ALIJE IBN EBI TALIBA

Predgovor istaknutog uenjaka erifa er-Radija

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

I sada, hvala se duguje Bogu, koja pristaje uz Njega, kao cijena blagodati Njegovih, kao zatita od
iskuavanja Njegovih, kao put vrtovima Njegovim i kao sredstvo za umnoavanje dobroinstva
Njegova. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova, Vjerovjesnika Milosti, Imama imama, svjetiljku
Zajednice, izabranika iz roda veliine i porodice asti izvornih, rasadnika slave bujajue, granu
uzvienosti preobilnu plodovima i liem, i na lanove porodice njegove, koji su svjetiljke u tmini,
okrilje ljudima, sjajni svjetionici vjere i visoke zastave dobrote. Neka Allah lije na njih blagoslove
sve koji odgovaraju poloaju njihovom kao nagrade za djela njihova i koji pristaju uz estitost loze
njihove, sve dok zore sviu i zvijezde trepere.

U ranom dobu svome, u osvit mladosti, zapoeo sam pisanje knjige o vrlinama imama - neka je mir
na njih! - koja bi obuhvaala izvijea o krjepostima njihovim i niske govora njihovih. Svrhu tog
zbornika izloio sam na poetku te knjige. U njoj sam sabrao dio koji se odnosi na Aliju,
Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - ali nisam mogao okonati onaj dio koji se odnosi na
druge imame s obzirom na zapreke vremena i smetnje dana. Tu sam knjigu razdijelio u nekoliko
poglavlja i odjeljaka. Posljednji odjeljak njezin obuhvaa krasnote savjeta kratkih, izreka mudrih,
poslovica i pravila ponaanja, koji su preneseni od Alije - mir neka je na nj! Taj odjeljak nije
sadravao govore duge i predavanja opirna.

Izvjestan broj prijatelja mojih i brae u vjeri bijahu ushieni nad prelijepim i rascvalim izrazima
njegovim; uznosili su se nad sadrajima odjeljka tog, pa zatraie od mene da sastavim knjigu koja
bi sadravala poruke odabrane uitelja naeg, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - iz svih
podruja i grana, kao to su predavanja, poslanice, savjeti i pravila ponaanja, budui da su bili
uvjereni da bi ta zbirka itava obuhvaala prelijepe i nepoznate novine govornitva i rjeitosti,
dragulje blistave jezika arapskog i iskaze sjajne o vjeri i svijetu ovome, s obzirom da to nije bilo
sabrano ni u jednom drugom djelu, a Zapovjednik vjernih bijae vodoskok rjeitosti i vrelo vjetine
govornike. Preko njega izaoe na vidjelo skrivene tanahnosti rjeitosti i govornitva i od njega
bijahu uena poela i pravila njihova. Kaziva i govornik svaki morao je slijediti trag njegov, a rjeiti
propovjednik svaki koristio se govorima njegovim. ak i tada niko mu nije mogao biti ravan. On
ostaje prvi i vodei, jer kazivanja njegova nose odraz znanja Boijeg i slast govora Poslanikova. U
skladu s tim, pristao sam uz zahtjev njihov, budui da sam znao da to znai korist veliku, ugled
znatan i nagradu najljepu.

Nakana je zbornika ovog iznijeti na vidjelo veliinu Zapovjednika vjernih i nadmo njegovu u
umijeu govornikom, uz brojne vrline njegove i odlike nebrojene, te pokazati kako se on uspeo do
vrhunca umijea tog i da je bio poseban meu prethodnicima svim iji se govori navode na
mjestima razliitim. Govori su njegovi more s kojim su usporedbe nemogue i riznica kojoj nema
jednake. Budui da podrijetlo svoje ponosno vuem od njega, imam zadovoljstvo navesti dvored
Ferezdekov:

O Derire, to bijahu moji preci

Na okupu ravnim njima neto reci!

Nalazim da se poruke Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - mogu razdijeliti u tri skupine: prvo,
govori i naredbe; drugo, pisma i obavijesti; tree, izreke mudre i savjeti. Voljom Boga Uzvienog
odluio sam prvo odabrati govore najljepe, potom pisma i onda izreke mudre i pravila ponaanja.
Predvidio sam za skupinu svaku zaseban dio knjige; u svakom sam ostavio i listova praznih, da se
doda i ono to je moda izostavljeno a bude naknadno pronaeno. Svaki govor koji je uobiajen, ili
je odgovor na pitanje neko, ili ima drugu svrhu neku, a ne pripada ni u jednu od podjela mojih,
treba biti ukljuen u skupinu onu kojoj je najblii ili kojoj po sadraju svome najvie odgovara. U
ovaj zbornik moj uli su dijelovi neki i reenice iji raspored moe izgledati nesreen i neprikladan.
To je zato to sam sabirao samo najizrazitije govore sjajne, ali ih ne elim sreivati ili rasporeivati.

Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne moe usporediti s njim, oituju se u govorima
njegovim o ustezanju od svijeta ovog, krjeposti, sjeanju na Boga i opominjanju. Ti su govori takvi
da bi paljivi itatelj njihov - kad ne bi znao da su to rijei ovjeka koji je zauzimao vladarski poloaj
visoki i koji je utjecao na ivotne sudbine ljudi - stekao dojam nedvojben da su to rijei ovjeka koji
se nije zanimao niim do ustezanjem od svijeta ovog, koji nije inio nita do neprestanoga
krjeposnog obraanja i sluenja Bogu, koji se povukao i osamio u kui nekoj ili u dalekome
planinskom zaklonu nekom, gdje ne uje nita drugo do apat svoj i gdje ne gleda nita drugo do
sebe sama. On ne bi povjerovao da je to govor onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom,
odrubljujui glave i nadvladavajui silnike, i koji se vraa sa sabljom s koje kaplju krv i sluz srca. I
pored svega tog, on je najvii meu onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih
svojstava zaudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao suprotnosti i sastavio razliitosti.
esto to napominjem brai svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmiljali. To zaista zasluuje da
se nad njim razmilja i u nj zadubljuje.

U zborniku se ovome moe oekivati ponavljanje rijei nekih ili sadraja, budui da su govori
Zapovjednika vjernih bili poznati kroz razliite oblike prenoenja. Ponekad se dogaalo da je
naroit govor neki bio pronaen u odreenom obliku u predanju, pa je takav i zabiljeen. Poslije bi
taj govor isti bio pronaen u drugom predanju nekom, gdje bi imao dodatak prihvatljiv ili privlaniji
nain izraavanja. U sluaju takvom, imajui na umu podupiranje svrhe izbora ovog i ouvanje
izraavanja prelijepog, kako se ono ne bi izgubilo, odlueno je da se ponovno dade. Bilo je i
sluajeva ranijeg pojavljivanja govora nekog, ali je on, omakom ili uslijed zaborava, bivao ponovno
zapisan. To je, dakle, propust, a ne namjera.

Uz to, ne tvrdim da sam sabrao sve govore Zapovjednika vjernih i da ni jedan, ma koje vrste on bio,
nisam ispustio. Ne iskljuujem ni mogunost da je ono to je ostalo ak i opsenije od ovog to je
sabrano, a da je ono to je znano i korieno znatno manje od onog to je izostalo izvan dosega
mog. Moja je zadaa bila uloiti trud i dosei ono to je mogue, a Allah Uzvieni pokazuje put i
vodi cilju koga On hoe.

Poslije sabiranja i sklapanja rukopisa ovog, ustanovio sam da bi knjigu valjalo nazvati Staza
rjeitosti, jer e itatelju otvoriti vrata i skratiti mu pribliavanje rjeitosti. Znalac i izuavatelj
namirit e potrebe svoje iz nje, dok e govornik, kao i skruenik u svijetu ovome, nai ciljeve svoje
u njoj. U knjizi ovoj nalazi se prelijepi govor o Jednoi Boijoj, Pravednosti i neslinosti Njegovoj
bilo emu, to utauje e svaku i otklanja nejasnou svaku. Od Boga traim pomo za uspjeh, da
me sauva i podri u ispravnosti djela. I utjeem se Njemu da me On zatiti od pogrjeaka srca prije
pogrjeaka jezika i da me zatiti od posrtaja u govoru prije posrtaja nogu. A On mi je dovoljan, jer
uzvien je On Skrbnik!

GOVORI

GOVOR 1.
U kojem se podsjea na stvaranje Zemlje i nebesa i na stvaranje Adema - mir neka je s njim!
Stvaranje svemira, Stvaranje meleka, Opis stvaranja Adema, Allah odabire vjerovjesnike Svoje,
Poslanje Muhammeda, Kuran asni i Sunnet, U ovom govoru istom on je kazivao o hadu

Hvala se duguje Bogu, iju slavu govornici ne mogu iskazati, ije darove brojitelji ne mogu izbrojiti,
a ije pravo ne mogu oduiti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najvia ne moe procijeniti,
te shvaanja zadubljena ne mogu dosei. Njemu - za ije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa
ikakva - nije odreeno vrijeme nikakvo i nije ustvreno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove
svemonou Svojom, rasijao vjetre samilou Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama.

U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savrenost priznavanja Njega jest svjedoiti Ga.
Savrenost svjedoenja o Njemu jest vjerovati u Jednou Njegovu. Savrenost vjerovanja u Jednou
Njegovu jest smatrati Ga istim. A savrenost istote Njegove jest odricati Mu svojstva, budui da
je svako svojstvo dokaz da je ono razlino od onog emu je pripisano, a sve ono emu je neto
pripisano razlino je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slina a ko
priznaje Njemu slina smatra Ga dvojnou, a ko Ga smatra dvojnou priznaje dijelove za Njega, a
ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaa, a ko Ga krivo shvaa oznaava Ga, a ko Ga oznaava
ograniava Ga, a ko Ga ograniava odreuje Ga brojem.

Ko god kae u emu je On, dri daje On sadran, a ko god kae na emu je On, dri da On nije na jo
neemu. On je Onaj Koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On
je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je razlian od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On
djeluje, ali ne u znaenju kretnje sredstava. On vidi ak i kada nema nita za gledanje meu
stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim Se On moe druiti ili koga
On ne moze opaziti u odsutnosti njegovoj.

On je stvaranje pokrenuo sasvim iz poetka i zapoeo ga posve izvorno, bez promiljanja, bez
korienja bilo kakvoga pokusa, bez uvoenja pokreta ikakva, bez iskuavanja nakane ikakve koja
bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio razliitosti njihove, dao im
osobine njihove, odredio, znajui ih, znaajke njihove prije nego to ih je stvorio, obuhvaajui
potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajui sklonosti i utajenosti njihove.

Kada je Svemoni stvorio rupe nebesa, potakao irenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome
je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih.
On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kree; naredio im da je uzvraaju, podario im
vlast nad snagom njezinom i saopio joj ogranienja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je
burno pretjecala iznad njega.

Onda je Svemoni izveo vjetar; uinio mu kretanje neplodnim, odredio mu poloaj, osnaio zamah i
rasprostro ga nadaleko i nairoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da
osnauje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodu kao kad je mlaenica uspjenjena, te je
silovito potjerao u nebo, bacajui prednji dio njezin na zadnji i stajui na tekui - sve dok razina
njezina ne bijae uzdignuta i povrina joj u obilju pjene. Onda je Svemoni uzdigao pjenu na vjetru
otvorenom i nebu prostranom, te od tog uobliio sedam nebesa, pa donje uinio poput vala
ustaljenog, a gornje poput svoda zatitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi ga podupirao ili
spojnice koja bi ga odravala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlou krijesnica,
te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti.

Onda je On stvorio otvore izmeu nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od
njih sputeni su niice i ne vraaju se u poloaj kleanja. Drugi klee i ne ustaju. Neki su od njih u
redovima i ne mijenjaju poloaj svoj. Drugi stalno veliaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogaa ni
snenost oka, ni pogrjeka razuma, ni klonulost tijela, ni uinak zaboravljanja.
Meu njima su uvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji
raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Meu njima su zatitnici stvorova Njegovih i
uvari vrata vrtova denetskih. Meu njima su i oni ija su stopala privrena na zemlji, ali im se
vratovi proteu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, lea njihova podudaraju se sa
stupovima Prijestolja Boijeg, pred kojim su oi njihove oborene i pod kojim su krila njihova
sklopljena, te su izmeu sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moi. Oni ne misle o
Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Mu svojstva stvorenoga, ne ograniavaju Ga u boravite
neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza.

Uzvieni je od zemlje grube i njene, slatke i slane, uzeo ilovau, koju je utapao u vodu sve dok nije
postala ista, te je mijesio vlaenjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama,
spojevima, udovima i lancima. Ovrivao ga je dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i
zvonak postao u vremenu odreenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog,
na to je on poprimio oblik bia ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi,
udovima koji mu slue, dijelovima tijela koji mijenjaju poloaj njegov, razboritou koja lui izmeu
istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovae boja razliitih, tvari vezivnih,
oprenosti razlazeih i svojstava raznovrsnih, kao to su toplina i hladnoa, mehkoa i tvrdoa.

Potom je Allah Uzvieni zatraio od meleka da ispune oekivanje Njegovo od njih i da namire zalog
naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem niice pred njim i da se pokore asnom poloaju
njegovom. Allah je zato rekao:
"Padnite niice pred Ademom!" - i oni padoe niice, osim Iblisa.(Kur'an; 2:34)

Uobraenost zadra Iblisa i u njemu nadjaa zloba. On se tako uzoholi u obliju svom od vatre i
prezirno se ponese prema stvoru od ilovae. Allah mu zato doznai vrijeme kako bi dopustio da
sasvim zaslui srdbu Njegovu, upotpuni kunju i ispuni obeanje. Tako On kae:
Uistinu, daje ti se rok do Dana ve odreenog.(Kur'an; 15:37-38)
Uzvieni je potom nastanio Adema u boravitu gdje mu je uinio ivot ugodnim a boravak sigurnim
i upozorio ga je na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema
boravljenju njegovu u Dennetu i druenju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a
odlunost u slabost. Radost svoju preinaio je u strah, a posrnue svoje u kajanje. Onda je Allah
Uzvieni pruio Ademu priliku da se pokaje, pouio ga rijei milosti Svoje, obeao mu povratak u
Dennet i spustio ga na mjesto iskuavanja i raanja potomaka.

Iz potomstva njegova Uzvieni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za
noenje poruke Boije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje
Boije, zanemarili pravo Njegovo i pomijeali utvare zajedno s Njim. ejtan ih je odvratio od
poznavanja Njega i drao ih daleko od sluenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz
vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov
zaboravljeni, da bi ih potakli pouavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im
pokazali znake svemoi Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima,
sredstva za ivot kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, potekoe koje ih troe i nezgode
koje se nad njima smjenjuju.

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez
poslanice sputene od Njega ili bez dokaza obavezujueg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da
se ne osjeahu slabima zato to ih bijae malo a poricatelja njihovih mnogo. Meu njima je bio ili
prethodnik koji bi imenovao sljedeega ili sljedei kojega je predstavio prethodnik.

I tako su pretjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; oevi su odlazili, a sinovi su zauzimali
mjesta njihova, sve dok Allah nije posiao Muhammeda - neka je blagoslov Boiji na nj i na porodicu
njegovu! -kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obeanja datog i upotpunjenju vjerovjesnitva.
Svjedoenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a roenje
njegovo asno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe razliite, ciljevi im bijahu
razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili usporeivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali
imena Njegova, ili se obraali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao
iz neznanja.

Potom je Uzvieni dodijelio Muhammedu - Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! - susret sa
Sobom i odredio da mu pripadne ono to je u Njega, poastio ga odlaskom sa svijeta ovog i
ostavljanjem mjesta iskuavanja. On ga je zato povukao Sebi s poau. Neka Allah blagoslovi njega
i potomstvo njegovo!

Ali, on je vama ostavio isto to su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici
ne ostavljahu neusluene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od
Stvoritelja vaeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, dunosti izriite i odluke slobodne,
opozivajue i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i openito, pouke i
primjere njezine, obuhvatnosti i djeliminosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objanjavajui
kratice i rasvjetljavajui sve nejasnoe.

U njoj postoje neki ajeti cije je poznavanje obavezno i neki cije nepoznavanje ljudima moze biti
doputeno. Sadrzi i ono to je, po njoj, obavezno, a ciji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono to je
po Sunnetu obavezno ciniti, ali ona doputa neinjenje toga. Ili, postoji ono to je obavezno u dato
vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine takoer se razlikuju. Neke su velike i u vezi s
njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke e On, opet,
oprostiti otkupom, malim ili velikim.

Allah vam je uinio obaveznim hodoae svetoj Kui Njegovoj, koja je taka usmjeravanja za ljude
to idu prema njoj, onako kako ivotinje hodee ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je
Uzvieni uinio znakom poniznosti skruene pred veliinom Svojom i znakom pokornosti pred moi
Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, uvi poziv Njegov, odazvali i rije
Njegovu posvjedoili. Oni su zauzeli poloaje poput vjerovjesnika Njegovih i slini su melekima
Njegovim koji krue oko Prijestolja Njegova, koji za se pribavljaju sve koristi od slube Njemu i ure
obeanom oprostu Njegovom. Allah Uzvieni uinio ju je znakom islama i svetou za one koji kod
nje trae utoite. On je obaveznim uinio hodoaenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas
obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvieni kae:
Svi ljudi koji su sposobni duguju Bogu hodoaenje Hrama.
Uvezi s onima koji poriu Istinu - doista,
Allah nema potrebu ni u emu u svjetovima svim.(Kur'an; 3:97)

GOVOR 2.
Izreen nakon povratka sa Siffina. Arabija prije objave Vjerovjesnitva. U istom govoru ovom
Zapovjednik vjernih ukazuje na Kuu Vjerovjesnika asnog, kako to slijedi

Hvalim Boga, traim upotpunjenje blagoslova Njegova, podreujui se slavi Njegovoj i oekujui
zatitu od injenja grijeha prema Njemu. Prizivam pomo Njegovu budui da mi je potrebna
dovoljnost Njegova. Onaj kojeg On vodi ne luta. Onaj kojem je On protivnik ne dobiva zatitu. Onaj
kojeg On podupire nema potrebu za drugim. Hvala je najtee od svega to se mjeri i najvrjednije od
svega to je uriznieno.

Svjedoim da nema boga osim Boga Jednog. On nema slina. Svjedoenje moje iskuavano je u
iskrenosti svojoj a naa vjera bit je tog svjedoenja. Drat emo ga stalno, sve dok ivimo, i uvat
emo ga usprkos nevoljama koje nas zadese. Svjedoenje je temeljni kamen vjere i korak prvi
prema djelima dobrim i zadovoljstvu Milostivoga. Ono je sredstvo da odbijemo ejtana.
Isto tako, svjedoim daje Muhammed rob Njegov i Vjerovjesnik Njegov. On ga je poslao s vjerom
uzvienom, znamenom djelotvornim, Knjigom napisanom, svjetlou sjajnom, zrakom blistavom i
nalogom odlunim da raspri sumnje, da iznese dokaze jasne, da opomene znakovima i da upozori
kaznama. Ljudi u to doba bijahu zapali u poroke, ime je ue vjere bilo prekinuto, stupovi
vjerovanja uzdrmani, poela obeaena, sustav rastrojen, otvori sueni, prolazi zamraeni, uputa
nepoznata, a tama gotovo potpuna.

Milostivom bijae otkazana poslunost, ejtanu data podrka, a vjerovanje naputeno. Uslijed toga
padoe stupovi vjere; tragove njezine nije bilo mogue razaznati, a prolazi joj bijahu razoreni; puti
njezini bijahu zatrti. Ljudi su se pokoravali ejtanu, koraali putima njegovim, pili na pojilima
njegovim. Preko njih su se razletjela znamenja ejtanova i zastava njegova bijae uzdignuta nad
opainama koje su trale ljude papcima i po njima gazile. Opaine su se uzdigle, a ljudi, uronjeni u
njih, bijahu zavedeni, smueni, obeznanjeni i namamljeni kao u kuu dobru sa susjedima loim.
Umjesto sna, bili su budni. Umjesto surmi, imali su suze u oima. Bijahu u zemlji u kojoj su ueni
bili u uzdama, a neznalicama poasti odavane.

Oni su mjesto tajni Njegovih, sklonita stvari Njegovih, posude znanja Njegova, sredita mudrosti
Njegove, skrovita spisa Njegovih i planine vjere Njegove. S njima je Allah ispravio lea i otklonio
drhtanje udova.

Dvolinjaci su posijali poroke, natopili ih obmanama i ponjeli propast. Niko u zajednici muslimana
ne moe biti ravan potomstvu Vjerovjesnikovu. Nikada se ne moe izjednaiti s njima onaj na
kojega se protee blagodat njihova. Oni su i temelj vjere i stup vjerovanja. Poodmakao trka treba
im se vratiti, a pratilac ih sustii. Oni imaju sva svojstva da budu voe. Oporuka i naslijee njima
idu u prilog. Sada je pravo vraeno vlasniku svome i okrenuto prema svome sreditu povratka.

GOVOR 3.
Poznat kao govor ikikijje

Pazite! Tako mi Boga, sin Ebu Kuhafe ogrnuo se njime. A doista, znao je da je poloaj moj spram
njega bio jednak poloaju osovine u odnosu na runi mlin. Obilje vode otjee od mene, a ptica ne
moe uzletjeti do mene. Stavio sam zastor spram hilafeta i drao se odijeljenim od njega.

Potom sam poeo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujuu tminu patnji u kojima
su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne
Boga. Naao sam da je ustrajnost u tome bila mudrija. Usvojio sam, zato, strpljenje, iako je bilo
bockanja u oku i guenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi iao putem
svojim, ali je nakon sebe hilafet predao Ibn el-Hattabu.

Naveo je Aaove retke:

Velika je razlika moga dana

Na grbi deve provedena,
I dana brata Dabirova Hajjana.

udno je da se za ivota elio osloboditi hilafeta, ali ga je za drugoga potvrdio poslije smrti svoje.
Ta su dvojica, u to nema sumnje, dijelila vime njegovo strogo meu sobom. Taj je stavio hilafet u
ogradu vrstu, gdje je govor bio ohol i gdje je dodir bio grub. Propusti su bili obilni, a takvi su bili i
izgovori za njih. Ko je bio u dodiru s njima bio je poput jahaa deve neukroene. Ako bi trznuo
povodac njezin, nosnica bi bila prekinuta; ali ako bi ga popustio, bio bi zbaen. Ljudi su se zato,
Boga mi, spetljali u nesmotrenosti, obijesti, nestalnosti i zastranjenja.

Ostao sam strpljiv i pored razdoblja dugog i nepopustljivosti iskuenja, sve dok on ne ode putem
svojim, i preda sve skupini, smatrajui da sam i ja jedan od lanova njezinih. Ali, o Boe, ta je
trebalo initi s tim vijeanjem?! Je li bilo tamo ikakva sumnjienja mene od strane prvoga od njih i
da li i ja bijah tada smatran bliskim njima? Ostadoh, meutim, tih kada i oni bijahu tihi. A letio sam
visoko kada i oni. Jedan od njih okrenuo se protiv mene u mrnji svojoj, a drugog su tazbinske veze
njegove skrenule na drugi put - te ovo te ono - sve dok ne ustade trei izmeu tih ljudi, nadimajui
prsa snagom svom. S njim se podigoe i potomci oca njegova, koji su progutali imetak Boiji kao
deva to prodire lie proljetno sve dok joj ne pukne kolan, pa je ini njezini dokraje i
prodrljivost svali.

U tome asu nita me ne iznenadi do mnotvo ljudi koji navalie na mene. Ustremie se prema
meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignjeili Hasana i Husejna i razderali mi
oba kraja ogrtaa na pleima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde
vodstva dravnog, jedna se stranka otcijepi, druga posta neposluna, dok ostatak zapoe djelovati
nezakonito, kao da nisu uli rijeci Boije:
to se tie tog ivota budueg, Mi ga darujemo onima koji ne trae da se uznose na Zemlji, niti da
uz to ire pokvarenost; jer budunost pripada onima koji su svjesni Boga.(Kur'an; 28:83)
Da, Boga mi, uli su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u oima njihovim i ukrasi njegovi su
ih zaveli. Pripazite, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara bia iva, da mi ne dooe ljudi i da
podravatelji ne istroie uvjeravanja, i da se ueni ne oslonie na Boga, s obavezom da nee
pristati na prodrljivost tlaitelja i glad tlaenih, zbacio bih ue hilafeta na njegova plea i
postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet
va nije bolji od kihanja koze.

GOVOR 4.
Dalekovidost Zapovjednika vjernih i postojani dokaz njegov u vjeri

Posredstvom nas stekli ste uputu u mraku i osigurali poloaj visoki. Pomou nas izbavili ste se iz
tame noi. Neka oglue ui koje ne uju povike! Kako neko ko gluh ostaje na povike glasne moe
uti glas slabani? Neka se smiri srce koje je stalno kucalo.

Uvijek sam oekivao posljedice nevjere vae. Paljivo sam vas motrio kroz odjeu varke. Zastor
vjere skrio me je od vas, ali iskrenost namjera mojih otkrila je vas meni. Stao sam za vas na put
istine meu tragovima koji zavode i na kojima susreete jedan drugog. Ali ne bijae predvodnika.
Kopali ste, ali niste nali vodu.

Danas vam omoguujem da vam govore znaci koji su jasni. Onaj koji me ostavi bez svoga je
miljenja. Nikada nisam sumnjao u Istinu nakon to mije pokazana. Musa - mir neka je s njim! - nije
imao straha za sebe, ve se bojao da ga neznalice ne svladaju i u zastranjenju da se ne zadesi.
Danas se nalazimo raspuu Istine i neistine. Onaj koje siguran da e dobiti vodu ne osjea e.

GOVOR 5.
Izreen kada je umro Vjerovjesnik asni. Tada su Abbas ibn Abdulmuttalib i Ebu Sufjan ibn Harb
ponudili Zapovjedniku vjernih da poloe prisegu za hilafet.

O ljudi! Sijecite vale iskuenja laama izbavljenja! Okrenite se s puta razdora i skinite krune
ponosa. Uspjean je onaj koji se die na krilima, ili koji ostaje miran dok drugi uivaju lagodnost.
Ovo je put vode mutne ili zalogaja koji e udaviti osobu koja ga guta. Neko ko otrgne plodove prije
nego to dozriju slii na onoga koji sadi na polju tuem.

Ako se izjasnim, rei e: Pohlepan je na vlast! A ako preutim, rei e: Uplaio se smrti! A koliko
je to daleko od istine?! Boga mi, sin Ebu Taliba bliskiji je smrti nego dijete prsima matere svoje.
Uronio sam u znanje skriveno. Ako bih ga otkrio, drhtali biste poput konopa u bunarima dubokim.

GOVOR 6.
Izreen kada mu je savjetovano da ne progoni Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn el-Avvama u
vezi s ratovanjem

Boga mi, neu biti poput jazavca koji se pretvara da spava i pored ponavljanog bacanja kamenja
sve dok onaj koji je u traenju toga to ne nae, ili dok ga ne svlada onaj koji ga iekuje. Radije u
stalno zadavati udarce onima koji se udaljuju od Istine, uz pomo onih koji Istinu prihvaaju, i
onima koji grijee i sumnjaju, uz pomo onih koji sluaju i koji mi se pokoravaju, sve dok dan moj
ne doe. Boga mi, neprestano je oduzimano pravo moje od dana kada je Vjerovjesnik - mir i
blagoslovi Boiji neka su na nj! - umro pa sve do danas.

GOVOR 7.
O licemjerima

Oni su ejtana uinili gospodarem poslova svojih, a on ih je uzeo za saradnike. Poloio je jaja i
izlegao ih u grudima njihovim. U krilima njihovim gmie i puzi. Gleda kroz oi njihove i govori
jezicima njihovim. Tako ih vodi grijehu i lijepim im priinja i stvari gnusne, kao to je djelovanje
onoga kojem je ejtan uinjen saradnikom u poslu, pa govori neistinu jezikom njegovim

GOVOR 8.
Izreen o Zubejru u vrijeme za koje bijae primjeren

Tvrdi da mi se rukom svojom zakleo na vjernost. Ali, nije se zakleo srcem svojim. Tako je on
potvrdio vjernost. to se tie tvrenja njegova da to nije drukije nego sa srcem, trebat e istupiti s
dokazom jasnim za to. Inae, morat e se vratiti tamo odakle je doao

GOVOR 9.
Kukaviluk ljudi oko deve

Oni grme poput oblaka i sijevaju poput munje. Ali, i pored toga, pokazuju kukaviluk. Mi ne
grmimo, sve dok ne navalimo, niti zalijevamo sve dok zbiljski kiu ne izlijemo.

GOVOR 10.
O Talhi i Zubejru

Pazite! ejtan je okupio odred svoj i sabrao konjicu i pjeadiju svoju. Uz mene je doista razboritost
moja. Niti sam se prevario, niti sam ikada bio prevaren. Boga mi, napunit u do vrha radi njih
atrnju iz koje u samo ja izvlaiti vodu. Oni se od nje ne mogu niti odvratiti, niti se njoj vratiti.
GOVOR 11.
Izreen u Bici oko deve, kada je Zapovjednik vjernih dao zastavu sinu svome Muhammedu ibn el-
Hanefijji

Planine se mogu pomai s mjesta svojih, ali ti se ne smije pomai sa svoga. Zube svoje stisni!
Glavu svoju daj Bogu! Noge svoje vrsto u zemlju usadi! Pogled svoj na neprijatelju najudaljenijem
zadri, pa oi zatvori! I budi siguran da je pobjeda samo od Boga Uzvienog!

GOVOR 12.
Izrecen nakon pobjede u Bici oko deve. Tada je, naime, jedan od drugova njegovih rekao: Zelim
daje brat moj, taj i taj, prisutan, pa da vidi kakvu ti je Allah dao pobjedu nad neprijateljima.
Zapovjednik vjernih na to rece: Je li ljubav brata tvoga uz nas? On rece: Jest! Tada
Zapovjednik vjernih kaza:

U tom sluaju on je prisutan. ta vie, u ovoj vojsci naoj prisutni su ak i oni ljudi koji su jo u
kimama mukaraca i matericama ena. Ukratko, vrijeme e ih iznijeti i vjera e pomou njih
ojaati.

GOVOR 13.
Koji osuuje stanovnike Basre, Inaice govora istog

Bili ste vojska ene i sljedbenici deve. Ona je zamumlala, a vi se odazvali. Kada bijae ubijena, vi se
razbjeaste. udorednost vaa je niska, a zavjet va raskinut. Vjera vaa je dvolinost. Voda vaa je
ustajala. Onaj koji prebiva meu vama natovaren je grijesima, a onaj koji vas napusti osigurava
milost Stvoritelja svog.

Kao da vidim glavnu damiju vau, slinu vanjtini lae, a Allah je poslao kaznu iznad i ispod nje, i
utapa se svako ko je na njoj.

Boga mi, grad va e doista biti toliko potopljen, pa kao da ve vidim damiju njegovu poput
gornjeg dijela lae ili poput noja koji lei.

Poput grudi ptice na valu morskom.

Od ilovae u sebi grad va meu gradovima svim zaudara najvie, najblii je vodi i najudaljeniji
nebu. U njemu je devet desetina zla. Onaj koji ulazi u nj opkoljen je grijesima svojim, a onaj koji je
izvan njega uziva pratanje Boije. Kao da gledam tu nastambu vau: voda ju je toliko progutala da
se vidi samo najvii dio damije, koja izgleda poput grudi ptice na valu morskom.

GOVOR 14.
I ovo je osuda stanovnika Basre

Kopno vae blisko je moru, ali daleko nebu. Pamet vaa je tanka, a razboritost vaa pomuena. Cilj
ste strijelcu, zalogaj izjelici i lahak plijen lovcu

GOVOR 15.
Izreen nakon stoje Osman ibn Affan vratio zemljite darovano
Boga mi, ak i da sam se uvjerio da su time ene udate ili djevojke robinje otkupljene, vratio bih ga
zato to je u pravinosti obilje blagostanja. Onaj koji smatra da je tegobno djelovati pravedno,
uvidjet e da je tegobnije initi nepravdu.

GOVOR 16.
Izreen nakon to mu je u Medini poloena prisega na vjernost, Iz govora istog

Zajamena je odgovornost za ono to kaem. I odgovoran sam za to. Onaj kome su iskustva jasno
pokazala primjerna kanjavanja minula sprijeen je vrlinom od zapadanja u sumnje. Morate znati
da su vam se vratile one iste nevolje koje su postojale onog dana kada je Allah poslao
Vjerovjesnika Svog - neka su blagoslovi Boiji i mir na nj!

Tako mi Onog Koji gaje poslao s Istinom, vas e estoko razarati, gorko rastresati, kao u reetu, i
sasvim mijeati, kao kaikom po loncu u kome se kuha, sve dok oni meu vama to su dolje ne
budu gore, a oni to su gore ne budu dolje i oni koji su pozadi ne budu naprijed, a oni koji su
naprijed ne budu pozadi. Boga mi, nisam zatajio niti jednu jedinu rije, niti izrekao la ikakvu, a bio
sam obavijeen o dogaaju ovom i vremenu ovom.

Budite svjesni da su grijesi doista poput konja nepokornih na koje su uzjahani jahai njihovi, a uzde
su im ohlabavljene, te oni s njima skau u Dehennem. Budite svjesni da je vrlina doista poput
konja izvjebanih, na kojima su jahai njihovi s uzdama u rukama svojim, te ih oni odnose u
Dennet. Postoji istina, a postoji i la. Postoje i sljedbenici njihovi. U prolosti se dogaalo da la
zavlada. A esto je bilo da istina ostane u manjini. Rijetko se dogodi da ono to zaostaje promakne
naprijed.

Onaj koji misli na Dennet i Dehennem nema druge brige. Onaj koji se odvauje i radi brzo bit e
izbavljen, dok i traitelj koji je spor moe gajiti nadu. A onaj koji uskrauje djelo susrest e propast
u Dehennemu. Desno i lijevo su puti koji zavode. Put srednji je put koji je Knjiga Vjena i Predanje
Vjerovjesnika. S njeg se proirio Sunnet i njemu je povratak konani.
Onaj koji se protivi - propao je. A onaj koji izmilja neistinu - razoaran je. Onaj koji se opire Istini
suoava se s propau. Dovoljno je neznanje ovjeku ne znati sebe. Onaj koji je vrsto ukorijenjen
uvrlini ne propada. Sklonite se u kue svoje i popravljajte sami sebe. Pokajanje je na vama! ovjek
treba hvaliti samo Boga, a osuivati jedino sebe.

GOVOR 17.
O onima koji su postavljeni da bi dijelili pravdu meu ljudima, ali za to nisu sposobni

Od svih ljudi dvije su osobe najomraenije Bogu. Jedna je ona koja se predala samo sebi. Ona je
tako skrenula s Puta pravog i voli govorenje o novotarijama i pozivanje na put krivi. Ona je, zato,
kunja za one koji su njome iskuavani. Samu je sebe odvratila od vodstva onih koji joj prethode.
Zavodi one koji je slijede u ivotu njezinu ili poslije smrti njezine. Nosi teret grijeha drugih i zaplela
se u nedjela svoja.

Druga osoba je ona koja se zaodjenula neznanjem. Ona se time svrstala meu neznalice. Bezumno
prelazi granicu svaku u tminama iskuenja i slijepa je za blagodati. Oni koji nalikuju ljudima
nazivaju je uenjakom. Ali, ona to nije. Ta osoba izlazi rano ujutro da bi skupljala stvari, a njihovo je
manjkanje bolje od obilja; skuplja ih sve dok e svoju ne ugasi vodom ustajalom i dok ne stekne
ono to je beznaajno.
Ona sjedi meu ljudima kao sudac odgovoran za rjeavanje svega to je drugima zamreno. Ako
pred nju bude izneseno sporno pitanje neko, po nahoenju ga svome traljavo dokazuje i presuuje
na osnovi njega. Na taj se nain zaplie u pometnju sumnji, kao u mreu paukovu, ne znajui da li
je presudila pravo. Ona je neznalica koja luta u neznanju i koja se besciljno kree tumarajui u
mraku. Nije ni pokuavala pronai istinitost znanja. Predanje raznosi kao to vjetar raznosi lie
suho.

Boga mi, ona nije sposobna za rjeavanje pitanja koja dospiju pred nju, niti je dostojna
dodijeljenoga joj poloaja. Sve to ne zna, i ne smatra vrijednim saznavanja. Ne shvaa da je ono
to je izvan domaaja njezina u domaaju drugih. Ako joj je neto nejasno, nad tim uti, jer svjesna
je neukosti svoje. ivoti izgubljeni viu protiv nepravednih presuda njezinih i imeci mrmljaju protiv
nje.

Tuim se Bogu na osobe koje ive u neznanju i umiru zavedene. Za njih nita nije bezvrjednije od
Kurana ako je kazivan kako treba biti kazivan, niti ita vrjednije od Kurana ako su ajeti njegovi
iskrivljivani, niti ita opakije od vrline, niti vrlije od poroka.

GOVOR 18.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao omalovaavajui razlike stavova meu uenjacima

Kada je zadaa neka stavljena pred bilo kojeg od njih, da bi presudio, on sudi o njoj po nahoenju
svome. A kada se sasvim ista zadaa iznese nekom drugom od njih, on donosi presudu suprotnu.
Onda ti suci odlaze glavaru koji ih je postavio, pa on ovjerava sve te presude, iako im je Bog Jedan,
Poslanik jedan, Knjiga jedna.

Je li im to Allah naredio da se ne slau, pa Ga oni posluali?! Ili im je On to zabranio pa Ga oni nisu

posluali!? Ili im je Allah poslao vjeru nepotpunu, pa zatraio pomo njihovu da bi je upotpunio!?
Ili su oni sudionici Njegovi u poslovima, tako da im je dio dunosti proglasiti, a Njemu valja
prihvatiti?! Ili je to Allah Uzvieni poslao vjeru savrenu, ali ju je Poslanik - mir i blagoslovi Boiji
neka su s njim! - manjkavo prenio i predao!? Istina je da Allah Uzvieni kae:
Ni jednu jedinu stvar u Knjizi Mi nismo zanemarili! (Kur'an; 6:38)

I kae da jedan dio Kurana potvruje drugi dio i da nema razlaenja u njemu, kako On ree:
Da je on od bilo koga osim od Boga, oni bi zasigurno pronali u njemu mnoge proturjenosti
unutarnje.

Vanjtina Kurana je zaista ushitno lijepa, a unutarnjost mu je duboka. uda njegova nikada nee
nestati, ushitnosti njegove nikada nee proi, a tmine jedino njime mogu biti otklonjene

GOVOR 19.
Izreen s govornice damije u Kufi. Dok je Zapovjednik vjernih drao predavanje, A'as ibn Kajs
mu je prigovorio: O Zapovjednie vjernih, to je protiv tebe a ne u korist tvoju. Zapovjednik
vjernih ga je pogledao i rekao:

Kako ti zna ta je za mene, a ta protiv mene?! Prokletstvo Boije i drugih neka je na tebi! Ti si
ohol sin oholog, dvolian sin poricatelja Istine. Boga mi, jednom si pao u ropstvo poricatelja Istine,
a jednom u ropstvo muslimana, ali ni imetak tvoj ni podrijetlo tvoje nisu te mogli izbaviti ni s jedne
strane. ovjek koji je udesio da narod njegov bude stavljen pod sablju, te mu prizvao pogibelj,
doista zasluuje da ga blinji mrze, a da se daljnji ne pouzdaju u nj.
GOVOR 20.
O smrti i uzimanju pouke iz nje

Kad biste mogli vidjeti ono to vidjee oni od vas koji su umrli, bili biste zbunjeni i uznemireni.
Onda biste uli i pokorili se. Ali ono to oni vidjee jo je pred vama zastrto. Zastor e uskoro biti
svuen. Pokazano vam je pod uvjetom da gledate. Dato vam je da ujete pod uvjetom da sluate. I
upueni ste ako uputu prihvaate. Istinu vam govorim! Glasno ste pozvani primjerima i upozoreni
vijestima upozorenja punim. Poslije glasnika nebeskih samo ovjek moe prenijeti poruku od Boga.

GOVOR 21.
Savjet o uvanju lahkoe u svijetu ovome

Cilj je doista pred vama. Za vama je as koji vas goni. Sauvajte lahkou - stignut ete. Vai prvi
ekaju vae posljednje.

GOVOR 22.
O onima koji su ga optuili za ubojstvo Osmana

Pripazite! ejtan je doista krenuo podstiui sljedbenike svoje. I skupio je vojsku svoju da bi nasilje
bilo vraeno u logu svoju, a krivda na mjesto svoje. Boga mi, nisu mi mogli prigovoriti da sam ita
runo uinio, niti su uinili pravdu izmeu mene i sebe.

Od mene zahtijevaju pravo koje su napustili i krv koju su sami prolili. Ako sam ja bio sudionik s
njima, i oni imaju udio svoj u tome. Ali, ako su to uinili bez mene, sami moraju snositi posljedice.
Najvei dokaz njihov je protiv njih samih. iaju majku koja je ve presuila i oivljuju novotarije
koje su ve mrtve. O kako li je veliko razoarenje izazivaa! Ko je taj izaziva i zato mu se odaziva?
Zadovoljan sam doista dokazom Boijim protiv njih i znanjem Njegovim o njima. Ako odbiju,
ponudit u im otricu sablje koja je dovoljan izljeitelj krivog i dovoljan podratelj pravog.

udno je da mi alju glas da istupim prema njima radi borbe kopljima i da se pripremim za boj
sabljama. Ne bilo ih! Uvijek sam bio takav da nikada ne bijah preplaen borbom, niti uznemiren
sukobljavanjem. Uivam potpunu sigurnost vjere od Boga moga i nemam sumnje nikakve u
vjerovanje svoje.

GOVOR 23.
O dranju dalekim od zavisti i vladanju lijepom prema prijateljima i roacima

Zaista je odredba sila s neba na Zemlju poput kapi kie, donosei svakome ono to mu je sueno,
bilo obilje ili oskudicu. Zato, ako ma ko od vas vidi obilje u brata svoga, u potomstvu, imetku ili
ivotu, neka mu to nipoto ne bude iskuenje. Sve dok musliman ne poini neko djelo, za koje - ako
se otkrije i spomene - mora spustiti pogled svoj i ako se tim djelom potaknu ljudi prosti, on je
poput igraa koji oekuje da e mu prvo izvlaenje strjelice donijeti dobitak i isto pokriti gubitak
prethodni.

Takoer, musliman koji je bez neasnosti oekuje od Boga jedno od dva dobra: bilo poziv od Boga -
a ono to je u Boga bolje je za njega - bilo opskrbu od Boga, te on ima djecu, imetak i, uza sve to,
vjeru i tovanje. Zaista, imetak i djeca jesu zasadi svijeta ovoga. A dobro djelo je zasad svijeta
onoga. Allah ponekad sastavlja sve to u skupinama nekim.
Budite, zato, obzirni prema Bogu onako kako On to od vas trai i bojte Ga se do te mjere da vam
nee trebati isprika nikakva. I radite bez dvolinosti i elje da se nadaleko proujete, jer ako neko
radi za nekoga drugog, onda ga Allah prepusti tome. Traimo od Boga stupnjeve ehida, zajednicu
sa sretnima i druenje s vjerovjesnicima.

O ljudi, ak i onaj koji je imuan doista ne moe biti bez srodnika svojih i pomoi njihove rukama ili
jezicima. Samo su oni potpora njegova iza lea i samo oni mogu odvratiti nevolje njegove; oni su
mu najusluniji kada ga jadi snau. Uspomena lijepa o ovjeku, koju Allah zadrava meu ljudima,
bolja je za njega od imetka koji je ostavio u nasljedstvo drugima.

Pazite! Ako iko od vas nae blinje svoje u potrebi ili gladi, ne smije tvrdiiti u pomaganju njihovu s
onim to nee biti uveano ukoliko takva pomo ne bude pruena, niti biti umanjeno troenjem
toga u te svrhe. Ko god ustegne ruku od srodnika svojih ustee samo jednu ruku; ali, u vrijeme kad
njemu zatreba pomo, mnoge e ruke ostati ustegnute od pomaganja njemu. Onaj koji je
dobroudan moe zauvijek zadrati ljubav naroda svoga.

GOVOR 24.
Poticanje ljudi na dihad

ivota mi, nee biti obzira ni za koga, niti poputanja s moje strane u borbi protiv onoga koji se
suprotstavlja Istini ili onoga koji basa u zabludi. O robovi Boiji, budite svjesni Boga i bjeite Bogu
od Boga. Koraajte na putu koji je On postavio za vas i prihvatite ono to vam je On naloio. U tom
bi sluaju 'Ali jamio za uspjeh va na kraju i onda ako ga ne biste zadobili odmah.

GOVOR 25.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao primivi ponavljane vijesti da Muavijini ljudi zauzimaju
gradove. Tada su doli i namjesnici njegovi u Jemenu, Ubejdullah ibn el-Abbas i Said ibn Nimran,
uzmiui nakon to ih je nadjaao Busr ibn Ebi Artat. Dio je tada vrlo uznemiren nepostojanou
ljudi svojih u dihadu i razlaenjem njihovim u odnosu na miljenje njegovo. Tada se uspeo na
govornicu i rekao ovo:

Nieg osim Kufe to mogu drati i pruiti! Ako je to stanje tvoje, da vihori nastave udarati u tebi,
neka te onda Allah razori!

Zatim je naveo retke pjesnika nekog:

O Amru, tako ti dobra ivota tvog oca,

Samo zalogaj skromnija dobih iz tog lonca!

I potom je nastavio:

Obavijeen sam da je Busr nadjaao Jemen. Boga mi, poinjem misliti o tim ljudima da e uskoro
zgrabiti zemlju cijelu jedinstvom svojim u krivdi i razjedinjenou vaom u pravdi, nepokornou
vaom imamu svome u pitanjima pravde i pokornou njihovom voi svome u pitanjima nepravde,
njihovim izvravanjem zavjeta u korist gospodara njihova i izdajom vaom, ispravnim djelovanjem
njihovim u gradovima njihovim i vaim loim. ak ako bih nekome od vas povjerio zdjelu drvenu,
bojim se odbjegli biste s rukom njezinom.
O Boe moj, dojadili su mi, a i ja njima. Siti su me, a ja sam sit njih. Zamijeni ih meni boljim od njih,
a zamijeni mene njima gorim od mene. O Boe moj, rastopi srca njihova kao to so biva rastopljena
u vodi. Boga mi, htio bih da budete tisua konjanika Benu Firasa ibn Ganma, (kako pjesnik kaze):

Pozove li ih, doi e ti konjanici,

Onako kao to dolaze ljetni oblaci.

Zatim je on - mir neka je s njim! - siao s govornice.

GOVOR 26.
Arabija prije objave Vjerovjesnitva, Dio govora istog o panji ljudi poslije smrti Vjerovjesnika
Casnog, Dio govora istog o nagodbi izmeu Muavije i Amra ibn el-Asa

Allah je poslao Muhammeda - neka su blagoslovi Boiji i mir na nj i na porodicu njegovu! - kao
opomenitelja svjetovima svim i povjerenika Objave, dok ste vi, o Arapi, slijedili vjeru najgoru i
prebivali u prebivalitu najgorem, meu stijenama surim i zmijama otrovnim. Pili ste vodu prljavu i
jeli hranu neistu. Prolijevali ste krv jedni drugima i niste pazili na srodstvo. Utvare su se uvrstile
meu vama, a grijesi se prilijepili uz vas.

Motrio sam i uvidio da nemam pomagaa nikakvog do porodice moje. Ustezao sam se zato da ih u
smrt nagonim. Drao sam oi svoje zatvorenim i pored trunja u njima. Pio sam uprkos guenju u
grlu. Bio sam strpljiv uprkos tegobi u disanju i gorini goroj od gorine tikvice gorke.

On nije dao prisegu vjernosti sve dok nije dobio pristanak njegov da e mu platiti cijenu njezinu.
Neka ruka kupca toga ne bude uspjena i neka pogodbu prodavaa presretne sramota! Sada se
morate latiti oruja za rat i spremiti za nj opremu. Plameni su mu visoko narasli i bljetavilo mu je
uveano. Odjenite se strpljenjem, jer ono je odjea najbolja za pobjedu.

GOVOR 27.
Poticanje ljudi na dzihad

A sada! Dihad je doista jedna od kapija Denneta, koju je Allah otvorio za najvee prijatelje Svoje.
On je odjea vrline, zatitni oklop Boiji i pouzdani tit Njegov. Ko god ga, u mrnji, napusti, Allah
ga pokriva odjeom sramote i ogrtaem nevolje. Odbaen je s prezirom i porugom, a srce mu je
zastrto. Istina je oduzeta od njeg zato to izostavlja dihad. On mora trpjeti sramotu i pravda mu je
uskraena.

Pripazite! Pozivam vas da se borite protiv ljudi tih i nou i danju, i tajno i javno. I potiem vas da ih
napadate prije nego oni napadnu vas. Boga mi, nijedan narod nije bio napadnut usred kua svojih a
da nije pretrpio sramotu. Ali, vi to ostavljate drugima i okanjujete se toga sve dok ne budete
napadnuti i gradovi vai zauzeti. Konjanici Benu Gamida doprli su do Anbara i ubili Hassana ibn
Hassana el-Bekrija. Oni su udaljili konjanike vae od vojarne.

