzehennemu naveo razlog, a to je
da nijecu ucinjeno dobro, tako ako bi muz citav svoj zivot cinio joj
dobro, a samo jednom napravio neki propust ili grjesku, zena kaze:
“Nisam nikad od tebe nikakva dobra vidjela.”

Bojim se da smo i mi postali isti ovakvi. Cim neko samo jednom

pogrijesi spremni smo mu odmah reci da nikada nista dobrog nije
uradio. Vallahi, moramo se nauciti jednom pravilu koje ce zasigurno
uroditi ljubavlju medju nama, a to je da naucimo uputiti kritiku a da se
nas brat na nas ne naljuti. Reći istinu, a ne povrijediti njegova
osjecanja. Ne smijemo ići metodom: Ja cu njemu reci istinu pa bas me
briga sta ce on! Naprotiv, i kada se istina saopstava mora se voditi
racuna kako je reci. Lahko se posvadjati, ali nama mu’minima i
muslimanima to nije cilj.

Nama treba da bude cilj mir, sloga, ljubav i oprastanje. Allahov

Poslanik s.a.v.s., kaze: “Trazi svome bratu opravdanje i do
sedamdeset puta.”

Ako tvoj brat pogrijesi, nesto ne uradi, pokusaj da mu nadjes

opravdanje, pa tek onda da ga koris i kritikujes.

Kaze Fudajl ibn Ijjad: Hrabrost i odvaznost jeste da predjes preko

gresaka svoje brace, zato sto stalna kritika kida veze ljubavi.

Medjutim, moramo znati da ima stvari nad kojima ne smijemo sutiti,

gdje moramo odgovoriti i kada moramo kritiku ili savjet uputiti. Kada
se cine grijesi ili opetuju neke grjeske, nasa je duznost da ih
sprijecimo u prvom redu nasim rukama, ako to ne mozemo onda
jezikom, tj, savjetom i dobronamjernom kritikom, ako ni to ne
mozemo onda smo duzni da to srcem preziremo.

Sedma stvar koja je veoma opasna za nasu medjusobnu ljubav i koja

je rusi jeste slusanje riječi nemmama, onoga koji prenosi tudje rijeci,
koji time samo zavadja ljude te slusanje zavidnika i spletkarosa.

Nama je Allah dž.š., ostavio zakon kojeg se moramo pridrzavati kad

god nesto cujemo. Kaze Allah subhanehu ve ta’ala: “O vjernici kada
vam dodje grijesnik sa nekom informacijom, dobro je
provjerite, kako ne bi ste i ne znajuci nekome nasilje, nepravdu
ucinili.”(El-Hudzurat, 6)
 
Ovaj ajet je objavljen ashabima medju kojima je bilo malo fasika, a
sta reci onda za nase doba kada je fasika vise nego li pravih mu’mina.

Zato prije prenosenja informacije moramo je dobro provjeriti, ispitati

pa tek onda ako u toj informaciji ima hajra prenositi je dalje.

I jos jedna stvar koja kida bratske veze, jeste otkrivanje tajni. Kada
vam se vas brat obrati i saopsti vam u povjerenju odredjene stvari i
zatrazi da to ne siris dalje - to je tajna koju ne smijes bez njegove
dozvole nikome saopstiti. Kaze Allahov Poslanik s.a.v.s.,: ”Zaista
covjek kada razgovara s nekim covjekom, a zatim se okrene to
postane emanet.”

S druge strane cesto covjek uputi nekome savjet i upozori ga na

nekoga da ne trguje sa njim, da se cuva njegovog drustva itd., a ovaj
odmah ode doticnom i prenese ono sto ste vi rekli izazivajuci time
mrznju medju vama. Inace, nikoga nije dozvoljeno ogovarati osim u
slucaju kada moras upozoriti svog brata ili sestru na neku osobu za
koju znamo da mu moze zasigurno naskoditi, tada je dozvoljeno
spomenuti njegovu mahanu i na to se ograniciti.

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini pravom bracom i sestrama, da

volimo jedni drugima ono sto volimo samima sebi. Amin.

Hutba je održana u “Sultanija” džamiji,

imam/hatib Sead ef. Jasavić, 2. mart 2007.g..