Ali Qazi Tabatabai 01.12.2009

avaxsearch.
com
12345678910 11 12 1314 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39
12345678910 11 12 1314 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39
1
PROSLOV
Kako će slijepac u mrkloj noći poduhvatiti se opisivanja sunca svijeta
i kako li će kapljica onečišćena kazivati o smaragdnom moru. Kako
govoriti o vrlinama i veličini čovjeka kada je dovoljno naglasiti da to što
se o njemu nije kazalo i ne može kazati jest beskrajne stranice, a ono što
se kazalo tek je nepotpuni redak. I kako da podignemo glavu i pogledom
usred Arša obuhvatimo ovu planinsku gromadu od pogleda inače
skrovitu.
E prema tome u svoj svojoj malenkosti i zbunjenosti evo nešto
pišemo, a sve na tragu sunčevih zraka koje i jesu smjerokaz putovanja,
moleći za nj. A on nama otpisuje i smirujući odgovor daje:
Ono što bi haber, o tome još habera nema...
1.ŽIVOTOPIS
2
Rođenje
Došao je na svijet 13. zul-hidžeta 1285/1864. Dadoše mu ime Ali.
Njegov otac seid Husejn Qazi bijaše velikan i slobodouman čovjek, a i
sam je prethodno bio učenikom velikog ajatollaha 'uzma Mirze
Muhameda Hasana Širazija, od koga je i dobio dozvolu (idžazetnamu)
za samostalni idžtihad.1
Priča se kada je njegov otac odlučio napustiti Samaru i vratiti se u
svoj rodni Tabriz da mu je njegov duhovni učitelj Mirza Širazi
preporučio: danonoćno ostavi ostavi jedan sat za sebe. Godinu dana
nakon toga, kada je jedna skupina tabrizskih trgovaca stigla u Samaru i
sastala se sa ajatollahaom Mirzom Širazijem te kada se ovaj
zainteresovao za stanje svojih učenika, oni mu kazaše: “Onaj jedan sat
koji si mu ti preporučio preinačilo se u svo njegovo vrijeme, on je
danonoćno u općenju sa svojim Gospodarem.”2
Početak obrazovanja
Seid Ali Qazi od samog početka svog mladalačkog života otpočeo je s
učenjem kod svoga oca seid Husejn Qazija, kao i kod učitelja Mirze
Musa Tabrizija i i Mirze Muhammed Ali Qarāčedagiija. Otac njegov je
imao naročitu volju i sklonost ka tefsirskoj nauci, kao što to i sam Mirza
Ali ističe da je tefsir Kešāf učio kod svoga oca , kao i da je arpsku i
perzijsku književnost učio kod znamenitog pjesnika i učenjaka Mirze
Muhammed Taqi Tabrizija, poznatim pod pseudonimom najjer
(svjetlosni) i od nj je prenio mnoge stihove u arapski i perzijski jezik.
Seid Ali Qazi 1308/1887. U svojoj 23. godini zajedno s karavanom
zemljaka pun čežnje i revnosti posjećuje Imamul 'arifin (mezar Imam
Alija as) u Nedžefu. Kako uđe u ovaj sveti grad tako ostade u njemu do
kraja života.
Dostizanje stupnja idžtihada

Nakon stanovitog vremena u Nedžefu, koje je proveo u obrazovnom
islamskom centru učeći kod velikih učitelja poput Fāzela Šarbijanija,
1
Rāzi Muhammed, Gundžineje dānešmāndan, sv. 2, str. 228.
2
Husejni Tehrani, seid Muhamed Husejn Mehreteban, str. 18
3
šejh Muhammed Mumqānija, šejh Fethullahu Šerīja'tija, Ahunda
Horasanija...zahvaljajući svojoj visokoj revnosti i uloženom trudu,
najzad Ali Qazi stiže do rezultata i u svojoj 27. go3dini stiće status
mudžtehida.
Njegovi učitelji irfana

On je još od najranije mladosti stupio u obrazovni ciklus kod svog
plemenitog oca Husejn Qazija, od kojeg je zadobio pokretački duh za
mističko napredovanje, a nakon što je došao u sveti Nedžef da o se na
jačanje moralnih vrlina i irfanskih tehnika kod tamošnjih velikih učitelja
šejh Muhammed Behārija i ajatollaha seid Ahmeda Kerbelaija – a njih
dvojica su pak poznati kao najistknutiji učenici velikog alima Mulā
Husejnquli Hamadanija.
O Mulā Husejnquli Hamadaniju ispričane su začuđujuće anegdote,
koje ukazuju na njegov odveć snažni duh i izuzetnu prodornost u više
svjetove. On se s maksimalnim poletom i neviđenom revnošću tokom
znatnog dijela svog života dao na odgajanje svojih učenika, tako da je
uspio odgojiti 300 vrsnih učenika, pri čemu je svaki od njih dospio do
stupnja evlijaluka. Neki od najistaknutijih njegovih učenika su: šejh
Muhammed Behāri, seid Ahmed Kerbelai, Mirza Dževad Aqa Meliki
Tabrizi...4 lanac njegovih vrlih učenika doseže do Hadži seid Ali Šušteri
i Mulaquli Dževada.
Njegovi učenici
Ajatolah (Ali) Qazi je i sam u tri ciklusa podučavao svoje učenike
ahlaku i irfanu. To je radio tako prodorno i efikasno riječju i djelom da
je svaki od njih zasebno izrastao u velikana ahlaka i irfana. Naravno,
nama su poznata imena samo izvjesnog broja njih. A koliko je on njih
izveo na sami vrh irfanske planine koji su se napili sočnog šerbeta
najviše duhovne spoznaje nije nam potpuno poznato. Odvje ćemo
spomenuti samo neke od najistaknutijih od njih: ajatollah šejh
Muhammed Taqi ameli, ajatollah seid Muhammed Husejn Tabatabai,
ajatolah Muhammed Behdžet Fumuni, hadži seid Hašim Hadad...
3
Hašemijan Hādi, Darjaje 'irfān, str. 30.
4
Isto str. 29.
4
Stihovi str.10
Odlazak s Ovog svijeta

I najzad Mirza Ali Qazi nakon višegodišnjeg podučavanja irfanu i
davanja Božanske upute umire u utorak , četvrtog mjeseca rebī'ul
ewwela 1366/1945. u svetom Nedžefu napušta ovaj svijet i biva
pokopan u Vādi selām-u pokraj svoga oca. Dakle, ukupno je na Ovom
svijetu proveo 83 godine, 2 mjeseca i 21 dan.
O odlasku duše iz tijela svakojake pričaju priče,

ja lično sam svojim očima vidio kako mi duša ide.
5
2. VRATA POBJEDE
Ka ljubavi
Dragi moji!
Bolno srce u zaljubljenosti i čežnji ka Tebi krv postade,
niti teži oštrici odvojenosti a ni do pripojenja da stigne.
Godinama jadniku ovom promiču jutra i večeri a iz sokaka mog od

onog Divnog i Zavodljivog ni glasnika, ni selama, ni pisma ni poruke.
Ne znam da li je ovoj ljušturi bez duha obećana Ejubova strpljivost ili
Nuhova dugovječnost. Stalno bdijem u iščekivanju a habera niotkuda.
Spavam li nigdje traga nikakva. Kuda god da se zaputim nigdje ne
stižem. Koga god da upitam znaka nikakva ne nalazim. A s druge strane
vatra nimrudovske odvojenosti šiklja “mene... pa mene”, šta da činim.5
Ovo je prikaz halova čovjeka velikana, koji četrdestet godina života
proveo u boli traganja i ljubavi. Čovjeka koji bijaše lišen mira, spokoja,
spavanja i jedenja. On bijaše poput ptice u kafezu zatočene. Udarao je
na razna vrata i zidove ne bi li put spasa pronašao. A sve to zato što je iz
nutrine svoga bića osluškivao Božanski zov koji ga je pozivao u Svijet
svetosti. A i sam želio naći puta do sokaka (obitavališta) uzvišenih duša
i po bilo koju cijenu osloboditi se stega ovog profanog svijeta materije i
vinuti se u Svijet svjetlosti , u Nebesko carstvo (Melekut).
Znao je da da se nalazi tik pored ogromnog eška (ljubavi) i da to ne
smije ispustiti. Eto zašto je cijelih četrdeset godina posvetio
samolišavanju i borbi.
Četrdeste je godina kako se podučava Adabima
robovanja, a Ljubljeni mu još Sebi pristupa ne da.
Mnogo, mnogo puta je jecajući kucao na vrata Njegova predvorja,
dizao glavu prema nebu i u vremneima melanholije zbog odvojenosti od
Voljenog sricao stihove:
2. mesnevi str.16
5
Tezkiretul muteqīn, str. 160.
6
Kuda god svrati i kome god se obrati traga za Voljenim bez obilježja
ne bi li dokopao Cilja, kazajući:
Odsijedao bih kod svake osobe za koju sam smatrao da kod nje nešto
mogu saznati , kojoj je Uzvišerni Sam dao neku blagodat, a ako bih
shvatio da kod nekoga nema ništa od toga ne bih mu se više ni
obraćao.6
Koliko god je ljubljeni dragocjeniji za nj valja biti neustrašiviji i
požrtvovaniji. On već godinama, u svojoj potrebitosti prema Dostu u
Njegovu sokaku, na lice svoje lije krv džigere svoje u melanholiji i tuzi
odvojenosti. S velikom stpljivošću i nutarnjom snagom prima svaku
nepodobštinu i nasrtaj na svoju ličnost i smjerno o vratu svom nosi
ogrlicu robovanja jer, najzad, trpeći sve to treba se na bilo koji način
domoći zadovoljstva Ljubljenog.
Zašto da ne jer sluga se ne treba lišiti bilo kakve da osvoji srce
Dosta.
Šerijatski adab
Upravo iz navedenih razloga Qazi je sebe prinudio na toliko revnosno
obavljanje dobrovoljnih bogougodnih djela (mustehaba) i ostavljanja
najistnijih nepoželjnih djela (mekruha), sve to da mu ne bi slučajno
promakla neka zapovijest Voljenog. Toliko je bio ustrajan na tome da
mu ne promakne nijedan mustehab da je to bilo na granici ljudske moći,
da bi neki protivnici i inadžije opet kazali:
Unatoč tome što je Qazi bio toliko privrženi i odan adabima vjere, on
je ipak bio pritvoran i egoističan čovjek.7
A neki drugi opet, unatoč svome opniranju Qaziju, ne mogodoše a da
ga ne pohvale. Tako jedan od njih zbori:
Ja sam odviše putovao po svijetu, družio sam se s mnogim svjetskim
velikanima i bio poprlično upućen u njihove halove, ali nisam vidio
nijednog od njih da je toliko privržen izvršavanju šerijatskih propisa i
adaba.8
6
Prema prenošenju ajatollaha Nedžābeta r.a..
7
Isto.
8
Isto.
7
Jasno je da je Qazi u punom kapacitetu imao svijest o tome šta je to
istinsko robovanje i služenje Bogu, e da bi mogao dospjeti do tog
visokog i ogromnog Cilja i da bi mogao otkriti Božanske tajne –
robovanje ('ubudijet) je dragulj, a srčika mu je gospodstvo Božije
(rubbijet).9
Jasno je da vrijedi pravilo: koliko god je čovjek bolje upoznat s
bogoštovljem i pobožnom praksom, utoliko bolje može upoznati Boga.
Upravo ovo od Qazija izgrađuje ličnost koja nije spreman niti jedan
korak načiniti na uštrb božijeg zadovoljstva. On se toliko trudi u
nastojanju da dostigne taj duhovni vrh, da provodi i poštuje na djelu sve
sunete i adabe - dakle sve ono što ne samo izlazi iz obavezne šerijatske
prakse već i ono što transcendira i lijepe običaje.10
Nakon što sam punih dvadeset godina kontrolisao svoje poglede, u
meni se sam po sebi pojavljivao strah kada god bi se neko ‘nemahrem’
(osoba šerijatski nedozvoljena za gledanje) pojavio, i moje oči bi se na
dvije minute prije toga po automatizmu zatvarale, i Uzvišeni mi je
podario takav blagoslov da bi mi se oči opet same otvarale kada bi
zabranjeno otišlo.11
Teško dostižni Voljeni

On toliko vidi velikim i veličanstvenim Feniksa zapada (magreb),
onog Ljubljenog bez znaka i obilježja, koji ne može stati na Zemlju ni
na nebesa, Voljenog o kojem prvak svih poklonika (seidul sādžīdin )
veli:
Bože moj, Tvaja vlast je tolika da nadilazi i trascendira sve ono što
bilo koja stvar hodeći ka svome krajnjem Cilju može dosegnuti, i tolika
je da je najviši opis opisivča ne može opisati ni najsitniji detalj koji Si
za Sebe odabrao. Opisi i atributi gube se u Tebi; definicije i epiteti
spram Tebe su bespomoćni; prefinjene imaginacije i mašte o Tvojoj
veličini smeteni su.12
Da, četrdeset godina ustrajnosti i izdržljivosti, te dvadeset godina
kontrole pogleda još uvijek ne rezultiraju nečim velikim. A to je cilj
9
Misbaul šeri'je, sv. 2, str. 536.
10
11
Isto.
12
Sahife Sedžādije, dova 32.
8
ulaska u sokak duša odabranih i ispijanje barem gutljaja sjedinjenja
(wisāl) s Voljenim. Duša treba stići do obale e da bi bila u prilici da
popije gutljaj sjedinjenja (wisāl). A sve je to zbog:
Kad ljubavi je dovoljno, dovoljno se i popije,

a nosioc manjkave ljubavi ima samo poniženje.
Iskreni zaljubljenik
Ovakav zaljubljenik ne pada u beznadežnost i očaj, jer on zna da
zbiljsko traženje nije odvojeno od traženog, baš kao da sluša jeku glasa
Uzvišenog: Ko god se Meni približi za korak , ja ću se njemu približiti
za livadu (zirā'i).13 Ove korake treba načiniti e da bi se Voljeni (Ma'šq)
našao kod ašika i da bi se zasirke posve uklonile i sjedinjenje potpuno
ozbiljilo. Jasno je dakle da u svoj ovoj duhovnoj avanturi Ma'šiq uvijek
prednjači i pokazuje veću revnost za susretom.
Naš posvećenik je posve siguran da neotvaranje vrata Svijeta
duhovnosti nije znak Ma'šiqove neuviđavnosti te ako se vrata u nevakat
otvore, on to dobro zna, u pitanju je izvjesno manjkavost djela
njegova.14
Ko zna možda Ma'šq želi od nj načiniti jednog od najsavršenijih ljudi
te zato tako sporo skida veo sa Lica Svog. A on, usprkos svim ovim
nedaćama, nema prigovora već na sve to gleda kao na izvršenje svoje
dužnosti. Jedino što mu se pokazuje odveć teškim jeste sabur spram
vatre čežnje usljed odvojenosti od Voljenog (Ma'šiqa).
Da, od ljubavi do sabura hiljadu je farsanga.15
Odista Qazi bijaše gromada od čovjeka, jer četrdeset godina stajati iza
vrata i neprestano i strpljivo čekati, to može samo čovjek veličine
moralne planine. A i oni poslije koji učiše ders od šejha Qazija, koji
četrdeset godina čekaše, posvjedočiše njegovu iskrenost prema svom
vječnom Voljenom, kroz njegove riječi:
13
Suane oda (hadis-i qudsi) str. 38
14
15
Staroperzijska mjera cca 6 km.
9
Ako tragate za vodom u zemlji nesmijete gubiti nadu. ako dođe suđeni
vakat naićićete na vodu, a ako ne ni tada ne očajvajte – ipak ćete
nekada stići do vode, čak će vam se prirediti obilna voda.16
Opis jednog iskrenog ašika (zaljubljenika) ide ovako:
Treba znati prvo što iskreni ašik i tragalac žrtvuje jeste njegova
društvenost i spokoj, potom ono što posjeduje, a zatim ono što se veže za
nj – čak i obraz i sloboda izbora.17
Qazi, iskreni ašik veli:
Četrdeset godina kucao sam na vrata Gospodara svijeta. Nekoliko
puta htjeli su me ubiti, Ajatollah seid Abul Hasan Isfahani nije to
dopustio, a i Bog mi je pomogao. Za svo ovo vrijeme nisam se
naspavao, niti sam doživio kakvo otkrovenje, niti sam imao prijatelja i
tješitelja - četrdeset godina kucam na vrata , a habera nema.18
Planina robovanja, posvećenosti i žrtvovanja spram Voljenog , tolika
je da se posvećenikovo srce u tome ne zadovljava otkrovenjima i
kerametima a niti se plaši ljudskih uznemiravanja i samoće. Duhovni
putnik ovdje samo želi da ispoštuje sva pravila i običaje robovanja. Zato
on veli:
Nije nasilje kada u mrežu uloviš lovinu,
nasilje je kada sebe pustiš u pustolovinu.
Izdržljivost i otpornost
On je sam to iskusio i drugima je to preporučivao:
Položaj poticaja hadžija jeste položaj oduzetih
Zapravo, svako ko želi tragove svoga Gospodara i ko traži Boga i
Imama vremena (Imam Mehdija), trebao bi se ponašati poput oduzetog i
sapetog čovjeka – tj. kada ga negdje smjeste da se dalje ne mrda i ne
miče. Vele ako ti je najednom nadošla pobožnost, sačekaj malo , ne žuri,
svoje traženje dostojanstveno drži i čuvaj.
3.Divane Sadi str. 22
I ne budi kao onaj kojem kad se otvore vrata on iziđe,
Budi poput onog kome se otvore vrata a on pouzdan postaje.19
16
Tezkiretul muteqīn, str. 161.
17
isto
18
19
Iz riznice stihova šejha Qazija
10
Ako se, dakle, vrata otvore ti još pojačaj ustrajnost i prijegor. Reci:
Bože moj, ojačaj me. Treba u robovanju pokazati izdržljivost i sabur. Pa
ako te žele i ubiti, ti ćeš samo reći: Ja se Boga ne lišavam! Ako žele da
te liše hljeba i vode, ti izdrži. Pa čak ako se cijeli svijet sabere i kaže ti:
A sada odustani! Ti nipošto ne odustaj.
Da, sve ove qazijevske ustrajnosti i prijegori izgradili su Qazija.
Upravo je njegov veliki duh taj koji je izdržao sva ona uznemiravanja i
zlostavljanja. To je onaj duh koji se nije zadovoljavao malim i sitnim.
Njegov virtuozni duh je onaj koji je trebao savladati sve scile i haribde, i
koji se ne nije zaustavljao na usputnim darovima i odbljescima. Riječju,
nije obračao pažnju na izvanjska znanenja i tragove svoga Gospodara -
to zato što je on želio samo isključivo svoga Voljenog.
Iskreni ašik ne samo da treba žrtvovati svoju društvenost, spokoj,
obraz i slobodu, već treba sebe kompletnog žrtvovati. To je upravo
tačka u kojoj suočen sa velikom opsnošću i velikim strahom, stiže do
svoga Voljenog. A ti vidi gdje si, i razmotri koliko ti treba da bi
dostigao ovakovisoke duhovne položaje putem punim teškoća i nevolja –
a koliko li je to daleko, koliko daleko!?Rekoh: Stvar jer upravo takva
kako je kazana, ako trebam volju i izdržljivost – tu sam!
Šejh Qazi nije olahko posustajao, govoreći:
Neka udaraju vjetrovi i oluje kakvi hoće, ja stupam u more
zaluđenosti. Zapuhao mi noćas povjetarac otkrovenja ili ne, budem li
noćas vidio u snu nešto ili ne – ali ne, ja ne želim nikakvo otkrovenje.
Cijelih ovih četrdeset godina nisam protračio zarad nekoliko darova,
svjetlosnih bljeskova, otkrovenja i kerameta. – ne! Ja želi direktnu
spoznaju Njega, ja samo Njega hoću.20
On zapravo hoće Prijatelja svih nas i sve firdevske blagodati vaše.
Nagrada istinskih obožavaoca

On Veliko ime (Ism a'zām) poznaje kao izdržljivost spram Jednoće
(vahdanijeta) uzvišenog i veličanstvenog Boga - te veli:
20
11
Ako neko u svom potraživanju izdržljivost stekne, u duhu njegovom
nastanit će se Veliko ime (Ism a'zām) Božije i on će tada biti dostojan
raskrivanja tajni Njegovih. 21
A budući da je stekao izdržljivost i ustrajnost, najednom čuće zov
meleka:
ِ ِ ِ ِ َّ ِ
َ ُ‫اسَت َق ُاموا َتَتَنَّزُل َعلَْي ِه ُم الْ َماَل ئ َكةُ أَاَّل خَتَافُوا َواَل حَتَْزنُوا َوأَبْش ُروا بِاجْلَنَّة الَّيِت ُكنتُ ْم ت‬
‫وع ُدو َن‬ ْ َّ‫ين قَالُوا َربُّنَا اللَّهُ مُث‬
َ ‫إ َّن الذ‬
Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri
tome - dolaze meleki” “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se
Džennetu koji vam je obećan. (Fussilet, 30)
Šejh Qazi uvijek bi akšam i jaciju klanjao u svetim haremima Imama
Huseina i h. Abu Fazla. Ali ovog puta kada se htio uputiti ka svetom
haremu, jezikom svoga hāla obraća se Gospodaru:
Jāre moj, Utočište moje, ljubavi džigere ponizne moje,

Ti si Jār, ti si Utočište, Ti Gospodar i Čuvar moj Si,
Ti si moj jecaj, moj duh, osvajač i osvojeni - sve Si Ti,
Otvorena prsa moja spram tajni mojih, opet si Ti,
Svjetlost Ti si, gozba Ti si, snaga pomagčka u Tebe je,
Orao planine Tur koji me zgrabio u kljun Ti Si.22
I kada je stigao do harema Abul Fazla naupade mu: U ovih 40 godina

ništa ne vijeh iz svijeta skrivenog, ali sve što imam, imam zahvaljujući
pažnji i blagodarnosti Uzvišenog. Na putu ugleda kako prema njemu trči
jedan seid turskog porijekla, koji je inače lud, govoreći mu: Seid Ali,
seid Ali! danas je Abul Fazl merdža svih evlija svijeta, ali on (Qazi) je
toliko usredotočen na nevoljnike i garibe kao da uopće nije čuo šta mu
seid Turk govori. On smjerno nastavlja put prema haremu, uči dovu
ulaska (izun duhl) i ostale ziajrete, i taman se spremio da klanja akšam
namaz23 kad najednom osjeti kako se djelić po djelić njegova bića
utapaju u ušku Voljenog i kako se on sam preinačava u kolorit svog
Ljubljenog. Ovaj puta kad je zakucao na vrata, pa kad je s onu stranu
došlo pitanje: Ko je! Qazi prozbori:
21
22
Divan-e Šems Tabrizi.
23
12
Na vratima Tvojim ja sam, o Ljubavi moja!
A onda mu Voljeni njegov otvara vrata.
Reče: Sada pošto si Ja, Ja dolazeći,

Nema mjesta za dva Ja u Mojoj Jednoći.
Izgovarajući tekbirul ahrām, primjećuje kako se stanje oko harema

Abul Fazla potpuno mijenja u takve prizore koje do sada ljudsko oko
nije vidjelo, uho nije čulo a ni srce nije osjetilo. Još malo nastoji se
zadržati u namaskom qirāetu ne bili ga malo popustilo te da ponovo
krene s namazom – zato namske mustehabe umanjuje i namaz brže
otklanjava nego obično, stižući tako do kraja namaza. Potom ne odlazi
do harema Imam Husejna as, odlazi prema kući tražeći neko prazno
mjesto ne želeći se susresti nni sa članovima svoje porodice, odlazi na
krovnu terasu. Gore liježe, a onda ga snalazi isti hal, ali sada to traje
duže. Čim je neko iz kuće donio tacnu s čajem, njemu prestade ovaj hal.
On otklanjava jaciju i opet mu se vraća onaj hal. I to takav hal kakvog,
prema vlastitom kazivanju, do sada nije vidio ni u jednom djeliću. A ono
što je sada vidio ne može zadržati u sebi a niti to može iznijeti vani.
Ponovo kad mu donesoše večeru hal ode, ali sve se vrati ponovo
polovicom noći u još dužem trajanju.24
I tako mu se napokon otvoriše vrata nebesa, a on se utopi u stanje
mistične izgubljenosti.
Ova duša iz duša unaprijeđena je, ili je postala džennetskim

stanišetem, dobri naš napajač ili vino duše naše; ova grudva šećera
poput je zlata i srebra trgovačkog. Ova duša poput je radosti i spokoja.
Ona je moj (junak) Rustem iz straha i nade, a odakle ljubav i odakle
strah? Neka moje zlo i moj stid prekriju prašina dok mi je na čelu.
Dalje on veli:
Sve što sam želio sve sam to sebi priskrbio i Imam Husejn as mi je
otvorio svoja vrata. Ibn Farez skladao je jednu “Kaside ta'ije” svome
učitelju, u kojoj je svome učitelju kazao: “Ja sam također jednu
24
Isto.
13
prvorazrednu“Kaside ta'ije”priredio Imam Husejnu, a on mi je sredio
‘moje poslove’ i otvorio mi je vrata gajba.
On je na temelju zbiljskog traženja, sabura i izdržljivosti dospio do
kuće, ali ne i kuće bez Domaćina. Njegov Voljeni uvede ga u
unutrašnjost kuće te on raskri dunjalučke tijesne okove, koji nisu više do
umišljaji i maštarenja. Kada iziđe iz svijeta nezbiljskog, uđe u vječni i
nepromjenjivi duhovni svijet, svijet duhovnih bića i zbilja. Tu se uvejri
da od svijeta umišljenog (hijāl) nema ni traga, tada se vrata nezbiljskog
i umišljenog (hijāl) za nj zatvoriše.25
Ako sve što imaš za ljubav žrtvuješ, a ako si kafir za sve što tražiš
zijan vidjećeš.
Od ajatollaha Dženabeta se prenosi da je kazao:
Kada smo prvi puta vidjeli Qazija, puno nas je prijatno i srdačno
primio. Zbog ove njegove usrdnosti moj jezik se otvori i ja rekoh:
“Poštovani, je li ovo arifsko stanje (ehl ma'rifat) umišljenog (hijāli) ili
zbiljskog (haqiqi) karaktera? Najednom se njegove oči iskolačiše te on
reče: “E dijete moje, ja sam sa uzvišenim Hakom već četrdeset godina,
kucam na njegova vrata – je li to nešto umišljeno (hijāl)!?
Razlog za zakašnjenje otvaranja vrata

Ajatollah Nedžabāt ra o razlogu za zakašnjenje otvaranja vrata kaže
sljedeće:
Čovjek kojem je Uzvišeni dao visoki stupanj znanja i čije je srce
prosvijetlio – koje je ponad aktuelnog stanja običnog čovjeka – srce je
koje je obogaćeno sa svake strane, i prema kome je svaki čovjek sa
svakog aspekta potrebit. Ako bi ovakvo srce u ovom duhovnom stanju
ostalo i sa tim dobrim stanjem nastavilo s duhovnom vježbom, sve dok
mu se privremene vrline ne bi pretočile u ustaljenu vrlinu ‘meleke’ što
je ustvari zbilja njegova znanja. A kako su njegova zbilja i tajna znanje
postali, njegova distanca prema Uzvišenom se smanjivala – a to je u
zbilji upravo ono stizanje na cilj (wasl).
Upravo kao što Svevišnji kaže:
ِ ‫وحَن ن أَْقرب إِلَي ِه ِمن حب ِل الْوِر‬
‫يد‬ َ َْ ْ ْ ُ َ ُ ْ َ
25
14
...a Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice. (Qaf, 16)
ِ ِ
َ ‫َما يَ ُكو ُن ِمن جَّنْ َوى ثَاَل ثٍَة إِاَّل ُه َو َرابِعُ ُه ْم َواَل مَخْ َس ٍة إِاَّل ُه َو َساد ُس ُه ْم َواَل أ َْدىَن ِمن ذَل‬
‫ك َواَل أَ ْكَثَر إِاَّل ُه َو َم َع ُه ْم أَيْ َن‬
‫َما َكانُوا‬
Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među
petericom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da
On nije s njima gdje god oni bili... (Mudžādele, 7)
Dakle kada se čovjek snabdije ovom vrstom zbiljskog znanja, svjetlo
Gospodnje raskriva zastore i topi razdaljinu i takav čovjek se najednom
nađe sučeljen sa Božijim predvorjem.
Emirul m'uminīn (Imam Ali) as kazuje:
Odstojanje između čovjeka i i uzvišenog Gospodara jeste samo jedno
iskreno “la ilahe ilellah – nema božanstva osim Allaha”. I vježbanje u
ovom znanju umanjuje neznanje i djetin jarije te ga svjetlo Uzvišenog
obujmljuje i on se ovamo povezuje (s Gospodarom), unatoč tome što sa
nj još nisu skinute (sve) zakrivke i što on ne nije svjestan veličine svog
položaja.26
Voljeni je Onaj koji svog zaljubljenika vuče prema sebi i on je onaj
koji ne želi da šejh Qazi ostane manjkav i nedostatan. Štaviše, On je
Onaj koji ga želi uvesti među potpune i savršene ljude. Četrdestet
godina drži ga pod svojom paskom, e da bi mu počeo skidati zastor po
zastor sve dok među njima nije prestala postojati distanca. On je tako
želio od Qazija načiniti savršenog čovjeka. A i Qazi je ustrajan čovjek
staze koji nije spreman zbog manjih prijekora, gorčina ili nevolja
napustiti borilište koje vodi ka ciljnim Vratima, iza kojih je Uzvvišeno
odredište.
4. Divane hafiz str.29
Prašina na kraju bi
Ajatollah Nedžabet prenosi:
On je u poznijim godinama svog života tražio od Boga sposobnost
preinačavanja svog lika u apstraktno duhovno obličje (tedžerrud) i to
mu je darovano, ali ne samo to već mu je to dato kao trajna osobina i
26
15
trajni stupanj. Dakle, sve ono što spada u krajnje ljudske domete –
Uzvišeni je sve te privilegije njemu darovao.
Ajatollah Nedžabet o smislu duhovnog obličja (tedžerrud) veli:
Kada se dogodi da Uzvišeni postane nečiji zastupnik u
raspoznavanju, taj prolazi kroz svijet likova - dakle dolazi u poziciju da
pouzdano i izvjesno zna da Bog jest – ali u vidu njegovih tragova i
učinaka kroz likove. Ali onoga momenta kada upozna samog Uzvišenog
Boga i kada nastupi u Njegovo Božansko predvorje – položaj koji
nadilazi mjesto i vrijeme – i kada se uvjeri da stvaranje nečega ni za
vrh igle ne uveća niti umanji Božije posjedstvo, a to je položaj gdje ne
postoji ništa drugo. Baš kao što se kaže u predaji: “Bio je Allah i nije
postojalo ništa mimo Njega, a On je i sada isti kao što je bio.” I sve što
jest i što egzistira iz tog Božanskog predvorja je. Drugi su tek ozračja,
očitovanja, likovi i emanacije Njegove. On, zapravo razumijeva, da je
sve drugo fatamorgana. Shvaća da koliko god je neko poštovan
posredstvom darivanja Gospodnjeg je to. Dakle sada on vidi i
doživljava Svevišnjeg kao onog Koji sve vodi, Koji svima podaruje i
kojeg ljudi zamišljaju kao svoj vrhonaravni cilj. Rob Božiji, dakle, stiže
do položaja na kojem iako vidi vrata Imena i Atributa, ali same Atribute
i Imena ne vidi te nužno između nikakvog stvorenja ne vidi. Vidi samo
Boga i ništa drugo.
Čovjek stiže na mjesto kada osim Boga ništa drugo ne vidi. Dakle,
ako se dogodi da Uzvišeni postane nečiji zastupnik u raspoznavanju,
tada uopće gledano u pravcu stvorenja, stvorenja za nj vrjednosti
nemaju, i sve drugo osim Boga vidi tek fatamorganom. Našavši se u
predvorju Božijem vidio je da tamo nema nikakvih stvorenja. Vidio je
samo Uzvišenog, a ovaj pogled nije bio pogled mašte ili iluzije već
pogled neposrednog osjedočenja Hakka. Riječju Hakk je gledao Hakka.
Tobom sam Te spoznao i Ti si ukazivač ka Tebi, Ti Si me pozvao Sebi
i da ne bi za Te ja ne bih znao ko si Ti.27
Aga-je Qazi na ovaj način stiže do ovog položaja:
(5.str. 31 i 32) Bijaše to zadnji dan lišenosti i zadnja noć odvojenosti
od Jara. Proplamsaj sreće i prolazk zvijezde ukazaše da je posao pri
kraju. U zoru dok još bijaše u molitvenom kutku, dok posljednje molitve
27
Mefatihu dženan, Du'ā-je Ebu Hamze Somali
16
noći bijahu privođene kraju, ukloni se perda (zastor) skrivenog, onaj
utučeni posvćenik dugih noći i ojađenog srca nestade u sjeni uvojka
krajnjeg Umjetnika. Naprosto ne mogu da povjerujem u ugovor iz dana
nek'dašnjeg dok mi sjeta i melanholija okončavaju u Njegovoj moći.
Napajač vina blagodarnost pokaza, što bi po tumačenju tvome bilo
odagnavanje straha posljednjeg. Nakon ovog svjetlo osobno darujem
horizontima, sve je to moguće otkako do Sunca stigoh i s mene nestade
prašina.28
Treba vidjeti ono što jest

Odista, gdje je to dospio Šejh Qazi, a gdje smo to mi? Koliko li je
samo odstojanje među nama? Mi gdje god koraknemo samo je mrak za
mrakom, a s kim god da se udružimo nemar iza nemara. Čime smo to mi
srce zabavili i za kakvim to mi voljenim trčimo, a za čime je on tragao
kada je dunjalučka prolazna dobra, štaviše obadva svijeta najedanput iz
tjeskobe srca istisnuo, e da bi mu ta dva svijeta bili voljeni.
K tome još, kako je to on poznavao svoga Boga kada ni koliko treptaj
oka nije bio prema njemu nemaran, da bi najzad iskočio iz tjelesne
ljušture i našao utočište u društvu svetih, štaviše na mjestu u kome će
biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga - ‫يك ُّم ْقتَ ِد ٍر‬ ٍ ِ‫ند مل‬ ِ ٍ ِ ِ
َ َ ‫يِف َم ْق َعد ص ْدق ع‬
No, prije se da postaviti pitanje kako je to on shvatio tewhid kojeg mi
nikako da shvatimo. Meeđutim , treba prvo krenuti pa se nadati stizanju.
Treba požuriti jer onkraj horizonta nema odlaganja i ovaj govor ne
tretirati kao čulo se i kazalo se. Trebamo se odazvati iskonskom pozivu:
“ Zar Ja nisam Gospodar vaš?” - oni su odgovarali: “Jesi, mi
svjedočimo” ‫ت بَِربِّ ُك ْم قَالُواْ َبلَى َش ِه ْدنَا‬
َ ‫أَلَ ْس‬. Čak i ako to bude nakon četrdeset
godina, on je jedan od najprivrženijih zadanom ugovoru.
Ne može se Bogu stići preko čula kazala,
Ovog vina ne popi ko isposništvo ne okusi.
Usne treba zalijepiti i uši začepiti,

Ukratko, ono što jest treba vidjeti.
28
Divane Hafiz
17
3. QAZIJEV DUHOVNI ŽIVOTOPIS
Prijestolje milosti (aršul rahman)

Zaista je ljubav (muhabat) jedna od tajni Božanskih čije mjesto je u
srcu čovjeka, kojoj niko nema pristupa osim kroz ovaj očigledni put.29
Božanski žar ljubavi bijaše skrovit u prsima šejha Qazija i upravo ova
ljubav biva, i upravo ona biva preprekom da ovaj visokoleteći carski
orao i za tren padne u nemar spram svoga Gospodara. Koliko puta su
samo suze krvave potekle da bi lice požutjelo njegovo otvorilo Tabibu
(Ljekaru) ne bi li pronašlo lijek njegovoj džigeri pržećoj. Koliko li je
samo sabura i izdržljivosti pokazao nebili ga njegova revnosna
pobožnost dovela dovela na prag svijeta svetih duša. Koliko je samo
napora i truda trepalo da mu smjero robovanje postane ustaljena
duševna i tjelesna navika i da mi mu Svemilosni isprazni kuću srca od
svega drugog te da sprži i njegovo vlastito sopstvo. Sve to do tog
stupnja dok od njegova prividnog bitka ne ostane samo ime i dok se srce
njegovo ne preinači u Uzvišeni Arš Božiji i dok se ne obistini da ‫الرمْح َ ُن َعلَى‬َّ
ْ ‫ الْ َع ْر ِش‬Milostivi, zaposjede Arš. (Ta-ha, 5) i zasvijetliše svjetla u
‫اسَت َوى‬
formi zvijezde.30
Qazijevi namazi
Da, četrdest godina ustrajnog robovanja i postojanosti u ljubavi, bilo
je to četrdest godina traganja isključivo za Bogom, a ne traženje
kerameta i otkrovenja – sve to ga vodi isključivo Voljenom, jer je dobro
ٍ ‫أَلَيس اللَّه بِ َك‬.
razumio kur'anski zov: Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? ُ‫اف َعْب َده‬ ُ َ ْ
On je bio čovjek čist i krepostan, a Ljubljeni mu je zauzvrat podario
slast druženja i intime sa Sobom. Njegovo stanje je zato bilo sljedeće:
Sjenu Tvoju te čežnju za hurijama i obalu Havda,