Saznao sam da su ljudi njihovi napastovali ene muslimanske i druge ene pod zatitom islama, te
potrgali ukrase njihove s nogu, ruku, vratova i uiju. I ni jedna ena nije se mogla tome oduprijeti,
osim izgovaranjem ajeta: Mi smo Boiji i Njemu emo se vratiti! (Kur'an; 2:156)

Potom su otili natrag natovareni blagom bez rane ijedne i ivota izgubljenog. Ako ijedan musliman
umre od tuge za svim tim, onda on ne zasluuje prijekor, ve je najprije opravdan preda mnom.
Kakvo udo! Kakvo udo! Boga mi, srce vehne i zabrinutost raste gledajui jedinstvo tih ljudi u
krivdi i razlaz va u pravdi. Sram vas i jad za to bilo! Postali ste cilj u koji strijele bivaju odapinjane.
Napadnuti ste, sami ne napadate. Na vas navaljuju, a vi ne navaljujete. Prema Bogu se grijei, a vi
ste s tim saglasni. Kada sam ljeti od vas traio da krenete protiv njih, rekli ste da je ega jaka, da
vas potedim dok ega ne popusti. A kad sam vam naredio zimi da krenete, rekli ste da je studen
ljuta, da vam dam vremena dok studen ne proe. To su bili izgovori samo u izbjegavanju ege i
studeni. Pa ako tako bjeite od ege i studeni, bjezat ete, Boga mi, jo gore od sablje.

O vi, tek likovi ljudski, vi neljudi! Razumijevanje vae je razumijevanje djece, a pamet vaa pamet
stanara to ive u prostorima zastrtim. Volio bih da vas nisam ni vidio, niti upoznao. Boga mi, to mi
poznanstvo uzrokuje kajanje i donosi alost samo. Neka vas Allah uniti! Srce ste mi natoili jedom
i grudi ispunili srdbom. Prisilili ste me da jedan za drugim pijem gutljaje jada estokog. Upropastili
ste savjet moj nepokoravanjem i naputanjem mene do te mjere da su Kureji poeli govoriti: "Sin
Ebu Taliba je doista hrabar covjek, ali ne poznaje voenje rata." Neka ih Allah blagoslovi! Je li iko
od njih vatreniji u ratu i iskusniji u njemu od mene?! Krenuo sam u njega jo u dvadesetim
godinama. I ovdje sam! Preao sam ezdesetu. Ali onaj kojem se ne pokorava ne moze uspjeno
voditi rat.

GOVOR 28.
O prolaznoj naravi ovog i vanosti svijeta budueg

Svijet je ovaj doista okrenuo lea i navijestio odlazak svoj, dok je svijet budui zasigurno najavio
dolazak. Znajte! Danas je dan pripreme, a sjutra dan utrke. Mjesto napredovanja je Dennet, dok je
krajnost Dehennem. Zar nema nikog da prije smrti svoje ponudi pokajanje nad pogrjekama
svojim?! Ili, zar nema nikog da poduzme djela estita za sebe prije Dana obrauna?!

Doista ste u danima nadanja iza kojih stoji smrt. Onom koji radi u toku dana nadanja svog, prije
nego mu doe smrt njegova, koristit e djelo njegovo, a smrt mu njegova nee nakoditi. Ali onaj
koji proputa da djeluje tokom vremena nadanja, prije nego nastupi smrt, zaista je na gubitku i
smrt njegova donijet e mu tetu. Pripazite! Radite kada ste u zadovoljstvu upravo onako kako
radite kada ste u strahu. Pripazite! Doista ne vidjeh pospanog koji ezne za Dennetom, niti
usnulog koji se boji Dehennema. Pripazite! Onaj kojem ne koristi Istina mora trpjeti tetu od lai.
A onaj kojeg ne vodi Uputa bit e odveden zabludom u propast.

Pripazite! Izriito vam je nareeno da idete. I upueni ste kako da se za to putovanje pripremite.
Zasigurno, najstranija stvar koje se bojim u vezi s vama jest da slijedite strasti i da proteete nade.
Pribavite iz svijeta ovog za se ono to e vas izbaviti sjutra.

GOVOR 29.
O onima koji su nali izgovore u vrijeme dihada

O ljudi ija su tijela zajedno, a elje razlicite. Govor va smekava kamenje tvrdo, a djela vaa
privlae vama neprijatelje vae. Na sjednicama svojim uvjeravate kako ete uiniti ovo ili ono, ali
kada nastupi borba, kaete: "Odvrati se!" Ako vas neko poziva, poziv ostaje bez odziva. Onom koji s
vama muno izlazi na kraj srce se ne utjei. Izgovori su vam loi poput isprika dunika nevoljnog da
plati. ovjek bez vrijednosti ne moe se obraniti od nevolje. Istinu nije mogue dosei bez napora.
Koju kuu osim svoje treba zatititi? I s kojim voom biste ili da ratujete poslije mene?

Razoaran je, Boga mi, onaj kojeg ste prevarili. A onaj koji uspije s vama, Boga mi, dobiva samo
strijele nekorisne. Vi ste poput strijela izlomljenih baenih na neprijatelja. Boga mi, polozaj mi je
sada takav da niti vjerujem rijeima vaim, niti eznem za pomoi vaom, niti s vama zastraujem
neprijatelja. ta je s vama? Kakva je bolest vaa? ta je lijek za ozdravljenje vae? Druga stranka su
ljudi kao i vi. Zar rije bez djela?! Nemarnost bez vrline?! I pohlepa za onim to nije pravo?!.

GOVOR 30.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao iznosei na vidjelo zbiljske injenice o ubojstvu Osmana ibn
Affana

Da sam naredio ubojstvo njegovo, bio bih ubojica njegov. Ali, da sam sprijeio druge da ga ubiju,
bio bih pomaga njegov. Stanje bijae takvo da onaj koji mu je pomagao sada ne moe rei:
"Napustio ga je onaj od kojeg sam ja bolji." A onaj koji ga je napustio ne moe rei: "Pomogao mu
je onaj koji je bolji od mene." Iznosim pred vas cijeli sluaj njegov. On je prisvajao i to je radio
runo. Negodovali ste protiv toga i u tome ste poinili prijestup. U Boga je presuda istinska izmeu
onog koji je prisvajao i onog koji je negodovao

GOVOR 31.
Izreen prije Bitke oko deve Naime, Zapovjednik vjernih je tada poslao Abdullaha ibn el-Abbasa
Zubejru ibn el-Avvamu sa zadaom da mu savjetuje povratak pokornosti. U toj prilici rekao mu je
sljedee:

Ne susrei se nipoto s Talhom! Jer, susretne li ga, nai e ga poput bika neukrotiva iji su rogovi
savijeni prema uima njegovim. On jae divlju jahau ivotinju, a kae da je pripitomljena. Ali
sastani se sa Zubejrom, budui da je on udi blage. I reci mu: Roak tvoj po materi ti kae:
Poznavao si me u Hidazu ali me ne poznaje u Iraku. Onda, ta te odvrati od onog to je bilo
znano?

GOVOR 32.
O potcjenjivanju svijeta ovoga i vrstama ljudi njegovih

O ljudi! Zatekli smo se u tako nepravednom i nezahvalnom vremenu, u kojem je asni smatran
pokvarenim, a tlaitelj napreduje u prijestupima svojim. Ne koristimo ono to znamo i ne
otkrivamo ono to ne znamo. Ne bojimo se nesree sve dok nas ona ne snae.

etiri su vrste ljudi!

Meu njima je onaj koji je zatien od sijanja smutnje samo niskim poloajem svojim, manjkavou
sredstava i oskudnou imetka.

Potom, postoji onaj koji je potegao sablju, koji otvoreno tvori smutnju, koji skuplja konjicu i
pjeadiju svoju i koji se predao pribavljanju imetka, voenju eta, uspinjanju na govornicu i
dopustio je da mu utrne vjera. Kako je loa trgovina da svijet ovaj kupuje prodajui ono to ti
pripada u Boga kao naknada.

Meu njima je i onaj koji trai svijet ovaj pomou djela odreenih za svijet budui. Ali on ne trai
svijet budui pomou djela svijeta ovog. Izgledom je miran, sitno koraa, pokazuje odjeu svoju,
ukraava se da bi se predstavio pouzdanim, te koristi dobrostivost Boiju kao put injenja grijeha.

A potom, postoji i onaj kojeg slabost i nedostatak sredstava ivotnih zadravaju od traenja vlasti.
Njega je to stanje uinilo takvim, pa se on i prikazuje zadovoljnim. I kiti se ruhom odlinika, iako od
toga nema nita.
Zatim, preostaju ljudi u ijem sluaju sjeanje na povratak konani dri sputenim poglede njihove,
a strah od oivljenja ponovnog potie im suze. Neki od njih su protjerani i raspreni, neki su
zastraeni i podjarmljeni, neki su tihi kao da imaju brnjicu, neki se iskreno mole, neki su pogoeni
jadom tekim i obuzeti bolom, a strah ih je utamniio u bezimenost, i stid ih prekriva tako kao da
su u vodi gorkoj, usta su im zatvorena, a srca utuena. Oni su pouavani sve dok nisu zamoreni,
ugnjetavani sve dok nisu bili ponieni i ubijani sve dok ih nije preostao samo mali broj.

Neka svijet ovaj bude u oima vaim manje vrijedan od kore drae i ostriaka vune. Pouite se na
primjeru onih koji su bili prije vas, prije nego se na primjeru vaem budu pouavali oni koji e doi
poslije vas.
I odbacite svijet ovaj kudei ga, jer on je ostavio i onoga koji je u nj bio zaljubljeniji nego to ste vi

GOVOR 33.
Izreen uz krpljenje sandale njegove. Abdullah ibn el-Abbas kae da je on, kada je Zapovjednik
vjernih istupio radi rata sa stanovnicima Basre, doao njemu u posjetu u Zukaru. Zatekao ga je
kako krpi sandalu svoju. Tada mi je Zapovjednik vjernih rekao: "Kolika je vrijednost sandale
ove?" Odgovorih: "Nema vrijednost nikakvu!" Potom on ree: "Boga mi, ona mi je draa nego
upravljanje vama, osim kada promiem pravdu i odvraam krivdu!" Onda je istupio i odrao
govor

Uistinu, Allah je poslao Muhammeda - blagoslovi Boiji neka su s njim i potomstvom njegovim! -
kada niko meu Arapima nije itao knjigu, niti zagovarao vjerovjesnitvo. On je ljude vodio sve dok
ih nije postavio na mjesto njihovo i sve dok ih nije dopratio do izbavljenja njihova. Tako su koplja
njihova postala pouzdana, a prilike njihove sreene.

Boga mi, doista bijah u vodstvu njihovom sve dok ono potpuno ne ovlada. Ne pokazan slabost ili
kukaviluk. I sadanji mi je hod takav. Probijat u zasigurno nepravdu sve dok pravda ne izae sa
strane svoje.

ta je izmeu mene i Kureja? Boga mi, borio sam se s njima kada su bili poricatelji Istine i borit u
se s njima kada budu zavedeni. Bit u za njih isti danas kakav sam za njih bio juer.

Boga mi, Kureji nam se samo svete zato to nam je Allah dao prednost nad njima, pa smo ih mi
uveli u vlast nau. Poslije tog oni su postali, kako pjesnik kae:

ivota mi, svakog jutra svjee mlijeko si pio,

i sitnopice hurme s mladim maslom si jeo;
Plemenitost koju nisi imao prije tebi smo dali,
rasnim konjima i utosmeim kopljima smo te okruili.

GOVOR 34.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao pripremajui ljude za borbu protiv Sirijaca

Teko vama! Umorio sam se korei vas. Jeste li zadovoljni ovosvjetskim umjesto ivotom buduim?
Ili, ponienjem umjesto dostojanstvom? Kada vas zovem da se borite protiv neprijatelja vaeg, oi
vam kolutaju kao da ste ve u pandama smrti i kao da ste izbezumljeni od zaprepaenja.
Nagovore moje niste shvatili, pa ostadoste smeteni. Kao da su vam srca pogoena ludilom, pa ne
shvaate. Ne Vjerujem vam dok no je no. Niti ste mi potporanj da se oslonim, niti pomo za ast i
pobjedu. Primjer va je primjer deva iji su uvari zalutali; tako, ako se one okupe s jedne, raziu se
s druge strane.

Boga mi, tako ste nevini paljenju plamena ratnog. Protiv vas se spletkari, a vi ne uzvraate.
Granice vae suavaju se, a vi se ne srdite. Oni koji rade protiv vas ne spavaju, a vi se bezbrino
zabavljate. Boga mi, podjarmljeni su oni koji jedni druge u nevolji ostavljaju. Boga mi, uvjeren sam
o vama da ete se, ako se boj rasplamsa i smrt bude oblijetala oko vas, odvojiti od sina Ebu
Talibova kao to glava odsjeena biva od trupla odvojena.

Boga mi, ako neko omogui neprijatelju svome da ga nadvlada tako da mu upa meso, drobi kosti i
guli kou komad po komad, onda to znai da je bespomonost njegova velika a srce njegovo slabo i
zatoeno u grudima. Vi moete postati takvi ako elite! Ali, to se tie mene, prije nego to to
dopustim, upotrijebit u britku sablju svoju koja ce zasijecati ispod kostiju glave i od koje e letjeti
ruke i noge. Poslije toga e Allah uiniti to On hoe.

O ljudi, imam pravo nad vama, imate pravo nada mnom. to se tie prava vaeg nada mnom, to je
da vas savjetujem, da vam u potpunosti dam ono to vam pripada, da vas pouim da ne ostanete
neznalice i da vam objasnim kako biste znali. A to se tie prava moga nad vama, to je ispunjenje
zakletve vae na vjernost, dobronamjernost u prisutnosti i odsutnosti, odazivanje kada vas
pozovem i poslunost kada vam nareujem.

GOVOR 35.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao poslije prosuivanja

Sva hvala se duguje Bogu, pa makar vrijeme donijelo nevolju satiruu i dogaaj veliki! Svjedoim da
nema boga osim Boga Jednog, da nema sudionika za Njeg, niti s Njim ima ikakva drugog boga osim
Njega, i da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov.

A potom! Nepokornost savjetnika suutna, koji ima znanje i iskustvo, donosi, doista, razoarenje i
ima za posljedicu kajanje. Dao sam vam naloge o presuivanju tom i iznio pred vas gledita svoja
skrivena - e da su nalozi Kasirovi bili ispunjeni!? - ali odbijali ste to kao protivnici grubi i pobunjenici
nepokorni sve dok sam savjetnik nije zapao u sumnju o savjetu svome, pa je kresivo prestalo davati
iskru. Moj i va poloaj, zato, posta kao u pjesmi Havazina:

Dao sam vam nalog usred Munaridu-l-Liva,

Ali shvaen ne bih do sutranjega podneva!

GOVOR 36.
Upozoravanje ljudi Nehrevana na njihov usud

Opominjem vas da ne biste pali kao rtve na kosini rijeke ove i na ravnici nizije ove, bez dokaza
oigledna od Gospodara vaeg i bez dokaza jasna od vas samih. Izali ste iz kua svojih i onda vas je
epala sudbina. Odvraah vas od tog prosuivanja, ali vi odbaciste savjet moj, kao suparnici i
protivnici, sve dok nisam miljenje svoje okrenuo u smjeru elja vaih. Vi ste skupina glava lahkih i
razboritosti slabe. Oca ne imali! Nisam vam donio zlo nikakvo, niti vam elio nesreu ikakvu.

GOVOR 37.
Kazivanje Zapovjednika vjernih koje se uzima kao govor o postojanosti njegovoj u dosezanju
Istine i prednjaenju u vjerovanju

Izvrio sam dunosti kada su drugi klonuli duhom. I istupio sam javno kada su se drugi skrivali.
Govorio sam kada su drugi utjeli. Stupao sam sa svjetlom Boijim kada su drugi mirovali. Bio sam
glasom najtii od njih, ali najdalekoseniji u istupanju naprijed. Jezdio sam drei se za uzdu vrline,
nareivanja dobra i sprjeavanja zla. Obaveznosti njezinoj predah se posve, poput planine koju ne
moe pokrenuti ni vjetar silan, niti oluja uzdrmati. Niko ne bi mogao nai pogrjeku pri meni, niti
govornik ijedan loe govoriti o meni.

ovjeka ponienog potujem sve dok osiguravam pravo za njega. A jak ovjek slab je za mene sve
dok od njega ne oduzmem pravo [drugoga]. Zadovoljni smo sudbinom koju je Allah odredio i
pokoravamo se zapovijedi Boijoj. Zar mislite da bih govorio la o Poslaniku Boijem -blagoslov i
mir od Boga neka su na nj! Boga mi, zasigurno sam prvi koji ga je posvjedoio! Zato, neu biti prvi
koji e ga krivotvoriti. Razmotrio sam sluaj svoj te se uvjerio da je poslunost moja pretekla
prisegu moju na vjernost. A zavjet na vratu mome u korist je drugome.

GOVOR 38.
O imenovanju sumnje kao pojave i ponienosti onih koji sumnjaju

Sumnja se sumnjom zove jer istini samo slii. to se tie zaljubljenika u Boga, uvjerenje im je
svjetlo, a smjer puta pravog im je vodi. A to se tie neprijatelja Boijih, zabluda je molba njihova,
a sljepoa im je vodi. Smrt ne moe izbjei onaj koji se nje boji. A vjenost ne moe zadobiti onaj
koji je voli.

GOVOR 39.
O ponienosti onih koji se povlae iz borbe

Suoen sam s ljudima koji ne sluaju kada im naredim i koji ne odgovaraju kada ih pozivam. Oca ne
imali! ta biste htjeli pa da se dignete radi Boga? Zar vas vjera ne povezuje i osjeanje asti ne
potie? Meu vama stojim viui i zovui vas u pomo. Ali ne sluate rije moju i ne pokoravate se
nalozima mojim sve do asa kada okolnosti pokazu loe posljedice svoje. Osveta nikakva ne moe
biti postignuta s vama i niti ikakva ostvariti se elja. Zvao sam vas u pomo kad je brai vaoj
trebalo, ali ste buali kao deva koju boli drob i uvijali se kao deva lea tankih. Onda mi je dolazila
slaba teturava skupina vas, kao da su bili gonjeni prema smrti i gledali je oima svojim.

GOVOR 40.
Izreen kada je Zapovjednik vjernih uo povik haridija: "Jedina presuda je ona Boija!"., Jo
jedna inaica

Ta je izreka pravilna, ali ono to se njome smjera - krivo je! Da! Presuda doista pripada samo Bogu!
Ali, ti ljudi kau da je vladavina samo Boija. injenica je da za ljude nema umaknua od vladara,
dobroga ili loeg. Pod upravom njegovom radi i vjernik i uiva nevjernik. Tokom se njezinim
ispunjavaju rokovi Boiji. Preko vladara porez je skupljan, neprijatelj suzbijan, putevi osiguravani, a
pravo slaboga oduzimano od jakog. ovjek estit uiva mir i dobiva zatitu od prijestupnika. Kada je
Zapovjednik vjernih uo povik haridzija o presudi spomenutoj rekao je:

Oekujem presudu Boiju nad vama.

Potom je nastavio:
to se tie uprave dobre, astan ovjek u njoj vri dobra djela. U upravi looj osoba pokvarena
uiva sve dok joj vrijeme ne istekne, pa je i smrt ne sustigne

GOVOR 41.
O osudi izdaje

O ljudi! Odanost je doista blizankinja iskrenosti. Od nje ne poznajem tita boljega. Onaj koji shvaa
zbilju povratka nikada ne izdaje. U vremenu smo kada veina ljudi gleda na izdaju kao na mudrost.
U danima ovim neznalice to nazivaju prepredenou uzvienom. ta je s njima? Allah ih ubio! Onaj
koji je proao kroz vatru i vodu ivota pronalazi isprike da se zatiti od naloga i zabrana Boijih, ali
se ne obazire na njih i pored te sposobnosti svoje. A onaj kojeg vjera ne obuzdava vreba priliku i
pribjegava lukavstvu.

GOVOR 42.
O eljama srca i proirivanjima nada

O ljudi! Ono ega se najvie bojim za vas jest dvoje: djelovanje u skladu sa strastima i proirivanje
nada. to se tie djelovanja u skladu sa strastima, to odvraa od Istine. A proirivanje nada ini da
svijet budui zaboravljen bude. Morate znati da je svijet ovaj proao vrlo brzo, te da nita nije
ostalo od njega. Nita, ni poput kapljica preostalih u zdjeli koju je neko prevrnuo!

Pripazite! Svijet budui ve pristie! A oba svijeta imaju sinove svoje. Budite sinovi svijeta onoga, a
ne sinovi svijeta ovoga! Jer, svaki e sin na Danu sudnjem pristati uz majku svoju. Doista, danas se
radi, ali jo nema obrauna. A sjutra je obraun, ali nee biti rada.

GOVOR 43.
Izreen kada je Zapovjednik vjernih izaslao Derira ibn Abdullaha el-Bedelija Muaviji, a neki od
drugova njegovih predloili pripremu borbe s njim

Pripremanje moje za rat s narodom Sirije, dok je Derir ibn Abdullah el-Bedeli jo tamo, bilo bi
zatvaranje vrata za Siriju i odvraanje naroda njezina od djela dobrog, ako ga oni kane uiniti.
Meutim, ustvrdio sam granicu vremensku za Derira nakon koje se on ne bi zadravao, osim ako
bude prevaren ili neposluan. Miljenje moje daje prednost strpljenju. Priekajte zato vrijeme
kratko. Ne dopada mi se vaa priprema.

Razmotrio sam to temeljito sa strana svih. Ali ne nalazim put nikakav osim rata ili vjere krive.
Doista, postojao je vladar nad ljudima koji je uveo novotarije i koji je prisilio ljude da ih oituju.
Oitovali su ih, a onda se podigli i izmijenili poredak cijeli

GOVOR 44.
Izreen kada je Maskala ibn Hubejre e-ejbani prebjegao Muaviji, nakon to je otkupio neke
sunje iz Benu Nadije od jednog poreznika Zapovjednika vjernih, ali, kada je on zatraio isplatu,
onaj je umakao u Siriju

Neka Allah osramoti Maskalu! On je radio kao plemi, ali je pobjegao kao rob. Prije nego to je
tovatelj njegov mogao govoriti, on ga je uutkao. I prije nego to je hvalitelj njegov mogao
posvjedoiti dobra djela njegova, on mu je zatvorio usta. Da je ostao, uzeli bismo od njega ono to
bi on mogao lahko dati, a za ostatak bismo priekali sve dok ne bi skupio vie imetka.

GOVOR 45.
O Uzvienosti Boijoj i niskosti svijeta ovog

Hvala se duguje Bogu. Od milosti Njegove niko ne gubi nadu. Od blagodati Njegovih niko nije
odvojen. Od oprosta Njegova niko nije razoaran, a za slubu Njegovu niko nije dovoljno velik.
Milost Njegova nikada ne prestaje. Blagodat Njegova nikada ne moe biti istroena.

Svijet ovaj je mjesto za koje je kraj odreen. A stanovnicima njegovim dosuen je odlazak s njega.
On je sladak i privlaan. On hita onima koji tee za njim i prirasta srcu onoga koji ga gleda.
Otputujte zato s njega s opskrbom najboljom koju moete pripremiti i ne traite na njemu vie
nego to je dovoljno; ne zahtijevajte od njeg vie od uzdravanja.

GOVOR 46.
Izreen kada je Zapovjednik vjernih odluio krenuti prema Siriji

Boe moj! Utjeem Ti se od tegobe puta, ala povratka i prizora unitenja porodice i imovine. Boe,
Ti si drug na putovanju i Ti si Onaj Koji je ostavljen radi obitelji. Niko osim Tebe ne moe spojiti to
oboje, jer onaj koji je ostavljen ne moe biti pratilac na putovanju, niti onaj koji je u drutvu moe
istodobno biti i ostavljen.

GOVOR 47.
O nesreama velikim koje pogaaju Kufu

O Kufo! Kao da vidim kako te razvlae na trgovitu poput koze tavljene iz Ukaza. Sastrugana si
nevoljama i muena patnjama tekim. Doista znam da e Allah pogoditi brigom i oinuti rukom
ubojice nasilnika svakog koji bi ti smjerao zlo.

GOVOR 48.
Izreen u vrijeme pohoda na Siriju

Hvala se duguje Bogu kad se no rasprostire i kada se mrai. I neka je hvala Bogu kad god zvijezda
sija i zalazi. I neka je hvala Bogu ija dareljivost nikada ne izostaje i ije blagonaklonosti ne mogu
biti uzvraene.
Pa dobro! Izaslao sam naprijed prethodnicu svoju i naredio im da ostanu u taboru na ovoj obali
rijeke sve dok im ne prispije sljedei nalog moj. Namjera mije prijei tu vodu do malih nastambi
ljudi koji ive na onim stranama Tigrisa, pa i njih podii s vama na neprijatelja, te ih drim kao
pomonu snagu vau.

GOVOR 49.
O veliini i uzvienosti Boijoj

Hvala Bogu Koji zna sve nevidljivo i prema Kojem vode znaci svega vidljivog. On nije vidljiv okom
gledatelja, ali oko koje Ga ne vidi ne moe Ga ni porei, niti Ga um koji dokazuje jestost Njegovu
moe dosegnuti. On je tako Uzvien u Uzvienosti Svojoj da nita ne moe biti uzvienije od Njega,
dok je u bliskosti toliko blizak da nita od Njega ne moe biti blie. Ali, Uzvienost Ga Njegova ne
udaljuje od ieg u stvaranju Njegovu, niti Ga bliskost Njegova dovodi na razinu jednaku s bilo ime.
On nije umovima raskrio tajanstvo svojstva Svoga, pa ipak nije ih sprijeio u stjecanju znanja bitnog
o Sebi. I zato je On takav da svi znaci postojanja svjedoe o Njemu tako oito da Ga ak i um
poricatelja takoer posvjedouje. Allah je uzvien nad onim to o Njemu kazuju oni koji Ga
usporeuju s bilo ime i oni koji Ga poriu.

GOVOR 50.
O izmijeanosti pravog i krivog

Izvor pojavljivanja nesrea jesu strasti slijeene i propisi izmiljeni, koji su suprotni Knjizi Boijoj i
na kojima neki ljudi uzajamno sarauju, protivno vjeri Boijoj. Da je ono to je krivo izdvojeno iz
smjese s onim to je pravo, ne bi bilo skriveno od onih koji ga trae; a da je ono to je pravo
izdvojeno iz smjese s onim to je krivo, prestali bi ga spominjati jezici nepokornih. Meutim, ono
to se ini jeste to da se neto uzima odavde, a neto odande, te se oboje mijea. I tada ejtan
uzima vlast nad prijateljima svojim, a izbavljaju se samo oni kojima je Allah odredio dobro.

GOVOR 51.
Izreen kada su pristae Muavijine na Siffinu nadjaali drugove Zapovjednika vjernih, zauzeli
pojilo na Eufratu i sprijeili pristup vodi

Oni vam iu zalogaje borbe. Zato, ili ostanite u sramoti i na poloaju najniem, ili namoite krvlju
sablje svoje i ugasite vodom e svoju. Smrt je ivjeti u potinjenosti, dok je ivot umrijeti kao
pobjednik. Pazite, Muavija, doista, vodi malu skupinu pobunjenika i dri ih u tmini o injenicama
istinskim, s posljedicom da oni podmeu prsa svoja kao mete smrti.

GOVOR 52.
O propasti svijeta ovog te o nagradi i kazni u svijetu buduem
(Ovaj je govor ve bio dat ali, s obzirom na razliku izmeu te dvije inaice, navodimo ga
ponovno.) Dio govora istog o opisu Blagdana rtve i kakvoi ivotinje za rtvovanje

Pripazite! Svijet ovaj skonava i ve obznanjuje odlazak svoj. Poznatosti njegove postale su stranci i
on se ubrzano kree unatrag. On pouruje itelje svoje prema propasti i vozi susjede svoje prema
smrti. Slasti njegove ogorale su, a bistrine zamuene. U skladu s tim, ono to je ostalo od njega
poput vode je preostale u zdjeli, ili samo gutljaj vode. Ako je osoba edna pije, e joj nije ugaena.

O robovi Boiji, pripremite se da napustite svijet ovaj, ijim je iteljima odreeno nestajanje. Ne
dozvolite nipoto da vas nadvladaju nadanja duga, niti da vam se odui rok boravka! Boga mi, da
muete poput deve koja je izgubila mladune svoje, da dozivate poput gukanja golubova, da
skrueno molite poput pustinjaka predanih, da se okrenete Bogu, ostavljajui imetke svoje i djecu
kao sredstvo stjecanja blizine Njegove i mjesta visokog kod Njega, ili oprosta grijeha to su
odreeni u knjigama Njegovim i koje su zabiljeili meleki Njegovi, bilo bi to manje od nagrade
Njegove koju molim za vas ili kazne Njegove od koje strahujem radi vas.

Boga mi, da se srca vaa potpuno rastope, a oi vae proliju suze krvave, bilo od elje za Njim ili u
strahu od Njega, i da vam je doputeno da ivite na svijetu ovom sve vrijeme koliko on traje, ak ni
onda djela vaa ne bi mogla isplatiti velike dareljivosti Njegove vama i voenje Njegovo vas prema
vjeri.
Potrebno je da ivotinji koja e biti sasvim prikladna za rtvu oba uha njezina budu uzdignuta a oi
njezine zdrave. Ako su ui i oi zdrave, ivotinja za rtvovanje je zdrava i bez nedostatka, pa makar
joj rog bio slomljen ili vukla noge svoje do mjesta rtvovanja.

GOVOR 53.
O davanju prisege

Oni navaljivahu na me kao to deve navaljuju jedna na drugu kad prispiju do vode pitke, onda kad
su rasputene nakon razvezivanja nogu, sve dok ne pomislih da e ili ubiti mene ili se meusobno
poubij ati ispred mene. Razmiljao sam o pitanju tom i iznutra i izvana tako da mi je to prijeilo
spavanje. Ali ne naoh puta nikakva osim da se borim s njima ili, u protivnom, da odbacim sve to
je donio Muhammed - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na porodicu njegovu! Ustvrdio sam da
bi suoiti se s ratom bilo za mene lake nego suoiti se s kaznom, te da su tegobe svijeta ovoga
lake nego tegobe svijeta onoga.

GOVOR 54.
Izreen kada su ljudi Zapovjednika vjernih pokazali nestrpljenje spram ustezanja njegova da im
dopusti borbu na Siffinu

Ako mislite daje to posljedica straha od smrti, Boga mi, ne marim da li idem prema smrti ili smrt
uri prema meni. A ako mislite da je to od sumnje moje prema iteljima Sirije, Boga mi, ne
odugovlaim s ratom ak ni jedan dan, osim u nadi da e mi se pridruiti skupina neka, nai uputu
preko mene i vidjeti svjetlo moje slabanim oima svojim. To mi je milije nego ih poubijati u stanju
zavedenosti njihove, iako e trpjeti grijehe svoje.

GOVOR 55.
O postojanosti na polju bojnom

S Poslanikom Boijim - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na porodicu njegovu! - borili smo se
protiv oeva, sinova, brae i roaka svojih, a to je samo poveavalo vjerovanje nae, pokornost,
slijeenje Puta pravog, podnoenje bolova i ozbiljnost u borbi protiv neprijatelja. Na ovjek i neko
od neprijatelja bacali bi se jedan na drugog kao muevi hrabri, borei se do smrti; ponekad je
ovjek na savladao protivnika svoga, a ponekad je ovjek neprijateljski savladao naeg.

Kada je Allah vidio iskrenost nau, poslao je ponienje na neprijatelja naeg i pomo Svoju na nas,
sve dok se islam nije uspostavio s vratom na zemlji i ostatkom na mjestu svome. ivota mi, da smo
se i mi ponaali poput vas, ni jedan stup vjere ne bi mogao biti podignut, niti bi stablo vjerovanja
moglo olistati. Boga mi, vi ete pomusti krv nau i to ete sigurno popratiti kajanjem.

GOVOR 56.
U kome Zapovjednik vjernih govori drugovima svojim o Muaviji

Poslije mene nametnut e vam se ovjek vala irokih i trbuha velikog. Progutat e sve ega se
doepa i eznut e za onim to ne dobije. Trebalo bi da ga ubijete, ali neete ga ubiti. Pripazite,
naredit e vam da me grdite i da me se odreknete. to se tie pogrda, pa grdite me, jer - to je
oienje moje i izbavljenje za vas. A to se tie odricanja, ne odriite me se, jer sam roen u vjeri
prirodnoj i bio sam prvi u njoj i prvi u Iseljenju.
GOVOR 57.
Izreen prigodom obraanja Zapovjednika vjernih haridijama

Oluja vas pogodila i ne ostao niko od vas ko oploava! Zar da sebi posvjedoim nevjerovanje nakon
vjere u Boga i borbe na putu Boijem s Poslanikom Boijim!?

Tada bih zalutao i ne bih na Putu pravom bio". (Kur'an; 6:56)

I, zato, zauzmite najgore mjesto povratka i vratite se natrag. Pripazite! Zasigurno, susrest ete
poslije mene ponienja puno, sabljom britkom i sebinou koju e tlaitelji usvojiti kao nain
ponaanja prema vama

GOVOR 58.
Izreen kada je Zapovjednik vjernih pokazao nakanu da se bori protiv haridija i kada je
obavijeen da su oni preli preko mosta Nehrevana na drugu stranu

Mjesto propasti njihove na ovoj je strani rijeke. Boga mi, ak ih ni deset nee preivjeti, a od vas ni
deset poginuti nee.

GOVOR 59.
Izreen kada su izvijestili Zapovjednika vjernih da su haridije u cijelosti izginuli

Ne, Boga mi! Oni su jo sjeme u kimama mukaraca i matericama ena. I kad god se pojavi glavar
njihov, bit e ubijen, sve dok i posljednji od njih ne postanu lupei i pljakai.

GOVOR 60.
Jo jedno kazivanje Zapovjednika vjernih

Ne ubijajte haridije poslije mene, jer onaj koji trai Istinu, ali je ne nalazi, nije jednak onome koji
trai neistinu pa je nalazi!

GOVOR 61.
Izreen kada je Zapovjednik vjernih upozoren o namjeri da ga podmuklo ubiju

Doista, nada mnom je vrst tit Boiji! Kada doe dan moj, on e biti skinut s mene i predat e me
smrti. Tada, niti e strijela skrenuti ustranu, niti e rana zacijeliti.

GOVOR 62.
O prolaznosti svijeta ovog

Pripazite! Svijet ovaj je doista mjesto iz kojeg se moe izbaviti samo dok se boravi u njemu. Djelo
koje je obavljeno za nj i radi njega ne moe osigurati izbavljenje. Ljudi su u njemu kuani izazovima,
pa oni koji su uzeli od njega za njega rastavljeni su od toga i na odgovornost su pozvani. A oni koji
su uzeli od njega za budui to su nali i time su bili nagraeni. Za umne ljude on je kao sjenka
popodnevna. Tek to si opazio kako se protegla, ona se ve skupila.
GOVOR 63.
O nestajanju i unitenju svijeta ovog

O robovi Boiji! Budite svjesni Boga i preduhitrite smrti svoje djelima dobrim. Kupite dobrobit
trajnu plaajui stvarima prolaznim. Pripremite se za putovanje, jer ste gonjeni. I spremite se za
smrt, jer vas ve natkriljuje. Budite ljudi koji se razbude kada ih zovu i koji znaju da svijet ovaj nije
boravite njihovo, te ga zato zamjenjuju.

Doista, Allah vas nije stvorio bez svrhe, niti vas je ostavio zaboravljene. Samo je dolazak smrti to
to svakog od vas odvaja od Denneta ili Dehennema. Cilj koji pribliava trenutak svaki i raskriva
asak svaki treba uistinu smatrati bliskim. Nepoznato, koje gone dvije, uvijek nove pojave, no i
dan, zasigurno se pribliava brzo. Putnik koji dolazi s dobitkom ili gubitkom zavrjeuje opskrbu
najbolju. Zato, dok ste tu, stecite takvu opskrbu sa svijeta ovog, kojom se moete zatititi sjutra.

Svako treba biti svjestan Boga, opominjati sebe, odaslati unaprijed pokajanje svoje i nadvladati
strast svoju, zato to je kraj njegov skriven od njega, nadanja njegova ga varaju, a ejtan se
prilijepio uz njega i uljepava mu grijeh da bi ga poinio, podstie ga da odgodi pokajanje, sve dok
ga smrt ne zadesi u asu kada je on prema njoj najnemarniji. O kakve li tuge za nemarnog! Njegov
e ivot biti dokaz protiv njega i dani njegovi odvest e ga u propast.

Od Boga Uzvienog iem, da nas i vas uini jednakim onome kojeg blagodat ne ini obijesnim,
kojeg nikakav drugi cilj ne moze navesti da smanji pokornost Gospodaru svome i kojeg kajanje i jad
teki nee zadesiti nakon smrti.

GOVOR 64.
O svojstvima Boijim

Neka je hvala Bogu za Kojeg jedan uvjet ne prethodi drugome, tako da On moe biti prvi prije nego
to je bio posljednji i vidljiv prije nego to je bio skriven. Sve to se oznaava jednim osim Njega -
neznatno je. Svaki ugledni osim Njega - bijedan je. Svaki jaki osim Njega - slab je. Svaki gospodar
osim Njega - rob je. Svaki znalac osim Njega - traitelj je. Svaki upravitelj osim Njega - nekad je
proet upravljanjem a nekad nesposobnou. Svaki sluatelj osim Njega - gluh je za glase tihe; jaki
ga glasi zagluuju, a daleki mu izmiu. Svaki gledatelj osim Njega - slijep je za boje skrivene i tvari
prenjene. Sve vidljivo mimo Njega - skriveno je, a sve skriveno mimo Njega - ne moe postati
vidljivo.

On nije stvorio ono to je stvorio da osnai vlast Svoju, niti uslijed straha od posljedica vremena, a
niti da trai pomo protiv napadaja jednakog, ili suparnika hvalisavog, ili protivnika mrskog. S druge
strane, On je stvorio sve stvorove i oni su skrueni robovi Njegovi. On ne ulazi u stvari da bi se
reklo: On u njima prebiva. I ne odvaja Se od njih da bi se reklo: On je od njih odijeljen. Ne umara
Ga stvaranje onog to je On zapoeo, niti upravljanje onim to je On razasuo. Nikakva Ga nemo ne
zahvaa prema onome to je On stvorio. Nikada Mu se ne javlja sumnja nikakva u ono to je On
naredio i odluio. Samo je odredba Njegova vrsta, znanje Njegovo savreno, zapovijed Njegova
konana. U nesreama se nada polae u Njega, a u blagodatima se od Njega strahuje.

GOVOR 65.
Izreen drugovima Zapovjednika vjernih u danima Siffina o nainima borbe
O skupino muslimana! Budite ispunjeni svijeu o Bogu. Zaogrnite se mirom duevnim i stisnite
zube svoje, jer to omoguuje da se sablja brzo izvue iz lubanje. Upotpunite svoju opremu ratnu i
pomaknite sablje svoje u koricama njihovim prije nego to ih izvuete. Motrite neprijatelja.
Koristite koplja svoja na obje strane, udarajte sabljama i usklaujte sablje i korake. I znajte da ste,
zaista, pred Bogom i sa sinom amide Poslanika Boijeg - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na
porodicu njegovu! Obnavljajte napade svoje i stidite se bjeanja, jer je to sramota za potomstvo i
vatra na Danu sudnjem. Dajite rado ivote svoje i idite s lahkoom u smrt. uvajte se te goleme
veine i poredanih adora. Usmjerite se u sredite njezino, jer se ejtan skriva u donjoj strani
njezinoj. On je ispruio ruku svoju za navalu, a pozadi dri nogu svoju za uzmicanje. Ustrajte sve
dok vam ne svane svjetlo Istine.
Vi ste jai, Allah je s vama, On vas nee liiti nagrada za djela vaa. (Kur'an; 47: 35)

GOVOR 66.
Kada je, nakon smrti Poslanika - neka su blagoslovi Boiji na nj i na porodicu njegovu! - do
Zapovjednika vjernih dopro glas o zbivanju u Sekifi Benu Saide, upitao je: "ta kau Pomagai?"
Odgovorili su: "Kau: 'Neka bude od nas jedan zapovjednik a od vas jedan zapovjednik.'"
Zapovjednik vjernih ree:

Zato niste iznijeli dokaz protiv njih budui da je Poslanik Boiji - neka je mir Boiji na nj i na
porodicu njegovu! - oporuio dobro postupanje sa svakim od njih koji bude dobar i opratanje
svakom od njih koji bude lo.

Prisutni rekoe:

"U tome nema dokaza protiv njih!?"

Zapovjednik vjernih odgovori:

Da je upravljanje bilo njihovo, ne bi bila potrebna oporuka nikakva u vezi s njima.

A onda ree:

ta su zagovarali Kureji?

Prisutni rekoe:
"Dokazivali su da pripadaju ispravnom stablu Poslanika - neka je mir Boiji na nj i na porodicu
njegovu!"

A onda Zapovjednik vjernih ree: Dokazivali su stablo, a zanemarili plod.

GOVOR 67.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je imenovao Muhammeda ibn Ebi Bekra za upravljaa
Egipta, pa on bio savladan i ubijen

Kanio sam odaslati Haima ibn Utbu u Egipat kao namjesnika, a da sam uinio tako, on ne bi njima
otvorio prolaz, niti bi im pruio priliku. Ovo nije prigovor Muhammedu ibn Ebi Bekru, budui da
sam ga volio i odgojio.

GOVOR 68.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao korei nemarno ponaanje drugova svojih

Kako u dugo imati prema vama obzira koji se ima prema mladim mujacima deva grba praznih ili
prema odjei iznoenoj, koja, kada je zakrpljena na jednoj strani, popusti na drugoj. Uvijek kada se
prethodnica sirijska vrzma oko vas, svaki od vas zatvori kapiju svoju i sam se skriva kao guter u
rupi svojoj, ili kao jazavac u jazbini svojoj. Ponien je, Boga mi, onaj kojega vi podupirete, a onom je
koji odapinje strijele pomoi vaom kao da odapinje strijele koje su slomljene i na vrhu i na dijelu
donjem. Unutar dvorita ste, Boga mi, zaista brojni, ali pod zastavom vas je tek malo. Doista, znam
ime se moete popraviti i kako se skretanje vae moe dovesti u red. Ali neu popravljati stanje
vae kvarei sebe. Neka Allah osramoti obraze vae i uniti vas. Vi ne shvaate pravo kao to
shvaate krivo i ne naputate krivo kao to naputate pravo.

GOVOR 69.
Izreen ujutro onog dana kada je Zapovjednik vjernih smrtno ranjen

Sjedio sam kad me savlada san. Tada mi se ukaza Poslanik Boiji - neka su blagoslovi Boiji na nj i
na potomstvo njegovo! - pa rekoh: "O Boiji Poslanie! Kakvu li sam zlou i mrnju morao susresti
od sljedbenika tvojih?" On odgovori: "Prokuni ih!" Ali rekoh: "Neka mi ih Allah zamijeni boljim od
njih, a neka mene zamijeni njima gorim od mene!"

GOVOR 70.
Karanje stanovnika Iraka

A sad! O ljudi Iraka! Vi ste poput ene trudne koja, kada iznese trudnou, rodi dijete mrtvo, kojoj je
umro i mu njezin, te je dugotrajno vrijeme hudovitva njezina, a nasljeuje je samo rod daleki.
Boga mi, nisam vam doao po volji vlastitoj. Doao sam vam silom prilika. Doznao sam kako
govorite da 'Ali lae. Allah vas ubio! Protiv koga govorim la? Da li protiv Boga? A meu prvim sam
koji je povjerovao u Njega. Da li protiv Vjerovjesnika Njegova? A meu prvim sam koji ga je
priznao. Zaista ne! Boga mi, bio je to nain izraavanja koji ne uspjeste procijeniti i ne bijaste za to
sposobni. Teko vama! Razdajem besplatno ove mjere izraza lijepog. elio bih posude dobre da ih
zadre.
I vi ete zasigurno shvatiti svrhu njegovu
poslije isteka vremena izvjesnog! (Kur'an; 38:88)

GOVOR 71.
U kome Zapovjednik vjernih kazuje ljudima kako izgovarati priziv blagoslova na Vjerovjesnika

Boe moj, Rasprostiratelju povrina i Odravatelju uzdignua, Stvoritelju dua u izvornoj naravi
njihovoj, nesretnih i sretnih! Poalji najbiranije blagoslove Svoje i blagonaklonosti rastue na
Muhammeda, roba Tvoga i Poslanika Tvoga, koji je peat onima koji su prethodili, rastvoritelj onog
to je zatvoreno, objavitelj Istine Istinom, suzbijatelj sila nepravde i satiratelj napada zavoenja.
Kako je bio optereen tako je to nosio, izvravajui zapovijed Tvoju, napredujui prema volji Tvojoj,
bez ustezanja koraka ili slabosti odluke, sluajui objavu Tvoju, uvajui oporuku Tvoju, idui
naprijed u irenju naloga Tvojih, sve dok nije zapalio vatru za onog koji trai i osvijetlio put za onog
koji tapka u tmini.

Srca su njime upuena nakon to su prola kroz iskuenje. Postavio je znakove jasne i propise
svijetle. On je pouzdani opunomoenik Tvoj, uvar uriznienog znanja Tvoga, svjedok Tvoj na Danu
sudnjem, Tvoj glasnik istine i Tvoj Poslanik ljudima. Boe moj, pripremi prostrano mjesto za njeg u
hladu Svom i obdari ga dobrom umnoavajuim iz obilja Svoga.

Boe moj, uzvisi zgradu njegovu iznad svih drugih zgrada, poveaj stupanj njegov u Sebe, upotpuni
svjetlo njegovo i nagradi ga za njegovo izvrenje poslanstva Tvog primanjem svjedoenja njegova i
budi govorom njegovim zadovoljan, jer je govor njegov pravian, a pravac njegov potpuno jasan.
Boe moj, sastavi nas i njega u radosti ivota, stalnosti blagodati, ispunjavanju elja, uivanju
zadovoljstava, lagodnosti ivljenja, punom miru due i darovima asti.

GOVOR 72.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao u Basri o Mervanu ibn el-Hakemu. Kada je Mervan bio
zarobljen u Bici oko deve, molio je Hasana i Husejna - mir neka je na njih! - da se zauzmu za
njega pred Zapovjednikom vjernih. Tako, oni su govorili o njemu Zapovjedniku vjernih, pa ga je
on oslobodio. Onda su rekli: "O Zapovjednie vjernih, on eli da ti se zakune na vjernost." Tada
je on rekao:

Zar mi nije poloio zakletvu na vjernost poslije ubojstva Osmanova? Sad mi ne treba zakletva
njegova na vjernost, jer je ruka njegova ruka Jevreja. Ako mi se rukom svojom zakune na vjernost,
prekrit e je nakon vremena kratkog. Doista, on se moe dokopati vlasti toliko dugo koliko pas
oblie njuku svoju. Otac je etiri razbijaa. Ljudi e doivjeti od njega i djece njegove dan crveni.

GOVOR 73.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je Savjetodavno vijee odluilo dati prisegu Osmanu

Doista znate da za hilafet imam vie prava od svih drugih. Boga mi, mirovat u tako dugo dok stvari
muslimana budu neoteene i ne bude tlaenja, osim nada mnom, traei nagradu za to i drei se
daleko od privlanosti i primamljivosti njegovih za kojima eznete.

GOVOR 74.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je saznao da ga Umejje okrivljuju za ubojstvo Osmana

Zar znanje Umejja o meni nije uzdralo Umejje da me optuuju i zar prvenstvo moje nije odvratilo
te neznalice da me okrivljuju? Boije su im opomene rjeitije od govora mog. Ja sam borac
dokazima protiv onih koji se odvajaju od vjere i progonitelj sam onih koji podravaju sumnje.
Nejasnosti treba staviti pred Knjigu Boiju. A ljudi e biti nagraeni prema onome to nose u
srcima svojim.

GOVOR 75.
O uvjeravanju i savjetovanju

Neka Se Allah smiluje onome koji je mudrost uo i zadrao u pameti, koji, kada se pozove na Put
pravi, pristupa mu, slijedi predvodnika te se izbavljuje, ima stalno na umu Boga i boji se grijeha
svojih, djela vri iskreno i radi estito, stjee blago nagrada nebeskih, izbjegava porok, tei cilju i
anje naknadu, odupire se eljama svojim i odbacuje nade, izdrljivost ini sredstvom izbavljenja
svoga, a vrlinu opskrbom za smrt svoju, kree se po putu asti i ustrajava na glavnom putu istine,
valjano koristi vrijeme svoje i hiti prema kraju i opskrbljuje se djelom.
GOVOR 76.
O Umejjama

Benu Umejje su mi priznali malo nasljedstva Muhammedova - neka je blagoslov Boiji na nj i na

porodicu njegovu! Boga mi, ako poivim, oistit u ih kao to mesar oisti prainu sa zapraenih
komada mesa.

GOVOR 77.
Molitva smjerna Zapovjednika vjernih

Boe moj, oprosti mi ono to Ti zna o meni vie od mene. Ako se vratim, Ti vrati oprost. Boe moj,
oprosti mi ono to sam obeao sebi, ali Ti nisi naao ispunjenje toga sa mnom. Boe moj, oprosti
mi ono ime sam traio bliskost Tebi jezikom mojim, ali se srce moje opiralo i nije to izvravalo.
Boe moj, oprosti mi treptanje oka, izraze slabe, elje srca i pogrjeke govora.

GOVOR 78.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je odluio krenuti u boj s haridijama, a neko mu rekao:
"Ako krene sada, bojim se da nee uspjeti u nakani svojoj s obzirom na poloaj
zvijezda!"

