Hvala Allahu, Koji je svemu Dobroinitelj, Koji Kur'anu poduava, i Koji ovjeka stvara, i Koji poduava ovjeka kako da

jasno i lijepo govori.

Neka je salavat-i selam na prvaka naeg, Muhammeda, s.a.v.s., - koji je svojim lijepim rijeima osvojio srca vjernika i
koji bijae najbolji uzor u govoru i ophoenju sa drugim ljudima.
U dananjoj hutbi emo govoriti o blagodati rijei i govora, te o potrebi ovjeka da briljivo vodi rauna kako da koristi te
blagodati.
ovjek je bie koje je Allah d.. odlikovao umom i govorom. Govor mu je podario kao sredstvo sa kojim e izraziti
svoje miljenje. Kako god nema govora bez miljenja - isto tako nema ni miljenja bez govora.
Govorom pokazujemo ono to mislimo i ono to u naim duama nosimo. Jer, govor nikada nije samo govor o neemu
to se i o emu se govori, nego je i govor o samome sebi, on se javlja kao refleksija o sebi.
Mo rijei ima korijen u moi osobe. Kada osoba govori, ona se tada oituje prema vani. Tako je kraljeva rije monija
od rijei obinog ovjeka. U tom smislu je i stara poslovica: Rijei treba mjeriti, vagati, a ne brojati.
Obzirom da rije ima zbilju koja traje i u budunosti, uinak izgovorene rijei moe tako nadivjeti onoga koji ju je
izrekao.
O svim rijeima, onim tekim i onim lahkim, moramo voditi rauna, jer njima, rijeima, moemo nanijeti tee rane nego
to ih moemo nanijeti orujem. Jer, rije samom izgovorenou postaje zbiljnost koja ne moe biti opozvana. Moe se
izgovoriti druga rije, koja e je na neki nain ublaiti, ublaiti njen uinak, ali se ne moe izbrisati rije koja je ve reena.
Zato, rane od oruja mogu zamladiti, ali rane nanesene runim rijeima nikada ne zacjeljuju.
Upravo zbog vanosti i teine izgovorene rijei Muhammed s.a.v.s., u jednom hadisu kae: Ko vjeruje u Allaha i
Sudnji dan; neka govori ono to je dobro ili neka uti. (Muttefekun alejhi)
Islamski etiari veliku panju posveuju, kako predmetu razgovora, tako i nainu izraavanja. Preporuka Boijeg
Poslanika s.a.v.s., da govorimo ono to je dobro, da na lijep nain iznesemo svoj stav, a jo davno nareena sinovima
Israilovim, o emu nam Kur'ani Kerim kazuje: A ljudima lijepe rijei govorite!, - ini se da nikada nije bila aktuelnija i
potrebnija kao nama danas, koji nosimo breme problema: porodinih, poslovnih i egzistencijalnih. Isto tako, nama je
potrebna lijepa rije, bilo kao razgovor, kao savjet, ili ak, kao utjeha u tekim situacijama.
Upravo, putanjom lijepe rijei Muhammed s.a.v.s., izborom rijei, svojim preciznim, istinitim i lijepim izrazom, pridobio je
srca ljudi. Njegove izreke, njegovi hadisi, nadivjeli su stoljea i traju, uporedo sa najljepim, najsavrenijim Boijim
govorom i trajae do Sudnjeg dana kao smjernice vjernicima. U Kur'anu stoji: Reci robovima mojim da govore samo
lijepe rijei! (Al-Isra, 53.)
Mi smo zabrinuti ako nastane neka disharmonija u prirodi, neke iznenadne prirodne pojave, potresi, poplave, na koje
svakako nemamo nikakvog utjecaja, ali u isto vrijeme nismo zabrinuti to smo mi uzronici disharmonije u naim
porodicama, komiluku, radnom mjestu, a koja je upravo nastala ili nastaje nepravilnom upotrebom govora, ili
zloupotrebom rijei i govora. Upravo lijep, pristojan i uljudan govor uvruje slogu i produava prijateljstvo, i sigurno
sprijeava ejtana u nastojanju da i beznaajan spor usmjeri u estoku zavaenost i tako poremeti odnose i veze meu
ljudima.
Zato Poslanik alejhisselam kae: Vi nikada neete pridobiti ljude svojim bogatstvom. Zato ih pridobijte ozarenim
licima i lijepim ophoenjem. (El-Bezzar)
Pored izreke Poslanikove da priamo samo dobro ili da utimo, Kur'ani Kerim nam preporuuje i udaljavanje od
beskorisnog govora, udaljavanje od besposlica koje danas krue i nude nam se u raznim priama, novinama, vijestima i
koje gode naim uima. Pa kada opisuje prave vjernike, Allah d.. kae da se oni, upravo, udaljavaju od takvih
stvari: Ono to ele vjernici e postii, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju i koji ono to ih se ne tie
izbjegavaju, i koji sadaku dijele. (El-Mu'minun, 1-4.)
Jo jedan od koraka koji islamski etiari preporuuju kako bi se govor sauvao i zatitio od brzopletosti i neprimjerenih
rijei jeste zabrana ispraznog polemiziranja i raspravljanja, bez obzira da li je ovjek u pravu ili nije. ovjek esto ulazi u
rasprave podastirui argumente u prilog svojih tvrdnji i voen eljom da njegov stav bude prihvaen, esto istinu potisne u
drugi plan, a prianje - polemiziranje, samo sebi postane cilj. To se i nama u dananje vrijeme esto deava, pa budemo
sudionik ili uesnik, a ponekad i predmet takvih rasprava koje esto znaju prijei i u svau.
Jednog dana Muhammed s.a.v.s., zatekao je ashabe u unoj raspravi koja je rezultirala svaom, pa im je
hadisom izrekao svoj sud o tome:
Polahko, ummete Muhammedov!
Ostavite se svae, zato to je u tome malo dobra i zato to se vjernik ne svaa!
Ostavite se svae, jer vam je dovoljno grijeha i bez toga!
Osavite se svae, jer ja neu biti efa'adija na Sudnjem danu onome ko uestvuje u svai!
Ostavite se svae, ja garantujem tri dvorca u Dennetu onome ko je ostavi, pa makar u pravu bio.... (Taberani)