Sve to zaboravih kad nađoh se ulazu sokaka Tvoga.
29
Tezkiretul muteqin, str. 163.
30
Usul Kafi, sv. 2, str. 422.
18
Zato Qazi kazuje:
Siromaštvo, besparica i mnoštvo moje djece uvijek su me pritiskivali,
ali kad god bih stao na namaz, Uzvišeni bi mi podario takvu slast da bih
oduljivao namaz na cijeli jedan sat, a onda bi nadalje bila jedina briga
da li će me – na osnovu očuvanja moje posvećenosti i robovanja Bogu –
i na sljedećem namazu ponovo zapasti porcija zadovoljstva ili ne.31
I odista, kako se ovakav monolog i poklapa sa obraćanjem i
monologom prvaka svih sādžida (seidul sādžidīn) – Zeinzul sādžidīna:
Bože moj,s Tobom se ispravljaju srca smetena i s Tobom put nalaze
umovi zalutali, i ne bivaju spokojna srca osim sjećanjem na Tebe i ne
smiruju se duše osim viđenjem Tebe.32
Dalje on veli.
Ponekada prosjak mi dođe na vrata stana, a ja mu nemam ništa dati.
Sa svih strana pritisak – ali kada ponovo stupim na namaz, s Božijim
blagoslovom kao da nemam ni žene, ni djeteta ni duga ikakva.
Jednostavno kada čujem glas namaza, čujem tonove i melodije
horizonata i nebesa , te sam od Boga tražio da me sačuva od ovih
melodija.
Ajatollah Dženabet prenosi:
Ova opisana stanja i halove on je doživljavao tek na sredini i početku
svog duhovnog puta, a pri kraju svog putešestvija sve to bilo mnogo
uzvišenije i i intenzivnije.
Prema tome, njega ni Dunja' a ni Ahiret ne mogu odvojiti od njegova
Voljenog. On želi onako kako to i treba Boga obožavati. Ukratko niti ga
strah od Vatre a ni čežnja za Džennetom privlače.
Već sam samo Tebe našao dostojnim obožavanja.33
I utjećem Ti se od bilo kakvog užitka osim užitka u zikrenju Tebe i od
bilo kakva spokoja osim spokoja usljed spoznaje Tebe, i od bilo kakve
radosti osim radosti Tvoje blizine i od bilo kakva posla osim posla u
poslušnosti Tebi.34
Događa se tako u Nedžefu da vlasnik kuće Qazija, zbog siromaštva i
nemogućnosti plaćanja kirije, izbacuje iz kuće zajedno s njegovim
31
32
Mefātihul dženān - munādžātul 'ārifin.
33
Biharul envar, Bāb ibadet, sv. 41., str. 14.
34
Mefātihul dženān - munādžātul zākirin.
19
stvarima , te on biva primoran odseliti u Kufu i naći jedan stan na
gornjem spratu kuće, ponad Kufanske glavne džamije, namijenjen
putnicima namjernicima (garibima). U tom smislu alame Tabatabai
veli: “Ja otiđoh da ga vidim, kad vidjeh da su svi članovi njegove
porodice zajedno sa njim bolesni i da imaju groznicu. Ali kada je došlo
vrijeme namaza ustao je namaz i našao takav smiraj, a naročito nakon
namaza kada se dao dodatnim učenjima i spomenima na resulullaha i
njegovu porodicu, kao da da ga apsolutno ništa nije snašlo.35
Pri tome su mu dolazili i drugi učenici, ali bi ga nalazili na
sedždama, koje toliko oduljivao da bi se oni vraćali kući.36
Ali on ne samo da je svoje poglede zaklonio od Dunj'a i ljudi svog
podneblja nego čak i od Ahireta, pri čemu je svojim učenicima
savjetovao:
Dok ste u namazu , zikru ili ibadetu zaokupljeni Apsolutnom ljepotom
Svevišnjeg , sve što vidite i čujete to vas zaokuplja ostavite to. Nikada
videći džennetske ljepote ne zaboravite na Storitelja Dženneta.
On odgaja takvog učenika poput Tababtabaije koji veli.
Jednog dana bijah sjedio u kufanskoj džamiji zikreći. Jednog trenutka
s moje desne strane priđe mi džennetska hurija i donese mi čašu
džennetskog pića pokazujući mi se pri tome. Ali upravo kada sam htio
da bratim pažnju na nju, naumpadoše mi Učiteljove riječi i ja zažmirih
ne obraćajući više pažnju na nju. No, ona hurija ustade i ponudi mi
čašu s moje lijeve strane, a ja se opet uzdrža od pažnje prema njoj, a
ona se razljuti i ode.37
Nevjera kafiraova i vjerao pobožnjakova

samo su, o Atare, trunčica bola srca tvoga.
On je, dakle, tragao samo za bolom i čežnjom srca svoga. Tako se od
rahmetli Seid Hašim Razavija prenosi:
On je imao dijete koje je izuzetno volio a koje je zbog strujnog udara
umrlo. Tih dana, u vrijeme te velike tuge , ja sam ga posjetio da mu
izrazim svoje saučešće. On mi reče: “Da znaš da je ovo moje dijete sve
35
Usvetul 'arifan, str. 26.
36
Isto str. 161.
37
Mehr tābān, str. 31.
20
do sada bilo kod mene, čim si ti ušao ono je nestalo.” Onda dok sam mu
izražavao saučešće kaza:
Sve moje tuge i brige traju do prvog namskog: “Allahu ekber!”, da bi
nastavio:
Evo već dva tri dana proganja me misao šta ako u Džennetu ne bi
dozvolili klanjannje namaza, šta ćemo onda?38
Znali su mu kazati: Ti sa svom ovom brojnom porodicom , a živiš bez
novca?On bi na to odgovorio:
Volim ovaj hal. Spram onog Apsolutno bogatog trebamo biti
najsiromašniji, kada nemam novca onda još veću potrebu osjećam
prema Bogu i moja pažnja i usredotočenost prema Bogu se povećavaju.
U tim trenucima samo razmišljam: Da li nas ovi užici koje donosi
namaski povjetarac sljeduju i u Berzahu.39
Da, to je upravo u duhu onog:
Pitanje mističke čežnje zapravo je pitanje utapanja, kod posvećenika
nema druge želje osim ekstaičkog postignuća (halās), a sve drugo
zaboravlja.40
On je utopljenik , utopljenik u moru ljubavi bez obala. Druge želje i
cilja osim Voljenog on nema. Na svaki način pokušava da dopre do svog
miljenika. Cijelu noć on je kadar da provede na sedždi izgovorajući:
Hasan, Hasan! Pa kada su ga upitali zašto stalno to izgovara, on
odgovara:
Bog mi je dao sina Hasana koji je potpuno miran i predan, zato ja na
sedždi izgovaram njegovo ime ne bi li i meni Bog dao takav smiraj i
predanost.41
Da, on posjeduje toliku čežnju da ga njegov Voljeni potopi u Sebi.
Sve to ga je učinilo nemarnim spram Dunja'a i Ahireta. I jedinu stvar
koju može drugima kazati u vezi tajni namaza je sljedeće:
Budete li sačuvali svoj namaz, i sve drugo će vam biti sačuvano.42
Qazijev noćni namaz

38
Mehr Tābān, str. 19, prenešeno od ajatollaha Sid Muhamed Husejn Tehrani.
39
40
Misbahul šerijat, str. 533.
41
Az mehr afuruhte, str. 21
42
Darja-je Irfan, str. 119.
21
Ona priča je bila o dnevnim njegovim namazaima, ali on ni noću ne
miruje.
On malo spava i često se budi, doima se poput nekoga za kim je
raspisana potjera. Ta zar je ova ljubav i ljubavna smetenost kod nj
ostavila mjesta spavanju. On ustaje, počinje klanjati, ali ne 4, 8, 10 ili
11 rekata, on klanja 20 i više rekata (nafile) namaza.43
6. stih. Str. 43
I doista, zar da Qaziju sa ovom ljubavnom revnošću malo po malo
pokazuju uvojak Lejlin. On sam veli:
Dvadeset je punih godina kako imam ‘stanje’ i bez ‘stanja’ ne bijah
osim u za vrijeme obnavljanja ‘stanja’, a i ne spavah osim da budem
očišćen vodom.44
Jednog dana kada njegova djeca upitaše: Šta ti činiš pa svaki puta
kada se noću probudiš, ustaješ tako svjež, ne učiš li možda kraj sure
Kehf? On odgovara: Ne budim se zato što treba da se probudim!
Ta zar će onaj koji ima toliku ljubavnu čežnju i napon uopće upadati
u san.
Smiraj i san od Hafiza umjerenost traže,

koji smiraj, koji sabur, kakav san druže!
Qazijev sin Seid Muhamed Hasan Qazi veli:

Jednog dana sa jednim od moje braće razgovarao sam o noćnim
duhovnim halovima i stanjima našerg oca Qazija. Upitah ga da li ti
imaš neko sjećanje u vezi s ovim? On reče: “On je svake noći bio
obuzet općenjem i šaputanjem sa svojim Gospodarom, i zvijezde noći
upoznate se s njegovim noćnim jecajima. U našem stanu mi smo imali
samo dvije sobice 2 x 2 m, sa samo jednim izlaznim vratima. Majka i mi
djeca spavali smo u prvoj sobici, a otac je koristio drugu sobicu za svoj
noćni odmor. Mnoge duge noći iz njegove sobice bi dopirao njegov
plačni i jecajući glas, ali niko nije imao hrabrosti to objelodaniti. Samo
bih ja bio taj koji je nastojao otkriti zbilju svega toga. Jedne noći kada
svi bijahu utonuli u duboki san i kada posvuda bješe mir, samo ja
43
44
Isto.
22
slušah smjerni glas koji je dolazio iz očeve sobe. Polahko sam se
prikarao koz vrata njegova sobička i ugledah ga kako sjedi s rukama
pokrivajući lice te kako vjerovatno opetovano ponavlja izvjesnu dovu.
Vratih se sa strahom u postelju vidjevši majku kako se probudila
tragajući za mnom. Čim me je majka ugledala odmah mi je prstom na
ustima poišaretila da šutim.45
Da, dok drugi smjerno upadaju u noćni počinak, kod nj tek počinje
procesija noćnog bdijenja, suza i plačakada kreće uspostava konekcije
na predvorje Voljenog kada se pali ljubavna vatra, zvijezde noćne bivaju
tada upoznate sa dugim kunut dovama i jecajima. Njegova djeca a i
učenici imali su priliku osvjedočiti se njegovim dugonoćnim kunut
dovama i dugim jecanjima.
Da, noćna zbivanja njega čine smetenim i izgubljenim , kojom
prilikom on ispija pehare opijajućih napitaka i u tišini noći upada u
potpunu osamu sa svojim raskrivenim Voljenim.
Ajatollah Seid Muhamed Husejni, pisac vrijednog tefsira Anvar
derhašān, koji je stanovito vrijeme proveo kod Qazija, sa tugom i
nostalgijom se prisjeća tog vremena.
Godine 1347/1926. ili 1348/1927., ja sam se nalazio u Medresi
Qawām u svetom Nedžefu. Rahmetli Qazi je također doputovao u tu
medresu i od direktora škole tražio je sobicu, da bi poslije postalo jasno
da traži sobicu za ibadet i molitvu. To sve zato što je imao mali stan i
smatrao je da svojim noćnim molitvama uznemirava svoju djecu.
Noćima, obično oko 12 h, kada bi učenici pospali, počinjala bi u
njegovoj sobici noćna ibadetska drama. Tu sam ja postao privrženik
rahmetli Qazija. Puno su me dojmila njegova duhova stanja za vrijeme
činjenja noćnih ibadeta te sam od njega zatražio da me podučava knjizi
‘Džāme' sa'ādat ’ od rahmetli Naraqija i on je sa svom prijaznošću to
prihvatio. Ali kakav je to bio ders, zaista je to bila lekcija iz irfana,
lekcija irfana iz dubine savjesti (wedždan). Slušalac je bio siguran da
sve ono što mu Učitelj kaže da je to on sve lično doživio i da je to u
svojoj nutrini smirio.
Uskoro se dogodila čudna scena. Nakon izvjesnog vremena svi moji
virdovi i zikrovi postali su šejh Qazi. Zapostavio sam sve druge dersove
45
Darjaje irfan, str. 39.
23
i predavanja samo sam pazio i upijao njegove dersove. Kada bih došao
spram njega i on počeo s predavanjem ja bih zaboravio sve druge
lekcije i potpuno bih se utapao u njega. Cijeli dan ne bih ni o čemu
drugom razmipšljao osim o njegovim zapovijedima. Noću kada bi se on
pripremao za noćno bdijenje i ibadet, iako bi skidao svoje sandale da
mene ne uznemirava, ja bih se ipak budio i kriomice promatrao njegove
dove i plačna moljenja. Sve je to meni bilo jako interesantno. Do ujutru
ja ne bih zaspao, već bi razmišljao o viđenom.
Protokom vremena, usljed mog zapuštanja svih drugih predmeta i
usredotočenja samona Qazija, kod mene se počele pojavljivati neke
promjene i moj hal postaj čudnovatan i to toliko da su to i drugi
primijetili.
Rahmetli ajatollah Muhamed Husein Kompani , koji je shvatio o
čemu je riječ, reče mi: “za tebe je još rano da ideš na ders i pouku kod
šeja Qazija, to je za tebe odveć veliko borilište. On je veliki čovjek koji
treba velikog borca za to. Stoga je za tebe bolje da ostaviš Qazija i da
se zadovoljiš predavanjima o ahlaku (etici) u kući kod Seid
Abdulgafara.” A budići da sam ja jako cijenio rahmetli ajatollah
Muhamed Husein Kompanija , koji je ostvarivao uticaj na moj duh,
istog momenta sam napustio podučavanja šejh Qazija. No još sam
stanovito vrijeme osjećao slatkoću druženja sa njim. Uvidio sam da je
šejh Qazi bio rijetko veliki čovjek. Njegove riječi, ponašanje i duhovni
put sve je to bilo izuzetno privlačno i srcu prijajuće.46
Da, upravo čudne noćne duhovne pustolovine bivaju najbolji razlog
njegove iskrene odanosti Prijatelju: ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i
izgovara se jasnije – ‫يل‬ِ ِ ِ َ‫( إِ َّن ن‬Muzzemmil, 6)
َ ‫اشئَةَ اللَّْي ِل ه َي أ‬
ً ‫َش ُّد َو ْطءًا َوأَْق َوُم ق‬
. I on će ono što noćima i praskozorjima u prsima preživljava sve to
prvom prilikom kada ugleda Tabatabaiju njemu prenijeti, govoreći mu:
Sine dragi, želi ši Dunja' – noćni namaz, a želiš li Ahiret opet noćni
namaz.
I ova vatrena ljubav Učitelja ostvari svoj učinak na Tabatabiji , koji
od tada nadalje postaje vjerni njegov učenik, i toliko od nj uči i stiče
46
Usvetul arifan
24
mudrosti i irfana, da takvo šta nigdje do sada nije čuo.47 Qazi u jednom
svom pismu jednom drugom učeniku piše:
Ali noćni namaz! Mu'min nema nikakva izgovora ni izlike od
neupražnjavanja noćnog namaza. Odista je čudno da neko želi postići
poptpunost, a da ne ustaje na noćni namaz. Mi nismo čuli da je iko
mogao dostići stepen savršensoti a da to nije bilo upravo posredstvom
noćnog namaza.48
Usamljivanje
Šutnja njegova obilnija je od priče, a usamljenost njegova češća je od
pojavljivanja. Po nekoliko dana u godini njega nema - naprosto nestane.
Niko nema nikakva habera o njemu - ni u medresi, ni u džamiji ni u
Kufi ni u polju. Niko ga ne može pronaći. Pa gdje je on? Šta radi? S
kime je? Kako je tamo nekuda otišao? Kako će se vratiti?... niko o
svemu tome pojma nema.
Ustrajavanje u usamljenosti (halvat) ojačava smiraj.49
No, njegova usamljenost ne samo da nije puka usamljenost, već je tu
tu puno od tajni. Doista, s kakvim je svjetovima on tu u kontaktu, a
čemu niko nema pristupa ni habera pa čak ni njegovi najprivrženiji
učenici. Satima se daje na razmišljanje i kontempliranje u ovoj Dolini
mira (Wādi selamu) i sam prizanje da je sa dušama umrlih upoznatiji i
prisniji nego sa živima.
Mu'minski napitak
Sa Kur'anom njeguje posebnu intimu i naziva ga mu'minskim
napitkom (šerab-e mu'minin) te učenicima svojim savjetuje:
Noćima učite Kur'an lijepim i melanhiličnim glasom jer u njemu je
mu'minski napitak.50
Onu radost očiju (quretul u'jn) iskrenih uvijek imajte u očima i sa
tim upučivaćem uvijek budite i s Pravim putemuvijek putujte. A jedan od
tih puteva jeste i lijepo i melodično učenje naročito dubini noći. 51
47
Isto.
48
Isto.
49
Gururul hikem, sv. 4, str. 125.
50
51
Isto.
25
A svom učeniku Ajatollah Ali Burudžerdiju veli: Nikada se ne
odvajaj od Kur'ana!. I on do kraja ostaje dosljedan i privržen ovome.
Kada god bi imao slobodnog vremena dao bi se na učenje Kur'ana.52
On sa Kur'anom ne čini (brzu) istiharu, a i svojim učenicima
preporučuje da to ne čine.
Prenosi se od ajatollaha Muhammed Taqi Amelija:
Jednog dana pitao sam ga o tome da mi čujemo i čitamo kako neki
kada otvore Kur'an , pred njima se (na otvorenoj stranici) ukažu tajne i
nepoznanice, a dočim mi učimo Kur'an i takve stvari nam se ne ukazuju.
Hazreti Qazi je kratko vrijeme gledao u moje lice, a potom kazao: “Da,
oni uče Kur'an pod speifičnim okolnostima, sjedu spram kible, glava im
nije prekrivena, Božije riječi sa obje ruke dignu, i sa cjelokupnom
pažnjom svojom koncentrisani su na ono što uče jer znaju ispred Koga
su stali. Ali ti Kur'an učiš zavučen ispod stolice, staviš Kur'an na tlo i u
nj buljiš.”53
alse
Miljenik njegov mu se često ukazuje
On često upada u ekstatična stanja u stanje džalse-a. Sve to otvorenih
očiju i ne oslanjajući se na nešto. Ponekada po tri dana ostane u ovom
stanju, a da mu puls i srce ne kucaju. Učenici njegovi u ovo vrijeme
samo paze da ga ko ne bi ometao.54
I zaista, a na kakv bi se to način njemu pokazivale savršena Božija
ljepota i blistavost , a da ga ne izbace u ekstazu, i da u njegovoj nutrini
(bātin) ne stupe sa njim u šaputanja i ljubavnu igru.
Položaji (meqāmāt)
Kada bi pojedini pitali ajatollaha Behdžeta o njemu on bi zaplakao i
kazao:
Šta da činim kada je pero nemoćno da zapiše sve ono što se zbivalo u
vezi Qazija. Šejh Qazi je imao visoke položaje i keramete, a ovu
anegdotu sa njim su mnogi prenijeli: Jedne noći došli smo u njegovo
52
53
Usvetul 'arifan, str. 25.
54
26
dvorište. Vidimo Qazi je stupio u džematski namaz, a iz glave mu gore
izbija svjetlo (nur) toliko da je obasjalo cijelo dvorište. Nama je
pričinjavalo veliko zadovoljstvo da je najzad pristao na skupni namaz
sa nama. Nakon namaza priđosmo mu i kazasmo mu: Aga
elahamdulillah! ,on se samo nasmiješio ne kazavši ništa. I kasnije smo
mu dolazili sa prijateljima kući, i zaticali smo ga u istom stanu kako
obavlja namaz.55
Paljenje plamenova imaginacije

I odista, ko to toliko dobro poznaje Qazija e da bi ga mogao valjano
portretisati i opisati njegova stanja i duhovne položaje, i ko je taj ko je
okusio vatru njegove ljubaviko je vidio njegovu sprženu džigeru i
njegovu dušu istopljenu. Ko to može definisati i shvatiti njegove halove
kad je sve to bilo skrovito od ljudi. On kada podigne ruke svoje ka
obraćanju Bogu, dovama i uspostavi veze sa Njim, vrijedi:
Vrelinu naklonosti moje ne ohladi ništa sem spoj s Tobom, i plamen
pržeći ljubavi moje ne ugasi ništa osim susret s Tobom, i vatru čežnje
moje ne splasnu ništa sem gledanja u ljepotu Lica Tvoga i srce moje ne
umiri ništa do Tvoja blizina.56
Ova spržena džigera, ova duša istopljena u vatri ljubavi, ovo oko
očekujuće, ova noga ranjena od trna bosiljka, ova nužna ljubav ne samo
da pokazuje Qazija, već ona kazuje svoju priču o Voljenom – koji je
krajnja želja tragalaca.
Plamen ljubavne čežnje navali ispod pepela mog

šiklja ludost svakog trena usljed vina iz pehara tog.
O Napajaču ovim opijenima u pehar još nali, dušu mi uzmi,

od svih izbjeglih i uplakanih podigoh se i okrenuh se Tebi.57
55
Prema prenošenju ajatollaha ajatollah sejd Abas Kašani, r.a..
56
Mefatihul dženan, Munadžatul mutefeqerin
57
Saed Baqeri
27
Da upravo tako: Vrelina ljubavi prži mu srce, a on i zdjela leda uvijek
su zajedno – ljeti i zimi nema razlike. On ni toliko novca nema da kupi
lubenicu kada poželi da pojede, ali led je odveć jeftin.58
Ljubljeni je toliko ljubomoran kada se pojavi da vatra sprži i istopi
dušmana i sve drugo, onemogučavajući da bilo šta drugo dospije do Nj.
Pošto vatra ljubavi prema Tebi srce daruje duši,

stotinom plamenih varnica jezik srca govori.
O praskozorje, u čežnji mi izgorje srce,

čežnju da Te gleda u oba svijeta ima srce.59
I on je stalno žedan, i kraj svoga života ovosvjetskog provodi u

vodenoj bolesti. Koliko god vode da popije nutarnju toplinu ne može
splasnuti. To zato što je sam želio da mu jedino ljubav ostane u srcu i da
sem ovog metaforčnog bića ništa drugo ne ostane. Sunce kada zasja,
sjena nestaje.
Jedan dio bitka mog neprestano je u ljubavi s Tobom.
Oni koji su njegovo mjesto shvatili vele da je on do do posljednjeg
daha u svom sobičku bio posvećen borbi i ni trena nije bio nemaran
spram svog Voljenog. No, zar neograničeno dobro Voljenog ima kraja e
da bi bilo kraja u putovanju ka Njemu.
Seid Ahmed Fahri veli:
Jednog dana aga Qazi bješe slab. Otišao sam da ga obiđem i bijah
ožalošćen njegovim stanjem. Ja sam, veli on, od Boga molio da mi
podari neprestanu svijest o nevidljivom (tedžerrud) pa da me tek onda
uzme sa ovog svijeta i ova moja dova je uslišana. Razumski je
uobičajeno da je potrebno oko dvije godine da se ova trajna svijest
(meleke) u meni nastani.
I upravo je tako i bilo on je u periodu od dvije godine preselio svome
Gospodaru.
Prijatelj puta ljubavi nema kućišta,

58
59
Saed Baqeri
28
jer ni ovo More valovito obala nema.
Teret koji se ne nosi kroz vrtnju sfera,

osim slabića ovih , drugih nosača nema. 60
Gutljaj u peharu a gdje smo mi?

Pa u če mu se to Qazijev Voljeni razlikuje od našeg voljenog? Ko je
Taj za čiji jedan pogled je Qazi prodao Dunja i Ahiret i koji Lik i
Ljepotu mu pokaza da je Qazi bio spreman i u Berzah kada otputuje da
kuša samo tu slast gledanja. On čak i spram ahiretskih blagodati sklanja
pogled a oči drži otvorene jedino spram Onoga čije blagodati su
beskrajne. U odnosu na prašinu raspršenu naspram Svemilosnog, on se
radije opredjeljuje za Obožavanog odbacujući sve ostalo.
Šta to čini vatra ljubavi prema Voljenom da zaljubljeniku uzima i
hranu i spavanje a za uzvrat mu daje opijenost i smetenost – i šta se
dešava da se ova vatra ne gasi sve do sjedinjenja s Voljenim?
Ali kako se ovako šta nama ne dešava? Zašto mi nemamo Qazijeve
namaze, Qazijev plač, Qazijeve noći, kazijeve kunut dove – ta zar naš
voljeni nije isti onaj Qazijev Voljeni?
Krnjavost i manjkovost je kod ašika, a u protivnom:
U svijetu je Svjedok , a mi prazni,

u čaši je gutljaj a mi trijezni.
Valja nam s Ovog svijeta ići, alternative nema, ali treba imati u vidu
da onaj ko umre ašikom stiče vječni život.
Ne zaputiš li se u pravcu Njega reci kuda ideš,

kamo god da pogledaš sve carstvo je Njegovo.
Topljenje u Suncu
Halovi njegovi su tevhidski, a koliko je Tevhid (Jednoća Božija) lijep
– vidjeti Jednoga, bitisati za Jednog, odbaciti sve zarad Jednog i
60
Sāgir Isfahani.
29
ispraznisti iz sebe sve predrasude zbog Jednog. Kakvo samo
strahopoštovanje iziskuje Tevhid, i kakvo more se krije u ovakvom
muvahidu (zastupniku ovakvog Tevhida).
A Qazi se u Bogu (fāni) samoponišti,

Qazi je čovjek nebeski i Božanski.
Ajatollah Nedžabet prenosi: Kada bi počela priča o Tevhidu on ni na

šta više ne bi obraćao pažnju. Odista, a zar to neko ostane imun kada
želi da ga Tevhid privuče. On na talasima ovog mora (Tevhida) plovi
čas tamo, čas amo. Ponekada ga savladaju njegova vatra čežnje i ljubavi
i tada nije jasno koliko količina ushićenja ga je zapala i koliko su mu
pića nalili. No, njegova djeca su ponekad vidjela tragove toga na njemu.
Jedanput , sjećam se, bili smo u Kufi kada nam javiše da otac poziva
da mi djeca dođemo odmah kući. Došli smo u stan kad on veli: Očistite
zidove. Ranije su zidovi uglavnom bili bijeli, a ovog puta stvar je bila u
tome što je on vjerovatno tu noć ili u zoru doživio duhovnu ekstazu ili su
mu u tim posebnim halovima nadošli stihovi koje je on ugljenom pisao
po zidovima. Zato nam je kazao: nađite krpu i obrišite sve to da se više
ne vidi.61
On nikada nije dozvoljavao da njegove tajne iscure. Njegova prsa su
prepuna tajni. Život njegov promicao je okružen zrakama ovog svetog
Sunca. Kako li je pretjerano tvrditi da su ovi svjetovi tek umišljaj.
Ajatollah Nedžabet veli:
Bio sam prvi koji je stigao na temeljito druženje s Qazijem. On je bio
veoma raspoloožen i vrlo srdačan prema nama, ai mi smo se prijatno
osjećali. Zahvaljujući njegovoj prisnosti i naši jezici su se razvezali.
Upitasmo ga: Aga (gospodine) ovi halovi koje imaju arifi je li to neka
fantazija ili je to zbiljnost? Neka je Božije zadovoljstvo s njim, on raširi
zjenice i reče: “Nemojte više govoriti takve riječi, arifi su vrlo
racionalni ljudi, oni nikada ne bi posvetili život nekim fantazijama i
maštarijama koje su bez vrijednosti. Vrijednost maštarija jesu same
maštarije , pa je i umišljeni (hijāli) tevhid bezvrijedan. I sve je to tako
61
Dr seid Muhamed Ali Qazi-neja
30
dok čovjek zbiljski ne upozna duh nebeski (ruh), svjetlo Božije, samog
Boga i zbiljsku egzistenciju svega postojećeg.
Od nj su često čuli ovaj zikr: Nema ničega osim Njega (La huwe ila
huwe) – što je ustvari sama zbilja Jednoće Božije (haqiqat tevhid). Ali
pogladajte kako je njegov Tevhid skopčan s prefinjenošću da je čak i
prilikom izbora kućnih ptica, volio onu pticu čije ime je bliže Voljenom.
Puno svog vremena je provodio u zikru i ibadetu. Uvijek mi je na umu
ono njegovo: Nema ničega osim Njega (La huwe ila huwe)!, koje je
odzvanjalo iz njegove sobe u našim ušima. U to vrijeme je bila jedna
vrsta golubova u Nedžefu, koje su zvali Ja-hu. Qaziju su oni bili vrlo
simpatični te ih je on stvaljao na hodnik koji veže unutrašnjost i
vanjštinu kuće.
Koliko je samo ovaj Božiji čovjek volio prisustovati sjedaljkama
ljubitelja Tevhida, i svi njegovi govori bili su začinjeni Tevhidom.
Zabranu imam da sa ljudima zborim,

ali kada o Tebi zborim, onda otegnem.
Ali nažalost neki ljudi tuđinci bijahu prepreka međusobnom viđanju, i

izmjeni međusobnih blagoslova, između šejha Qazija i Ansari
Hamadanija , iako su se oni dobro poznavali.
Nadalje se prenosi od ajatollaha Dženabeta:
Nalazio sam se u prisustvu Qazija kada je on započeo govor o agi
Ansari Hamedaniju, upitao sam ga: A da li je on kod tebe dolazio?
Reče: Da, uzeo je termin da dođe, slobodan sam u utorak u 3 h
poppodne. Utorak ujutro bilo mi je malo čudno da aga Ansari ako već
želi doći dolazi sa jednom osobom koja još nije ušla pod okrilje Tevhida
i koja sebe drži sveznalicom – da, jeste u pitanju mu'min, muteqija pa i
iz loze Pejgamberove je – ali on se još nije ušatorio pod pokrivačem
Tevhida. A s druge strane, aga Ansari gdje god da ide samo govori,
objašnjava ili napominje stvari o spoznaji Boga i Njegovoj jednoći.
Riječju, sav govor mu je Tevhid. Upravo zato sam njegovo druženje sa
rečenim čovjekom smatrao gubljenjem vremena i sebi sam kazao ti ne
ideš na ovaj sastanak.
31
Od kada je šejh Qazi umro, dobio sam srećnu priliku da se nađem u
prisustvu age Ansarija te sam ga upitao: Da li si posjetio šejh Qazija?
On je potegao duboki - aah!, a onda s krajnjim žaljenjem kazao: - Otišli
su da mi ugovore termin kod nj , tada sam bio u Kufi s jednim seidom.
Iz Kufe smo se u 2 h uputio u pravcu svetog Nedžefa, te stižemo do
Džudide, dakle do novog kvarta u kojem se nalazio i stan šejh Qazija.
Na dužini ceste od cca 2 km, nalazilo se mnoštvo poprečnih sokaka
širine 7 m, 6 m pa do 4 m za koji vele ‘ćorsokak’. Kada smo idući tim
‘ćorsokakom’ došli do stana šejha Qazija, vidio sam srce mi govori: -
Ne trbaš da mu ideš!, tada sam se vratio i nisam nikada uspio stići do
nj.62
I nije jasno u kojem to on ružičnjaku Tevhida sjedi i kontemplira kad
daje obavijesti o irfanskim otkrovenjima i osvjedočenjima drugih.
U vrijeme znaka haqa i irfana, rahmetli aga Qazija, u Nedžefu
također bijaše pozanati i vrli zastupnik tevhida, seid i arif Durče. Ovaj
bi alim svakog dana odlazio na veliki ivān džamijskog kompleksa i tu
vazio ljudima. Zaniljivo je da bi sa nataknutom abajom preko glave
pratio dolaske i odlaske ljudi, kao i njihove halove. Kada je ovaj habe r
dospio do šejha Qazija, kazao je: Onaj seid motreći gomilu i skupinu
ljudi stjeće uvid u njihovo tevhidsko stanje i on će stići do velikih zbilja i
visokih Božanskih spoznaja.63
Iz navededenog uočavamo da nijedna stvar nije bolje lijegala njegovu
srcu od Tevhida. Upravo zato sljedeće bejtove isporučujemo njegovu
duhu koji je i sada obuzet razviđanjem visokih nebeskih zbilja.
Šta su dva svijeta, tek skica slike Dosta,

Šta će mi skica i slika, hoću samo Njega.
Svaki onaj potočić koji potekne iz Dunja'a ,

budući iz Dunja'a je utok mu je More a ne potok.
Kada se uistinu pojavi jedna sjemenčica,

Tu su drvo, listovi, plodovi, rijezga i ljuska.
62
63
Usvetul arifan, str. 162.
32
Stoga greška nije ako kažeš da sve to je
upravo ona jedna jedna smjenčica.
Stotinu ogledala da je napram Jednog,

Iako stotina se vidi, ukazuju na Jednog.
Svaku sliku koju tamo motriš i vidiš,

On je slikar, a ostalo su slike kojima se diviš.
Kada na slici ugledaš tu obrvu i oko,

pouzdano znaj da je to od Nj obrva i oko.
Pogledaj još jednom sve krasote te,

vidjećeš oči Voljenog prelijepe.
Pošto ljepote te samo su od Nj očitovanja,

one su tek zapad, smetene od Onog spram njih.64
Tevhide ef'āli (Jednoća Božija u djelima)

Tevhide ef'āli znači smatrati jedino i isključivo Boga uzročnikom
svega. A to znači ne samo vjerovati već ‘opipavati’ jedinstvo snage i
volje u cijelom Univerzumu, a što opet znači potiranje svih moći, uticaja
i uzročnika i svođenje svih njih na Jednog. Dakle sva djela i učinke
treba tretirati djelom i voljom Božijom. A Qazi ne samo da stvari vidi
ovakvima već također i svoje učenike ovome podučava i testira na
ovome. Prenosi se od Tabatabaije sljedeća anegdota:
Šejh Qazi se razbolio i to toliko je bio bolan da više nije sjedio u
skupu sa drugima, čak se nije ni pomicao. U isto to vrijeme u Nedžefu je
bjesnio sukob između dva tamošnja plemena - Zukuret i Šimiret. Ravne
krovove svojih kuća preinačili su u bunkere iz kojih se pucao na
neprijateljske susjede, a osim toga vodio se rat jednog kvarta grada
protiv drugog kvarta. Na krovu zrade u kojoj je boravio Qazi
Šimiretovci su načilnili vojnu utvrdu odakle su pucali na Zukuretovce.
64
Divane Šems Magrebi.
33
Qazi je sjedio u ivānu i samo promatrao. Zukuretovci najzad pobjeđuju.
Osvajaju dvorište, penju se na krov njegove zgrade i tu na ivānu ubijaju
dvojicu Šimiretovca , a ubili su i dvije osobe u zgradi. Ukupno su tu
ubili šest osoba. Qazi to opisuje ovako: Kada su na krovnoj terasi ubili
onu dvojicu odozgo je krv počela teći poput kišne bujice, a ja sam i
dalje nepomično sjedio na svome mjestu, a otom su Zukuretovci krenuli
s plajčkom, nosili su sve što im je srce htjelo.
Njegov blagoslov je bio u njegovu posebnom stanju, kada kazuje:
-Krv je i dalje odozgo lila kada su ona dvojica mrtvih pala u ivān, a još
su dvojica pala u dvorište , a ja sam i dalje nepomično sjedio i
promatrao.
Za ovo stanje kažu fena' u Tevhidu, kada salik (duhovni putnik) ništa
drugo sem Boga ne vidi i sve što vidi - vidi kao Božije očitovanje i
manifestovanje.
Urušavanje plafona kao ispit iz Tevhida

Jedna druga stvar se dogodila kod šejh Qazija, dok smo mi bili u
njegovu prisustvu. Naime, merhum Qazi bi obično oko akšama
odsijedao u jednom sobičku u medresi Hindi Buhārāi u Nedžefu (u
pitanju je jedan indijski učenjak koji se tu našao na proputovanju i
kojem su dotičnu zgradu stavili na raspolagaje), kojom prilikom bi mu
se pridruživali njegovi prijatelji - učenici i sa njim klanjali skupno
namaz. A broj njegovih učenika kretao se uobičajeno od 7- 10. Nakon
namaza, kada bi proteklo dva sata noći, Qazi bi krenuo sa zikrom i
odgovarao bi na pitanja svojih učenika.
Jednog dan dok smo sjedili u sobici , i dok je Qazi srdačno kazivao o
Tevhidu ef'āli, a mi pomno pratili njegovo izlaganje, iznenada kao da se
krov nad nama počelo rušiti. S jedne strane sobe gdje se nalazila
pećica, kao da su dolazili bjesomučni glasovi, a prašina se nadigla u
našoj sobi. Svi mi smo skočili i nagurali se na vrata i gurajući jedni
druge, onemogućujući bilo kome da iziđe van. Šejh Qazi u
međuvremenu nije načinio nikakv pokret, iako je plafon počeo da puca
iznad njegove glave.
34
U ovom stanju nije bilo ni habera o nesreći, a plafon se nije obrušio.
Qazi nas je pozvao: - Dođite pristalice Božije djelatne Jednoće
(muvehidine Tevhide ef'āli). Da, da svi učenici postadoše potrešeni i
uznemireni šta da odgovore Qaziju. Ponovo smo sjeli, a on je nakon
nekog vremena završio ostatak svog predavanja o Tevhide ef'āli. Da,
tog dana dat nam je ispit upravo po pitanju Tevhida i on je kazao: - To
je tako, dali smo vam sada jedan ispit.65
Ali lijepom kraju ove priče pridonosi kazivanje ajatollaha Nedžabeta:
Jednog dana nakon preseljenja na bolji svijet šejha Qazija ra, svratio
sam kod seid Džemala Gulpajkanija i iznio sam mu svoje potrživanje,
on je izrazio skepsu u pogledu izvodljivosti toga. No kad sam mu
spomenuo rahmetli Qazija, uzimajući ga kao svjedoka, ajatolah
Gulpajkani - koji je i sam pripadao kružoku arifa prvog reda iz Nedžefa
– hitro reče: - Njega ne zazivaj za svjedoka, on je dušu ispustio u
obožavanju Jednog Boga, štaviše on je život dao za Tevhid, on se ne
može svrstati ni u kakve kalkulacije, on je ponad svakog računa.
65
Mehr tābān, str. 316-320, ba talhis.
35
4. IRFANSKO PUTOVANJE
Qazi bez obilježja i tragova

Kopam po knjigama i tragam za svim što je napisano o seid Ali
Qaziju Tabatabiji i sve to prikupljam, redak po redak isčitavam i još
uvijek mislim da su mi ruke prazne. Osjećam da da je nešto izgubljeno o
čemu nema nikakvih pokazatelja. A kada odem do velikana irfana i
pripupitam o Qaziju, oni samo malo zavrte glavom , lice im upada u
čuđenje i vlastitu šutnju tek prekidaju ovakvim riječima: “Ne znam šta
je Qazi!”
Da, one čija stopala su u visokim nebesima, mi zemljani ne možemo
dokučiti. Kada se spomene njegovo ime, oni usljed slabosti, predajući
se, spuštaju krila poniznosti u vlastitoj nemoći i zbunjenosti. A kada već
krenu s opisom Qazija, jezik im se brzo sapne, iskazujući tek nekoliko
sjećanja i izvanjskih scena iz njegova života.
Želiš li makar tragove njegove dokučiti iz raznolikih knjiga nikavih
naznaka tamo nećeš naći o njemu. Pitaš li za njegove halove, ibadeta,
noćna bdijenja, ponovo nalaziš prazne retke. Pa gdje da ga tražimo...? a
onda mi neki glas odgovara: Tragove ovog bezobalnog mora potraži
upravo u u ovom bezimenu i bezznakovlju!
Ni od koga iz onog delistana66 ne vidjeh znaka,

ili sam ja bez habera ili je on bez znamenja.
Jedno pitanje
Kada pretražuješ knjige dogodovština velikih arifa, uobičajio si,
nakon što se upznaješ s njegovim generalijama, da odmah pređeš na
uspomene i sjećanja o njemu i njegovim kerametima. Uviđaš da su oni
imali i jednu drugu privlačnost: da su liječili bolesnike, krotili životinje,
mrtve uzlove razvezivali...
Koliko god je ovih čuda više, više vjeruješ u veličinu ovakvih
velikana i više tuguješ za njima. Ti si, međutim, obuzet svojim vlastitim
životom: učenje, posao, ibadet, borba i hrvanje sa ljudima i teškoćama –
66
Utočišta srca i duša velikana
36
tako ti i izblijeđeni Bog, na periferiji svih tvojih zbivanja, nađe svoje
mjesto. Kada se najednom nađeš u ćorsokaku i pred svim zatvorenim
vratima, prisjetiš se Boga i počinješ mu se obraćati.
No, kada uhvatiš vremena i čitš biografiju nekog od velikih ljudi,
kocka ti se topi u srcu, osjećaš slatkoću i smirenost njihovih halova,
aponekad i više od toga. Spram njihovih kerameta i čuda pomisliš: kamo
sreće da sam ja opojasan tolikom snagom pa da riješim dotični problem;
da izliječim onog bolesnika za kojeg se toliko sekiram ili da onom
drugom nesrećniku nađem izlaz i alternativu...!
Da, samo tada - inače utopljeni u nemar, bezbrižnost i griješenje –
vratimo se malo sebi i prisjetimo se neba; srce nam čežnjivo zaigra za
ovakvim produhovljenim djelima, ili nas obuzme melanholija prema
Bogu. A koliko li nam je Dunja' malehan, a Bog naš usamljen?
Ovdje se pak nalazimo pred velikim arifom, kada istražuješ o
njegovim halovima jedva da ih ‘uloviš’ koliko je broj prstiju. Te nam se
nameće pitanje: Da li malobrojnost njihovih poznatih kerameta ima svoj
naročiti razlog? Da li su njihovo duhovno putešestvije i njihov irfan u
osnovi u koliziji sa svakodnevnim kerametima. Kavo utemeljenje ima
njihova irfanska misao? I kroz kakav je prozorčić išao njihov irfanski
pogled u sveukupni Bitak.
Istovjetnost njihove i Božije želje