Misli li da moe ukazati na as kad ovjek istupi a da ga nikakvo zlo nee snai, ili da moe
upozoriti na vrijeme u kojem, ako neko istupi, zlo e se javiti? Ko god to tvrdi iskrivljuje Kur'an i ne
obzire se na Boga u postizanju eljenog cilja svoga i suzbijanju nepoeljnoga. Rekavi to, gaji nadu
da e onaj koji postupa po tome to kae prije veliati tebe nego Boga, jer ga - prema krivom
miljenju tvome - vodi asu u kojem e on postii korist i izmai teti.

A onda se Zapovjednik vjernih okrenuo ljudima i rekao:

O ljudi! uvajte se nauavanja zvjezdoznanstva, osim onog s kojim se nastoji ispravno kretati po
kopnu i moru; ono navodi na gatanje, a zvjezdoznanac je kao gatalac, dok je gatalac kao arobnjak,
arobnjak kao poricatelj istine, a poricatelj istine bit e u Dehennemu. Istupajte u ime Boga!

GOVOR 79.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao poslije Bitke oko deve o uskraenostima ena

O ljudi! ene su doista vjerovanja uskraena, udjela uskraenih i razbora uskraena. to se tie
uskraenosti u vjeri njihovoj, to se odnosi na uzdravanje njihovo od namaza i posta tokom
mjesenice. to se tie uskraenosti u udjelima njihovim, to je zato to su dijelovi njihovi u
nasljedstvu pola od dijelova mukarca. Sto se tie uskraenosti u razboru njihovom, to je zato to
je svjedoenje dvije ene jednako svjedoenju jednog mukarca. Zato se dobro uvajte ena zlih, a
budite na oprezu spram onih koje su dobre i ne povlaujte im ni u dobru da ne bi udjele za
loima.

GOVOR 80.
O putu uvjeravanja i savjetovanja

O ljudi! Zaista, umjerenost znai skraivanje nadanja, zahvalnost na blagodatima i suzdrljivost od

zabranjenoga. Ako je to daleko od vas, onda neka ono to je zabranjeno ne nadvlada strpljivost
vau. I ne zaboravite da budete zahvalni na blagodatima. Allah je od vas otklonio ispriku preko
jasnih dokaza blistajuih i otvorenih poslanica sjajnih.

GOVOR 81.
O svijetu ovome i ljudima njegovim

Kako da opiem boravite iji je poetak napor teki a zavretak nestanak. Za doputeno na njemu
slijedi polaganje rauna, a za zabranjeno - kazna. Svako koje tu imuan kuan je, a svako ko je
siromaan-ozaloen je. On izmie onome koji ga nastoji zadobiti, a primie se onome koji ga
nastoji izbjei. Ako neko gleda kroz njega, on e mu darovati vid; ali ako neko ima oi svoje na
njemu, on e ga oslijepiti.

GOVOR 82.
Govor ovaj nazvan je "blistavim" i to je jedan od govora najushitnijih Zapovjednika vjernih
Poticanje ljudi na svjesnost o Bogu, Oprez spram svijeta ovog, Smrt i oivljenje, Ogranienje
ivota, Nema sree bez svijesti o Bogu, Dio govora istog koji ljudima napominje blagodati Boije,
Priprema za Dan sudnji, Upozorenje o ejtanu, Dio govora istog o stvaranju ovjeka, Pouka koju
treba nauiti od onih koji su proli

Neka je hvala Bogu Koji Se visoko uzdigao moi Svojom, a pribliio obiljem Svojim. On je davalac
nagrada i odlika svih i otklanjatelj nevolja i tegoba svih. Zahvaljujem Mu na neprestanoj milosti
Njegovoj i obilnim blagodatima Njegovim.

Vjerujem u Njega budui da je On prvi od svega i da je On nedvojben. Molim Ga za uputu, budui

da je On blizak i vodi; traim pomo Njegovu, budui da je On moan i pobjeditelj i pouzdavam se
u Njega, budui da je On dovoljan i pomaga. Svjedoim daje Muhammed - neka su blagoslovi
Boiji na nj i na porodicu njegovu! - rob Njegov i Poslanik Njegov. On ga je poslao radi prenoenja
zapovijedi Njegovih, radi okonanja isprika Njegovih i radi predstavljanja opomena Njegovih.

O robovi Boiji, savjetujem vam da budete svjesni Boga Koji vam je iznio primjere i Koji vam je
postavio rokove ivotne. On vam je dao odjeu kojom se pokrivate i rasijao vam opskrbu ivotnu.
Okruio vas je znanjem Svojim. Odredio vam je nagrade. Obdario vas je blagodatima obilnim i
darovima golemim. Opomenuo vas je dokazima dalekosenim i izbrojao vas brojevima. Odredio
vam je dobi ivota u ovom mjestu iskuavanja i kui pouavanja.

Vi ste na svijetu ovome u iskuavanju i trebate poloiti raun o tome. Doista je svijet ovaj mjesto
iji je napitak mutan a vrelo glibovito.

Vanjtina njegova privlai, a unutranjost njegova razara. On je varka promjenljiva, sjenka prolazna
i potporanj nakrivljeni. im mu postane blizak onaj koji osjea odvratnost prema njemu i u njemu
nae smiraj onaj koji ga je poricao, tada on poskakuje, lovi zamkama svojim, gaa strijelama
svojim i stavlja mu oko vrata ue smrti, odvodei ga u grob tijesan, pusto mjesto povratka da bi
vidio mjesto boravka i naknadu za djela. To se nastavlja s pokoljenja na pokoljenje. Niti ih smrt
prestaje iskorjenjivati, niti se preostali uzdravaju od grijeenja.

Oni slijede primjere onih prije sebe; skupno idu dalje cilju konanom i sastanku sa smru. A kada
sve bivajue doe kraju, vremena se rastoe i oivljenje se primakne, Allah e ih izvui iz zakutaka
grobova, iz gnijezda ptica, brloga zvijeri, svih mjesta pogibeljnih. I hitjet e zapovijedi Njegovoj i
hrlit e Njegovom mjestu povratka, skupina za skupinom, utei, stojei i redajui se u vrste. On e
ih okruiti pogledom i pripraviti da uju glasnika.
Na njima e biti odjea pokornosti, omotai potpune preputenosti i poniznosti. A vrijeme
lukavtina ve je prolo i nadanje se prekinulo.

Srca su se od elja ispraznila i postala su brigom obuzeta. Glasovi su se u strahu stiali. Muka je
stegla grlo. Strahovanja se uveala. A ui drhte od glasa tutnjeeg onoga koji poziva sudu
konanom i preuzimanju presude, kazne estoke ili nagrade obilne.

Ljudi su stvoreni Snagom i odgajani Vlau, uzeti smru, pokopani u grobove, pretvoreni u ostatke
zemne, proivljeni pojedinano, nagraeni nagradama svojim i svi zasebno raun polau. Ve im je
bilo dato vremena da nau izbavljenje, pokazan im je Put pravi, dato im je da ive zadovoljni,
otklonjena je od njih tmina sumnji, ostavljeni su radi utrke u kojoj se najbolji natjeu da o traenju
cilja najdublje razmiljaju, te postignu vrijeme potrebno da se pribave dobici i opskrbe za boravite
budue.

O primjera li uputnih i savjeta djelotvornih! Samo ako nau srca ista, ui otvorene, miljenja
odluna i pameti prodorne?! Budite svjesni Boga kao onaj koji je uo pa se pokorio, pogrijeio pa
priznao, pobojao se pa estito radio, bio oprezan pa pohitio, vrsto se uvjerio pa najljepe radio,
bio poduavan pa pouku uzeo, bio opomenut pa se uzdrao, odazvao se i vratio, grijeh poinio pa
se pokajao, ugledao se pa primjer najbolji slijedio, kome je vjerozakon pokazan pa ga vidio.

Zato je pourio tragajui i izbavio se bjeei od zla. On je za sebe sakupio zalihu i oistio
unutarnjost jastva svoga. Gradio je za svijet onaj i uzeo je sa sobom opskrbu za dan odlaska svoga,
mislei na putovanje svoje, na potrebe svoje i na mjesto oskudice svoje. Poslao je ispred sebe za
boravite svoje. O robovi Boiji, budite svjesni Boga, uviajui radi ega vas je On stvorio i bojte se
Njega do te mjere do koje vas je On tako savjetovao. Zasluite ono to vam je On obeao, imajui
povjerenja u istinitost obeanja Njegovog i zadrzavajui oprez od strahote Dana sudnjeg.

Dao vam je ui da uju ono to je vano za njih, oi da imaju vid umjesto nevida i udove koji se
sastoje od vie lanaka, ija je gipkost u srazmjeri s ustrojstvom oblika njihovih i trajanjima doba
njihovih, te i tijela koja se uzdravaju onim to im koristi i due koje su u potrazi za opskrbom
svojom u sveobuhvatnim blagodatima Njegovim, u vanim darovima Njegovim i u ogradama
oprosta Njegova. On je odredio rokove ivota vaih koje je sakrio od vas. On vam je sauvao
tragove naroda bivih radi pouke, koji su se naslaivali u svom udjelu sree i bili razuzdani. Smrt ih
je sustigla prije elja njihovih, od kojih su ih odvojile ruke smrti. Nisu se pobrinuli za sebe dok su im
tijela bila zdrava, te nisu izvukli pouku dok im mladost jo nije bila minula.

Jesu li to ljudi oni koji su u mladosti ekali da se lea saviju u starosti i oni koji su nalazili
zadovoljstvo u zdravlju svjeem ekajui slabosti, te one osobe ive koje ekahu as smrti?! Kada
se as rastanka sasvim primakne i putovanje bude blizu s mukama jada i nevolje, trpljenja patnji i
gutanja pljuvake, doi e i vrijeme da se roaci i prijatelji pozovu u pomo i da se promijene
strane na leaju. Mogu li onda blinji zaustaviti smrt ili ene alujue uiniti dobro ikakvo? ovjek
e ipak biti ostavljen sam u groblju, zatvoren u kutak tijesni groba svoga.

Gmizavci su sasvim progrizli kou njegovu i patnje su razorile svjeinu njegovu. Nepogode su
otklonile tragove njegove, a nevolje su izbrisale ak i znakove njegove. Tijela svjea preinaena su u
jadna i obvehla, a kosti istruhle nakon to bijahu tvrde. Due su optereene teretom grijeha i
postale su svjesne nepoznatoga. Ali, sada niti djelo dobro moe biti dodato, niti loe oduzeto
pokajanjem. Zar niste vi sinovi, oevi, braa i roaci tih mrtvih i zar niste slijedili tragove njihove,
ili putima njihovim i gazili stazama njihovim?! Ali srca ipak nisu ganuta, ne mare za Putem pravim i
slijede smjer krivi, kao da ih se to ne tie i kao da je ispravan put grabljenja dobiti svjetskih.
I znajte da morate prei preko mosta na kome koraci posru, noge izmiu i prijete opasnosti
strane na koraku svakom. Budite svjesni Boga, o stvorovi Boiji, svjesnou ovjeka mudrog, ije
razmiljanje ispunjava srce njegovo, strah slabi tijelo njegovo, bdijenje nou u sluenju Bogu
zamjenjuje san njegov, nada ga dri ednim u danu njegovom, sustezanje od svijeta ovog zauzdava
strasti njegove, a sjeanje na Boga stalno pokree jezik njegov. On gaji strah kad treba. Puteve
neravne izbjegava u korist ravnih. Da bi postigao cilj eljeni, ide stazom najkraom; zamke privida
ne sapliu ga, a nejasnoe ne zasljepljuju oi njegove. Ima san ugodan a dan miran, jer je zadobio
radost vijesti dobre i spokojstvo ivota u obilju.

Stazu svijeta ovog prolazi na nain koji je dostojan hvale. Sretan alje opskrbu za svijet budui. uri
bez straha. U vremenu kratkom hitro se kree. Predaje se traenju i bjei od zla. U toku dana
dananjeg brine se za sjutra i na umu ima budunost. Dennet je, dakako, nagrada najbolja i
postignue najvie, dok je Dehennem kazna i patnja dovoljna. Allah je uzvratitelj i pomaga
najbolji, a Knjiga dokaz i tuitelj dovoljan.

Oporuujem vam da budete svjesni Boga, Koji nije ostavio opravdanje za ono o emu je On
opomenuo, te iscrpio dokaz o putu koji je On pokazao. On vas je opomenuo o neprijatelju koji se
potajice prikrada u srca i govori na ui ispotiha, te time zavodi i priziva propast, obeava pa
obmanjuje nadama; on grijehe prikazuje lijepim, a zloine goleme nevanim. A kada zavede
drutvo svoje i u propast nepovratnu ga baci, onda porie ono to je prikazivao lijepim, poinje
smatrati krupnim ono to je prikazivao neznatnim i straiti onim to je predstavljao sigurnim.

Pazite! Osvrnite se na ovjeka kojeg je Allah stvorio u tminama materica i iza slojeva zastora od
onoga to je bilo sjeme koje se izlijeva, potom ugruak bezoblini, potom zametak, potom dojene,
i potom dijete, i onda mladi posve odrastao. Zatim mu je On podario um za pamenje, jezik za
govor i oko za gledanje, da bi razumijevao ono to pouku nosi i izbjegavao ono to je zabranjeno.

Kada je postao potpuno skladan i stas se njegov do granice svoje razvio, udaljava se oholo i srlja
zbunjeno. Napaja se iz zdjele udnji svojih, zaranja u ostvarivanje ovosvjetskih slasti svojih, da bi
uivao u opijenosti svojoj i neobuzdanim strastima svojim, ne pomiljajui ni na kakvo zlo, niti se
bojei bilo ega; tako umire zaveden porocima svojim. Kratki zivot svoj potroio je u nastojanjima
besmislenim. Nije stekao nita za nagradu, niti je izvrio obavezu bilo koju. Muke smrtne ga sustiu
i smuuju dok je jo u rasputenosti i radosti svojoj, pa postaje izgubljen i provodi noi besane u
tegobama jada golemih i probadanjima bolova i neraspoloenjima u prisutnosti brata roenog,
roditelja briljiva i one koja tuguje od alosti i u prsa se udara, nesretna to joj je ovjek u
obuzetosti smrtnoj, nevolji tekoj, u jadima bolnim i u posljednjim trzajima smrtnim.

Umotan je zatim u haljine mrtvake, ostajui miran i sasvim potinjen drugima. Potom je stavljen
na dasku u stanju takvom, nakon to su ga izgazile nevolje i iscrpile bolesti. Mnotvo ljudi mladih i
brae uslune odnose ga njegovoj kui samoe gdje su prekinute sve veze s posjetiocima. Potom
odlaze oni koji su ga pratili i vraaju se oni koji su tugovali za njim. I onda je posaen u grobu
svome da bi pristupio pitanjima stranim i ispitivanjima koja spotiu. A nevolju najveu tamo
predstavljaju ulazak u vodu vrelu, gorenje u Dehennemu, ognji vatre vjeite i silina plamena, gdje
nema razdoblja za odmor, niti mira koji uspokojava, niti sna koji odmara izmeu vie vrsta
umiranja i kazni koje se smjenjuju bez prestanka jedna za drugom.

Traimo utoite u Boga!

O robovi Boiji! Gdje su oni koji su dugo ivjeli pa uivali, oni koji su pouavani pa shvatili, oni
kojima je dato vremena pa se zabavljali, oni koji su bili zdravi pa zaboravili!? Bilo im je dodijeljeno
razdoblje dugo, bili su velikoduno opskrbljeni, bili su upozoreni na kaznu teku i bile su im
obeane nagrade velike. uvajte se grijeha koji upropauju i poroka koji navlae srdbu.
O vi, koji ste obdareni oima i uima, zdravljem i dobrima, ima li ikakvo mjesto zatite, ikakav
zaklon izbavljenja ili utoite, ili sklonite, ili pribjeite, ili povratak?! Nema li?

Pa ipak kako su nastrane misli vae?! (Kur'an; 6:95)

I kuda se odmeete?! ime ste zavarani?! Udio svakog od vas na Zemlji ovoj, duljinom i irinom,
jest samo komad tla koji odgovara stasu njegovom i veliini gdje e leati s obrazima svojim
zemljom prekrivenim.

Sadanjost je trenutak pogodan da se radi!

O robovi Boiji, budui daje vrat slobodan od ome a duh neokovan, sad imate vremena da traite
poduku. Tijela su vam zdrava. Slobodni ste okupiti se u zajednicu. Ostatak ivota je ispred vas. U
prilici ste djelovati po volji. Postoji mogunost za pokajanje i postoji prostranstvo potrebe prije
nego to vas nadvladaju okolnosti i nevolje tjeskobne, strah i slabost, prije nego doe smrt
oekivana i prije nego to vas zgrabi Silni, Moni.

GOVOR 83.
O Amru ibn el-Asu

udno je da sin Nabige govori meu Sirijcima da sam aljivina zauzet besposlicom i zabavom. On
je izrekao la i govorio je grjeno. Pazite! Laganje je govorenje najgore. On govori pa lae, obeava
pa kri obeanja, moli i ustrajava, ali kad neko moli od njega, on ustee krto. Iznevjerava jamstvo i
kida veze rodbinske.

Kada je u borbi, on zapovijeda i upozorava, ali samo dotle dok ne ponu raditi sablje. Kad doe
trenutak takav, najvea je smicalica njegova u tome da se go uputi pred protivnika. Boga mi,
sjeanje na smrt odvraa me od ale i zabave, dok je njega zaborav svijeta budueg odvratio od
govorenja istine. On se nije zakleo Muaviji na vjernost bez nakane, ve je unaprijed dobio
saglasnost njegovu da e on trebati platiti cijenu zakletve i dati mu nagradu za naputanje vjere.

GOVOR 84.
O savrenstvu Boijem i savjetovanju., Dio govora istog.

Svjedoim da nema boga osim Boga; On je Jedan i On nema sudionika nikakva. On je Prvi, tako da
nita nije prije Njega. On je Posljednji, tako da za Njega nema granice nikakve. Zamiljanja ne mogu
dosei nijedno svojstvo Njegovo. Srca ne mogu primiti znanje o svojstvima Njegovim.
Ralanjivanje i dijeljenje ne mogu se primijeniti na Njega. Oi i srca ne mogu Ga usporediti.

O robovi Boiji! Pouite se iz pouka korisnih i znakova blistavih. Budite upozoreni opomenama
djelotvornim. Okoristite se savjetovanjem i upozoravanjem. Jer to je kao da su vas ve stigle
pande smrti, otkinute od vas veze nade i elja, iznenada vas snale strahote najvee i kao da ste
voeni mjestu gdje svako mora ii.

Svako bie ljudsko doi e s goniem i svjedokom. (Kur'an; 50:21)

Goni ga goni prema Danu proivljenja, dok svjedok svjedoi protiv njega djelima njegovim.
[U Dennetu] su stupnjevi sve bolji od boljeg i mjesta razliita jedna od drugih. Uivanja u njemu ne
prestaju. Onaj ko prebiva u njemu nikad nee otii iznjega. Onaj kome je darovano boravljenje
vjeno u njemu ne stari, a stanovnik njegov ne trpi oskudicu.

GOVOR 85.
O pripremanju za svijet budui i slijeenju naredbi Boijih

Allah zna skritosti i utnje unutarnje. On obuhvaa sve. On ima mo i vlast nad svim. I zato neka
svako od vas radi u danima boravka svoga prije nego to nastupi smrt, u dokolici svojoj prije nego
bude zaokupljen poslovima, i u vrijeme dok nesmetano die prije nego to bude obuzet guenjem.
Nek pripravi sebi put i za odlaenje svoje. Neka se opskrbi iz kue odlaska za kuu boravka vjenog.

Boga, i samo Boga se sjeajte, o ljudi, u onome to On trai od vas da uvate u Knjizi Njegovoj i
pravima Njegovim koja vam je On dao u amanet na uvanje. Allah Uzvieni vas doista nije stvorio
radi zabave, niti vas je ostavio zaboravljene, niti vas je pustio same u neznanju i tami. On je
naznaio ono to treba da ostavite za sobom, pouio vas djelima vaim, odredio ivotne dobi vae,
objavio dio po dio poslanicu Svoju da bi sve uinio jasnim. (Kur'an, 16:89)

I odredio je da Poslanik Njegov ivi dugo vremena meu vama, sve dok On nije upotpunio za njega
i za vas poruku poslatu kroz Kur'an, vjeru kojom je On zadovoljan, te dok vam nije preko njega
razjasnio dobra i loa djela Svoja, zabrane i zapovijedi Svoje.

On je pred vas stavio ispriku i iznio protiv vas dokaz. On vam je predoio prijetnju i opomenuo vas
kaznom strogom. Zato se morate sasvim popraviti tokom preostalih dana svojih i privii se
strpljivosti u njima. Tih je dana malo u usporedbi s mnotvom dana u kojima ste bili nemarni, te
niste obraali panju na savjet. Ne dopustite sebi olakice, da vas one odvedu na puteve silnika,
niti se zavaravajte, pa da vas obmana odvede u grijeh.

O robovi Boiji! Savjetnik najbolji sebi jest onaj koji je najpokorniji Gospodaru svome, a najvie vara
sebe samog onaj koji je najnepokorniji Gospodaru svome. Prevaren je onaj koji je zavarao sebe.
Zavisti vrijedan je onaj ija je vjera ispravna. Sretan je onaj koji se pouava na primjeru drugoga,
dok je nesretan onaj koji je podloan strastima svojim. Znajte da je ak i dvolinost najmanja poput
vjerovanja u vie od jednog Boga, a druenje s ljudima koji slijede strasti svoje jest klju zaboravu
vjere i prizivanju ejtana. uvajte se lai, jer ona je suprotna vjeri. Osoba istinoljubiva na visini je
izbavljenja i dostojanstva, dok je laljivac na rubu ponienja i propasti. Ne zavidite jedan drugome,
jer zavist izjeda vjeru upravo kao to vatra guta drva suha. Ne gajite zlobu, jer ona je britva koja
brije djela dobra. I znajte da nadanje dugo ini razum nemarnim i sjeanje na Boga zabacuje u
zaborav. Smatrajte zato neistinitim to nadanje, jer ono je varka, a onaj koji ga gaji - prevaren je.

GOVOR 86.
Svojstva vjernika iskrenog, Svojstva vjernika neiskrenog ,O potomcima Vjerovjesnika asnog, Dio
govora istog o Benu Umejjama

O robovi Boiji! Allah najvie voli onoga kojeg je On pomogao protiv strasti njegovih, pa je obuzet
tugom i zaodjenut strahom. Svjetiljka upute gori u srcu njegovu. On je osigurao gozbu za dan koji
ga mora zadesiti. Pribliava sebi daleko, a olakava teko. Promatra i opaa; sjea se i umnoava
djela svoja. Pije vodu pitku s izvora koji su lahko dostupni. Zato, pije do zadovoljenja i upuuje se
tvrdim putem ravnim. Skida odjeu strasti i oslobaa se briga, osim brige svojstvene samo njemu.
Oslobodio se sljepoe i drutva ljudi koji idu za strastima svojim. Postao je klju za vrata upute i
brava za vrata propasti.
Vidio je put svoj i kree se po njemu. Poznaje putokaz njegov i preao je opasnosti njegove.
Doepao se potpora najpouzdanijih i uadi najjaih. Na onoj je razini uvjerenja koje je poput
blistavosti sunca. Radi Boga se Uzvienog prihvatio izvravanja djela najuzvienijih, postavljajui
sve na mjesto svoje i vraajui ogranak svaki osnovi njegovoj. On je svjetiljka u tminama,
rastjeriva sljepoa, klju potekoa, odstranjiva zamrenosti i vodi u pustinjama prostranim.
Govori, pa je razumljiv, uti, pa biva izbavljen. Radi iskreno radi Boga, te ga On odabire. Zato je
poput rudnika vjere Njegove i poput potpornja Zemlji Njegovoj.

Sebi nalae pravinost, a prvi korak te pravinosti jest odbacivanje strasti od sebe. Opisuje istinu i
po njoj postupa. Nema dobra kojem se nije usmjerio, niti pretpostavke dobra kojoj se nije upravio.
Uzde svoje predao je Knjizi. Ona je zato vodi njegov i predvodnik. On odsjeda gdje se sputa teret
njezin i nastanjuje se gdje ga ona naseli.

Meutim, drugi je ovjek onaj koji sebe naziva uenim, a zapravo nije takav. Samo je nakupio
neznanje od neznalice i zavedenost od zavedenog. Ljudima je pripravio zamku od konopa varke i
govora lanog. Kur'an uzima prema miljenjima svojim i usklauje istinu prema eljama svojim.
ini da se ljudi osjeaju sigurni od grijeha velikih i da olahko uzimaju zloine velike. Kae da se
zaustavlja kod sumnjivosti, ali uranja u njih, da izbjegava novotarije, ali lei u njima. Oblije mu je
ljudsko, ali mu je srce ivotinjske. Ne poznaje vrata upute da bi je slijedio, niti vrata zablude da bi
se od nje odvratio. On je mrtvac meu ivima.

Kuda onda idete?! Pa ipak kako su nastrane misli vae?!

Putokazi su postavljeni, naznake su jasne, a svjetionik je uspravljen, pa kud idete ustranu i lutate
dok su meu vama potomci Vjerovjesnika vaeg? Oni su uzde Pravog, znaci Vjere i jezici Istine.
Priznajte im isti poloaj valjani kao to ga priznajete Kur'anu i pristupite im kao to deve edne
prilaze pojilu.

O ljudi, usvojite kazivanje ovo Peata vjerovjesnika - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na
potomke njegove! - da onaj od nas koji je umro nije umro, da onaj od nas koji je istruhnuo nije
istruhnuo. I ne govorite ono to ne znate, jer najvie je istine u onome to poriete. Prihvatite
dokaz onoga protiv kojeg nemate dokaze. Ja sam taj! Zar nisam pred vama radio po Kur'anu i zar
nisam meu vama ostavio potomke? Uzdigao sam meu vama zastavu vjere i pouio vas
granicama dozvoljenog i nedozvoljenog. Ispravnou svojom zaodjenuo sam vas odjeom
sigurnosti i rasprostro vam vrlinu rijeju svojom i djelom.

Pokazao sam vam primjerom svojim udorednosti najplemenitije. Zato ne koristite zamiljanje
svoje u onom ije se dno ne moe okom vidjeti, niti umom dosegnuti.

Sve dok ljudi poinju mislei da je svijet vezan za Umejje i da e se blagodati njegove izlijevati na
njih, i da e ih voditi izvorima njegovim za napajanje, i da se bi njihov i sablja njihova nee
otklanjati od ljudi, svaki od njih grijei. Ima samo nekoliko kapi radosti ivota koje e oni posisati za
vrijeme neko, te sve to izbljuvati.

GOVOR 87.
O dijeljenju Zajednice u stranke

I zaista, Allah nije slomio vrat nasilnika bilo kojeg na svijetu ovom, osim poslije doputanja i
vremena i mogunosti za nj, i nije sastavio kost slomljenu zajednice bilo koje sve dok On nije na nju
nametnuo nesreu i nedau veliku. ak i manje patnje i nesree koje vas tek trebaju zadesiti, ili su
vam se ve dogodile, dovoljne su za davanje pouka. Svaki ovjek sa srcem nije i razborit, svaki onaj
ko ima uho ne uje, a svaki onaj ko ima oko ne vidi.

udim se i nema razloga da se ne udim pred pogrjekama skupina onih koje su uvele izmjene u
vjeru svoju, koje ne idu tragovima Vjerovjesnika, niti slijede djela namjesnika, ne vjeruju u ono to
je izvan dosega opaanja i ne izbjegavaju zlo. Oni rade ono to je sumnjivo i odaju se strastima. Za
njih je dobro to god smatraju dobrim, a zlo je to god smatraju zlim. Pribjezite njihovo u
nevoljama jesu oni sami. Oslonac njihov u stvarima sumnjivim miljenja su njihova. Kao da je svaki
od njih predvodnik sebi samom! to god je sam odluio, smatra da to treba uzeti kao izvor
pouzdan i injenicu vrstu.

GOVOR 88.
O Poslaniku asnom

Allah ga je izaslao nakon to je neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika, a narodi bijahu dugo u
drijemeu. Zla su dizala glave, sve bijae u rasulu i ognjevima ratova, dok je svijet bio lien svjetlosti
i pun opaine javne. I lie njegovo bilo je poutjelo pa nije bilo nade u plodove njegove, dok je
voda otekla u podzemlje. Svjetionik upute bio je iezao, a pojavili se znaci propasti. [Svijet ovaj]
bio je neprijatan sljedbenicima svojim i mrgodio se u lice traitelju svome. Plodovi njegovi bijahu
iskuenje, a hrana njegova leina. Njegov znak raspoznavanja bijae strah, a ogrta njegov sablja.

Zato, uzmite pouku, o robovi Boiji, i prisjetite se onoga ime bijahu zapleteni oevi vai i braa
vaa i za to oni moraju poloiti raun. ivota mi, vrijeme vae nije dugo iza njihovog, niti je mnogo
razdoblja, ili stoljea proteklo izmeu vas i njih, niti ste puno udaljeni od vremena kad bijaste u
slabinama njihovim.

Boga mi, to god im je Poslanik govorio, to vam isto evo danas kazujem ja, a to god ste vi uli
danas, nije razliito od onog to su oni uli juer. Oi koje bijahu otvorene za njih i srca koja bijahu
napravljena za njih u doba ono - sasvim jednaki su vama dati u doba ovo. Boga mi, vi ne znate nita
to oni nisu znali i nita vam nije dato od onoga ega su oni bili lieni. Zasigurno, zadesila vas je
nevolja ija se uzica nosna mota okolo, a ija je uzica za sputavanje izgubljena. Zato neka vas
nipoto ne zavara ono u emu su sljedbenici obmane, jer to je samo sjenka pruena iji je rok
odreen.

GOVOR 89.
Svojstva Boija i savjeti neki

Hvala Bogu, Koji je dobro znan, bez bivanja vidljivim, Koji stvara a da ne promilja, Koji jest
oduvijek i zauvijek - i kada nije bilo ni svoda nebeskog, ni zastora zajedno s vratnicama visokim, ni
noi tamne, ni oceana mirnog, ni planina s prolazima irokim, ni zavojitih puteva gorskih, ni kopna
ravnica irokih, ni stvorova u se pouzdanih. On je Zaetnik stvorova svih i Nasljednik njihov. On je
bog stvorova svih i Skrbnik njihov. Vrei volju Njegovu, Sunce i Mjesec se ravnomjerno kreu. Oni
sve svjee ine troenim, a sve udaljeno bliskim.

On je razdijelio opskrbu njihovu za ivot i odredio broj tragova i djela njihovih, broj dahova
njihovih, skrivene poglede njihove i sve to je zatajeno u grudima njihovim. On zna njihova mjesta
boravka i mjesta utoita minulog u slabinama i matericama, pa sve dok ne dosegnu kraj svoj.

Kanjavanje Njegovo neprijatelja Njegovih strogo je, usprkos opsenosti Milosti Njegove, a
samilost Njegova prijateljima Njegovim obilna je i pored estokog kanjavanja Njegovog. On
svladava onog koji Ga eli nadvladati, a unitava onog koji se sukobljava s Njim. On osramouje
onog koji Mu se odupire i pobjeuje onoga koji protiv Njega ratuje. On je dovoljan onome koji se
pouzdaje u Njega. On daje onome koji trai. On naknauje onome koji Mu daje. On nagrauje
onoga koji Mu zahvaljuje.

O robovi Boiji, izvagajte sami sebe prije nego to budete izvagani i procijenite sami sebe prije
nego to budete procijenjeni. Diite prije guenja grla. Pustite da budete voeni prije nego to
budete grubo protjerani. Znajte da, ako neko ne pomae sebi kao savjetnik i ustezatelj svoj, onda
niko drugi ne moe biti ustezatelj njegov, niti savjetnik njegov.

GOVOR 90.
Govor ovaj poznat je kao "Govor obrisa" i zauzima vrlo visoko mjesto meu govorima
Zapovjednika vjernih. Mas'ada ibn Sadaka prenosi od imama Dafera ibn Muhammeda es-Sadika
- mir neka je na njih! - da je rekao: "Zapovjednik vjernih odrao je govor ovaj s govornice u Kufi
nakon to ga je neko upitao: 'O Zapovjednie vjernih! Opii nam Boga na takav nain da Ga
moemo zamisliti kao da Ga oima vidimo, tako da bi ljubav naa i znanje nae spram Njega
mogli narasti!' Zapovjednik vjernih rasrdio se na to pa je naloio muslimanima da se okupe u
damiji. Iskupi se takvo mnotvo muslimana da je damija bila prepuna. Onda se Zapovjednik
vjernih uspe na govornicu dok je jo bio u stanju srdbe, a boja mu jo bijae promijenjena.
Nakon to je hvalio i veliao Boga i molio blagoslov Njegov na Vjerovjesnika Njegova, izrekao je
govor ovaj." Opis Boga, Svojstva Boga kako su opisana u Kur'anu asnom, O stvaranju Boijem,
Dio govora istog O najuzvienijoj savrenosti u stvaranju Boijem, Dio govora istog koji sadri
opis neba, Dio govora istog koji sadri opis meleka, Dio govora istog s opisom zemlje i
rasprostiranja njezina po vodi, O stvaranju ovjeka i slanju Vjerovjesnika

Opis Boga

Hvala Bogu, Kojega odbijanje i uskraivanje u davanju ne ine imunijim i Kojeg dareljivost i
dobrota ne osiromauju, iako je darivatelj svaki osim Njega okrnjen, a uskratitelj svaki osim Njega
zasluuje prijekor. On je darivatelj darova blagotvornih i poklona i potpora obilnih. Stvorovi svi o
Njemu ovise. On je zajamio opskrbu njihovu i odredio im sredstva za ivot. On je pripremio put za
one koji Mu se upravljaju i one koji tragaju za onim to je u Njega. On je dareljiv u pogledu onog
to se od Njega trai isto kao i u pogledu onoga to se od Njega ne trai. On je prvi za Kojeg nije
bilo "prije", tako da prije Njega nita ne moe biti. On je posljednji za Kojeg nema "poslije", tako da
poslije Njega nita ne moe biti. On prijei zjenice one da Ga vide ili da Ga smotre. Vrijeme se ne
mijenja nad Njim da bi nastala promjena ikakva u pogledu Njega. On nije ni najednom mjestu da bi
se dopustilo kretanje Njegovo.

Da On daruje sve to izdaju rudnici u planinama, ili zlato, srebro, bisere i ulomke korala to ih kriju
oklopi oceanski, to ne bi umanjilo dareljivost Njegovu, niti okrnjilo veliinu onoga to On ima.
Doista, On bi jo uvijek imao riznice darova takve kao da nisu bile umanjene potraivanjima ljudi,
jer je On Dareljivi Kojeg pronja siromaha ne moe osiromaiti, niti upornost upornih uiniti
sustegnutim.

Svojstva Boga kako su opisana u Kur'anu asnom

Onda, pogledaj, o ti koji trai, pa se ogranii na ona svojstva Njegova na koja te Kur'an upuuje i
obasjaj se svjetlom upute njegove. Prepusti Bogu Uzvienom znanje ono ijim te je traenjem
ejtan opteretio, a ije traenje ti Kur'an nije naredio, niti ima traga ikakvog o njemu u Sunnetu
Vjerovjesnika - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj! - niti u predvodnika upute. To je granica krajnja
prava Boijeg u vas. Znaj da su u znanju postojani oni koji se najvie uzdravaju od podizanja
zastora koji se rasprostiru preko nepoznatog, a njihovo priznanje neznanja o potankostima
tajanstva skrivenog zadrava ih od iskuavanja daljnjeg. Allah hvali njihovo priznanje nemoi da
dosegnu ono to znanjem ne mogu obuhvatiti. On naziva postojanou u znanju ustezanje njihovo
da se udubljuju u ono to im On nije naredio da istrauju o biti Njegovoj. Ogranii se na to i ne
prosuuj o veliini Boga Uzvienog po mjeri razuma svoga; inae e biti od onih koji su propali.

On je moan toliko da e ih odbiti kad mate odapnu strijele svoje da shvate take krajnje moi
Njegove, kad misao osloboena opasnosti doaptavanjima ejtanskim pokua pronai Ga u
dubinama tajni carstva Njegova, kad srca budu eznula za dosezanjem kakvoe svojstava Njegovih i
kad se otvori razuma budu probijali tamo gdje Ga ne doseu svojstva da bi dostigli znanje o biti
Njegovoj, prolazei tamne zamke nepoznatog i upravljajui se prema Njemu. Oni e se vratiti
razoarani priznavi da se zbilja spoznanja Njegova ne moe dosei takvim lutanjem proizvoljnim,
niti da u misao mislilaca moe prodrijeti trun uzvienosti dostojanstva Njegova.

On je zapoeo stvaranje, bez uzora ikakva koji bi slijedio i bez mjere ikakve koju bi oponaao od ma
kakvog stvoritelja znanog koji bi bio prije Njega. On nam pokazuje carstvo moi i zaudnosti Svoje,
to govori o znacima mudrosti Njegove. Priznanje stvorova o potrebi da ih On obdrava moi
Svojom upuuje nas na nunost postojanja dokaza Njegova o spoznaji Njega. Znai stvaralake
moi Njegove i mjerilo mudrosti Njegove nalaze se u udesnostima koje je On sazdao. Sve to je
On stvorio dokaz je u korist Njegovu i vodi Njemu. ak i stvor nijemi jeste vodi Njemu, kao da i
on govori, a voenje njegovo Stvoritelju - oito je.

Svjedoim da onaj koji Te predstavlja rastavljajui dijelove stvorova Tvojih i spajajui aice
zglobova njihovih, to kriju ravnanje mudrosti Tvoje, ne usmjerava tajnu uma svoga na spoznaju
Tebe, a srce njegovo nije ispunjeno uvjerenjem da Ti uistinu nema Sebi slina. I takav kao da nije
uo kako se oni koji su slijedili odriu onih koje su slijedili rijeima:
"Boga nam, bili smo, doista, u zabludi oitoj
kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednaavali."(Kur'an; 26: 97-98)

Lau oni koji Ti druga pridruuju kad Te usporeuju s utvarama svojim i oblae Ti matama svojim
odjeu stvorova, zamiljanjima svojim Te razdvajaju na dijelove poput komadanja tjelesa i
nadarenou razuma svoga prosuuju Te po naravi sila razliitih. Svjedoim da ko god Te
izjednauje s iim od stvorova Tvojih - priznaje Ti jednakog, a ko god priznaje Tebi jednakog - ne
vjeruje u ono to sadre jasni znaci Tvoji i to govore oevidnosti jasnih dokaza Tvojih. Ti si Allah,
Koji ne moe biti zatoen u granice razuma, tako da bude oblikovan razmiljanjima njihovim, niti u
razmatranja uma, pa da bude omeen i podloan promjenama.

On je ustanovio mjeru za sve to je stvorio i to najbolje uredio. On je ustanovio djelovanje njegovo

i to najljepe uradio. On je sve usmjerio smjeru Svome, tako da nita ne prelazi granice poloaja
svoga, niti je uskraeno u dosezanju cilja svoga. A kada mu bude nareeno da nastavi kretanje po
volji Njegovoj, nije mu teko. A kako bi i bilo kada sve proistie iz htijenja Njegova? On je Stvoritelj
raznolikosti, bez primjene misli, bez poticaja nagona nekog skrivenog u Njemu, bez pokusa ikakva
uzetog iz nepostojanosti vremena i bez saradnika ikakva koji Mu moe pomoi u stvaranju
zaudnosti.

Tako je stvaranje stvorova Njegovih upotpunjeno odredbom Njegovom, te se priklonilo poslunosti

Njegovoj i odazvalo pozivu Njegovom. Lijenost ma kojeg lijenoga ili tromost onog koji se ispriava
ne prijei ih da to uine. Zato, On ispravlja zakrivljenost stvari i ustvruje granice njihove. On moi
Svojom stvara sklad u suprotnim dijelovima njihovim i povezuje inioce slinosti. Onda ih
razdjeljuje na vrste razliite po granicama, koliinama, naravima i oblicima. Sve je to stvaranje
novo! On ih ini postojanim i oblikuje ih i stvara kako On hoe.
On je uredio udubine i uzvisine upljina nebeskih bez vezivanja i spojio prostranstva razdvojenosti i
povezao ih meusobno s parovima njihovim. On je olakao pristup visinama neba onima koji se
sputaju sa zapovijedi Njegovom i onima koji se uspinju s djelima stvorova Njegovih. On je nebo
pozvao kad je jo bilo maglina, pa su se odmah sastavili vezovi spojeva njegovih. Onda je On,
poslije spajanja, otvorio prolaze njegove i postavio bdijenja blistavih tijela nebeskih na upljine
njegove, te ga obdrava Rukom Svojom da se ne stropota u neizmjer prostorni.

On mu je naloio da bude potpuno potinjeno zapovijedi Njegovoj. On je Sunce njegovo uinio

znamenom vidljivim dana njegova, a Mjesec njegov znamenom blijedim noi njegove. Onda ih je
On pokrenuo na putanjama njihovim i odredio gibanje njihovo u postajama puteva njihovih, da bi
pomou njih luio no i dan, te da bi se po kretanjima njihovim moglo znati brojanje godina i
raunanje vremena. Onda je On u unutranjosti njegovoj ovjesio svod nebeski i ukrasio ga sitnim
sjajnim biserima i zvijezdama poput svjetiljki, a one koji kradom prislukuju pogaa svijetlim
krijesnicama njegovim. On je nebesa pokrenuo po odreenoj putanji njihovoj i napravio ih u
zvijezdama - stajaicama, zvijezdama koje se kreu, koje se sputaju, koje se uspinju, koje su
zlokobne i koje su sretne.

Onda je Allah Uzvieni, za nastanjenje nebesa Svojih i naseljenje neba najvieg carstva Svoga, izveo
stvorove ushiujue - meleke Svoje. Njima je On ispunio otvore udubina njihovih i naselio istine
prostranih obodnica njihovih. Meu razmacima otvora tih odjekuju glasovi onih od meleka koji Ga
veliaju u ogradama Svetosti, zavjesama tajanstva i velovima Uzvienosti Njegove. A iza tog
odjekivanja, koje zagluuje ui, uzviena su ozraja svjetlosti, koja brane pogledima da ih dosegnu i
zato se oni, odbijeni, zaustavljaju na krajnjim granicama njihovim.

On ih je stvorio u oblicima razlinim i s obiljejima i krilima raznim. Oni veliaju uzvienost slave
Njegove. Ne prisvajaju sebi mo Njegovu da se pokazuje u stvaranju, niti tvrde da stvaraju ita od
onog to On Sam ini. Oni su samo robovi poaeni. I ne govore dok im On ne govori i postupaju
onako kako On naredi. (Kur'an; 21: 26-27)

On ih je tamo uinio povjeriteljima objave Svoje i odaslao ih vjerovjesnicima s poslanicama naredbi

i zabrana Svojih. On ih je zatitio od kolebljivosti sumnji. Zato nijedan od njih ne skree s puta volje
Njegove. On ih je obdario blagodatima sigurnosti i pokrio srca njihova smjernou i mirom. On im
je rastvorio vrata predavanja slavljenju Njega. On im je uspravio svjetionike jasne kao znamenja
Jednoe Svoje. Tereti grijeha ih ne pritiu, a smjene noi i dana ih ne optereuju. Sumnje ne
napadaju strijelama vrstinu vjere njihove. Zle slutnje ne nasru na stupove vrstog uvjerenja
njihovog. Iskra zlobe ne pali se meu njima. Zbunjenost ne pomuuje ono znanje o Njemu koje
postoji u srcima njihovim ili veliinu Njegovu i strahopotovanje slave Njegove koje poiva u
grudima njihovim. Zavoenja se ne usmjeravaju prema njima da bi opakou svojom utjecala na
zamiljanje njihovo.

Meu njima postoje oni koji su u okrilju oblaka tekih, ili u visovima gora vrlo visokih, ili u tminama
mraka sveobuhvatnog. A postoje oni ija su stopala prola kroz najnie granice zemlje i ona su
poput znamenja bijelih koja se izlau na prostranu irinu vjetra. Ispod njih pue vjetar blagi koji ih
zadrava na granicama krajnjim do kojih dospijevaju.

Zaokupljenost robovanjem Bogu posve ih obuzima, a istine vjere povezuju ih sa spoznavanjem

Njega. vrsto uvjerenje u Njega odvodi ih u potpunu zaljubljenost u Njega. enje njihove za onim
to je u Njega ne prelaze na ono to je u nekog drugog. Okusili su slast spoznavanja Njega i napili
se iz aa prepunih ljubavi Njegove. Korijeni svjesnosti o Njemu uvrstili su se u dubini srca
njihovih. Zato su oni, pokorom dugotrajnom, ugeli svoja prava lea. Trajnost elje za Njim nije
izbrisala strah njihov, niti je razmjera bliskosti skinula vezu poniznosti njihove.
Ponos ih nije uinio takvim da smatraju mnotvom ono to su uinili, niti im poniznost pred
Uzvienou Boijom doputa da veliaju dobra svoja. Malaksalost ih ne zahvaa i pored stalnog
robovanja njihovog. enje Njihove ne opadaju da bi se odvratili od nade u Gospodara svoga.
Vrhovi jezika im se ne sue od molitve neprestane. Zabavljenost ih ne zahvaa tako da bi svoje
glasove podignute, usmjerene prema Njemu, utiali. Strane se njihove ne pomjeraju iz redova
pokornosti Bogu. Oni ne savijaju vratove svoje radi udobnosti u nepokornosti naredbi Njegovoj.
Lahkoumnosti nemara ne djeluju protiv odlunosti njihove da se trude, a varke strasti ne
nadvladavaju odlunost njihovu.

Oni smatraju Vlasnika Prijestolja riznicom za dan potrebe svoje. Radi ljubavi svoje oni Mu se
obraaju ak i onda kada se drugi obraaju stvorovima. Za njih robovanje Njemu nema granice
krajnje. Ushitna naklonost njihova stalnoj poslunosti Njemu izvire iz pobuda u srcima njihovim,
koja su vazda ispunjena nadom u Njega i strahom od Njega. Razlozi straha njihova ne bivaju
odsjeeni da bi popustili u ozbiljnosti svojoj, niti ih poude zarobljavaju pa da lahka naprezanja vole
vie od ozbiljnih napora svojih.

Prola djela svoja ne smatraju velikim, jer ako bi ih smatrali velikim, onda bi razdoblja straha
izbrisala nadu njihovu. Ne razlaze se u pogledu Skrbnika svog uslijed vlasti ejtanove nad njima.
Porok raskidanja veza meusobnih - ne raspruje ih. Zloba zavisti uzajamne - ne zahvaa ih. Naini
kolebanja ne razdvajaju ih. Razliiti stupnjevi odlunosti ne dijele ih. Tako oituju odanost vjeri. Ni
skretanje, ni slabost, ni oputenost, ni nehaj - ne skidaju sa njih uzao vjere. U ozrajima nebeskim
nema prostora kolika je tankost koe jedne a da u njemu nije melek koji je na seddi ili je u
poslunosti zornoj. Poslunou stalnom raste im znanje o Gospodaru njihovu i Uzvienost
Gospodara njihova uveava se u srcima njihovim.

Allah je zasuo zemljom vale olujne i uzavrele i dubine mora nadolih, gdje su se vali meusobno
sudarali, a visoki brijezi vodeni poklapali jedni druge. Oni su izluivali pjenu poput mujaka devina
u stanju uzbuenosti spolne. Tako je uzavrelost vode uzburkane bila potinjena teom zemlje.
Kada ju je zemlja privila na grudi svoje i smirila udarajuu uskovitlanost njezinu i rasprostrla se po
njoj s pleatim kostima svojim, voda se nemono pokorila. Tako je poslije uznemirenosti udarnih
vala njezinih postala krotka, nadvladana i zatoenik pokoran u uzdi potinjenosti. I zemlja se
smirila, rasprostrijevi se u dubinu struje vodene. Zemlja okona oholost, ushitnost sobom, poloaj
jak i nadmonost vode, te ukroti uznemirenost toka njezina, pa se ona smiri nakon plahovitosti
svoje i stia nakon uzdizanja uzburkanosti njezine.

Kada se uzbuenost vode smirila pod obalama njezinim i pod teinom planina monih i visokih,
stavljenih na plea njezina, On je dao da provru izvori vode sa sljemena visokih, te ih raspodijelio
dolinama i nizinama njezinim i obuzdao tokove njihove stijenama tvrdim i gorjima planina visokih,
to su od stijenja vrstog. Zatim se smirilo podrhtavanje njezino od prodiranja planina u dijelove
povrine njezine i probijanja njihova u duboka podruja njezina i najahivanja njihova na vratove
dolina njezinih i na slojeve ispod njih. I onda je On napravio irok prostor izmeu svoda nebeskog i
nje, te stanovnicima njezinim pripremio zrak koji lahori. On je potom izveo na nju stanovnike
njezine na svim mjestima prikladnim. Zatim, On nije zanemario predjele Zemlje, gdje su dijelovi
veliki oskudijevali izvorima vode i gdje rijeke nisu mogle probiti korita svoja, nego im je dao oblake
plovee koji oivljavaju mrtvilo njihovo i potiu rast bilja.

On je sastavio bijele oblake njihove od sitnih oblaka drukijih, tako, kada se koliina vodena snano
pokrenula u njima, pa munje poele sijevati na krajevima njihovim i blijesak se nastavio ispod
oblaka bijelih, kao i ispod onih tekih i tamnih - On ih je poslao da izliju kiu obilnu. Oblak je visio
nad zemljom i vjetri juni su ga cijedili, izlijevajui vodu njegovu, kako se deva potini radi mue.
Kad se oblak spusti na zemlju i izrui vodu svu koju je nosio u sebi, On ini da narastaju bilja po
zemlji goloj i trave po planinama suhim. Tada je zemlja obradovana, budui da je ureena vrtovima
svojim, i ushiena odjeom svojom od bilja mehkog i uresima cvijea svoga. On je sve to uinio
sredstvima za uzdranje ljudi i opskrbom za ivotinje. On je rastavio pute iroke po prostranstvima
njezinim i postavio putokaze za one koji se kreu po stazama njezinim.