Meutim, ovdje svakako trebamo napraviti razliku izmeu dijaloga i praznog polemiziranja. Razgovor, konstruktivni
dijalog, meu ljudima, obogauje misli i srca, i esto u razgovoru sa osobom koja svoju misao izlae na uljudan i lijep
nain, naa ula budu zadovoljna, pa makar nas tokom tog razgovora osoba i kritikovala, ukazivala na greke ili pak
savjetovala, ali svrha takvog razgovora biva ispunjena, jer emo i te savjete, i te kritike, prihvatiti prije nego savjete i kritike
osobe koja to ini na grub i neuljudan nain, jer takav govor nee doprijeti do uiju i srca druge osobe pa makar ova prva
imala dobre i plemenite namjere.
Koliko je bitan lijep nain ophoenja i komuniciranja, kao i priznanje greke, priznanje da smo nekoga uvrijedili, isto tako
je bitno i izvinjenje zbog nanesene uvrede, to jasno potvruje kur'anski ajet: Lijepa rije i izvinjenje vrjedniji su od
sadake koju prati vrijeanje. (El-Bekare, 263.)
Takoer nam Allah d.. u Svojoj Knjizi nareuje da sa pripadnicima drugih religija razgovaramo na najljepi nain,
vodimo dijalog u okvirima i duhu tolerancije, bez grubih rijei, osim ako se radi o nekom nasilniku kojeg treba sprijeiti da
ini tetu: I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepi nain, ali ne i sa onima meu njima koji su
nepravedni... (El-Ankebut, 46.)
Musliman posebno treba paziti da svojim rijeima ili postupcima ne uvrijedi drugog muslimana, to se da zakljuiti iz
odgovora Muhammeda a.s kojeg je dao ashabima na njihov upit: Boiji Poslanie! iji islam je najbolji? Poslanik im
odgovori: Onoga od ijeg jezika i ruke su sigurni drugi muslimani. (El-Buhari)
Govor o lijepoj rijei ne bi bio kompletan ako ne bi iskoristili priliku i istakli bitnost ukazivanja na rune stvari, postupke,
pojave i dogaanja u naem okruenju, ali opet biranim rijeima, odmjereno, na uljudan i lijep nain.
Draga brao!
Zbog darovane nam blagodati rijei i govora, zbog bitnosti i veliine govora, zbog naredbe da samo lijepe rijei
govorimo, zbog preporuke da utimo ako nemamo ta korisno rei, zbog vanosti da ostavimo isprazno polemiziranje,
zbog savjeta da ljude pridobijemo ozarenim licima i lijepim ophoenjem, zbog znaaja izvinjenja nakon nanesene uvrede,
zbog imperativa da sa sljedbenicima Knjige raspravljamo na najljepi nain i zbog obeanja vjernicima koji izbjegavaju ono
to ih se ne tie da e postii ono to ele, zbog svega pobrojanog povedimo rauna o svojim rijeima i svom govoru i
jedni drugima lijepe rijei govorimo!
Rekoh vam ovo i molim Allaha d.. da nam grijehe oprosti!
Amin ja Rabbel-alemin!
Sarajevo, 09.02.2007. g. Hatib hfz. Mensur ef. Malki