Slogan nekih arifa jeste služenje stvorenjima. To su ljudi koji svojih
bdijenjem, usredotočenošću i borbom, ostavljaju svoje postaje i iz kuće
srca svoga sele u Kuću Božiju (Kabu). A otjelovljenje ovog njihova
putovanja jeste upravo kur'anski ajet:
ِ ‫ومن خَي ْرج ِمن بيتِ ِه مه‬
‫اجًرا إِىَل اللّ ِه‬ َ ُ َْ ْ ُ َ َ
A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha... (En-Nisā', 100)
Oni koji svoja srca očiste od nečistoća i zahrđalosti i koji poslije
čuvaju čistim i neuprljanim sve svoje organe te svoje srce toliko
ispoliraju da ono cijelo postaje ogledalom na kome se zrcale Božiji
atributi, a potom ga kao cjelinu predaju svome Gospodaru. Tada Bog
postaje bujnim rastinjem bašta njihovih srca, a vrelina Njegove ljubavi
pali plamenove – što ih, najzad, uvodi u ružičnjak Blizine Njegove i
37
omogućava im vlastita otkrovenja, kojom prilikom gutljaj po gutljaj piju
iz pehara Njegove ljubavi.
Bože naš učini nas od onih u bašćama čijih srca je posijano i
ukorijenjeno drveće ljubavi prema Tebi, i koje je obuzela vrelina ljubavi
Tvoje koja ih vodi do gnijezda misli i koji skončavaju u ružičnjaku Tvoje
Blizine, zadobijajući vlastita otkrovenja , gdje sa Izvora ljubavi iz
blagoslovljena pehara ispijaju gutljaj po gutljaj Tvog napitka.67
A hazreti Imam Ali as Božije ljude vidi ovako:
Zaista, sjećanje na Boga ima sljedbenike svoje, koji su to odabrali umjesto svijeta ovog
tako da ih trgovina i kupoprodaja ne odvraćaju od tog. Oni govore u uši nemarnih,
odvraćajući ih od zabrana Božijih, upućujući ih na pravičnost koju i sami čine i odvraćajući
od zla od kojega se i sami ustežu. Zato, kao da su otputovali sa svijeta ovog na svijet drugi,
iako su još uvijek na ovome, i kao da su se osvjedočili u ono stoje poslije njega. Kao da su
otkrili tajne stanovnika iza zavjese ovosvjetske tokom dugog boravka njihovog iza nje! A
Dan sudnji kao da ispunjava obećanja svoja za njih! Oni su zato za stanovnike svijeta ovoga
otklanjali zastor nad tim dok ne vidješe ono što ljudi nisu vidjeli i ne čuše ono što ljudi nisu
čuli.68
Irfan i kerameti
Poslanik časni je kazao:
Svaki čovjek ima dva skrovita (batin) oka putem kojih vidi stvari iz
svijeta skrivenog. Pa kada Uzvišeni želi čovjeku dobro učiniti, on mu
otvori ta dva nutarnja oka.69
Budući da je Uzvišeni upoznat sa sa svim tokovima na svim nebesima
i horizontima, on nekim svojim robovima otvara prozorčiće njihovih
prsa, čime im se otvaraju vidici ka skrivenim zbiljama svjetova. A to se
dešava tako što se, njihovim duhovnim čišćenjem, skidaju pokrivači i
zastori s njihovih srca te ono postaje kadro motriti veličinu i veličanstvo
svoga Gospodara.
I kada Me on zavoli i Ja njega zavolim i učinim da ga i drugi zavole
te mu otvorim oči srca njegova za promatranje Moje uzvišenosti i
veličanstvenosti.70
Njihovo stanje i hal su sljedeći:
67
Mefatihul dženan.
68
Nehdžul belaga, hutba 220.
69
Ajatollah Meliki Tabrizi, Mirza Dževad, Risala –Lika'e-llah str. 22.
70
Risala –Lika'e-llah str. 41.
38
Onaj ko zadobi blagoslov raskrivanja tajni Njegovih,
pa šta onda znače kod njega tajne stvorenja Božijih.
Da, onaj ko dotle dospije da bude kadar da motri Božije znakove,

atribute i imena, tada za nj padaju perde i zastori s sa Božijeg posjedstva
(Milk) i Nebeskog carstva (Melekut) i on nalazi pristup Svijetu tajni. On
tada s lahkoćom ima pristup stanjima i halovima, kako u stvorenja
Božijih tako i u robova Božijih. On zapravo ima uvid u njihova nutarnja
bića i njihove misli. Upravo kao što to Svevišnji veli:
Te mu nije skriveno znanje osjetila nijednog od Mojih stvorenja.71
A riječ je o onim božijim robovima koji cijeli svoj život provedu u
poslušnosti i privrženosti svome Gospodaru. Oni sve želje svoje poročne
duše (nefs), zbog Boga ostavljaju po strani, i odlučno se suprostavljaju
svim skretanjima i zastranjenjima srca svog, a Uzvišeni budući da stupa
u najplemenitije transkacije i trgovinu sa svojim robovima – prilazi im
sa svom Svojom veličanstvenošću i blistavošću i ovako im se obraća:
Ja sam uvijek saputnik onome ko je saputnik sa Mnom i slušam uvijek
onoga ko Mene sluša.72
Ovdje se list presavija kada Svevišnji sa svom svojom uzvišenošću i
veličanstvom govori:
O Moj robe ti si proveo svoj život u poslušnosti Meni. Mojim
zapovijedima dao si prvenstvo nad prohtjevima vlastite duše i nefsa.
Izabrao si Mene i žrtvovao si se poradi Mene. Prošao si prepreku koja
ti je stajala na putu prema Meni. Sve druge ostavio si po strani i
porazbijao si svoje kipove zarad Mene. A sada Ja nastupam sa mojim
poklonima i prijemom za tebe, sa Mojom naročitom milošću prema tebi.
A sada rob Božiji bivši mažen i pažen od Milostivog kazuje:
I ja ne poznajem drugu radost sem Tebe Koji Si opisan kao Skrbnik -
Dobročinitelj.73
Božiji odnos prema ovakvim Njegovim robovima postaje takav da On
postaje njihove želje , kada On jedan segment Svojih stvari stavlja na
71
72
Isto str. 135.
73
Mefatihul Dženan, munadžatur-radžiin.
39
rapolaganje njihovim htijenjima i željama – te se one odvijaju kako oni
hoće. Hadže Nasirudin Tusi u tom pogledu veli:
Kada se arif oslobodi svoga nefsa i pripoji na Hakka tada uviđa da
sve što se snagom zove da je podložno njegovoj snazi – i veže se za sve
snage i moći – i da sve to biva apsorbovano njegovom snagom. Isto
tako sve što ima znanja nije izvan okvira njegova znanja, kao što je i sve
što ima volju u opsegu njegove volje, i da nema nikakva zastranjenja u
odnosu na njegovu volju – i da sve to biva apsorbovano njegovim
znanjem i voljom.74
U ovome leži tajna evlijanskih čuda i kerameta. Dakle dobri Božiji
rob stiže na taj stupanj da nekom stvoru kaže: Umri!-i on umre, a da
nekom drugom kaže: Oživi!- i on oživi.
Oko njih su meleci spuštaju im smirenost , u tijelo i dušu, vrata
nebesa su im otvorena , i za njih su postavljene sjedaljke plemenitosti.75
A ovaj položaj je izuzetno visok i istaknut. To da čovjek stigne na
stupanj da mu uzvišeni Bog podari moć i dozvolu da može u djelokrugu
svijeta Njegovih stvorenja, po svojoj vlastitoj volji, ostvarivati kontrolu
nad njima, to može biti samo posebna i naročita Božija moć koju On
delegira i prenosi na neke Svoje vrle robove.
7. Mesnevija str. 74
Kod jednog velikana keramete ugledaše te upitaše: Kako si uspio ovo
izvesti? On ima kaza: Stanovito vrijeme bijah u poslušnosti svome
Gospodaru, sve što je želio ja činih. A sada se stvar okrenula, sve što ja
želim On izvršava. A to se zove poistovjećivanje Božijih i čovječijih
volja i želja.
Neki od evlija - velikana duhovnosti, koji su dospjeli do ovakvih
postaja, u slučajevima kada je to za njih nužno požele da se to i to
dogodi ili da se taj i taj problem riješi. Uzvišeni, s obzirom na ljubav i
posebnu naklonost koju gaji prema njima, pozitivno odgovara na
njihovu želju i molbu i to njihovo traženje se hitro realizuje u aktuelnoj
zbilji.
74
75
40
Evlije su oni koji su opojasani Božijom moći,
strijelu odapetu oni okreću na njenoj stazi.
Kazao je Uzvišeni Isau as: Drži velikim znalce Božije i cijeni njihove
vrline, jer oni prednjače kod Mene nad svim stvorenjima - osim nad
Poslanicima i Vjerovjesnicima - čija prednsot nad ljudima običnim je
poput prednsoti svjetla sunčevog nad svjetlima zvijezda, a preimućstvo
Ahireta nad Dunja'aom je kao Moje preimućstvo nad svim drugim
stvarima...76
Samodokinuće u Božijoj volji
Ono što smo odveć kazali o visokim irfanskim i evlijanskim
položajima iako prikopčavanje na takvo šta ne pripada svakom jadničku,
ali onaj kraj puta tek je početak duhovnog putešestvija za arife Božije –
jer, putovanje prema Njemu kraja nema:
Rekosmo da evlije u toku svog prpoputovanja kroz raznolike duhovne
postaje dolaze do tog stupnja da što god požele da se to u ovovremenoj
zbilji realizuje. Jednostavno, Uzvišeni zbog svoje ljubavi prema njima i
njihove čestitosti, ispunjava njihove želje. Djela ove vrste evlija, koji se
otisnuše na duhovni put (sejr-i suluk), izuzetno visoko kotiraju. Ali
čovjek može dosegnuti još veći duhovni stupanj - kada se njegova volja
poništava (fāni) u volji Božijoj te kada Bog čuva svetost njegove volje,
zbog očuvanja njegove časti i dostojanstva - slijedeći njegovu volju.
Između ova dva nivoa velika je udaljenost. Jedan je taj kada čovjek
zadobija takav status da oko njegovo postaje oko Božije, volja njegova –
volja Božija, egzistencija njegova - egzistencija Božija. Što god on
poželi i Bog je to poželio. Bog mu tada stavlja na raspolaganje svoje
meleke i stavlja mu po nadzor svijet kreacije. A drugi nivo znači postići
sljedeći stupanj uvjerenja:
Svoja misao i svoj stav slobodoumlje nije,

u školi našoj svojevoljnost nevjerstvo je.
76
Ahadisu qudsi, sv. 185,, str. 200.
41
Na ovoj postaji duhovni putnik stiže na stupanj da uopće nema
vlastite volje. On uopće nema svoju volju e da bi nešto zaželio i da bi
uspostavio kontrolu nad nečim u svijetu stvorenog - za nj, jednostavno,
postoji samo volja Božija. A ovo je upravo osnova irafana Ehli bejta i
irfana nekih Qazija.
Imam Husein išće od Boga ovako:
Onaj ko se zametne sa zbiljskom Božanskom spoznajom biva neko
čije tijelo je među stvorenjima a srce mu je sa Allahom. On je toliko
povezan s Bogom da bi – ukoliko bi ga samo za tren obuzeo nemar i
zaborav prema Bogu – od čežnje i žeđi prema Bogu umro. Ovakav
Božanski arif neovisan je od stvorova, želja i cijelog Dunjalika, i osim
Boga Jedinoga on saputnika nema. On nikakva razgovora, išareta ni
uzdisaja nema sem da to bude posredstvom Boga, za Boga, od strane
Boga i sa Bogom. Stoga se ovakav arif kreće u svetim travnjacima i
cvijetnjacima Božijim, gdje ubire plodove Njegove blagodarnosti i
milosti.77
A ovo stanje kada posvećenik nikakva razgovora, išareta ni uzdisaja
nema sem da to bude posredstvom Boga, za Boga, od strane Boga i sa
Bogom, ukazuje na onaj duhovni mekam i položaj arifa, kada se on
potpuno oslobodio svoga jastva, sopstva pa čak i svoga bitka. Svoju
egzistenciju vidi samo kod Boga i u ovom stanju sebe ne vidi dostojnim
toga da sam nešto zaželi, sve dok to Bog ne zaželi.
Hadže Abdullah Ansari u pojašnjenju duhovnih stupnjeva (merteba)
zadovljstva Božijeg (riā), a naročito njegova posljednjeg stupnja (riā)
veli:
Treći stupanj sticanja zadovljstva Božijeg (riā) nastaje onda kada
rob Božiji nema više ni srdžbe niti radosti, već kad svo zadovoljstvo
njegovo bude skladno sa zadovljstvom Božijim (riā) i kada atributi
njegovi budu poništeni u Atributima Božijim, kada volja Uzvišenog
Hakka bude nadomjestak za volju njegovu te kada se zadovoljstvo
njegovo preinači zadovljstvo Božije (riā)i srdžba njegova u srdžbu
Božiju. Na ovom stupnju rob Božiji nikakvo zadovljstvo niti
nezadovoljstvo nema od sebe, već se njegova volja prometnula u volju
Boga Uzvišenog. Baš kao što Svevišnji o njima veli: “...Vi nećete ništa
77
Misbahul šerij'at, bab 94, dar haqiqat ma'refat , sv. 2, str. 235.
42
poželjeti, osim ono što Allah zaželi (El-Insan, 30).” Ovo stanje toliko
obuzme Božijeg roba da on u stvarima i poslovima ne postupa po
vlastitom mišljenju i sudu, vlastita sloboda izbora mu se potpuno
iskorjenjuje, a vlastita osobnost se posve gubi – sve ovo pa makar ga to
i u vatru vodilo.78
Ašici čak i u vatri ako su Dosta blagosiljaju,

ograničen sam ako mi oči u izvor Kewsera gledaju.
Imam Homeini u svojoj knjizi Tumačenje hadisa o vojnicima razuma

i neznanja (Šarhe hadis džunud aql we džehl) prenosi ovaj govor Hadže
Abdullaha te dodaje:
Njegovo tumačenje ovog položaja mekamom zadovljstva Božijeg
(riā)nije ispravno, jer ako se pod ovim misli da je krajnji cilj mističkog
putovanja preinaka posvećenikove volje sa Božijom voljom – dakle,
potiranje svoje volje (fenā-je irade) , onda je to tek početni stupanj
fenā'a.79
Dakle, irfan koji je tevhidskog karaktera, u svojoj putanji može ići
dalje od položaja zadovljstva Božijeg (riā), a to je potiranje svoje volje
(fenā-je irāde) u Božijoj volji (irāde-je Hakk).
Ovo je smisao potiranja volje (fenā-je irāde), što ustvari znači
žrtvovanje vlastite volje i nejno dovđenje do svjesne smrti naspram volje
Božije...Na temelju irfanskih kazivanja i to što su kazali da se salikova
volja poništava u Hakkovoj volji – znači zapravo to da duh salikove
volje ne nestaje u potpunosti, ali na temelju njegove ustrajne borbe, ona
gubi snagu uticaja, životnost i vlastito određenje te na koncu ostaje
samo jedna efektna i i aktivna volja – a to je volja Hakka Uzvišenog. 80
Ukoliko ja jecam zbog Dosta, duša moja iskrena nije,

jer nema tog habera, a da iz njene vlastite nutrine nije.
78
Ansari, Hadže Abdullah , Šarhul menazilu sa'irin, na temelju tumačenja Abdurezaq Kašanija str. 117.
79
Imam Homeini, Šarhe hadis džunud aql we džehl, str. 162.
80
Dr. Jesribi, Seid Jahja, Filozofija irfana, str. 453.
43
U zbilji, može se kazati da osobe čiji je krajnji domet putovanja svodi
na pokazivanja kerameta i natpriodni čuda, zarad stizanja do tog
položaja moraju proći mnoge postaje i dinice puta, mnogo zastora
moraju ukloniti, kada stižu na mjesto koje označava položaj Božije slave
i odobravnja, a to je upravo mjesto: voljenosti na Tvojoj Zemlji i na
Tvom nebu81, i stiže na mjesto za koje u opisu ovakvih posvećenika i
salika Uzvišeni veli:
Bijah sluh putem kojeg on čuje, i vid putem kojeg on vidi i jezik kroz
koji on govori i ruka kojom on uzima. Ako Me pozove odazvaću mu se, a
ako Mi nešto zatraži daću mu to.82
No iako je dosegao visok duhovni položaj, ovakav salik (duhovni
putnik) se još nije potpuno očistio od vlastite volje, on se još uvijek
cijelim svojim bićem nije utopio u Veličanstvo (dželāl) Božije.
No ima i druga skupina duhovnih putnika koji ne staju čak ni na ovim
položajima. Oni prolaze ovu postaju, kidaju svjetlosne zastore, i stižu
ondje gdje njihov bitak biva poništen u Božijem biću. Oni više po sebi
nemaju volje e da bi sebi kazali: Umri! Pa nemaju čak ni te volje da bi
zaželjeli da Bog bude njihova želja. Pitali su tako neke pripadnike
irfanskog puta:
Šta želite?A oni su odgovorili: Želimo da ništa ne želimo.
A ovo je već samoponištenje robovanja (fenā-je 'ubdi), kada rob
Božiji nema habera ni o svom vlastitom bitku. Dok je poništenje
gospodarenja (fenā-je rububi) ona gdje nema ja i Ti. Dakle, nema Tebe
već sve što ima je zapravo Gospodar svjetova. Kao što je kazano:
Robovanje Bogu je plod, a srčika mu je gospodarenje.83
Upravo na ovom polju treba tražiti Qazije, naše nastojanje ovdje je
samo ovlaš proći kroz njegovu školu irfana. A inače upoznavanje ovog
velikana Tevhida je posao Ronioca morskog koji je kazao: Evlije Moje
pod kupolom su Mojom, ne poznaje ih niko osim Mene.84
Ukoliko me neko za njegove odlike upita,

pa šta da kaže onaj bez srca i obilježja.
81
Mefatihu dženan, Zijaretu emin-i-llah.
82
Usul Kaffi, sv. 4, str. 53, Kitab iman we kufr, hadis 7.
83
Misbahul šerij'at, bab 100, dar haqiqat 'ubudijat, sv. 2, str. 252.
84
Imam Muhammed Gatzali, Ihja' ulumuul din, sv. 4., str. 256 ; hadis-i qudsi.
44
Ašici su moreplovci Voljenoga svoga,
od moreplovaca ljubavi nema avaza.85
Sa stanovišta arifa i pripadnika inicijacije i otkrovenja, svijet se

upravlja po preciznim zakonima, i sve što se osdvija u skladu sa
Božijom voljom jesu najfinija i najmudrija događanja. Sa ovog aspekta
traženje, edeb, predanost i ljubav arifska spram Božijeg dvora takvog je
karaktera da u njihovim očima Božije želje i odredbe predstavljaju
najsavršeniji i najpotpuniji vid volje za sve stvari. Zato oni zavežu jezik
u svojoj dovi kad je u pitanju traženje promjene u Božijoj odredbi. Isto
tako su oni sebi haramili i zabranili bilo kakvo ovladavanje nad
segmentima prirode, ako to znači izazivanje promjene u Božijoj odredbi.
Jedan je za bol, a drugi je za lijek,

jedan je za spoj, a drugi za odvojenost.
Ali ja nad boli, lijeku, spoju i odvojenosti

prednost dajem onome što u svijetu duša je.
Imam Sedžad u Sahifi sedžadiji kazuje:

Bože moj oraspoloži moje srce za Tvoje predodređenje i sudbinu
(Qada i qader), u vezi s tvojom odredbom prsa moja učini prostranim,
daj mi pouzdanje i oslonac te da tada priznam da Tvoj Qada nije ništa
drugo do sušto dobro.86
Mevlana u 3. svesku svoje Mesnevije prenosi priču o jednom
velikanu po imenu Duquqi, čiji sažetak glasi:
Duquqi je bio savršeni arif visokog nivoa koji stalno bijaše na
duhovnom proputovanju. U bogopokornosti (taqva) kao da je sve
pretekao, a u iznošenju vlastitog stava bio je ekspert koji je uvijek
iznosio ispravno mišljenje. I najzad, nakon mnogo godina i podnošenja
85
Džulistan Sa'di.
86
Sahife sedžādije, dova 35.
45
raznolikih tegoba, on stiže na obalu i biva suočen sa očaravajućim
prizorom. A sad poslušajmo direktno Mevlanino izlaganje:
Najednom, pokraj mora ugledah sedam svjetlećih svijeća, koje su
davale začuđujuće odsjaje. U trenu se onih sedam svijeća preobrazi u
jednu svijeću, aonda opet tih sedam svijeća u jednu svijeću. Potom se
tih sedam svijeća preinači u sedam svjetlećih ljudi čija svjetlost je
izbijala do neba. Moja smetenost i uzbuđenost se još više uveća. Kada
sam se koncentrisao još začudniji prizor ugledah – vidjeh oni se
preobrazili u sedam drveta, i to u položajima qijāma, ruk'a i sedžde –
da bi se ponovo onih sedam drveta povratilo u sedam ljudi. Od
uzbuđenja sam protrljao oči da vidim ko su tih sedam ljudi – velikana?
Napokon oni mi kazaše: - Želili bi smo sa tobom namaz klanjati, s tim
što ćeš ti imamiti – na što sam ja pristao. I tako smo počeli klanjati
skupno na obali mora.
U toku namaza Duquqiju pogled pade na prostranstvo mora. Ugleda
lađu koja se nađe u opasnim talasima, a zapomaganje putnika s lađe
dopiralo je do Arša. Duquqi se ražalosti i zamoli Gospodara da im se
smiluje te da ih spasi. Dova mu biva primljena. U ovom stanju onih
sedam arifa, prosvijetljenog pogleda, međusobno se upitaše: - Ko je ovaj
pa se petlja u božije poslove?
Samo što je Duquqi okrenuo glavu da vidi šta oni zbore, vidi iza
njega nema nikoga. Kao da su svi oni nestali u nebesima a on koji je
godinama maštao da ih nađe ne uspje svoju odvojenost (firāq) pretočiti u
sjedinjenje (vīāl).87
Godinama je za njima patio i tugovao,

godinama je u čežnji za njima suze lio.
Mevlana u ovoj svojoj hikaji, punoj tajnih šifri i kodova, na

harmoničan način iznosi najveću filozofsku raspravu po pitanju
Jedinsva Bitka (Wahdetul wudžd), unije evlijanskog svjetla i zbilje
robovanja.
87
Zamāni Kerīm, Šarh mesnevi, sv. 3., str. 497.
46
A irfanski slogan tevhidskih arifa upravo se svodi na ovo da se čovjek
nikada, ni na jednoj od stepenica robovanja, ne upušta u mijenjanje
uspostavljenog reda u aktuelnom svijetu – riječju, da se ne upliće u
Božije poslove. Nego, budući da svijet ima svoga Stvoritelja, treba da
putuje tim svijetom, upravo onakvim kakav je i stvoren, i da najzad
stigne do odredišta, a nerk mu taj svijet donosi kakve god hoće belaje i
iskušenja – u skladu s zahtjevima Božije mudrosti i pravednosti.
Ovi vele koliko god da čovjek napreduje na duhovnom uspinjanju i
kakve god da duhovne stupnjeve osvoji, ali onu moć: Budi i ono biva! –
ni na jednom stupnju ne treba koristiti, jer je takvo šta u suprotnosti sa
gospodarenjem (rububijat). to sve zato što:
Robovanje ('ubdijjet) daje sveopćost (kullijet).88
Robovanje ('ubdijjet)znači sklanjanje ruke sa svega što je opasno za
salika, ako i trošenje svega na Božijem putu. I ovo činjenje najboljeg
jednako je i istoznačno je za svaku osobu na svakom stupnju i položaju.
To dakle vrijedi, za arifa koji na svom nivou može djelovati na prirodu i
uplitati se u prirodne fenomene. Činjenje najboljeg sastoji se upravo od
dokinuća vlastite volje (irāde) i slobode odlučivanja (ihtijār) i utapanje
u sveopćoj Božijoj volji (irāde rubbi). Prema tome, po mišljenju arifa,
ma na kome položaju rob Božiji bio, nipošto ne treba da se miješa i
upliće u upravljanje prirodnim pojavama i fenomenima – koji se inače
upravljaju u skladu s Božijim voljom i htijenjem. A to zato što god nosi
Božanski potpis za arifa je lijepo.
Bože moj od Tebe tražim najuzvišenije stupnjeve Tvoje ljepote,
premda su svi tvoji stupnjevi ljepote – dražesni i lijepi.89
Shodno rečenom, arif se natprirodnim putem ne upliće u stvari
prirode.
O Bože, osvanuli smo u dohvatu Tvoje snage. Tvoje carstvo i vlast
obuhvata i nadvladava našu moć. Tvoja volja i htijenje okružuje nas, a
u Tvoje zapovijedi spada i naša uključenost u rad, i mi se pod Tvojim
ravnanjem krećemo. I mi nemamo nikakva dobitka osim ono što Si nam
Ti dosudio i odredio.90
88
Misbahul šerij'at, sv. 2, str. 541.
89
Mefatihu dženan, du'ā-je sahar.
90
Sahīfe sedžadije, du'ā 6.
47
Halove ovakvih velikana duha, Mevlana na sljedeći način portretiše:
Da, među arifima i evlijama postoji skupina koja je tako zadovljna s

Božijim odredbama i sudbinskim određenjima da oni se harame učenje
dove za promjenu sudbine.
Ja položaj rizaluka nakon ovoga ostavih zahvaljujući takmacu,

koji je ostavio lijek i srce svoje ouobičajio u Tvome bolu.
Ljubav prema Voljenom nema prekida ni kraja. Ona toliko

zaljubljene opije i učini smjernim, da oni sve pojave u prirodi, koje se
htijenjem Božijim odigravaju u prirodi, vide lijepim i mudrim.
I gore kušam poslastice Njegove,

matiran sam od Nj, matiran sam od Nj.
Ovaj položaj nije tek položaj potpune predaje Bogu, radije to je

položaj udruženosti spokoja sa ljubavi (silm me'a ub). Riječju, ne samo
da sam zadovoljan sa onim što je jest, već sam prevvashodno zadovoljan
s tim zato što je to Tvoja odredba i zato što u tome vidim tvoje tragove –
eto zato sve to kušam sa vanrednim zadovoljstvom.
I ovo su osobe spomenici i posvećenici ljubavi, oni su spomenici
robovanja i žrtvovanja, kao što su i spomenici Tevhida - blago li se
njima:
Između zaljubljenika i Ljubljenog nema nikakve prepreke...
Kada arif dosegne do ovog visokog duhovnog položaja, on uopće ne
može izazvati promjene u prirodi i dominaciju u prirodi. To zato što on
uopće ne posjeduje svijest o vlastitoj volji, kojom bi eventualno iskazao
htijenje za promjenom stvari nasuprot aktuelnog ustorjstva svijeta
izvajanog rukom Božijom. Njihova jedina želja na svim ovim
položajima jeste ljubav, a i konac njihovih želja ponovo je ljubav.
48
Da se ovo oko dove pogrešno ne razumije

Da ova rasprava, kojim slučajem, u umu čitaoca ne bi proizvela
pogrešne konotacije, potrebno je napomenuti poenta ove rasprave nije u
tome kako ne traba Bogu upućivati dove jer su dove, najzad,
preporučeno sredstvo za ljude, bez obzira na kojim položajima se
nalazili, kojima će iskazivati svoje potrebe spram Boga, kao što je to
musau as objavljeno:
O Musa od Nas traži i so za svoju kašu...!
Ovdje se, zapravo, hoće istaći ta činjenica da njihova dova i zahtjev
ponekad predstavljaju svojevrsnu želju za dominacijom i intervenciojm
u prirodi, ali ovo se uveliko razlikuje od predmeta dove običnih ljudi.
U kakvom god halu da budeš ti

uvijek vodu, o suha usno, traži.
Škola irfana Ehli bejta

U školi irfana Ehli bejta osnovi moto je robovanje i posvećenost, i to
tako da je položaj robovanje (uzvišeniji od položaja
poslanstva (risālet): I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov
Poslanik.
Nosioci Ehli bejta su zapravo očitovanje i manifestacija sveukupnosti
Božijeg imena Allah na Zemlji. Otuda je apsolutna vlast u njihovim
rukama, to zato što je njihova volja zapravo Božija volja. Oni dok
trepnu mogu proizvesti efekat: Kun fe-jekn - Budi i ono biva!Ali
vidimo ih kako i u najtežim okolnostima i nevoljama imaju normalne
prirodne reakcije i nikada se ne koriste svojim vanrednim moćima.
Vidimo ih na Kerbeli kako ni u najtežim okolnostima i iskušenjima ne
posežu za vanprirodnim moćima. Imam Husein je mogao tražiti i dobiti
šta je htio, ali vidimo da im ni na kraj pameti nije bilo da zatraže vode u
vreloj kerbelskoj pustari iako: ...Da vode zatražiše svijet bi se u okean
pretvorio.
49
No, potpuna posvećenost zahtijeva da se volja Božija onakva kakva
jest poštuje, i da na koncu samo kažu: Naše zadovoljstvo je u Tvome
zadovoljstvu. I to zadovoljstvo spregnuto s potpunom ljubavi. Zejneba
Kubra, kojoj su ogromne teškoće i iskušenja kićmu savijale, ali na
pitanja onog prokletnika (Jezida): Kako vidjeste sve ovo (događaje na
Kerbeli)? Odgovara: Ne vidjeh ništa sem ljepotu! I upravo je ovo osnova
škole irfana – tevhidskog irfana. Imam Homeini u pojašnjenju ovog
položaja veli.
Ovdje ssu stvari takve da posvećenik Božiji nema zadovoljstva po
sebi, njegovo zadovoljstvo zapravo slijedi Božije zadovoljstvo, kao što je
i volja njegova istovjetna s voljom Božijom –kao što se to kaže u časnom
hadisu: Zadovoljstvo Božije zadovoljstvo je nas Ehli bejta.91
Prenosi se u predaji da je Imam Bakir u svom djetinjsvu upitao
Džabir ibn Abdullaha: Kakav je tvoj hal? Ovaj odgovori: Ja cijenim
bolest više od zdravlja i siromaštvo držim boljim od bogatstva. Imam as
mu na to reče: A mi (tj. Ehli bejt), pak, želimo samo ono što nam Bog
dadne. Ako nam dadne bolest onda bolest više volimo, ako nas
zdravljem obdari onda zdravlje više cijenimo.92
Stoga ćemo iz životopisa Imama as uočiti da oni, osim rijetko i u
izuzetnim prilikama kada su to okolnosti iziskivale, uglavnom nikada
nisu pribjegavali upotrebi kerameta i natprirodnih moći, već su se
pokoravali prirodnim zakonima i živjeli životima običnih ljudi. Kako je
to lijepo kazao Imam Ali as:
Poput grebena planinskog sam niz koga se bujice slijevaju, a ni ptica
mu vrh dosegnuti ne može.93
Kerameti šejh Qazija

Rekosmo u totalnom robovanju i tevhidskom irfanu, koji se temelji na
poslaničkim, ehlibejtovskim i evlijanskim (Qazijevskim) metodama ,
viđenje vlasite volje pokraj Božije volje ima tretman uplitanja u
isključivi Božiji zabran, sve to čak i ako se zna da lično Bog daje
dozvolu za takve čine. No njihov edeb i istančana kultivisanost im ne
91
Imam Homeini, Šarhe hadis džunud aql we džehl, str. 169.
92
Džām'e sa'ādāt, sv. 3., str. 285.
93
Nehdžul belaga.
50
dopuštaju da izazovu Božiji edeb te da se On opredijeli za očuvanje
digniteta i dostojanstva svoga roba – stoga ovakvo šta nije dopušteno ni
najenom od stupnjeva robovanja, jer je, najzad, takvo šta suprostavljeno
Božijem gospodarenju.
Tevhidski irfan jeste istinsko robovanje,
a to je uvjerenost u zaborav svega mimo Njega.
Što praktično znači:
Sve što nije On, na putu je mom prepreka,

to je kip, a ponos moj razbijač je kipova.
Stoga, arif razbija sve kipove, a nijedan kip nije poput čovječijeg ega.
Zasto on svoj imaginalni bitak spržava a svoju volju i htijenje, na fonu
svoje nepatvorene iskrenosti, predaje svome Gospodaru.
Ti sam sam prepreka sebi si, Hafize od sebe izbavi se.
Zato je Qazi među arifima gigant. On je čovjek koji osim Boga ne
vidi, osim Boga ništa ne želi, osim Boga ni za koga se ne veže – njegov
irfan je čisti i sāmi 
ž
ć

Inače

A ovo je upravo sve je uspijevao zahvaljujući svom tevhidskom i
'fizičko izlječenje
slijepca ili bolesnika. Njegova misija je bila u oživljavanju srca. On nije
oživljavao mrtve, već mrtva srca oživljavao. Slijepe oči nije liječio, ali
je ali je činio da oči srca progledaju. Nije liječio bolesne, ali je bolesnike
ljubavi pokretao. Nije liječio sluh gluhih, ali je ljudima vraćao sluh da
čuju Božije slavljenje (tesbih) nebesa i Zemlje. Njegov posao nije bio
podučavanje nekoga kako da hodi po vodi, već je njegov posao bi da
poduči čovjeka kako da korača po svojim željama. On se, također, nije
bavio vađenjem utopljenika iz vode, već se njegova djelatnost svodila na
upućivanje čovjeka da kroči u visoke duhovne svjetove, u okeane
51
ljubavi i irfana bez obala. Njegova zadaća nije bila liječenje bolova, već
je njegov cilj bio izlječenje neizlječiva bola.
Bol ljubavi je ona čije izlječenje džigeru prži.
Jedan od kerameta: izgradnja insana

Osnovni njeov keramet i čudo jeste izgradnja čovjeka insanom. Kako
bi to kazao ajatollah Fateminija:
Ako bi svi trebali da se bave liječenjem ujeda zmija i škorpiona, pa ko
bi onda odgajao svijet Gospodnji.94
Ajatolah Mirza Ali Ekber Marendi (jedan od Qazojevih učenika), u
jednom os svojih pisama alami Tabatabiji napisao je:
Naš Učitelj Qazi učinio nas je gubitnicima i Ovoga i Onoga svijeta.
Nemamo udjela na Dunja'u a ni na Ahiretu. Njegov stav je bi jasan:
Onaj ko hoće da ga zapadne nešto od Qazijeva mirisa, ne smije više
imati želje ni sklonosti ni prema Dunja'u ni prema Ahiretu, jedina
njegova čežnja bijaše stizanje do Njega.
Vjeru i srce izgubismo zbog jednog viđenja,

u kićmi ljubavi, o srce, kad to bi kajanja.
Ajatollah seid Hašim Razavi Kašmiri veli:

Kada bismo se našli u društvu kod Qazija toliko je na nas ostvarivao
duhovni upliv i duševnu radost, da nam je to dokidalo i poništavalo sve
naše teškoće, tekobe i svakodnevne životne nevolje. 95
Ajatollah Fateminijā kazuje:
U Nedžefu je bio čovjek po imenu Qasem, koji bijaše poztnat po
svojoj strastvenosti i razvratnosti, ali unatoč ovim osobinama on je imao
naročitu naklonost i ljubav prema šejh Qaziju...A ovaj ga je pak
revnosno savjetovao, ali nažalost on nije slušao Qazijeve savjete. Da bi
mu Qazi jedanput kazao: Noćas obavezno ustani da klanjaš noćni
namaz. A ovaj mu je odgovorio: Aga, kao prvo, ja do kasnih sati
ostajem u kahvani, nema šanse da se propudim u gluho doba noći i,
drugo, ja uopće ne klanjam namaz, kako tek da klanjam kasni noćni
94
Prvi kongres sa nebeskim tijelima ak nešīn, urdibehešt 81.
95
Knjiga Arif našenahte, str. 125.
52
namaz... No, u zakazano vrijeme Qasem se budi u čudnom halu i odlazi
u dvorište s nakanom da uzme abdest, kada je ugledao vodu u njemu se
događa čudna revolucija i promjena. Neće dugo potrajati a ovaj Qasem,
poznat kao razvratnik i griješnik, će postati jedan od velikih nedžefskih
pobožnjaka i arifa. Njegova revnost će toliko doći do izražaja da će
ljudi, ostatke njegova čaja piti zarad ozdravljenja.96
Uticaj Qazijeva govora na učenike i srca sklona irfanu bio je snažan i
izniman. Druženja sa njim, bilo ona sa običnim svijetom ili s posebnim
učenicima, bila su prožeta čudnom duhovnom atmosferom , njegovi
učenici imali su dojam kao da su se kroz prozorčić njegova govora
konektovali na neki drugi svijet. Njegov govor bio je zapravo prevod
nekog melekanskog nebeskog govora. Čak i oni koji nisu bili njegovi
neposredni učenici također bi ostajali napunjeni i opijeni njegovim
nebeskim govorom. Ajatollah Muhammed Reza l-Jasin veli:
Jednog dona, prisustovao sam jednoj specijalnoj sjedaljki koja je za
njegove učenike imala tretman običnog predavanja. Kada sam od nj
izlazio stavio sam svoju abaju na lice i nastvio hod. Jednostvano nisam
mogao kontrolisati svoje suze, nekontrolisano sam plakao...te na osnovu
trenutnog prekida sa dunjalučkom svakodnevnicom, kao da mi je
oduzeta snaga boravka na Dunja'u i kao da nisam mogao više živjeti s
ljudima Ovog svijeta. Stotinu nesreća osjećam što nisam mogao više
prisustovati ovako prosvijetljenom druženju.97
Bože moj podari mi kompletnu odsječenost (od svega) prema Tebi i

poglede srca naših prosvijetli i oplemeni svjetlom koje Tebe gleda.98
Mi ne znamo šta se sve odvijalo na njegovim časovima –

predavanjima, i nikada to nećemo moći dosegnuti. Također ne znamo
kako je na predavanjima njegov zikr – protkan Imenima Božijim –
prosijecao srca, i vodio ih do svijeta svjetlosti. Mi ne znamo kako je on
kidao pokrivke sa zatamnjenih i prosvijetljenih srca i kako je griješno
robovanje preinačavao u rubbijat te kako je čistokrvnu i nepatvorenu
96
Darja-je irfan, str. 76
97
Usvetu arifan, str. 169.
98
Munadžāte šā'bane.
53
iskrenost podučavao. Ali zamislite samo koliki je on bio velikan da je
održavao predavanja učenicima od kojih su gotovo svi bili eksperti vjere
(mudžtehidi), dakle osobe koje su same po sebi pretekle druge ljude – to
je bio Božiji čovjek Qazi.
Posebni časovi Qazijevi bili su toliko sadržajni, te kada bi smo se
negdje pred akšam razilazili od njega pa sve do sutra, kada smo se
ponovo trebali kod nj sastati, osjećali smo se izgubljeni u duhovnom
zanosu - toliko su druženja sa njim bila uticajna na nas.99
Emirul mu'minin je taj koji na pravi način može predočiti sliku o

zbiljskim učenicima škole irfana:
U razdobljima i vremenima fitreta, kada nije bilo vjero vjerovjesnika, bilo je ljudi kojima
je Allah - uzvišeni su darovi Njegovi! - nadahnjivao umove njihove i govorio s njima kroz
srca njihova. Oni su, poput vodiča u pustinjama, svjetlom budnosti očiju svojih, ušiju i srca
podsjećali na dane Božije i činili da drugi osjećaju strah stajanja pred Njim. Svakoga ko bi
izabrao Put srednji pohvalili bi, te ga obveselili izbavljenjem. Ali, osuđivali bi put onoga koji
bi skrenuo desno ili lijevo te ga upozorili na propast. Tako su oni bili svjetiljke u tminama
tim i vodiči u nejasnostima tim.100
Kerameti kao sredstvo jačanja vjerskog uvjerenja

Ono što smo kazali po pitanju kerameta u ranijim raspravama, ne
treba shvatiti kao kritiku evlijanskih kerameta, nego je poenta našeg
kazivanja u tome da ih za shvaćanje njihova položaja ne treba isključivo
promatrati kroz optiku čuda i kerameta. No, uopćeno kazano, Božije
volja iziskuje da On omogući nekim Svojim vrlim robovima omogući
ispoljavanje kerameta e da bi to bilo razlogom učvšćenja vjerovanja i
imana ljudi. A mi obični ljudi upravo smo takvi da sve dok se svojim
očima u nešto ne osvjedočimo u to ne vjerujemo. I jedan od ciljeva
ispoljavanja evlijanskih kerameta, jeste upravo uputa i smekšavanje
ljudskih srca i ovo je oduvijek bilo molo moćno i uticajno sredstvo.
99
Usvetu arifan, str. 169
100
Nahdžul belaga, hutba 222.
54
A to je i prirodna stvar da mi ljudi promatranjem i osvjedočenjem
jačamo svoj iman i uvjerenje, te se ovakvom poimanju kerameta nema
šta prigovoriti. Isto tako, kada Ibrahim as od Boga traži da se svojim
‫ َوإِ ْذ قَ َال‬:očima osvjedoči kako On oživljuje mrtve – dobija sljedeći odgovor
‫ـكن لِّيَطْ َمئِ َّن َق ْليِب‬
ِ َ‫ب أَِريِن َكيف حُتْيِـي الْموتَى قَ َال أَومَل ُت ْؤِمن قَ َال بلَى ول‬
ِّ ‫يم َر‬ ِ ِ
َ َ َْ َْ َ ْ ُ ‫إ ْبَراه‬
A kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” - On reče:
“Zar ne vjeruješ?” - “Vjerujem” - odgovori on -, “ali bih da mi se srce smiri.” (El-Beqare,
260)
Mi, obični ljudi, isto tako viđenjem evlijanskih kerameta ,
doživljavamo smirenje srca i srčanu sigurnost. Tada shvaćamo da iza
Ovog svijeta kojeg osjećamo, postoje svjetovi koji upravljaju nama i
svime na Ovom svijetu. Upravo je mnoštvo evlijanskih čuda i kerameta
činjeno na fonu ovog cilja.