Kada je On rasprostro zemlju i dostavio zapovijed Svoju, izabrao je Adema - mir neka je s njim! -
kao najboljeg od stvorova Svojih, uinivi ga prvim svim stvorovima Svojim. On gaje nastanio u
Dennetu Svome, dao mu u njemu izobilje u opskrbi i ukazao na ono to mu je On zabranio.
Izvijestio ga je da se, ukoliko se odvai na to, izlae grijeenju prema Njemu i opasnosti za poloaj
svoj. Ali on uini ono to mu je zabranjeno upravo onako kako je On unaprijed znao. Zato ga Allah
poslije pokajanja njegova spusti na Zemlju, da bi je nastanio s potomstvom svojim i da bi Mu bio
dokazom u odnosu na robove Njegove.

ak i kada je uinio da umre, On ih nije ostavio bez onoga koji e biti meu njima kao polog
Boanstva Njegova, te veza izmeu njih i spoznavanja Njega. Ali On je s njima sklopio ugovor o
dokazima preko izabranih vjerovjesnika Svojih i nositelja pologa poruka Njegovih, iz narataja u
narataj, sve dok se dokaz Njegov nije upotpunio s Vjerovjesnikom naim Muhammedom - neka
Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - pa su tako polozi Njegovi i opomene dosegli potpunost.

On je na veliko i na malo odredio opskrbe. On ih je razdijelio na oskudne i na izobilne. On je to

pravedno uinio, da bi iskuavao koga god On hoe, s blagostanjem ili s oskudicom, i da time iskua
zahvalnost ili strpljivost imunog i siromanoga. Onda je On spario obilje njihovo s nesreama
siromatva, sigurnost njihovu s mukama nevolja, te zadovoljstva uivanja s tegobama tugovanja.
On je stvorio vijekove ivotne i uinio ih dugim ili kratkim, dao da neki isteknu prije a neki poslije,
te ih okonao smru. On je uinio da smrt pritegne konope vijekova ivotnih te da ih raskine.

On je Onaj Koji zna tajne onih koji ih skrivaju, razgovor tajni onih koji su se u njega zapleli, pomisli
onih koji se odaju nagaanjima, sigurnosti uspostavljene, kretnje oiju, unutarnje sadraje srca i
dubine nepoznatog. On zna i ono to moe biti osluhnuto samo napinjanjem dubina usnih, ljetna
utoita mrava i zimska stanita kukaca, odjeke jecaja ena tugujuih i um koraka. On zna i mjesta
u nutarnjim ovojima latica gdje se plod zainje, skrovita divljai u peinama brda i dolina, skrite
rupe komaraca izmeu stabala drvea i kora njihovih, mjesta nicanja listova na granama, mjesta
kapanja sjemena koje prolazi kroz puteve slabina, narastanje oblaka siunih u goleme, kaplje kie
u oblacima tmastim, estice praine rasute vjetrima u skutima njihovim, obrise krajolika zbrisane
povodnjima kinim, kretnje kukaca na humkama pjeanim, gnijezda stvorova krilatih na
grebenima planinskim i pjevove ptica cvrkutavih u tminama gnijezda.

On zna i ono stoje uriznieno u koljkama bisernim i ono to kriju vali oceanski, sve ono to skriva
tmua noi i sve ono to pokazuje svjetlo dana, kao i sve ono to naizmjenino prekrivaju slojevi
tmina i obasjavaju ozraja svjetlosti, trag koraka svakog, osjet pokreta svakog, odjek zvuka svakog,
kretnje usne svake, stanite ivoga bia svakog, teinu estice svake, jecaj due zabrinute svake.
Zna sve to postoji na Zemlji, kao to su plodovi drvea ili list opali, ili mjesto gdje je sjeme
poloeno, ili krv zgruana, ili ugruak, ili poetak zivota, ili razvitak.

U tome do Njega ne dopire tekoa nikakva i nita Ga ne ometa u ouvanju onoga to je stvorio,
niti Ga dosada ikakva ili slabost prijee da provede odredbe i da vodi stvorove. Naprotiv, znanje ih
Njegovo proima i On ih zna brojano. Pravednost ih Njegova obuhvaa, a dobrota ih Njegova
okruuje i pored uskraivanja onog to Njemu pripada.

Boe moj, Ti zasluuje opis lijep i beskrajno nabrajanje savrenstava Tvojih! Ako je nada
usmjerena prema Tebi, pa Ti si najbolji u Kojega se nada. Ako je molba upuena Tebi, pa Ti si
najdostojniji da se od Tebe moli.
Boe moj, Ti si me obdario snagom takvom da ne hvalim nikoga drugog osim Tebe i ne zahvaljujem
nikome drugom izuzev Tebi. Ne upuujem hvalu svoju drugima koji su izvori neprilika i sredita
zabrinutosti. Ti odvraa jezik moj od hvaljenja bia ljudskih i uveliavanja stvorenih i hranjenih.

Boe moj, hvalitelj svaki ima od onog kojeg hvali pravo na plau i nagradu. Doista, ja usmjeravani
pogled svoj prema Tebi, na obilja milosti i riznice oprosta.

Boe moj, ovdje stoji onaj koji Te priznaje Jednim i Jedinim, to Ti i dostoji, i koji smatra da niko
drugi osim Tebe ne zasluuje zahvale i pohvale ove. Potreba moja prema Tebi takva je da nita
osim dobrote Tvoje ne moe izlijeiti oskudicu njezinu, niti priskrbiti za nunosti njezine mimo
uzvraanja Tvoga i dobrote. Zato, daruj nam naklonost Tvoju na mjestu ovom i oslobodi nas od
pruanja ruku prema bilo kome drugom osim prema Tebi.
Ti, doista, sve moze! (Kur'an; 66:8)

GOVOR 91.
Izreen kada su ljudi odluili dati prisegu Zapovjedniku vjernih poslije ubojstva halife Osmana

Ostavite me i traite nekog drugog. Suoavamo se s pitanjem koje ima lica i boje, koje srce nijedno
ne moe izdrati, niti razum ijedan prihvatiti. Doista, vidici su zamagljeni, a Put pravi je zagubljen.
Znajte da u vas, ako vam se odazovem, voditi kako ja znam i da neu sluati ta neko kae ili grdi.
Ako me napustite, onda sam isti kao i vi. Mogue je da u najbolje od vas sluati i pokoravati se
onome kojega vi postavite da vas vodi. Bolji sam vam kao savjetnik nego kao vladar.

GOVOR 92.
O unitenju haridija, hukanju zlobnom Umejja i opsenosti znanja njegova

I tako, sada, neka je hvala i slava Bogu, o ljudi! Izbio sam oko pobuni. Niko osim mene nije istupio
prema njoj kada je tama njezina nadolazila, a bjesnilo njezino bilo estoko. Pitajte me prije nego
to me izgubite, zato to u vam - tako mi Onoga u ijoj je Ruci ivot moj - ako me pitate bilo ta
izmeu vaeg sada i Dana sudnjeg, ili o skupini koja bi uputila stotinu i takoer zavela stotinu ljudi,
rei ko najavljuje nastup njezin, ko je vodi naprijed, a ko je tjera straga, gdje su postaje u kojima e
se zaustaviti jahae ivotinje njezine radi odmora i gdje konano mjesto prebivanja, te ko e meu
njima biti ubijen, a ko e umrijeti smru prirodnom.

A kad me izgubite, pa vas zadese prilike teke i dogaaji muni, mnogi u poloaju onih koji postavlj
aju pitanja ostat e nijemi s pogledom prema zemlji, dok e oni koji su u mogunosti da odgovor
daju izgubiti hrabrost. To e biti onda kada se ratovi spuste na vas s tegobama svim pa e vam dani
biti tako teki da ete ih uslijed nesrea osjeati kao da su produeni, sve dok Allah ne dadne
pobjedu onima koji su ostali estiti meu vama.

Kada iskuenja dou, ona unesu pometnju, a kada nestanu, ostavljaju opomenu. Ne mogu biti
poznata u vrijeme kada dolaze, ali su prepoznatljiva u vrijeme kada odlaze. Puu poput vjetrova,
pogaajui krajeve neke, a neke mimoilazei.

Pripazite, iskuenje najgore za vas, po miljenju mome, jeste iskuenje Benu Umejja, budui da je
ono slijepo i uz to tvori tminu. Prevlast mu je openita, ali uinci njegovi su zli za ljude pojedine.
Onaj koji zadri bistrovidnost u tom bit e pogoen nevoljom, a onaj koji ostane slijep u tom,
izbjegnut e nevolju. Boga mi, poslije mene zasigurno ete ustvrditi da su za vas ljudi najgori Benu
Umejje, poput stare deve neobuzdane, koja grize valama svojim, udara prednjim i stranjim
nogama svojim i odbija da bude pomuena. Oni e se zadrati nad vama, sve dok meu vama ne
budu ostavili samo one koji im koriste ili one koji im ne tete. Nesrea njihova trajat e sve dok
budete od njih traili pomo onako kako rob trai pomo od gospodara svoga ili pristaa od voe
svoga.

Zlo njihovo doi e na vas poput straha od pogleda zlog i ostataka iz doba neznanja, pri emu nee
biti svjetionika upute, niti e biti vidljiv znamen izbavljenja ikakav. Mi, Kua ista, slobodni smo od
tog zla i mi nismo meu onima koji e ga izazvati. Zatim e ga Allah odagnati od vas, poput skidanja
koe preko onoga koji e ih poniziti, silom goniti, napajati ih aama punim, ne pruati im ita osim
sablje i ne pokrivati ih niim osim strahom. Tada bi me Kureji, po cijenu svijeta ovog i svega to je
na njemu, eljeli vidjeti ak samo jednom, i makar koliko traje klanje deve, zato da bih mogao od
njih primiti ono od ega sada traim dio samo, ali mi ga uskrauju.

GOVOR 93.
Hvala Boija i pohvala vjerovjesnika, Dio govora istog o vjerovjesnicima i o Vjerovjesniku asnom
i potomcima njegovim

Uzvien je Allah, Kojem se vrhunci odvanosti ne mogu primai, niti Ga tanahnost razuma moe
pronai. On je tako prvi da ne postoji nikakva krajnost za Njega da bi u njoj bio sadran, niti ima
bilo kakvog kraja za Njega gdje bi On prestao. On ih je poloio na najboljem mjestu polaganja i
nastanio ih na najboljem mjestu boravljenja. Njih su predavale jedna drugoj kime najplemenitije u
materice najistije. Uvijek kada bi umro prethodnik od njih, nasljednik sljedei podigao bi se radi
vjere Boije, sve dok ta ast Boga Uzvienog nije dospjela do Muhammeda - mir i blagoslovi Boiji
neka su na nj i na potomke njegove! Allah ga je izveo iz roda najodabranijeg i najasnijeg mjesta
zasada, od stabla istog iz kojeg je On izveo vjerovjesnike Svoje i podigao povjerenike Svoje.
Porodica njegova je porodica najbolja, rodbina njegova je rodbina najbolja, a stablo njegovo je
stablo najbolje. Ono je izraslo u podruju svetom i izdiglo se u plemenitosti. Grane njegove su
dugake, a plodovi mu ne mogu biti dosegnuti.

On je predvodnik svih koji su Boga svjesni i svjetlo za one koji su upueni. Svjetiljka je iji plamen
sija, krijesnica ija je svjetlost blistava i kremen ija je iskra arka. Put ivotni njegov je ispravan,
pravac je njegov usmjeren, govor je njegov odluan, a presuda njegova pravedna. Allah ga je
poslao nakon to je vrijeme neko prekinuto slanje poslanika, kada su ljudi zapali u pogrjeke
djelovanja i neznanje.

Neka vam se Allah smiluje!

Neka Allah izlije milost Svoju na vas!

Radite u skladu sa znacima jasnim, jer je put utrt i vodi kui sigurnosti, dok ste vi u mjestu traenja
blagodati Boije i imate vremena i mogunosti. Listovi su raireni, pera piu, tijela su zdrava, jezici
nesputani, kajanje se prihvaa, a djela primaju.

GOVOR 94.
O uvjetima ljudi u vrijeme obznane Vjerovjesnikove i radu njegovu na proirenju poruke njegove

On ga je poslao u doba kada su ljudi lutali u smetenosti i bludjeli u nedai. Strasti su ih zavele, a
oholost zastranila. Neznanje krajnje uinilo ih je glupim. Bili su zbunjeni nepostojanou stvari i
nesreama neznanja. Onda Poslanik - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na isto i asno
potomstvo njegovo! - uini najbolje, dajui im savjet iskren, idui sam Putem pravim i pozivajui
mudrosti i savjetu dobrom.
GOVOR 95.
Pohvala Vjerovjesnika asnog, Dio govora istog o Poslaniku

Neka je hvala Bogu Koji je tako Prvi da nita nije prije Njega, i tako Posljednji da nita nije poslije
Njega. On je tako Vidljiv, da nita nije iznad Njega i tako Skriven, da nita nije blie od Njega.

Njegovo mjesto prebivanja najbolje je od mjesta svih, a podrijetlo njegovo najplemenitije je meu
podrijetlima svim u rudnicima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca osoba estitih naklonjena
su njemu, a uzde pogleda upravljene su njemu. Njime je Allah pokopao pakost uzajamnu i ugasio
ognjeve pobune. On ih je njime ujedinio kao brau i rastavio one koji su bili skupa. Preko njega On
je uzvisio one iz sloja donjeg, a ponizio one iz gornjeg. Govor je njegov jasan, a utnja je njegova
kao govor.

GOVOR 96.
Opominjanje drugova njegovih., O Kui Vjerovjesnika asnog

Iako Allah daje vrijeme tlaitelju, kazna Njegova ga nee potedjeti. On ga motri iz zasjede na
prolazu puta njegova i s mjesta gdje se grlo stee.

Tako mi Onoga u ijoj vlasti je ivot moj, ti e vas ljudi nadjaati ne zato to imaju pravo vee od
vas nego zato to ure prema krivdi s predvodnikom njihovim a vi kasnite s pravom mojim. Narodi
se plae nasilja vladara svojih, dok se ja bojim nasilja podanika svojih.

Pozivao sam vas u dihad, ali niste pristupili. Opominjao sam vas, ali niste sluali. Pozivao sam vas
tajno kao i javno, ali se niste odazvali. Dao sam vam savjet iskren, ali niste prihvatili. Jesu li prisutni
kao odsutni, i robovi kao gospodari? Izlaem vam mudrosti, ali bjeite od njih i savjetujem vas
savjetom dalekosenim, ali se razlazite daleko od njega. Podstiem vas na dihad protiv nasilnika,
ali, prije nego to dovrim govor svoj, vidim vas da se udaljavate kao sinovi Sabe. Vraate se
mjestima svojim i zavaravate jedni druge savjetima svojim. Ispravim vas ujutro, ali mi se vraate
uveer iskrivljeni kao luk. Uspravitelj je postao umoran, a ono to uspravlja uspraviti se ne moe.

O oni ija su tijela prisutna, ali pameti odsutne, ije su elje rasprene, i iji su vladari s njima na
kunji! Drug va pokorava se Bogu, ali se vi ne pokoravate njemu, dok se predvodnik Sirijaca ne
pokorava Bogu, ali se oni pokoravaju njemu. Boga mi, elio bih se zamijeniti s Muavijom, poput
dinara s dirhemima, tako da on uzme od mene desetoricu vas, a meni da jednog od njih.

O stanovnici Kufe, s vama sam iskusio troje i jo dvoje: gluhi ste, iako imate ui, nijemi, iako
govorite, te slijepi, iako imate oi. Niti ste pomagai iskreni u borbi, niti braa pouzdana u nevolji.
Nek vam ruke zemljom budu zaprljane! O prilike deva iji su obani nestali! Kad god su skupljene
sjedne, rasture se s druge strane. Boga mi, kao da vas vidim da ete, ako rat postane estok i boj se
potpuno razmae, pobjei od sina Ebu Talibova i rastvoriti se poput ene pri porodu. Doista sam ja
s uputom jasnom od Gospodara moga i na putu Vjerovjesnika moga. Na putu sam pravom, koji
slijedim ispravno.

Pazite na lanove porodice Vjerovjesnika vaeg. Stalno se drite puta njihova. Slijedite korake
njihove zato to vas nikada nee ostaviti izvan poduke i nikada baciti u propast. Ako oni sjede,
sjedite i vi, a ako se oni podignu, podignite se i vi. Ne idite ispred njih, budui da biste tako zalutali.
Ne zaostajte iza njih, kako ne biste tako propali.
Vidio sam drugove Muhammeda - neka je blagoslov Boiji na nj i na porodicu njegovu! - ali nisam
naao nikog da im slii. Oni su zapoinjali dan s prainom na kosi i licu, a provodili no na seddi i
stojei u molitvi. Sputali su ela i lica. Sa sjeanjem oivljenja svoga inilo se kao da stoje na
eravici. Izgledalo je da su im meu oima biljezi poput koljena kozijih od seddi dugih. Kada se
spomene Allah, oi njihove obilno teku sve dok se ovratnici koulja njihovih ne namoe. Oni drhte
u strahu od kazne i nadi u nagradu, kao to drvo podrhtava u danu vjetra olujnog.

GOVOR 97.
Nasilje Umejja

Boga mi, oni e nastaviti tako sve dok svaku zabranu Boiju ne uine dozvoljenom i ugovor svaki ne
prekre, i dok u kuu svaku od erpia ili u ador ne prodre nasilje njihovo pa ih opaina njihova ne
uini ukletim, i sve dok ne ustanu dva uplakana, jedan koji plae radi vjere svoje i drugi koji plae
radi svijeta ovoga, i sve dok pomo nekoga od vas nekome od njih ne bude kao pomo roba
gospodaru njegovu, kad je ovaj prisutan -on mu se pokorava, a kad je odsutan - on ga ogovara, i
sve dok ne bude u jadu najveem onaj meu vama koji bude najbolje mislio o Bogu. Ako vam Allah
podari sigurnost - priite, a ako ste stavljeni na kunju - otrpite!
Jer, pazite, budunost pripada onima koji su Boga svjesni.

GOVOR 98.
O ustezanju od svijeta ovoga i nestalnosti vremena

Zahvaljujemo Mu na onome to je bilo i traimo pomo Njegovu u poslovima naim radi onog to
e se jo dogoditi i molimo Ga za sigurnost u vjeri, upravo kao to Ga molimo za zdravlje tijela
naih.

O robovi Boiji, savjetujem vam da se drite dalje od svijeta ovog, koji e vas napustiti bez obzira
to ne elite rastanak s njim i koji e tijela vaa postarati, makar vi eljeli obnavljanje njihovo.
Primjer va i primjer njegov slian je putnicima koji prevaljuju razdaljinu neku, a onda kao da je
hitro prelaze ili se usmjeravaju prema znaku nekom, te ga odmah doseu. Kako je kratka razdaljina
do cilja ako neko napreduje prema njemu i dosee ga!? A kako je kratak dio puta onoga koji ima
samo jedan dan, koji ne moe produljiti, dok ga goni brzi goni svijetom ovim sve dok on ne ode s
njega?!

Zato, ne eznite za astima i ponosom ovosvjetskim i ne ushiujte se ljepotama i nasladama

njegovim, niti jadikujte nad tetama i nezgodama njegovim, jer e se ast njegova i ponos okonati,
dok e ljepota njegova i naslada prestati, a tete i nezgode njegove e minuti. Doba svako u njemu
ima kraj i ivo bie svako u njemu mora umrijeti. Zar za vas nema opomene u ostacima
prethodnika i otvaratelja oiju i pouke u precima vaim davnanjim, ako pameti imate?

Zar niste uvidjeli da se prethodnici vai ne vraaju i da sljedbenici preivjeli ne ostaju? Zar niste
opazili da stanovnici svijeta ovog osviu i omrkavaju u stanjima razliitim? Neko je umrli koji je
oplakivan, drugom se saosjeanje izraava, neko se rui u bolu, neko raspituje za bolest, neko
isputa dah svoj posljednji, neko ezne za svijetom ovim dok ga smrt trai, neko je nemaran, ali nije
zanemaren, a po tragovima prethodnika hode preostali.

Pripazite! Kada inite djela loa, sjetite se unititelja radosti, pljenitelja uitaka i ubojice elja.
Traite pomo Boiju u izvrenju dunosti koje su pravo Njegovo i u blagodatima i dobroinstvima
Njegovim koji su neizbrojivi.
GOVOR 99.
O Vjerovjesniku asnom i potomcima njegovim

Neka je hvala Bogu, Koji rasprostire dobrotu Svoju meu stvorove i prua Ruku dareljivosti Svoje
meu njima. Zahvaljujemo Mu na svemu i traimo pomo Njegovu u izvravanju prava Njegovih.
Svjedoimo da nema boga osim Njega i da je Muhammed - mir od Boga neka je na nj i porodicu
njegovu! - rob Njegov i Poslanik Njegov. On ga je poslao da objavi zapovijedi Njegove i da govori o
opomeni Njegovoj. A on je to vjerno izvrio i iao Putem pravim.

Meu nama je ostavio zastavu Istine. Ko god ide ispred nje - otpada od udorednog sustava islama.
Ko god zaostaje za njom - propao je. Ko god se stalno dri nje - pridruio se. Nositelj njezin
postojan je u govoru, spor u ustajanju, a brz kad ustane. Kada sagnete vratove svoje pred njim i
uperite prstima svojim prema njemu, doi e mu smrt i odnijet e ga. ivjet ete nakon njega toliko
dugo koliko to Allah hoe, sve dok vam Allah ne pokae onoga koji e vas sakupiti zajedno i sjediniti
vas nakon rasprenja. Zato ne teite za onim koji ne nastupa, niti gubite nadu u onoga koji
odstupa, jer se zaista moe dogoditi da se onome koji odstupa oklizne jedna od nogu njegovih, a
druga ostane vrsta dok se obje ne vrate i zajedno uvrste.

Pripazite! Potomci Muhammeda - mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na porodicu njegovu! -jesu
poput zvijezda na nebu. Kad zvijezda jedna zae, druga se pojavi. Zato ste u mogunosti da se
upotpune blagoslovi Boiji na vas a On vam je pokazao ono emu se trebate nadati.

GOVOR 100.
O nepostojanosti vremena

On je Prvi prije svakog prvog i Posljednji poslije svakog posljednjeg. Prvost Njegova nalae da nema
niko prije Njega, a posljednjost Njegova nalae da nema niko poslije Njega. Svjedoim da nema
boga osim Boga svjedoenjem u kojemu je tajno usklaeno s javnim, a srce s jezikom.

O ljudi, nemojte mi se nipoto suprotstavljati pa da stradate, niti mi biti neposluni pa da zalutale. I

ne namigujte meu sobom kada me sluate. Tako mi Onog Koji je dao da sjemenka proklije i Koji je
ni iz ega stvorio ivot, doista je ono to vam prenosim od Vjerovjesnika, koji je ist od roenja -
mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na porodicu njegovu! Niti je lagao prenositelj, niti je krivo
razumio sluatelj.

Pa dobro, to je kao da vidim ovjeka zavedena koji vie u Siriji, a podigao je zastave svoje u okolici
Kufe. Kada mu usta budu otvorena sasvim, tvrdoglavost njegova postane estoka, a koraci njegovi
po zemlji teki, onda e nered sjei zubima djecu svoju, rat e bjesniti s valima svojim, nastupit e
dani kobni i noi mune. Tako, kada usjev poraste, pa se uzdigne na stabljikama, more njegovo
nahrli naprijed i munja njegova sijevne, zastave pobuda tekih zavihorit e se i jurnuti naprijed
poput noi tamne i mora ustalasanog. Te i kolike jo mnoge nepogode druge razdirat e Kufu i
oluje e je ibati, te e uskoro glave udarati o glave; usjevi uspravni bit e ponjeveni, a ponjeveno
uniteno.

GOVOR 101.
O Danu sudnjem Dio govora istog o nevoljama buducim
To je Dan kada ce Allah u njemu sakupiti prve i posljednje radi svidjanja racuna i isplate za djela.
Oni ce pokorno stajati, dok ce im znoj do usta dopirali, a tlo se pod njima tresti. U polozaju
najboljem od njih bit ce onaj koji nade mjesto za obje noge svoje i dovoljno prostora za sebe.

Nevolje su poput noci tamne. Nezaustavljive su i zastave njihove se ne mogu vratiti. Dolazit ce vam
zauzdane i osedlane. Predvodnik njihov ce ih tjerati, a jahac njihov ce ih izmirivati. Trgovci
nevoljama ljudi su cije je zlo veliko a plijen neznatan. Oni koji ce se protiv njih boriti na putu
Bozijem bit ce ljudi koji su prezreni medu oholima, na Zemlji nepoznati, ali na nebu dobro znani.
Teko tebi, o Basro, onda kada vojska kazne Bozije navali na tebe bez graje povika. Stanovnici tvoji
ce se tada suociti sa smrcu crvenom i gladju silnom.

GOVOR 102.
O ustezanju od svijeta ovog., Dio govora istog o svojstvima ucenjaka., Dio govora istog o
buducnosti

O ljudi! Gledajte na svijet ovaj kao oni koji se ustezu i okrecu od njega. Tako mi Boga, on ce doista
uskoro izgnati stanovnike svoje i uzrokovati jad teki sretnom i sigurnome. Ono to prodje i ode s
njega nikada se ne vraca, a ono to dolazi od njega nepoznato je da bi bilo ocekivano. Radosti
njegove izmijeane su s tugom, a postojanost ljudi na njemu zavrava u nemoci i slabosti. Zato
nemojte nipoto da vas zavara mnotvo onoga to vam se na njemu svidja, jer ono to ce vam od
toga biti saputnikom neznatno je.

Neka Allah obaspe milocu covjeka koji razmilja pa pouku uzima, a kada pouku uzme, on
prosvjetljenje doseze. to god je prisutno na svijetu ovom uskoro nece postojati, dok sve to mora
postojati u svijetu buducem vec je u postojanju. Sve izbrojivo proci ce, sve ocekivano dolazi, a sve
to dolazi sasvim je blizu.

Ucenje onaj koji zna vrijednost svoju. Dostaje covjeku neznanja ako ne zna vrijednost svoju. Zaista
je Bogu najomrazeniji covjek onaj kojeg je Allah prepustio samom sebi: onaj koji je skrenuo s Puta
pravog i hodi bez vodica. Ako je pozvan uredjivanju svijeta ovog, hitar je, ali, ako je pozvan da sadi
za svijet buduci, lijen je. Kao da mu je obaveza ono za stoje hitar, a kao da mu nije obaveza ono za
to je lijen.

Doci ce vrijeme kada ce se samo vjernik usnuli moci izbaviti, onaj koji se ne primjecuje kad je
prisutan, a ne nedostaje kad je odsutan. Takvi su svjetiljke upute i znaci u putovanjima nocnim. Oni
ne ire potvore, niti
raznose tajne i klevetu. Oni su ti kojima ce Allah otvoriti vrata milosti Svoje i odbiti od njih tegobe
kazne Svoje.

O ljudi, doci ce vam vrijeme kada ce se islam izvrnuti kao to se izvrce lonac sa svim sadrzajima
svojim. O ljudi, Allah vas je zatitio od onog stoje On mogao otezati, ali On vas nije potedio od
stavljanja na kunju. Allah, najuzvieniji od govornika svih, kaze:
U tome, pazite, doista imate poruku;
jer Mi, doista, uvijek stavljamo na kunju.

GOVOR 103.
O stanju ljudi prije obznane vjerovjesnitva i Vjerovjesnikovim pothvatima u irenju poruke
njegove
Tako sad, doista je Allah Uzvieni poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na
porodicu njegovu! - kada niko medu Arapima nije citao Knjigu, niti polagao pravo na
vjerovjesnitvo i Objavu. On se morao boriti zajedno s onima koji su ga slijedili, protiv onih koji su
ga poricali, vodeci sljedbenike svoje izbavljenju njihovom i zureci s njima da ih ne bi smrt
preduhitrila. Kada je ma koja osoba klonula uzdahnula, ili se neka nevoljno zaustavila, stao bi uz
nju sve dok je ne bi doveo do cilja svoga, osim propalice bez imalo dobra u sebi. Naposljetku,
pokazao im je cilj njihov i vodio ih prema mjestu njihovu. Zato su njihovi poslovi napredovali, mlin
njihov se poceo okretati, a koplja njihova se ispravila.

Tako mi Boga, bio sam medju njima zatitnica sve dok se nisu okrenuli na strane svoje i skupili u
snop svoj. Nikada nisam pokazao slabost niti plaljivost, niti sam izdao ili malaksao. Boga mi,
sigurno cu slamati krivdu sve dok ne izvucem pravdu iz slabina njezinih.

GOVOR 104.
Pohvala Poslanika Casnog., O Umejjama., O ulogama imama

I onda je Allah poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! -
kao svjedoka, donositelja vijesti dobrih i opomenitelja, najboljeg od stvorova kao djeteta i
najcestitijeg kao covjeka odrasloga, najcistijeg od cistih u ponaanju, najdarezljivijega od darezljivih
po izdanosti.

Svijet ovaj ne pokazuje vam se ugodnim u uzicima njegovim i vi niste pribavili mlijeko iz vimena
njegovih, osim nakon to ste ga susreli kada uzda njegova nosna bijae povucena a vodica njegova
oputena. Narodima nekim zabranjeno u njemu bijae poput grana savitih, a dozvoljeno - udaljeno
i nedostupno. Boga mi, otkrivate svijet ovaj kao sjenku pruzenu do roka odredjenog. Zato je Zemlja
ova vama bez smetnje ikakve, ruke vae su na njoj odrijeene, dok su ruke predvodnika od vas
svezane, sablje vae nad njima nadnijete, a sablje njihove od vas otklonjene.

Pripazite, jer zaista za krv svaku ima osvetnik, a za pravo svako potrazi telj. Osvetnik krvi nae
poput suca je za potrazivanje svoje, a to je Allah Koji je takav da Ga ne moze uciniti nemocnim onaj
koji trazi, niti Mu umaci onaj koji bjezi. Kunem se Bogom, o Benu Umejje, uskoro cete ga sigurno
vidjeti u rukama drugih i u kuci neprijatelja vaeg. Znajte da najbolje vidi ono oko ciji pogled hvata
vrlinu i znajte da najbolje cuje ono uho koje cuje savjet dobar i prihvati ga.

O ljudi, upalite sebi svjetlo od plamena svjetiljke pozivatelja koji slijedi ono to kazuje i koji izvlaci
vodu iz vrela koje je ociceno od necisti.

O robovi Boziji, ne oslanjajte se na neznanje svoje i ne preputajte se strastima svojim, jer doista
onaj koji postupa tako jest poput onoga koji stoji na rubu obale vodom podlokane, koja ga unitava
s leda od jednog dijela do drugog, slijedeci miljenje njegovo koje on mijenja. On se zeli drzati uz
ono uz to se ne moze drzati i pribliziti ono to se ne moze pribliziti. Zato, Boga, samo Boga se
bojte i ne zalite se onome koji ne moze otkloniti nevolju vau, niti razvrgnuti ono to je ucinjeno
obaveznim za vas.

Doista, nema obaveze na Imamu, osim onoga cime je zaduzen od Gospodara svoga: prenijeti
opomene, ustrajavati u davanju savjeta dobrog, ozivljavati Sunnet, izvravati kazne nad onima koji
ih zasluzuju i vracati dobitke vlasnicima njihovim. Zato, pohitajte znanju prije nego to raslinje
njegovo uvehne i prije nego to vi sami budete zabavljeni sobom pa ne mognete traziti znanje od
onih koji ga imaju. Odvracajte od onoga stoje loe i sami se uzdrzite od njega, jer vam je naredjeno
da sprjecavate nakon to se sami uzdrzite.
GOVOR 105.
O Islamu, Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom, Dio govora istog upucen sljedbenicima
njegovim

Neka je hvala Bogu, Koji je propisao islam i ucinio propise njegove lah-kim onome kome je doao i
osnazio stupove njegove spram svakog onog koji ga pokuava nadvladati. Tako gaje Allah ucinio
sigurnocu za onog koji je pristao uz njega, mirom za onog koji je uao u njega, dokazom za onog
koji o njemu govori, svjedokom za onog koji se parnici uz pomoc njegovu, svjetlom za onog koji
trazi svjetlo od njega, razumijevanjem za onog koji poima, mudrocu za onog koji duboko razmilja,
znakom za onog koji pazljivo promatra, razjanjenjem za onog koji odluku donosi, poukom za onog
koji pouku uzima, izbavljenjem za onog koji vjeruje, pouzdanjem za onog koji se uzda, smirenjem
za onog koji se prepusti i titom za onog koji ustrajava.

On je najsvjetliji od puteva svih; najcistiji je od prolaza svih. On je vrh svjetionika, staza sjajna,
svjetiljka blistava, natjecalite plemenito, te cilj uzvieni. On ima konje za trku koji se natjecu za
nagradu i jahace ugledne. Posvjedocenje je put njegov, djela dobra su svjetionici njegovi, smrt je
cilj njegov, svijet ovaj je trkalite njegovo, Dan sudnji su konji njegovi, a Dzennet je nagrada
njegova.

On je zapalio glavnju za onog to trazi vatru i postavio znake svijetle za onog koji je sprijecen. Zato
je on pouzdani povjerenik Tvoj, svjedok Tvoj na Danu sudnjem, izaslanik Tvoj kao blagoslov i Tvoj
vjesnik istine kao milost. Boze moj, dodijeli mu dio od pravde Tvoje i nagradi ga mnotvima dobra
iz obilja Tvoga. Boze moj, uzvisi zgradu njegovu iznad zgrada drugih, pocasti ga u Sebe, odlikuj
polozaj njegov pred Sobom, daj mu mjesto casno i podari mu stupanj visok i odlicnost, te nas ozivi
u drutvu s njim niti postidene, niti pokajane, niti zastranjene, niti kao kritelje zavjeta, niti
zalutale, niti one koji u zabludu odvode, niti zavedene.

Blagodati Bozijom nad vama stekli ste polozaj gdje su cak i robinje vae pocacene, a prema
susjedima vaim je postupano dobro. Cak onaj nad kojim vi ne uzivate posebnost nikakvu ili
duznost iskazuje vam pocast. Prema vama osjeca strahopotovanje cak i onaj koji se ne boji moci
vae i nad kim nemate vlasti nikakve. Sad vidite da amaneti Boziji bivaju raskidani, ali se ne
osjecate gnjevnim, iako se jedite i mrgodite na raskidanje predanja predaka vaih. Bozije vam se
vraca; ali vi ste sluzbu svoju predali nasilnicima i prepustili im da vas vode, pa ste ono to je Bozije
stavili u ruke njihove. Oni cine ono to je sumnjivo i povode se za strastima. Boga mi, cak da vas
raspre ispod zvijezde svake, Allah ce vas, sigurno, sabrati na Dan koji ce biti najgori za njih.

GOVOR 106.
Izrecen dana nekog na Siffinu

Vidio sam bijeg va i rasprenje vae iz redova bojnih kad su vas opkolili ljudi surovi i prosti i Arapi
iz Sirije, iako ste vi glavari Arapa i vrhunac odlicnosti, te imate dostojanstvo poput dostojanstva
podignutog nosa devinog i grbe velike. Uzdah u grudima mojim moze splasnuti samo kada vas,
mozda, vidim da ih opkoljavate, kao to su oni opkolili vas i ako vidim da ih istjerujete s polozaja
njihovog, kao to su oni istjerali vas, da ih ubijate strijelama i pogadjate kopljima tako da prednji
redovi njihovi navaljuju na straznje, upravo poput deva zednih odbijanih od pojila njihovih i
tjeranih od napajalita njihovih.

GOVOR 107.
Ovo je jedan od govora o nepostojanosti vremena Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom Dio
govora istog Karanje muslimana

Hvala Bogu, Koji Se pokazuje stvorovima Svojim sa stvorovima Svojim, Koji Se pokazuje srcima
njihovim jasnim dokazom Svojim. On je stvorio, bez razmatranja, buduci da razmatranje dolikuje
samo onome koji ima sredstva miljenja, dok On u Sebi nema sredstvo miljenja. Znanje njegovo
prodire u unutarnjost skrivenosti neznanih i obuhvaca tajnovitosti uvjerenja unutarnjih.

On ga je odabrao od stabla vjerovjesnika iz udubine svjetlosti, s cela velicine, iz dijela najboljeg

doline Batha, od svjetiljki za tamu i s vrela mudrosti.

Vjerovjesnik je bio poput lijecnika putujuceg s lijekovima svojim, koji je pripremio pomaze svoje i
zagrijao pomagala svoja. Koristi ih gdje god se javi potreba za lijecenjem srca slijepih, uiju gluhih i
jezika nijemih. Lijekovima svojim otklanja mrlje nemara i mjesta smetenosti.

Oni nisu uzeli svjetlo od svjetlosti mudrosti njegove, niti su proizveli plamen s kremena znanja
iskricavog. Zato su u tome poput stoke koja pase i kamenja tvrdog. Ipak, skriveno je izalo na
vidjelo za one koji opazaju. Lice istine postalo je jasno onome koji joj je iao, a trenutak koji se
priblizavao podigao je veo s lica njezinog i znak se ukazao za onoga ' koji gaje trazio.

Staje to sa mnom?! Vidim vas - samo tijela bez dua i due bez tijela, is-posnike bez dobra, trgovce
bez dobiti, budne ali usnule, prisutne ali odsutne, gledajuce ali slijepe, sluajuce ali gluhe i
govorece ali nijeme.

Primjecujem da se skretanje s Puta pravog vec uzdiglo u sreditu svom i razgranalo se s mladicama
svojim. Ono vas mjeri utezima svojim i zbunjuje vas mjerama svojim. Voda njegov je izaao iz vjere
i postojanje u zabludi. Zato niko od vas nece tada ostati, osim kao talog u loncu kuhinjskom ili kao
praina preostala nakon otresanja snopa. On ce vas ostrugati, kao to je koza ostrugana, i gaziti
vas, kao to je zetva gazena, te izabrati vjernika izmedju vas, kao to ptica izabire zrno krupno
medu zrnjem sitnim.

Gdje vas odvode ti puti, zavode tmine i zavaravaju lazi? Odakle ste dovedeni i gdje ste gonjeni? Za
razdoblje svako postoji Knjiga i za odsutnost svaku povratak. Posluajte, zato, Bogu odanog
predvodnika vaeg i drzite srca vaa prisutnim. Budite budni kad vas on zove! Voda mora biti iskren
prema narodu svome, drzati ga na oku ujedinjena i odrzavati prisutnost razuma njegova. On vam je
otvorio to poput otvaranja koljke i ostrugao ga kao to su desni zubne ostrugane.

Pa ipak, sad je krivo zauzelo mjesta svoja i neznanje uzjahalo na jahalice svoje. Samovolja je
narasla, dok je poziv vrlini potisnut. Vrijeme se okomilo poput zvijeri prozdrljive, a krivo muce
poput deve poslije umuk-losti. Ljudi su zbratimljeni u razvratu, napustili su vjeru, sprijateljili se u
lazi i medjusobno zamrzili u iskrenosti.

Kada se to dogodilo, dijete je postalo izvor bijesa, kia poput zege ljetne; pokvarenosti je bilo
svuda, a cestitosti malo. Ljudi vremena tog bili SUA poput vukova, upravitelji njihovi poput zvijeri,
sloj njihov srednji -prozdrljivci, a siromasi njihovi'- mrtvi. Istina je presahla, a laz se proirila. Ljubav
se zadrzala samo na jeziku, dok su se ljudi medjusobno omrzli u srcima svojim. Preljuba je postala
kljuc podrijetla, a cednost rijetkost. Islam bijae odjenut u kozu izvracenu.

GOVOR 108.
O moci Bozijoj., Dio govora istog o melekima., O darezljivostima Bozijim i uputi te o onima koji su
nezahvalni., O smrti., O Danu sudnjem., Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom., O potomcima
Vjerovjesnika Casnog

Sve je potcinjeno Njemu i sve postoji po Njemu. On je imetak siromaha svakog, dostojanstvo
svakog ponizenog, snaga svakog slabog i zaklon svakog tlacenog. On slua govor svakog koji govori.
On zna tajnu svakog koji uti. Od Njega je opskrba za svakog ko zivi i Njemu se vraca ko god umre.

Oci Te nisu vidjele tako da bi izvijestile o Tebi, ali Ti jesi prije opisivaca stvorova Tvojih. Ti nisi
stvorio stvorove da bi otklonio samocu, niti si ih upotrijebio radi koristi neke. Onaj kojega Ti trazi
ne moze Ti uteci, a onaj kojega Ti drzi ne moze Ti izmaci. Onaj koji Ti se ne pokorava ne moze
umanjiti vlast Tvoju, a onaj koji Ti se pokorava ne uvecava moc Tvoju. Onaj ko se srdi na odredbu
Tvoju ne moze je odvratiti, a onaj ko se odvraca od zapovijedi Tvoje nije neovisan o Tebi. Tajna
svaka je ras-krivena pred Tobom, a odsutnost svaka za Tebe je prisutnost.

Ti si Vjecni, Tebi nema kraja. Ti si cilj krajnji, nema izbavljenja od Tebe. Ti si sastajalite i osim u
Tebe nema zaklona od Tebe. U Tvojoj je Ruci sudbina stvora svakog i Tebi se vraca zivo bice svako.
Slava Tebi! Kako je veliko stvaranje Tvoje koje vidimo, ali kako je mala ta velicina pored moci Tvoje!
Kako je zastraujuce kraljevstvo Tvoje koje opazamo, ali kako je to neznatno spram onog to nam
je skriveno od vlasti Tvoje! Kako su prostrane blagodati Tvoje na svijetu ovom, ali kako su one male
spram blagodati svijeta onog!

Ti si nastanio meleke na nebesima Svojim i smjestio ih visoko iznad zemlje Svoje. Oni imaju najvece
znanje o Tebi i stvaranju Tvom svekolikom, imaju najvie straha od Tebe i Tebi su najblizi. Nikada
nisu bili u kicmama niti su se zadrzavali u utrobama. Nisu stvoreni od biti tekucine neznatne.

Ne raspruju se nestalnocu vremena. Na polozajima su svojim od Tebe i na mjestima svojim do

Tebe. Zelje su Njihove upravljene Tebi. Oni su Ti veoma posluni i nisu nemarni prema zapovijedi
Tvojoj. Ako bi se osvjedocili u bit onoga to im je o Tebi skriveno, sasvim sigurno bi smatrali djela
svoja neznatnim, sebe bi prekorili, shvatili bi da Ti doista ne sluze koliko Ti zasluzuje i da Ti nisu
pokorni koliko bi trebali biti.

Slavljen si Ti i kao Stvoritelj i kao Onaj Kojemu se robuje radi blagodati Tvojih prema stvorovima
Svojim. Ti si stvorio Kucu i osigurao u njoj blagovanje picem, hranom, suprugama, poslugom,
palacama, rijekama, nasadima i plodovima. A onda si Ti poslao onoga koji joj poziva. Ali ljudi se
nisu odazvali pozivatelju i nisu zudjeli za onim za cim si im Ti zelju budio, niti su ceznuli za onim za
to si im Ti ceznju stvarao. Bacali su se na leinu, osramotili se jeduci je i ujedinili se u ljubavi
prema njoj.

Kad neko neto voli, to ga oslijepi i srce njegovo oboli. Onda on gleda, ali okom bolesnim, i slua,
ali uima gluhim. Pozude razdiru razum njegov, a svijet ovaj umrtvljuje srce njegovo, dok dua
njegova posve cezne za njim. On je, dakle, rob njegov, kao i onoga koji ima u ruci svojoj neto od
njega. Gdje god se okrene, okrece se njemu i bilo gdje da krene, krece njemu. Nije uzdrzan ni
jednim uzdrzavateljem od Boga, niti uzima opomenu od propovjednika ijednog. Vidi one koji su
uhvaceni iznenada od cega im nema ni odvajanja ni povratka.

I snalo ih je ono to im je bilo nepoznato: rastavljanje s onim od svijeta ovog u cemu su se osjecali
sigurnim, tako da su dobili na svijetu drugom ono cime im je prijeceno. Ono to ih je snalo ne
moze biti opisano. Njih je istodobno obuzeo strah smrtni i zalost za onim to im izmice. Zato, udovi
njihovi postaju mlitavi, a boje koze njihove se mijenjaju. Potom smrt pojacava muke svoje nad
njima. U nekom ona stoji izmedju njega i njegove moci govorenja, iako lezi medu srodnicima
svojim, gledajuci ocima svojim, sluajuci uima svojim, pri svijesti i pameti punoj. Onda on razmilja
nad tim u stoje potroio zivot svoj i u cemu je proveo vrijeme svoje. Priziva u sjecanje imetak koji je
skupljao kad je oslijepio tragajuci za njim, te ga stjecao iz izvora dozvoljenih i sumnjivih. A sada su
ga sustigle posljedice skupljanja njegova i primaklo se naputanje njegovo. On ce ostati onima koji
su iza njega. Oni ce ga uzivati i koristiti. On ce biti dobitak lahak za druge, ali breme na ledjima
njegovim, i covjek ga ne moze stresti. On ce na to gristi ruke svoje, kajuci se za ono to mu je
pokazano o poslovima njegovim u vrijeme smrti njegove. Mrzit ce ono za cim je ceznuo u danima
zivota svoga i zeljet ce daje sve to zgrnuo umjesto njega onaj koji mu je zavidio na tome i bio
ljubomoran prema njemu.

Smrt ce djelovati na tijelo njegovo sve dok se ui njegove ne budu vladale kao i jezik njegov. Tako
ce on lezati medu svojima, niti govoreci jezikom svojim, niti sluajuci uima svojim. On ce kruziti
pogledom svojim po licima njihovim, motreci kretnje jezika njihovih, ali ne cujuci govor njihov. A
onda ce smrt uvecati vlast svoju nad njim i pogled njegov bit ce cepan kao to je cepan sluh
njegov i dua ce se rastati s tijelom njegovim. Postat ce, onda, leina medu svojima. Oni ce osjecati
otudjenost od njega i udaljavati se iz blizine njegove. On nece pomoci-uplakanom, niti se odazvati
pozivatelju. A onda ce ga odnijeti do mjesta malog u zemlji i izruciti ga u njemu djelima njegovim i
prestati ga posjecivati.

Kad ono stoje zapisano dosegne rok svoj, stvari upotpune svoje granice odredjene, stvor se
posljednji prikljuci prvom, te sve to Allah hoce dogodi se u obliku prozivljenja stvorova Njegovih,
tada ce On smotati nebesa i rascijepiti ih, trehnuti i ustresti Zemlju, icupati planine i razbacati ih,
te ce one zdrobiti jedna drugu iz straha pred slavom Njegovom i iz straha pred silom Njegovom.

On ce izvaditi ono stoje u njoj. I On ce ih ozivjeti nakon to su bili is-truhli i skupit ce ih nakon to
bijahu razbacani. Onda ce ih On odvojiti za ispitivanje o djelima skrivenim i cinima tajnim. Zatim ce
ih podijeliti na dvije skupine, nagradjujuci jednu i kaznjavajuci drugu. to se tice ljudi poslunih
Njemu, On ce ih nagraditi blizinom Svojom i zauvijek ce ih drzati u kuci Svojoj, odakle se oni koji se
nastane u njoj nece iseljavati. Polozaj njihov nece podlijegali promjeni, strah ih nece pogadjati,
bolesti ih nece napadati, opasnostima se nece izlagati, a putovanja ih nece uznemiravati.

to se tice grjenika, On ce ih naseliti na mjesto najgore, vezat ce ruke njihove uz vratove, pricvrstit
ce uvojke ceone za stopala i navuci ce im koulju od katrana i odjecu ognjevima iskomadanu. Oni
ce biti u kazni cija ce vrucina biti zestoka, vrata ce biti zatvorena za stanovnike u vatri povika i
krikova punoj, i plamena sukljajucih, i glasova stranih. Stanari njezini se nece iseliti iz nje,
zatocenici njezini se ne mogu osloboditi otkupom, i lanci njezini ne mogu biti raskinuti. Nema
vremena odredjenog za tu kucu, da bi se moglo istroiti, niti razdoblja za postojanje njezino koje bi
moglo minuti.

On se odnosio prema svijetu ovom prezirno i smatrao ga niskim. Drzao ga je bezvrijednim i mrzio
ga. Shvatio je da je Allah izborom Svojim drzao svijet ovaj udaljenim od njega i da ga je rasprostro
radi drugoga, omalovazivi ga. Zato je srcem svojim ostao daleko od njega, umrtvio spominjanje
njegovo u dui svojoj, te volio da ukrasi njegovi budu odsutni iz oka njegova, tako da ne bi
priskrbljivao ogrtanje bilo kakvo ili nadu o prebivanju u njemu. Od Gospodara svoga prenio je
pozive, savjetovao je sljedbenike svoje kao upozoritelj i pozivao u Dzennet kao prenositelj vijesti
dobrih.

Mi smo stablo poslanstva, postojano mjesto poruke, sputalite meleka, rudnici znanja i vrela
mudrosti. Onaj koji nas pomaze i onaj koji nas voli ocekuje milost, dok neprijatelj na i onaj koji nas
mrzi ocekuje gnjev.