55
5. POGLAVLJE
ODGOJNI ŽIVOT
Ovdje se kazuje o alimu, fakihu i arifu koji je imao čast da u ruci drži
bisere izvađene iz mora ljubavi, spoznaje i Tevhida. I samo su njegovi
učenici bili ti koji su se mogli okoristiti i opiti svjetlom ovih bisera. I to
svaki od njih upravo srazmjerno intenzitetu i snazi vlastite egzistencije,
a i sam Qazi bi im znao reći: “Nisam vam dao sve što imam.”
On je mnogo godina živio u vlastitoj samoizolaciji sa svojim
Voljenim, daleko od vreve, i svakodnevnih ljudskih čula – kazala,
daleko od hvala i uzdizanja ljudi oko sebe, a isto tako bijaše na distanci
od klevetanja i suprostavljanja od strane dušmana i otpadnika. Živio je u
odjeći i vanjštini jednog običnog alima i nipošto nije želio maknuti
zastor sa svog stvarnog lica, a sve zato da ga ljudi ne bi upoznali u
njegovoj stvarnoj dimenziji. Ali budući da spram sunca zastora nema te
da zastiranje i delirijum nisu u mojim i tvojim rukama – jer Uzvišeni
jednostavno želi da pokaže ovaj svijetli rubin te da i drugi na tragu
svjetla njegova nađu puta ka višim svjetovima i horizontima. E, prema
tome, tajna ovih zatvorenih Božijih ljudi ipak pristiže na ljudske jezike, i
stvari se odvijaju na sljedeći način:
Kada je jedan nedžefski trgovac došao iz svetog Mašhada u sveti
Nedžef, kazao je svojim prijateljima: “Ispao mi je problem sa pasošom
u Mašahadu i nisam ga uspio riješiti u policiji. Ja sam se obratio Qaziju
i pokazao mu soj pasoš, a on mi reče: ‘Sutra otiđi u policiju i uzmi svoj
gotov pasoš!’Sutradan sam otišao u policiju, gdje mi je pasoš ispravljen
i dat u ruke. Kad sam ga uzeo, vratio sam se u Nedžef. A kada mu
nedžefski prijatelji prigovoriše: ‘Ali Qazi je svo to vrijeme bio u
Nedžefu i uopće nije putovao u Mašhad...’ Dotični trgovac odmah otiđe
kod Qazija i izreče mu rečeni doživljaj, ali Qaz sve to poreče: ‘Ali svi
ljudi Nedžefa znaju da ja nisam putovao u Mašhad.
Potom naš trgovac otiđe kod velikana tog doba Nedžefa kao što su
šejh Muhammed Taqi Ameli, šejh Ali Muhammed Burudžerdi, šejh seid
Ali Halahali i...te im ispriča istu priču. Oni otiđoše kod šejh Qazija i i
56
spričaše mu trgovčev doživljaj. No Qazi ponovo poriče svoje prisustvo u
Mašhadu. Oni ga na veliko svoje insistiranje privolješe da im održi
jedan čas ahlaka.
U to vrijeme šejh Qazi bijaše posve nepoznat i niko o njegovim
halovima nije imao pojma. On im u svakom slučaju obeća jedan čas
ahlaka. Određen je datum i vrijem održavanja časa. Na tom času su
pojavili isti gore nabrojani s dodatkom Seid hasan Masquti i neki drugi.
A u drugom redu, kasnije su se pojavili i alama Tabatabai te seid
Ahmed Kašmiri i Mirza Ibrahim Sistani, zatim brat alama Tabatabai-a
Ilahi Tabatabai... No kasnije, u trećem redu, pojavljuju se šejh Abas
Qavčani, šejh Muhammed taqi Behdžet i neki drugi od velikana
Nedžefa.”101
Na ovaj način se on lišavao vlastitog zadovoljstva za račun Voljenoga
svoga srca.
Ašici upadoše u ljubavnu bujicu silnu,

o zbivanjima srca svojih zakriveni su.
Irfan i skrivenost
Duboka ljubavna privlačnost u srcu i psihi Qazija - odličnika tog
vremena – palila je toliku vatru da je u njenu pepelu sagorijevalo sve
mimo Boga, pa čak ako je to drugo trebalo biti i njegovo vlastito jastvo.
Da, on se jako klonio od toga da bude poznat, pa i od toga da se drugi
oko njega okupljaju. Jednostavno, on bježi od svake hvale, slave,
veličanja, uzdizanja i položaja – on želi ostati nepoznat. On koji je 40
godina živio za Boga i s Bogom, nikome nije kazivao svoje tajne. On
nije želio skloniti perdu sa svog zbiljskog i melekutskog lica te pokazati
do kojih je sve duhovnih stupnjeva dosegao, a koje obični smrtnici ne
mogu ni zamisliti. On ne želi žrtvovati intimu sa svojim Voljenim i kao
da jezik njegova duhovnog hala zbori:
Ja sam, Bogu hvala, od cara i prosjaka slobodan,

prosjak prašnjavi u prijateljstvu je sa Carem svojim.
101
Mehr taban, str. 372.
57
I da ne bi za onu dogodovštinu sa pasošem, Qazijevo ime bi ostalo
skriveno i nespominjano. To zato što je on u anonimnosti pronalazio
ono što na javi i u društvu nije nalazio. I što god je više i dublje zalazio
u more irfana, njegova šutnja i začudnost se pojačavala. On do kraja ne
skida zastor sa onoga što vidi, čuje, jede i pije iz viših svjetova.
Unajkraćem, jedini svjedoci njegovih tajni jesu upravo isti srčani
zaljubljenici duhovne domovine.
Tajnu koju nijdnom stvorenju ne kazasmo,

koji je intimus Naš, kazujemo je njemu samo.
Tokom dugih godina, on čak ni svojim učenicima ne kazuje ništa o
svojim halovima i uzvišenim svjetovima, a ni oni sami do kraja ne znaju
ništa od onoga što on vidi, čuje, jede i pije iz viših svjetova. Oni zapravo
ne znaju ko je njihov Učitelj i kakav položaj zaprima. A kada želi da im
neku stvar saopći, to umotaje u riječi: Sanjao sam!... i ništa dalje od
toga. Međutim Mevlana ove arifske snove tumači na sljedeći način.
15 Mevlana str.102
Dokle je samo on letio i koje li je svjetove i postaje prošao, to nije

poznato. Kada mu je jedan velikan došao i sve te svjetove, redokavao na
Jedan - za Kime svi tragaju – on je kazao: Upravo si stao u zabranjeno!
Dokle se samo protezao zabran njegova Harema – do nigdje, do
besposlenjaka. On je do zadnjih dana svoga života na ovom putovanju
uživao i nije se odmarao.
16 Mevlana str.103
I sa svim ovim on se udaljava od skupova. Na popodnevnoj žegi,
kada svi nalaze pribježište u kućnoj hladovini, on se upućuje ka haremu
s nakanom da mu drugi tamo ne kvare intimu prilikom općernja i
šaputanja sa svojim Voljenim. On čak ne biva ni imam u skupnom
namazu. Ukratko, on skriva sve svoje tragove pa čak i stihove. Kao da
se maksimalno trudi da svaki trag i znak koji bi uućivao na njegovu
58
veličinu , slavu i ponos zatre i odbaci. Reklo bi se da želi među
zemljanima biti usamljenik e da bi među nebeslijama bio miljenik. Ili
pak želi da ukloni pokrivku sa svog umišljenog ega, između njega i
njegova Gospodara, da ga na temelju svoje iskrenosti pokaže i uništi.
On je do kraja posvećen traganju za Bogom uz istodobno
zanemarivanje sebe. Njegova predavanja se ne snimaju. Ajatollah seid
Kašani kazuje:
U ono vrijeme upravo se bio pojavio magnetofon. Jedan od učenika
Qazijevih dobio je to za poklon od nekog trgovca i s tom spravom došao
na predavanje kod Qazija te počeo snimati njegove dersove. Kad je to
Qazi uočio, rekao mu je: “Sa stidom i uz puno izvinjenje moram da ti
kažem budući da meni pridaješ značaj, nemoj više dolaziti na moja
predavanja , od sada idi kod nekog drugog.
On iza sebe ne ostavlja pisane materijale, čak su i njegovi učenici
malo šta napisanog od nj ostavili. A i ono što je ostalo iza njih nije
vezano za duhovno putovanje (sejr ve suluk), duhovne položaje niti za
duhovna otkrovenja. Da, ljubomora ljubavi odsijeca sve jezike. Zato on
do kraja izjavljuje: “Ja nemam ništa!”
On svoj nadimak uvijek nalazi u izrazima vezanih za siromahe, uvijek
ide iza svojih učenika, dočim svoje učenike ne zove i ne proziva
učeničkim terminima. Riječju, on zbiljski vjeruje u svoju ništavnost.
Onog dana kada mu gazda izbacuje stvari iz kuće, izjavljuje: “Bog je
naumio da smo i mi ljudska bića.”
I sa svim svojim duhovnim položajima, svojim učenicima veli: “Ja
ne dosežem savršenstvo ni para cipela.”
Vrhunac svih njegovih odlika je to da on zna da se s vlastitom
umišljenošću ne može Boga vidjeti. Kod nj se nečija vrijednost ne mjeri
položajem, statusom, otkrovenjima, kerametima, imenom i hrkom
(odjećom znanja). Naprotiv, kod njega je vrijednost u tome da čovjek
uvidi koliko može savladati planinu vlastitog ega i jastva te kako ih
može spržiti i dokinuti (fani) spram Uzvišenog. Ukratko, uzmi vatru sve
dok...
17 Mevlana str.105
59
Onaj ko je cijeli svijet u potpunosti smatra manifestacijom i ozračjem
Hakka i za koga je cijeli svijert zaprimio sveto Božije ime Allah – takav
ne traži vlastiti spomen; štaviše sebe ne vidi vrijednog imenovanja,
pamćenja i pažnje e da bi težio vlastitoj promidžbi i uzdizanju svoga
nāma. Jer kao što je u časnoj Knjizi kazano:
ِ
َ ‫إِ ْن ه َي إِاَّل أَمْسَاء مَسَّْيتُ ُم‬
‫وها‬
To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli. (En-Nedžm, 23)
Dvojnost uopće ne postoji, jer On je Jedan Jedincat, što je upravo
poenta dove br. 35 iz Sahife Sedžadije:
Zaista si Ti Jedan Jedincat, koji sve ispunjavaš, nikoga nisi rodio niti
Te je ko rodio, a niti Tì bilo šta sliči i priliči.
Kap odbjegla od mora odvoje svi smo mi,

More se nasmiješilo jer smo svi od vode.
Ukoliko Gospodara iz tačke Tevhida svjestan si,

pošto osim Boga ničeg nema - On smo svi mi.
I zaista, da li pored onog Apsolutnog Bitka postoji nešto što se može

upoznati e da bi se istom moglo pripisati neko savršenstvo? Qazi
naprosto od sebe ni za sebe ne vidi bića ni stvorenja, pa kako bi onda
mogao težiti tome da pored drugih i od strane drugih bude poznat i
priznat i kako bi mogao druge navoditi na to da otkrivaju njegove
(Qazijeve) položaje i da ga posebno priznaju, hvališu, tetoše i poštuju.
Sve to nije moguće naprosto zato što je njegovo ime i znakovlje
položeno u diskreciju i anonimnost. Njegov nām i obilježje je u ništavilu
i u samodokinuću (fāni) u Voljenom.
Stanovnik Zolufa102 Tvog postadoh i vidjoh odraz Tvoj,

ali nećete dobiti habera od ovog jadnog i čemernog.
On je toliko radio na negiranju i poricanju sebe i svog ega, s ciljem da
se sakrije od pažnje drugih , da se naprosto izgubio i u svojim vlastitim
očima. O njemu ovakvom njegova kćerka zbori:
102
Zoluf u arifskoj terminologiji simolizuje pojavni svijet.
60
Naš otac držao je sebe vrlo niskim i kada bi mu mu dolazili učenici
on bi govorio: “Nije mi drago da govorite ja sam učenik toga i toga
(Qazija). Za vrijeme kućnog dersa nije stajao u pročelju ispred učenika,
govorio bi: “Tamo je mjesto za goste.”A kada bi išao zajedno sa
učenicima uvijek bi išao iza njih. I koliko god bi oni insistirali da prođe
naprijed, on bi govorio: “Ne, ja idem pozadi vi idite narijed.”
On je dakle onaj koji je planinu osobnog ega i jastva, uz pomoć
svjetla Tevhida, zdrobio. Uopće nije želio stvoriti predstavu kod ljudi da
je on onaj koga se može slijediti u vjeri, zato ih je radije upućivao da
slijede druge, govoreći: “Bog mi je svjedok da ja nisam onaj kako me vi
opisujete. ”
On je skroman, može ga se vidjeti u namazu u haremu Imama Emirul
mu'minina. On ne prihvata nikavu ulogu vođe i lidera. Nikoga ne
etiketira (tekfiri) te samo sebe ne smatra hakkom i veli: “Odakle znate
da se na Sudnjem danu neće dogoditi da neki smetljar neće s lahkoćom
proći kroz kapiju, a da ja neću ostati vjekovima na pustari Sudnjeg
dana.”
Da, to je tako budući da on nije bio profani zemljanin i dunjalukdžija
već je bio čovjek nebeskog i melekutskog karaktera. Budući je sebe
sakrio njegovVoljeni mu se bez zakrivke otkrio. A pošto niej mario za
položajima, otkrovenjima, kerametima dosegnuo je najveće duhovne
deredže i zadobio samog Boga. Sebe je najzad zaboravio u skaldu sa
izrekom: Tevhid je da zaboraviš sve mimo Allaha.
On je stigao do stupnja Tevhida i upoznao zbiljskog Boga, a budući
da je Bogu prispodijevao i egzistenciju i egzistente, onda sebi nije
pripisivao nikakvu egzistentnost čime bi eventualno pokazao svoje
tragove, čuda i keramete.
Ašici su ljudi bez svojih želja,

informisani traže od Skrbnika.
Odvraćanje učenika od kerameta

Njegov životopis obiluje podacima o izbjegavanju nadprirodnih čina i
kerameta, čemu je učio i podučavao i svoje učenike.
61
Ne trebate od sebe bilo šta otkrivati i pokazivati. Ako vas drugi hoće
upoznati, pustite neka to bude posredstvom vašeg ponašanja i vaših
djela.103
Učenicima kazuje da je poštivanje halala i harama samo po sebi
keramet, kao što se to prenosi od seid ajatolallah Abdulkerim Kašmirija:
“Jednom sam od Qazija zatražio da mi da alhemijska upustva. A on mi
reče: ‘Izgovar često ovaj zikr koji je sam za sebe alhemija: Bože moj
daruj me halalom umjesto haramom i s Tvojom milošću da budem
upućen samo na Tebe.’”104
A seidu Hašimu Hadadu veli: “Seid Hašim, doći će vrijeme kada će
ljudi dolaziti na tvoj kućni prag da ti ljube vrata, ali ti se ne otkrivaj.” 105
Qazijev sin seid Muhamed Hasan Qazi veli:
Hašim Hadad je kovao potkovice za konje i mazge. Imao je jednog
šegrta s kojim je po pola dijelio zaradu. Jednog dana kada je htio iz
vatre izvaditi usijanu potkovicu nije imao pri sebi kliješta , pružio je
ruku i izvadio potkovicu. To je toliko zaprepastilo i preplašilo šegrta da
je pobjegao iz kovačnice. Poslije kada je navratio kod seida Qazija u
Nedžef on se na nj razljutio govoreći mu: “Ono što si učinio nisi smio
uraditi.”.
Nadalje Qazijev sin dodaje:
Kod Qazija je dolazio čovjek i uzimao irfanske zapovijedi. Taj čovjek
je kazao: “Jednom kad se seid Qazi vraćao iz džamije Suhle, zajedno
smo, sa ženama, odšetali do rijeke Eufrat. Onda sam Qaziju kazao:
‘Jedanput sam dosegao do takvog meqama (položaja) da sam dobijao
sve što bih poželio. Imao sam staru majku koja je poželjela ribu, kada
sam naišao pored Eufrata, jedna riba je iskočila iz rijeke tačno meni
pred noge. Ukratko, bio sam u takvom halu da što god bih zaželio to mi
se ostvarivalo. Tada me je Qazi upitao: Čime se baviš? Ja mu ne
odgovorih. Pošto je nekoliko puta ponovio isto pitanje shvatih da on
time nešto smjera. Najzad odgovorih da sam bez posla i da nemam
potrebe za poslom pošto sve što zaželim - dobijam. Upravo tog trenutka
on mi je oduzeo to stanje te sam od tada morao raditi i privređivati.’”
103
Usvetu irfan, str. 201.
104
Usvetu irfan, str. 201.
105
Ruh mudžered, str. 462.
62
Da, i njegovi učenici, slijedeći njegov primjer, ne rasipaju se s čudima
i kerametima. Pa čak ni od nji nije ostalo pisanih tragova o njihovim
keramtima i otkrovenjima, premda su u pitanju velikani s viokim
meqamima i položajima.
To je sve zato što je Qazi rob božiji a ne rob svoga nefsa i koji je zato
oslobođen od poriva obadva svijeta. On ne savija glavu pred ta dva
svijeta, stoga uopće ne želi da na Ovom svijetu pokaže znakove težnje
za vlastitom slavom i položajem pred drugima, pa čak ne želi ni da
kerametima i otkrovenjima pokaže da je ljubitelj Onoga svijeta. Riječju,
on je je jedino i isključivo Božiji rob i svi nejgovi govori i djelatnosti su
isključivo Bogu posvećeni.on zapravo nema svoje volje i želje e da bi
želio otkrovenja, keramete i sl. stvari.
Cijelih je četrdeset godina iskreno robovao da bi mu se otvorila vrata
spoznaje i mudrosti, nakon čega nikad nije sišao sa ove staze. Time je
stigao do ibadeta slobodnih ljudi. Njegov cilj je čisto robovanje kojim se
potpuno dokida ego, osobne želje i svi drugi ružni ili lijepi tragovi
vlastitog jastva.
18 Mevlana str.110
To je upravo onaj duhovni položaj koji je Vjerovjesnika promakao u

položaj Poslanika, a što nije ništa drugo nego položaj 'ubdijeta
(robovanja).
ً‫َسَرى بِ َعْب ِد ِه لَْيال‬ ِ
ْ ‫ُسْب َحا َن الَّذي أ‬
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba..(El-Isra', 1)
Qazi je bio moćna planina na položaju Tevhida.106
A stizanje na položaj Tevhida podfrazumijeva čišćenje iz srca svega
drugog mimo Boga. A to opet znači vjerovanje da je sve osim Boga
uništivo i prolazno, a i ono što postoji odiše ništavilom. Stoga, u svijetu
egzistencije osim Jednoga ničega više nema – a to je Uzvišeni Bog.
Zato on gleda i motri za Boga, vidi s Bogom, i gleda u Boga. Njegov
pogled je tevhidski i on nije niša drugo do nastavak gledanja posjednika
srca, koji veli:
106
Govor Imam Homeinija o seid Qaziju
63
Nisam vidio nijednu stvar a da nisam sa njom, prije nje i poslije nje
vidio Allaha.107
Njegovi učenici odgajani su upravo u ovom duhu. I onaj ko je okusio
slast viđenja Božije ljepote i veličanstva, i kome je Bog krajnji cilj
traganja – takav više ne mari i ne gleda u najljepša Božija stvorenja te
stiže do stupnja kada mu čak i ljepota Božanskih meleka smeta, pored
kojih s lahkoćom prolazi.
Na putu mom i duša meleka uznemirava me,

klonim se ‘čula kazala’ iz Ovog svijeta za Tebe.
Šejh Qazi savjetuje:

Kada ste u u namazu, zikru i ibadetu, vi se nalazite spram apsolutne
Ljepote i vleičanstvenosti Božije. Sve što u tom stanju vidite i čujete
nemojte da vas to okupira i nikada nemojte zarad Dženneta i
džennetskih ljepota da zanemarite Stvoritelja Dženneta.108
Baš u ovom tevhidskom duhu biva odgojen i njegov učenik Tabatabai
koji veli:
Jednog dana sam sjedio i zikrio u kufanskoj džamiji. Utom mi priđe
jedna džennetska hurija s desne strane, pokazujući mi se, ponudila mi je
pehar džennetskog napitka, upravo kad sam htio da to prihvatim
naupade mi savjet mog Učitelja i ja zažmirim na to. Ona hurija ustade i
potom mi priđe s lijeve strane i isto to mi ponudi s te strane. Ja se
ponovo prisabrah i ignorisah je. Hurija se razljuti i ode.109
I kada bi melek u sokaku Tvom boravio,

ja se spram lica njegova ne bih okrenuo.
Ajatolah šejh Abas Qavčani bijaše jedan od vrlih Qazijevih učenika.

Kada je umro njegov učitelj, jednog dana jedan čovjek je došao na
njegov ders i postao njegovim privrženikom. On je imao čudna znanja iz
107
'Ilmul jeqin, sv.1, str. 49.
108
Mehr taban, str. 31.
109
Isto.
64
alternativnih disciplina poput dobijanja informacija iz svijeta
nepoznatog preko numeričkih vrijednosti arapskih harfova (džafr),
proricanja iz likova u zemlji, pijesku ili šljunku (reml) i astrolaba.
Sljedeće noći on prilazi Qavčaniju i veli mu: “Odavno već tragam za
nekim podobnim kome ću podariti ova znanja, i sada vidim da si ti taj.
Šejh Qavčani mu veli: “Ja ti ništa od toga ne želim, ama baš niša od toga
ne trebam. ” Ovaj čovjek biajše poput nekoga kome su izlili bokal
hladne vode na glavu, nije mu uopće bilo jasno kako je moguće da
ovako važne stvari ne budu interesantne ovom alimu.
Ovo samo pokazuje da su šejh Qazi i njegovi učenici stigli do mnogo
većih stupnjeva znanja te da im ovakva znanja koja bi kod mnogih alima
izazivala lučenje pljuvačke, kod njih je sve to imalo tretman niskih i
trivijalnih stvari.
Mi osim Tebe i s Tobom nemamo druge želje...
Isto je tako svojevremeno došao čovjek rahmetli Ansari Hamadaniju
nudeći mu da ga poduči kako lahko prevaljivati predjele zemaljske, a o
on mu na to odgovori:
Mi imamo nešto uzvišenije od toga, mi imamo znanje Tevhida.
I kada god bi mi se pojavilo neko složeno pitanje, s kojim bi se moja
tehnika džafr-a i huruf -a suočila s problemom, ja bi se obraćao svom
ocu (Qaziju) – i moj otac bi brže i temeljitije davao odgovor na nj te bi
tako rješavao dotični problem – s tim što bi mi rekao: “Sine moj, ne čini
to, mi imamo boljih načina od toga.”
Prenosi se od ajatolaha Nedžabeta:
Neki bi dolazili i npr. po pola sata iznosili svoja duhovna otkrovenja i
viđenja iz svijeta skrivenog – bila bi to duga kazivanja koja bi popunila
novine, a seid Qazi bi šutio. Ponekad bi pridavao važnost ovakvim
kazivanjima, kad bi dotična osoba bila u stanju ostaviti se svojih
uvećavanja i držati se u svom djelovanju razuma i svijesti. Dakle, pratio
je osobu koja može napredovati, koja svoj razum može usredsrediti na
Boga Uzvišenog i postati svjesna veze između Boga i Njegovih
stvorenja.‘Rand’ je osoba koja otkriva korelaciju između tebe i tvoga
Stvoritelja. Dakle otkriva u stvorenjima Božije atribute ljepote i
uzvišenosti. Mi ljudi smomanifestatori nebitaka. On otkriva svoj i tvoj
65
nebitak, spoznaje nebitak svih i svačega – i šta na koncu dokučuje?.
Dokučuje Uzvišenog Boga koji je uvijek uz sve njih.
19 Mevlana str.114
Ponekad bi ko god bi mu dolazio i šta god bi mu govorio, rekao:

“Da!” - i ništa mu više ne bi kazao. Znao bi kazati: “Nemam alternative,
dolaze i izgovaraju: La ilahe ila-llah; la havle ve la quvete ila billah –
naizgled govor im je ispravan, ali oni ništa ne razumiju. Ako im sto
procentno to potvrdiš, pomiliće da im je umišljaj ispravan, a ako im sto
procentno to odbiješ pomisliće da im i vanjštinu njihova govora pobijaš,
to jest da im je osnova stvari pobijena. Stoga ove slučajeve i tematike
treba ovlaš potvrditi, ali ne u detaljima a ni u cjelini. A ako bi ovi
odviše inisistirali na Qazijevu potvrdu, on bi govorio: “Da, tvoji poslovi
valjaju, svi detalji su valjani, ali trebaš biti oprezan i znati da je Tvoj
Gospodar uzvišeniji od tvog govora.”110
Da, stvarni keramet je zbiljsko poznavanje Boga, bez perdi i zakrivki.
A savršenstvo spoznaje Boga je iskrenost (ihlas), dok je savršenstvo
ihlasa u negiranju Njegovih atributa, a to je upravo ono nešto što
ajatollah Qavčani ne bi zamijenio za hiljade drugih znanja.
Ajatollah šejh Abas Qavčani je došao u Širaz, bio je nekoliko godina
gost tamo. Odveli smo ga u Qulat gdje ima jedno živopisno mjesto...bili
smo skupina jedna. Odvojili smo se po dvojica i šetali. On iako u
vrijeme rahmetli Qazija nije postao zbiljski opijeni, ipak je kazao:
“Kada bi mi merdže111i drugi vjerski visokodostojnici ponudili ono što
oni normativno i biografski imaju, a da mi za uzvrat uzmu moje
percepcije i poimanja – te ne bih nipošto uradio.”
Ovaj velikan u ono vrijeme nije bio zbiljski opijenik te mu vrata
spoznaje još ne bijahu otvorena, ipak u ovom halu je kazao: “Svoje
znanje ne bih mijenjao sa svim životnim plodovima velikih merdža'a.
Iako je, dakle, bio opskrbljen velikim znanjem iz teozofije, ipak on još
uvijek nije dosgnuo najviše nivoe tog znanja. Govorio bi: “Ovo znanje
ne napuštam, kamo god krenem ono mi pomaže. Nađem li se u Berzahu
biće mi korisno, na Sudnjem danu isto tako. Odem li kod vrlih i
110
Po prenošenju od ajatollaha Nedžabeta.
111
Vjerski prvaci koji nominalno imaju pravo ueđivanja i mijenjanja vjerskih normi i fetvi.
66
prečistih ma'sumina as opet ću imati koristi. Kuda god da krenem ako
mi ne pokažu puta iz nj ću dobiti svjetlo a, osim toga, siguran sam da će
mi posredstvom ovog znanja i put pokazati.”
Međutim, sva ova priča tiče se stanja ajatollaha Qačanija 5 - 6
godina prije njegove smrti. Kako se prenosi, šejh Qazi je obećao
Qačaniju da će u zadnjim godinama svoga života, kad se prepusti
usamljenosti i izolovanosti, zadobiće istinsko ‘piće’ i zbiljsku
‘opijenost’.112
Promatranje uzvišenih tajnovitih svjetova polučuje naročito
zadovoljstvo. Onaj kome se to nije posrećilo ne može uopće ni zamisliti
kakva je to radost i užitak. No, onaj kome je to uspjelo, koji sve to vidi i
okusi, i koji s lahkoćom prođe kroz sve to, on treba izgubiti svijest i
osjećaj da svi ti svjetovi po sebi posjeduju zbiljnost. Iako su to svjetovi s
čijim promatranjem su obuzeti plemeniti arifi, ali oni ipak nisu spremni
ni po koju cijenu izgubiti Vlasnika doma zbog Njegove sofre.
Zato, o privrženiče vrli, pogledaj kako je to zamaman cilj i kakvu
srčanost i odlučnost putniku podaruje – tom energijom on savladava sve
okuke i krivine. Koliko li ta Privlačnost samo profita priskrbljuje što
druge privlačnosti za razliku od Nje nemaju. Pogledaj Ko je On, kao
objekt osmatranja, i Koja je to Svjetlost nad svjetlima, Koja u svojoj
duhovnoj vertikali, kod promatrača koji ugleda to blistavo Sunce - za
razliku od ovih profanih i prašnjavih prizora - izaziva smetenost i
izgubljenost.
Bože moj, podari mi potpunu odsječenost od svega svorenoga Tvoga,
a pojačaj i izoštri vid srca moga prema zrakama svjetlosti Tebe
samoga.113
Qazi, dakle, ne želi da se njegovi učenici očaraju onim usputnim
prizorima na duhovnom proputovanju, te da tu i ostanu. On dobro zna
da ovi ne samo što uprašuju krajnji Cilj salikov, već ga mogu potpuno
srušiti i zakovati za zemlju i uvesti ga u predvorje propasti.
Ukoliko ne bude pravog irfanskog shvaćanja, ako ne dođe do
otvaranja prsa te ako duhovni putnik ostane umoran na putu, s
neispunjenom misijom, on se brzo veže za propratne prizore i odavde
112
113
Mefatihul džanan, munadžat š'abanije.
67
počinju uspomene. Zato, dargi moj, ne misli da šejtan besposlen sjedi e
da bi se ljubitelji Božiji pored nejga kretali u safovima i redovima. A ne
misli ni da se sam nefs (nepokorna duša) povlači iz svog djelovanja te
da salika ostavlja na miru.
Nikada, nikada se to ne dešava, vidite kako šejtan u treptaju oka
osvoji kuću srca i u nj unese ‘svoj namješataj’. Šejtan svakog čovjeka
sazdan je iz njegovih sklonosti i poriva. A k tome još šejtan je
najprefriganiji i najsuptilniji u obmanama. E, prema tome, on iz upravo
onih niti duhovne naklonjenosti plete mrežu i prostire svoju sofru.
Upravo se zato događa da on mnoge duhovne putnike presreće i napada
na putu i mnoge dovodi do očigledne i trajne štete. Oni koji su, usljed
promicanja duhovnih vježbi, zadobili neznatna duhovna stanja i moći,
bivaju obmanuti te sebe tretiraju uspjelima i pristiglima na cilj, kako
dobra strvina i hrana bivaju za šejtanske drumske razbojnike.
Pogledajmo sada kakva upozorenja u vezi s ovim su dali velikani
irfana.
O tragaoče pojmova, o izgubljeni po bitanju zbilje i hakikata, malo
promisli i vidi šta imaš od spoznaja (ma'rif)? Kakve učinke i efekte od
Hakka i njegovih atributa vidiš u sebi? Možda su nauke o muzici i
ugovorima preciznije od tvoje nauke. Možda astonomija, mašinstvo,
matematika i ostale prirodne nauke po pitanju terminologije i
preciznosti rame uz rame idu s tvojim znanjem. Upravo kao što njihovo
znanje ne polučuje zbiljski irfan o Bogu, tako ni tvoje znanje –sve dok je
zakriveno pokrivkom od irfanske terminologije, iraza i pojmova – iz nj
se neće izroditi ni kvalitet, a ni naročiti hal.
Spoznaja koja samo uvećava turobnost srca nije spoznaja. Teško li se
čovjeku na spoznaji koja konac djela svoga posjednika predaje u ruke
šejtanu. A samodopadnost (kibur) je jedno od naročitih šejtanskih
stanja.
Stoga , dragi moj, po tvojim vlastitim riječima Božanski irfan je onaj
koji srce privrženika Božijeg preobražava u mjesto očitovanja Božijih
Imena i i Atributa, u mjesto na kojem se manifestuje Bit Božija , kuda se
promiče zbiljski Sultan, koji poništava i čisti sve tragove, kolorit i
očitovanja drugosti – pa kako si ti onda srce svoje utopio u vlastitoj
68
ljepoti? A ti si kolorit i očitovanja drugosti samo uvećao, a ostao si
lišen očitovanja i manifestacije Imena Uzvišenog Hakka. Srce svoje si
pretvorio u stnište šejtanovo, a Božije naročite robove, iz predvorja
Njegova, one na kojima se ukazuju ozračja Božije ljepote gledaš s
prezirom i nipodoštavanjem. Teško li se tebi jadni arife, čiji je hal gori
nego u bilo koga i čiji je zastor od Hakka uzdignutiji i kompletniji nego
bilo čiji.114
I, doista, da li način i metod duhovnog putovanja (sejr ve suluk) seid
Qazija i njegovih učenika ne treba da nam budu urnek, kako bi smo i
sami mogli ime i znakovlje Božije ojačati u sebi, i da li, istovremeno, ne
trebamo da se klonimo svega što znači uzdizanje i veličanje našeg
vlastitog lika i djela? Zar se zbiljski Tevhid ne očituje upravo kroz
ovakvo (Qazijevo) robovanje i svijest o Bogu? Ili se zbiljski Tevhid
pokazuje kroz keramete i otkrovenja? Ili, pak, shvatanje pravog Tevhida
podrazumijeva prženje vlastitog bitka i ega? U tom smislu zato je
najbolje da se u svojim iskrenim šaputanjima obratimo Miljeniku srca
iskrenih.
Svjetlo Ti Si a dva svijeta su sjena,

Svjetlo je supstanca ozračja Tvoga.
Iz srca mog izbriši ono ‘ja’ i ‘mi’,

izbriši svu drugost i samo budi Ti.
Podsjetimo se na govor Imam Alija as kada kaže:

Loše li trgovine samo, ako misliš da je ovaj uništivi Dunja' tvoja
protuvrijednost.115
Ili na govor Imam Džafera es-Sadika:
Ja sebe ne bih dao za Džennet, moja cijena je samo i isključivo Bog.
Vrijednost krvi moje je ljepota Veličanstvenoga,

cijena krvi moje je valjano stečeno Sunce moje
114
Čehel hadis, Imam Homeini, str. 90.
115
Imam Ali, Nehdžul belaga, hutba 33.
69
Da, svako ima svoju vrijednost i svoju cijenu. Neko za
protuvrijednost ima dunja', a i dunja' svake osobe se razlikuje. Kod
nekoga je vrijednost njegova dunjaluka ekvivalentno cijeni jednog
odijela, nekome je to u cijeni jednog auta ili jedne kuće, dočim je nečija
vrijednost u težini jedne laži, ogovaranja, klevete... Neko je zapostavio
dunja' zbog straha od Džehennema – te je to njegova cijena, a neko iz
ljubavi prema Džennetu, njegovim blagodatima i hurijama pa je to
njegova cijena. Ne ko je, međutim nadvisio Džennet pa je svoje srce
okrenuo duhovnim položajima (meqamat), čudima (keramat) i prijatnim
postajama te je u tome njegova vrijednost. No, ima neko ko je
prevazišao i ljepote meqamata, keramata i postaja te želi lično Boga pa
je i nejgova cijena u skladu s time. A sad, zapitajmo se iskreno šta je
naša protuvrijednost i kolika nam je cijena?
Ne smijemo se jeftino prodati, ni za dunjalučke ni za ahiretske
položaje. Naša cijena treba biti sami Bog. Stoga treba biti sluga ljubavi
bez kompromisa.
20 Mevlana str.120
Zato, dođite da čujemo glas Božiji: O sine Ademe budi Moj i Ja ću

biti tvoj! Skrušeno padnimo na koljena i u Njegovu prisustvu izustimo:
Nevjerstvo kafirovo i din vjernikov,

trunka su spram bola srca Atarava.
3. Razlozi za pokazivanje kerameta

Sid Qazi je arif takvog kalibra da ga nikad kolorit bilo kakvih stvari
nije privlačio. On je jednostavno bio more koje nikakav vir ni vrtlog
nisu moglu zatočiti.
Nema u onome arifa ko je sklon svijetu mnoštva,

nikakav talas neće zatočiti srce prostrano k'o more.
I on ne malaksava na okukama i krivinama ove doline, snagu svoju ne
pokazuje i zna da je propisana odredba Božija najljepši plan.
Jednostavno, njegovi životopis i biografija života irfanskog svode se na
70
negaciju kerameta. Upravo kao što njegov sin Hasan Qazi u tom
pogledu ističe:
Ja u deset svezaka opisa njegova života, djelovanja i ponašanja koje
sam napisao, nisam naveo nijedan keramet koji bi on izrekao u vrijeme
svoje ekstatitčke spoznaje. To zato što je ovako šta – izricanje i
pokazivanje vlastitih kerameta – protivno njegovom specifičnom
mističkom putovanju.
Ali, ako je kod nj uočen neki keramet, onda je više u cilju pouke i
upute drugih. I to zato što je on bio Učitelj bez učiteljske odore i ako bi
ispoljio neki keramet, onda je to prevashodno imalo odgojni i edukativni
učinak na njegove učenike u duhu kur'anske krilatice da mi se srce
smiri, kojom prilikom bi sklanjao zastore tajni i pokazivao im neke
stvari.
Umri s Božijim dopuštenjem

Alame Tehrani veli:
Jedan od velikana i muderisa svetog Nedžefa bi kazivao: “Ja sam
imao sumnje o rahmetli Qaziju i njegovim halovima - kako se pričalo,
ali niko nije imao habera o tome da sam jedanput otišao u kufansku
džamiju te da sam tamo susreo Qazija (koji je jako volio dolaziti u ov i
džamiju Suhle, u kojima bii većinu noćiju u ibadetu bdio do sabaha). I
tako smo obojca na prostranoj meraji prije džamije sjeli na tlo da se
malo odmorimo prije ulaska u džamiju. Rahmetli Qazi mi je kazivao
neke tajanstvene Božanske priče i opisivao mi položaj veličanstvenosti i
uzvišenosti Tevhida Božijeg, kao i o tome da jedinstveni cilj čovjekov na
ovom svijetu da načini korak u tom pravcu. Govorio je takve stvari da
sam ja u svome srcu govorio: Zaista sam u sumnji u vezi s ovim , ne
znam šta će biti sa nama ako nam život prođe u ovoj kolotečini, a ovo
bude istina a mi ne stignemo do toga – teško li se nama tada! A s druge
strane još ne znam da je sve ovo istina e da bih to slijedio. U tom
trenutku velika zmija iziđe iz rupe i krenu prema nama. Upravo kad se
zmija pojavi pred nama i ja se prepadoh, Qazi se okrenu rema zmiji i
reče: ‘Umri, u ime Allaha!’, i zmija se u trenu umrtvi na svom mjestu.
71
Potom Qazi, kao da se ništa nije dogodilo, nastavi sa svojim
kazivanjem, a potom smo krenuli u džamiju. I kada sam se tamo dao na
obavljanje uobičajenih ibadeta, najednom dođe sumnja: da li je ona
zmija zbiljski mrtva ili je u pitanju neka Qazijeva hipnoza i opsjena.
Čim sam završio sa obredima odem pravo do zmije i vidim da se
osušila, nogom je pomjerim ali ona se ne mrda. Vratim se postiđen
misleći u sebi: Ako je sve ovo (što Qazi govori o Tevhidu) istina pa
zašto malo pažnje ne obratimo na to. Utom ponovo susretnem Qazija,
nasmiješi mi se i reče: ‘A jesi li je provjerio?’” Da , ovo djelo je izveo
posredstvom stavljanja u opticaj Božijeg imena Mumejt (Usmrčivać),
posredstvom kojeg se duše uzimaju.116
U mezaristanu Wadi selam (dolina mira)

Od ajatollaha Muhameda Taqija Amulija, jednog od prih Qazijevih
učenika, prenosi se sljedeća anegdota:
Duže vrijeme primjećujem kako seid Qazi sjedi u mezaristanu Wadi
selam. Sebi sam govorio: Čovjek treba ovdje činiti zijaret i učenjem
fatihe osvježiti duše mrtvih. K tome ima i drugih važnijih djela koje
treba učiniti. I ova misao je lebdjela u meni a da je nikome nisam
kazao, pa ni najbližim prijateljima, učenicima seid Qazija. U
međuvremenu sam svakodnevno dolazio kod Qazija na učenje, dok
nisam odlučio da se iz Nedžefa vratim u Iran. O svrsishodnosti mog
povratka imao sam sumnje. Naravno, ovaj svoj nijet nikome živom
nisam rekao.
Naveče kad me san savladao, odlučio sam da legnem. Naspram mojih
nogu nalazila se poličica s knjigama - naučnog i vjerskog karaktera. A
uobičajeno kada bih legao, svoje noge bih ispružio u pravcu tih knjiga.
Dvojio sam: da li da ustanem i da promijenim spavajući položaj, ili ne?
Te sam najzad zaključio da ne mijenjam svoj položaj, jer knjige se ne
nalaze dolje spram nogu nego su uzdignute, a osim toga među njima i
nema nekih naročito svetih knjiga. U svakom slučaju, u ovom
samopropitivanju zaključih da ovdje nema nikakvog kršenja svetosti
knjiga i tako sam zaspao.
116
Usvetul arifan, str. 67-70
72
Ujutro kad sam došao kod Učitelja Qazija i poselamio ga, on mi
reče: “Nije ti dobro da ideš u Iran, a i tvoje okretanje nogu knjigama
jest izraz nepoštovanja njihove svetosti.” Nekontrolisano mu rekoh:
“Odakle sve ovo znate!?” Odgovori: “Iz Wadi selama!”
Čisto vino
Qazi je planina Tevhida, a onaj ko postane planina Tevhida i ispunjen
od Boga, biva planina skrovitosti. To jest, kada Sunce izađe sjena
nestaje, odnosno kada se Bog ukaže, Qazi se skriva.
Kad Ti se pojavi, ja sakrih se,

žena skrovita voljenom milija je.
Njegov cilj je Bog, a ne on sam. On je svjestan stanja svojih učenika

u skrovitosti i na javi, jer obuhvata njihove halove te ih pokatkad
obavještava o njihovim skrivenim dogodovštinama i životnim zbiljama,
ali on sam do kraja ostaj skrovit. Ajatollah Kučani, koji je pored Qazija
bio do kraja njegova (Qazijeva) života, kaže: “Nikada od njega, do kraja
njegova života, nisam čuo spominjanje bilo kakvog svog polažaja ili
duhovnog postignuća. Ako bi, pak, ponekada htio nšto navijestiti o
budućnosti, onda bi to umotao u formulaciju: “Sanjao sam da će biti
tako.”
A zašto Qazi skriva svoje svjetove od svojih učenika? Zašto on svoje
habere o budućim događajima direktno ne kazuje, već to zamotava u
fraze tipa: “Sanjao sam da će biti tako.”? Zašto, dakle, ne otkrije svojim
učenicima da je toliko upućen u njihova stanja i halove? Mi ovdje
prenosimo nekoliko dogodovština sa njim, kako su to prenijeli njegovi
učenici, u kojima ih on obavještava o nekim budućim događajima ili o
njihovim halovima, ali se sada nameće pitanje zašto je tako malo
anegdota preneseno i ispričano nakon njega?
Fethul bāb za ajatollaha Qučanija

Naprimjer, seid Qazi bi svom učeniku Qučaniju kazao:
Pred kraj svog života ostaćeš sam i u toj usamljenosti stići ćeš na cilj.
73
I upravo tako i biva, on se zadnji dio svoga života izoluje u
svetilištima , ali i ni o njegovim nevidljivim i melekutskim vjetovima
niko ne dobija nikakav haber.
U tom smislu Qazijev sin Muhammed Hasan Qazi veli:
Ja sam, nakon što sam došao u Iran, jedanput ili dvaput putovao u
Nedžef. Upitao sam: “Šejh Abas (Qačani) kako si? Reče mi: “Žena i
dijete su mi otputovali u Iran.” Upitah: “A što si ti ostao ovdje, zašto i
ti n isi otišao u Iran?” Reče. “Ja ovdje očekujem.” Upitah: “Šta
očekuješ?” Reče: “Meni je seid Qazi obećao da ću pred kraj života
ostati sam i da ću tada stići na cilj i da ću vidjeti neke stvari i razumjeti
neke zbilje.” Sjećam se zajedno smo išli ulicom, kada mi je prenio ovu
zgodu “Ja ovdje očekujem.” – a preselio je dvije - tri godine iza
Revolucije.117
Vijest o smrti seid Hasana Masqatija

Seid Qazi pretskazuje i druge događaje svojim učenicima. Nejgov sin
Hasan Qazi pripovijeda:
Obavijest o smrti Qazijevog istaknutog učenika Masqatija (da je
umro u toku obavljanja sedžde u džamiji) putem telegrafa poslana je
seidu Ebu Hasanu Isfahaniju, a ovaj je posredstvom neke osobe poslao
haber seid Qaziju, koji je inače obitovao u svom sobičku u Medrese
Hindi. Ja sam tada zajedno sa alamom Tabatabaijom i šejh Muhammed
Taqi Amulijem i još nekim Qazijevim učenicima bio u dvorištu
spomenute medrese. Nijedan od njih nije imao hrabrosti da da haber o
smrti Masqutija prenese gore Qaziju, jer su znali da će ova vijest o
smrti njemu tako dragog učenika teško pogoditi Qazija. Stoga su
izabrali gosp. Hadada da on tu vijest prenese Qaziju. Kada mu je
Hadad prenio spomenutu vijest, Qazi je samo smireno kazao:
“Znam”.118
Qazijeva obavijest o otimanju Hadadovog stana

Stan gosp. Hašima Hadada bio je vlasništvo njegove žene kojoj je
njen otac po imenu Ebu 'Umše poklonio zato što je imao izražen osjećaj
117
Islamska revolucija u Iranu 1979. godine.
118
Usvetul arifan, str. 67-70.
74
prema seidima (potomcima Poslanikove loze) i naročito prema svome
zetu seidu Hašimu hadadu. Ovo tim prije što je seid Hašim Hadad imao
puno djece i brojnu porodicu. Kazao je: “Neka ovaj kuća bude za djecu
seida!”, što je potvrdio i pisanom vasijetnamom. No nakon njegove
smrti muž sestre njegove žene, iako bijaše bogat čovjek, poreče tu
vasijetnamu, obrati se vlastima. Dođoše državni uposlenici i u sred
spomenute kuće udariše zid. To je upravo ono što je seid Qazi još
otprije ovavijestio Hadada.119
Život ajatollaha Hujija

Prenosi se od ajatollaha Nedžabeta sljedeće:
Ajatollah Huji je izvjesno vrijeme proveo kod rahmetli seid Qazija.
Upravo u to vrijeme, na temelju zikrova i naloga koje je izvršavao po
Qazijevoj recepturi, dospio je do stupnja da mu se stvarnost razotkriva
u tim stanjima te je postao kadar sagledati svoju vlastitu budućnost,
gdje je vidio svoje naučno nareodvanje sve do zadobijanja statusa
općeg merdž'e i do zadnjih godina života kada ga iračka vlast stavlja
pod žestok pritisak pa sve dotle dok ne čuje bučan glas iz ružičnjaka
Imam Alijevog harema da je ajatollah 'uzma Huji preselio. Kada je ovo
doživio zahvata ga panični strah, izlijeće iz svoje sobe te ga dalje
popušta hal doživljene budućnosti. Qazi je na ovo kazao: “Da se strpio
i da se nije prepao, vidio bi i svoj Berzah, pa čak i svoj Kijamet.”
Ajatollah nedžabet je kazao:
Ajatollah Huji je jedanput kazao: “Dolazio sam kod seid Qazija, išao
sam kod nj dotle dokle sam razumijevao njegov govor , ondje gdje ne
bih više razumio njegov govor nisam išao – ali sam generalno volio
njegove usluge.
Sa svim ovim, njegovi učenici su do ove mjere bili neobaviješteni da
su pod prodornim pogledom svog Učitelja. Tek na kraju života nakon
insistiranja ajatollah Qučani je prozborio:
Seid Qazi u zadnje dvije godine rekao mi je neke stva i koje ja ne
mogu prenijeti drugima, a mi smo tek shvatili da nas on, tokom svih
svojih pokreta i šutnji, za vrijeme 24 sata, ima u vidu i da nas
kontroliše.
119
Ruh-e mudžered, str. 92-93.
75
I zaista to je taj njegov tevhidski odgoj. To da Učitelj - uz svu svoju
obuhvatnost, moć i kontroolu koju ima nad svojim učenikom – nikada o
ovome ne informiše svoga učenika, a da mu s druge strane toliko Boga
predstavi velikim, da učenik sve što radi i ne radi, čini to samo u ime
Boga i da svaki tren po tren života da samo Bog ima najuzvišenije
nadzornike i promatrače.
On , međutim, ne želi svoje ime i obilježja veličati niti želi svoje
profesorovanje pretvoriti u samoreklamiranje, niti pak želi svoje osobno
prisustvo u životu svog učenika prikazati većim od prisustva Boga. To
sve iako svi ovi učenici to vide i osjećaju da ni tren nisu bez njegova
prisustva, ali oni o tome ne daju signala – jer je prioritet da oni budu
svjesni da su uvijek sa Bogom i za Boga te da se od prodornog pogleda
njihova učitelja ne ostvaruje nikakva manjkavost u njihovim djelima i
ponašanjima.
Samo Jedan jest i ništo mimo Njega,

On je jedan, osim Njega nema Boga.
Potrebitost učitelja kao vođe duhovnog puta

Seid Qazi je jako ukazivao na potrebitost prisustva duhovnog učitelja.
Tako je kazao:
Onaj ko se naumio otisnuti na duhovno putovanje (sejr ve suluk), ako
i pola svog života provede u traganju za (dobrim) učiteljem – to vrijedi.
A onaj ko je našao (pravog) učitelja, prešao je pola puta.120
Ovaj put traži zbiljskog učitelja, onoga koji gleda Allahovim
svjetlom, pred kojim su vrata otvorena, koji vidi krajnji ishod putovanja
e da bi mogao davati valjane upute i raspoznavati rupčage na putu te da
bi mogao svome učeniku ukazati na zbilju da je put sejr ve suluka teži
od uklanjanja planine obrvom.
Put je uzak, noć mrkla, a provalija pregolema.
120
Usvetul arifan, str. 18.
76
I sve duhovni učitelj ne bude poput svjetiljke bdio nad učenikom
tokom putovanja, preći cio put gotovo je nemoguće, a nada u spas
minimalna.
Mora biti neki učitelj poput Qazija koji će znati ko je njegov duhovni
putnik (salik) i ko je njegov opunomoćenik. Da se ne daj Bože ne
dogodi da čovjek cijeli život traga za sobom, da na koncu stigne do sebe
te da u sebi načini sejr ve suluk.
To je poput osobe koja trideset godina ulaže napor u pročišćenje
vlastitog nefsa, i na koncu shvati da ništa nije postigla te ne vidi nikakva
efekta od svojih ibadeta, da bi mu se najzad – uz posredništvo
bezgrešnih ma'sumina – u svijetu snova kazalo ono što ti tražiš nalazi se
u Mešhedu kod tog i tog prodavača džigere. Dalje ovaj vrli alim
pripovijeda: Otputovao sam u Mešhed kod dotičnog prodavača džigere,
nzvao sam mu selam, on se nasmiješio, a potom mi je kazao: “Cijenjeni
gospodine znaš li da ti je svih ovih trideset godina ibadeta činjeno samo
zarad zadovoljenja vlastitog nefsa, a ja ću ti zarad toga da sam sebe
dobro upoznaš dati recepturu koju ćeš provoditi četrdeset dana.” Nakon
provedenih četrdesetodnevnih naloga, zahvaljujući ovome, ja se suočih
sa zbiljskim sobom.121
Neki salici su ujedno i vlastiti voići – dakle ko njih je život i ‘sejr ve
suluk’ sve zatvoreno u jednoj osobi. Kod jednog takvog čak i kad se
nađu dobra djela i učinci, koji se još ustale i ukorijene u njegovoj
nutrini – ali njegov problem je taj što on svoj oslonac nalazi u sebi i što
još uvijek nije presjekao vezu sa svojim sebstvom te sebe u punom
kapacitetu nije predao Bogu.
Da, rezultat ovakvog (samostalnog) duhovnog pregnuća jeste fena' u
sebi i svom egu – da li to sada znači da ukoliko bi nad ovakvim
učenikom bdio duhovni učitelj da bi on bio kadar da uoči i prepozna
njegov problem te da svoga učenika usmjeri na ispravnu putanju? Da,
upravo je u ovome smisao postojanje učitelja, jer samo vrstan učitelj
121
Der kuje binišanha str. 55.
77
može spasiti i sačuvati od potonuća i upadanja u ponor vlastitog nefsa i
ega i izvesti ga na ispravan put prema Bogu.
Uputiti se sam, slijedeći vlastitu duhovnu topogografiju, može

čovjeka samo odvesti u ‘Turkistan’. To čovjeka ne dovodi do cilja. A od
ajatollaha Nedžabeta se prenosi:
Jedna osoba je poslala pismo seidu Qaziju, pišući mu sljedeće: “Ja
sam odnedavno krenuo s duhovnim vježbama poput toga i toga. Nakon
izvjesnog vremena dolazim do takvog duhovnog stanja da sam kadar da
iz svoga tijela izađem vani. Nakon ovoga dolazi mi nekoliko meleka:
jedan veli treba mu uho odsjeći, drugi veli treba mu ruku odsjeći, treći
veli treba mu nogu osjeći...i tako redom...” Unajkraćem, on je u svom
pismu dao detaljan opis onoga što mu se dogodilo. Da bi na koncu
upitao kazija: “Obzirom da sam izvjesno vrijeme proveo u nesvjesnom
stanju, šta je sa mojim propuštenim namazima, kakva je moja obaveza
sa svim tim?”
Qazi je na ovo odgovorio: “Ovaj čovjek je radio pogrešne i
neumjesne duhovne vježbe (rijādat) i izuzetno je neuk a poenta onoga
što su mu u tom halu kazali je da je neuk i da griješi. A dokaz njegove
neukosti je i to da mi je postavio takvo pitanje umjesto da me je pitao
šta znači ovaj hal i koje je značenje govora Božijih meleka, a on me pita
o propuštenim nazima u besvijesti, što je mogao pitati bilo koga....
Samo ovakav učitelj zna koji je kapacitet svake osobe te zna koliko,
kako i kada ga treba podučiti nečemu. Da, to je zato što pravi učitelj
gleda Božijim svjetlom i svjestan je efekata početka i kraja posla.
On sa ovim Božanskim svjetlom vidi putanju svoga unika i istu mu

osvjetljava. Narvno svaka prsa imaju svjetla shodno svom shvaćanju i
kapacitetu.
78
Rahmetli Qazi je onoj grupici učenika u koje je imao povjerenje
kazivao o Tevhidu i to tako da je sa svakim ragovarao shodno njegovom
traženju, halu, kapacitetu i ponašanju. Neki bi učenici brzo napredovali,
neki sporije, a neki ni nakon 10 - 12 godina dolazaka na ders ne bi
zahvatili nešto iz tevhida.
Prenosi se također od ajatollaha Kašmirija da je rekao:

Nije to tako, kako neki misle, da učitelj treba samo da daje instrukcije
iz zikra i dova. Seid Qazi je nama uvijek govorio: “Zikrovi i dove
djelotvorni su samo u odgovarajućim uvjetima, a čovječija
samokontrola je ona od koje sve počinje. On je također za naročite
pojedince (shodno njihovim sklonostima) određivao vrste, količinu i
kvalitet zikrova. Govorio je da ovo (posao učitelja) nije jednostavan
posao e da bi ga svako mogao činiti, osim da je prethodno i sam prošao
dionice duhovnog puta i da za to posjeduje odgovarajuću vještinu. Neki
virdovi su za jačanje volje, neki za jačanje ruha (duha), neki su za
poboljšanje opskrbe a neki su za postizanje tevhidskih spoznaja i
postizanje fena'e u Bogu (fi Allah), dočim su neki za jačanje ljubavne
sklonosti (muhabet). Neki zikrovi dovode do tevhidskih spoznaja i
moguće je da to čovjek ne može podnijeti te na taj način svetost tog
zikra biva oskrnavljena. On također u davanju ‘porcija’ zikrova
razlikuje od Boga privučene (medžzb) i osobe koji nisu postigli
privučenost (džezbu). To zato što postoji znatna razlika između opće i
spečifične čežnje ka Bogu te se i plodovi njihovi uveliko razlikuju, kao
što se isti znatno razlikuju po pitanju duha (ruha) i temperamenta
(konstituivosti).122
Prepoznavanje kapaciteta, motivisanosti učenika kao i efekata i
tragova koje duhovne vježbe ostavljaju na učeniku te da li on spada u
medžzbe ili ne – sve su parametri koji treba da krase arifa učitelja, koji
treba da bude poput vještog liječnika koji je put i sve njegove dionice
odveć prošao. A Qazi je odličnik kome svako ne može biti učenik, a oni
koji su bili i ostali sa njim – to bijahu samo oni koji su imali snažan
122
Aftabe hban, str. 52.
79
kapacitet, koji su i sami bili veliki i potpuni ljudi – jer su jedino tako
mogli pratiti i razumjeti Qazija.
Kao što jedan od početnih njegovih učenika jedanput iza njega
(Qazija) klanjaše dženazu pa kad je čuo jednu njegovu rečenicu – ostade
zapanjen i prestrašen. Potom sve svoje stvari spakova i hitro napusti
Nedžef i vrati se u Iran te trajno batali svoja pokušaj da se ukrca na put
Tevhida i ma'rifeta.123
Čovjek želi ali i kapacitet potrebuje

Najzad, ovaj Učitelj je bio u stanju iz boje tona svome učeniku
doprijeti do dna nutrine njegove, da stekne uvid u njegovu nutrinu te da
uzrzlikuje zbiljskog od lažnog učenika te da mu odredi ispravan spram
rupastog i krivog puta.
Došao je jedan od Qazijevih rođaka i pružio mu 500 dinara. Qazi je
to bez oklijevanja njemu bacio i rekao: “Mi svijet duhovnosti ne
kupujemo.”
A na drugom mjestu prenosi:
Bili smo kod Qazija kada je jedan čovjek ušao. Qazi ga upita: Ko te
je uputio? Gospodar!, reče čovjek. Ali, seid te pita ko ti je dao ovu
adresu? Gospodar!, ponovi čovjek. A ko ti je pokazao ovu kuću?
Gospodar!, opet će on. Upravo u tom stanju seid Qazi stavi svoju abaju
na glavu i zaspa, a onaj čovjek nakon izvjesnog oklijevanja ode.124
‫َّه ْم يِف حَلْ ِن الْ َق ْوِل‬
ُ ‫َولََت ْع ِرَفن‬
Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova...(Muhammed, 30)
Posao dobrog učitelja je da iz boje tona spozna osobu, te da shvati je
li iskrena ili laže
Sam on (Qazi) je napisao (rahmetli) Ilahiju:
Ne dozvoli da te govor ponese, ne žuri, za svoj moto uzmi
odmjerenost. Ustegni se od davanja virdova drugima, osim s
rezervisanošću i opreznošće – sve dok ne uočiš iskrenog tragaoca to ne
čini – propagiranje i širenje ovoga s insistiranjem je haram.125
123
Mehr afuruhte, str. 18.
124
125
80
On je izvanjski s ljudima a u svojoj nutrini s Bogom. Na Zemlji s
ljudima odsijeda, ali je duh njegov na nebesima. Stoga se može reći:
druženje sa njim, svojevrsno je druženje s Bogom, a distanciranost od nj
je distanciranost od Boga.
Qazi je Učitelj nad učiteljima, i to kakv Učitelj, da bi arif Hadad za nj

rekao:
Od početka islamske ere do sada nije se pojavio kompletniji arif.126
Alame Tabatabai jedina za Qazija drži dostojnim ime Učitelj:
Sve što imamo , od Qazija imamo.
I dotle je otišao da je vremnski nezastariv.
6- Lažni promicatelji
Iskoračiti na put sejr ve suluka u pravcu beskonačnosti , po riječima
seida Qazija moguć je uz pomoć učitelja koji je taj put prošao i uz
podršku ‘vještog liječnika’, a bez učitelja to je nemoguća misija. Kao što
je to Imam Bakir as kazao:
Jedan od vas da bi se zaputio nekoliko desetina kilometara traži
uputstva, a ti sada hoćeš da se zaputiš na put prema nebesima o kojem
još manje znaš nego o zemnim putevima – stoga, traži sebi nebeskog
vodiča.127
A Qazi je arif koji je ovaj put pun opasnosti, sa hiljade krivina i
zavoja, provalija i litica lično prošao i sa svim dionicama puta je jako
dobro upoznat. Uprotivnom, kako bi neko ko otprije taj put nije ni vidio
mogao druge držati na tom putu.
Riječju, on je čovjek koji se lišio svoga sebstva i čovjek koji je svoj
ego protjerao iz svoje nutrine. Stoga njegov poziv nije poziv njemu
samom, a njegova želja je stopljena s željom Hakka. Govor i djelo
njegovo su jedno, sve što kaže on djeluje po tome. On nikada ni pod
kakvim izgovorom ne silazi sa kolosjeka Šerijata i u svim stvarima
revnosno slijedi bezgrešne (ma'sumīne) prethodnike. Pošto mu svaki
126
Ruhe mudžered, str. 176.
127
Bahrul ma'ārif, sv. 1, str. 373.
81
govor potiče i izvire iz čiste nutrine to ostavlja snažan utisak i na druge.
To sve zato što duhovni putnik koji ne ostane na pola puta, nego stigne
do kraja staze (do sjedinjenja i samoponištenja (fena'), prirodno je da
takav sebi ne poziva i da sebe ne ispostavlja kao prepreku između
čovjeka i Boga.
A pronalazak ovakvog učitelja, čiste nutrine, iskrenog vodiča čistog

srca i instruktora koji je prošao cijeli put – u skladu sa Qazijevim
riječima – ako bi čovjek cijeli svoj život tražio valjana učitelja to vrijedi.
To zato što valjan učitelj prepolovljuje put svome učeniku. Zato ko
kereće na ovaj put pažnja, pažnja:
Mnoštvo je Iblisa u čovječijem liku,

stoga svakoj ruci ne treba dati ruku.
Stoga je čuvanje od lovaca koji busije zaposjedoše i koji se lažno
promiču u duhovne učitelje, a koji nikakav put ni dionice sami ne
pređoše, a koji samo uspješno izgovaraju lijepe irfanske fraze i kovanice
na skupovima i sijelima, a koji oko sebe okupiše ljude koji ih u halkama
naslijepo sljepački slijede i poje se iz slanog izvora koji ničemu ne
doprinosi osim većoj žeđi. Ovakvi u svojim nutrinama i dušama nikakva
habera od Boga nemaju a njihovo cijelo biće prožeto je samo mrakom i
crninom. Ovi niti su se borili, niti su na pu koraknuli – a kako će tek
postići kakav duhovni požaj!? U zbilji oni ljude umjesto Bogu pozivaju
sebi i svom egu.
Da, oni koje nije prosvijetlilo Božansko svjetlo, čija nutrina i prsa
nisu pročišćni i ispražnjeni od nutarnjih zagađenosti, prljavština i
poročnosti, jasno je da takvi nisu ni mogli napraviti iskorak prema
ukrasnim i prefinjenim savršenstvima. Duh drumskog razbojnika je
udario na njihovu putanju te su se oni zaputili u bespuće. Njihov cilj je
okupljanje ljudskih srca oko sebe te im više odgovara naziv kradljivci
ljudskih srca (āriqul qulb). Oni u mrklini srca svojih i druge ka mraku
i tmini upućuju.
82
Jadniku bez hljeba i sofre nebeske,
ne ostaviše pravo ni za jedne koske.
Pripazite se ovih koji ostadoše praznih ruku – bez hljeba i be bez

sofre nebeske – unatoč obilju Božanske opskrbe. Zato, čuvajte se
ovakvih koji ne vidješe puta i koji sa svojim žeđu i glađu od nekoliko
dana te nešerijatskim isposništvom ne nađoše puta do skrienih svjetova i
njihovih tajni e da bi mogli otuda donijeti neki haber. Oni su
jednostavno ljudi bez moći i kapaciteta, prazni od svakog duhovnog
sadržaja te svojim djelovanjem mogu samo proizvesti zastranjenje
stanovitog broja novih ljudi.
Njihov irfan i sejr ve suluk se okončava upravo na navedenom.
Nasumice oko sebe okupljaju ljude na kojima im zbore o irfanu,
duhovnim položajima (meqamima) i stupnjevima pri čemu su sami
prazni od bilo kakvih tragova zbiljskog irfana.
Kradu govore zbiljskih arifa i u kalupu svojih govora isporučuju
ljudima. A ljudi sjedeći žedni spoznaje, budući da ni sami duhovnog
puta ne vidješe, misle da se zbilje tarikata i hakikata iscrpljuju upravo u
ovome - na informacijama in nutrine svojih šejhova ili na prezentaciji
njihove osobne moći.
Pokrao tuđi govor je,

da se misli da on neko je.
Ovakvi pretendenti i pretvarači u duhovne učitelje najčešće nisu ni

okusili duhovnog puta, a ako su i probali, prešli su tek nekoliko polaznih
položaja ne stigavši do cilja, zato nemaju kompetencija da druge vode.
Takav jedan vodič zaljubljenik je svog lika i svojih imaginacija –
koji najzad ljude poziva sebi, svojim praznim rukama i nutrini lišenoj
sadržaja. On čak umišlja da je valjani zastupnik svog govora te da je
83
arif, a što je još gore i druge poziva na svoju praznu sofru. Šejheleniše
se i prodaje za doktora ljudskih duša. Zato se veli:
Gozba naivnih jeste praznina i ništa,

kako da jedu s moje sofre - bez ikakva putovanja.
To su tipovi koji u nebo nisu zakoračili dok druge pozivaju na praznu

sofru, a ovi ništa od duhovne hrane ne nalaze kod njih i tako ostaju
sjedeći hiljadama svjetlosnih godina udaljeni od cilja.
Unajkraćem, pronalazak pravog učitelja nije odveć lahak posao. Za
svakoga se ne može reći duhovni učitelj, a niti se čovjek sam može i
smije otisnuti na ovaj put, jer se kao takav ne može sačuvati od demona
svoga nefsa, a niti je siguran od šjtanskih busija i zasjeda na takvom
putovanju.
Kod zbiljskog učitelja je pak njegova nutrina prosvijetljena izravnim
Božijim svjetlom, on je onaj koji je već prošao cijeli put, on motri
svjetlošću svoga Gospodara. Svoj nefs i ego je umrtvio i ljude poziva
Bogu. Njegovo djelo je oličenje njegova govora On kao takav poziva
ljude na svoj put i do kraja nipošto ne bi skrenuo s kolosjeka šerijata i
besprijekornog Ehli bejta.
Qazi je zapravo umro za sebe ali je živio za istinu.
7- Izfdržljivost
Qazi je čovjek koji je u izdržljivosti snažan poput planine. Samo je
40 godina čekao da mu se otvore vrata nebesa. Cijelih 40 godina čekao
je ispred vrata Voljenog da mu se u skladu s Njegovim zadovoljstvom
otvore. Robovao je tako dugo a da je zaboravio na svoja lična traženja i
očekivanja. Tolike godine predanosti su ga izgradile i učinile vrlim
privrženikom Tevhida Božijeg.
Ostao je 40 godina iza vrata da ovjeri pred sobom vlastitu iskrenost i
postojanost spram ljubavi i prijateljstva Voljenog. On dobro zna da se
84
bez ustrajnosti i izdržljivosti ni dokle ne može stići, zato te vrline odgaja
kos svojih učenika, kazaujući im:
Ako ste zbijski tragaoci (Boga) dajte se na traženje, jr ako sada ne
stignete do cilja, ako sada ne stignete do cilja u svakom slučaju doći će
vakat kada ćete to uspjeti. Ako tražiš vodu kopajući i nisi je našao, doći
će vrijeme kada će voda i zmelje prokuljati.128
Onaj ko za nečim traga, i u tome uloži dostatan napor to će jednom i
naći. Ako neko ustrajno i tvrdoglavo kuca na jedna vrata, nekada će se
neći unutra.129
Dalje se veli: Ako si već stigao do vrata i vrata ti se jednom otvorila,

nemoj se zadovoljiti s tim malim postignućem. Traži više i više
insistiraj.130
Da, seid Qazi se tek tako ne zadovoljava s malim postignućima. On
se do krja života prepušta ustrajnoj borbi e da bi stigao do potpunosti i
savršenstva. Zato on svoje učenike podučava:
Izdržljivost je potrebna za postizanje Božijeg Vahdanijeta (Jednoće).
Čovjek u ovoj borbi mora se postaviti tako da ako mu drugi žele oduzeti
njegov dunja', njegovu kuću, novac...ili bi ga čak željeli ubiti – na sve to
on samo treba da kaže: “Ja želim svoga Boga.”
I on se praktično ovako i ponašao. Ako te neko tekfiri (proglašava
nevjernikom) i s tobom se razilazi, ako ti ukine mjesečno novčano
sljedovanje te ako zbog toga upadneš u siromaštvo i tjeskobu, ili ako te
neko protjera a učenike ti rastjera...ti u svemu tome trebaš ostati
postojan, govoreći: Želim samo svoga Boga, u duhu Božijih riječi:
ِ ِ ِ ِ َّ ِ
َ ُ‫اسَت َق ُاموا َتَتَنَّزُل َعلَْي ِه ُم الْ َماَل ئ َكةُ أَاَّل خَتَافُوا َواَل حَتَْزنُوا َوأَبْش ُروا بِاجْلَنَّة الَّيِت ُكنتُ ْم ت‬
‫وع ُدو َن‬ ْ َّ‫ين قَالُوا َربُّنَا اللَّهُ مُث‬
َ ‫إ َّن الذ‬
Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki”
“Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. (Fussilet, 30)
Da bi se na ovom putu bilo poput Qaziaj, treba se odvažiti i krenuti.
Put je dug – do beskonačnosti. Da bi se bilo poput Qazija treba iskazati
128
129
Nehdžul fesāhe, str. 622.
130
85
Qazijevu izdržljivost. Prenosi se od ajatollaha Marandija u njegovoj
knjizi Rh we rejhān sljedeća anegdota:
Neki učenici bi nakon 7-8 godina odlazili i ne bi se više vraćali. Qazi
bi samo kazao: To je prirodno, ovaj put zahtijeva otvorena prsa i
izdržljivost. Onaj ko nema izdržljivosti...ne može dalje.
Jer najzad i njegov učenik Hadad je bio onaj koji je 12 godina, sa
svim uznemiravanjima, iskušenjima i mukama, živio zajedno s punicom.
Qazi mu je naredio da unatoč teškim uvredama i uznemiravanjima od
strane punice treba ustrajati. On je sva njena zlostavljanja strpljivo
podnosio i zahvlajujući tom saburu i istrajnostu otvorila su mu se vrata
skrivenog.
Naime Hašim Hadad je zbog neimaštine bio prinuđen cijelih 12
godina živjeti u kući ženinih roditelja. Njegova punica mu je zbog
njegova siromaštva ‘izjedala džigericu’. Seid Hadad tako pripovijeda:
Nekoliko puta sam nekoliko puta sam seid Qaziju i definitivno mu
kazao: “Duševna i verbalna zlostavljanja moje punice nepodnošljiva su
na kraju sam snage - nemam više sabura i strpljivosti da to podnosim –
zato mi dozvoli da se razvedem od žene.”A Qazi će mi na to: “A voliš li
svoju ženu?” Rekoh: “Da!” “A da li i tvoja žena tebe voli?” Odgovrih
“Da!”Reče mi: “Onda ni u kom slučaju nemaš pravo da se razvedeš od
supruge, idi treniraj sabur, ono što si kazao poklapa se sa onim što je
Uzvišeni višekatno kazao, dakle tvoj odgoj je u rukama tvoje punice.
Trebaš se jačati, izgradi i biti izdržljiv u odnosu na sve to.
Budući da nikada nisam prekršio Qazijevu zapovijed, koliko god je
punica uvećavala zlostavljanje, ja sam izdržavao – da bi jedne ljetne
noći kući se vratio slomljen umoran, gladan i žedan. Čim je shvatila da
sam došao, eto je pravo u moju sobu i počinje s arsenalom uvreda,
psovki. Da bih to izbjegao izišao sam na krovnu terasu, ali ona je samo
pojačala svoju dernjavu da sam je ne samo ja čuo nego su se i komšije
počele okuplajti, slušajući sve njene psovke i vrijeđanja na moj račun.
Istresala se na mene dok mi nije pao sabur do nule. Ipak, bez da joj
oponiram i da joj ijednu uzvratim, odlazim od kuće pravo u besplodnu
pustaru.
86
Idući tako besciljno najednom vidim sebe dvjonog. Jedan je onaj seid
Hašim Hadad kojeg je moja punica vrijeđala i psovala, a drugi sam ja
izuzetno visoko, u duhovnom liku (mudžered) do kojeg nikada njena
vrijeđanja i omalovažavanja nisu dospjela. U oom halu meni se otkriva
kako sam do ovog položaja dospio isključivo zahvaljujući trpnji i
podnošenju svih njenih psovki i vrijeđanja te revnosnim slušanjem
Qazijevih zapovijedi. A da nisam poslušao seid Qazija te da se nisam
uzdržao na sva njena zlostavljanja, maltretiranja i vrijeđanja zauvijek
bi ostao onaj povrijeđeni, utučeni, nespokojni, slabašni i skučeni Hašim
Hadad. Ali elhadulillah kad postadoh ovaj seid Hašim koji sam na tako
visokom i cijenjenom duhovnom položaju čini mi se da sve tuge, stiske i
sva prašina svijeta padnu na mene da do mene ne mogu doprijeti i da
meni ne mogu nauditi.
Istog momenta sam se vratio kući i počeo ljubiti puničine ruke i
noge, govoreći: “Sada mi govori šta god hoćeš, to mene više ne
tangira.”131
Seid Qazi bi znao kazati:
Čovjek nikada ne treba da padne u očaj i beznadežnost te da zbog
kašnjenja plodova digne ruke od sejr ve suluka. Jer moguće je da čovjek
svojim noktima iskopa zemlju te a iz nje provre vrelo čiste i bistre vode
jako poput devinog vrata.
Ili bi rekao: Onaj čovjek čija nastojanja i trud budu u ime Allaha,
Allah će mu biti dovoljan u svim njegovim poslovima i nastojanjima. 132
8- Način spoznaje sebe, neutralisanje misli uz pomoć zikra.

Qazijev sin Hasan Qazi pripovijeda:
Qazijev metod u spoznaji sebe (nefs) bio je upravo u skaldu s
čuvenim hadisom: “Ko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara (men
'arefe nefsehu, feqad 'arefe rabehu).”
Od ajatollaha Kašmirija se prenosi d su Qazijeve zapovijedi po
pitanju spoznaje sebe i svog Gospodara bile vrlo učinkovite, a bile su
ovog tipa: Samokontrola (murāqebe) i zikr ‘junusije’ na sedždi te
slavljenja (tesbihāt erbe'a) nakon svakog namaza kao i učenje 100 puta
131
132
Usvetu 'ārifan, str. 32.
87
sure Qadr u petak naveče. Govorio bi: “Ono što govore za džamiju
Suhle da idete uoči četvrtka, vi idite u petak.”133
Za odgoj svojih učenika koristio je kako četrdesetodnevni tretman
(tkz. četrešnicu), ili je davao zapovijedi po pitanju hrane i životinja, a
koristio je i metod druženja i učenja s Učiteljem – sve je to bilo
djelotvorno.
Qazi bi govorio: Salik teba oružjem zikra neutralisati sve misli (koje
mu kvare koncentraciju). Dakle salik će zikrenjem Boga i
usredotočenošću na jedno od Božijih imena eliminisati teren za pojavu
nepotrebnih misli te će mu zikr postuno postati automatski čistač
dekoncentrišućih misli.134
On bi odlazio između dva visa (i mezaristana Wādi selām, a
i svojim učenicima je ovu praksu preporučivao.
9- Spaljivanje
Rahmetli Qazi je bio uvjeren da je istinski arif samo onaj čovjek koji
u svakom svom pokretu ima na umu samo svog Voljenog i koji se liši
zubi sklonim bilo čemu drugom mimo Njega. No stići do ovog stupnja
odveć je teška zadaća. To zato kada god on poželi da svoje srce isprazni
i očisti od koristi i profita drugih stvari, ustanovljava da je u pozadini
ostavljanja rečene koristi ili profita bio neki drugi cilj i motiv. Pa kada
poželi osloboditi se i ovog motiva, ponosvo ustanovi da i iza toga stoji
neki sljedeći motiv i interes i tako unedogled – te nikako nije u stanju da
stigne do potpune slobode i nivoa oslobođenih ljudi koji obožavaju
Boga bez ikkava traženja i interesa. No arif bez presedana seid Qazi za
liječenje ove nefsanske bolesti imao je lijek zvani spaljivanje (iā,
kojeg je i drugima preporučivao. Alame Tabatabai je nakon obznane
ovog recepta kazao: “Jednog dana sam sa svog učitelja rahmetli Qazija
priupitao o stavljanju u opticaj ove tajne. Rekao je:
Posredstvom spaljivanja moguće je ovo pitanje riješiti i ovaj čvor
razvezati, a to znači da čovjek treba da misli usmjeri na zbilju da je
Uzvišeni Bog stvorio čovjeka kao gramzljivo biće i što god taj čovjek
poželi to jeste ispunjenje njegova poriva gramzljivosti – jer je on
133
Aftāb hubān, str. 32.
134
Usvetu 'arifāan, str.101
88
sudbinski vezan za gramzljivost. Stoga takav čovjek neće nikada doći do
ispunjenja krajnje želje, jer mu se nužno javlja sljedeća neka želja i on
će namah kročiti ka ispunjavanju te veće i prilačnije želje ne bi li i nju
dokučio. Ali kada shvati da nikada ne može sve svoje želje zadovoljiti
postaje beznadežan i osjeća se nemoćnim. Prirodno, obraća se Bogu i
od Njega traži da mu uopće ukine nakanu i težnju za ispunjenje svoje
neispunjene želje.
Ovaj očaj i bespomoćnost prže i uklanjaju iz njegove nutrine težnju
za ispunjenje svoje neispunjene želje a njega vraćaju nazad kao čisto i
pročišćeno biće. A razlog zašto je ovo nazvano spaljivanje je taj što se
ovim cijela gomila ega, najera, želja , žalosti i problema najednom
spaljuje i iskorjenjuje iz temelja i i korijena – te više nikakav trag od
želja ne ostaje u salikovom srcu.
Postoje primjeri kada se zbilja ovaj metofd spaljivanja koristio.
Jedan je kur'anski primjer kada se stavlja u opticaj riječ ‘istrdžā'’ u
izrazu “zaista smo mi Allahi i zasista se Njemu vraćamo (ina lillahi we
ina ilehjhi rādži'n). Ako se čovjeka podsjeti na to da je sve ono što se
veže za njega i njegovo posjedstvo zapravo apsolutno vlasništvo Božije
– a koje mu je jednog dana dato i koje će mu jednog dana isto to biti
oduzeto, pri čemu niko sa strane nema pravo intervencije u to – te ako
shvati da on otpočetka nije bio vlasnik toga te da mu je atribut
vlasništva samo metaforički i simbolički pridodan te da je neosnovano
umišljao da je on vlasnik toga. Samo tada u slučaju gubitka istog on
neće tugovati, a obraćanje pažnje na ovu tačku otvoriće mu se ravan
put ka naprijed.135
Unajkraćem, Qazi je prije nego bi kazivao – radio, i prije nego bi
jezikom davao naputke, upućivao bi svojim djelom. Šutnja njegova,
govor njegov, mudrost i ponašanje njegovi sve je to bilo dokaz i
pokazatelj pravca puta kojim se ide. On je crpeći snagu iz dragulja svoje
duše i izvora tekućeg svoje nutrine odgojio zvijezde svjetleće.
10- Duhovna učiteljeva pomoć i nakon njegove smrti

Ljubav, pažnja i usredotočenost seid Qazija prema svojim učenicima
nije nešto što je okončano njegovom smrću. Evlije, štaviše, nakon smrti
135
Darjā-je irfan, str. 100
89
pronalaze veću moć i obuhvatnost. To zato što su se lišili
ovodunjalučkog tjeskobnog zatvora. U tom duhu Alame Tabatabai
kazuje:
Nakon odlaska s Ovog svijeta rahmetli Qazija jednom bijah obuzet
obavljanja namaza ali kraj turbana (čija odvezanost je mustehab) nisam
bio razvezao. Ali baš u tom trenutku pojavi se seid Qazi stojeći u
namazu u istom položaju u kojem sam ja stajao, ali s odvezanim krajem
turbana.136
Od ajatolaha Nedžabeta isto tako se prenosi:
U vrijeme nove godine s nekoliko prijatelja otišli smo obići mezar
seid Qazija. Jedan od nas je progovorio njegovu rhu: “Evo nova
godina je, želimo da i ti praznikuješ.” Najednom, u tom budnom stanju
ugledasmo ga sa emamom, abajom i ibrikom šerbeta. Izađe vani i u
naše dlanove nali onog šerbeta i kaza: “Ja sam od Boga tražio da mi
moje tijelo u Berzahu bude stalno na raspolaganju.”137
Prenosi se da je prof. Fateminija kazao:
Još uvijek (nakon smrti) seid Qazi dolazi kod svojih učenika i daje im
zapovijedi iz sejr ve suluka.138
Ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri po pitanju korištenja pomoći i
podrške od svog Učitelja kazao je:
Nakon preseljenja Učitelja, redovno bih nakom određenog vremena
stupao u kontakt sa njegovim ruhom i razgovoarao bih sa njim. Kada bi
neki uznemiravali i zlostavljali, ja bih proučio nekoliko puta suru ‘Inā
inzelnāhu’ za Qazijevu dušu i onda bi od nj zatražio pomoć. U
otkrovenju sam vidio Qazija kako išarečeći prstima kazuje sljedeće:
“Ina kefejnāke lil-musthezi'jīn – mi smo ti dovoljni za podrugljivce.” A
što je značilo: Mi ćemo ti otkloniti njihovo zlo. Upravo se to i dogodilo,
dotični čovjek se kasnije paralisao.139
To je zato što si ti (Qazi) Božiji čovjek. Mi tebe nismo sagledali, niti
smo tvoje riznice obujmili, ali ti si za naše stanje plemenit i ti vidiš naše
nevolje i svjedok si tjeskobama u našim prsima. Mi svoje prazne ruke
prema tebi pružamo pa ako na ove prosjake baciš pogled svoje
136
Az mehr afuruhte, str. 19.
137
Isto.
138
Isto.
139
Aftāb hubān, str. 50
90
nepresušne ljubavi , onda ćemo se izbaviti iz ove sušne godine. Ali ti
nisi blagodaran samo za svoje učenike i dobre. Vjeruj da su ovi smoreni
ljudi još više potrebiti tebe jer znamo da:
Ti imaš alhemiju za promjenu,

Iako je to tok krvi, oboji ga.
A onda se stupa u traženje pomoći:
Oni koji zahvaljujući alhemiji zemlju oplemenjuju,

je li moguće da karajičkom oka i na nas pogledaju.
Idžtihad140
Učenici seid Qazija uglavnom su bili mudžtehidi, što će reći da je
njegovo mjesto označavalo teren ‘30 ptica’ (si morg), što govori da
‘svaka ptica’ nije imala pristupa ovakvoj vrsti učenja. On je za arenu
ljubavi i Tevhida tražio ‘ratnika’ koji je bolji od sto hiljada drugih.
Jedna od stvari koju je seid Qazi isticao i ukazivao učenicima bila je:
Vi morate toliko učiti i proučavati da stignete do stupnja idžtihda, a
razlog za to je taj akovam se u budućnosti vrata otvore da ne morate
nikoga slijediti. Možda ćete motriti svjetove da ćete, ukoliko budete
nekoga slijedili, upasti u teškoće.141
A za stizanje i predavanje onom neuhvatljivom Feniksu oni su lovili
najadabranijeg među odabranima.
33 mesnevija str.152
Svaki od Qazijevih učenika imao je more skriveno u prsima i samo se

trebao neko pojaviti ko će zapuhati i načiniti tornado u tom moru, a
potom Musaovim štapom prokrčiti put kroz to more koje se prosire sve
do beskrajnih nebesa. Takav neko mogao je biti samo Qazi, koji je u
sebi upriličio Musaov štap, u liku svog snažnog duha, i Isaova moćna
nadahnuća.
140
Donošenje vjerskih rješenja i fetvi od strane učenog alima (mudžtehida).
141
Darjāje irfān, str. 54.
91
On je odlično poznavao dobre lovce na Feniksa, a onima koji su
tražili izgovore za neke radnje, dao bi išaret i nagovještaj da se udalje od
njegova praga.
A sada neka sjećanja Qazijevih učenika

Sjećanje Tabatabaije
Cijenjeni alame Tababatabi o sdom viđenju seid Qazija kazao je:
Kada sam krenuo u pravcu nedžefa zarad nastavka svoje islamske
naobrazbe, o tamošnjem stanju nisam imao nikakvih informacija. Nisam
znao kamo da idem i šta da radim. U putu sam takođe pokušao da
razmisljam šta da tamo učim, kod kojeg učitelja da učim i koju
metodologiju učenja da izaberem – da bi priskrbio Božije zadovoljstvo.
Kada sam u sveti Nedžef stigao okreno sam se prema Kabi i prema
mezaru Imam Alija (emirul mu'minīn) i kazao: “O Ali, ja sam za
nastavak svog naučavanja došao kod tebe, ali još ne znam koji program
i na koji način da učim – želim da me ti uputiš da se bavim onim u čemu
je za mene hajr.
Potom su tu u blizini unajmio jedan stan i počeo tu stanovati. Upravo
tih prvih dana dok sam sjedio u stanu, i dok još nisam počeo pohađati
nastavu, počeo sam razmišljati o svojoj budućnosti. Najednom neko
zakuca na vrata kuće, otvorim vrata i vidim jednog velikog alima.
Poselamio me i ušao sa mnom u stan. Čim je sjeo u moju sobu poželio
mi je sretan dolazak. Imao je izuzetno privlačnu i prosvijetljenu čehru. S
potpunom privrženošću i prefinjenošću krenuo je u dijalog sa mnom.
Osjetio sam intimu i bliskost sa njim. U toku ragovora citirao je neke
stihove te je kazao: “Onaj ko dođe u Nedžef zarad svog naučnog
usavršavanja potrebno je i da se pozabavi pročiščavanjem i
usavršavanjem svoje duše te da potpuno zanemari i odbaci svoj nefs.”
To reče i ode, a ja sam već bio privučen njegovim ahlakom i
ponašanjem.142
Nakon ovog kratkog upoznavanja međusobno obilaženje Tabatabaija
i Qazija nije presahlo. Tabatabaija je više bio sklon raznolikm
predmetima, naročito izučavanju filozofije, da bi jednog dana dok je
stajao pored svoje škole, pored njega naišao Qazi i rekao mu jednu
142
Usvetu ārifan, str. 66.
92
rečenicu koja je ostavila dubok trag na Tabatabaija. Od tog trenutka pa
sve do kraja Qazijeva života od njega je crpio naročit izliv milosti i
blagdarnosti (fej). Čak je i nakon prinudnog povratsak u svoj rodni
Tabriz održavao pismenu korespodenciju sa Qazijem i od nj dobivao
instrukcije.143
Bijah mrtav - oživih, bijah plačan - nasmijah se,

snaga ljubavi dođe i ja snagom opojasah se.
Lavov je pogled onaj što mi dušu ohrabri,

lavova odvažnost je ona koja me prosvijetli.
Alame Tabatabai gajio je prema svom duhovnom učitelju Qaziju

veliko poštovanje i naklonost. Spram Qazija sebe je uistinu doživljavao
sitnim , a u njegovoj čehri je pronalazio jedan svijet veličine i digniteta,
svijet pohranjenih tajni Tevhida, Melekuta i položaja duhovnih. I samo
je za njega govorio uopćenu riječ Učitelj (i bez spominjanja njegova
imena). Sticao se utisak da je sve druge profesore i učitelje, spram
Qazijevog grandioznog znanja i položaja, držao sitnim.144
On je pri svom dolasku u Qom u početku bio poznat po Qaziju, jer je
pripadao lancu Qazijevih čuvenih seida u Azarbejdžanu.145 Ali s
obzirom da on pripada porodici Tabatabaija146, on se radiije opredijelio
da bude poznat po nadimku Tabatabai nego da zaprima neke
profesorske titule. Stiče se utisak da je Ovim htio da isključivo za seid
Qazija poradi nejgova izuzetnoga znanja i postignuća sačuva apsolutnu
titulu Učitelj (Ustād).
Alame Tehrāni također u ovom smislu ističe:
Jedanput sam mu ponudio miris. On je uzeo na ruku tog mirisa, malo
poazmislio i rekao: “Dvije su godine već kako je preselio naš dragi
Učitelj Qazi i ja još nisam koristio miris. To je potrajalo sve do ovih
godina, gada god sam miris dao, on bi ga poljubio i stavljao u džep. I
143
144
Mehre tābān, str. 22 i 24.
145
Qazi je također seid kao i alame Tabatabai iz okoline Tabriza.
146
Titula Tabatabai znači pripadati seidskoj (poslaničkoj) lozi i po ocu i po materi.
93
nisam ga vidio da koristi miris iako mu je od smrti učitelja proteklo čak
36 godina.147
Sjećanje ajatollaha Abasa Qučanija

Sve dok je bio u Mešhedu Qučani nije imao nikakva učitelja. Kada je
došao u Nedžef nekoliko mjeseci je bio obuzet svojim poslovima da bi
se sticajem okolnosti susreo s ajatollahom Behdžetom kada sam uvidio
da on posjeduje naročit duh (rh), da ima posebno ponašanje i edeb,
različito od drugih. Zamolio sam ga: Ako znaš nekoga istaknutog i mene
spoji sa njim. Tako sam posredstvom ajatollaha Behdžeta upoznao seid
Qazija i oko 14 godina se okorišćavao Qazijevim prisustvom.
Duša mi se prosvijetli, srce se otvori i rascijepi,

srce mi pronađe novu svilu, a stare krpe odbaci.
Ajatollah Hasanali Nedžabet

Ajatollah Hasanali Nedžabet je preko svog punca dobio sljedeće
instrukcije:
Kada se smjestiš u Nedžefu, odmah idi posjeti seida Qazija! A budući
da je Ajatollah Nedžabet gajio veliko poštovanje prema svome puncu,
odmah je po prispijeću u Nedžef posjetio seid Qazija. Qazi ga pita:
“Čiji si ti sin?” Nedžabet mu odgovara: “Tvoj sam sin.”Qazi ga isto
pitanje ponovo pita, i dobija isti odgovor. To se svidje Qaziju i to bijaše
početna tačka njihova upoznavanja.148
Pri prvom susretu seid Qazi mu je poklonio knjigu Iršād Mufid, sa
vlastitim ukrasnim dodacima.
Reče: Ne daruj mi snagu novu, ne muči se,

jer sam iz blagodarnosti i milosti prišao tebi.
Sječanje ajatollaha Muhammed Taqi Amulija

Ajatollah Muhammed Taqi Amuli ra u svom prisjećanju na
poznanstvo sa Qazijem ovako pripovijeda:
147
Mehr tāban, str. 24.
148
Nāguftehāje irfān, str. 38.
94
Uvijek sam od umora bio istrošen, trošeći vrijeme na pomisao da ću
naići na savršenog čovjeka. Na koga god bi naišao učtivo i skrušeno bih
ga ispitao, a sve u cilju ne bi li dobio informaciju o zbiljskom traženom.
U toku prolaska kroz ove halove naiđoh na salika u iznošenoj odjeći, s
kojim ću, u haremu Imam Alija, noćima bjedti. Iako on ne bijaše
savršen, okoristih se njegovim govorom.
Prof. Hasan Zade Amuli kazuje:
Priupitao sam ga, a ko je bio onaj salik u iznošenoj odjeći? On mi u
odgovoru ne spomenu njegovo ime, tek reče: “Bio je to dobar čovjek,
ali on nije bio prava opcija. A onda sam našao onog savršenog i do
sunca među sjenama, e da bi u samoći džamija Kufe i Suhle dospio do
vlastitog osvjedočenja. Hasan Zade Amuli nastavlja: “Upitah
cijenjenog šejha (ajatollaha Muhammed Taqi Amulija): “Ko je onaj
savršeni čovjek, pa si ti pred njim, potpuno predan, pao na koljena te ga
s tolikim veličanjem spominješ?”Odgovori: “On je cijenjeni Mirza Ali
Qazi.” 149
Hadži seid Hašim Hadad

Kada je u pitanju poznanstvo seid Hašima Hadada i Qazija postoje
dvije priče. Prva priča ide ovakao:
Odlazak u kahvanu u ono vrijeme u Kerbeli se smatralo ne baš
moralnim činom. Sid Hašim Hadad kazuje: “Jedne noći prije zore
izišao sam da kupim hljeb, vidim jedan otmjeni seid sjedi u kahvani.
Otiđem do nj i upitam: “Gospodine, odakle ti da sjediš ovdje?” Ovaj
(Qazi) mu odgovori: “ Čekam jedan čaj, ja dok čaj ne popijem ne mogu
ići do Harema.” Rekoh mu: “Ako već želiš čaj, dođi onda kod mene u
stan.”Otiđemo tako do mog stana i doručkujemo hljeba i čaja.
Nakon okončanja doručka ja oštrijim tonom počinjem da ga korim:
“Seide, zašto ti zarad jednog čaja sjedaš u kahvanu i kaljaš obraz
ulemi?” On je odgovorio da ovo naše tijelo slijedi logiku mazge: što mu
više služiš i ono će tebi više služiti. Dalje je on (Qazi ) nastavio svoje
kazivanje, kako su oni kada su u karavani putovali iz Tabriza uvijek
prvo smještali svoje konje i mazge. Neki ljudi iz karavane su
protestovali: zašto se prvo ugađa žiotinjama pa tek onda ljudima? No
149
Usvetu ārifan, str. 51.
95
upravo ova pažnja prema jahlicama doprinijela je tome da smo u
odnosu na druge karavane dva - tri dana stigli ranije u Nedžef u odnosu
na druge karavane. A sve to zato što su pažene životinje u toku kretanja
bile raspoložene i bolje su se kretale, dok su pripadnici drugih
(zakašnjelih) karavana prvo brinuli o sebi pa tek onda o životinjama.
Naše tijelo je također naša jahalica – što ga bolje servisiraš, moći ćeš
ga bolje eksploatisati. Ovakvo bijaše prvotno upoznavanje seid Hašim
Hadada i seid Qazija.
Ajatollah Tehrani u knjizi Ruhe mudžered prvo upoznavanje seida
Hašima Hadada i seid Qazija vidi ovoako:
Seid Hašim Hadad bi ovako goovrio: “Ja sam započeo svoje
medresansko obrazovanje u Kerbeli, i dok sam izučavao Sujutija,
premjestio sam se u Nedžef. Da bi se istovremeno mogao koristiti
prisustvom Gospodina i ići u medresu, premjestio sam se u Indijsku
medresu. Upravo kad sam ušao u Indijsku medresu (školu u kojoj je
inače obitovao seid Qazi), ugledam jednog seida kakao spram mene
sjedi. Bez ustručavanja sam mu prišao, poselamio ga i ruku mu
poljubio. A Qazi mi reče: “Stigao si, eno tamo sam sebi unajmio
sobicu.” Od tog trenutka počinju njihove komunikacije. A potrefilo se
da je soba seid Hašima Hadada upravo ona u kojoj je odsijedao čuveni
seid Bahrul ulum, te je seid Qazi često navraćao u tu sobu govoreći:
“Noćas izađi iz sobe i ostavi me ovdje samog.150
A Qazi bi o Hadadu znao reći: “Seid Hašim Hadad je tvrdokoran
poput ovih staraca - on nikada nije spreman praviti kompromis sa
svojim čvrstim tevhidskim uvjerenjem; u svom čvrstom uvjerenju i
svjedočenju Tevhida iskazivao je takvu postojanost da mu se ‘noge i
glava nisu razlikovali’.”
Seid Hašim Hadad je tako vajan i odgajan u blagoslovljenim
Qazijevim rukama. K tome, on je znao cijeniti u kakvim dragocjenim
rukama se nalazi i s kakvim deredžma i duhovnim položajima (svoga
učitelja) ima posla. Naslućivao je na kojem visokom stupnju uvjerenja u
Boga (jeqīn) i na kojem irfanskom nivou je bio Qazi.151 Dvadeset je
150
Ruh mudžered, str. 107
151
Isto, str. 207.
96
godina otkako je on Qazija upoznao i shvatio, i kada god bi seid Qazi
odlazio u Kerbelu, kod nj bi navratio u stan.152
Danas kao da Si mi dao Sulejmanov prsten,

a to je melakanski tadž na vrhu moje glave.
Vakat je da pijem dok munja ne onesvijesti me,

vrijeme je da poletim jer dobih krila i perje.
Iako je seid Hadad vrlo revnosno radio, ipak zbog neprestanog
obraćanja siromaha i davanja robe na veresiju mušterijama, od kojih
neki nikada nisu plaćali uzetu robu, kao i polovljenje svoje zarade sa
svojim učenikom dovodili su do toga da njemu gotovo ništa nije
ostajalo. Njegov hal je bio takav da on nije mogao odbiti instrukcije
svoga Učitelja Qazija koji mu je zabranio rikupljanje imetka kao što mu
je zabranio odbijanje siromaha i prosjaka. On kada bi naišao na nekog
siromašnog i potrebitog stvljao bi ruku u džep i davao onoliko novca
koliko bi se potrefilo. Nekada bi pak nevoljniku davao sav novac koji
ima.153
Seid Hadad je imao stan koji mu je punac, iz ljubavi prema seidima,
poklonio. Nakon punčeve smrti, njego badžo po imenu Samed Dalal
poriče valjanost očeva vasijeta, obraća se državnom organu i uz pomoć
državnih službenika u ovom, ionako malom stanu, po sredini udra zid
podjele i to na taj način da Hadad gubi ulaz i kupatilo te je morao penajti
se i silziti u svoj stan posredstvom merdevina. Vrijedi ovdje napomenuti
da mu je Qazi odveć bio navijestio uzurpaciju pola stana, kao i njegovo
ranije građenje i davanje istog njemu u ruke.154
Seid Hašim Hadad i sam veli:
Ja u toku cijelog toka svog ‘sejr ve suluka’, pod vođstom seid Qazija,
nisam vidio osobu šeriajtski nedozvoljenu za gledanje (gajre mahrem)
niti mije oko palo na tuđe žensko (gajre mahrem). Jednog dana majka
mi veli: “Tvoja žena je puno ljepša od njene sestre.” A ja joj velim: “Ja
još nisam vidio njenu sestru.” Reče iznenađeno: “kako je nisi vidio kad
152
Isto 685.
153
Aftābe hubān, str. 38.
154
97
ona već više od dvije godine dolazi u naš stan i gotovo uvijek smo svi
zajedno objedovali u istoj prostoriji.” Po arapskim običajima njihove
žene u zajedničkom domaćinstvu nisu se držale pravila potpunog
hidžaba, nego su se obično svi sa svima okupljali, poštujući potunu
čednost i krepost. Rekoh joj: “Tako mi Allaha, moj pogled nijednom
nije pao na njeno lice.”
Seid Ahmed Kašmiri

Ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri pripovijeda:
Seid Qazi u različitim ciklusima odgojio je mnoštvo učenika, a u
jednom sižeu kazao je o njima: “Nasprženiji155 od njih bio je seid
Ahmed Kašmiri.”
On je kasnije otišao u Kašmir. Jednog dana sam (kašmirija) vidio sa
oteklim i crvenim očima, kada ga upitah za razlog shvatih da je cijelu
noć do sabaha proveo u svojoj sobici u ibadetu, izgovarajaći tevhidski
zikr: Ja Allah, ja hu(we)!156
Ajatollah seid Hasan Masqati

Sid Hašim Hadad je puno spominjao seid Hasan Masqutija, kazujući:
Imao je veliku revnost i visoku tevhidsku svijest, a u raspravama,
analizama i predavanjima bio je profesor. U dijalozima i rasprava
bijaše vrlo vješt i umješan. Niko nije imao hrabrosti upustiti se sa njim
u polemički duel, takmaca bi dotukao. On bi sjedio u svetom dvorištu
Emirul mu'minina u Nedžefu i podučavao bi učenike treozofiji i irfanu.
Sa svojim čvrstim i snažnim govorom kod učenika bi pobuđivao takve
emocije i uzbuđenje da bi u njihovim srcima jačao iskrenost, krepost i
tevhidski duh. Izvodio bi ih iz svakodnevnice Ovoga svijeta i uvodio u
viši svijet – istiniti svijet Tevhida.157
Iz tebe sam, o Mjeseče slavni, u mene i u sebe gledaj i vidi,

kako iz učinka osmjeha tvog, ružiščnjak smiješeći postadoh.
155
Najpročišćeniji od svog ega i jastva...
156
157
98
Qazijev sin seid Hasan Qazi veli:
Obavijest o smrti Qazijevog istaknutog učenika Masqatija, koji je
umro u toku obavljanja sedžde u džamiji, posredstvom neke osobe
poslana je seid Qaziju. Ja sam tada zajedno sa alamom Tabatabaijom i
šejh Muhammed Taqi Amulijem i još nekim Qazijevim učenicima bio u
dvorištu spomenute medrese. Nijedan od njih nije imao hrabrosti da
haber o smrti Masqutija prenese gore Qaziju, jer su znali da će ova
vijest o smrti njemu tako dragog učenika teško pogoditi Qazija. Stoga
su izabrali gosp. Hadada da on tu vijest prenese Qaziju. Kada mu je
Hadad prenio spomenutu vijest, Qazi je samo smireno kazao: “Znam”.
Ali je ova vijest ostavila vrlo loše tragove na Qaziju. Dugo nije ni sa
kime razgovarao, bivši u stanju zamišljenosti.158
Ajatollah Muhammed Burudžerdi
Reče da si šejh, glava, vođa i zapovijednik,

Šejh, napola, postadoh rob tvojih zapovijedi.
Reče da letim na krilima i peruškama; ja ne dam krila i perje,

između želja krila i perja bez perja postadoh i rasut ostadoh.
On bi u svom izlaganju ili raspravi imao visok ton, ali kada je došao
pred Qazija svu galamu ostavio bi po strani. I nakon što je ajatollah
Burudžerdi izabran na čelo vjerskog centra u Qomu, ovog Ali
Muhammed Burudžerdija su izabrali za njegova zamjenika. I on je bio
vrsni učielj ahlaka.
Šejh Ali Muhammed Burudžerdi bijaše prvi mudžtehid i prvak u
takvaluku (bogopokornosti) u Nedžefu. Za nas je bio poput dragulja.
Godinu dana prije svog preseljenja, on nam je ispričao priču koju sam
ranije čuo od seida Qazija: “Sedam punih godina ja sam sve ostavio:
nastavu, rasprave i neprestano sam bio uz Qazija. On mi je lijepo dušu
kontrolisao, tako da sam uveliko i suštinski postajao insanom. Neka mu
se Bog smiluje, on se u svom životu nije kako treba najeo pirinča, osim
nekoliko zadnjih dana u svom životu... Zapravo je uvijek jeo zdrobljeni
pirinač (u Nedžefu je cijena zdrobljenog pirinča bila četiri puta niža od
158
Seid Muhamed Hasan Qazi.
99
cijene normalnog pirinča). Međutim, on je i zdrobljenog pirinča jeo
vrlo malo...
Jednom je Božijim čudom nama pristiglo poprilično novca te tada s
finansijske strane nisam osjećao nikavog problema. Bivši u tom
blagostanju prema ženi i djetetu sam bio posve učtiv i nikakvu ljutnju
nisam ispoljavao prema njima. Sjedio sam tako i vazio im , a novac koji
sam imao obezbjeđivao nam je udoban život. No, jednog trenutka sam
osjetio da mi srce jenjava i slabi; upadoh u strepnju i moj spokoj
nestade. Ranije, kada sam noćima bez novca bio u problemima, ovakvo
stanje me nije snalazilo. Ustanovih da nemam više volje ni da sjedim,
da govorim, da učim a ni da spavam. Sav od glave do nogu postadoh
nemiran i nespokojan. Rekoh sebi: Idem do harema Emirul mu'minina
možda da tamo nađem smiraj. Ušao sam na Sultanska vrata u harem,
odem na vrh harema, ali ne primjećujem da mi se stanje imalo
poboljšalo. Malo zastanem i vidim srce mi teži ka Velikom bazaru.
Onako spontano, krajnje uznemiren, okrenuh se spram velikog bazara.
Srce, duša i razum - svi bijahu usmjereni na Veliki bazar. Prođem
veliko hremsko dvorište i uputim se u pravcu velikog bazara. Dođem do
kraja bazara i najednom ugledam kako mi se priblžava seid Qazi. Čim
mi pogled pade Na Qazija ja ja sam se – poput preplašenog pileta koje
se svom brzinom sjuri u okrilje toplog perja svoje majke – munjevito
ustremio ka Qaziju, uzeo njegovu ruku i poljubio je. Samo rekoh:
“Seide, hajr će biti ako Bog da.” Qazi reče: “Naravno da će biti hajr.”
Njegova visost je željela grožđe i ja sam od Boga zaželio grožđe. Potom
je moja ruka nekontrolisano posegla za džepom, izvadio sam sav novac
i ponudio ga seid Qaziju. On uze nešto malo, oko dvadesetine jednog
dinara , a ostalo sve vrati. Samo reče: “Ovo je sasvim dovoljno za
kupovinu grožđa. A sada idi u ruke Božije.”
No, odkako sam dospio do Qazija ja sam zaboravio na svoje stanje
pa i na samog sebe. Upravo onog trenutka kad mi je rekao: “A sada idi
u ruke Božije!”, moje stanje se najednom popravilo i osjećao sam se
sasvim dobro, a sva ona strepnja nemir i nespokoj iz mene su
nestali...159
159
Prenešeno od ajatollaha Nedžabeta.
100
Šejh Ali Qisām
Qazijev sin seid Muhamed Hasan Qazi pripovijeda:
Šejh Ali Qisām bijaše naš profesor koji nam je predavao lum'e. On mi
je prenio sljedeću anegdotu: “Jednog dana, sam sjeo pored havda
(dvorišnog bazena) da uzmem abdest. Utom dođe jedan seid, koji je
inače u našoj školi imao jednu sobicu, i kaza mi: “Zašto tu uzimaš
abdest (a voda u ovom bazenčiću je stvarno bila sva prljava i puna
insekata), zar u sobi nemaš vode za piće? Uzimaj abdest vodom za piće
koju imaš u svojoj sobi. Mene je pogodilo što me ovaj seid kritikuje,
onda sam visokim tonom počeo učiti abdesne dove. Učio sam: Bože moj
prosvijetli moje lice kada budeš prosvijetlio neka lica (vudžh). Qazi,
čuvši ovu mou dovu, upita: Zašto kažeš ‘vudžh’? U sebi sam pomislio:
‘Moj arapski je jako dobar, odakle da me ovaj seid sada ispravlja?’
Potom on reče: ‘Zašto ne navratiš malo u muju sobu?’ Rekoh mu: ‘U
vašoj sobi svi pričaju samo farsi ili turski jezik, koje ja ne razumijem.’
Reče: ‘Ti samo dođi, ja ću pričati arapski i ti ga ispravljaj, a i mi ćemo
ispravljati tvoj farsi.’ Potom me je odveo u svoju sobu i upoznao me s
Tabatabaijom. Alame Tabatabai je upravo kod nj učio arapsku
književnost.
Reče, ti nisi od zemlje izmiješane niti si od ubijenih,

kod lica živog pokret ubitačan načinih i odbačen bijah.
Reče, o ti pametni u pijanstvu umišljenom i sumnjivom,

obmanut i uznemiren postadoh i od svega se iskorijenih.
Seid Hašim Razavi Hindi

Seid Muhamed Hasan Qazi dalje pripovijeda da je Seid Hašim Razavi
ispričao sljedeću anegdotu:
Kada sam prebivao u Nedžefu, bio sam u teškoj neimaštini i oskudici.
Dnevo sam trošio samo jednog ‘šaha’. Riječju, svake noći kupio bih
hljeb i jeo ga sa samim čajem. Jedanput dok sam sjedio kod Qazija ušao
je prosjak, a Qazi pogleda prema meni i reče: “Imaš li šta da daš ovom
čovjeku?” A ja potegoh upravo onaj jedan novčić i dadoh Qaziju, kojeg
101
on predade siromahu. Sve me ovo iznenadilo, tako da nisam imao
hrabrosti da bilo kome kažem da nemam ništa, ne bi li mi neko nešto
dao. Navečer sam otišao u svoju sobu, pripremio lekcije za učenje i
najzad krenuo na otpočinak. Ali glad mi nije davala zaspati, kad
najednom neko pokuca na vrata. Ugledam seida Qazija, koji mi reče:
“Ja večeras želim sa tobom večerati, dozvoljavaš li mi da uđem kod
tebe?” Rekoh: “Uđi!” A on onda ispod svoje abaje izvadi ćasu pirinča,
sa zelenim graškom i mesom, i re če mi: “Jedi!” Nakon večere reče:
“Čaj, trebaš imati čaja!?” Popio je čašicu čaja i i otišao.
Ajatollah seid Abdulhusejn Dastgajb

Ajatollah Nedžabet o ajatollahu Dastgajbu kazuje:
On je gajio prijateljstvo sa najcjenjenijim muslimanima – sa ulemom
prve lige. Prije nekih četrdeset godina, kada sam želio doći u sveti
Nedžef, gospodin Dastgajb mi je rekao: “Uzmi ova dva dinara i dadni
ih seidu Mirzi Aliju Qaziju! I ja sam se uvjerio da njegovo prijateljstvo
sa najvećim mudžtehidom i poznavateljem Boga (Qazijem) datira deset
godina unazad. 160
O prijatelju moj, je li bolji šećer ili onaj što šećer pravi,

je li bolja mjesečeva vrlina ili onaj ko Mjesec stvori?
Blagodarno more srca puno je kraljeva i slatkiša,

iz kapljice misli načinit ćeš stotinu dragulja.
Ajatollah seid Hasan Mustafavi Tabrizi