GOVOR 109.
O islamu., O Kur'anu Casnom i Sunnetu

Najbolji nacin kojim trazitelj bliskosti Bogu Slavnom Uzvienom trazi tu bliskost jest vjerovanje u Nj
i Poslanika Njegova i dzihad na putu Njegovu. To je vrh islama! I ocitovanje predanosti, jer je to
izvorna narav prava, i uspostavljanje namaza, jer je to zajednica, davanje zekata, jer je on duznost
obavezna, post mjeseca ramazana, jer je on tit od kazne, hadz i umra Hrama, jer oni odnose
siromatvo i peru grijehe, obilazenje rodbine, jer to povecava imetak i produzuje zivot, milostinja
tajna, jer ona pokriva grijehe, milostinja javna, jer ona odbija smrt ruznu, i cinjenje dobra, jer to
izbavlja od stanja ponizenja.

Napredujte sa sjecanjem na Boga, jer to je sjecanje najbolje. I cezm'te za onim stoje On obecao
krjeposnim, jer je obecanje Njegovo obecanje najistinitije. Slijedite smjer Vjerovjesnika, jer to je
smjer najdostojan-stveniji. Slijedite Sunnet njegov, jertojeputnajispravniji. Poucavajte se Kur'anom,
jer on je kazivanje najbolje. Zadubljujte se u razumijevanje njegovo, jer to je proljece srca. Trazite
lijeku svjetlosti njegovoj, jer to je lijek za ono to je u grudima. Ucite ga lijepo, jer to je najkorisnije
govorenje. Zasigurno, ucenjak koji ne postupa po znanju svome slici neznalici smuenom koji se ne
moze otrijezniti od neznanja svoga; tavie, to je dokaz jo veci protiv njega i jad nezaobilazan, a
pred Bogom prijekor ce biti jo veci.

GOVOR 110.
O oprezu spram svijeta ovoga

A sad zaista opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovoga, buduci daje on sladak i zelen,
okruzen pozudama, te voljen radi bliskih naslada njegovih. On potice na ushicenje stvarima sitnim,
nadama je ureen i varkama okicen. Radosti njegove ne traju dugo, a nesrece se njegove ne mogu
izbjeci. On je varljiv, kodljiv, promjenljiv, kratkotrajan, iscrpljiv, podlozan propadanju, izjedajuci i
razoran. Kad dosegne krajnost zelja onih koji su mu skloni i koji se s njim osjecaju sretnim, to je
stanje upravo kako to Allah Uzvieni kaze:
Poput vode koju Mi sputamo s neba i koju upiju biljke na zemlji; ali one sepreinacuju u stabljike
suhe koje vjetri raznose. Allah je taj Koji sve odredjuje!

Nijedna osoba ne postize radovanje iz svijeta ovog, vec joj suze dolaze poslije njega; i niko uzicima
svojim ne dospijeva naprijed, vec mu se valja suociti s nevoljama u pozadini. Niko u njemu ne
prima blagu kiu olakice, vec teku kiu nedace koja lije po njemu. To upravo prilici svijetu ovom
koji jutrom podrzava covjeka, ali ga u veceri ne prepoznaje. Ako mu je strana jedna slatka i ugodna,
druga mu je gorka i mucna.

Niko ne osigurava uzivanje iz svjezine njegove, vec mu se valja suociti s tegobom nedaca njegovih.
Niko nece provesti vecer pod krilom sigurnosti, a da u jutru svom nece biti pod okriljem straha. On
je varljiv i sve to postoji u njemu jeste varka. On je prolazan i sve to postoji u njemu mora nestati.
Nema dobra u opskrbama njegovim, osim u vrlini. Ko god uzima malo od njega skuplja dosta onoga
to ce mu dati sigurnost, dok onaj ko uzima puno od njega prihvaca mnogo onoga to ce ga
upropastiti. On ce se uskoro rastati od onoga stoje skupljao. Koliko lije onih koji su se uzdali u
njega, ali ih je ojadio, osjecali se spokojnim u njemu, ali ih je sruio, uglednih, ali ih je ponizio,
ponosnih, ali ih je osramotio.

Vlast njegova se mijenja. Zivot njegov je prljav. Slatka voda njegova gorka je. Slatkoca njegova je
poputgorcine soka gorkog. Jela njegova su otrovi. Sredstva njegova su slaba. Zivljenje u njemu
izlozeno je smrti, a zdrav u njemu podlozan je bolesti. Kraljevstvo njegovo je opljackano. Jaki je u
njemu pobijedjen, a imucni pogodjen nesrecom. Susjed u njemu je orobljen.
Zar niste u kucama onih koji su bili prije vas, koji su bili vijeka duzeg, tragova trajnijih, koji su imali
nadanja veca, koji su bili brojniji i imali vojske vece!? Koliko li su oni robovali svijetu ovom i koliko li
su ga cijenili! A onda su ga napustili bez sredstva ikakva koje bi ih moglo prevesti ili leda koja bi ih
mogla prenijeti.

Jeste li obavijeteni daje svijet ovaj bio ikada dovoljno darezljiv da bi darovao otkup za njih, ili im
dao pomoc ikakvu, ili im pribavio drutvo cestito? Radije im namece brige, pritice ih nevoljama,
uznemirava strahotama, baca ih na nos, gazi ih kopitama i pomaze nestalnost vremena nad njima.
Vidjeli ste otudjenost kojom se ponio prema onima koji su mu se primicali blizu, stjecali i prisvajali
ga, sve dok se s njim nisu rastali zauvijek. Dade li im opskrbu ikakvu, osim gladovanja, ili dopusti li
im prebivalite ikakvo, osim mjesta tijesnih, ili donese li im svjetlost ikakvu, osim tmine, ili pruzi li
im ita na posljetku, osim kajanja? Je li to ono to vi toliko trazite, ili cime ste zadovoljni, ili na to
ste pohlepni? Kako je to prebivalite loe za onog koji ga ne sumnjici i koji ne gaji strah od njega?!

Znajte, kao to znate, da ga zaista morate napustiti i rastati se s njim. Dok ste u njemu, uzmite
pouku od onih koji su govorili: "Ko bi mogao imati moc vecu od nae? "

Ali odneseni su u grobove njihove, mada ne kao jahaci; sputeni su u grobove, ali ne kao gosti.
Grobovi su im napravljeni u povrinskom sloju zemlje; mrtvacki pokrovi njihovi od zemlje su
napravljeni. Stare su kosti ucinjene susjedstvom njihovim koje se ne moze odazvati onome koji
doziva, niti obraniti od muke, niti ukazati paznju ozalocenom.

Ako im padne kia, ne vesele se; ako ih zadesi sua, ne ocajavaju. Oni su zajedno, ali svaki odvojen.
Susjedi su, ali udaljeni jedni od drugih. Skupa su, ali se ne posjecuju. Blizu su, ali se jedan drugome
ne primicu. Trpe se i ne mrze se. Neznalice su i zloba je njihova nestala. Nema bojazni od nevolje
od njih i nema nade da se obrane. Zamijenili su leda zemlje za trbuh njezin, prostranost za
tjeskobu, obitelj za samocu, te svjetlo za tminu. Na svijet su ovaj doli nogu bosih i tijela golih,
kakvi ga i naputaju. Otili su s djelima svojim s njega prema zivotu trajucem i prema kuci vjecnoj,
kako to Allah Uzvieni kaze:
Onako kako smo izveli u postojanje stvaranje prvo, tako cemo ga Mi izvesti iznova; to je obecanje
Nae jer, pazite, Mi smo mocni to uciniti!

GOVOR 111.
O meleku smrti i odlasku due

Osjecate li kada melek smrti ulazi u kucu, ili vidite li ga kada uzima duu od nekoga? Kako
umrtvljuje zametak u utrobi majcinoj? Doseze li ga kroz bilo koji dio tijela njezina, ili se dua odziva
pozivu njegovu s doputenjem Bozijim? Ili on boravi s njim u nutrini majcinoj? Kako onaj koji ne
moze opisati stvora poput toga moze opisati Boga?!

GOVOR 112.
O svijetu ovom i ljudima njegovim

Opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovog, jer je prebivalite nestalnosti. On nije kuca
za opskrbljivanje. Ukraava se varkom, a vara ukrasom svojim. On je kuca koja je ponizena pred
Bogom. Zato je On pomijeao njegovo dozvoljeno sa zabranjenim, njegovo dobro sa zlim, zivot
njegov sa smrcu njegovom, te slatkocu njegovu s gorcinom njegovom. Allah Uzvieni ga nije
odabrao za prijatelje Svoje, niti On krtari s njim spram neprijatelja Svojih. Dobro njegovo je
oskudno. Zlo njegovo je vec tu. Skupljanje njegovo ce nestati. Vlast njegova ce biti ugrabljena.
Nastamba njegova dozivjet ce pustoenje. Nije najbolja ona kuca koja se rui poput gradjevine
propadajuce, niti zivot koji se iscrpljuje kao to se opskrba troi, niti vrijeme koje se prekida poput
hoda.

Ucinite ciljevima zahtjeva svojih ono to vam je Allah stavio u duznost i molite Ga za ispunjenje
prava Njegova, koje On od vas trazi. Pripravite ui svoje da cuju zov smrti prije nego to vas smrt
pozove. Zaista, srca suzdrzljivih placu na svijetu ovom, cak i ako se oni mogu smijati; i tuga se
njihova uvecava, mada mogu izgledati sretni. Prezir njihov sebe samih golem je, makar im se
zavidjelo na onome cime su opskrbljeni. Sjecanje na smrt icezlo je iz srca vaih, dok u vama
prebivaju lazne nade. Ovaj je svijet tako zagospodario vama vie od buducega, a ono to je
trenutno udaljilo vas je od onog to dolazi kasnije. Samo ste sabraca u vjeri Bozijoj. Naravi neciste i
savjest loa razdvajaju vas. Prema tome, ne nosite teret jedan drugoga, niti se medjusobno
savjetujete, niti troite jedan na drugoga, niti se uzajamno volite.

Staje vama? Radujete se onome udjelu malom koji ste pribavili od svijeta ovoga, dok vas ne
ojaduje mnotvo onoga to vam je uskraceno od svijeta onoga. Baca vas u nespokojstvo malo onog
od svijeta ovoga to vas je mimoilo, tako da se to pokazuje na licima vaim, i sve to vam je
oduzeto baca vas u pomanjkanje ustrajnosti. Kao daje svijet ovaj kuca stalnog boravka vaeg i kao
da ce obilje njegovo biti s vama zauvijek. Nita ne prijeci bilo kojega medu vama da obznani drugu
svome nedostatke kojih se boji, osim straha da bi i drug njemu obzananio manjkavosti slicne.
Zajedno ste odlucili da odbacite ono to dolazi kasnije i da ljubite ono stoje sada. Vjera vaa
postade samo lizanje jezikom. To je poput rada onoga koji je zavrio posao svoj i osigurao
zadovoljstvo gospodara svoga.

GOVOR 113.
O suzdrzljivosti, strahu od Boga i vaznosti stjecanja za svijet buduci., Poticanje ljudi na vrlinu

Hvala Bogu, Koji je ucinio da hvalu prati blagodat, a blagodat zahvalnost. Zahvaljujemo Mu na
blagodatima Njegovim, kao i na kunjama Njegovim. Trazimo pomoc Njegovu protiv onih srca koja
su spora da se pokore onome to im je zapovijedeno, ali su hitra u onome to im je zabranjeno.
Trazimo oprost Njegov za ono to obuhvaca znanjeNjegovo i stoje nabrojala Knjiga Njegova, znanje
koje nije manjkavo i Poslanica koja nita ne izostavlja. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onog koji je
vidio neznano i zaustavio se na obecanom - vjerovanjem cija cistota cuva od pripisivanja Bogu
druga i cije uvjerenje otklanja sumnje.

Svjedocimo da nema boga osim Boga, Jednog, Koji nema druga, i daje Muhammed rob Njegov i
Poslanik Njegov - Allah blagoslovio i njega i potomke njegove! Ova dva svjedocenja uzdizu govor i
visoko uznose djelo. Tasovi na koje ce biti postavljeni nece biti lahki, dok tasovi s kojih se uklanjaju
nece biti teki.

O robovi Boziji, oporucujem vam da istinski budete svjesni Boga. To je opskrba i s njom je utocite.
Opskrba ce vas otpraviti, a utocite je izbavljujuce. Tome je pozivao pozivatelj najbolji i to je dobro
razumio onaj koji najdublje razumijeva. Tako je to pozivatelj obznanio, a razumni razumio i usvojio.

O robovi Boziji, doista je svijest o Bogu sacuvala zaljubljenike u Boga od zabrana Njegovih i nalozila
srcima njihovim strah od Njega, tako da noci svoje provode u bdijenju, a dane vrele u zedji. Tako su
postigli okrjepu kroz tegobu, a obilno napajanje kroz zedj. Smatrali su daje smrt blizu i zato su
hitjeli djelovanju. Nisu se zavaravali nadama laznim i zato su drzali smrt na oku.

A svijet ovaj je, dakle, kuca propasti, nevolja, promjena i pouka!

to se tice propasti, vrijeme je nateglo luk svoj i strijela njegova ne promauje, rana njegova ne
zacjeljuje. Ono pogadja zivog smrcu, zdravog bolecu i sigurnog nedacom. Ono je izjelica koji se ne
zasicuje i pijac cija se zedj ne gasi.

to se tice nevolja, covjek sabire ono to nece jesti i gradi ono u cemu nece stanovati. Onda odlazi
Bogu Uzvienom bez noenja imetka ili prenoenja zgrade.

to se tice promjena njegovih, vidi zavist prema onome kojem je milost iskazana i samilost prema
onome koji je zavidio. To je zato stoje blagodat otila, a nesreca pristigla.

to se tice pouka njegovih, covjek dospije blizu zelja svojih pa ga nastup smrti rastavi od njih; a
onda niti je zelja dosegnuta, niti zudenik potedjen.

Slava Bogu! Kako su varava zadovoljstva njegova. Kako njegovo gaenje zedji zedj potice!? I kako je
sjenka njegova osuncana!? Ono to se primice ne moze se odvratiti, a ono stoje prolo ne moze se
vratiti. Slava Bogu! Kako lije blizak zivi mrtvom, buduci da ce ga uskoro susresti?! I kako lije dalek
mrtvi od zivog, buduci daje otiao od njega.

Doista, nita nije gore od zla, osim kazne njegove, a nita nije bolje od dobra, osim nagrade
njegove. Na svijetu ovom, sve stoje osluhnulo bolje je od onog stoje vidjeno, dok je sve od svijeta
buduceg to ce biti vidjeno bolje od onoga to je cuto. Zato bi trebalo da se zadovoljavate radije
sluanjem nego gledanjem i vijestima o onome to je izvan dosega spoznaje vae. Trebalo bi znati
daje ono stoje malo na svijetu ovom, ali veliko na buducem, bolje od onoga to je golemo na
svijetu ovom, ali sicuno na buducem. Koliko puta je malo korisno, a golemo tetno?!

Zacijelo, ono to vam je naredjeno da cinite opseznije je od onoga to vam je zabranjeno, a ono to
vam je doputeno vie je od onog to vam je zabranjeno. Zato, ostavite ono stoje manje radi onoga
stoje vece i ono stoje ograniceno radi onoga stoje prostrano. Allah jamci za uzdrzavanje vae i
naredjuje vam da radite. Zato, poduzimanje onoga to vam je zajamceno ne bi trebalo imati
prvenstvo nad onim cije vam je izvrenje nalozeno.

Ali, Boga mi, sasvim sigurno, stanje je takvo da se sumnja isprijecila i da se uvjerenje cvrsto
razdrmalo, pa izgleda kao da vam je obavezno ono to vam je zajamceno, a da je otklonjeno od vas
ono to vam je obaveznim ucinjeno. Zato, zurite djelima i plaite se nenadnosti smrti, buduci da se
ne moze nadati povratku vremena zivotnog, kao to se moze nadati povratku opskrbe. to god je
od opskrbe proputeno danas moze biti ocekivano sjutra s uvecanjem. Ali to god je proteklo od
zivota nema nade da ce se vratiti danas. Nada je uz ono to dolazi, a razocarenje je u onom stoje
minulo. Zato, budite svjesni Boga sa svjesnocu svom koja se duguje Njemu, i ne dopustite smrti da
vas zatekne, jer ste se predali Njemu.

GOVOR 114.
Moleci kiu

O Boze moj! Doista su planine nae osuene i zemlja nam je postala pranjava. Stoka je naa zedna
i smetena u ogradama svojim. Stenje poput stenjanja majki za sinovima izgubljenim. Posustala je
od idenja na livade svoje i obnemogla od zudnje za pojilima.

O Boze moj! Smiluj se jeku jececih i ceznji ceznucih.

O Boze moj! Smiluj se na smetenost njihovu, i prelazenja njihova, i mukanja njihova u torovima
njihovim.
O Boze moj! Izlazimo Ti kada su se godine sue stutile na nas poput deva mravih, a oblaci nas
kini zaobilaze. Ti si nada za pogodjenog i sigurnost trazitelja. Upucujemo Ti molbu onda kada su
ljudi izgubili nade, kada se oblak odbio i stoka stradala, da nas ne kazni za djela naa i ne zgrabi
jer smo grjeni. I rasprostri milost Svoju nad nama oblacima kinim, kiom obilnom koja
rascvjetava, biljem koje ushicuje, te pljuskovima obilnim, koji ozivljuju sve to je zamrlo i vracaju
sve to je propalo.

O Boze moj! Podaj kiu od Sebe koja ce biti zivotvorna, napajajuca, potpuna, mocno rasprostrta,
procicena, blagoslovljena, obilna i osvjezavajuca. Raslinje ce biti bujno, grane pune plodova i lice
zeleno. S njim Ti ponovno osnazuje slabog medu robovima Svojim i opet vraca u zivot zamrloga
medu krajevima Tvojim.

O Boze moj! Daruj kiu od Sebe kojom ce se uzvisine nae prekriti travom zelenom, potoci poteci,
strane nae postati zelene, plodovi nai nadoci, stoka naa napredovati, iroko rasprostrte nizije
nae navodniti, a suhi krajevi nai doseci dobiti svoje u obilnoj blagodati Tvojoj i daru neizmjernom
za pogodjeni svijet Tvoj i za zanemarene zivotinje Tvoje. Prolij na nas kiu koja natapa, neprekidnu i
obilnu, pri cemu se jedno razdoblje kino sudara s drugim i jedna kaplja gura drugu. I neka joj
munja ne bude varljiva i drskost njezina beskina, i oblaci njezini ratrkani, i kia blaga, tako da
gladju pogodjeni uzbujaju raskonim biljem svojim, a suom pogodjeni ozive blagodati njezinom.
Jer, doista, Ti alje kiu kada oni izgube nadu svaku i rasprostire blagoslov Svoj; Ti si zatitnik
pravi i jedini hvale dostojan.

GOVOR 115.
O nevoljama koje ce nastupiti i Danu sudnjem Dio govora istog u kome se zali na ljude svoje

Allah ga je odaslao kao pozivatelja Istini i svjedoka stvorovima. I on je prenio poslanice Gospodara
svoga ne dangubeci i bez nedostatka ikakva i borio se u ime Boga protiv neprijatelja Njegovih, ne
kloneci i ne izgovarajuci se. On je imam onome koji istinski Bogu robuje i vid onome koji je upucen.

Da znate ono to ja znam o neznanom, koje se drzi zastrto od vas, doista biste izali na uzvisine,
oplakujuci postupke svoje i udarajuci se u boli tekoj, i ostavili biste imetke svoje bez ijednog
cuvara njihova ili zastupnika ijednog koji ce se brinuti o njima. Svaki bi, onda, brinuo o sebi, ne
obracajuci paznju na ikoga drugog. Ali vi ste zaboravili ono cime ste opomenuti bili i osjetili ste se
sigurnim od onoga na to ste upozoreni. Zato vas je miljenje vae skrenulo s Puta pravog, i poslovi
se vai rasprili.

Ceznem da me Allah odvoji od vas i da mi da one koji imaju vece pravo da budu sa mnom nego vi.
Boga mi, oni su ljudi miljenja blagoslovljenog, rasudjivanja zdravog i govora pravog. Drze se
podalje od nasilja. Prednjace na Putu i krecu se zurno stazom utrtom. Zato su zadobili vjeciti zivot
buduci i casti prijatne.

Budite svjesni! Boga mi, mladic stasiti koraka poletnoga iz plemena Benu Sekif bit ce sigurno
postavljen nad vama. Izjedat ce bilje vae i istopiti salo vae. Zato, o oce kotrljana, kazi neto!

GOVOR 116.
Prekoravajuci krce

Vi ne troite imetak nikakav radi Onoga Koji ga je dao, niti izlazete opasnosti zivote svoje radi
Onoga Koji ih je stvorio. Radi Boga uzivate pocast medu robovima Njegovim, ali vi ne ukazujete
cast Bogu medu stvorovima Njegovim. Zato izvucite pouku iz toga to nastanjujete stanita onih
koji su bili prije vas i iz odlaska brace vae najblize.

GOVOR 117.
Pohvala odanih drugova njegovih

Vi ste zatitnici Istine i braca u vjeri. tit ste na danu nevolje i pouzdanici medu ljudima. Uz pomoc
vau zadajem udarac onome koji uzmice i gajim nadu u onoga koji pristupa. Zato mi pruzite pomoc
koja je bez varke i od sumnje cista, jer, Boga mi, ja sam doista medu ljudima najpreci ljudima.

GOVOR 118.
Zapovjednik vjernih okupio je ljude i podsticao ih na dzihad, ali su oni dugo utjeli. Na to je rekao:
"ta vam je? Jeste li zanijemjeli?" Skupina jedna mu odgovori: "O Zapovjednice vjernih, istupi li,
bit cemo s tobom." Onda je Zapovjednik vjernih rekao:

ta vam se dogodilo?! Ne mozete biti vodeni ispravno ni biti oni kojima je pokazan Put pravi.
Trebam li istupiti u prilikama takvim? Zapravo, u okolnostima takvim naprijed ce ici neko koga
odaberem izmedju vaih hrabrih i odvaznih. Nije neophodno da napustim vojsku, mjesto, riznicu
javnu, prihod zemljini, prosudjivanje medu muslimanima i razmatranje zahtjeva potrazitelja da
bih predvodio jedan odred za drugim, krecuci se tamo-amo poput strijele bez pera koja leti
treperavo.

Ja sam zaista osovina mlina. On se vrti na meni dok ostajem na mjestu svome. Cim bih ga napustio,
sredite vrtnje njegove bilo bi poremeceno, a donji kamen njegov takodjer bi bio poremecen. Tako
mi Boga, to je vrlo loe miljenje. Boga mi, da se ne nadam mucenitvu u susretu mome s
neprijateljem - a susret moj s njim je odredjen - zaista bih pripremio ja-halicu svoju, zatim bih se
udaljio daleko od vas i ne bih vas trazio sve dok se razlikuju jug i sjever.

Nema koristi od brojne premoci vae zato to nema jedinstva srca vaih. Doveo sam vas na put
jasan, na kojem niko nece propasti, osim onog koji se sam upropasti. Onaj koji ustraje na njemu
zadobit ce Dzennet, a onaj koji skrece ide u Dzehennem.

GOVOR 119.
O velicini Kuce Ciste i vaznosti zakona islama

Boga mi, imam znanje o prenoenju poruka, izvrenju obecanja i iskazima potpunim. Mi, porodica
Poslanika, cuvamo kapije mudrosti i svjetlost ovoga. Pripazite, doista su zakoni vjere jedni, a puti
njezini ispravni. Onaj ko ih se drzi stize i postize. A onaj koji se udaljio od njih zalutao je i kaje se.

Radite za Dan radi koga se pribavljaju zalihe i kada ce savjesti biti ispitivane. Onome kome razum
njegov sada ne koristi razum mu je tudji u tome jo nemocniji. A ono to je daleko od njega jo je
beskorisnije. Cuvajte se vatre cija je zega silna, cije je dno duboko, cija je odjeca gvozde i cije je
pice gnoj krvavi. Pripazite! Zaista, uspomena lijepa na covjeka koju Allah Uzvieni zadrzava medju
ljudima bolja mu je od imetka koji ostavlja u nasljedstvo onome koji mu ne zahvaljuje.

GOVOR 120.
Neki covjek izmedju drugova Zapovjednika vjernih ustade i rece: "O Zapovjednice vjernih, prvo si
nas odvratio od prosudjivanja sudaca izabranih, a potom si nam izdao naredbu za to. Ne znam koje
je od to dvoje prilicnije." Zapovjednik vjernih udari rukom o ruku pa rece:

To je odmazda za prekritelja prisege. Boga mi, da sam vas - kada sam vam naredio ono to sam
vam naredio - prisilio na neugodnost, u kojoj je Allah dao dobro, pa ako ste vi bili ispravni, ja vas
uputio, a ako ste skrenuli, ja vas ispravio, a ako ste odbili, ja vas suzbio, bilo bi to zaista
najsigurnije.

Ali, s kim i kome?

Htio sam lijecenje svoje od vas, ali pokazalo se da ste mi bolest. Slicno je to vadjenju trna trnom.
Trnje trnu trn.

Boze moj! Lijecnici izgubie nadu o toj bolesti sudbonosnoj i umorie se vaditelji vode konopom iz
bunara tog.

Gdje su oni koji su pozvani u islam, pa ga prihvatili?! Ucili Kur'an, pa sudili po njemu?! Podsticani
na borbu, pa nahrlili kao to deve nahrle prema mladuncadi svojoj?! Oni koji su izvukli sablje iz
korica i ili diljem svijeta kao vojska koja nastupa sve red do reda! Neki od njih stradae, a neki
prezivjee. Ali njih nije veselila vijest o prezivjelima, niti im je sucut iskazivana za poginule. Oci
njihove bijahu pobijeljele od plakanja. Zeluci njihovi prazni od posta. Usne njihove sasuene od
moljenja. Puti njihove blijede od bdijenja nocnog. Na licima njihovim titrao je biljeg skruenih. Eto,
to su braca moja koja su otila! Potrebno je da mi ceznemo za njima i grizemo ruke svoje to smo
se rastali s njima.

Zaista, ejtan je oslobodio pute svoje za vas i zeli razvezati uzle vjere vae jedan iza drugog i
prouzrociti medu vama diobu umjesto zajednice. Odbijte podsticanje njegovo na zlo i misli njegove
ruzne! Prihvatite savjet od onoga koji vam ga nudi i sacuvajte ga u pamcenjima svojim.

GOVOR 121.
Izrecen kada su haridzije ustrajavale u svom odbijanju sudovanja. Tada Zapovjednik vjernih ode u
tabor njihov pa im se ovako obrati: "Bijaste li svi na Siffinu s nama?" Oni odgovorie da neki bijahu
a da neki ne bijahu. Zapovjednik vjernih rece:

Onda se razdvojite na skupine dvije. Prvu, onih koji bijahu na Siffinu, i drugu, onih koji ne bijahu,
tako da se svakoj mogu obratiti onako kako prilici.

Tada povika ljudima:

Prestanite govoriti i budite mirni da cujete ono to kazem. Okrenite mi srca svoja. Od kojeg god
zatrazimo svjedocenje neka ga da onako kako znanje nosi o tome.

A onda je Zapovjednik vjernih - mir neka je na njega! - dugo razgovarao s njima i tokom tog rekao:

Kad su uzdigli Kur'an radi varke, smicalice i prijevare, zar niste rekli: "Oni su braca naa i drugovi
nai u prihvacanju islama. Oni zele od nas da prestanemo s borbom i traze zatitu pomocu Knjige
Boga, Slavljenog. Miljenje je nae da se treba sloziti s njima i okoncati muke njihove." Onda sam
vam rekao: U tome je vjera vanjtina, ali unutarnjost je neprijateljstvo. Pocetak njezin je samilost, a
svretak kajanje. Zato ostanite vjerni gleditu svome i cvrsti na putu svome. Stisnite zube svoje za
dzihad i ne obracajte paznju na viku vikaca. Ako mu se odazovete, zavest ce vas, ali ako ga ostavite,
bit ce ponizen.

Ali to je bilo i vidio sam vas kako ste suglasni s tim. Boga mi, da sam to odbacio, ono ne bi bilo
obavezno za mene, niti bi Allah navalio grijeh na mene. I, Boga mi, sad kad sam to prihvatio, zaista
jedini zasluzujem da budem slijedjen, jer je, nema sumnje, Knjiga uz mene. Nikada se od nje nisam
odvajao otkad sam prihvatio da budem s njom. Mi smo bili s Poslanikom - Allah blagoslovio njega i
potomke njegove! - u bitkama u kojima su ubijanju bili izlozeni medu sobom ocevi, sinovi, braca i
rodjaci. Pa ipak, sve nevolje i nedace samo su nas snazile u vjerovanju, napredovanju u Istini, u
pokoravanju zapovijedi i u podnoenju bola od rana.

A sad se moramo boriti protiv brace nae u islamu zato to su u nj prodrli zavodjenje na put krivi,
nepotenje, sumnje i tumacenje. Ipak, ako otkrijemo nacin ikakav kojim ce nas Allah ponovno
okupiti zajedno u metezu naem i kojim se mozemo medjusobno pribliziti, u bilo kakvim ostacima
zajednickim medu nama, prihvatit cemo ga i odustati od svega drugog.

GOVOR 122.
Obracanje Zapovjednika vjernih drugovima njegovim na bojitu sifinskom., O poticanju slabih i
malodunih u toku boja., Dio govora istog

Ko god od vas osjeca odvaznost srca u toku boja i nalazi bilo kojeg od drugova svojih
obeshrabrenoga neka ga titi upravo onako kako titi sebe, zahvaljujuci hrabrosti kojom je
obdaren. Jer, da je Allah htio, ucinio bi i njega hrabrim kao i prvoga. Sigurno, smrt je tragalac hitar.
Niti joj izmice onaj koji u kuci prebiva, niti je bjegunac moze osujetiti. Smrt najcasnija -jest biti
ubijen! Tako mi Onoga, u Cijoj Ruci prebiva dua Ebu Talibova sina, tisuce udaraca sablje po meni
lake mi je od smrti u postelji koja nije u pokornosti Bogu.

Kao da vas gledam kako se oglaavate glasom slicnom utavom glasanju gutera. Vi ne
potrazujete pravo svoje, niti se branite od tlacenja. Dopustili ste sebi slobodu na putu. Onaj ko
navali doseze izbavljenje, dok onaj ko zaostaje propada u kolebanju svome.

GOVOR 123.
Da bi poticao pristae svoje

Istaknite covjeka opremljenog oklopom naprijed, a neoklopljenog drzite iza. Stisnite zube svoje; to
ce najbolje pomoci da sablje odskacu od lubanje. I poskocite na strane kopalja, jer to mijenja
smjerove otrica njihovih. Zatvorite oci, jer to snazi duh i smiruje srce. Utajite glasove, jer ce to
otkloniti malodunost.

Ne dozvolite da se svije zastava vaa, niti je ostavite samu. Ne predajite je nikome medu vama
osim hrabrima i braniteljima casti medu vama, jer jedino oni istrajavaju ako se dogode nevolje; oni
okruzuju zastave i opasuju ih sa strane obje, straga i sprijeda. Oni ne zaostaju iza njih, kako ih ne bi
prepustili. Oni ne idu ispred njih, kako ih ne bi ostavili same. Neka se covjek zabavi protivnikom
svojim i neka osobno pomaze bratu svom, te neka brata svoga ne preputa protivniku njegovu,
kako se ne bi obojica, protivnik njegov i protivnik brata njegova, udruzili protiv njega.

Boga mi, ako sada pobjegnete od sablje, necete ostati sigurni od sablje svijeta buduceg. Vi ste od
Arapa na mjestu prvom i licnosti velike. Doista je u bjezanju gnjev Boziji, neprekidno ponizenje i
trajna sramota. A, zasigurno, bjegunac ne produzuje zivot svoj, niti ce se ita uplesti izmedju njega i
dana njegova. Koje onaj koji ide Bogu poput zednog to ide vodi? Dzennet lezi ispod otrica
kopalja. Danas ce se ugledi iskuavati.

Tako mi Boga! Ja sam zeljniji da se sukobim s njima nego to su oni da se vrate kucama svojim.
Boze moj! Ako odbace istinu, rasturi skupinu njihovu, razjedini rijeci njihove i uniti ih zato to su
grjeni. Oni se nece pomaknuti s polozaja svojih sve dok neprekidno udaranje kopalja ne stvori
prodore kroz koje vjetar moze proci, a udarci sablj i ne budu prosij ecali lubanj e, razbij ali kosti i
slamali podlaktice i kolj enice, sve dok traje napad prethodnica za prethodnicima i juri odreda za
kojima dolaze snage iz pricuve da im pomognu, sve dok na gradove njihove ne budu neprekidno
navaljivale vojske za vojskama i sve dok konji ne izgaze cak suprotne krajeve zemlje, tragove
zivotinja njihovih i livade njihove.

GOVOR 124.
O haridzijama i miljenju njihovom o presudi u sporu

Mi uistinu nismo postavili ljude za prosuditelje, vec smo uzeli Kur'an za presuditelja. Ovaj je Kur'an
knjiga napisana izmedju korica dviju i ne govori jezikom. Zato on nuzno mora imati tumaca. Samo
ljudi mogu biti tumaci takvi. Kad su nas ljudi pozvali da postavimo Kur'an za presuditelja medu
nama, mi nismo mogli biti stranka koja se odvraca od Knjige Boga Uzvienog. A Allah Uzvieni kaze:
A ako se u necemu ne slazete, obratite se
Bogu i Poslaniku.

Obracanje Bogu znaci da sudimo po Knjizi Njegovoj, dok obracanje Poslaniku znaci da slijedimo
Sunnet njegov. I zato, ako bi presudivanje u sporu uistinu bilo obavljeno prema Knjizi Bozijoj, mi
bismo od svih ljudi bili najpravedniji njemu; i ako bi bilo presudjeno prema Sunnetu Poslanika
Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - mi bismo bili najpreci i
najdostojniji toga.

to se tice pitanja vaeg: "Zato si dopustio da se izmedju tebe i njih oteze presudivanje?" - uradih
tako samo zato da bi se otkrio neznalica i potvrdio znalac. Mozda ce Allah u miru ovome poboljati
stanje zajednice ove te ona nece biti cepana za grkljan i nece se, kao ranije, buniti prije nego to
se pokaze istina. Doista je pred Bogom najbolji onaj covjek koji vie voli djelovati u skladu s
pravdom, makar mu to uzrokovalo potekocu i tugu, nego u skladu s krivdom, makar mu to
donosilo dobit i uvecanje.

Zato, gdje ste zavedeni i otkud ste dovedeni?

Budite spremni da idete prema ljudima koji su se odmetnuli od Istine pa je ne vide, koji su
zapleteni u cinjenje zla i ne popravljaju se. Oni su daleko od Knjige i skrenuli su s Puta. Vi niste
dostojni da bi se na vas oslonilo, niti ste obdrzatelji casti da biste bili slijedjeni. Vi ste vrlo slabi u
paljenju vatre vojevanja. Teko vama! Moram podnositi brige mnoge od vas onda kada vas zovem i
onda kada vam govorim u povjerenju. Niti ste ljudi istinski slobodni u vrijeme poziva, niti ste braca
pouzdana u vrijeme govorenja u povjerenju.

GOVOR 125.
Izrecen kada je Zapovjednik vjernih bio prekoren za raspodjelu jednaku

Nalazete li mi da moram traziti pomoc, tlaceci one nad kojima sam postavljen? Tako mi Boga, necu
tako postupiti, sve dok svijet traje i sve dok jedna zvijezda nebom drugu vodi. Cak i kad bi imetak
taj bio vlasnitvo moje, razdijelio bih ga medu njima, a kamoli kad je imetak taj vlasnitvo Bozije.
Pripazite, doista je davanje imetka nekome ko nema prava na njega rasipnitvo i troenje. To
onoga koji tako cini uzdize na svijetu ovom, ali ga ponizava na svijetu buducem. Ono ga pocacuje
pred ljudima, ali ga obecacuje kod Boga. Ako covjek daje imetak svoj onima koji nemaju pravo na
njega ili ga ne zasluzuju, Allah ga ostavlja bez zahvalnosti njihove, a ljubav njihova uz to bit ce za
druge. Onda, ako on zapadne u dane loe i zatreba pomoc njihovu, oni ce se pokazati drugovi
najgori i prijatelji podli.

GOVOR 126.
O haridzijama

Ako ne prestajete vjerovati da idem krivo i zavedeno, zato smatrate da su ljudi obicni medu
sljedbenicima Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - zalutali
poput mene, te ih optuzujete s krivicom mojom i drzite ih nevjernicima na racun grijeha mojih.
Sablje vae drzite na ramenima svojim i koristite ih pravo i krivo. Zabunom zamjenjujete one koji su
pocinili grijehe s onima koji nisu. Znate daje Vjerovjesnik Boziji - mir i milost Boziji neka su s njim i s
porodicom njegovom! - kamenovao preljubnika ozenjenog i nakon toga mu obavio molitvu i
dozvolio nasljednicima njegovim da ga naslijede. On je pogubio ubojicu i dopustio nasljednicima
njegovim da ga naslijede. Odsjekao je ruku kradljivcu i bicevao preljubnika neozenjenog, ali je toj
dvojici dodijelio udio u plijenu ratnom i oni su ozenili muslimanke. Tako ih je Poslanik Boziji - mir i
milost Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - kaznio za grijehe njihove i izvrio kaznu Boziju
u pogledu njih, ali im nije uskratio prava njihova, to ih je dao islam, niti je izbrisao imena njihova
medu sljedbenicima svojim.

Doista, vi ste ljudi najgori i vi ste oni koje je ejtan svrstao u redove svoje i otjerao u besputnu
zemlju svoju. U pogledu mene, dvije vrste ljudi ce stradati: onaj koji me pretjerano voli, pa ga ta
ljubav odvede od Istine, i onaj koji me pretjerano mrzi, pa ga mrznja odvede od Istine. Najbolji je
covjek, to se mene tice, onaj koji je na putu srednjem. Zato, budite stalno na njemu i budite stalno
s vecinom, jer zaista je Ruka Bozija na Zajednici. Cuvajte se razlazenja zato stoje onaj koji se odvoji
od ljudi plijen ejtanu, upravo kao stoje ovca koja se odvoji od stada plijen vuku.

Pripazite, ko god zove tom smjeru - ubijte ga, cak ako se krije i pod turbanom ovim mojim. Dakako,
dva prosuditelja su postavljena da ozive ono to Kur'an ozivljava i da unite ono to Kur'an
unitava. Ozivljenje znaci ujediniti se na tome, a unitenje znaci razici se oko toga. Ako nas Kur'an
upravlja njima, moramo ih slijediti, a ako njih upravlja nama, oni nas moraju slijediti u stopu. Oca
ne imali! Nisam vam uzrokovao ni jednu nesrecu vau, niti sam vas i u cemu prevario, niti vam
donio pometnju bilo kakvu. Skupina vaa jednoduno je dala prijedlog u prilog ta dva covjeka i mi
smo ih obavezali da se oni ne bi udaljavali od Kur'ana, ali su oni udaljili sebe od njega i napustili su
Istinu iako su obojica bili upoznati s njom. Ta nepravda bila je nalog strasti njihove i tako su njome
gazili, iako smo ih obavezali na sudjenje pravdom i ustrajavanje na Istini, da bi tako izbjegli zlo
miljenja svojih i obmanu presude svoje.

GOVOR 127.
O zbivanjima vaznim u Basri., Dio govora istog koji se odnosi na Turke

O Ahnafu! Kao da ga vidim da napreduje s vojskom koja ne dize ni prainu ni buku, niti joj kripe
uzde, niti joj hrzu konji. Zemlju gaze nogama koje kao da su noge nojeva.

Onda je Zapovjednik vjernih rekao:

Teko vama [o ljudi] ulica nastanjenih i kuca ukraenih, koje imaju krila poput krila leinara i surle
poput surli slonova, od onih od kojih, ako je jedan ubijen, oplakivan nije, i ako je jedan izgubljen,
trazen nije. Okrecem svijet ovaj na lice njegovo, cijenim ga onakvim kakav je i gledam na njega
okom koje mu pristaje.

Kao da gledam narod cija su lica poput titova pokrivenih grubo srezanom kozom. Oblace se u
haljine svilene i vunene i vole konje rasne. Ubijanje njihovo i prolijevanje krvi zbivat ce se bez
zapreke, sve dok ranjeni ne budu hodili preko mrtvih i sve dok broj odbjeglih ne bude manji od
broja zarobljenih.

Jedan od drugova njegovih rekao mu je: "O Zapovjednice vjernih, dato ti je znanje o sakrivenom."
Na to je Zapovjednik vjernih, osmjehnuvi se, rekao covjeku koji je pripadao plemenu Benu Kelb:

O brate Kelbov! Nije ovo znanje o sakrivenom. Ovo sam stekao od onoga koji ima znanje. A to se
tice znanja o sakrivenom, ono podrazumijeva znanje o Danu sudnjem i onome stoje Allah Uzvieni
obuhvatio u ajetu:
Samo Allah zna kad ce Smak svijeta nastupiti.

Zato, Allah Uzvieni jedino zna ta je u utrobama, muko ili zensko, ruzno ili lijepo, darezljivo ili
krto, nesretno ili sretno, te ko ce biti gorivo za Dzehennem, a ko ce biti u drutvu vjerovjesnika u
Dzennetu. To je znanje o sakrivenom koje ne zna niko osim Boga. Sve drugo je znanje kojem je
Allah poucio Vjerovjesnika Svoga, a on je poucio mene i molio se za mene da ga srce moje sacuva u
sebi i rebra moja zadrze.

GOVOR 128.
O mjerama i utezima, prolaznosti svijeta ovog i stanju zitelja njegovih

O robovi Boziji! Vi i sve cemu se nadate od svijeta ovog slicno je gostima koji imaju odredjeno
vrijeme boravka, te duznicima koji su pozvani da plate. Zivot se skracuje, dok djelo biva sacuvano.
Mnogi koji stalno rade uzalud to cine, a mnogi koji se trude na gubitku su. Vi ste u razdoblju kada
koraci krjeposti idu natrag, a zla napreduju, te ejtan pojacava pohlepu svoju da upropasti ljude.
Ovo je vrijeme kada je oprema njegova cvrsta, stupice njegove rasprostranjene i plijen mu postao
lahak.

Upravi pogled svoj prema kome hoce od ljudi; vidjet ce ili siromaha koji trpi u oskudici, ili
imucnoga koji blagodat Boziju zamjenjuje nevjerovanjem, ili krca koji uvecava blago svoje,
krtareci onim u cemu je pravo Bozije, ili buntovnika koji se ogluuje na savjete. Gdje su vai dobri i
cestiti? Gdje su vai slobodni i velikoduni? Gdje su oni od vas koji izbjegavaju varanje u poslovima
svojim i ostaju poteni u vladanju svome? Nisu li svi otili s opakog, prolaznog i tegobnoga svijeta
ovoga? Niste li ostavljeni medu ljudima koji su upravo poput smetlja i tako niski da usne
izbjegavaju spominjanje njihovo i ne pomicu se cak da bi osudile niskost njihovu?!
Doista mi pripadamo Bogu i doista Njemu se vracamo!

Smutnja se pojavila i nema nikoga da joj se suprotstavi i izmijeni je, niti ikoga da odvrati od nje ili
da suzdrzava od nje. Zar se vi, sa svojstvima takvim, nadate da cete osigurati prebivalite u kuci
Svetosti Njegove i biti odani zaljubljenici u Njega?! Na zalost! Allah ne moze biti prevaren u
pogledu Dzenneta Njegova, a zadovoljstvo Njegovo ne moze biti postignuto, izuzev pokornocu
Njemu. Prokletstvo Bozije na onima je koji naredjuju dobro, ali ga izostavljaju, i na onima koji
odvracaju od zla, ali ga sami cine.
GOVOR 129.
Izrecen kada je Ebu Zerr - Allah mu se smilovao! - bio prognan prema Rebez

O Ebu Zerru! Ti si se doista naljutio u ime Boga, te zato imaj nade u Onoga u ime Kojeg si se
naljutio. Ljudi su se uplaili od tebe radi stvari svijeta ovog, dok si se ti njih uplaio radi vjere svoje.
Zato prepusti im ono cega se oni plae od tebe i odmakni se od njih, otklanjajuci ono cime te oni
strae. Kako su oni ovisni o onom od cega ih ti odbija, a kako si ti neovisan o onom to ti oni
uskracuju! Ti ce uskoro znati koje dobitnik sjutra i koje najzavidniji. Cak ako bi nebesa i zemlje bili
zatvoreni pojedincu nekom, a on bio svjestan Boga, Allah bi ih onda otvorio za njega. Samo ce te
pravednost privlaciti, dok ce te nepravednost odbijati. Da si ti prihvatio svijet ovaj njihov, oni bi te
zaista voljeli, te da si ti sudjelovao u tome, dali bi ti utocite.

GOVOR 130.
Uvjeti za prihvacanje hilafeta i svojstva vladara i upravitelja

O ljudi miljenja razlazecih i srca razdvojenih, cija tijela su prisutna, ali cije su pameti odsutne.
Vodim vas istinitosti, ali vi bjezite od tog poput koza i ovaca koje bjeze od rike lavlje. Kako mije
teko otkriti vam tajne pravednosti ili ispraviti iskrivljenost istinitosti!

Boze moj, Ti zna da ono to ucinismo nije bilo da bismo trazili moc, niti da bismo pribavili bilo ta
od ispraznosti ovosvjetskih. Htjeli smo, radije, nanovo postaviti znake vjere Tvoje i uvesti
napredovanje u gradove Tvoje, tako da potlaceni medu stvorovima Tvojim mogu biti sigurni i da
naputene od granica Tvojih budu postavljene. Boze moj, prvi sam koji je usmjeren i koji je cuo i
odazvao se. Niko mi nije prethodio u molitvi, osim Poslanika Bozijeg - neka Allah blagoslovi njega i
potomke njegove!

Vi znate, doista, da onaj kome su povjereni cast, zivot, plijen ratni, naredbe zakonske i vodjenje
muslimana ne smije biti krtac, buduci da bi ga pohlepa njegova usmjeravala prema imetku
njihovom; ne smije biti ni neznalica, buduci da bi ih tad zaveo neznanjem svojim; ne smije biti ni
grub u ponaanju da ih ne bi odbio grubocu svojom; ne smije ni nepravedno raditi s imetkom
dajuci prednost skupini jednoj nad drugom; ne smije ni primati mito dok donosi odluke, buduci da
bi pronevjerio prava i zadrzao ih bez okoncanja; i ne smije zanemariti Sunnet, buduci da bi
upropastio ljude.

GOVOR 131.
Upozorenje o smrti i savjetovanje., Dio govora istog

Hvala Mu za sve to On uzima ili daje i za sve cime nas pogadja i iskuava. On zna sve stoje skriveno
i On vidi sve to se taji. On zna sve to grudi sadrze ili oci kriju. Mi iznosimo dokaz da nema boga
osim Njega i daje On izabrao i poslao Muhammeda - mir neka je na nj i na porodicu njegovu! Taj je
dokaz iznoen tajno i javno, srcem i jezikom!

Boga mi, doista je to zbilja, a ne ala, istina, a ne izmiljotina. To nije nita drugo do smrt. Pozivatelj
njezin se cuje najdalje, a gonic njezin je najbrzi. Nemojte nipoto da vas svjetina zavara. Vidjeli ste
one koji su zivjeli prije vas, zgrtali imetak, plaili se siromatva i osjecali se sigurnim od ucinaka
njegovih, koji su se nadali nadugo ne misleci na smrt. Kako ih je onda smrt sustigla, istjerala iz
zavicaja njihovih i izvukla iz sigurnih mjesta njihovih?! Noeni su u tabutima, ljudi su bili zabavljeni
oko njih jedni za drugima, prenoseci ih na ramenima i podupiruci ih rukama.
Zar niste ocevici onih koji su nadugo snovali, cvrsto gradili i dosta grabili, pa im kuce bijahu
pretvorene u grobove, a ono to su sakupljali u ruevinu. Vlasnitvo njihovo je prelo na
nasljednike njihove, a bracni drugovi njihovi su pripali drugima. Oni ne mogu pridodati dobrim
djelima svojim nita, niti prizivati milost u pogledu djela loih. Zato, ko god srce svoje ispunjava
strahom prema Bogu postize polozaj prvaka i djelovanje je njegovo uspjeno. Brinite se za to i
cinite za Dzennet sve to mozete. Doista, svijet ovaj nije ucinjen mjestom stalnog boravljenja
vaeg, nego je stvoren kao staza da biste vi od njega mogli uzeti zalihe djela vaih za kucu vjecnu.
Budite spremni za odlazenje odavde i drzite blizu jahace zivotinje svoje radi polaska.

GOVOR 132.
O slavi Bozijoj., Dio govora istog o Kur'anu Casnom., Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom., Dio
govora istog o svijetu ovome., Dio govora istog u kome se upozorava

Ovaj i svijet buduci potcinili su Mu uzde svoje, a nebesa i zemlje predali Mu kljuce svoje. Drvece
koje cvjeta cini Mu sedzdu jutrom i vecerom i proizvodi radi Njega vatru plamsavu iz grana svojih i
po naredbi Njegovoj preinacuje ishranu svoju u plodove zrele.

Knjiga Bozija je medu vama. Ona govori i jezik se njezin ne zaplice. Ona je kuca ciji nosaci se nece
sruiti. Ona je snaga ciji pomagaci nikada nece biti porazeni.
On ga je poslao nakon to je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika, kada je bilo mnogo glasina.
Njime je Allah iscrpio niz vjerovjesnika i opecatio Objavu. On je onda vodio borbu u ime Boga
protiv onih koji su se okrenuli od Njega i druge izjednacavali s Njim.

Doista, svijet ovaj je krajnja granica vida slijepca, koji ne vidi nita s one strane njega, dok pogled
gledatelja prodire kroz njega i on zna daje kuca s one strane njega. Gledatelj ga zato naputa, dok
se slijepac usmjerava prema njemu. Gledatelj se opskrbljuje iz njega, dok slijepac skuplja zalihu za
njega.

Znajte da se covjek zasiti i dosadi svacim, osim zivotom, jer u smrti ne nalazi zadovoljstvo nikakvo
za sebe. To je poput mudrosti koja je zivot za srce obamrlo, vid za oko slijepo, sluh za uho gluho i
napoj za zednog. U njoj je sve obilje i izbavljenje.

Knjiga je Bozija ta kojom vi vidite, govorite i sluate. Njezin jedan dio govori s drugim i njezin jedan
dio svjedoci drugom. Ona se ne razlazi u pogledu Boga, niti zavodi sljedbenika svoga od Boga.
Povezali ste se da biste mrzili jedan drugoga i da uzgojite travu na necisti vaoj. Iskreni ste jedan
prema drugom u vaem ljubljenju zelja, a neprijateljstvo gajite jedan naspram drugog u stjecanju
imetka. Opaki vas je smeo i obmana vas je zavela. Allah je pomagac i meni i vama.

GOVOR 133.
Izrecen kada je halifa Omer ibn el-Hattab trazio savjet Zapovjednika vjernih o sebi u vezi sa
sudjelovanjem u pohodu na Bizant

Allah je uzeo za Se jacanje granica i skrivanje mjesta tajnih za sljedbenike vjere ove. On je Onaj Koji
im je pomogao kada su bili malobrojni, pa nisu mogli izvojevati pobjedu, i zatitio ih kada ih je bilo
samo nekoliko, pa se nisu mogli sami braniti. On zivi i nece umrijeti. Ako ce se sam uputiti na
neprijatelje, sukobiti se s njima i pasti u nekoj nezgodi, za muslimane nece biti mjesta drugoga za
utocite do udaljenih krajeva njihovih, niti ikakvog mjesta povratka poslije tebe kome bi se vracali.
Zato, poalji im nekog drugog covjeka ratobornog; s njim otpravi ljude sposobnosti dobrih koji su,
uz to, savjetodavci dobri. Ako Allah dodijeli pobjedu, pa to je ono to i ti voli! A ako bude drukcije,
ostat ce utocite svijetu i mjesto zbora Bogu predanih.
GOVOR 134.
Dolo je do razmjene rijeci nekih izmedju Osmana ibn Affana i Zapovjednika vjernih kada je Mugire
ibn el-Ahnas rekao Osmanu: "Ja cu se u ime tebe pozabaviti njime!" Na to je 'Ali - mir s njim! -
rekao Mugiri:

O sine prokletog i besplodnog, od stabla koje nema ni korijenja ni granja. Hoce li se ti pozabaviti
mnome? Boga mi, Allah nece osnaziti onoga kojeg ti pomaze, niti ce ustati onaj kojeg ti podize.
Odlazi od nas! Allah udaljio kucu tvoju! A onda cini to god zeli. Ne imao Allah milosti za tebe ako
ti bude imao milosti!

GOVOR 135.
O iskrenosti nakane njegove i potpori tlacenim

Zakletva vaa meni nije bila bez premiljanja, niti je isti polozaj moj i va. Ja vas trazim radi Boga, a
vi mene radi dobiti svojih. O ljudi, poduprite me usprkos zeljama srca svojih. Boga mi, sigurno cu
pomoci da onaj kome je nepravda ucinjena ostvari pravo svoje u onoga koji mu je ucinio nepravdu
i sigurno cu voditi tlacitelja s halkom na nozdrvama dok ga ne dovedem do vrela istinitosti, makar
se on gnjevio.

GOVOR 136.
O Talhi i Zubejru., Dio govora istog

Boga mi, oni mi nisu mogli prigovoriti ni zajedno djelo nevaljalo, niti su bili pravedni izmedju mene
i sebe. Doista, traze pravo koje su oni zapostavili i krv koju su oni prolili. Ako sam sudjelovao u
tome s njima, onda i oni imaju udjela u tome. Ali, ako su to pocinili bez mene, potrazivanje bi
trebalo biti protiv njih. Prvi korak pravde njihove morao bi biti izricanje presude protiv sebe. Imam
razum svoj sa sobom.

Nikada nisam mijeao stvari, niti su mi se one pomijeane javljale. Doista, to je grupa pobunjenicka
u kojoj ima jedan bliski, jedan zalac i jedna sumnja koja sputa veo. Ali, zaista, ocigledno je, te je
neistina napustila mjesto svoje. Jezik njezin se okanio svadje. Tako mi Boga, sigurno cu za njih
napuniti catrnju iz koje cu jedino ja izvlaciti vodu. Oni nece moci piti iz nje, niti s bilo kojega drugog
mjesta.

Prili ste mi vicuci: "Zakletva na vjernost, zakletva na vjernost!" Vi ste tako poput deva koje,
ostavivi mladuncad novorodjenu, odmah se vracaju mladuncadi svojoj. Sklopio sam aku svoju, ali
ste je rastvorili. Ustezem ruku svoju, ali je potezete. O Boze moj, ta dvojica su me napustila i
nanijela mi nepravdu. Obojica su prekrila zakletvu na vjernost meni i podigla ljude protiv mene. Ti
razvezi ono to su oni svezali i ne ojacaj ono to su istkali. Pokazi im zlo kojem su se uputili i po
kojemu su radili. Prije boja trazio sam da budu postojani u zakletvi i postupao prema njima s
uvazavanjem, ali su oni prije bitke unizili dobrotu i odbacili sigurnost.

GOVOR 137.
Koji navodi zbivanja buduca., Dio govora istog

On ce saviti strast prema Uputi, dok su oni savijali Uputu prema strasti. On ce saviti miljenje
prema Kur'anu, dok su oni savijali Kur'an prema miljenju.
[Prilike ce se pogorati prije tog zapovjednika dobra], dok ce rat zestinom punom bjesniti medu
vama, pokazujuci zube svoje, s vimenima punim mlijeka slatkog, ali svretka kiselog. Pripazite, to
ce biti sjutra, a sjutra ce prispjeli uskoro s onim to vi ne znate. Covjek na vlasti, ne iz ove gomile,
ukorit ce za njihova djela hrdava sve one koji su ranije bili postavljeni, a zemlja ce iznijeti nutarnje
riznice svoje i mirno mu izruciti kljuceve svoje. On ce vam pokazati pravedni nacin ponaanja i
ozivjeti ono stoje zamrlo od Knjige i Sunneta.

Kao da vidim, on [zapovjednik zla] vice u Siriji i razvija zastave svoje do predgradja Kufe. Sagnuo se
prema njoj poput deve grizuce. Zemlju je prekrio glavama. Zvale su mu iroko rastvorene, a tragovi
njegovi po zemlji postali su gusti. Napredovanje njegovo je iroko, a napadi njegovi zestoki.

Boga mi, on ce vas sigurno raspriti diljem zemlje, sve dok ne ostane mali broj vas, poput surme u
oku. Nastavit cete sve tako dok se Arapima ne vrati odlutali razum njihov. Ustrajte zato na
putevima postavljenim, znacima jasnim i razdoblju ranom, koje ima trajne vrline Vjerovje-snitva.
Znajte da vam ejtan olakava pute svoje da biste slijedili kopita njegova.

GOVOR 138.
Prigodom vijecanja dogovornog nakon smrli Omera ibn el-Hattaba

Niko mi ne prethodi u pozivanju Istini, uvazavanju rodbine i iskazivanju plemenitosti. Cujte rijec
moju i zapamtite govor moj. Mozda cete vidjeti ubrzo nakon dana dananjeg da ce nad ovim sablje
biti polegnute a zakletve prekrene, toliko da ce neki od vas postati predvodnici zalutalih i
sljedbenici neznalica.

GOVOR 139.
O klevetanju i govorenju zla o drugima

Oni koji ne cine grijehe i kojima je zatita darovana trebalo bi da budu sucutni prema grjenima i
neposlunima. Zahvalnost bi trebalo da bude glavni otkup.njihov i to bi ih trebalo sacuvati od
drugih. A ta tek s klevetnikom koji kudi brata svoga i predbacuje mu za nevolju njegovu !? Zar se
ne prisjeca daje Allah sakrio grijeh njegov koji je veci od grijeha tog za koji ga on grdi?! Kako ga
moze grditi za grijeh kada je mozda i sam slican pocinio? Pa cak i ako nije pocinio grijeh isti, mozda
je bio neposluan Bogu u necem drugom to je vece od toga. Boga mi, ako Mu i nije bio neposluan
u velikom, vec Mu je bio neposluan u malom, spremnost njegova da grdi ljude doista je grijeh veci
od toga.

O robe Boziji! Ne zuri u grdjenju bilo koga za grijeh njegov, jer mozda mu je oproteno. Ali ne budi
sam siguran ni radi grijeha malog, jer ce mozda biti kaznj en za nj. Prema tome, svaki od vas koj i
sazna nedostatak drugog ne treba ga otkrivati s obzirom na ono to zna o nedostacima svojim; i
neka bude zaokupljen zahvaljivanjem, kako bi se izbavio od onoga cime je drugi na kunju stavljen.

GOVOR 140.
Protiv oslanjanja na krivovjerje

O ljudi! Ako neko zna brata svoga daje postojan u vjeri i postupaka ispravnih, neka nipoto ne slua
glasine ljudi o njemu. Ponekad strijelac odapne strijelu, ali strijela ode ustranu. Slicno, i glasina
moze biti sudbine takve. Krivda njezina propada, dok Allah sve cuje i svjedoci. Doista, izmedju
istine i lazi jesu samo cetiri prsta.
Bio je upitan - mir neka je na nj! - o smislu tog iskaza njegova; on je na to sastavio prste svoje i
stavio ih izmedju uha svoga i oka svoga i rekao:

Laz je kad kaze: "Cuo sam." Ali istina je kad kaze: "Vidio sam"

GOVOR 141.
Protiv velikodunosti neumjesne

Onaj koji cini dobro onome koji to ne zasluzuje ili ga nije dostojan imat ce za to samo zahvalnost
podlih, pohvalu hrdavih i prepricavanje neznalica, sve dok on istrajava u davanju njima. On je krt
naspram Boga, makar mu je ruka darezljiva.

Zato, kome god Allah daje imetak, neka ga koristi za dobrocinstvo prema rodbini, za gostoprimstvo
lijepo, neka njime oslobodi zarobljenika i ugrozenoga; neka iz njega udjeljuje siromanome i
zaduzenome, te neka ustraje na pravima i podnoenju nevolja, nadajuci se nagradi za to. Doista,
postizanje svojstava tih jest vrhunac djela plemenitih na svijetu ovome i postizanje odlika svijeta
onoga, ako Allah da!

GOVOR 142.
Molitva za kiu

Pripazite! Zemlja koja vas nosi i nebo koje vas natkriljuje pokorni su Gospodaru vaem. Oni vas ne
darivaju blagoslovom svojim iz sazaljenja prema vama, niti da vam se dodvore, niti radi dobra
nekog koje od vas ocekuju, vec im je naredjeno da vas obdare koristima i oni se pokoravaju, i
postavljeni su na granice onoga u cemu je dobro vae, pa stoje na njima.

Uistinu, Allah iskuava robove svoje u odnosu na loa djela smanjujuci plodove, zadrzavajuci
blagoslove i zakljucavajuci riznice dobara, da bi se pokajao onaj koji se kaje, okanio onaj koji se
okanjuje, sjetio onaj koji se sjeca i suzdrzao onaj koji se suzdrzava. Allah Uzvieni ucinio je trazenje
oprosta od grijeha sredstvom obilnog izlijevanja opskrbe i milosti stvorovima, kao to je rekao:
Trazite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prata; On ce vam kiu obilnu slati i
pomoci vas imanjima i sinovima.

Allah se smilovao covjeku koji je prigrlio kajanje, odrekao se grijeha i hitio smrti svojoj!

O Boze moj! Izali smo Tebi ispod zastora i pokrivki, kada cvile zivotinje i djeca, zeleci milost Tvoju,
uzdajuci se u preobilje dobrote Tvoje i bojeci se kazne i odmazde Tvoje. O Boze moj, napoji nas
kiom Svojom, ne ostavi nas razocarane, niti nas upropasti godinama sunim, i ne kazni nas za ono
to su bezumni medu nama pocinili, o Najmilostiviji od svih milostivih!

O Boze moj, izali smo Tebi da Ti se potuzimo na ono to Tebi nije skriveno, kada su nas natjerale
nevolje teke, gladi sune gonile, oskudice mucne onemocale i iskuenja neprestana pogadjala. O
Boze moj, skrueno Te molimo da nas ne odbije razocarane, niti nas vrati ojadjene! Nemoj nas
kaznili za grijehe nae, niti nas mjeriti prema djelima naim!

O Boze moj, izlij na nas kiu Svoju, blagoslov Svoj, opskrbu Svoju i milost Svoju. Napoji nas kiom
korisnom koja gasi zedj i pomocu koje Ti cini da raste ono stoje bilo icezlo, pomocu koje
ozivljava ono stoje bilo obamrlo, kiom koja ce dati korist od svjezine i obilje plodova dozrelih.
Njome ce natopiti nizije, uciniti da obilno poteku rijeke, olista drvece i cijene opadnu. Zasigurno si
Ti mocan u svemu to Ti hoce!

GOVOR 143.
Poslanje poslanika Polozaj Kuce Casne., Dio govora istog o onima koji su protiv Kuce Casne

Allah je poslao poslanike i razlucio ih objavom Svojom. On ih je ucinio dokazom Svojim pred
stvorovima Svojim, tako da oni ne bi imali dokaze ni isprike nikakve. I On ih je pozvao govorom
pouzdanim na put Istine. Znajte dobro, Allah doista poznaje stanje ljudi u cijelosti. Ne zato to On
nije bio svjestan onoga to oni skrivaju od cuvanih tajni svojih i osjecanja unutarnjih, vec da bi
iskuao ko od njih najbolje postupa, tako da postoji nagrada, s obzirom na djela dobra, i kazna, s
obzirom na djela zla.

Gdje su oni koji su tvrdili da su duboko upuceni u znanje, mimo nas, lazuci i cineci nepravdu nama,
iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te nas uveo a njih
istjerao. S nama se trazi uputa, a sljepilo otklanja. Doista, imami su od Kureja. Oni su usadjeni u
ogranak ovaj Haima. Drugi, osim njih, nece biti prikladni, niti drugima, osim njih, pristoji da vode
poslove.

Oni su prigrlili ono to je trenutno, a odgodili ono to dolazi kasnije; ostavili su cisto i piju
zagadjeno. Kao da gledam pokvarenog covjeka njihovog kako je pocinio nedoputeno, udruzio se s
njim, pomogao ga i slagao se s njim, sve dok kosa njegova nije posijedjela, a narav njegova dosegla
kakvocu svoju. Produzio je dalje, isputajuci pjenu poput bujice divlje, ne mareci za onog koga ona
potapa ili poput vatre u slami koja ne shvaca ta spaljuje.

Gdje su umovi koji traze drutvo svjetiljki upute i oci koje gledaju na svjetionike vrline? Gdje su srca
Bogu posve okrenuta i predana pokornosti Bogu? Oni navaljuju prema prolaznostima i prepiru se
nad nedoputenim. Znamenja Dzenneta i Dzehennema podignuta su nad njima, ali su oni okrenuli
lica svoja od Dzenneta i djelima svojim uputili se Dzehennemu. Gospodar njihov ih je pozvao, ali
odbili su i leda okrenuli. A ejtan ih je pozvao pa su se odazvali i prili.

GOVOR 144.
O svijetu ovome., Dio govora istog o novotariji

O ljudi, vi ste na svijetu ovome cilj za strijele smrti. Uz pijenje svako postoji i guenje, a uz jedenje
svako postoji i davljenje. Ne postizete dobitak nikakav u njemu, a da ne izgubite drugi. Niko od vas
ne prozivi ni jedan dan zivota a da ne potroi dan od vremena svog. Nita vie nije do-dato jedenju
njegovom sve dok to ne umanji ono to je bilo prije. Ne zazivi nijedan trag njegov a da prethodno
ne icezne jedan trag njegov. Nijedno njegovo novo ne nastane a da se jedno njegovo novo ne
istroi. Nikakva ljetina nova ne prispije dok ljetina neka ne bude poznjevena. Nestali su korijeni oni
ciji smo mi izdanci. A kako izdanak moze zivjeti nakon nestanka korijena njegovog?!

Nikakva novotarija nije uvedena a da neki Sunnet nije odbacen. Cuvajte se novotarija i ustrajte na
putu irokom. Zasigurno, iskuani puti stari jesu najbolji. Izumljeni su loi.

GOVOR 145.
Izrecen kada je halifa Omer ibn el-Hattab zatrazio savjet Zapovjednika vjernih o sudjelovanju u
boju protiv Perzije
U tome pobjeda ili poraz ne ovise o malobrojnosti ili velikobrojnosti snaga. Allah je uzdigao vjeru
Svoju iznad svih drugih vjera i vojsku Svoju, koju je On spremio i potpomogao, sve dok nije dosegla
mjesto na kome je i dok nije stigla do sadanjih polozaja svojih. Mi se drzimo obecanja Bozijeg, a
Allah ce ispuniti obecanje Svoje i potpomoci vojsku Svoju.

Polozaj prvaka vlasti je polozaj niti za zrna ogrlice, jer ih ona povezuje i drzi na okupu. Ako je nit
prekinuta, ona ce se rasuti i izgubiti, te nikada ponovno nece biti skupa. Arapi danas, makar i
malobrojni, veliki su zahvaljujuci islamu i snazni jer su jedinstveni. Budi osovina za njih i okreci mlin
s Arapima, te budi korijen njihov. Zaobidi bitku, jer ako napusti mjesto ovo, Arapi ce te napasti sa
strana i pravaca svih, dok ce gradovi nezaticeni, koje ste ostavili iza sebe, postati znacajniji od onih
ispred vas.

Ako te Perzijanci sjutra vide, reci ce: "On je korijen Arabije. Ako ga smaknemo, bit cemo u miru."
Tako ce to pojacati nastojanje njihovo protiv tebe i zestinu da se usmjere na tebe. Kaze da su
krenuli u borbu protiv muslimana. Allah je doista nezadovoljniji od tebe pokretanjem njihovim i On
je najsposobniji sprijeciti ono cime je On nezadovoljan. Sto se tice miljenja tvoga o broju
njihovom, u prolosti se nismo borili mnogobrojnocu, nego smo se borili na osnovi podrke Bozije
i pomoci.

GOVOR 146.
Svrha poslanja Vjerovjesnika Casnog i uvjeti vremena kada ce ljudi ici protiv Kur'ana., O buducnosti
O Kuci Casnoj

Allah je poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - s
Istinom da bi narod Svoj izbavio od robovanja utvarama robovanju Njemu, od pokornosti ejtanu
pokoravanju Njemu; i poslao gaje s Kur'anom koji je objasnio i ucvrstio, zato da bi ljudi znali
Gospodara svoga nakon to Ga nisu znali, priznali Ga nakon to su Ga poricali i prihvatili Ga nakon
to su Ga odbijali. Jer, Uzvieni im je otkrio Sebe preko Knjige Svoje a da Ga nisu vidjeli, pomocu
onoga to im je pokazao od moci Svoje, te ucinio da su svjesni kazne Njegove. Kako je On unitio
one koje je unitio kaznama i pokosio one koje je pokosio odmazdama?!

Zasigurno, poslije mene doci ce vam vrijeme u kome nita nece biti skrivenije od Istine, niti
ociglednije od neistine i rasprostranjenije od lazi o Bogu i Poslaniku Njegovome. Za ljude razdoblja
tog nita nece biti bezvrjednije od Kur'ana koji je ucen onako kako treba biti ucen, niti ita
ucestalije od izvrtanja smisla njegova. Na Zemlji ce vrlina biti najvie poricana, a nita nece biti
prihvatljivije od opacine.

Oni koji nose Kur'an odbacit ce ga, a pamtitelji ce ga njegovi zaboraviti. U te dane Kur'an i narod
njegov bit ce izgnani i progonjeni. Oni ce biti drugovi drzeci se zajedno na putu jednom, ali im niko
nece ponuditi utocite. Zato ce, u to doba, Kur'an i narod njegov biti medu ljudima ali ne medu
njima, bit ce s njima ali ne s njima, buduci da se zabluda ne moze sloziti s uputom, iako one mogu
biti zajedno. Ljudi ce se ujediniti u podjeli, te ce se zato odvojiti od Zajednice kao da su oni vode
Kur'anu a ne Kur'an voda njihov. Nita od njega nece preostati s njima, osim imena njegova, i oni
nece nita znati, osim pisma njegova i rijeci njegovih. Prije toga, oni ce nanijeti tegobe krjeposnim,
imenujuci istinite stavove njihove o Bogu tvrdnjama laznim i namecuci krjeposnima kaznu opacine.

Oni prije vas propadoe jer produljivahu nade svoje i zaboravljahu smrt svoju, sve dok ih ne snadje
dogadjaj obecani u pogledu kojega ne vrijede isprike; pokajanje ce biti poreceno, a kazna i
odmazda bit ce nametnute.
O ljudi, onaj koji od Boga trazi savjet priskrbljuje uputu, a onaj koji usvaja Rijec Njegovu kao vodica
uputio se Putem pravim, jer se ticenik Boziji osjeca sigurnim, a protivnik Njegov zastraenim. Ne
prilici nekome ko zna velicinu Njegovu da pretpostavlja tu velicinu. Ali velicina onih koji znaju
velicinu Njegovu jest u tome da budu ponizni pred Njim. A sigurnost za one koji znaju staje Moc
Njegova jest u tome da Mu se potpuno predaju. Ne bjezite od Istine poput bjezanja osobe zdrave
od ugave ili izlijecene od bolesne!

Znajte da nikada necete znati Puta pravog sve dok ne upoznate onoga koji ga je napustio. Necete
se drzati prisega kur'anskih sve dok ne upoznate onog koji ih je prekrio i nikada necete pristati uz
Kur'an, dok ne upoznate onoga koji gaje ostavio. Trazite to od onih koji to imaju zato to su oni
ozivljenje znanja i smrt neznanja. Oni su oni cije ce vam zapovijedi raskrili znanje njihovo, utnja
njihova raskrit ce kazivanje njihovo, a vanjski izgled njihov - unutarnje jastvo njihovo. Oni se ne
protive vjeri i o njoj se medjusobno ne razlaze, jer medu njima je svjedok istiniti i govornik utljivi.

GOVOR 147.
O Talhi i Zubejru i ljudima Basre

Svaki od te dvojice zeli to za se pa navlaci prema sebi, kao to suprotno cini drug njegov. Oni ne
protezu uze za vezu s Bogom, niti napreduju prema Njemu sredstvom ikakvim. Svaki od nj ih
dvojice gaji zlobu protiv drugoga. Uskoro ce zastor njegov nad tim biti podignut. Boga mi, ako
postignu ono to smjeraju, jedan od njih ubit ce drugoga i jedan ce unititi drugoga. Stranka
pobunjenicka se podigla. Gdje su trazitelji vrline? Jer puti su vec odredjeni i njima je vijest
saopcena. Za zavodjenje svako postoji uzrok i za svako raskidanje zavjeta postoji prikaz pogrjean.
Boga mi, necu biti poput onoga koji se udara po prsima i licu, cuje onog koji oglaava smrt i
posjecuje ozalocenoga, a ipak ne izvlaci pouku.

GOVOR 148.
Prije smrti

O ljudi, svima nam valja susresti ono od cega zelimo pobjeci. Smrt je mjesto u koje zivot putuje.
Pobjeci od smrti znaci - sustici je! Koliko li dana potroih u odgonetanju te tajne!? Ali Allah ne
dopusti raskrivanje njezino. Daleko od toga! To je znanje skriveno. U vezi s oporukom mojom!? Evo
je! Allah - ne pripisujte Mu druga; i Muhammed - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu
njegovu! - ne zanemarujte Sunnet njegov! Odrzavajte ta dva oslonca i palite te dvije svjetiljke! Sve
dok niste razdvojeni od njih nikakvo vas zlo nece snaci. Neka svaki od vas nosi breme svoje i neka
ga ne zaloste neznalice. Skrbnik je milostiv! Vjera je potpuna! Imam je znalac! Jucer bijah s vama,
danas sam vam pouka, a sjutra cemo se rastati. Neka Allah oprosti i meni i vama!

Ako je stopalo postojano na skliskom mjestu ovom, dobro je. Ali ako se ono klize, to je zato jer smo
u hladu grana na vjetrometini, ispod svoda oblaka ciji se slojevi raspruju u nebu i ciji tragovi
nestajuu zemlji. Bijah susjed va. Tijelo moje bijae s vama izvjestan broj dana, a uskoro cete ga
naci praznim; ono ce se umiriti poslije kretanja i zanijemiti poslije govorenja. Neka vam umirenost
moja, sklapanje ociju mojih i nepokretnost udova mojih, budu pouka. To onima koji pouku uzimaju
doista daje savjet bolji nego to ga daju govor rjecit i rijec glasna. Naputam vas kao onaj koji zudi
za susretom. Sjutra cete gledati u dane moje pa ce vam se raskriti unutarnjosti moje. I upoznat
cete me nakon to mjesto moje ostane prazno i drugi ga zauzme umjesto mene.

GOVOR 149.
O zbivanjima buducim i nekim djelatnostima dvolicnjaka Dio govora istog
Oni polaze desno i lijevo, prodiruci stazama zla i naputajuci smjerove Puta pravog. Ne pozurujte
ono to jest i ono to se icekuje. I ne ocekujte s nestrpljenjem ono to ce donijeti sjutra. Jer, koliko
li je onih koji su pozurivali ono to su - kada su dobili - pozeljeli da nisu dobili?! Kako li je danas
blisko svanucu sjutranjem!? O narode moj, ovo je vrijeme pojavljivanja svega obecanog i
priblizavanja onoga to vi ne znate. Znajte dobro, ko god od nas doceka te dane - kretat ce se kroz
njih sa svjetiljkom upaljenom i stupat ce tragovima cestitih, da bi razvezao uzle, oslobodio se
obaveza, razdijelio ujedinjene i ujedinio podijeljene. On ce biti skriven od ljudi. Tragac nece naci
tragove njegove makar ga pratio okom svojini. U danima tim, zasigurno, jedna skupina ljudi postat
ce otra poput sablji otrih koje je kovac naotrio. Pogled njihov bit ce obasjan Objavom,
tumacenje ce im biti stavljeno u ui i napajani ce biti picem mudrosti i jutrom i vecerom.

Vrijeme im je produljeno da bi upotpunili ponizenje i zasluzili kobi vremena, sve dok kraj razdoblja
ne bude dosegnut, pa se skupina ljudi okrene iskuenjima i prihvati oruzja svoga za borbu. Cestiti
ne isticu obaveznost nikakvu prema Bogu, vec smireno ustrajavaju i nije im teko zrtvovati sebe
radi Istine. Naposljetku, doba iskuenja dospijeva do kraja u skladu s onim stoje bilo dosudjeno.
Onda su oni irili miljenja svoja valjana medu drugima i trazili bliskost Bogu u skladu sa zapovijedi
predvodnika njihova.

Kada je Allah uzeo Poslanika Svoga - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! -
neki ljudi su se vratili natrag. Skretanja su ih upropastila i pouzdanje su poklonili varalicama
podmuklim, tovali druge osim rodbine, napustili rod za koji im je naredjeno da ga tuju, te
pomakli zgradu s cvrsta temelja njezina i izgradili je na mjestu drugom mimo onog njezina. Oni su
rudnici manjkavosti svakojakih i kapije tapkaca svakog u nedaci. Oni se krecu u smetenosti i
zbunjeni su u izbezumljenosti, te idu pravcem ljudi faraonovih, medu onima koji su se predali
svijetu ovome i oslonili se na njega ili onima koji su napustili vjeru i udaljili se od nje.

GOVOR 150.
Uvjeti ljudi u vrijeme nereda, savjet protiv tlacenja i zarada nedoputena., Dio govora istog

Zahvaljujem Bogu i prizivam Ga u pomoc u onome to odbija i udaljuje ejtana i cuvam se od zamki
ejtanskih i prepredenosti. Svjedocim da nema boga osim Boga i svjedocim da je Muhammed rob
Njegov i Poslanik Njegov - mir neka je Boziji na nj i potomstvo njegovo! - i Njegov izabrani i
odabrani. Odlicnost je njegova neusporediva. Gubitak njega ne moze biti nadomjeten. Njime su
krajevi obasjani nakon to su bili u zabludi i tmini, neznanju opcem i surovosti bezgranicnoj. Ljudi
su nedozvoljeno smatrali dozvoljenim, mudrog ponizavali, provodili zivot bez propisa Bozijih i
umirali kao oni koji Istinu poricu.

Vi ste, o Arapi, doista ciljevi nevolja koje moraju uskoro nastupiti. Zato se cuvajte opijenosti
zivotom udobnim. Budite oprezni spram nedaca kazne. Postojano se drzite u tmini i okrutnosti
smutnje kada se skrivena narav njezina pokaze, tajne njezine postanu vidljive i osovina njezina i
uporinice vrtnje njezine ojacaju. Ona zapocinje u stupnjevima prikrivenim, ali zavrava u grozoti
otvorenoj. Mladost njezina je kao mladost mladica, a oziljci su njezini kao oziljci od kamena.

Nasilnici je medjusobno nasljeduju sporazumima. Prvi njihov voda je posljednjem njihovom, a

posljednji njihov povodi se za prvim njihovim. Oni se natjecu medjusobno za svijet ovaj bezvrijedni
i otimaju se za les usmrdjeli. Uskoro ce se sljedbenik odreci slijedjenog, a slijedjeni sljedbenika.
Razdvojit ce se jedan od drugog u mrznji silnoj i proklinjat ce jedan drugog pri susretu. Onda,
poslije toga, pojavit ce se zvijezda smutnje koja ce silovito potresli propastima koje ce zestoko
navaliti. Srca ce skrenuti nakon ispravnosti, ljudi zalutati nakon sigurnosti, strasti postati raznolike
kada ona navali, a miljenja se zamrsiti kada se ona pojavi.
Ko god se njoj primakne - unitit ce ga. A ko god se trudi radi nje - smrvit ce ga. Grist ce jedan
drugoga dok ona traje, kao to magarci divlji grizu jedan drugog u krdu. Usukanosti konopa ce se
raspasti i lica stvari zamraciti. Za vrijeme nje mudrost ce biti u povlacenju, a tlacitelji ce progovoriti
u njoj. To ce zlo unititi Arape maljevima svojim i zdrobiti ih grudima svojim. U praini njezinoj
hodaci osamljeni bit ce izgubljeni, a na putu njezinu konjanici ce stradati. Ona ce se primaci
gorcinom sudbine i musti krv cistu. Razorit ce svjetionike i razmrskati spone uvjerenja cvrstog.
Pametni ce bjezati od nje, dok ce je poticati oni koji su grijehom uprljani. Ona ce grmjeti i sijevati.
Proizvest ce nevolju ljutu. U njoj ce biti prekinute veze rodbinske i islam naputen. Onome koji ce
je oglaavati ona ce takodjer tetiti, a onaj koji ce od nje bjezati bit ce prisiljen da u njoj boravi.

Neki medu njima bit ce mucenici neosveceni. A neki ce biti strahom obuzeti i trazit ce zatitu. Bit
ce prisegama zavedeni i vjerom prijevar-nom. Zato ne budite medjai smutnji i znaci novotarija,
nego se stalno drzite uz ono na cemu je usukano uze Zajednice i na cemu su postavljeni stupovi-
nosaci pokornosti. Napredujte prema Bogu kao tlaceni, a ne napredujte prema Njemu kao
tlacitelji. Izbjegavajte puteve ejtana i mjesta nasilja. Ne trpajte u trbuhe svoje zalogaje onog stoje
zabranjeno, jer vas doista gleda Onaj Koji vam je zabranio grijeenje i ucinio vam put pokornosti
lahkim.

GOVOR 151.
O velicini i svojstvima Boga., Dio govora istog o predvodnicima u vjeri

Neka je hvala Bogu Koji stvaranjem Svojim upucuje najestost Svoju, na vjecnost Svoju bez pocetka
novinom stvaranja Svoga i na to da Mu nita nije slicno preko slicnosti stvorova Njegovih. Osjetila
Ga ne mogu doseci i zavjese zastrijeti s obzirom na razlike izmedju Stvoritelja i stvorenog,
Ogranicitelja i ogranicenog i Hranitelja i hranjenog.

On je Jedan, ali ne u smislu prvog u brojanju. Stvoritelj je, ali ne kroz kretanje i trud. On sve-cuje,
ali ne pomocu osjetila tjelesnog. On sve vidi, ali ne rastvaranjem kapaka ocnih. Prisutan je, ali ne
ticanjem. Odvojen je, ali ne mjerom udaljenosti. Vidljiv je, ali ne vidjenjem. I skriven je, ali ne
sicunocu. On je odvojen od stvari zato to ih potcinjava i ima moc nad njima, dok su stvari
odvojene od Njega uslijed njihove podloznosti Njemu i njihovog okretanja Njemu.

Onaj koji Ga opisuje - ogranicava Ga. Onaj koji Ga ogranicava -oznacava Ga brojem. Onaj koji Ga
oznacava brojem - odbija vjecnost Njegovu. Onaj koji kaze "Kako?" - trazi opis za Nj. Onaj koji kaze
"Gdje?" - odredjuje Mu mjesto. On je Znalac, makar ne postojalo ita da bude znano. On je
Uzdrzavatelj, makar ne postojalo ita da bude uzdrzavano. On je Mocan, makar ne postojalo ita
da bude nadvladano.

Onaj koji se dize - digao se. Onaj koji obasjava - zasjao je. Onaj koji se pojavljuje - pojavio se. A onaj
koji je iskrivljen - ispravljen je. Allah je narod jedan zamijenio drugim i dan jedan drugim. Mi smo
cekali te promjene kao to suom pogodjeni icekuje kiu. Doista imami su namjesnici Boziji nad
stvorovima Njegovim i znalci Njegovi robovima Njegovim. Nece uci u Dzennet niko, osim onoga
koji ih zna i kojeg oni znaju. I nece uci u Dzehennem niko, osim onog koj i ih ne zna i kojega oni ne
znaju.

Allah Uzvieni vas je doista odlikovao islamom i izabrao vas za nj. To je zato jer je on ime za
izbavljenje i sabiranje casti. Allah Uzvieni je izabrao put njegov i obznanio dokaze njegove kroz
javno znanje i izreke tajne. Zacudnosti njegove nisu iscrpive i ushitnosti njegove ne prestaju. U
njemu su blagodati cvjetajuce i svjetiljke za tminu. Dobra se otvaraju samo kljucima njegovim, a
tmine se rastjeruju samo svjetiljkama nje-govim. Allah ie zatitio nedostupna mjesta njegova i
dopustio ispau na panjacima njegovim. U njemu je lijek za ozdravljenje onome koji trazi lijek i
potpora za onoga koji potporu trazi.

GOVOR 152.
O osobama nemarnim i svojstvima stoke, zvijeri i zena., Dio govora istog

Od Boga mu je doputeno vrijeme. On pada u pogrjeku zajedno s nemarnima i ide rano ujutro s
grjenicima. Nema puta nikakvog da ga vodi, niti imama ikakvog da ga uputi.

Naposljetku, kad im On otkrije nagrade za grijehe njihove i izvuce ih ispod pokrivki nemara
njihovih, oni ce se uputiti prema onome to uzmice, a okrenut ce leda onome to se primice i nece
se okoristiti onim to su postigli od trazenja svojih, niti onim to su ispunili od zelja svojih.

Upozoravam i vas i sebe tom stanju! Neka se covjek okoristi sobom samim. Razborit je, doista,
samo onaj koji slua i promilja, koji gleda i zapaza, koji se koristi porukama i zatim stupa putem
jasnim, cuvajuci se posrnuca u ponore i skretanja u mjesta propasti, i koji ne pomaze onima koji ga
zavode odvracanjem od Istine, preinacujuci rijeci ili bojeci se iskrenosti.

O sluatelju! Otrijezni se od opijenosti svoje! Probudi se iz drijemeza svoga! Uspori uzurbano

djelovanje svoje i udubi misao u ono to ti je dolo preko Vjerovjesnika Cistog - neka Allah
blagoslovi i njega i potomke njegove! - stoje nezaobilazno i neizbjezno! Trebalo bi se odvratiti od
onoga koji mu se suprotstavlja i napustiti sve stoje on usvojio za se. Odbaci ispraznost svoju,
izostavi oholost svoju i sjecaj se groba svoga zato to put tvoj prelazi preko njega. Kako bude
postupao - tako ce se postupati i prema tebi. Kako ije - tako ce i poznjeti. Ono to poalje danas
- dobit cc5 sjutra. Zato se pripremi za buducnost svoju i poalji ispred sebe za dan svoj.

Oprez! Oprez! O sluatelju! Trud! Trud! O nemarni!

I niko te nece opomenuti kao Onaj Koji zna!

Doista, jedna od odrjeitih odredbi Bozijih u Opomenitelju Mudrom, na osnovi koje ce neko biti
nagradjen ili kaznjen, biti zadovoljan ili nezadovoljan, jest da se niko nece okoristiti, makar se
trudio i iskreno djelovao, ako napusti svijet ovaj da bi se susreo s Gospodarom svojim, s jednim od
djela ovih bez pokajanja: da je Bogu ikoga smatrao ravnim u robovanju koje mu je On propisao, ili
da je iskalio bijes svoj ubojstvom druge osobe, ili daje odobrio djelo koje je pocinio drugi, ili daje od
ljudi trazio zadovoljenje potreba svojih uvodeci novotarije u vjerovanje svoje, ili da je susretao
ljude s dva lica, ili se kretao medu njima s dva jezika. Shvati ovo, jer primjer je doista vodic njemu
slicnom.

Zaista su stoci trbusi njihovi briga jedina. A zvijerima je briga jedina nasilje nad drugima. Uistinu,
zenama je briga jedina ukraavanje ovozemaljsko i remecenje reda u zivotu. Vjernici su doista
pokorni. Vjernici su doista brizljivi. I vjernici su doista svjesni Boga.

GOVOR 153.
O Kuci Casnoj i protivnicima njezinim., Dio govora istog

Onaj koji ima um razborit gleda prema cilju svome. On zna svoj niski kao i svoj uzvieni put.
Pozivatelj je pozvao. Pastir je cuvao. Zato, oda-zovite se pozivatelju i slijedite pastira.
Zagazili su u oceane smutnji i prihvatili se novotarija umjesto Sunneta, dok su vjernici potonuli, a
zavedeni i lasci govore.

Mi smo odjeca i drugovi, riznicari i kapije. U kuce se ulazi samo kroz kapije njihove. Ko god u njih
ude drukcije a ne kroz kapiju - lupezom je zvan.

Kur'anske dragocjenosti izrecene su u pohvalu njihovu i oni su riznice Milostivog. Kada govore,
istinu govore. Ali kada ute, niko ne govori. Neka predvodnik bude iskren prema sljedbenicima
svojim, neka sacuva razboritost svoju, neka bude od onih koji pripadaju svijetu onom zato to je
otud doao i tamo se vraca.

Pocetak djelovanja nekoga ko gleda srcem a djeluje ocima treba zapoceti procjenom da li ce
djelovanje ici protiv njega ili njemu u prilog. Ako je za njega, on ga nastavlja. Ako je protiv njega, on
se udaljuje od njega. Jer onaj koji djeluje bez znanja onome koji koraca bez puta je slican. I to vie
zastranjuje od puta to je udaljeniji od cilja svoga. A onaj koji djeluje po znanju slici putniku na putu
jasnom. Zato, onaj koji vidi neka vidi da li ce produziti ili ce se vratiti.

Znaj da doista sve vanjsko ima i slicno unutarnje. Zato, cemu je vanjtina dobra - dobra je i
unutarnjost. A cemu je vanjtina loa - i unutarnjost je loa. Poslanik Istiniti - mir i blagoslovi Boziji
neka su s njim i porodicom njegovom! - kaze: "Allah moze voljeti covjeka, ali mrziti djelo njegovo, i
moze voljeti djelo, ali mrziti osobu njegovu." Znaj da je doista djelo svako poput biljke, a biljci
svakoj potrebna je voda. A vode se razlikuju jedna od druge. Zato, ako je voda dobra, dobar je i
zasad, te su mu plodovi slatki. A ako je voda loa, i zasad je lo, i plodovi ce mu gorki biti.

GOVOR 154.
O cudesnom stvaranju sljepimia

Hvala Bogu! Od biti znanja o Njemu udaljeni su opisi svi, buduci da velicina Njegova sputava
umove, te zato ne nalaze put da bi se priblizili krajnostima zbilje Njegove. On je Allah, Istina Jasna,
istinitiji i jasniji nego to oci mogu vidjeti. Umovi Ga ne mogu shvatiti ustvrdujuci granice za Nj, jer
bi Mu u slucaju tome pripisali oblik. Zamiljanje Ga ne moze doseci ustvrdujuci kolicine za Nj, jer bi
Mu u slucaju tome pripi-salo tjelesnost. On je stvorio stvorove bez uzora ikakva i bez savjeta
savjetnika i bez pomoci pomagaca. Stvaranje se Njegovo upotpunilo odredbom Njegovom i
pokorilo se u poslunosti Njemu. Odazvalo se i nije se opiralo. Potcinilo se i nije se odupiralo.

Primjer tanahna tvorenja Njegova i stvaranja zacudna jeste ono to nam je pokazao od tajni
mudrosti u ovim sljepimiima koje svjetlo danje skuplja, dok sve drugo rasprostire. A rasprostire ih
tama koja sve drugo skuplja. I kako oci njihove zaslijepe i ne mogu koristiti svjetlo suncevo kao
uputu u kretanju svome i doprijeti do znanih mjesta svojih pravcem to ga Sunce priskrbljuje?! On
ih je onemogucio u kretanju na bljetavosti Sunca i vezao ih za mjesta skrivanja njihova, umjesto
da izlaze u vrijeme sijanja njegova. Zato oni po danu drze sputene ocne kapke svoje, a noc drze za
svjetiljku i uz pomoc njezinu idu u potragu za opskrbom svojom. Mrklina noci ne prijeci gledanje
njihovo, niti ih tmina noci odvraca od kretanja. Cim Sunce zbaci veo svoj i svjetlost jutra se ukaze i
zrake svjetlosti nj egove prodru do gutera u pukotinama nj ihovim, slj epimii spuste kapke na oci
svoje i zive od onog to su skupili u tmini nocnoj.

Uzvien je Onaj Koji je ucinio njima noc danom i vremenom stjecanja za zivot, a dan smirajem i
odmorom. On im je dao krila od tijela njihova kojima se, kada potreba iziskuje, dizu uvis i lete. Ona
su poput lukova koljke uha, bez perja ili kostiju. Svakako, ti vidi zilice sasvim razgovijetno. Imaju
dva krila, koja nisu ni previe tanka da se izvrnu pri letu, niti previe debela da se pokazu teka.
Kada lete, mladi njihovi priljubljeni su uz njih i traze utocite pri njima, sputajuci se kada se oni
sputaju i dizuci se kada se oni dizu. Ne naputaju ih sve dok udovi njihovi ne postanu jaki i krila ih
njihova mognu podrzati da se uzdignu, te ne upoznaju pravce zivota svoga i koristi svoje.

Uzvien je Onaj Koji stvara sve bez primjera ikakva koji bi neko dao prije Njega.

GOVOR 155.
O zlobi koju je dopustila Aia i upozorenje stanovnika o onome to se treba zbiti., Dio govora istog

Ko god tada mogne ostati Bogu vjeran neka to ucini. Ako me posluate, vodit cu vas, doista, ako
Allah tako hoce, putem za Dzennet, makar on bio pun nevolja zestokih i iskuenja gorkih.

to se tice zene izvjesne, ona je u vlasti gledita zenskih; zloba plamti u grudima njezinim kao u
ognju kovackom. Daje pozivana da postupa s drugima kao to postupa sa mnom, ne bi to cinila.
Cak i poslije toga iskazivat cu joj tovanje prvobitno, a obracun ce svidjeti Allah Uzvieni.

Put je ovaj smjer najlaki i svjetiljka najsjajnija. Vjerom se svjedoce djela dobra, dok se djelima
dobrim svjedoci vjera. Vjerom znanje ozivljava, a smrt je znanjem uplaena. Smrcu se zavrava
svijet ovaj, a svijetom se ovim osigurava buduci. Doista, za ljude nema izbavljenja od prozivljenja.
Oni se konacnom cilju svome krecu zurno putem svojim.

Dio govora istog

Podignuti su s mjesta u grobovima svojim, gdje su pocivali, i krecu ciljevima konacnim. Kuca svaka
ima celjad svoju. Oni odatle nisu ni mijenjani ni pomicani. Naredjivanje dobra i odvracanje od zla
jesu dva pravila cudoredna medu odredbama Boga Uzvienog. Oni ne mogu ni pribliziti rok ni
smanjiti opskrbu.

Drzite se Knjige Bozije jer, doista, ona je uze cvrsto, svjetlo jasno, lijek koristan, gaenje zedji,
zatita za pristau i oslobodjenje za odanoga. Ona se ne iskrivljuje da bi joj trebalo ispravljanje, niti
skrece da bi bila upravljena. Ucestalost ponavljanja i sluanja ne cine je istroenom. Ko god govori
u skladu s njom - istinu govori. A ko god postupa po njoj -napreduje.

Ustao je covjek neki i rekao: "O Zapovjednice vjernih, izvijesti nas o iskuenju tome. Da li si se
raspitivao o njemu u Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu!"
Na to je on - mir neka je na nj! - rekao:

Kada je Allah Uzvieni objavio rijeci Svoje: Elif-Lam-Mim! Misle li ljudi da ce biti ostavljeni da kazu:
"Mi vjerujemo!" - a da nece biti iskuavani? - doznao sam da nas iskuenje nece zadesiti tako dugo
dok je Poslanik - mir i milost Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! -medu nama. Zato sam
rekao: "O Poslanice Boziji, kakvo je ovo iskuenje o kojem je izvijestio Allah Uzvieni?" A on
odgovori: "O 'Ali, sljedbenici ce moji biti iskuavani poslije mene." Rekoh: "O Poslanice Boziji, na
dan Uhuda, kada su medu muslimanima pali kao mucenici oni koji su pali, a ja ne bijah medu
njima, pa me to teko pogodi, ne rece li mi: "Razveseli se, jer doista mucenitvo ti dolazi!'" On
odgovori: "Da, tako je, ali kako tada bijae sa strpljenjem tvojim?!" Rekoh: "O Poslanice Boziji, ovo
nije prilika za strpljivost, nego prije prilika za razveseljenje i zahvalnost." Onda on rece: "O 'Ali, ljudi
ce doista biti iskuavani u imecima svojim i smatrat ce da vjerom svojom cine dobrocinstvo
Gospodaru svome. Zeljet ce milost Njegovu. Osjecat ce se sigurni od kazne Njegove i dozvoljavat ce
zabrane Njegove, gajeci sumnje lazne i podajuci se strastima. Oni ce, tako, smatrati dozvoljenim
pica opojna, nazivajuci ih uvarkom od jecma, podmicivanje, nazivajuci ga darom, i kamatu,
nazivajuci je prodajom." A ja rekoh: "O Poslanice Boziji, gdje da ih tada svrstam? Da li smatrati da
su se vratili natrag u krivovjerje ili u pobunu?" On rece: "U pobunu!"
GOVOR 156.
Podsticanje ljudi na svjesnost o Bogu

Hvala Bogu, Koji je ucinio hvalu kljucem za spominjanje Njegovo, razlogom uvecanja dobrote
Njegove i dokazom obilja Njegovog i velicine. O robovi Boziji, vrijeme doista cini s onima koji su
ostali kao to cini s onima koji su otili. Ono stoje od njega prolo nece se vratiti. A ono stoje u
njemu nece trajati zauvijek. Posljednji cini njegovi isti su kao i prvi. Muke njegove nastoje
nadmaiti jedna drugu. Znamenja njegova slijede jedna druga. To je kao da ste vezani s Danom
sudnjim, koji vas goni brzo kao to gonic goni devu koja je zasuila sedam mjeseci. Onaj koje
zaokupljen drugim osim duom svojom luta smueno u tminama i zaplice se u mreze propasti.
ejtani njegovi ga vuku u nasilje i uljepavaju mu loa djela njegova. Dzennet je cilj krajnji onih koji
prednjace u djelima dobrim, a Dzehennem je cilj onih koji su ih potpuno napustili.

Znajte, o robovi Boziji, daje svijest o Bogu postojana kuca zatite, dok je zaborav Boga kuca slaba
koja ne titi celjad svoju i ne daje sigurnost onome koji u njoj frazi utocite. Znajte da se trn grijeha
vadi svijecu o Bogu i da se cilj konacni postize osvjedocenjem vjerovanja.

O robovi Boziji, Allah, Allah u poslovima sebe samih koji su vam naj-voljeniji i najdrazi! Jer Allah
vam je razjasnio put istine i osvijetlio staze njezine. Zato, ili nesrecu stalno prisutnu ili srecu vjecnu!
Opskrbite se zato u danima onoga to prolazi za dane onoga to vjecno traje. Vec ste upuceni o
opskrbi, naredjeno vam je da koracate i podsticani ste da pozurite. Vi ste poput jahaca koji stoje a
ne znaju kada ce im biti naredjeno da krenu. Pripazite ta ce onaj koji je stvoren za svijet buduci
uciniti sa svijetom ovim! Kako ce postupiti s imetkom onaj od kojega ce on uskoro biti oduzet, dok
ce njemu ostati samo njegovi ucinci loi i svidjanje racuna?

O robovi Boziji, dobro koje vam je Allah obecao ne smije biti ostavljeno, a zlo koje vam je zabranio
ne smije biti zeljeno. O robovi Boziji, cuvajte se Dana kada ce djela biti ispitana. Mnogo ce potresa
velikih u njemu biti i djeca ce u njemu ostarjeli.

Znajte, o robovi Boziji, da je jastvo vae cuvar nad vama; udovi vai paze na vas i bdjelci istiniti
pamte djela vaa i broj dasaka vaih. Tmina noci mrkle ne moze vas skriti od njih, niti vas tvrda
dobro zakljucana vrata mogu u zaklonu drzati. Zasigurno, sjutra je blizu danas.

Danas ce otici sa svim to je u njemu, a sjutra ce doci povezano s njim. To je kao daje svaki od vas
dospio do tog mjesta na Zemlji gdje ce biti sam, do mjesta groba svoga. Zato, teka je kuca
samotna, pusto mjesto boravka i osamljeno preseljenje! To je kao da vam je glas strani doao,
Dan sudnji vas skolio i vi ste izali radi izricanja presude. A neistine su otklonjene daleko od vas,
isprike vae postale slabe, istine o vama se otkrile i svi poslovi vai prispjeli do posljedica svojih.
Zato, uzmite savjet iz primjera, poucite se na drugima i okoristite se opomenama.

GOVOR 157.
O Vjerovjesniku Casnom i Kur'anu Mudrom, Dio govora istog o samovlasti Umejja

Allah je poslao Poslanika nakon stoje neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika. Ljudi su bili u
drijemezu vec dugo vremena, i usukanost uzeta se opustila. On im je doao sa svjedocenjem onog
stoje prije njega objavljeno i sa svjetlom koje treba slijediti. To je Kur'an. Ako trazite od njega da
govori, to nece ciniti. Ali ja cu vam kazivati o njemu. Znajte, doista, da je u njemu znanje o tome to
ce se dogoditi, kazivanje o prolosti, lijek za bolesti vae i propis za sve to je medu vama.
U to vrijeme nece ostati nijedna kuca, nijedan cador, a da tlacitelji nece unijeti jad i zadati im
nesrecu. Toga dana nece vam biti pomagaca ni na nebu ni na zemlji. Za te poslove odabrali ste
onoga koji ih nije dostojan i doveli ste ga na polozaj koji nije za njega. Uskoro, Allah ce Se osvetiti
svakome onom koji je nasilje cinio: jelom za jelo, picem za pice, braneci ih divljom tikvicom gorkom
i napajajuci ih sokom mirhe i aloje. I doci ce im strah za unutarnje i sablja za pokrivanje vanjsko.

Oni nisu nita do zivotinje tovarne, grijesima natovarene, deve zlodjelima opterecene. Kunem se i
ponovno se kunem da ce ga Benu Umejje svakako morati iskaljati poslije mene, kao to se
iskaljava sluz, i poslije toga nece ga vie okusiti niti uzivati okus njegov sve dok se smjenjuju noc i
dan.

GOVOR 158.
Dobro vladanje ljudima i zanemarivanje propusta njihovih

Zivio sam kao dobar susjed va i nastojao najvie to mogu paziti na vas. Oslobodio sam vas iz
stupice ponizenja i okova tlacenja zahvalnocu svojom radi malo dobra i zatvarao sam oci na
mnoga nedjela vaa koja su oci moje opazile i tijelo moje posvjedocilo.

GOVOR 159.
Hvaljenje Boga Velicina Boga Dio govora istog o uzdanju i svijesti o Bogu Primjer Vjerovjesnika
Casnog Primjer Musaa Primjer Davuda Primjer Isaa Slijedjenje primjera Vjerovjesnika Casnog
Primjer njega samog

Odredba je Njegova presuda i mudrost. Zadovoljstvo je Njegovo sigurnost i milost. On sudi

znanjem i oprata blagocu.

O Boze moj, hvala Ti za ono to uzima i daje i za ono od cega Ti lijeci i cime iskuava - hvalom
kojom si Ti najzadovoljniji, koju najvie voli i koja je najbolja u Tebe, hvalom koja ispunjava sve to
si stvorio i dopire tamo gdje zeli, hvalom koja nije skrivena od Tebe i koja ne prestaje, hvalom cije
se trajanje ne prekida i cija snaga ne icezava.

Mi ne znamo zbilju velicine Tvoje, osim to znamo da si Ti zaista Vjecno Zivi, Samoodrzavajuci i
Sveodrzavajuci. Ne obuzima Te ni snenost, ni san, miljenje se ne proteze do Tebe i pogled Te ne
doseze. Ti obuhvaca poglede, broji djela i cepava za kike i noge. Vidimo stvaranje Tvoje,
ushicujemo se moci Tvojom i opisujemo ga kao velicinu vlasti Tvoje. A ono stoje od nas skriveno,
do cega pogledi nai ne dosezu, umovi nai ne dopiru, te izmedju cega i nas su stavljeni zastori
nepoznatog -jo je vece.

Onome koji oslobodi srce svoje i napreze miljenje svoje da bi spoznao kako si Ti postavio
prijestolje Svoje, kako si Ti stvorio stvorove Svoje, kako si Ti postavio zrak u nebesa Svoja i
rasprostro zemlju Svoju po valima vodenim - pogled njegov ce se vratiti umoran, razum njegov
zasjenjen, ui njegove napete i misao njegova smuena.

On tvrdi, u skladu s miljenjem svojim, da se uzda u Boga. Tako mi Boga Velikog, laze. Staje s njim,
pa se to njegovo uzdanje ne razaznaje u djelu njegovu, jer se uzdanje svakog onoga koji se uzda
prepoznaje u djelu njegovu. Svako uzdanje, osim uzdanje u Boga Uzvienog - obmana je. Svaki
strah je prepoznatljiv, a samo strah od Boga dolazi uvijek iznova.

On se velikome nada od Boga, a malom se nada od ljudi. Ali on ljudima daje ono to ne daje
Gospodaru. Zato se Bogu - uzviena je hvala Njegova! - cini manje od onoga to se cini robovima
Njegovim? Da li se plai da bude u uzdanju svome u Njega lazov? Ili Ga ne smatra sreditem
uzdanja svoga?! Isto tako, ako se covjek plai nekoga od robova Njegovih, iz straha mu daje ono
to ne daje Gospodaru svome.

Tako je strah svoj od ljudi ucinio zbiljom, a strah svoj od Stvoritelja njihova ucinio odgodom
obicnom i obecanjem. Isto je s onima u cijim je ocima svijet ovaj velik i u cijem srcu je polozaj
njegov golem. On ga uzdize iznad Boga Uzvienog, pa se samo njemu priklanja i postaje mu rob.

Doista, u Poslaniku Bozijem - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - dovoljan
ti je primjer i dokaz za preziranje svijeta ovog i nedostataka njegovih pred mnotvom sramota i
zala njegovih. Jer, strane njegove bijahu ustegnute za nj, a rastrte za druge. Bio je lien dojenja
njegova i odvracan od ukrasa njegovih.

Ako hoce, navest cu ti, kao drugo, primjer Musaa - Allah ga blagoslovio i mir spustio na nj! - s
kojim je Allah govorio, kada je rekao:
"Gospodaru moj, potrebna su mi dobra koja mi sputa!"

Boga mi, on gaje molio samo za kruh svagdanji, jer je obicavao jesti bilje sa zemlje. Zelenilo bilja se
ogledalo na kozi tanahnoj trbuha njegova, u mravosti njegovoj i sicunosti miica.

Ako zeli, mogu ti navesti Davuda - Allah ga blagoslovio! - kao treci primjer. On je prenositelj
pjesama zanosnih o slavi Bozijoj i kazivatelj medu stanovnicima Dzenneta. Rukom je svojom pravio
koare od lica palme hurmonosne, a zatim bi upitao druzinu svoju: "Ko ce mi od vas pomoci da ih
prodam?" Hranio se kruhom jecmenim od novca dobivenog za koare.

Ako zeli, govorit cu ti o Isau, sinu Merjeminu - mir neka je s njima! On je koristio kamen'za jastuk
svoj, oblacio odjecu grubo izradjenu i jeo hranu sirovu. Zacin njegov bijae glad. Svjetiljka njegova u
noci bijae Mjesec. Stanita njegova zimi bijahu naprosto prostranstva zemaljska prema istoku i
prema zapadu. Plodovi njegovi i bilje mirisno bijahu samo ono to raste iz zemlje za zivotinje. Nije
imao zene da bi ga iskuavala, niti djeteta da bi ga zalostilo, niti imetka da bi ga privlacio, niti
pohlepe da bi ga ponizavala. Dvije noge njegove bijahu prenositelj njegov, a dvije ruke njegove
bijahu sluga njegov.

Zato, slijedi Vjerovjesnika svoga, cistog i krjeposnog - neka Allah blagoslovi i njega i potomke
njegove! U njemu je primjer za onoga koji se ugleda i utjeha za onoga koji utjehu trazi. A najdrazi
od ljudi Bogu jest onaj koji se ugleda na Vjerovjesnika Njegova i koji koraca stopama njegovim.
Grickao je svijet ovaj samo krajiccima zuba svojih i nije mu uputio nijedan pogled potpun. Od svih
ljudi na svijetu bijae najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je ovaj bio ponudjen, ali ga odbi
prihvatiti. Kada bi doznao da Allah Uzvieni neto mrzi i on bi to mrzio, da Allah neto drzi niskim i
on bi to drzao niskim, da Allah neto drzi malim i on bi to drzao malim. Ako volimo ono to Allah i
Poslanik Njegov mrze i smatramo velikim ono to Allah i Poslanik Njegov smatraju malim, to je
dovoljno odjeljivanje od Boga i krenje zapovijedi Njegovih.

Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! -obicavao je jesti na zemlji i
sjediti poput roba. On rukom svojom popravljae sandale svoje, krpae odjecu svoju, jahae
magare neosedlano i obicavae staviti nekog iza sebe. Jednom je ugledao zavjesu s likovima na
vratima sobe svoje pa je rekao jednoj od zena svojih: "Makni mije ispred ociju jer, zaista, kada je
gledam, sjecam se svijeta ovoga i primamljivih ukrasa njegovih." Tako je odvratio srce svoje od
svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u misli svojoj. Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu
pred ocima, tako da ne bi uzimao od njih odjecu raskonu, da ne bi smatrao svijet ovaj mjestom
boravljenja trajnog i da ne bi gajio nadu da ce u njemu stalno ostati. Zato ga je odstranio iz misli
svoje, udaljio iz srca svoga i sklonio od pogleda svoga. Tako, kada neko neto mrzi, mrzi gledanje i
spominjanje toga pred sobom.

Doista, postoji u Poslanika Bozijeg - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - sve to ce vas
obavijestiti o stranama loim svijeta ovoga i nedostacima njegovim, daje gladovao zajedno s
najblizim drugovima svojim, a ukrasi svijeta ovog - i pored velike blizine njegove s njima - ostajahu
daleko od njega. A sada neka svako razmotri razumom svojim je li Allah time pocastio
Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i potomke njegove! - ili ga je ponizio. Ako kaze
da gaje Allah ponizio, on - Boga mi Velikoga! - laze. A ako kaze da ga je Allah pocastio, onda neka
zna daje Allah druge ponizio razastrijevi im svijet ovaj, a udaljivi ga od onoga koji Mu je bio
najblizi od ljudi svih.

Zato, neka onaj koji se ugleda na Poslanika Njegova, koraca stopama njegovim i ulazi kroz ulaz
njegov. Inace se nece zatititi od propasti. Zaista je Allah ucinio Muhammeda - neka Allah
blagoslovi njega i potomke njegove! - znakom casa Posljednjeg, donositeljem vijesti radosnih o
Dzennetu i opominjateljem o odmazdi. On je gladan napustio svijet ovaj, ali je siguran uao u
buduci. Nije polagao jedan kamen na drugi sve dok nije otiao putem svojim i odazvao se
pozivatelju Gospodara svoga. Kako je velik blagoslov Boziji kada nam je podario njega kao
prethodnika kojeg slijedimo i predvodnika za kojim u stopu koracamo.

Boga mi, stavio sam toliko zakrpe na vuneni haljetak svoj da se sada stidim krpaca njegova. Neko
mi je rekao: "Zar ga ne bi skinuo?!" A ja sam rekao: "Makni se od mene." Kada svane, ljudi hvale
putovanje nocno.

GOVOR 160.
Poslanje Vjerovjesnika Casnog Izvlacenje pouke iz svijeta ovoga

On je poslao Poslanika sa svjetlocu blistavom, dokazom jasnim, putem otvorenim i Knjigom koja
vodi. Porodica njegova je porodica najbolja, a rodoslovno stablo njegovo je rodoslovno stablo
najplemenitije; grane stabla tog su skladne, a plodovi njegovi nadohvat za ubiranje. Mekka je
rodno mjesto njegovo, a Tajba mjesto iseljenja, odakle se spomen njegov vinuo visoko, a glas
raprostro nadaleko i nairoko.

On gaje poslao s dokazom dovoljnim, s govorom i pozivom uvjerljivim koji ureduje. On je preko
njega pokazao zakone koji bijahu nepoznati, unitio novotarije koje bijahu uvedene i do u tancine
objasnio propise. Zato, ko god slijedi vjeru drugu osim islama, nesreca je njegova izvjesna, veza
njegova bit ce pokidana, udes njegov bit ce golem, a kraj njegov bit ce zalost duga i kazna silna.

Pouzdajem se u Boga, pouzdanjem obracanja Njemu, i molim Ga da me uputi na put koji vodi
Dzennetu Njegovom i dovodi mjestu zadovoljstva Njegova. Oporucujem vam, o robovi Boziji, da
budete svjesni Boga i da Mu se pokoravate, jer je to izbavljenje sjutra i oslobodjenje zauvijek. On
vas je osvjecivao i cinio je to posve temeljito. On vas je poticao i cinio je to posve cjelovito. On
vam je opisao svijet ovaj, odvajanje, zalazenje i prelazenje njegovo. Prema tome, drzite se podalje
od onoga to vas privlaci u njemu, zato to ce vas pratiti veoma malo onog iz njega. Ova je kuca
najbliza nezadovoljstvu Bozijem i najdalja od zadovoljstva Bozijeg.

Zato, odvratite poglede, o robovi Boziji, od briga i poslova njegovih, buduci da ste uvjereni u
rastavljanje od njega i promjenu stanja njegovih.

Budite oprezni prema njemu poput onoga koji se istinski boji i poput naprezatelja koji se silno
trudi. Izvucite pouku iz onoga to ste vidjeli po mjestima stradanja pokoljenja prije vas. Mjesta
sastava njihova su postepeno nestala, oci i ui njihove icezle, casti njihove i ugledi proli, a radosti
njihove i uzici istekli. Blizina djece njihove zamijenjena je udaljenocu njihovom, a druzenje
supruznika rastankom njihovim. Oni se medjusobno ne hvaliu, niti radjaju, niti posjecuju, niti zive
kao susjedi.

Zato, budite oprezni, o robovi Boziji, oprezom onoga koji vlada sobom, koji obuzdava strasti svoje i
koji prosudjuje razumom svojim. To je zaista ocigledno, zastava je postavljena, staza je ravna, a put
je prav.

GOVOR 161.
Jedan od drugova Zapovjednika vjernih upitao ga je: "Kako su vas ljudi vazi odbili od polozaja tog,
iako vi imate pravo najvece na njega?" Na to je on u odgovoru rekao:

O brate iz Benu Eseda! Kolan tvoj je popustio, a stavio si ga na nacin krivi. Ali, ti ima srodstvo po
zenidbi, a takodjer i pravo da pita. I buduci da si pitao, znaj! to se tice nasilja nad nama u tome,
iako smo najvii u pogledu potomstva i najjaci po srodstvu s Poslanikom Bozijim - neka je blagoslov
Boziji na nj i na potomke njegove! - bijae to cin sebican nad kojim su srca ljudi nekih bila
pohlepna, dok su srca drugih bila u tome darezljiva. Presuditelj je Allah i Njemu je povratak na
Danu sudnjem.
A sad, pusti tu pricu o haranju o kojoj povika svuda kruzi.

Dodji i pogledaj slucaj sina Ebu Sufjanova. Vrijeme je ucinilo da se smijem, nakon stoje njega
prisililo da place. Nema cudjenja, Boga mi! To je ono to nadmauje cudo svako i to povecava
nepravdu! Ti ljudi su pokuali ugasiti plamen Boziji na svjetiljci Njegovoj i zatvoriti izvor Njegov na
vrelu Njegovom. Oni su izmedju mene i sebe izmijeali vodu koja izaziva zarazu. Ako nevolje
iskuenja budu otklonjene od nas i od njih, povest cu ih smjerom istine. A ako bude drukcije, pa ne
izgaraj od zalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve to oni rade.

GOVOR 162.
Svojstva Boga Allah, Stvoritelj iz niceg Dio govora istog o stvaranju covjeka i usmjeravanju prema
potrebama zivotnim

Neka je hvala Bogu, Stvoritelju ljudi, Rasprostiratelju zemlje, Onome Koji je ucinio da rijeke teku i
Onome Koji je dao da bilje raste po uzvisinama. Prvina Njegova nema pocetka nikakvog, niti
vjecnost Njegova ima kraja ikakva. On je Prvi i oduvijek. On je trajan bez roka. Cela se klanjaju pred
Njim i usne iskazuju jednocu Njegovu. On je odredio granice stvari u doba kada ih je On stvorio,
tako da one ne budu slicne Njemu.

Zamiljanja Ga ne mogu naslutiti unutar granica kretanja udova i osjetila. Njemu se ne kaze "kada",
niti Mu se odredjuje kraj vremenski sa "do". On je vidljiv, ali se ne moze reci "iz cega". On je
skriven, ali se ne moze reci "u cemu". On nije tijelo da bi nestalo, niti je pokriven da bi bio sadrzan
unutar. On nije blizu stvari na nacin da ih dotice, niti je udaljen od njih na nacin daje odijeljen.

Njemu nije skriveno usmjeravanje pogleda robova Njegovih, niti ponavljanje rijeci, niti pogled
letimican na brezuljke, niti pruzanje koraka u noci mrkloj ili u tmini dubokoj, na to Mjesec sjajni
upravlja svjetlo svoje i Sunce blistavo stize u bdijenju svome, zalazeci i izlazeci s vrtnjom vremena i
mijena, te s priblizavanjem nadolazece noci ili s nestajanjem dana koji umice.

On prethodi krajnosti svakoj i granici i racunanju i brojanju svakom. On je visoko iznad onoga to
Mu pripisuju oni koji Ga ogranicavaju svojstvima mjera, krajevima mjesta, nastanjivanjem u
kucama i boravljenjem u mjestima, jer se ogranicavanje odnosi na stvorove Njegove i moze se
pripisati samo drugome mimo Njega.

On stvari nije stvorio iz pocela vjecitih, niti po uvijek postojecim uzorima, nego je On stvorio ono
to je stvorio, te mu onda granice ustvrdio. On je oblikovao ono stoje oblikovao i oblik mu najljepi
dodijelio. Nita Mu se ne moze ne pokoravati, ali pokoravanje svega nije Mu ni od kakve koristi.
Znanje Njegovo o mrtvima, koji su otili, isto je kao i znanje Njegovo o zivima, koji jo postoje.
Znanje Njegovo o onome to je u nebesima najviim jeste poput znanja Njegova o onome to je u
podzemljima najnizim.

O stvore stvaranja pravilnog, koji si zacet i cuvan u tminama materica s mnotvom zastora!
Proizveden si iz biti zemlje i polozen si na mjesto pouzdano do odredbe poznate i roka odredjenog.
Ti se obicava pomicati u utrobi majke svoje kao zametak, a niti odgovara na molbu, niti cuje
poziv.

Onda si izvucen iz prebivalita svoga u boravite koje nisi vidio, a nisi poznavao ni nacine koricenja
njegova. Ko je taj koji te je uputio na sisanje hrane iz grudi majke tvoje i upoznao te, kada je
potreba, o mjestima trazenja i htijenja tvoga? Daleko od toga! Zaista, onaj ko je nemocan shvatiti
svojstva onoga s oblikom i udovima jo je nemocniji shvatiti svojstva Stvoritelja i jo je dalje od
toga da Ga shvati pomocu granica onoga to je stvoreno.

GOVOR 163.
Kad su ljudi doli Zapovjedniku vjernih kao izaslanstvo i pozalili mu se onim to su mogli reci protiv
Osmana i zatrazili od njega da se zalozi u Osmana u korist njihovu, te da ga prekori radi njih, on je
otiao da ga susretne, pa je rekao:

Ljudi su iza mene i odredili su me izaslanikom izmedju tebe i njih. Ali, Boga mi, ne znam ta da ti
kazem. Ne znam nita to ne zna, niti te mogu uputiti bilo cemu cega nisi svjestan. Ti, doista, zna
ono to mi znamo. Nismo doznali nita prije tebe da bismo te izvijestili o tome, niti smo ta doznali
sami tako da bismo ti to prenijeli. Vidio si kao to smo i mi vidjeli i cuo si kao to smo i mi culi.
Drugovao si s Poslanikom Bozijim - neka su mir i blagoslovi Boziji na nj i na njegove! - kao to smo i
mi drugovali. Sin Ebu Kuhafe i sin Hattabov nisu bili vie nego ti duzni da se postupa u skladu s
istinom, buduci da si po rodbinskoj vezi blizi Poslaniku Bozijem - neka su mir i blagoslovi Boziji na nj
i na potomstvo njegovo! - od njih obojice i postigao si vezom zenidbenom uzajamnost s njim koju
njih dvojica nisu postigli.

Onda, Boga, Boga se cuvaj u pogledu sebe! Boga mi, tebe zaista ne treba navesti da vidi neto
spram cega si bio slijep, niti te pouciti necemu to nisi znao. Putevi su doista cisti, a zastave vjere
podignute. Znaj da je najbolji rob Boziji pred Bogom pravedni voda koji je upucen te upucuje, koji
odrzava poznati Sunnet i iskorjenjuje nepoznatu novotariju. Pravci su doista jasni i imaju znakove,
a novotarije su zaista prepoznatljive i imaju obiljezja. Zaista, najgori Covjek pred Bogom je
tlaciteljski voda, koji je skrenuo s Puta pravog i preko kojeg skrecu drugi. On unitava Sunnet
prihvaceni, a ozivljava novotariju naputenu. Cuo sam doista kako Poslanik Boziji - mir i blagoslovi
Boziji neka su na nj i na njegove! - kaze: "Na Danu sudnjem bit ce priveden tlaciteljski voda bez
ikoga da mu pomogne ili da ga pravda, pa ce potom biti bacen u Dzehennem, gdje ce biti okretan
kao stoje mlin okretan, pa onda za dno njegovo privezan."

Zaklinjem te Bogom da ne bude onaj vodja zajednice ove koji ce biti ubijen, buduci daje receno:
"Jedan vodja zajednice ove bit ce ubijen, nakon cega ce se ubijanje i ratovanje za njih rastvoriti sve
do Dana sudnjeg, te ce on zamrsiti veze njihove i proiriti nevolje medu njima. Zato, oni nece
razdvajati istinu od neistine. Ljuljat ce se poput vala i posve ce biti zavedeni." Zato ne budi nipoto
zivotinja tovarna Mervanu tako da te on moze potezati kuda god hoce i pored ocite starosti tvoje i
poodmaklosti zivota tvog.

Osman - neka je Allah zadovoljan njime! - rece mu: "Govori ljudima da mi daju vremena sve dok ne
otklonim zloupotrebe iz prituzbi njihovih."
Na to je Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - odgovorio:

to se tice Medine, ne postoji pitanje vremena. to se tice podrucja udaljenih, rok je dok naredba
tvoja stigne tamo.

GOVOR 164.
Koji opisuje zacudno stvaranje pauna., O cudesnom stvaranju ptica., O paunu., Uzvienost
Stvoritelja u stvaranju velikog i malog., Dio govora istog koji opisuje Dzennet

On je dao stvorove cudesne, zive i nezive, nepokretne i pokretne. On je postavio tako dokaze jasne
za tankocutnu stvaralacku moc Njegovu i snagu silnu da se umovi klanjaju pred Njim, priznajuci Ga
i potpuno Mu se predajuci. Dokazi jednoce Njegove udaraju o ui nae. On je stvorio ptice oblika
raznih, koje zive u rupama zemlje, u pukotinama tjesnaca visokih i na vrhovima planina. One imaju
krila razlicita i odlike razne. Vodi ih uzda Vlasti. Mau krilima svojim u prostranstvu neba irokog i
ozracja otvorenog. On ih izvodi, nakon to ih nije bilo, u cudnovate oblike vidljive, te ih sastavlja
vezovima i kostima pokrivenim mesom. Nekim od njih On ne doputa da slobodno lete nebom jer
tijela su im teka, te im omogucuje da se koriste krilima svojim samo blisko uz zemlju. On ih je
uredio u bojama raznim tankocutnom snagom Svojom i stvaralackom moci izuzetnom. Medu njima
ima onih koje su obojene u jednom preljevu i nemaju preljev drugi osim toga jednog kojim su
obojene. Postoje druge koje su obojene jednom bojom i imaju ogrlicu od boje drukcije od one
kojom su obojene.

Medju njima u stvaranju Njegovu najzacudniji je paun, kojeg je On stvorio u srazmjerama

najskladnijim, rasporedio boje njegove u rasporedu najboljem, s krilima ciji su krajevi medjusobno
povezani u cjelinu i ciji je rep dug. Kada krene prema zenki svojoj, rairi sklopljeni rep svoj i okrene
ga tako da pruzi sjenku nad glavom njegovom kao da je jedro ladje to ga mornar zateze. Uznosi se
bojama svojim i epuri pokretima svojim. Pari se poput pijetlova. Skace radi oplodnje zarom
krjepkih muzjaka pomamnih u vrijeme borbe.

Sve ovo ti govorim na osnovi promatranja, za razliku od onoga koji pripovijeda na osnovi uporita
slaba, kao stoje, na primjer, vjerovanje ljudi nekih da on oplodjuje zenku suzom koja istece iz oka
njegova, te kada se zaustavi na rubovima kapaka ocnih, zenka je proguta i tako leze jaja, a ne
oplodjenjem muzjackim, to je drukcije od toga pomocu suze potekle. Cak ako i tako kazu, to nije
cudnije od medjusobnog hranjenja gavranova. Mogao bi zamisliti perje njegovo poput pruca
izradjenog od srebrenih i sjajnih kruznica pera suncolikih, koja se uzdizu poput zlata cista i komada
smaragda zelenog. Ako ih usporedi s bilo cim to raste iz zemlje, rekao bi da je to kita cvijeca
skupljanog tokom proljeca svakog. Usporedi li ih s tkaninama, ona bi bila poput odjece oslikane ili
ushicujuceg sukna arenog iz Jemena. Ako ih usporedi s nakitom, ona bi bila poput dragulja boja
razlicitih, srebrom okovanih.

On hoda s uznositocu i oholocu; izbacuje rastvoreni rep svoj i krila i grohotom se smije,
ushicujuci se ljepotom odjece svoje i preljevima ogrlice svoje od dragulja. Ali kada spusti pogled na
noge svoje, bolno krikne glasom koji se teko moze razlikovati od zova njegova u pomoc; tako
potvrdjuje jad svoj zbiljski, jer su mu noge tanke poput nogu hindu-perzijanskih rasplodnki
pijetlova krizanaca. Na kraju koljenice njegove bodlja je tanka, a na mjestu krijeste njegove cuba je
od zelena perja iarana. Vrat mu zapocinje oblicjem pehara koji doseze sve do trbuha, Boja mu je
slicna boji tvari jemenske za bojenje kose ili tkanini svilenoj slavljenoj po ogledalu sjajnom, koje
izgleda prekrito velom crnim, ali pricinja se daje, uslijed sjaja izuzetnog i svjetlucanja jakog, bujna
zelena boja pomijeana s njim. Uzduz otvora uiju njegovih postoji linija sjajne blistave boje
tratincice, poput tankog vrka pera; ta bjelina ija na podlozi crnoj. Teko da postoji preljev i jedan
iz kojega nije uzeto malo, te nadalje pospjeeno pravilnim glacanjem, usjajivanjem, svilenkastim
sjajasanjem i svjetlucanjem. Zato je on poput cvijeca rasprena koje nije dospjelo uslijed kia
proljeca ili sunca ljeta.

Gubi takodjer pera svoja i presvlaci odjecu svoju. Sva otpadnu i ponovno izrastu. Otpadnu s
batrljica pernih, slicno otpadanju lica s grancica, i onda se ponovno zapocinju sastavljati i rastu sve
dok se ne povrate u stanje koje je postojalo prije otpadanja njihova. Boje nove se ne razlikuju od
ranijih, niti se boja i jedna javlja na drugom nekom do na mjestu svome. Ako pazljivo promatra
jednu od dlacica na batrljici pernoj, cinit ce ti se boje ruze crvene, potom smaragdnozelena a
ponekad zlatnozuta.

Moze li ikada otrina razuma opisati stvora takvog, ili sposobnost miljenja, ili kazivanje
opisivatelja uspjeti to izreci!? Cak i najmanji dijelovi njegovi cine se nemogucim za dosezanje u
zamiljanju ili iskazivanju u opisivanju. Neka je uzvien Onaj Koji je ucinio nemocnim razume da
opiu stvora tog kojeg je On jasno stavio pred oci i kojeg one vide ogranicenog, oblikovanog,
uredjenog i obojenog. On je takodjer ucinio jezike nemocnim da ukratko opiu svojstva njegova i
da nairoko iznesu hvalu njegovu.

Uzvien je Onaj Koji je dodijelio noge mravima i muicama sicunim, a takodjer i onima iznad njih,
zmijama i slonovima. On je obavezao Sebe da se ni jedno oblicje u koje On udahnjuje duu nece
pomaci a da smrt nece biti obecano mjesto njegovo i propadanje konacni svretak njegov.

Spusti li pogled srca svog na ono to ti je opisano o Dzennetu, dua ce ti osjecati odvratnost
prema ljepotama koje su date na svijetu ovome, naime prema strastima svojim, uzicima i
ljepotama prizora njegovih. I ushitit ce se milju u umu drveca, ciji su korijeni skriveni u
humkama mousa na obalama rijeka njegovih, i privlacnocu grozdova bisera cistih na grancicama i
granama stabala tih, i pojavljivanjem voca razlicita ispod pokrivki lica njihova. Ono se moze lahko
brati, kao da se sputa po zelji beraca svojih. Med cisti i vina prevrela bit ce nudjeni onima koji su
se smjestili dolje u dvoritima dvoraca njegovih.

To su ljudi koje je cast uvijek slijedila sve dok se nisu nastanili u kuci boravka vjecnog, te su dobili
smirenje od hoda na putu. O sluatelju, ako srce svoje zaokupi u napredovanju prema tim
prizorima ushicujucim koji ce navaliti prema tebi, dua ce ti se onda doista vinuti u ceznji za njima i
bit ce pripravan traziti drutvo onih u grobovima, iz stopa ovih, iz prisutnosti moje, i pozurit ce
prema njima. Neka Allah Milocu Svojom uvrsti i nas i vas medu one koji srcima svoj im radino
ustrajavaju radi prebivalita dobrih!

GOVOR 165.
Savjet o uvazavanju uctivosti i ljubaznosti te o uskracivanju i iskazivanju istog., Dio govora istog o
samovlacu i tlacenju Umejja i usudu njihovom., Uzrok tlacenja

Mladji neka se ugleda na starijega medu vama, a neka stariji bude samilostan prema mladjem
medu vama. Ne budite poput onih ljudi surovih iz razdoblja neznanja koji se nisu naprezali u
dosezanju Istine, niti koristili razume svoje naspram Boga. Oni su poput razbijanja jaja u gnijezdu
ptice najopasnije, buduci da razbijanje njihovo izgleda loim, mada bi njihovo cuvanje netaknutim
znacilo izvodjenje ptica opasnih.
Oni ce se podijeliti poslije jedinstva svoga i raspriti iz sredita svoga. Neki od njih utaknut ce se u
granu i svijati se kao to se grana svija, sve dok ih Allah Uzvieni ne sakupi zajedno radi dana koji ce
biti najgori za Umejje, upravo kao to se raspreni komadici oblaka sakupljaju ujesen. Allah ce ih
ujediniti. A onda ce ih On sabrati u skup gust poput gustoce oblaka. Zatim ce On otvoriti kapije za
njih, pa ce oni poteci iz polazita svojih poput bujice Dva vrta, od koje ne ostaju citave ni hridi
visoke, ni brezuljci mali, a tok njezin ne bi se mogao odvratiti ni planinama cvrstim, ni uzvisinama.
Allah ce ih raspriti po nizinama dolina. Onda ce uciniti da teku poput potoka diljem zemlje, i preko
njih On ce udesiti oduzimanja prava jednih ljudi pomocu drugih i ucinit ce da jedni ljudi borave u
kucama drugih. Boga mi, sav polozaj njihov i tovanje zasigurno ce se istopiti kao to se maslo
istopi na vatri.

O ljudi, da niste izbjegavali podupiranje istine i da niste osjecali slabost od satiranja nepravde,
onda se onaj koji vam nije odgovarao ne bi usmjerio na vas, a onaj koji vas je savladao ne bi vas
mogao nadjacati. Ali, lutali ste po bespucima, poput sinova Israilovih. Kunem se zivotom svojim da
ce se poslije mene zasigurno uvecati nevolje vae nekoliko puta, jer cete zabaciti istinu iza leda
svojih, raskinuti vezu svoju s bliskima i uspostaviti veze s dalekima. Znajte da ce vas, ako budete
slijedili onoga koji vas poziva, on voditi Putem Poslanikovim, te cete onda biti potedjeni tekoca
zavodjenja i odbacit cete teret satiruci s leda svojih.

GOVOR 166.
Na pocetku hilafeta njegova Ispunjavanje prava i obaveza i savjet da se bude svjesno Boga u svemu

Allah Uzvieni je doista spustio Knjigu Upute, u kojoj je On objasnio dobro i zlo. Zato prihvatite
stazu dobra - bit cete na Putu pravom; i drzite se daleko od smjera zla - bit cete pravedni. Obaveze,
obaveze! Ispunjavajte ih radi Boga i one ce vas odvesti u Dzennet. Allah je zaista ucinio
nedoputenim ono to nije nepoznato, a ucinio dozvoljenim ono stoje bez manjkavosti. On je
svetost muslimana uzdigao iznad svih svetosti ostalih. On je prava muslimana vezao na mjestima
njihovim za odanost i vjeru u Jednocu. Prema tome, musliman je onaj od cijeg su jezika i ruku mirni
muslimani, izuzev ako je u pitanju Istina. Zato, nije doputeno uznemiravati muslimana, osim kada
je to obavezno.

Pozurite najobicnijem, to je neobicno pojedincu svakom. To je smrt. Doista, ljudi su pred vama
dok vas Cas goni straga. Olakajte sebe -sustignut cete. Posljednjeg od vas sacekat ce prvi va.
Budite svjesni Boga u pogledu robova Njegovih i krajeva Njegovih, jer ste vi doista odgovorni cak i
za predjele i zivotinje. Pokoravajte se Bogu i ne suprotstavljajte Mu se. Kada vidite dobro,
prihvatite ga. A kada vidite zlo, izbjegnite ga.

GOVOR 167.
Nakon polaganja zakletve na odanost Zapovjedniku Vjernih Neki drugovi Poslanikovi su rekli:
"Trebalo bi kazniti ljude koji su napali Osmana!" Na to je on - mir neka je na nj! - odgovorio:

O braco moja! Nije da ne znam ono to vi znate. Ali kako mogu imati snage za to dok su oni koji su
ga napali na vrhuncu moci svoje?! Oni imaju nadmoc nad nama, a ne mi nad njima. Oni su sad na
polozaju da se cak i robovi vai podizu s njima, a pridruzuju im se i Arapi - beduini. Oni su sada
medu vama i zlostavljaju vas onako kako hoce. Vidite li ikakva nacina da bi se moglo uciniti to
cemu smjerate?

Taj se zahtjev doista osniva na neznanju. A ti ljudi imaju potporu iza sebe. Kada se postavi to
pitanje, ljudi ce doista gledati na nj razlicito. Jedna ce skupina misliti kao vi, ali druga nece misliti
kao to vi mislite. A postojat ce jo skupina jedna, koja nece misliti ni tako, ni onako. Budite strpljivi
dok se svijet ne smiri i srca ne umire, tako da bi se mogla lahko dosezati prava ljudska. Budite
sigurni od mene i razmotrite to vam dadoh. Ne cinite nita to vam unitava snagu, slabi cvrstinu,
te uzrokuje klonulost i sramotu. Upravljat cu tim pitanjem koliko god mogu, ali ako budem smatrao
nuznim - konacni lijek, dakako, bit ce zigosanje gvozdem vrelim.

GOVOR 168.
Kada su ljudi oko deve krenuli prema Basri, Zapovjednik vjernih je rekao

Nema sumnje da je Allah spremio Poslanika kao uputu s Knjigom rjecitom i zapovijedi postojanom.
Niko nece biti uniten njome, osim ako sam sebe ne uniti. Doista, samo novotarije sumnjive
uzrokuju propast, osim ako Allah sacuva od njih. Zatita poslova vaih u vlasti je Bozijoj. Iskazujte
Mu, zato, pokornost takvu koja ne zavrjedjuje prijekor, niti je neiskrena. Boga mi, morate raditi
tako, inace ce vam Allah oduzeti moc islama i nikada vam je nece vratiti poslije toga, dok ce je
darovati drugima.

Doista, ti su ljudi slozni u odbojnosti prema vlasti mojoj. Ustrajat cu sve dok ne opazim neslogu
medu vama; jer ako oni uspiju, i pored neosno-vanosti gledita njihova, cijeli poredak muslimana
bit ce razoren. Oni zude za svijetom ovim uslijed ljubomore prema onom kojem gaje Allah
darovao. Tako kane stvari vratiti unatrag, dok je obaveza naa, radi vas, postupati u skladu s
Knjigom Boga Uzvienog i zivotnim putem Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i
na potomstvo njegovo! - i ostati vjerni pravima Njegovim i ozivljavanju Sunneta njegova.

GOVOR 169.
Kada se Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - priblizio Basri, Arap neki mu izadje u susret pa
rece kako gaje poslala skupina ljudi iz Basre da u ime njihovo zatrazi od njega stav o ljudima oko
deve kako bi nestala sumnja iz srca njihova. On - mir neka je na nj! - iznese stav svoj o njima, na
osnovi cega se taj Arap uvjeri daje Zapovjednik vjernih u pravu. I potom mu rece: "Zakuni se na
vjernost!" Ali mu ovaj odgovori: "Ja sam samo izaslanik jedne skupine ljudi i ne mogu uraditi nita
sve dok im se ne vratim." Na to mu on - mir neka je na nj! - rece:

Zamisli da su te oni, koji su iza tebe, poslali kao prethodnika da bi za njih potrazio podrucje
natapano kiom, pa im se ti vratio i obavijestio ih o ispai i vodi, ali se nisu slozili s tobom, pa su
otili prema sunom i nerodnom zemljitu. ta bi ti onda ucinio?

On odgovori: "Napustio bih ih i krenuo prema ispai i vodi."

Onda Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - rece: "Zato, ispruzi ruku svoju!"

Taj Covjek je poslije rekao: "Boga mi, nisam se mogao ustegnuti nakon to mije pruzen dokaz ovaj,
vec se njemu - mir neka je na nj! - zakleh na vjernost."

Taj covjek bijae poznat pod imenom Kulejb el-Dzermi.

GOVOR 170.
Izrecen kada je Zapovjednik vjernih - mir neka je s njim! - donio odluku o borbi izravnoj s
neprijateljima na Siffinu

Boze moj!
Gospodaru svoda uzdignutog i nebesa ovjeenih, koja si Ti ucinio zaklonom noci i dana, putanjom
Sunca i Mjeseca i stazom zvijezda koje kruze, radi nastanjivanja njihova stvorio si skupinu meleka
Tvojih koji se nikad ne umaraju od sluzenja Tebi.

O Gospodaru Zemlje ove, koju si Ti ucinio prebivalitem za ljude, mjestom kretanja kukaca i
Zivotinja i bezbroj drugih stvorova vidljivih i nevidljivih!

O Gospodaru planina cvrstih, koje si Ti ucinio klinovima za Zemlju i pribjezitem ljudi!

Ako nam Ti da pobjedu nad neprijateljem naim, sacuvaj nas od nasilja i obdrzi u Istini. Ali, ako
njima da pobjedu nad nama, onda nam daruj da budemo oni koji zivotima svojim svjedoce Istinu i
sacuvaj nas od zablude.

Gdje su oni koji tite cast i osobe one koje tuju sebe, koje tite uglednike u doba nevolja?!

Sramota je za vama, dok je Dzennet ispred vas.

GOVOR 171.
O povjerenstvu savjetodavnom i Bici oko deve Dio govora istog O povjerenstvu savjetodavnom
nakon smrti Omera ibn cl-Iiattaba Dio govora istog koji opisuje ljude oko deve

Neka je hvala Bogu od Cijeg pogleda jedno nebo ne skriva drugo, niti jedna zemlja drugu.

Neko mi rece: "Ti si, uistinu, o sine Ebu Taliba, zeljan ovog." Na to mu rekoh: "Zapravo, Boga mi, vi
ste pohlepniji, iako ste udaljeniji, a ja sam i prilicniji i blizi. Zahtijevam to kao svoje pravo, dok se vi
umecete izmedju mene i toga i odvracate mi lice od toga." Kad kucnuh dokazom na ui njegove
medju mnotvom onih prisutnih, on se trznu kao da je omamljen i ne znade kakav odgovor da mi
da o tome.

Boze moj, trazim pomoc Tvoju protiv Kureja i onih koji im pomazu, jer su oni doista raskinuli
rodbinske veze moje, porekli visoki polozaj moj i ujedinili se u suprotstavljanju meni u tome stoje
pravo moje, pa su onda rekli: "Zakonito je da to uzme i zakonito je da to ostavi."

Oni su izili vukuci zenu Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! -
upravo kao to vuku robinju radi prodaje, uputivi se s njom prema Basri. Njih dvojica su zatvorili
zene svoje u kuce svoje, ali su zenu Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke
njegove! - pokazali i sebi i drugima u vojsci, u kojoj nije bilo covjeka ni jednog a da mi nije iskazao
pokornost svoju i sasvim posluno mi se zakleo na vjernost, dobrovoljno i bez prisile ikakve.

Doli su namjesniku mome u Basri i cuvarima riznice muslimana i drugim stanovnicima njezinim, pa
ih poubijali tako to su neke stavili u zatvor, u kojemu su pomrli, dok su druge poubijali na
prijevaru. Boga mi, cak da su namjerno ubili jednog jedinog covjeka medu muslimanima koji je bio
bez krivice ikakve, za mene bi bilo zakonito pobiti svu tu vojsku, buduci da su bili prisutni u tome,
ali nisu izrazili neslaganje s tim, niti to sprijecili jezikom ili rukom, a da i ne govorim da su oni zaista
pobili medu muslimanima onoliko ljudi koliko ih je bilo kada su nastupili prema njima.

GOVOR 172.
O udovoljavanju preduvjeta za hilafet Nuznost razboritosti u borbi protiv muslimana Ponaanje
svijeta ovog spram pristaa njegovih
On je povjerenik objave Bozije, pecat poslanika Njegovih, donositelj vijesti radosne o Milosti
Njegovoj i opominjatelj o kazni Njegovoj.

O ljudi, najprilicniji od ljudi svih za to jest onaj koji je najsposobniji od njih da ga odrzava i onaj koji
najbolje zna naredbe Bozije o njemu. Ako je zlobu ikakvu izazvao raznositelj zlobe, bit ce pozvan da
se pokaje. Ako odbije, bit ce napadnut. Zivota mi, da pitanje vodstva nije trebalo biti odluceno sve
dok svi ljudi nisu prisutni, onda ne bi bilo slucaja takvog. Ali, oni koji su se slozili o njemu nametnuli
su odluku onima koji su bili odsutni u toj mjeri da onaj koji je bio prisutan nije mogao biti miljenja
drugog, a onaj koji je bio odsutan nije mogao birati.

Znajte, zaista se borim protiv dvojice -jednoga koji tvrdi da mu pripada ono to nije njegovo i
drugoga koji zanemaruje to mu je obavezno.

Savjetujem vam da budete svjesni Boga, jer je to savjet najbolji to ga ljudi daju jedni drugima; to
je najbolje u Boga po posljedicama svojim. Otvorena su vrata rata izmedju vas i drugih sljedbenika
usmjerenosti ove. A zastavu ce ovu nositi samo onaj koji je covjek uvida, ustrajnosti i znanja
polozaja Istine. Zato, napredujte prema onome to vam je odredjeno i zaustavite se kod onoga to
vam je zabranjeno. Ne pozurujte ni u cemu, sve dok vam to ne postane jasno. Jer u slucaju bilo
cega to vam se ne dopada imamo pravo to izmijeniti.

Znajte da doista svijet ovaj, za kojim ste poceli ceznuti i za koji se zanimate, koji vas ponekad
gnjevi, a ponekad raduje, nije stalno prebivalite vae, niti mjesto boravka vaeg za koje ste
stvoreni, niti ono kojem ste pozvani. Znajte da vam on doista nije vjecan, niti cete vi u njemu
vjecno ostati. Ako vas ita iz svijeta ovog zavodi, zla vas njegova takodjer opominju. Zato, ostavite
ono to vas na njemu zavodi radi onoga to vas na njemu opominje i ono to vas na njemu privlaci
radi onoga to vas na njemu zastrauje. I pozurite dok ste na njemu prema kuci kojoj ste pozvani,
te odvratite srca svoja od njega. Neka se nipoto niko od vas ne jada poput robinje koja jadikuje za
onim to joj je oduzeto. Trazite savrenost blagodati Bozije nad vama ustrajavajuci u pokornosti
Bogu i cuvajuci ono to je On trazio od vas da cuvate u vezi s Knjigom Njegovom.'

Znajte da vam gubitak icega od svijeta ovog nece nakoditi ako cuvate osnove vjere svoje. I znajte
da vam, nakon gubitka vjere vae, nita od svijeta ovog, za cim marite, nece koristiti. Neka Allah
podrzi i naa i vaa srca u Istini i neka i nama i vama podari strpljenje.

GOVOR 173.
O Talhi ibn Ubejdullahu Izrecen kada je on - mir neka je na nj! - primio vijest da su Talha i Zubejr
vec krenuli prema Basri radi borbe protiv njega

to se mene tice, nikada se necu plaiti borbe ili biti uplaen udaranjem, buduci da sam postojan u
onome to mi je Gospodar moj obecao kao pomoc. Tako mi Boga, on je pozurio s izvlacenjem
sablje radi osvete krvi Osmanove samo od straha da zahtjev za krvlju Osmanovom ne bude iznesen
protiv njega, jer ljudi u tome misle na njega, te je on, zapravo, najvie uznemiren medu njima
ubojstvom njegovim. Zato je nastojao da izazove nesporazum okupljanjem snaga vojnih da bi
zamrsio veze i is-pleo sumnju.

Bogami, nije ucinio u vezi s Osmanom ni jedno od troje. Ako je sin Affanov bio nepravedan kako on
smatrae, nuzno je bilo za nj da pomogne one koji su ga ubili ili da se drzi daleko od pomagaca
njegovih. Ako je Osman bio taj kojem je nepravda ucinjena, onda je on morao biti medju onima
koji su odbijali od njega ili iznosili opravdanje njemu u korist. Ako je bio u sumnji o tim dvjema
mogucnostima, onda je bio obavezan da ga napusti i da se povuce u stranu, te da ostavi te ljude s
njim. Ali nije ucinio nijedno od to troje i istupio je s onim u cemu nema dobrog, pa izgovori njegovi
nisu prihvatljivi.

GOVOR 174.
Upozoravanje ljudi nemarnih i opseznost znanja njegova

O nemarni, ali koji necete biti zanemareni! O koji izostavljate, ali koji cete cepani biti! Staje to?!
Gledam kako se od Boga udaljujete i mimo Njega drugima tezite. Slicni ste devama koje uzgajatelj
goni prema panjaku bolecu zahvacenom i pojilitu pogubnom.

One su poput zivotinja koje su uzgajane da bi bile poklane, ali ne znaju svrhu svoju. Kada je s njima
postupano dobro, misle daje taj dan njihov zivot cijeli, a da je jedenje cilj njihov.

Tako mi Boga, kada bih htio, mogao bih svakome od vas kazati otkud je doao, gdje mora ici i sve
poslove njegove, ali se bojim da ne biste, dajuci mi prednost, zanijekali Poslanika Bozijeg -
blagoslovi Boziji neka su s njim i njegovim! Znajte, prenijet cu to odabranima koji ce ostati zaticeni
od straha toga. Tako mi Onoga Koji gaje poslao s Istinom i odabrao ga iznad stvorova ostalih, ne
govorim nita osim istine. On mije povjerio znanje o svemu tome, a takodjer o stradanju onoga koji
strada, izbavljenju onoga kojem je darovano izbavljenje i posljedicama ovog. On nije nita izostavio
to ce se zbiti glavi mojoj a da to nije stavio u uho moje i obavijestio me o tome.

O ljudi, tako mi Boga, doista vas ne poticem ni na kakvu poslunost a da sam ne prednjacim u njoj,
niti vas odvracam od bilo kojeg grijeha a da se prije vas sam od njega ne ustegnem.

GOVOR 175.
Uvjeravanje svecano Uzvicnost Kur'ana Casnog., O vjernicima i dobrim djelima njihovim i
dvolicnjacima i zlim djelima njihovim Slijedjenje Sunneta i uzdrzavanje od novotarija., Uputa iz
Kur'ana Casnog., Vrste nasilja

Okoristite se objanjenjima Bozijim, urazumite se opomenama Bozijim i prihvatite uputu Boziju, jer
vam zaista Allah, priskrbljeni em upute jasne, ne ostavlja izgovor nikakav. On vam je iznio dokaz. I
objasnio vam je koja djela On voli a koja mrzi, tako da biste slijedili jedna a izbjegli druga. Poslanik
Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - obicavae reci: "Zaista je
Dzennet opkoljen neugodnostima, dok je Dzehennem zaista okruzen strastima."

Znajte daje svaka pokornost Bogu prividno neprijatna, dok svaka neposlunost Bogu ima izgled
uzivanja. Neka se Allah smiluje covjeku koji se sustegao od strasti svoje i obuzdao zudnju due
svoje, jer doista dua ta ima daleko dosezuce ciljeve i neprestano tezi grijeenju putem strasti.

O robovi Boziji, znajte da vjernik treba biti nepovjerljiv prema dui svojoj jutra svakog i veceri
svake. Uvijek je mora koriti i zahtijevati od nje vie. Zato, budite poput onih koji su minuli prije vas i
poput onih koji idu ispred vas. Oni su napustili svijet ovaj kao putnici i preli ga onako kako je
razdaljina prijedjena.

I znajte daje Kur'an ovaj savjetnik koji ne obmanjuje, voda koji ne zavodi i kazivac koji ne laze. Niko
nece sjediti u prisutnosti Kur'ana ovog a da nece, kada se podigne odatle, biti ili s uvecanjem ili s
umanjenjem: uvecanjem u upucenosti svojoj, ili umanjenjem u zaslijepljenosti svojoj. Znajte da
doista nikome poslije Kur'ana nece trebati ita drugo, niti je iko imucan bez Kur'ana. Zato trazite
lijek njegov za bolesti svoje i trazite pomoc njegovu u nevoljama svojim, jer on uistinu sadrzi lijek
za bolesti najvece: poricanje Istine, dvolicnost, pobunu i zabludu. Obracajte se Bogu putem njega i
okrecite Mu se voleci ga. Ne molite od ljudi njime. Ne postoji nita kao stoje on cime bi se ljudi
obracali Bogu Uzvienom.

Znajte daje on zagovornik ciji ce zagovor biti prihvacen i govornik koji je posvjedocen. Za koga god
se Kur'an zauzme na Danu sudnjem, njegovo zauzimanje za nj bit ce prihvaceno. Onaj o kome
Kur'an govori zlo na Danu sudnjem, sam ce to posvjedociti. Na Danu sudnjem najavljivatelj ce
najaviti: "Pripazite! Zaista je svaki sijac usjeva u nevolji, osim sijaca Kur'ana!" Zato, budite medu
sijacima i sljedbenicima njegovim. Ucinite ga vodicem svojim prema Gospodaru svome. Trazite
savjet njegov radi sebe. Okrivite miljenja svoja ako mu nisu saglasna i smatrajte strasti svoje
varavim spram njega.

Radite! Radite! Zatim gledajte na kraj! I opet - gledajte na kraj! Ustrajte na Putu pravom! I opet -
ustrajte na Putu pravom! I potom - budite strpljivi! I opet - budite strpljivi! Budite krjeposni! I
ponovno - budite krjeposni! Zaista imate cilj krajnji, pa idite cilju svome. Doista imate znak, pa
poducite se znakom svojim. Islam ima cilj, pa idite cilju njegovom. Idite Bogu, izvravajuci ono to
vam je On ucinio obaveznim od prava Svoga i objasnio vam od zahtjeva Svojih. Ja sam svjedok
vama i na Danu sudnjem navodit cu dokaze neosporive vama u korist.

Pripazite, ono to je bilo odredjeno pojavilo se, a ono to je dosudjeno pocelo je djelovati. Zaista
vam iznosim obecanje Bozije i dokaz.

Allah Uzvieni kaze:

Onima koji govore: "Gospodar na je Allah "pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: "Ne bojte se
i ne zalostite se, i radujte seDzennetu koji vam je obecan."

Rekli ste: "Gospodar na je Allah." Pa onda se nepokolebljivo drzite Knjige Njegove, pravca
zapovijedi Njegove i putu krjeposnog u robovanju Njemu. Zatim, ne odlazite s puta tog, ne uvodite
novotarije u njega i ne okrecite se od njega, jer oni koji se udaljuju od puta toga bit ce odsjeceni od
Boga na Danu sudnjem.

Cuvajte se razaranja vrlina svojih i promjena njihovih! Ucinite da vam jezik bude jedan! Neka
covjek upravlja jezikom svojini, jer se jezik suprotstavlja vlasniku svome. Tako mi Boga, ne vidim
daje iko istinski Boga svjestan, tako da mu to koristi, sve dok ne upravlja jezikom svojim. Jezik
vjernika doista je iza srca njegovog, dok je srce dvolicnjaka iza jezika njegovog. Kada vjernik kani
neto reci, on u sebi o tome dobro promisli, pa ako je dobro - kaze, ali ako je loe - zataji. Dok
dvolicnjak kazuje sve to mu dodje na jezik, ne znajuci stoje za nj a to protiv njega.

Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - rekao je: "Nicije
vjerovanje nije ispravno sve dok mu nije srce ispravno. A srce njegovo nije ispravno sve dok ne
bude ispravan jezik njegov." Ko od vas moze urediti da susretne Boga Uzvienog u takvom stanju
da ruke njegove ne budu uprljane krvlju muslimana i imecima njihovim, a jezik njegov sacuvan od
diranja u casti njihove - neka tako uradi.

I znajte, o robovi Boziji, da vjernik zaista mora ove godine smatrati dozvoljenim ono stoje
dozvoljenim smatrao godine prethodne i da mora ove godine drzati zabranjenim ono to je
zabranjenim drzao godine prethodne. Zaista, ono to su ljudi uveli ne moze vam uciniti
dozvoljenim nita od onog to vam je zabranjeno. Jer dozvoljeno je ono stoje Allah dozvolio, a
zabranjeno je ono stoje Allah zabranio. Vi ste to vecjcuali i iskuali; poucili su vas prethodnici vai;
primjeri su vam dani i pozivani ste zbilji jasnoj. I samo se gluhi mogao ogluiti na to. I samo je slijepi
mogao to ne vidjeti.
Onaj kojem Allah ne daje da se okoristi kunjom i iskustvom nece se okoristiti drugom poukom
nikakvom. Suocit ce se s gubicima ispred sebe, tako da ce priznati ono stoje poricao, a poricati ono
stoje priznavao. Dvije su vrste ljudi: sljedbenici erijata i sljedbenici novotarija, kojima Allah
Uzvieni nije dao nikakav znak jasan pomocu Sunneta, niti svjetlo dokaza.

Allah Uzvieni uistinu nije poducavao nikoga nicim to je slicno Kur'anu ovome, jer je on cvrsto uze
Bozije i pouzdano sredstvo Njegovo. U njemu su cvjetanja srca i izvori znanja. Za srce nema sjaja
drugog osim Kur'ana, iako su minuli oni koji su ga imali na umu, dok su ostali oni koji ga
zaboravljaju ili ga nastoje zanemariti. Kada vidite bilo kakvo dobro, podrzite ga, ali kada vidite bilo
kakvo zlo, izbjegavajte ga, jer je Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo
njegovo! - obicavao reci: "O sine Ademov, cini dobro, a ostavi zlo, pa ce biti plemenit i ispravan!"

Znajte da su tri vrste nasilja: nasilje koje nece biti oproteno, nasilje koje nece biti zanemareno bez
ispitivanja i nasilje koje ce biti oproteno bez ispitivanja. Nasilje koje nece biti oproteno jest
smatrati nekog ili neto Bogu ravnim. Allah Uzvieni kaze:
Allah nece dopustiti da se Bozanstvenost pripisuje icemu mimo Njega.

Nasilje koje ce biti oproteno jest nasilje koje covjek cini sebi u cinjenju malih grijeha nekih. A
nasilje koje nece biti neispitano jest nasilje ljudi jednih prema drugima. Odmazda za to vrlo je
zestoka. Ona nije ranjavanje nozevima, niti bicevanje bicevima, ali je tako zestoka daje sve to u
odnosu na nju neznatno. Cuvajte se zato nepostojanosti u vjeri Bozijoj, jer je jedinstvo vae u
onome to od istine mrzite bolje od razjedinjenosti u onome to od neistine volite. Uistinu, Allah
Uzvieni nije dao nikome dobro nikakvo iz raskola, bilo medu onima koji su minuli, bilo medu
onima koji postoje.

O ljudi, blagoslovljen je onaj kojeg nedostaci njegovi drze dalekim od istrazivanja nedostataka
tudjih. Blagoslovljen je i onaj koji se stalno drzi kuce svoje, jede hranu svoju, zadubljuje se u
predanosti Skrbniku svome i place nad grijehom svojim, tako daje zaokupljen sobom, pa su ljudi od
njega mirni.

GOVOR 176.
O dvojici sudaca

Vaa strana je odlucila izabrati dvije osobe, pa smo ih mi tako obavezali da postupaju u skladu s
Kur'anom, i da ga ne zaobilaze, i da jezici njihovi budu s njim, a srca njihova ga slijede. Ali odstupili
su od njega, napustili istinu iako su je vidjeli. Nepravedno postupanje bijae zelja njihova, a
odmetanje s Puta pravog ponaanje njihovo, iako smo se usaglasili s njima da postupe prema
pravdi, da rade u skladu s istinom i da ne uplicu pogrjeno miljenje svoje i prosudjivanje
nepravedno. Sada, kada su oni napustili put Istine i istupili s onim stoje upravo suprotno
usaglaenome, imamo dokaz cvrst za sebe.

GOVOR 177.
Hvaljenje Boga, prolaznost svijeta ovog i uzroci otklanjanja blagodati Bozijih

Uvjeti Ga ne odredjuju, vrijeme Ga ne mijenja, mjesto Ga ne sadrzi, a jezik Ga ne opisuje. Brojevi

kapi vode, zvijezda u nebu ili dasaka vjetra u ozracju nisu Njemu nepoznati, niti kretnje mrava po
stijenama, niti pocivalita crva u noci mrkloj^n zna mjesta na koja lice pada i tajne kretnje zjenica
ocnih.
Svjedocim da nema boga osim Boga, Koj i nema usporediva, u Kojega se ne sumnja, Cija se vjera ne
porice i Cije se stvaralatvo ne osporava. Ovo svjedocenje je svjedocenje onoga cija je namjera
iskrena, savjest cista, vjerovanje jasno i cija su bremena teka. I svjedocim daje Muhammed -mir i
blagoslovi Boziji neka su s njim i potomstvom njegovim! - rob Njegov i Poslanik Njegov, izabran
izmedju stvorova Njegovih, odabran da objasni istine Njegove, odlikovan odabranim pocastima
Njegovim i izabran za dragocjene poruke Njegove. Njime su rasvijetljeni znaci upute i rasprene
tmine sljepoce.

O ljudi, svijet ovaj doista zavarava onoga koji cezne za njim i kojeg on mami. Ne ponaa se krto s
onim koji cezne za njim i nadvladava onoga koji ga nadvladava. Boga mi, nijedna skupina nije bila
ostavljena bez blagodati zivota koje je imala ni za to drugo osim za grijehe koje je pocinila, jer
doista Allah nije nepravedan prema robovima Svojim. Kada bi se ljudi, nakon to se nevolje spuste
na njih i uzici odu od njih, obratili Gospodaru svome s namjerama iskrenim i osjecanjima u srcu, On
bi im zasigurno povratio sve to je bilo udaljeno i popravio sve to je bilo iskvareno.

Zaista, bojim se da ne zapadnete u zabludu. U prolosti je bilo pitanja izvjesnih u kojima ste
skrenuli, pa sa stanovita moga niste bili dostojni potovanja. Ali ako bi se prethodno stanje vae
moglo vratiti, onda biste zaista bili sretnici. Mogu se samo truditi, ali daje trebalo govoriti, rekao
bih: Neka Allah oprosti ono stoje bilo.

GOVOR 178.
Zi'leb el-Jemani gaje upitao: "Jesi li vidio Gospodara svog, o Zapovjednice vjernih?" On - mir neka je
na nj! - odgovori: "Zar robujem onome to ne vidim?" A on rece: "Kako Ga vidi?" Onda
Zapovjednik vjernih odgovori:

Oci Ga ne gledaju gledanjem izravnim, vec Ga srca spoznaju preko istina vjerovanja. On je blizu
stvarima, ali ne bliskocu ticanja tjelesnog. On je daleko od njih, ali ne odvojenocu. On govori, ali
ne s razmiljanjem. On smjera, ali ne pripremanjem. On oblikuje, ali ne rukama. On je nevidljiv, ali
Mu skritost nije pripisiva. On je velik, ali Mu oholost nije dodjeljiva. On sve vidi, ali Mu osjetilo nije
pridjeljivo. On je samilostan, ali Mu slabost nije svojstvena. Lica se klanjaju pred velicinom
Njegovom, a srca drhte od straha pred Njim.

GOVOR 179.
Kudeci neposlune ljude svoje

Zahvaljujem Bogu za sve stoje dosudio i za djelo svako kojem je mjeru odredio i za iskuavanje
moje vama, o skupino koja se ne pokorava kada naredim i ne odaziva kada pozovem. Ako ste
ostavljeni besposlenim, odmah se uputate u razgovor isprazan. Ali ako ste suoceni s borbom,
pokazujete slabost. Ako se ljudi slazu o vodi, vi se rugate. Ako ste suoceni s onim stoje mucno,
odvracate se od toga. Oca ne imali drugi osim vas! ta cekate s podrkom svojom i borbom za
pravo svoje?! Za vas postoji ili smrt ili ponizenje. Boga mi, daje doao dan moj - a doci ce zasigurno
- on bi doista razdvojio mene i vas. Kudim drutvo vae i osjecam se usamljenim medu vama.

Neka je Allah s vama! Zar nema vjere koja vas moze ujediniti, niti osjecaja sramote koji vas moze
naotriti? Nije li zacudno da Muavija poziva proste i niske ljude neke, pa da ga oni slijede bez
potpore ikakve ili dara?! Ali kad ja pozivam vas - iako ste nasljednici islama i ljudi preostali s
potporom i darovima razdijeljenim - vi bjezite daleko od mene i opirete mi se. Zaista, nema nita
izmedju mene i vas to volim a da i vi to volite, ili za to sam ljut a da se vi isto tako mozete
ujediniti protiv toga. Od onoga to cu susresti, smrt mije najdraza. Poucavao sam vas Knjizi,
tumacio vam dokaze, upoznavao vas o onome to niste znali i ucinio da progutate ono to ste
izbacivali. Kada bi samo slijepac mogao vidjeti i spavac se probuditi?! Koliko li su samo blizu
neznanju, o Boze, ljudi ciji je voda Muavija, a odgajatelj sin Nabige?!

GOVOR 180.
Zapovjednik vjernih poslao je jednog od ljudi svojih da mu pribavi novosti o skupini vojske kufske,
koja se odlucila prikljuciti haridzijama ali koja se bojala njega. Kada se covjek taj vratio, Zapovjednik
vjernih ga upita: "Jesu li oni zadovoljni pa ostaju, ili se osjecaju slabim pa lutaju?" Covjek odgovori:
"Otili su, o Zapovjednice vjernih." A onda je on - mir neka je na nj! - rekao:

Daleko bili oni kao i Semud! Znaj, kada koplja budu hitnuta prema njima i sablje srucene na glave
njihove, oni ce se kajati za djela svoja. Danas ih je zaista ejtan rasprio, a sjutra ce on poreci vezu
svaku s njima i napustiti ih. Dovoljno im je zlo i grijeh to to su napustili uputu, vratili se zabludi i
sljepoci, to odvracaju od Istine i svojeglavo jure stranputicama.

GOVOR 181.
Preneseno je od Neufa el-Bikalija da je rekao: "Govor ovaj nam je Zapovjednik vjernih - mir neka je
na nj! - odrzao u Kuli, stojeci na kamenu koji mu je postavio Dza'da ibn Hubejre cl-Mahzumi. Na
njemu je bio haljetak vuneni prorezan sprijeda, pojas za sablju napravljen od lika palmina, od cega
su bile i sandale njegove. Na celu mu je bio zulj otvrdli poput onog na koljenima devinim." O
svojstvima Bozijim, stvorovima Njegovim i bivanju Njegovom iznad granica tvarnih Izvijcce o
narodima minulim i o ucenju od njih Dio govora istog o imamu Mehdiji Onda je Zapovjednik vjernih
nastavio govoriti o nacinu vladanja svoga i zalosti nad mucenitvom drugova svojih

Neka je hvala Bogu, Kojem je povratak svega stvorenog i posljedak svega. Zahvaljujemo Njemu
velicinu dobrote Njegove, milostivost dokaza Njegovih, uvecanje obilja i blagodati Njegovih -
hvalom koja ce udovoljiti pravo Njegovo, uzvratiti hvale Njegove, primaknuti nagradu Njegovu i biti
ucinkovita povecanjem u dobroti Njegovoj. I trazimo pomoc Njegovu poput onoga koji je pun nade
u dobrotu Njegovu, zeljan blagodati Njegove, siguran u zatitu Njegovu, koji priznaje darove
Njegove i pokoran Mu je i rijecju i djelom. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onoga koji s uvjerenocu
cvrstom polaze nadu svoju u Njega, obraca Mu se kao vjernik, ponizno Mu se pokorava, iskreno
vjeruje u Jednocu Njegovu, uzvisuje Ga velicanjem i, trudeci se, s ljubavlju trazi utocite u Njega.

Uzvieni nije rodjen tako da bi neko imao udjela u uzvienosti s Njim, niti je On ikog rodio da bi bio
onaj koji je nasljedjivan i onaj koji je prolazan. Vrijeme i doba nisu Mu prethodili. Ne dotice Ga ni
uvecavanje ni umanjivanje. On Se otkriva umovima preko onoga to im pokazuje od znakova
upravljanja savrena i odredjenja konacna. Medu dokazima stvaranja Njegova jest stvaranje
nebesa koja su postavljena bez stupova i stoje bez oslonca. On ih je pozvao, pa su se ona pokorno i
posluno odazvala a da nisu pri tome pokazala tromost ili nevoljnost. Da nisu priznala
Bozanstvenost Njegovu i pokorila Mu se, On ih ne bi ucinio mjestom Prijestolja Svoga, boravitem
meleka Svojih i stupnjem krajnjim uspinjanja rijeci lijepe i djela dobrog robova Njegovih.

On je ucinio zvijezde na nebesima znacima po kojima se upravljaju putnici koji lutaju raznim
putima svjetskim. Tminajnrklih zavjesa noci ne sprjecava plam svjetla njihova, niti zavjese noci
tmastih imaju moc vratiti natrag sjaj Mjeseca kada se on raprostire u ozracju nebeskom. Zato,
slava Onome od Kojega nije skrivena ni tama sutona, ni mrklina noci u nizinama Zemlje ili na
visovima planina zamagljenih, niti tutnjava gromova na obzorjima nebeskim, niti bljeskanje munje
u oblacima, niti opadanje lica s mjesta opadanja njegova, koje silinom vjetra ili pljuskom s neba
biva razneseno. On zna gdje kapi padaju i gdje zastaju, gdje crvi ostavljaju tragove svoje ili gdje se
uvlace, kakva ce skrb zivotna biti dovoljna komarcima i ta zensko nosi u utrobi svojoj.
Neka je hvala Bogu Koji jest od prije nego to su postali Stolica, Prijestolje, Nebo, Zemlja, dzini i
ljudi! On ne moze biti dosegnut zamiljanjem, niti izmjeren razumijevanjem. Onaj koji prosi od
Njega, ne zaokuplja Ga, niti Mu udjeljivanje uzrokuje umanjenja. On ne gleda pomocu oka, niti On
moze biti obuhvacen mjestom. Za Njega ne moze biti receno da ima par. On ne stvara postupkom.
On ne moze biti opazen osjetilima. Ljudi Ga ne mogu odrediti.

On je Onaj Koji je govorio s Musaom i pokazao mu velika znamenja Svoja, ne koristeci ni dijelove
tjelesne, ni sredstvo govora, ni jezik. O ti koji se silno napreze u opisivanju Gospodara svoga, ako
si ozbiljan, onda opisi Dzibrila, Mikaila i vojske meleka, koji su pognuti i bliski u spremnicama
Svetosti i ciji se umovi ustezu bilo cime ograniciti Stvoritelja Najljepeg. Jer, spoznavanjem i
opisivanjem moze se doseci samo ono to ima oblik i dijelove i ono to nestaje nakon dosezanja
granice vremenske. Zato, nema boga osim Njega! On je svjetlom Svojim obasjao tamu svaku i
tamom Svojom zamracio svjetlo svako.

Oporucujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga, Koji vam je dao odjecu prikladnu i
obdario vas opskrbom obilnom. Daje postojao iko ko bi mogao osigurati ljestve prema zivotu
vjecnom, ili pronaci nacin da bi odbio smrt, bio bi to Sulejman, sin Davuda - mir neka je na njih! -
kojem je uz poslanstvo i polozaj visok bilo dato i upravljanje nad dzinima i ljudima. Ali, kada je on
potroio opskrbu koja mu je bila dodijeljena i upotpunio rok svoj, luk prolaznosti ustrijelio gaje
strijelom smrti. Kuce njegove ostadoe puste, a prebivalita prazna. Drugi ljudi ih naslijedie.
Doista, u pokoljenjima minulim imate pouku!

Gdje su Amalecani i sinovi Amalecana?! Gdje su faraoni i sinovi faraona?! Gdje su stanovnici
gradova Ressa, koji su ubijali vjerovjes-nike, zatirali puteve poslanika, a obnavljali puteve
nasilnika?! Gdje su oni koji su napredovali s vojskama, porazili tisuce, sakupljali vojske i osnivali
gradove?!

On ce znanju postaviti tit i preuzeti ga sa svim pravilima njegovim - od prilazenja njemu,

dosezanju njegovu i potpunom predavanju njemu. Ono je za njega cilj krajnji koji on trazi i potreba
koju on nastoji postici. On ce zato biti stranac ako islam bude stranac, [kada poput deve] udari
dlakavim dijelom repa i polozi na zemlju prednji dio vrata svoga. On je ostatak ostatka dokaza
Njegova i namjesnik namjesnika vjerovjesnika Njegovih.

O ljudi, zaista vam iznosim savjete kojima su poslanici savjetovali narode svoje i prenosim ono to
su oporucenici prenosili onima koji su dolazili poslije njih. Nastojao sam vas odgojiti bicem svojim,
ali vi se ne dadoste dovesti u red. Tjerao sam vas prijekorom, ali vi niste postigli ponaanje dolicno.
Preputam vas Bogu! Hocete li vodu drugog mimo mene da bi vas izveo na put i pokazao vam
stazu?!

Znajte dobro, ono od svijeta ovoga stoje dolazilo - vec je otilo, a nastupilo je ono od njega stoje
bilo odstupilo. estiti robovi Boziji vec su rijeili otputovati. Prodali su mali dio od svijeta ovoga,
koji ne traje vjeno, za golemi dio svijeta onoga, koji ne prolazi. Kakav gubitak trpe braca naa, cija
je krv prolivena na Siffinu, time to danas nisu zivi? Jedino to to ne podnose uvrede koje gue i to
ne piju vodu blatnjavu! Boga mi, oni su zasigurno susreli Boga i On ih je obdario nagradom svojom i
nastanio u kuce sigurne nakon straha njihova.

Gdje su braca moja koja su ila Putem pravim i koja su slijedila Istinu? Gdje je Ammar? Gdje je Ibn
et-Tejjihan? Gdje je Zu--ehadetejn? I gdje su drugi poput njih medu bracom njihovom koji su
smrt zavjetovali sebi i ije su glave poslate neprijateljima razvratnim?

Onda se Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - uhvatio za plemenitu i asnu bradu svoju te dugo
plakao. Potom je rekao:
Ah! Braca moja, koja uie Kur'an i sudie po njemu, razmiljahu o duznostima svojim i ispunjavahu
ih, ozivljavahu Sunnet i unitavahu novotarije! Kada su pozivani u dzihad, odazivali se; imali su
povjerenje u vodu svoga i slijedili ga.

Tada je Zapovjednik vjernih povikao iz sveg glasa:

Dzihad! Dzihad! O robovi Boziji! Znajte dobro da danas okupljam i podizem vojsku. Onaj koji zeli
napredovati prema Bogu - neka istupi naprijed!

GOVOR 182.
Hvaljenje Boga za blagodati Njegove Dio govora istog o uzvienosti i znacaju Kur'ana asnog
Upozorenje o kazni na Danu sudnjem

Neka je hvala Bogu Koji je priznat a da nije vidjen i Koji stvara bez potekoce. On je moci Svojom
stvorio stvoreno. On vladare upokorava veliinom Svojom, a velikanima upravlja darezljivocu
Svojom. On je Taj Koji je svijet ovaj naselio stvorovima Svojim. Dzinima i ljudima slao je poslanike
Svoje da im otkriju pokriva njegov, upozore ih na tetnosti njegove, iznesu im primjere njegove,
predoe im nedostatke njegove i pred njih iznesu cjelovito sabiranje predmeta koji sadrze pouke o
promjeni zdravlja i bolesti na njemu, te dozvoljeno i zabranjeno njegovo, i ono stoje Allah
pripremio onima izmedju njih koji su pokorni i onima koji su neposluni, to jest - Dzennet i
Dzehennem, poasti i ponizenja. Zahvaljujem Mu onom zahvalnocu koju On zahtijeva od stvorova
Svojih. On je svemu odredio mjeru, svakoj mjeri - granicu vremensku, a vremenskoj granici svakoj -
zapis.

Kur'an nalaze i suspreze, uti i govori. On je dokaz Boziji pred stvorovima Njegovim. On je uzeo od
njih zavjet da ce postupati po njemu. On je upotpunio svjetlo Svoje i njime usavrio vjeru Svoju. On
je uzeo duu Vjerovjesnika Svoga - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i s potomstvom njegovim! -
nakon stoje preko njega dostavio ljudima propise Upute. Zato uzvisujte Boga Uzvienog onako
kako je On Sebe uzvisio. Jer, zaista On nije nita skrio od vjere Svoje pred vama, niti ita izostavio
ime je zadovoljan ili nezadovoljan a da za to nije odredio znamen jasan i znak odredjen koji ili
odvraca od toga ili poziva tome. Zadovoljstvo Njegovo je isto u svemu onome to predstoji, a
srdzba Njegova je ista u svemu onome to slijedi.

I znajte da On uistinu nece biti zadovoljan vama ni za to ime je On bio nezadovoljan onima prije
vas i da On nece biti nezadovoljan vama ni za to ime je bio zadovoljan onima prije vas. Vi
koraate stazom jasnom i govorite jednako kao to su govorili ljudi prije vas. On vam je dovoljan
kao pomoc u svijetu ovome. On vas potie na zahvalnost i nalaze vam da Ga spominjete jezicima
svojim.

On vam savjetuje da Ga budete svjesni, a to je uinio vrhuncem zadovoljstva Svoga i svega to On

trazi od stvorova Svojih. Zato, budite svjesni Boga Koji je Takav da ste vi upravo kao ispred Njega.
Vae kike su u snaznom zahvatu Njegovom, a mijenjanje vae u Njegovoj je moci. Ako neto krijete
- On to zna. Ako neto obznanite - On to zapie. Za to je odredio uvare asne koji ne ispataju
nita istinito, niti ukljucuju ita neistinito. Znajte da ce On svakome ko Ga je svjestan dati izlaz iz
iskuenja i svjetlo da izadje iz tmine. On ce ga zauvijek odrzavati u onome to dua njegova zeli, te
ce ga nastaniti u boravitu asnom blizu Sebe, u Kuci koju je sagradio za Sebe. Sjenka te Kuce jest
Prijestolje Njegovo, svjetlost njezina jest sjaj Njegov, posjetioci njezini jesu meleki Njegovi, a
vjerovjesnici Njegovi - drutvo njezino.
Zato, pozurite prema mjestu povratka i preduhitrite rokove! Uskoro ce nada ljudi biti prekinuta,
smrt ce ih preuzeti i kapija pokajanja bit ce zatvorena ispred njih. Jo uvijek ste na mjestu na koje
bi se oni koji su bili prije vas zeljeli vratiti. Na svijetu ovome, koji nije kuca vaa, samo ste putnici u
kretanju. Pozvani ste da ga napustite i naredjeno vam je da se zato na njemu opskrbite. Znajte da
ova koza tanka ne moze podnijeti vatru. Zato, smilujte se sami sebi, jer ste to vec iskuavali u
mukama svijeta ovoga.

Vidjeste li ikada osobu koja vriti trnom ubodena, ili koja krvari uslijed posrnuca u hodu, ili koja se
opekla na pijesku vrelom? Kako bi se takav osjecao da je izmedju dva sloja vatre s kamenjem svuda
unaokolo i ejtanom kao drugom svojim?! Znate li da, kada se Malik razgnjevi nad vatrom, dijelovi
njezini navaljuju jedni na druge uslijed te srdzbe njegove, a kada je on grdi, ona skae medu
kapijama svojim, uznemirena grdnjom njegovom.

O vi, stari i uvazeni, koje je starost posijedila, kako cete se vi osjecati kada krugovi vatre budu
dosezali kosti vratova vaih, a lisiine budu tako snazno pritegnute da ce izjesti meso podlaktica?!
Budite svjesni Boga! I opet, budite svjesni Boga, o skupino ljudi, dok ste u dobrom zdravlju, prije
nego to nastupi bolest, i dok ste u mogucnosti, prije nego to nastupi tjeskoba! Pozurite
osloboditi vratove svoje prije nego budu proglaeni nevazecim zalozi njihovi. Drzite oci svoje
budnim, smanjite trbuhe svoje, koristite noge svoje, troite novac svoj, uzmite od tijela svojih i
utroite to na due svoje i ne krtarite nad njima, jer Allah Uzvieni kaze:
Ako vi pomognete Bogu, i On ce pomoci vama i korake vae ucvrstiti.

Uzvieni takodjer kaze:

Ko ce Bogu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio,
a uz to i nagradu plemenitu dobio.

On ne trazi pomoc vau uslijed slabosti bilo kakve, niti On trazi posudbu od vas uslijed nestaice.
On trazi pomoc vau, iako On raspolaze svim vojskama nebesa i zemlje, i On je Mocni i Mudri. On
trazi posudbu od vas, iako Njemu pripadaju riznice nebesa i zemlje i On je Imucni i Hvaljeni. On vas
smjera iskuati u tome ko ce od vas bolje raditi. Zato, pozurite s djelima svojim da biste bili Bogu
bliski u Kuci Njegovoj. On je ucinio drugove Vjerovjesnikove od tih bliskih, te uredio da ih posjecuju
meleki Njegovi. On je pocastio ui njihove tako da huk vatre dzehenemske nikada ne dopre do njih
i On je pruzio zatitu tijelima njihovim od klonuca i zamora.
To je blagodat Bozija koju On dariva onome kome hoce. A u Boga je blagodat velika.

Kazem ono to sluate. Allah je Onaj Koji pomaze i meni i vama. On mi je dovoljan i On je djelitelj
najbolji.

GOVOR 183.
Jedan od haridzija, Burdz ibn Mushir et-Tai, uzviknuo je tako da ga je mogao cuti Zapovjednik
vjernih: "Presuda pripada samo Bogu!" Cuvi to, on rece:

uti, Allah ti ruznocu dao, o ti krezubi! Jer, Boga mi, kada se istina pokazivala, cak i tada tvoja
osoba bijae slaba, a glas tvoj izgubljen. Ali kada je neistina zapocela glasno vikati, ti si onda iznikao
poput rogova jarecih.

GOVOR 184.
Hvaljenje Boga i zacudnih stvorova Njegovih., O Vjerovjesniku Casnom., Dio govora istog o
stvaranju vrsta zivotinjskih., Stvaranje svemira., Zacudno stvaranje skakavca., O Slavi Boga
Neka je hvala Bogu, Kojeg osjetila ne dosezu, Kojeg mjesto ne moze sadrzavati, Kojeg oci ne mogu
vidjeti, Kojeg zastori ne mogu zastrijeti. On dokazuje vjecnost Svoju dovodjenjem stvorova Svojih u
postojanje, proizvodjenjem stvorova Svojih - jestost Svoju, a slicnocu njihovom On dokazuje da
nema nita Njemu slicno. On je pouzdan u obecavanju Svome. On je tako uzvien da bi bio
nepravedan prema robovima Svojim. On pravicno postupa prema stvorovima Svojim i pravedan je
prema nj ima u odredbama Svojim. On priskrbljuje dokaz preko stvaranja stvari - o bivanju Svome
oduvijek, preko njihovih znamenja o nesposobnosti -o moci Svojoj, i preko nemoci njihove spram
smrti - o vjecnosti Svojoj.

On je Jedan, ali ne brojanjem. On je vjecan, bez granice ikakve. On jest, bez potpore ikakve. Umovi
Ga priznaju bez osjetila. Vidljivo Ga svjedoci bez suprotstavljanja Njemu. Zamiljanje Ga ne moze
obuhvatiti, nego Se On Sam prikazuje njemu preko njega, susteze Se od njega preko njega i ucinio
gaje da samo prizna nemoc svoju. On nije velik u smislu daje obuhvat Njegov prostran i daje tako
tijelo Njegovo veliko. Niti je On golem u smislu da bi se granice Njegove protezale do krajnosti,
uvecavajuci tako okvir Njegov. Alije On velik po polozaju i golem po moci.

Svjedocim daje Muhammed rob Njegov, izabrani Vjerovjesnik Njegov i povjerenik Njegov, kojim je
On zadovoljan - neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove! On ga je poslao s dokazima
neporecivim, uspjehom ocitim i putem otvorenim. Tako je on prenio poruku, obznanjujuci Istinu
njome. On vodi Puru pravom i upucuje na njega. Postavio je znake upute i svjetionike svjetlosti, te
ucinio konope islama jakim i njegove uzle cvrstim.

Da su duboko razmiljali nad uzvienocu moci Njegove i obiljem darezljivosti Njegove, vratili bi se
na Put pravi i bojali kazne vatrom. Ali srca su bolesna, a oci su mutne. Ne vide li oni stvorove
sicune koje je On stvorio, kako je ucvrstio stvaranje njihovo i ojacao sastav njihov, otvorio za njih
osjetila sluha i vida, te im oblikovao kosti i koze? Pogledajte mrava sa sicunim tijelom njegovim i
oblikom njeznim! Teko vidljiv i pred okom samim i jedva dohvatan zamiljanju, krece se po zemlji i
zuri za opskrbom svojom. Nosi zrno mravinjaku svome i polaze ga u stanite svoje. Skuplja tokom
ljeta za zimu, a dok je snazan za razdoblje slabosti svoje. Zivotna opskrba njegova jest osigurana, te
se hrani prema sposobnosti. Dobrostivi ga ne zaboravlja i Darovatelj ga ne obespravljuje, makar on
bio na kamenu suhom ili stijenju tvrdom.

Razmisli li o probavnom sustavu njegovu, o viim i nizim dijelovima njegovim, o oklopu trbuha
njegova, o ocima njegovim i uima na glavi, bit ce zacudjen stvaranjem njegovim i osjecat ce
tekocu u pokuavanju da ga opie. Uzvien je Onaj Koji je ucinio da on stoji na nozicama svojim i
Koji gaje uzdigao na osloncima njegovim. Niko drugi nije sudjelovao s Njim u stvaranju njegovu i
niko Mu nije pomagao u izvodjenju njegovom. Ako koraca putima zamiljanja svoga i doseze
krajnje granice njegove, to te nece odvesti nigdje drugdje do toga da je Tvorac mrava isti Onaj Koji
je Tvorac palme hurmonosne, buduci da stvor svaki ima tajnovitost i posebnost krajnju i da bice
svako ima razlicitost malu.

U stvaranju Njegovom veliko i sicuno, teko i lahko, jako i slabo - sve je to jednako. Isti takvi su
nebo, zrak, vjetar i voda. Promatraj, zato, Sunce, Mjesec, bilje, drvece, vodu, kamen, izmjenu noci i
dana, izviranje rijeka, mnotvo planina, visinu vrhova njihovih, razlicitost jezika i raznolikost
govora. Zato, teko onima koji poricu Odreditelja i nijecu Upravitelja. Misle da su poput trave za
koju nema uzgajatelja, niti graditelja za raznovrsne oblike njezine. Oni nisu oslonjeni na bilo kakav
dokaz za ono to tvrde, niti na bilo kakvo istrazivanje za ono to su culi. Moze li biti ikakve
gradjevine bez graditelja ili ikakva zlodjela bez pocinitelja.

Ako hoce, moze kazivati o skakavcu. Allah mu je dao dva oka crvena, zapalio je za njega dva
mjeseca kao zjenice, stvorio mu je ui male, otvorio mu usta prikladna i dao mu osjecaj izotren,
dodijelio mu dva zuba da njima sijece i dva srpa kao noge da njima hvata. Poljodjelci ga se boje radi
usjeva, buduci da ga ne mogu otjerati makar se udruzivali. Skakavac napada polja u najezdama
svojim i na njima zadovoljava pohote svoje, iako tijelo njegovo nije ni kao prst mali.

I slavljenje Allah Kojemu na sedzdu pada milom ili silom sve stoje na nebu i zemlji, pokorava Mu se
sputajuci obraze i lice svoje, pada mirno i ponizno pred Njim i preputa Mu vlast punu u strahu i
strijepnji.

I ptice su potcinjene zapovijedi Njegovoj. On zna broj pera njihovih i dasaka njihovih. On im je
stvorio noge da bi stajale na vodi i tlu. On je odredio zivotnu skrb njihovu i dao broj vrsta njihovih:
eto vrane, eto orla, eto goluba i eto noja. On je nazvao pticu svaku imenom njezinim i osigurao joj
opskrbu njezinu. On je stvorio oblake tmaste, pa iz njih izveo kiu obilnu i raspodijelio je na strane
razlicite. On je zemlju natopio nakon suhoce njezine i dao da iz nje raste bilje nakon nerodnosti.

GOVOR 185.
O Jednoci Bozijoj., Govor ovaj sadrzi pocela znanja kojih nema ni u jednome govoru drugom

Onaj koji Mu dodjeljuje stanja ne vjeruje u Jednost Njegovu, niti onaj koji Ga usporedjuje shvaca
zbilju Njegovu. Onaj koji Ga prikazuje ne upoznaje Ga. Onaj koji pokazuje na Nj i zamilja Ga ne
domilja Njega. Sve stoje poznato kroz sebe - stvoreno je, a sve to postoji uslijed drugog -
posljedica je. On djeluje, ali ne pomocu sredstva. On ustvrduje mjere, ali ne djelatnocu miljenja.
On je imucan, ali ne pribavljanjem.

Vremena nisu s Njim, a sredstva Mu ne pomazu. Bivanje Njegovo prethodi vremenima. Jestost
Njegova prethodi ne-jestosti, a vjecnost Njegova prethodi pocetku. Njegovim stvaranjem osjetila
obznanjeno je da On nema osjetila nikakvih. Oprecnostima u razlicitim stvarima obznanjeno je da
On nema oprecnosti nikakve, a slicnocu medu stvarima obznanjeno je da nema nita Njemu
slicno. On je ucinio svjetlost oprecnom tmini, sjaj mrklini, suhocu vlazi i toplinu studeni. On stvara
sklonost medu pojavama protivnim.

On stapa oblike razlicite, priblizava udaljene i razdvaja spojene. On nije granicama ogranicen ni
brojevima izbrojan. Zasebnosti tvarne mogu okruzivati stvari vrste nj ihove, a dijelovi tijela mogu
ukazivati na ono to je slicno njima. Izraz "buduci da" opovrgava vjecitost njihovu, izraz "nakon"
opovrgava njihovo bivanje oduvijek, a izraz "kao da nije" drzi ih dalekim od savrenosti.

Kroz njih Se Tvorac njihov pokazuje umovima i kroz njih je On zaticen od pogleda ociju. Mirovanje
i kretanje ne odnose se na Njega, jer kako bi se moglo odnositi na Njega ono to je On Sam
potakao!? I kako bi se neto stoje On stvorio izvorno ponovno moglo pojaviti u Njemu, i kako se
neto stoje On izvorno izveo u postojanje moze pojaviti u Njemu!? Ako to ne bi bilo tako, On Sam
bio bi raznolik u Sebi, bit Njegova bi postala djeljiva i zbilja bi Njegova bila sprijecena da se smatra
vjecnom. Da je za Nj postojala ikakva prednjost, za Nj bi takodjer postojala i straznjost neka. On bi
trebao upotpunjavanje samo ukoliko Ga zadesi manjkavost. U tome bi se slucaju u Njemu pojavili
znaci stvorenosti i On bi postao znak umjesto znakova koji vode Njemu. Kroz Njegovu moc
odbijanja na Njega ne moze utjecati ono to utjece na drugo mimo Njega.

On je Onaj Koji Se ne mijenja i na Njega se ne odnosi icezavanje. Postupak postavljanja ne dolikuje

Mu. On nikoga nije rodio da bi On bio smatran rodjenim. On nije rodjen, jer bi u protivnom bio
obuhvacen u granice. On je tako visoko da bi imao sinove. On je tako cist da bi doticao zene.
Zamiljanje Ga ne moze doseci tako da bi Mu dodijelilo kolicinu. Razumijevanje ne moze misliti o
Njemu tako da bi Mu dalo oblik. Osjetila Ga ne zamjecuju tako da bi Ga osjecala. Ruke Ga ne mogu
dotaci tako da bi Ga pogladile. On Se ne mijenja ni u kakvom uvjetu. On ne prolazi iz jednog stanja
u drugo. Noci i dani Ga ne postaravaju. Svjetlost i tama ne mijenjaju Ga.
Ne moze biti receno da On ima granicu ili krajnost, kraj ili zavretak. Niti stvari upravljaju Njime
tako da bi Ga uzdigle ili da bi Ga spustile, niti Ga ita nosi tako da bi Ga napinjalo ili Ga drzalo
uspravnim. On nije ni unutar oblika, ni izvan njih. On alje vijesti, ali ne jezikom i glasom. On cuje,
ali ne otvorima usnim i osjetilima sluanja. On kazuje, ali ne izgovara rijeci. On cuva, ali Ga cuvanje
ne zamara. On odredjuje, ali ne uvjezbavanjem misli Svoje. On voli i pristaje bez cuvstvenosti
ikakve. On mrzi i osjeca ljutnju bez briznosti ikakve. Kada On hoce neto stvoriti, On kaze "Budi!" i
ono jest, ali ne glasom koji odzvanja, niti pozivom koji se cuje. Govor je Njegov - neka je On
Uzvien! - cin stvaranja Njegova. Sklonost Njegova nikada nije postojala prije tog. Daje ona bila
vjecna, bio bi i drugi bog.

Ne moze biti receno daje On nastao poslije nebivanja Njegova, buduci da bi u tome slucaju Njemu
bila pripisana svojstva stvorenog, te ne bi preostalo razlike nikakve izmedju tog i Njega i On ne bi
imao odlike nikakve nad tim. Tako bi Tvorac i tvorevina postali jednaki, a Pokretac i pokrenuto bili
bi na razini istoj. On je stvorio sve stvoreno, bez uzora ikakva koji je napravio neko drugi, i On nije
osigurao pomoc bilo cega iz stvaranja Svoga.

On je stvorio Zemlju i obdrzava je bez uposlenosti ikakve, ucvrstio je bez potpore, ucinio da stoji
bez nogu, uzdigao je bez stupova, zatitio je od uvijanja i krivljenja, obranio je od mrvljenja i
rastavljanja. On je utvrdio planine njezine poput panjeva i ukrutio stijene njezine, dao da u izobilju
provru izvori njezini i iroko rascijepio doline njezine. to god je On napravio ne trpi bilo kakav tok i
to god je On ojacao ne trpi bilo kakvu slabost.

On Se pokazuje nad njom vlacu i velicinom Svojom. On zna unutarnjost njezinu kroz znanje i
poznavanje Svoje. On je visoko iznad svega njezinoga uzvienocu i dostojanstvenocu Svojom.
Nita njezino to On trazi ne opire Mu se, niti Mu se suprotstavlja tako da bi Ga nadvladalo. Brzac
nikakav ne moze pobjeci od Njega tako da bi Mu utekao. On nije ovisan o bilo kojem imucnom
tako da bi ga on opskrbljavao. Sve Mu se potcinjava i ponizno je pred velicinom Njegovom. Nita
ne moze izbjeci vlasti Njegovoj nekome drugom da bi se susteglo od blagodati Njegove ili kazne
Njegove. Nema nita usporedno Njemu da bi se s Njim moglo mjeriti i niko nije kao On da bi Mu
bio jednak.

On ce nju unititi poslije postojanja njezina, dok ce sve ono to postoji na njoj postati nepostojece.
Utrnuce svijeta poslije stvaranja njegova nije cudnije od prvog tvorenja i izumijevanja njegova.
Kako bi to moglo biti?! Cak i kada bi sve zivotinje Zemlje, bilo ptice, bilo zvijeri, stajska ili panjacka
stoka, podrijetla razlicita i vrsta razlicitih, ljudi tupi i ljudi otroumni, svi skupa - pokuali stvoriti cak
muicu, oni nisu sposobni proizvesti je i ne razumiju ta je put stvaranja njezina. Zasigurno bi
umovi njihovi bili smeteni i lutali bi u nastojanju da to saznaju. Snage njihove bile bi nemocne i ne
bi uspjeli. Odustali bi razocarani i umorni, spoznajuci da su porazeni i priznajuci nesposobnost
svoju proizvesti je. Shvatili bi i da su tako slabi da bije smjeli unititi.

Zaista, poslije utrnuca svijeta ovog, Allah Uzvieni ostat ce Sam bez icega drugog pored Sebe. On ce
biti, poslije utrnuca svijeta, kao stoje bio prije proizvodjenja njegova: bez vremena, ili mjesta, ili
trena, ili razdoblja. Tada nece postojati rokovi, razdoblja i vremena, a godine i cai nestat ce. Nita
nece biti osim Jednog, Silnog, Kojem jest povratak svega. Pocetak stvaranja njegova nije bio u moci
njegovoj i utrnuce svoje on ne moze sprijeciti. Kad bi mogao da to sprijeci, trajao bi zauvijek. Kada
je On stvorio bilo ta iz svijeta ovog, stvaranje toga nije Mu nametnulo potekocu ikakvu, a
stvaranje svega stoje On stvorio i oblikovao nije Ga zamorilo. On to nije stvorio da bi uvecao vlast
Svoju, niti u strahu od gubitka ili tete, niti da bi trazio pomoc njegovu od suparnika nadmocnog,
niti da bi Sebe zatitio od protivnika osvetnickog s podrkom njegovom, niti radi proirenja vlasti
Svoje s pomoci njegovom, niti radi hvalisanja naspram druga nekog, niti zato to Se osjecao
usamljenim te odlucio da zatrazi bliskost njegovu.
Onda, poslije stvaranja njegova, On ce ga unititi, ali ne iz dosade koja Gaje obuzela u obdrzavanju
i upravljanju njegovu, niti radi zadovoljstva ikakva koje ce Mu doci, niti od ikakva tereta njegova
nad Njim. Duljina trajanja njegova ne umara Ga tako da bi Mu nametnula brzo unitenje njegovo.
Ali, Uzvieni upravlja njime dobrotom Svojom, odrzava ga naredbom Svojom i usavrava ga moci
Svojom. Onda, poslije unitenja njegova, On ce ga iznova vratiti u zivot, ali ne radi ikakve potrebe
Svoje za njim, niti da bi trazio ikakvu pomoc icega iz njega protiv njega, niti da bi preao iz uvjeta
usamljenosti u uvjete druzenja, niti iz uvjeta neznanja i sljepoce u uvjete znanja i istrazivanja, niti
od oskudnosti i potrebe prema nepotrebitosti i obilju, niti od nemilosti i ponizenosti prema casti i
ugledu.

GOVOR 186.
S obzirom na nestalnost vremena

Znajte dobro, zrtvovao bih oca svoga i majku svoju za mali broj onih cija su imena poznata na nebu
a nepoznata na Zemlji. Pripazite i budite svjesni onoga to ce doci kao posljedica odlaska poslova
vaih, prestanka veza vaih i uzdizanja prostih izmedju vas. To ce se zbiti kada ce udarac sablje biti
laki za vjernika od zakonitog stjecanja dirhema jednog. To ce biti kada ce nagrada onoga kojem se
daje biti veca od nagrade onoga koji daje. To ce biti onda kada se necete opijati picem, nego
imucnocu i obiljem, kada cete se zaklinjali bez potrebe i kada cete lagati bez prisile. To ce biti kada
ce vas nedace pozlijediti kao to sedlo pozlijedi grbu devinu. Kako ce dugo trajati te nevolje i kako
ce daleko biti nade?!

O ljudi, odbacite uzde konja koji nose na ledjima teret ruku vaih, ne prekidajte veze s vodom
vaim, jer cete u protivnom kriviti sebe za djela svoja. Ne skacite u vatru smutnje pred sobom.
Drzite se podalje od pravaca njezinih i sklonite se s puta njezina. Jer, zivota mi, vjernik ce stradati u
plamenu njezinu, a poricatelj Istine ostat ce u njoj netaknut. Ja sam medu vama poput svjetiljke u
tmini. Tom svjetiljkom sebi svijetli onaj koji ide kroz tamu. Zato, posluajte, o ljudi, i shvatite, i
budite prisutni uima srca svoga, pa cete razumjeti.