Čuo sam kada ajatollah seid Hasan Mustafavi kazuje:
Jedanput sam se uputio u sveti nedžef da obiđem Qazija i da se
okoristim njegovim prisustvom, ali sam se istovremeno, zbog lošeg
govora nekih neukih studenata, bojao tog susreta. Jednog dana sam
sjeo pored Velikog bazara i motrio ljude koji ulaze i izlaze na Sultansku
kapiju harema. Upravo na taj ivān izašao je iz harema jedan prefinjeni
seid, akolo njega sve krugovi svjetla , kao da iz šest pravaca njegova
lika izbija svjetlo. Ja se najednom zaljubih u ovog seida. Vidim on se
160
102
uputi prema Sultanskim vratima i sjede pored kabura Mula Fethali
Sultan Abadija. Tada taj prosvijetljeni seid nekome nešto reče i ovaj se
uputi prema meni da mi to kaže: “Onaj seid ti veli: ‘O ti kojem je ime
lijepo (hasen), kojem je krevet dobar (hasen),čiji lik je dobar (hasen),
od kojeg je posao dobar – čega se plašiš? Dođi kod nas i ne boj se!’” I
tako sam ja osvanuo u prisustvu Qazija.161
34 Gazelijat Šems str. 168 - 169
161
103
6. POGLAVLJE
PORODIČNI AHLAK I MORAL
Sve ljepote
Ne postoji najljepši ahlak izuzev kod svakog Božijeg evlije i
odabranika. To zato što je Uzvišeni Bog nije želio da u Ezelu (ljudskoj
predhistoriji) sve Svoje blagodarnosti i najljepši ahlak izlije na sve
osobe, izuzev na one osobe koje su nosioci Njegova vrlog svjetla i koji
odveć imaju pročišćena srca za prijem Božijeg ozračja.162
Seid Qazi pripada skupini savršenih ljudi. On je istovremeno alim,
mudžtehid, fakih, dogmatik, filozof, književnik i matematičar. Kao arif,
on je planina – prefinjen i blag. Ali kako to da planina bude prefinjena
(lātif)? Može, zato što on u svim mogućim okolnostima želi da bude
voljeni svog Voljenog. On zna da isposništvo i zuhd ne mogu
primjenjivati na rigidan i magareći način te da se manifestacija njegova
irfana prije svega mora očitovati na njegovu ahlaku, a da istodobno taj
ahlak bude ukras njegovu irfanu. Njemu je znano da ako želi postati
savršenim čovjekom da on mora u svom duhu (rhu) uobličiti sve vrline
i ljepote jer ako ima samo nešto problematično i neispražnjeno – to ne
može postati mjesto ozračja i manifestacije Božije. On, također, zna da
što god je više spoznaje (ma'rifeta) da je tu ljepota ahlaka izraženija i
koliko god je ljepota ahlaka izraženija da je i spoznaja potpunija.
To zato što je lijep ahlak vrlina koja odlikuje one najupoznatije i
najsvjesnije svoga Gospodara, a niko ne zna zbilju pravog ahlaka
izuzev Uzvišenog Boga.163
On želi da bude najsličniji svome zaštitniku , u duhu onog što je rekao
Božiji Poslanik sava:
Najsličniji mi je od vas onaj ko je najljepšeg ahlaka.164
Onaj ko poboljša i ulepša svoj ahlak, putevi mu bivaju olakšani.165
162
Misbahul šerije, sv. 2, str. 338.
163
Isto, str. 339.
164
Biharul envar, sv. 70, str. 296.
165
Gururul hikem, sv. 5, str.306.
104
I odista, znaj prijatelju moj, koliko li samo naših nevolja i teškoća
proističe iz ove kategorije - ahlaka. Mi mislimo da su vrline ahlaka teško
postizljive, a ne znamo da su teškoće i nevolje koje nam prosisteknu iz
moralnih prekršaja mnogo veće i nepodnošljivije.
Čovjek koji svojom ustrajnom borbom sa svojim nefsom uspije u sebi
kreirati stanovite moralne vrline te postane onaj koji prašta, blag i
milostiv –njegov cijeli bitak obuzima ponos, smirenost i spokoj te
njegov život protiče u miru i zadovoljstvu. No čovjek koji brzo plane,
koji je ters i prijeke naravi, koji je nabusit i naticatelj za upravljačkim
položajima – takav je uvijek uznemiren i nespokojan. Jadnik, još ako ne
bude bio pohlepan i prema Ahiretu, njegov život će biti obilježen
razočarenjima, jer mu i Dunja' neprestano izmiče, a kakav li je to
gubitnik koji izgubi i svoj Dunja' i Ahiret.
Nebeski ahlak
Bože moj, seid Qazi posjeduje svestrani irfan. U kući svojoj krasi ga
nebeski ahlak i kod svojih učenika pokazuje očinski ahlak, a i među
ljudima krasi ga skrušenost i čudoređe – štaviše, on je i prema svojim
protivnicima oprostiv i tolerantan.
U kući svojoj on je milostivi i srčani otac. On svoju djecu doziva ne
samo po njihovim imenima, nego im dodaje i uljepšavajuće pridjeve
poput: gospodine ili gospođo (aga, hanuma). Djeca pored tako usrdnog
oca rastu i razvijaju se. Kada ona uđu u sobu otac im iz poštovanja
ustaje, čime ih ujedno podučava edebu i lijepom ponašanju te tako daje
urnek i drugima da bi oni imali poštovanja i respekta prema svojoj djeci
kako bi u njoj razvijali vlastiti ponos i dostojanstvo ličnosti.
U njegovoj kući nije bilo govora o rigidnim osudama i suhoparnim
zapovijedima i zabranama. Djeca islamsko ponšanje uče od svojih
roditelja i ne treba ih prisiljavati ni na šta. Očev namaz djecu vuče ka
namazu, a njegovi noćni halovi čine ih raspoloženim za naoćna bdijenja.
Ali otac koji ne želi da djeci, još prije kratanja u školu, nametati
šerijatske obaveze i teškoće, kao da djeci saopštava: nije potrebno da se
sada izlažete teškoćama i obavezama. A djeca koja su višekratno vidjela
njegove potresenosti i poniznosti polovinama noći i koja su osluškivala
105
njegovo zazivanje: Bože moj pokaži mi pravo znanje i uputu (alahume
erinī tal'ate rešīdet); ili njegovo sricaanje: nema nikoga osim Njega (lā
huve ila h) – ostaju zadivljena njegovim halovima.
Ovako djeca uz nj uče tako efikasno da im ne treba nikakva škola ni
instruktor. To zato što pred sobom imaju najsavršenijeg instruktora koji
je u svim stvarima uzor. Često su takva djeca gledala oca kako, čak i za
dobrovoljni namaz, oblači potpunu odjeću pa čak obuva i čarape. Sve
što imaju ova djeca od oca imaju.
Sinovi nemaju nikava pritiska da bi se eventulano opredijelili za
medrese. Jednostavno im se kaže vjerska naobrazba je ovo – želite li to
bujrum, ne želite to idite bavite se drugim zanimanjima. A i kćeri
njegove su opimenjene u kući, budući da u Nedžefu nisu imale
mogućnosti z naobrazbu.
Majčino učenje Kur'ana

Qazijev sin seid Muhammed Hasan Qazi, prisjećajući se onih dana, o
učenju Kur'ana svoje majke kazuje:
Moja majka je seid Qaziju (svom mužu) jednom kazala: “Kakav si to
ti čovjek da sam ja evo već godinama u tvom stanu, a ti me nisi podučio
učenju Kur'ana, ovo je otežano tim prije što je učenje Kur'ana za
nekoga ko uopće ne zna čitati ni pisati poprilično složen zadatak.” On
(Qazi) je rekao: “Otvori svoj Kur'an, spram svakog retka prouči jedan
salavat, aonda uči taj redak!” I ona je upravo na ovaj način sa
prethodnim učenjem salavata čitala Kur'an. Poslije kada smo se mi,
djeca, opismenili - ja sam joj jednom prišao i kazao: “Majko, ovaj ajet
koji sam proučio, gdje se nalazi?” I ona bi to nalazila i pokazala.
Dakle, ona nije znala čitati i pisati, ali bi odmah pokazala na tu i tu
stranu i taj i taj redak Kur'ana.
Tužno prisjećanje
Tužni i sjetni pogle produhovljenog oca ostavio je neizbrisiv trag u
sjećanju svoje djece. To zato što je on more blagodarnosti i blagosti i što
je vodio računa da mu djeca ne tuguju.
106
Jedanput Qazi odlazi u Kerbelu. Kada se vratio pita kćerkicu: “Šta si
radila kad mene nije bilo?” A ona odgovara: “Plakala sam.” A on joj
veli: “Ne žalosti se, i tebe ću sljedeći put povesti sa sobom.” I stvarno,
poslije kada mi je bilo 4 – 5 godina, poveo me je sa sobom u Kerbelu.166
Ili kada mu se kćerka udala i kada želi da se s mužem vrati u Iran, čuje
njegov plač i njegovo pozivanje: “Ne idi u Iran, ja ne želim da tamo
odeš.” Ali je kćerka zbog porodičnih problema morala da ide što je
uzrokovalo da nebeski lik njenog oca pusti suze.
Zar je moguće sravniti Qazija i njegovu utučenost i plač zbog kćeri?
Moguće je i to zbog suptilnosti njegova duha u kojem je ljubav
pokrenula burni talas emocija posljedica kojeg su nezaržive suze.
Glumljena ljutnja
Da li je njegova porodica neupućena u prisustvo u svojoj blizini
ovakvog mora bez obala, talasa Božanske spoznaje i Njegovih svjetova,
kao i onog vrela ljubavi koja je u najistanu njegova bića zapalila vatru
neugasivu? On svakako vatrom svoje ljubavi i svjetlošću ozračuje
porodični milje, što ima za posljedicu da svi oni uvijek jedni pored
drugih žive u bliskosti i ljubavi. Njegova visoka duhovna i naučna
obzorja ne predstavljaju prepreku njegovoj znatnoj ljubavi prema djeci.
On nije čovjek nadmenosti i svađe. Ako ponekad djecu naruži zbog
njihovih ludorija, onda je to glumljena srditost.
Njegov sin seid Muhammed kazuje da je otac znao kazati:
Ja se ponekad nazljutim i ponekoga naružim, a poslije dođem sjednem
i reknem: Bože moj, uzmi ove moje riječi kao neizgovorene, one su
odraz glumljene srditosti.
Djeca naravno čuju ove njegove riječi, i ona dobro znaju da je njihov
otac svjestan njihovih nepodopština i šejtanluka. Ona se zato trude da
koliko god mogu budu diskretnija. No šejtan ih ne ostvalja na miru i
kada prekardaše možete li zamisliti Qazija sa štapom iznad njihovih
glav. No, on ovdje više sebe kori, govoreći: “O oče Jevreja...!” I ovaj
topli i blagi očev glas još uvijek odzvanja u njihovim ušima.
Sjećam se dobro mi bismo obično popodne odlazili na igru izvan
kuće, on ako bi se probudio, dolazio bi po nas nosio u podrum i
166
Po prenošenju seide Fatime Qazi, seid Qazijeve kćerke.
107
uspavljivao. A mi, djeca, bi opet jedno po jedno izlazili na sokak i
nastavljali bi s igrom. No, jedanput, kada smo to ponovo pokušali
najednom smo ugledali kako on stoji iza vrata te više niko nije imao
hrabrosti izalaziti na sokak. Znao je također nešto izustiti što se ne može
reći, ali ako insistirate reći ću vam. Znao je, vrteći štapom, uzviknuti:
“Oče jevrejski!”, a mi bi se kao čigre sjurili u podrum.167
Prema djeci je bio srdačan i blag, njihovi djetinjasti šejtanluci nisu ga
uzbunjivali, pa čak i ako bi majka bila ljuta: Zašto djeca na sokaku
igraju bosonoga i prljavih nogu ulaze u kuću, on bi samo kazao: Pusti
djecu nek se izigraju.
Smirenost i staloženost
On je spram životnih teškoća i problema strpljiv i nesalomljiv. Toliku
staloženost je iskazivao prilikom smrti njegova djeteta da su oni okolo
njega čudili.
Seid Muhammed Bakir, koji bijaše genijalac porodice Qazi, sa 13-14
godina umire usljed strujnog udara. Majka mu je puno kukala: “Dijete
mi je bilo mlado, rijetko pametno i nadareno stvorenje.” A seid Qazi bi
joj govorio: “Zašto toliko plačeš za djetetom? Tvoje dijete upravo sada
ovdje pored mene sjedi.” Majka se nakon ovih očevih riječi smirila, i ta
tajna nikome nije otkrivena.168
Qazijev savjet kćerki

On vrlo često posjećuje novi dom udate kćerke i neprestano joj
savjetuje: Dobro slušaj svoga muža i budi pažljiva.
A ona prisjećajući se tih dana sa osmijeh kazuje: Morala sam mu
govoriti – moj skrbnik (velij) mi je govorio.
Pažnja prema staroj majci

Djeca odrastaju u jednoj ovakvoj porodici nastojeći se još u ranom
svom djetinjstvu podučiti ljubaznosti, poštovanju i edebu. Rezultat ove
kućne atmosfere pune ljubavi biva i to da se dvije Qazijeve kćeri zbog
čuvanja njihove stare majke nikada ne udaju.
167
Po prenošenju seida Muhammeda Ali Qazija.
168
Po prenošenju sjećanja seida Muhammeda Hasana Qazija.
108
Dvije moje sestre nikada se nisu udale, a sve zato da bi se mogle
brinuti o staroj majci, no prokletnik Sadam (Husejn) dođe na vlast i
istjera ih. Naša majka bijaše stara i paralisana, te se jedva pokretala.
One su puno insistirale da im se barem dozvoli da im majka pođe sa
njima, no majaka je ostala (u Nedžefu), a one su došle kod nas. One su
ovdje (u Iranu) danonoćno Boga molile i zavjete Mu davale da im
omogući da se vrate u Nedžef kako bi mogle paziti staru majku. Najzad,
to im je uslišano, vratile su se u Nedžef a majka je nakon nekoliko
mjeseci preselila na Ahiret.169
Kćerkin nemir bez oca

I najzad, kada je seid Qazi preselio na Ahiret, ona njegova kći koja je
već nekoliko godina s porodicom odselila u Iran i koja je bila lišena
njegovih stalnih susreta, mjesecima osjeća nemir i nervozu zbog
njegova gubitka, sve dok joj on ne dolazi u san i ne smiruje je.
Sjećam se da sam poslije smrti oca dugo plakala – četiri mjeseca sam
za njim plakala – možete li vjerovati? Čak su i moje komšije bili
uznemiravani mojim neprestanim plačem. I to je išlo tako sve dok ga
nisam vidjela u snu. Stoji u mojoj sobi i zovnu me: “Fatima !” Rekoh:
“Da, dušo moja!” Reče: “Zašto plačeš? Meni je elhamdulillah dobro.”
Upravo mu je ruka ovako bila na prsima. Reče: “Ja sam dobro, jedino
se brinem za malu djecu.” I ja sam se nakon ovoga sna smirila.170
169
Po prenošenju seide Fatime Qazi, seid Qazijeve kćerke.
170
Isto.
109
7. IRFANSKI AHLAK
Qazijeva skrušenost
Ovo je isječak iz dove Imam Husejna as izrečene na pustinjskom
platou Arefata:
O moj Bože kako da kod onoga kod koga su dobra djela - loša, da mu
tek loša djela ne budu - loša. Kako da neko čije zbilje djela su nevaljala
da od djela bez zbilje nešto imadne.171
Zato, dragi moj, ako vidiš Imama, sa svom njegovom veličinom i
visokim položajem, da ovako ponizno i skrušeno kleči na koljenima
spram Božijeg predvorja i kada svoja dobra djela i zbilje svog bića,
zahvaljajući kojima se vrte svemirski horizonti, svodi na ponizni plač.
Ali ne misli da to on čini zarad davanja pouke meni i tebi, već je to
odraz njegovog dubinskog uvjerenja koje on na svom imamskom
položaju osjeća spram veličine Gospodstva Božijeg te sebe, s praznim
rukama, vidi ovoliko potrebitog Njegove milosti – a to je samo
pokazatelj da je njegov visoki duhovni položaj odraz niskosti njegova
ega (nefsa).
Isto tako Imam Sedžad moli:
Bože moj, daruj blagoslove na Muhammeda i rod Mumaedov i koliko
god me uzdigneš u očima ljudi toliko me spusti u mojim očima; koliku
god mi čast ukažeš u vanjštini istu toliku poniznost mi daj u mojoj
nutrini.172
Arifi premda su ljudi visokih dostignuća i dalje hode prašnjavim
sokakom. Toliko ih je spoznaja istine spustila i učinila skrušenim da su
oni lišili bilo kakve pompe i uzdizanja vlastitog ega. Toliko bivaju
ponizni i skrušeni da pri sebi više ne vide nešto poradi čega bi osjećali
osobnu nadmoć nad nekim. Sebe stalno drže na tretmanu premda unutar
kriju svijet bez granica.
Samo je Stvoritelj velik a sve mimo Njega je usitenjeno u njihovim
očima.173
171
Mefātihu dženān, du'āje 'Arefe.
172
Sahīfe-je Sedžādije, du'āje Mekarimul ahlak.
173
Nehdžul belaga, hutba 19, str. 225.
110
Da, svako onaj ko spozna svoga Boga i ko razgoliči ništavilo, nebitak
i bitak, taj će spram tog Apsolutnog Bitka, i Njegove bezgranične Biti,
biti najskrušenije i najstrahopoštovanije biće.
Niko ne poznaje šta je zbilja skrušenosti sem Bogu bliskih
(muqarebna) – onih koji su stigli na stupanj Božije Jednoće
(vahdanijeta).174
Upravo je Qazi onaj odličnik koji je shvatio veličinu položaja Imama
Mehdija as (Vali 'asr-a). Upravo je on taj koji noć istiskuje do zore i
koji je utopljen u zikrenje Boga i slavljenje svjetova Gospodnjih. On
(Qazi) je taj o čijoj samoizolaciji niko nema habera i koji se na nekoliko
dana naprosto izgubi negdje. On je onaj koji je na konekciji sa
nebeslijama a izgubljene veze sa zemljanima i on je taj koji je revnosno
privržen tačnim mjerama.
Ali pogledajte koliko je on prazan od svog ega i jastva, kako olahko
prelazi preko svog imena, koliko sve ono što se vraća na njegov ego i
njegovu osobnost u njemu izaziva prezir i plač te kako on sve što mu se
nameće kao spomen njegova imena uklanja. Zato se njegov opis
naslućuje u sljedećem:
Na putu Tvome oni su što napustiše sebe,

koji bez tijela, pravca i bez znakova hode.
Skriti iza zastora, niko mimo njih ih ne poznaje,

Voljenog iskonskog uzeše, od svijeta skriveni ostaše.
U svijetu ‘našeg’ i ‘mog’ samo ‘ne’ bješe ‘naše’ i ‘moje’,

ostajemo bez svijeta i mjesta u svijetu i mjestu bez Tebe.175
I do kraja života od njih se ni riječ nije mogla čuti koja bi

nedvosmisleno potvrdila njihov duhovni položaj i stupanj. Seida Fatima
kćerka Qazijeva u tom smislu svjedoči:
On je sebe držao vrlo niskim, mnogo puta bi rekao: “Ja malo što
znam.” Čak i kad bi mu se njegova djeca s unucima obraćali s
174
Mesābihul šerijat, babu tevāzu', str. 326.
175
Divāne Atar, gazel 743.
111
ajatollah, on kazao: “Ne, ne nikakav ja ajatollah nisam!” Izuzetno je
sebe držao niskim i nevažnim. I uopće bilo je to čudno, iako je najviše
vremena trošio na namaze, dove i davanje uputa svojim učenicima –
nama bi govorio: “Samo ovo (namazi, dove i davanje uputa ) ostaje
čovjeku, drugo ništa ne ostaje.” Ako bi mu pak neko donio poklon, on bi
mu odmah kazao: “Nosi to ovom ili onom čovjeku, ne meni.” I uopće,
njega ništa iz svijeta Dunja'a nije zanimalo.
Nikada ne sjedao u pročelje skupa, a kada bi s učenicima izlazio vani
nikada ne bi išao ispred njih, a kada bi mu učenici ili gosti dolazili u
stan ustajao bi svima njima iz poštovanja.
Ajatollah seid Abas Kašani u tom smislu veli:
Ja sam u to vrijeme bio malodoban dječak, ali on nije na to mario.
Kada bi mu na predavanja dolazila malodobna djeca on bi injma
ustajao. I koliko god da su mu govorili pa to su djeca, on bi odgovarao:
“Neka, dozvolite da i oni uče.”
Njegova učtivost je tako prefinjena da kada on ima gosta kod sebe od
nj traži dozvolu za namaz u prvom vaktu176 i toliko je skrušen i sebe drži
toliko nedostojnim da seidu Hašimu Hadadu, prema kojem je gajio
posebnu ljubav, kazao:
Tebi i svima vama (učenicima) koji dolazite ovdje kod mene kažem da
sam isti kao jedan od vas. Zašto vas nekoliko osoba ne trebate da
pretjerujete u vezi s mojim poslom? Ko to zna da na Sudnjem danu
čistač ulice neće otići u Džennet, a da ja neću ostati stajati na vrelom
suncu Kijameta.177
Onaj ko je, dakle, veličinu, visost i ogromnost vidio samo kod Boga i
nikada kod sebe ne vidi nijedno znanje ni vrlinu, koje bi bile znak
samopokazivanja i hvale nečim što inače pripada samo Bogu. Zato se on
među ljudima kloni svega što upućuje na vlastitu slavu i samohvalu.
Zato neće čak ni u namazu da imami, već to prepušta svojim učenicima.
On ne žudi za položajem, veličnom, slavom i čašću, ne želi učestovati
u Božijim atributima, a Ahiret nije za one koji žude za položajem – a to
se da očitovati na tako sitnim i suptilnim stvarima, da se u predaji ističe:
176
Po prenošenju ajatollaha Nedžabeta.
177
Po prenošenju ajatollaha šejh Abasa.
112
Svako onaj ko voli da ima ljepše šnjure svojih cipela nego što su
šnjure brata muslimana, on pripada onima koji žude za
nadmoćnošću.178
A onoga ko bude tragao i težio za vlastitom veličinom, očekuje kraj
poput onog je doživo Nimrud.
Na sijelu sa prijateljima od njih traži da im opere odjeću, a oni koji ga

dobro poznaju kažu drugima: “Dajte mu makar malu mahramicu,
uprotivnom seid će biti neraspoložen prema vama.
Ajatollah Muhsin Mulajeri je prenio sljedeće:
Moj otac ajatollah Mirza Ebul Kasim Mulajeri bio je zajedno u
društvu sa seid Qazijem. Kada sam ja otputovao u Nedžef Qazi mi je
rekao: “Tvoj otac je bio veoma blisak sa mnom. Mi smo jedan druggom
nosili hranu, prali odjeću jedan drugom, a sada kad si ti tu moja
obaveza se nastavlja, sve dok si u Nedžefu svaki ručak imaš od mene.
Sutradan u vrijeme ručka vidim ga nosi mi dva hljeba i posudu čorbe, a
potom počinje s insistiranjem da mi opere odjeću koja je za pranje. Na
početku sam to odbijao dok me oni okolo nisu upoznali s njegovom ćudi
te da je dobro da mu makar jednu mahramicu dam na pranje
uprotivnom on će biti neraspoložen prema meni. Najzad sam bio
primoran da mu dam nekoliko komada odjeće na pranje.179
Kada Qazi ide u piljaru da kupi zeleniš ili voće, on kupuje požutjele
listove salate i voće sa natruhlim flekama.
Jedan od naših prijatelja koji je jedan od viđenijih ljudi Nedžefa
rekao mi je sljedeće: “Jednog dana odem ja u zelenaru da kupim nešto
zeleniša kada tamo vidim povijenog Qazija kako prebire listove salate,
te odvaja onu salatu sa oštećenim i uvehlim listovima. Pratio sam ga
pažljivo kada je sve te oštćene listove dao prodavaču da mu ih izvaga, a
potom ih je stavio pod svou abaju i otišao. Ja sam tih godina bio mladi
medreslija, a Qazi starac u poznijim godinama, ja sam sustigao i
upitao: “Gospodine Qazi, zašto ste mimo reda izabrali sve same
oštećene listove salate, a ostavili ste one zdrave?” Qazi mi reče:
178
Tefsir El-Mizan, sv. 16, str. 84.
179
113
“Dragi moj mladiću, ja poznajem ovog prodavača, on je jedan
siromašan čovjek kojeg ja povremeno pomažem i ne želim mu dati nešto
čime ću mu, prvo, nagrditi obraz i čast i, drugo, Uzvišeni Bog ne želi da
čovjek (siromah) dobija nešto bez ikakva truda, pa makar u sticanju
nafake bio i slab. A za nas nema veze jeli one fine tanke listove salate ili
ove – ja, u svakom slučaju, znam da ove listove niko neće kupiti i da bi
ih čim bude na podne zatvarao radnju bacio, stoga sam ih zarad
izbjegavanje njegove štete kupio.”180
Kada sebe želi opisati on veli: Ja ne zavređujem ni par cipela
savršenih ljudi.181
Na vjerskoj ceremoniji obilježavanja smrti (revde) Imama Husejna as,
on uredno reda pa i čisti obuću pristiglih gostiju pri tome se uopće ne
obazire na one koji smatraju da je ovakvo šta nedostojno takvog alima.
Seid Ebul Kasim H'i znao bi kazati:
Kada god bih išao kod seid Qazija, ja bih svoje cipele stvaljao pod
pazuho, nipošto nisam sebi dozvoljavao da ih stavim na njihovo mjesto
pa da ih Qazi reda i čisti.182
Sve se ovo zapravo vrti oko jednog centra a to je onaj zbiljski Tevhid.
Dok ne proučiš ‘la ve ilellah’,

nećeš nači stazu ovog puta.
On je u pogledu uvreda i ružnih primjedbi smiren i strpljiv, ali kada ga

neko želi uzdići i glorificirati, on se ozlojedi i reaguje:
Kada je jedna nova građevina sagrađena u u kompleksu kufanske
džamije zahvaljujući njegovom entuzijazmu, on dolazi pred građevinu i
iskazuje svoju zahvalnost zidarima i svim drugim majstorima.
Najednom mu se lice smračilo. Naime, bacio je slučajan pogled na
tablu na zgradi na kojoj mu je iskazaana počast. on koji je more
smirenosti i digniteta i čije su srce i duša propitani kroz sve faze teškoća
i iskušenja – ovdje on postaje srdit.uzima krampu od jednog od radnika
180
Darja-je irfan, str. 37.
181
182
Isto str. 36.
114
i razvaljuje tablu, e da bi mu se odmah iza toga vratio osmjeh, nakon
čega je u svom prirodnom stanju otišao.183
On je dobro poznavao ljudsku poročnu dušu (nefs), i zato joj nikada
nije dao pravo na nikakav izgovor i nikakvu povlasticu.
Nema mračnijeg i strašnijeg zastora između od onog između Allaha
Uzvišenog i čovječijeg nefsa i njegovih strasti.184
Ašk je onaj koji u nebesa skače,

stotinu perdi sa svakog nefsa dere.
Prvo sebe otkini od svoga nefsa,

korak je prvi prilikom odvajanja.
U drugom prisjećanju seid Abdul Hasan Qazi (unuk Qazijev)

pripovijeda:
Umro je seid Muhsin Hakim jedan od Qazijevih rođaka. Njegovo
mrtvo tijelo unose u dvorište svetog harea u Nedžefu zarad obavljanja
dženaze. U Nedžefu je običaj da uglegnik koji prisustvuje dženazi
predvodi sam obred dženaze. U to vrijeme mlađahni Hakim (kasniji
ajatollah) nije semogao porediti ni po godinama ni po ugledu sa seid
Qazijem. Porodica umrlog prilazi Qaziju i od nj traži da pristupi
predvođenju namaza. No Qazi se okreće prema Hakimu i veli mu: “Ti
pristupi obavljanju namaza, jer ako ja to započnem, mene ovdje ne
poznaju te me neće ni slijediti – pa se tako sevab koji treba stići duši
umrlog umanjuje. Ali ako ti budeš predvodio namaz, ljudi te znaju te će
teveći broj njih slijediti pa će i veći broj sevaba stići ovom umrlom.”
Ponavljam da se ovo sve desilo kad je Hakim bio vrlo mlad alim a Qazi
je bio u svojim poznim godinama. Inače, cijeli ovoj događaj prenio nam
je seid Muhammd Ali hakim, djed mladog Hakima.185
Jasno je to Seid Qazi ne teži nikakvom imenu, nāmu, položaju ni
slavi, jer on ko žudi ta tim stvarima ne žudi za Bogom već za sobom i
183
Prema prenošenju seida Muhammeda Hasan Qazija.
184
Mustedrekul vesā
185
Po prenošenju hudžetulislam seid Abdulhuseina Qazija.
115
svojim egom. Što se na koncu svodi na samoobožavanje a ne na
obožavanje Boga.
A svojim učenicima kada ga pitaju o njegovim učiteljima oštro
odgovara: “Ne pravite mi lanac! (tj. nemojte i mene uvrštavati u taj
lanac vrijednih ljudi – op. prev.).”186
A na jednom od predavanja jednog od prisutnih izvodi na stranu i, dok
mu suze niz očne kapke kapaju, veli mu: Čujem da moje ime spominješ
na minberu, ako vjeruješ u halal i haram, onda znaj da ja nisam
zadovoljan da moje ime spominješ ni na minberu ni ispod minbera. I
neka svako od vas ko dolazi na moja predavanja zna da je pretjerivanje
na moj račun - haram.187
Ovo sve, kako pričaju njegovi učenici, sve što mi kažemo o njemu
spram njegove stvarne veličine je malo i nedostatno.
On je uvijek u šutnji, a ponekad izbjegava davanje odgovora. Njegovi
učenici vele: “Imamo osjećaj da on pola svoga govora ne izgovori i ne
dovede do grla da ne bi izazvao njihovo pretjerivanje: Tako mi Allaha
nisam zadovoljan da o meni raspredate na sjedaljkama! A ono što oni
iznose na tim sijelima o njemu nije ni trećina činjenica od onoga što on
zbiljski posjeduje.
Blagodarnost i očaranje svijeta lijep zalogaj je,

najmanje jedenje iz njega zalogaj pun vatre je.
Seid Qazi stoga nikada nije posezao za masnim i slatkim zalogajem

samopokazivanja, hvalisanja i uzdizanja.
Kada mu dolazi skupina iz Irana s riječima: Mi smo o tebi čuli neke
stvari i tebe slijedimo.” On diže ruke uvis i izriče: “Bože moj, Ti dobro
zanaš da ja nisam onaj kako me oni predstavljaju.” Potom im reče:
“Idite i slijedite ajatollaha seid Ebulhasana Isfahanija!”188
A to je upravo onaj opis, kakvim Imam Ali as opisuje zbiljske arife:
Oni nisu zadovoljni neznatnošcu dobrih djela svojih, niti smatraju
mnoštvo djela svojih velikim. Uvijek sebe kore i strahuju za djela svoja.
186
187
Isto.
188
Isto.
116
Kada se o nekom od njih kazuje pohvalno, on se boji onoga što se o
njemu kazuje, pa govori: "Znam se bolje od drugih, a moj me Gospodar
zna bolje od mene. Bože moj, ne postupaj sa mnom prema onome što
oni govore i učini me boljim nego što oni misle o meni i oprosti mi ono
što oni ne znaju."189
U ogledalu učenika
U školi sa ovakvim ogledalom učenici se odgajaju u duhu skrušenosti
i skromnosti te ako zbiljski budu učenici ove škole njih će krasiti krajnja
skromnost, upravo kako su opisani bogopokorni (muteqīni) i odani
Božiji robovi: I oni su skrušeni u svom hodu i ponašanju.190
Nažalost neki od njegovih učenika trajno su ostali zakriveni i
samozatajni, tako da niko nije uspio skinuti koprenu sa njihova srca, te
su oni poput posebnih Božijih riznica ostali zakriveni, a Uzvišeni Bog je
lično kupac njihovih plemenitih duša. To su oni koji su na Zemlji
skroviti a na nebesima poznati. Oni čije su oči sa nama, a čiji ruhovi su
konektovani na sveto Gospodnje predvorje. Jao li se nama kad odoše od
nas, a niko im ne stiže ni do stopa, tajnu njihovu niko ne otkri – tako
tajna njihova osta neraskrivena i njihova ljubavna metodologija
nedešifrovana.
No, mi ipak uspijevamo donekle istražiti njegovu biografiju,
zasnovanu na skrušenosti, posredstvom naročitih halova nekih njegovih
učenika. U tom smislu ostalo je nešto više kazivanja od alame
Tabatabaija.
Hudžetulislam Muhamed Baqeri Tahriri kazuje:
Dan prije odlaska na ljetni školski raspust jedan od njegovih učenika
rekao mu je: “Posavjetujte nas (šta da činimo za vrijeme raspusta –
op.prev.)!” Ovo ga jako pogodi i zastidi da su se tragovi stida očitovali
na njegovu licu, da bi potom kazao: “A ko sam ja to e da bih vas mogao
posavjetovati i preporučiti vam nešto?”191
Jedan od profesora univerziteta veli:
189
Nahdžul belaga, hutba 193, str. 226.
190
Isto, str. 225.
191
117
Kada sam bio u srednjoj školi, naš sekretar se usputno upoznao sa
allamom Tabatabaijom. Te kada bi allame dolazio u Teheran, on biga
pozivao nama na nastavu, da bi smo se dogovorili da mu mi u pismenoj
formi postavimo pitanja koja želimo i da se sve to upakuje , njemu uruči
kako bi nam on na sve to odgovorio. Kada je on ušao u razred i kada
smo mu pokazali forme pitanja koje je on ovlaš pregledao – iako se
radilo o običnim i jednostavnim pitanjima spram njega sa tako visokim
naučnim dignitetom – on je kazao: “Ko vam je rekao da ja znam
odgovore na sva ova pitanja?”192
Profesor Emdžed izjavljuje:
Prenosi se njegovo tumačenje izraza ‘ja’ kao ‘rob’ i ponizni’. I ja
nikada ni od jednog profesora nisam čuo toliko puta izgovoren izraz:
‘Ne znam!’
Profesor Fateminija kazuje:
Neki čovjek je rekao da je allame Tabatabai dobar čovjek ali da nije
prosvijetljen. Jedan prost učenik to napiše na papir i dadne Tabatabaiji
da to pročita. Kad je to on pročitao, tako se slatko i dugo smijao kao što
se možda nikada u životu nije toliko smijao.193
Ajatollah Misbah veli:
Jedna od lijepih njegovih (Tabatabainih) odlika bijaše i to da iako je
on naa polju filozofije dao neka vlastita otkrića i iako je dao valjane
odgovore na neka složena naučna i filozofska pitanja, niko nije znao da
usu ta rješenja plodovi njegova uma.194
Doktor Murteza Aga Tehrani kaže:
Kada on (Tabatabai)ne bi znao odgovor na postavljeno pitanje,
glasno bi kazao: “ne znam!”, a kada bi znao odgovor svoje kazivanje bi
nastavio tihim i smirenim tonom.195
O posjednici srca!, ako pažljivo pogledamo u ove velikane, vidjećemo
kod njih mnoge vrline i visosti koje nećemo naći ni kod jednog
posjednika neobičnih čuda i kerameta. Karaktere Božijih odabranika
treba tražiti upravo u ovim biografijama i opravo ovdje treba pred njima
na koljena kleknuti, a potom treba zabezeknuto motriti veličinu njihove
192
Isto.
193
Isto.
194
Isto.
195
Isto.
118
spoznaje i veličine koja do nebesa doseže i zatim kazati: “Ti si velik i ne
pokazuj se u malom formatu.”
Skrušenost je osnovna odlika Qazija i njegovih učenika. On jeBoga
spoznao a sebe, slavu, hvalu, veličinu i položaje potpuno je zaboravio.
Na koncu, jedino što od njega ostaje jesu njegovi stihovi i neki spisi, ali
i njih je u vodu potopio da nikakv zid između njega i njegova Prijatelja
ne ostane.
Kuća zaljubljenog ovako je uvijek prva.
I uvijek mu glasnik iz svijeta gajba u uhu odzvanja:
O sine Ademov uvećaj svoju poputninu jer put je dug, dug i obnovi
svoju lađu jer more je duboko, duboko; i teret svoj olakašaj jer put je
uzak, uzak; djelo svoje učini iskrenim jer mjerilac djela je pronicljiv,
pronicljiv – zato ti za Mene budi da bih Ja bio za tebe.196
Nesumnjivo, Qazi je bio za Boga i Bog je bio za njega i prema izjavi
jednog Qazijevog učenika: Qazi je apsolutno bio Božiji.
Ali Qazi nije bio Božiji samo po pitanju ibadeta, duhovnosti, sedždi,
dova, namaza i znanja - njegov smijeh, suptilnosti, plač, ahlak i
kupovina sve je to bilo Božije. I doista po kojoj smo to mi osobini i
ahlaku slični Qaziju?
Jesmo li mu slični u ponašanju prema porodici, u društvenim
relacijama, u njegovu odnosu prema protivnicima, u skrušenosti i
skromnosti, u iskrenosti i prikrivanju svojih vrlina, u bježanju od hvale,
strasti i položaja? I zapravo, šta nam je cilj od čitanja ovog štiva?
Zato dođite da zajednički odlučimo da budemo poput Qazija barem u
jednom osmjehu, jednoj riječi ili jednom ponašanju. Jer:
Ko bude ličio na jedan narod pa on je jedan od njih.197
A za to je potrebna samo jedna odluka...
Dokle ću se obmanjivački samopokazivati,

dokle će ću se iz umšljaja samoobožavati.
Zastor umišljnja treba pocijepati,
196
Tezkiretul muteqin, str. 223.
197
Biharul envar, sv. 11, str. 174, poglavlje 3.
119
obmanjivačku tevbu treba slomiti.198
Siromaštvo i ponos
NoQazijev irfanski metod ne temelji se na negativnom isposništvu i
bježanju od Dunja'a. On, međutim, traži zajednicu u kojoj pojedinac živi
društveni život, ali koji će imati svoj osamljenički kutak (za duhovnu
kontemplaciju). A smisao ove kombinatorike je da čovjek može uhvatiti
oba aspekta života.
Metod sed Qazija razlikovao se od života učitelaj njegova učitelja,
Mula Huseinqulija Hamadanija. Huseinquli je bio izuzetno veliki
čovjek, neovisan i arif bez presedana i njegov metod sastojao se u
napuštanju Dunja'a i prekiadanja srčane veze sa njim. No, seid Qazi bi
govorio: “Imajte svoj Dunja' , ženu, djecu, Božije dunjalučke blagodati
– i istodobno dok sve to imate otisnite se na duhovni put u pravcu Boga.
S ovog aspekta njegov izvanjski život (zāhir) bijaše vrlo uredan i čist.
On je svoju kosu i ruke farbao knom, a izuzetno je pazio na čistoću
svoje obuće. K tome još, redovno je koristio mirise i parfeme ugodnog
mirisa. znao je kazati da je naše tijelo naša jahalica te mu treba dati
njegovo pravo.199
A biti ovakav zahtijeva stanovitu vještinu – tj. Da čovjek s duhovnog
aspekta bude u onstronam svijetu, da mu se ukazuju tevhidska
otkrovenja i svjedočanstva, a da istovremeno dolje u svijetu mnoštva
vodi uobičajen i prirodan život – na čemu on i insistira. Ovaj metod
duhovnog putovanja za tragaoce duhovnosti i žedne uzvišenih istina
može ostaviti duboke poruke.
A to da hod ka Uzvišenom Bogu nije u koliziji sa normalnim životom
jasno je i iz toga što ljudi koji teže da imaju duhovni život ne samo da
ništa ne gube, nego i pored duhovnih pregnuća oni istovremeno kušaju
užitke i slatkoće ovosvjetskog života.
A zašto se mi plašimo ovog puta? Zato što mislimo da su arifi ljudi
koji su sebi zabranili dunjalučke užitke i koji su sebe podvrgli
isposništvu i patnjama. Međutim, to nije tako.
198
Divane Atar
199
Po prenošenju od seid Muhammed Hasan Qazija.
120
Ako u životu vidimo neke velikane da su živjeli tjeskobnim
dunjalučkim životom – to se, prvo, ne odnosi na sve njih. Drugo, u
strukturi svih velikana koji su postigli visoke domete, bili oni velikani
misli ili umjetnosti – većina njih je živjela u dobrom materijalnom
stanju, s tim da je manjina njih živjela u materijlnoj oskudici i stisci.
Međutim, Božije ljude ošinula je uzvišena nebeska munja i njihovo
biće je pogodila neka druga krijesnica te je njihovo srce ispražnjeno od
ovosvjetskih dječijih briga i žalosti. Stoga, ako su se oni sučeljavali sa
određenim materijalnim tegobama– nije da nisu imali stanovitih
dunjalučkih iskušenja – oni su kao nadomjestak za to imali dovoljno
dostatno duhovno utočište da im smiri srca. Upravo ova duhovna hrana ,
koja je mirisala njihov duh i srce, bila je dovoljnom preprekom da
iskorijeni osjećaje svih materijalnih teškoća i patnji. Uostalom, gdje su
njihovi užici kušanja duhovnih obroka, a gdje su naši užici kusanja
ovosvjetskih profanih hrana?
ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ
‫ورا‬
ً ُ‫اج َها َكاف‬ َ ‫إنَّا أ َْعتَ ْدنَا ل ْل َكاف ِر‬
ُ ‫ين َساَل ساَل َوأَغْاَل اًل َو َسع ًريا إ َّن اأْل َْبَر َار يَ ْشَربُو َن من َكأْ ٍس َكا َن مَز‬
Čestiti će iz pehara piti komforom začinjeno piće sa izvora iz kojeg će
samo Allahovi štićenici piti, i koji će kuda hoće bez muke razvoditi. (Ed
– Dehr, 5-6)
Ajatolah Abas Qučāni, , vrli Qazijev učenik, kazuje:
Mi smo dvije godine tako živjeli da smo dnevno imali samo tri
hljepčića. Ujutro bi samo hljeb sa čajem jeli, a popodne i naveče hljeb
sa šerbetom. Ali, nijednom u toku ove dvije godine nije nam naumpalo
da zakukamo: kakav je ovo život!200
A ovakvo shvaćanje lahko je samo za onoga ko u svojim prsima
osjeća ljubav Voljenog i koji vjeruje u:
Stiže čovjek do mjesta gdje osim Boga ništa ne vidi,

porazmisli do koje granice doseže položaj insanski.
Čovjek koji samo Boga vidi, njegova briga i tuga su samo Bog, njegov
užitak, bol i lijek su opet samo Bog – pa kako će se neko igrati sa
200
121
zemljom i srce svoje okrenuti šaki zemlje i drhtati nad manjkom ili
viškom iste?
No i sam seid Qazi mora biti propitan i iskušan sa siromaštvom.
Njemu se tako ukida mjesečna stipendija s čime on upada u tešku
neimaštinu i bijedu, tako da njegov dom obavija atmosfera nedostatnosti
i bijede. On upravo tu u domu svom nastavlja s predavanjima.
Osnova njegova stana je bez ikakva ćilima i samo ima jedan linoleum
koji mu je poklonio njegov amidža, a zahvaljujući svom prirodnom
dostojanstvu i ponosu, on nije primao poklone. Veli se: Ako prihvatate
prava ljudi onda znajte da sam ja to uvakufio vašoj vanjštini.
Ono sunce Gospodnje, ona predavanja puna mudrosti i ljubavi i onaj
jadni kućerak...
Posjednik pogleda jednim pogledom dva svijeta obuhvata.
Noćima zbog nemanja svjetiljke, njegova porodica provodi u mraku i

tako teške trenutke provodi da seid Qazi poručuje Hasan Ilahiju kada
ovaj kreće zaTabriz: Kada tamo dođeš u Tabriz uzmi tu i tu moju knjigu,
potom je prodaj i novac od nje meni pošalji!
U krajnjem siromaštvu i stisci skorjeli hljeb stapa u vodi i jede. Toliko
ima prirodnog dostojanstva i ponosa da kada mu drugi preporučuju da
mu kupe novu veliku kuću, on to ne prihvaća. Upravo ovako čista duša
od njega pravi Qazija.
Njegov učenik Tabatabaija veli:
Kada sam zbog žestine neimaštine i stiske otišao do Qazija da
pozajmim nešto novca dok mi moj novac ne stigne iz Irana. No kad sam
došao do nj vidim njegov sin mu također traži noca, a on mu izvrčući
prazne džepove kazuje da nema ništa. Ali sa svim ovim pateničkim
uslovima Qazi ni jednim djelićem sebe ne pokazuje da mu je umanjeno
oslanjanje i pouzdanje u Boga i Njegov Tevhid.
I ništa nije moglo izmijeniti pravac njegova puta. Njegova smirenost i
spokojstvo predmet su našeg divljenja i čuđenja.
Velika ambicija koja vrlog Hafiza iz Dunj'a i nazdatka ne
122
izbavljuje nije ništa u očima njegovim do prašina Kuvajta.
A Qazi je morao tevhid iskusiti kroz neimaštinu. Sam Qazi je rekao:

Moj Berzah je u dunjalučkoj neimaštini, ja poslije neću imati poteškoća
u Berzahu.
Isto tako je kazao:
Ova moja neimaština je zbog one šale koju sam načinio jednog dana
na bazaru sa ajatollahom seid Ebulhasanom Isfahanijem, kada sam mu
rekao: “Ti ćeš biti potpuni merdža', u to vrijeme namoj nas
zaboraviti.”201 – i evo još uvijek zbog tog govora trpim kazne.
Ajatollah seid Ebulhasan Isfahani, s tim da mu se velikodušnost
najviše očitije preko jezika, kazao je: Kada god pođem da mu nešto dam
to zaboravim.
Najzad njegovi učenici mu vele: “O seide ti i tvoja porodica ste u
stisci...” On im odgovara:
Kada ništa nemam onda imam jači osjećaj potrebitosti prema Bogu i
moja pažnja prema Bogu se povećava, a i Bog prema meni intenzivira
svoju pažnju.
Imam Ali as u 222. Hutbi Nehdžul belage u opisu jene naročite
skupine Božijih robova veli:
Zaista, sjećanje na Boga ima sljedbenike svoje, koji su to odabrali
umjesto svijeta ovog tako da ih trgovina i kupoprodaja ne odvraćaju od
tog.
Sjećanje na Boga ih je toliko učinilo nemarnim prema dunjaluku da se
ne upuštaju ni u kakvu kupoprodaju.
Siromaštvo je njegov ponos i on zna koliko god je siromašniji i koliko
god su mu ruke praznije od raznolikih dunjalučkih stvari, Onaj
najbogatiji biće mu shvatljiviji. Onaj koji je čak i za prosti obrok hrane
ovisnik od nečega i koji za kupovinu obične lubenice ili jogurta nema
novca – utoliko bolje shvaća svoju ovisnost od Apsoluta Koji sve ima.
Zato on ni trena ne zaboravlja svoju ništavnost i neegzistentnost.
Riječju, posve je svjestan da za opstojnost svog metaforičkog i
relativnog bitka on potrebuje izljev milosrdnosti Apsoluta Koji će
201
Prema čuvenoj predaji dobra djela običnih ljudi nevaljala djela su odličnika, možda u tom svjetlu treba gledati ovu
pošalicu koju je mahinalno načinio Qazi, i posljedice koje dugo osjeća kao teret na svojoj savjesti (op. prev).
123
pokretanjem procesa izljevanja svoje milosti, atom po atom dovoditi
njegovo biće u postojanje, čime će on zadobiti život.
Ova neimaština, osjećaj ništavila, osjećaj trajne ovisnosti i potrebitosti
dovodi ga do srće i od nj istinski skrušenu osobu koja do kraja
neprestano izgovara: “Ja ništa nemam!” Ili koja izgovara: “Sve što
imam od Njega je.” On alami Tababaiji, koji je i sam živio u posve
skromnim uvjetima, u iznajmljenom stanu, govori: “Ti sa svim ovim
ukrasima ni dokle nećeš stići.”
On sasvim dobro razumijeva govor prvaka šehida, Imam Husejna as
koji u svom obraćanju bogu izriče:
Bože moj, ja sam siromah u bogatstvu, a kako da ne budem siromah u
siromaštvu.
A Tevhid je i odbacivanje nepotrebnih stvari, upravo zato su kazali:
Olakšajte se da bi ste se spojili – tj. odbacite višak i nepotrebne stvari da
bi ste stigli na odredište.
U njegovim očima svi događaji, gorki ili slatki, predstavljaju
svojevrsne transakcije sa Voljenim. I arif samim time da to osjeća stiće
podobnost i osjećaj da je Uzvišeni stupio sa njim u transakcije. Zato on
ništa drugo ne želi i biva uzdrman sljedećim:
Gore tek kušam užitke Njegove,

za Nj smo mrtvi - mrtvaci Njegovi.
A ovo je upravo ono samodokidanje i smrt u svom Voljenom. Samo

ovakva svijest može polučiti onu reakciju – kada on dolazi pred svoj
stan i vidi na ulici sve svoje izbačene stvari od strane gazde – Bog je
naumio da smo i mi ljudska bića.
Kada strijela ljubavi bude zategnuta ka gore,

prvo će se spustiti na srce gorljivog
U svojoj smetenosti prema Kome su u Ljubavi,

ljubitelje svoje uvezuje prema Onome gori.
124
Da, mi obični ljudi smo takvi da nam se sve brige i tuge okončavaju
na obezbjeđenje materijalnog životnog blagostanja i uglavnom nam je
najveća briga šta ćemo obući, jesti, kako ćemo skrenuti poglede drugih
prema sebi te kako ćemo ono što imamo uvećati stotinu puta. I kod
koliko li nas je ovo krajni cilj, želja i smisao življenja, s kolikom samo
pohlepom čeznemo za time i kakvu žalost osjećamo pri gubitku ovog
najvećeg dušmana naše duše.
Zato primjećujemo da koliko god se ljudi više utapaju u ovakva
dunjalučka stremljenja, sve više im raste pohlepa i strepnja za tim, da bi
se najzad zapetljali u tom viru dunjalukčarstva koji ih neprestano vrti,
sve dok najednom ne dođu i ne uzmu im dušu u tom stanju.
Imetak, kao zmija dođe, poklopljen otrovom je,

prihvatanje ga i klanjanje mu proizvodi aždahe.
O ti blagoslovljeni čovječe, znaj da je hod prema Bogu skopčan sa

žeđu i glađu, tako da ćeš, ako ti srce ne bude odveć mrtvo - barem
jednom od nekoliko puta - uspostavom veze sa Njim, osjetiti u srcu
oluju i vihor. Sve te snalazi izgubljenost dok se ne konektuješ na Nj,
kada smiraj osjetiš. I to što si usljed svih svojih mahana i manjkavosti
upao u tjeskobu , znaj da ima izbavljenje i da ti srce posjeduje potpunu
svijest o Onome kod Koga nema nimalo zaprljanosti i nečistoće, a On je
Bog Uzvišeni.
Kada si se otisnuo prema Njemu, ne trebaš u potpunosti da odbaciš
Dunja', a jedino što trebaš odbaciti su tvoji mrakovi i zaprljanosti. A ovo
ne samo da nije teško – ako pokušaš nekoliko puta i iskusiš slast i užitak
prosvjetljenja – nećeš više od toga srce odvajati. A ovo je upravo put
Božijih ljudi koje daju na sticanje moralnih vrtlina, koji shvate
vrijednost moralne i insanske savršenosti i koji dodirnu duhovne
slatkoće i užitke – ta zar to nije najbolji izbor života?
No, svaki čovjek jede kruh vlastitih pregnuća. Mnogi kako krajnji svoj
domet uzimaju to da im se sva njihova djela utope u nemaru i zaboravu
125
Boga, a neki pak svoja stremljenja usmjere ka zadobijanju Apsolutnog
Bitka – a ovdje izbor do tebe.
Cijeli život nikako da se otrgnem od pijanog magarca,

jer još shvatio nisam da Ti mi počivaš u sred srca.
8. OPĆI MIR
Arif posjeduje naročita duhovna stanja i svjetove neopisive. On govori
čudan govor. Prsa njegova puna su tajni. On je skrbnik sjećanja Boga,
pobornik je ibadeta, noću bdije. On odsijeca svoj nefs i doživljava
samoiščeznuće i duhovnu opstojnost (fenā' i beqā). On u svom govoru
kazuje o Božijem jedinstvu i mnoštvu. Arif je neumoran i on kazuje
priče ljubavi. Upravo spram ove kategorije arifa javljali su se protivnici
koji su se uvijek dizali protiv njih nazivajući ih novotarima i
zastranjenim osobama.
No, mi se ovdje nećemo baviti osporavajućim raspravama i pričama
nekih teozofa (mutekelima) i jurista (fakiha) u vezi filozofa i arifa.
Ukazaćemo tek na neke njihove stvake. Kao prvo ne trebamo arife i
sufije trpati u isti koš. Pod ovim ne računamo neke zbiljske sufije koji su
ispolirali svoje duše i odstranili boje i mirise iz njih – oni su ustvari arifi.
Ali, generralno kazano, ove dvije kategorije imaju puno razlika kako u
ograncima tako i u načelima, s tim što je moguće da u nekim elemntima
budu isti. A to koje su im sličnosti a koje razlike, to jednostavno ne
može stati u ovo poglavlje – ono što slijedi na narednim stranicama tiče
se arifa a ne sufija.
Treba reći da ono što je potaklo neprijateljstva i nerazumijevanja
različitih kategorija prema irfanu tiče se, između ostalog, i njihova
arifskog načina govora, njihovih riječi i kovanica, a i zbog njihovih
halova i viđenih svjetova. No, što god bilo da bilo, arif će na neki način
iskazati svoja osvjedočenja i onaj pehar iz kojeg su se napili u
potpunosti je u okvirima Šerijata poslanikova. Arif ne izmišlja i od sebe
ne ispreda priče. Naprotiv on pronalazi put do središta robovanja
126
(ubudijjeta) – a put do tamo vodi isključivo preko šerijata - i po
arifskom shvatanju šerijat, tarikat i hakikat nisu ništa do jedna te ista
zbiljnost.
Stizanje do bilo kojeg cilja ima svoje preduvjete čije ispunjenje se ne
može prenebregnuti. Arif koji cilja na najveći pijedestal prirodno
posjeduje određene slogane i sredstva, poput:
Šutnja, glad, bdijenje u zoru, usamljenost i stalni zikr,

nesavršene ljude svijeta ovih pet učiniće savršenim.
A sada vidimo šta je to običaj arifa, odakle se oni napajaju, iz kojeg
potočića žedni utažuju žeđ. Ako arif promiče šutnju i ugasi vlastite želje
to je zato što:
Božanske evlije šute , a njihova šutnja je razmišljanje.202
Nadalje Imam Sadik veli:
Zaista šutnja predstavlja jedna od vrata mudrosti; šutnjom se stiće
ljubav i šutnja je dokaz za svaku stvar.203
Ukoliko čovjek izvježba glad i žeđ te ako je u ovome odmjeren i
pažljiv, zato što je:
Najbolji pomagač u uzdržavanju (od grijeha) jeste u galdi i žeđi.204
Ako je čovjek, k tome još, voljan i pripravan na ponoćna i
praskozorska bdijenja, govoreći: Glava može ići, ali ponoćno bdijenje
ne smije otići! Kao što je to vođa i imam svih arifa znao kazati:
Praskozorsko bdijenje bašća je zaljubljenika.205
Isto tako je rekao:
Najbolji ibadet jeste bdijenje očiju u zikrenju Allaha , slavljeno je
Njegovo ime.206
Ako arifi praktikuju usamljivanje i samoizolaciju u unakrsnim nekim
vremenima duhovnog putovanja, onda je to zato što slijede postupke i
put samog Božijeg Poslanika sava, koji je kazao:
202
Bihārul ma'ārif, sv. 1, str. 121, hadis od Imama Sadika as.
203
Isto.
204
Gururul hikem, sv. 6., str. 164.
205
Isto, sv. 1., str. 175.
206
Isto, sv. 2., str. 429.
127
Nema nijednog Poslanika, ni Opunomoćenika (vasija) a da u nekom
dijelu svoga duhovnog života, bilo na početku ili kraju halova, nije
provodio samoizolaciju ('uzlet).207
Prenosi se od Imam Sadika da je kazao:
Uzvišeni Bog je jednom izraelskom Vjerovjesniku objavio: “Ako Me
želiš sutra na Sudnjem danu susresti u okrilju Mog svetog štita, onda na
Dunja'u budi usamljen, nepoznat i od ljudi skriven – poput ptice koja
jednom leti iznad slane pustinje, jede s vrhova drveća, sa izvora pije
vodu, a kad se smrkne sama se vraća u svoje gnijezdo, ne idući u
gnijezda sa drugim pticama. Sa svojim Bogom je intimna, bježeći od
drugih ptica.208
Međutim, kada se objedine ove predaje sa svim drugim predajama
proizlazi zaključak da islam nije vjera asketizma i izolacije, ali u nekim
segmentima života to se preporučuje zarad postizanja posebnih i
uzvišenijih duhovnih stupnjeva i deredža, baš kao što je o Božijem
Poslaniku kazano:
Zaista je Poslanik Muhammed volio usamljeni kutak.209
U drugoj predaji veli se da se Pejgamber sava svake ili svake druge
hefte redovno osamljivao u pećini Hira.210 Ako se on sa zikrom praznio i
čistio, te je potom sa trajnim zikrom polirao svoju dušu - to je radio zato
što zna:
Onoj ko zikri Boga, sabesjednik je Božiji.211
Ali, također, zna:
Onaj ko zikri Boga, Njegov je saputnik.212
A sam Uzvišeni Bog je kazao:
‫ال اَّل ُت ْل ِهي ِه ْم جِت َ َارةٌ َواَل َبْي ٌع َعن ِذ ْك ِر اللَّ ِه‬
ٌ ‫ِر َج‬
Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha zikre...(En-Nur,
37)
Imam Sadik je kazao:
207
Misbāhul šerij'at, sv. 1, str. 162.
208
Bahrul ma'ārif, sv.1, str. 306.
209
Isto, str. 299.
210
Isto.
211
Gururul hikem, sv. 4., str. 28.
212
Isto.
128
Nema nijedne stvari a da nema svoju granicu, osim zikrenja Boga
koje nema nikakve granice.213
A u hadisi qudsiji, ističe se sljedeće:
Kada god Mog roba obuzme stanje okupiranosti sa Mnom, podarim
da njegova brižnost i slast budu u sjećanju (zikrenju) Mene. On postaje
moj zaljubljenik i Ja postajem njegov Zaljubljenik. A kada se i Ja u nj
zaljubim, sklanjam zakrivke sa Sebe. Kada drugi ljudi budu u nemaru i
gafletu, on neće obitovati u nemaru i zaboravu. To su oni čiji govor je
govor Vjerovjesnika. Uistinu, to su oni zamijenjeni. Oni su oni zarad
kojih, kada odlučim stanovnike Zemlje kazniti te kada se njih koji su
među stanovnicima Zemlje prisjetim, obustavim svoju kaznu i sa drugih
stanovnika Zemlje.214
Imam Sedžad je onaj koji skrušeno i ponizno od Boga moli:
Bože naš nadahni nas zikrenjem Tebe u nezauzetosti i u zauzetosti,
noću i danju, najavi i tajnosti, u ugodnosti i nevolji. Uputi nas na
skriveni zikr i učini nas takvima da naša djela budu iskrena i
pročišćena.215
Ako se neki busaju pričama o čežnji odsječenosti od svega drugog
mimo Boga (inqitā') i prosvjetljenju (halse) te drugim sličnih halovima
koji su za nas smrtnike neobični, to je zato što su sa upoznati sa jezikom
Imamul arifīna (Imam Alija):
Bože moj daj mi odsječenost od svega drugog mimo Tebe i poglede
naših srca prosvijetli Svojim svjetlom da Te gledaju.
Ovakav arif godinama ulaže trud e da bi se uvrstio u listu Božijih
prijatelja (evlija) i Bogu bliskih (muqarebīn). O halovima ovakvih Imam
Sedžad as veli:
I izabrao Si ga za šaputanje sa Tobom (munādžāt), i odsjekao Si od
nj svaku stvar koja ga odvaja od Tebe.216
I on zna da je jedna od stepenica iskrenosti i stupanj odsječenosti od
svega drugog mimo Boga -inqitā', kada moli:
213
214
Isto.
215
Mefātihul dženān, Munadžātul zākirīn.
216
Isto.
129
Bože moj, postao sam iskreniji kroz odsječenost (inqitā') od svega
drugog mimo Tebe.217
A sam Uzvišeni je utočište i sigurnost za one koji su odsječeni od
svega drugog mimo Boga: O Utočište odsječenih!218
Ako ne poznaješ njegovo uskraćivanje i uvećavanje i misliš da su u
pitanju obični sufijski izrazi, onda znaj da ovo obadvoje pripada dolini
iskušenja, koju treba proći s pomoću Božijom, u vezi čega je kazano:
Nikakvo uskraćivanje i uvećavanje se ne događa osim da je to u vezi
s Božijom željom, zapovijedi i ispitom.219
Jedan odspomena istog nagovještava se u časnom ajetu:
ِ ‫الرْز َق لِعِبَ ِاد ِه لََبغَ ْوا يِف اأْل َْر‬
‫ض‬ ِّ ُ‫َولَ ْو بَ َس َط اللَّه‬
Kad bi Allah svim Svojim robovima pružao opskrbu u obilju, oni bi se
na Zemlji osilili...(Šura, 27)
Imam Sedžad as je upravo zato spram Božijeg uskraćivanja i
uvećavanja (qabd we besat) zahvalan, kazujući.
Hvala Allahu koji nam je uvezao alatke uskraćivanja i uvećavanja i
Koji nam je instrumente uskraćivanja stavio na raspolaganje.220
A u Dževšān Kebiru Bog se zaziva ovim imenom: O Uskratitelju i o
Uvečatelju (Ja Qābidu ve jā Basitu!).
Ako se pak začudiš njegovim stanjima i halovima i iznenadiš
njegovom čežnjom, ljubavlju i privučenošću (džezba) i potražiš korijen
ovih halova, znaj da je Prvak svih zaljubljenih (Husejn ibn Ali) s
krajnjom skrušenošću, molio:
Ozbilji mi zbilje (spoznaju i svijest) Tebi bliskih (muqarebīn)i učine
zastupnikom puta privučenih (medžzb).221
Isto tako je molio:
I privuci me Tebi tvojim dobročinstvom.222
Čulo se i sljedeće:
Ako je privlačenje (džezba) jedno od privlačenja Milostivog, onda je
ono bolje od svih ibadeta ljudi i džina (seqalejn).223
217
218
Mefātihul dženān, Munadžātul m'utesimīn.
219
Usl Kāfi, sv. 1, str. 217.
220
221
Mefātihul dženān, dova-je Arefe.
222
Isto.
223
130
Zato je Abas ibn Šebīb, u podne na Ašuri upao u stanje čežnje,
ljubavi i džezbe, zbacuje oklop s tijela i priređuje dernek na bojnom
polju.
A ako osvjedočenja, otkrovenja i prosvjetljenja pređu određenu
granicu, duhovni putnik ponekad kriči i vrišti, a nekada se utapa u
motrenje prizora. Upravo usljed motrenja i gledanja ovakvih bašći i
ljepota proizlazi:
I ljubavni žar u potpunosti obuzima njihova srca, što im omogućava
da se zbliže i ugnijezde u uzvišenim gnijezdima misli te da se osvjedoče
ljepotama bašća na položaju blizine (qurb) Božije.224
U halovima iskrenih, Imam Sadik as u namazu toliko ponavlja jedan
ajet da pada unesvijest, kada se osvijestio upitali su ga razlog tome, on
je dao sljedeće objašnjenje:
Neprestano sam ponavljavao kur'anske ajete da bih najednom stigao
u stanje kao da jasno vidim i čujem Objavitelja ajeta. Ali ljudska moć je
odveć slabašna da bi izržala raskrivanje Božijeg veličanstva (dželāl).225
A u Kitabul tevhid prenosi se od našeg zaštitnika Emirul mu'minīna
sljedeće:
Nema nijedne osobe, a da mu srce nema dva oka, posredstvom kojih
je kadar motriti svijet gajba. I kada god Uzvišeni Bog zaželi nekome
dobro, on mu učini da progleda na ona dva oka.226
Ako se govori o susretu s Allahom, te da je upravo ovaj položaj cilj i
nakana duhovnog hoda, to je zato što se čulo:
‫ك َك ْد ًحا فَ ُماَل قِ ِيه‬ ِ
َ ِّ‫َّك َكاد ٌح إِىَل َرب‬
َ ‫نسا ُن إِن‬ ِ
َ ‫يَا أَيُّ َها اإْل‬
Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom
svojim naći. (Inšiqāq, 6)
ِ ِ ِِ ‫فَمن َكا َن يرجو لَِقاء ربِِّه َف ْليعمل عماًل حِل‬
َ ‫صا ًا َواَل يُ ْش ِرْك بعبَ َادة َربِّه أ‬
‫َح ًدا‬ َ ََ ْ ََْ َ ُ َْ َ
Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini
dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatrajući
Njemu ravnim nikoga! (El-Kehf, 110)
224
Mefātihul dženān, Munadžātul arifīn.
225
Čehel hadis, str. 448.
226
131
A u predaji o džennetskim gostima kazuje se:
Nakon učenja Kur'ana oni zazivaju slušanje riječi Gospodarevih,
biva im se smilovano i od užitka slušanja za duže vrijeme bivaju
onesviješćeni, a nakon što se osvijeste ponovo mole dozvolu za zijaret
Ljepoti Njegova Uzvišenog Veličanstva. Svjetlo se na njih manifestuje
kom prilikom se oni od jačine Svjetla onesvješćuju...A i sam Uzvišeni
veli: Svakog dana 70 puta pogledam u njih i svaki puta kad ih pogledam
nešto im kažem.227
A u vezi Svojih voljenih robova On Sam veli:
Tako mi Moje moći i veličanstva, između Mene i tebe neće biti
nikakve zakrivke te ćeš moći kada god poželiš da Mi stigneš. Eto tako Ja
postupam sa Svojim prijateljima.228
I ako ti kazuju o jedinstvu (vahdetu) snage, jedinstvu volje, jedinstvu
želje, jedinstvu egzistencije, znaj da se sa stanovišta Imam Alija as
jedinstvo Boga podučava na sljedeći način:
On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je različan od svega,
ali ne u odvojenosti tvarnoj.229
Imam Husejn u svojoj dovi 'Arefe šapuće:
Ta zar postoji nešto mimo Tebe a da to nije od Tebe i da to bude
povod Tvoga ukazanja? Neka je slijepo oko koje Tebe ne vidi unatoč
tome što Si sa njim.
Kazao je, također, Imam Ali, as:
Nisam vidio nijednu stvar a da nisam vidio Allaha sa njom, prije nje,
i u njoj.230
Isto tako je kazao:
Kada biste se s užetom spustili u dubine zemalja ispod, i dolje bi ste
naišli na Boga.231
Da bi, također, kazao:
Nijedno mjesto nije prazno od Njega, ali ga nijedno mjesto ne
obujmljuje i On nije nijednom mjetu bliži od nekog drugog mjesta.
A to znači: La ilahe ilellah – nema Boga osim Njega!
227
Resāle liqā'ellah, str. 48.
228
Isto.
229
230
Čehel hadis, str. 455.
231
Ilmul- jeqin, sv. 1, str. 54.
132
I ako takvog zapadne ašk i ljubav, njega kao da spopadne zaluđenost
za Bogom, kojom prilikom sve čestice svijeta vidi lebdećim u krugu
aška, a sve to zato što:
ِ ‫السماو‬ ِِ
‫ض‬ِ ‫ات َواأل َْر‬ َ َ َّ ‫َوللّه يَ ْس ُج ُد َمن يِف‬
Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zemlji... (Er-R'ad, 15)
A Prvak pravovjernih (Ali) as izjavljuje:
Ljubav Božija je vatra koja prži sve na šta naiđe.232
Kao što je, također, kazao:
Kada god ljubav Božija obasja tajnu srca roba Božijeg isprazni ga
od svih djelatnosti i svih sjećanja mimo sjećanja na Allaha, jer svi oni
su mrak i tmina.233
A ako od vreline ljubavi i žara aška jeca, onda se tome podučio od
prvaka svih sādžida (Imam Sedžada), koji ovako Boga moli:
O moj Bože, Učini nas od onih koji su u čežnji prema Tebi poput
čvrsto ukorijenjenih stabala, krošnji ozelenjelih, u bašći srca njihovih
koje je ljubav pržeća potpuno obuzela.234
I koji, također, Boga zaziva:
Bože naš, učini nas od onih čiji metod je Tebi drag i iz čijeg
čežnjivog srca izbija jecaj i čije vrijeme protiče u ljubavnim uzdasima i
jecajima.235
A to je zato što je čuo zov:
‫َش ُّد ُحبًّا لِّلّ ِه‬ ِ َّ
َ ‫ين َآمنُواْ أ‬
َ ‫َوالذ‬
...ali pravi vjernici još više vole Allaha... (El-Beqare, 165)
Oni koji su istinski mu'mini potpunu lubav i prijateljstvo usmjeravaju
samo Bogu.
Volite Boga cijelim svojim bićima.236
Daj Bože da ova radosna vijest stigne onoga koji je rekao:
O Davude! Prenesi ljudima Na Zemlji da Ja volim onoga ko Mene
voli, da sijelim s onim ko sa Mnom sijeli, da sam pratilac onoga ko
Mene prati sa zikrom, da razgovaram s onim ko sa Mnom razgovara,
izabiram onoga ko Mene izabere, slušam onoga ko sluša Mene,...Svako
232
Misbāhuš šerij'at, sv. 1, str. 239.
233
Isto. str. 227.
234
Mefātihul dženān, Munadžatul arifīn.
235
Mefātihul dženān, Munadžatul muhibīn.
236
Mizanul hikmet, sv. 2, str. 213.
133
moj rob koji me zavoli i Ja uvidim čvrstu uvjerenost u srcu njegovu –
toliko ću ga zavoljet ću ga takvom ljubavlju da ga niko više ne može
preteći. I svako onaj ko me zbiljski bude tražio naći će Me, a onaj ko
bude tražio drugog mimo Mene, neće me naći.237
A ako mu u najestanu vatra dušu ouzme, i pojas po pojas mu biće
prži i prsa mu se, zbog odvojenosti, riježanj po riježanj sijeku – a on ne
mogne trpjeti osvojenost , on će se opet za ovu nepodnošljivu
odvojenost žaliti svome Žaštitniku (Mevla):
Pa i da se strpim nad kaznom Tvojom , a kako ću se strpjeti nad
odvojenosti od Tebe.238
A kako li je Imam Sedžad nestrpljivo jadikovao:
Bože onoga koga si oplemenio sa Svojim Tevhidom pa kako da ga
poniziš s odvojenošću od Tebe.239
Jer kada on uspije osloboditi se sebe i svoga jastva, kada za nj sve On
postaje i sve se dokida (fāni) u Njemu – sve to je zato što želi biti makar
prašina sokaka Svoga Zaštitnika, koji je rekao:
Ali se izbezumio u Biti (Zātu) Uzvišenog.240
Ali sve ono što smo kazali samo je lijepa melodija i kap iz
beskrajnog mora duhovnih zbilja za zbiljskog salika. Ako se i sam
otisneš na duhovno putešestvija i uspiješ zaroniti i prodrijeti u njegove
dubine, dospjećeš do naročitih dragulja. A sve je to samo zato da shvatiš
sljedeće:
Ako neko svoj svjetonazor utemelji na tome da sve što trenutno ne
razumije – zanegira postojanje istog, takav izlazi iz okvira vjerovanja.
Čak ako i poslije stanovitog dvoumljenja i istraživanja – u skladu s
naučavanjem Imama Sadika as – isto to odbije, te to neprihvatanje
ugradi u svoj koncept vjerovanja i bude revnosan u tome, opet izlazi iz
okvira vjerovanja (imana). Kako je poželjno da čovjek – kada se nađe
spram istinitih riječi Vjerovjesnika, evlija ili uleme, a iste ne razumije i
ne uspijeva dosegnuti njihov dubinski smisao – da se ponizno i skrušeno
obrati Bogu (s molbom za razumumijevanje istih), da pročisti svoju
namjeru, da višekratno i opetovano razmisli o njihovim riječima i da
237
Mizanul hikmet, sv. 2, str. 222.
238
Mefātihul dženān,dova-je Kumejl.
239
Biharul envar, sv. 39, str. 313.
240
Isto.
134
svoju stvar prepusti bogopokornim alimima tražeći odgovor od njih.
Ako sve to tako provede, zasigurno će mu Uzvišeni ili tu nejasnu stvar
obznaniti ili će ga naputiti na put preko koga će doći do rješenja.
A put prispijeća do ove stvari leži u pročišćenju, bogopokornosti
(taqva) i duhovnoj vježbi po šerijatskim uzusima, a sve to ne bi li se
životnjiske snage u čovjeku oslabile, a ojačale duhovne i imanske moći.
Tada je moguće da u čovjeku prodade oči pronicljivosti (basīreta) te da
tako (otkrovenjem i osvjedočenjem) stigne do rješenja spomenute
nepoznanice, baš kao što se to sugeriše u časnom ajetu: 241
‫َّه ْم ُسُبلَنَا‬ ِ ِ ِ َّ
ُ ‫اه ُدوا فينَا لََن ْهد َين‬
َ ‫ين َج‬
َ ‫َوالذ‬
One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti...(El-Ankebut, 69)
A časni Poslanik sava je rekao:
Šerijat jeste moj govor, tarikat jesu moja djelovanja, a hakikat jesu
moji halovi.242
I najzad iskreno zamolimo: Bože moj, pokaži mi stvari onakvim
kakve su one u svojoj zbilji (hakikatu).
Nešto o halovima seid Qazija

Qazi je Božiji čovjek sa svim odlikama koje karakterišu naročite
Božije robove. I on je stigao do perde (pokrivke) tajni zbilja i hakikata
robovanja. U očetnim staijima, kada je savladavao određene duhovne
stupnjeve i položaje – vrata i zidovi slušaju njegov zikr – kada se on
osvjedočuje u sljedeći kur'anski govor:
‫ُّوس الْ َع ِزي ِز احْلَ ِكي ِم‬ ِ ِ‫ض الْمل‬ ِ َّ ‫يسبِّح لِلَّ ِه ما يِف‬
ِ ‫ك الْ ُقد‬ َ ِ ‫الس َم َاوات َوَما يِف اأْل َْر‬ َ ُ َُ
Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Vladara,
Svetoga, Silnoga, Mudroga! (El-Džum'a, 1)
On doživljava toliko mnoštvo otkrovenja i osvjedočenja da je kazao:
“Ne mogu ih se svih odjednom sjetiti.” On se u skladu s lijepim adabom
svoga zikra iznutra čisti, a u ibadetima revnosno ustrajava. U nekim
periodima godine ili mjeseca, niko o njemu nema habera gdje je. On je
241
Resāle liqā'ellah, str. 21.
242
Bahrul ma'arif, , sv. 2, str. 235.
135
tada zakriven od pogleda u općenju sa svojim Gospodarom – a gdje? To
niko ne zna. Noćnom bdijenju pridaje izuzetnu važnost. Njegovo
omiljeno mjesto za moljnje, ibadete i šaputanje jeste džamija Suhla.
Ponekada doživljava takvu ljubavnu ekstazu i upada u takav zanos da iz
njega provriju mudri stihovi koje ispisuje ugljenom po zidu ne bi li se
tako malo ispraznio od duhovnog naboja. Kada čuje govor o tevhidu
tako se u nj utapa da ništa drugo ne razumijeva. A ovaj zikr se iz od
njega često mogao čuti: La Huve ila Huve – nema Ga osim Njega!
Noćima ga čuju kako ponekada naređuje i zabranjuje, kako govori:
Idi!...Dođi! I čovjek ne razumije s kim je i s čim je. Pokadkad čuju
njegov glas kada zaziva: Bože pokaži mi put poželjnog uspeća!
A nekada ga ljubav čini nespokojnim, prsa mu se toliko nadimaju i

sagorijevaju da je potrebno na srce mu staviti led. On često odlazi na
mezaristan Vadi selam (Dolina mira), tu satima sjedi i kontemplira i
niko ne zna šta on tamo sa mu'minskim dušama razgovara i kakve tajne
razotkriva. Začudna je njegova smirenost i staloženost na vrhuncu
dunjalučkih poteškoća i nevolja, kada na čudnovatan način nalazi
utočiše u kojem nalazi smiraj i spokoj kao da probleme uopće ne osjeća.
Njegove duge sedžde svjedoče o ljubavi njegovoj. Obuzima ga naročito
stanje i hal da se oni oko njega čude njegovoj odsječenosti od svega.
Namaz njegov ima svemirsku melodiju, ponekada se toliko ‘otkači’,
uronuvši u nebeska svjetla (halse), da oni oko njega pomisle da je umro.
A oni koji ga poznaju znaju da je on pri ovome u stanju proputovanja i
obilaska te da je tek sada zbiljski živ. Od toga da se ponegdje pročuje po
svom imenu i dignitetu – ozbiljno biv ozlojeđen. On čak ne voli da
njegovu ličnu osobnost upoznaju ni njegovi učenici.
I odista, on utopljen u svijet svjetlosti, sve druge stvari oko sebe vidi
sitnim i neznatnim. Upravo zbog njegova kontakta s višim svjetovima,
protiv njega počinju da se prenose hadisi, optužbe da je otišao u sufije i
136
derviše – što biva razlogom zadobijanja odbojnosti i kritizerstva prema
njemu kod neke ugledne uleme.
A sada otiđimo malo u Nedžef, do Qazijeve sobe, da vidimo
štakritičari pričaju a šta je prava zbilja. On pred sobom ima provaliju
punu opasnosti i zan da ga očekuje težak ispit te da je kucnuo čas za to:
Pogledajmo šta on čini na ovom mejdanu i kakv će biti rezultat ovog

ispita.
Žamor mu u uši stiže:
Mi, budući da smo u šahu ispred pobjede ili mata,

pobjeda i mat naš od Tebe je - o Ti najboljih sifata.
Pritužbe kod ajatollaha seid Ebu Hasana Isfahanija

Rahmetli ajatollah seid Abulhasan Isfahani učestvovao je u
sedmičnim žalopojkama (Revde), ali u ono vrijeme još nije bio poznat
(kasnije će postati vjerski autoritet broj jedan – merdž'a). Ova dva
velikana bili su veliki pijatelji te su i o fikhu vodili rasprave. U to
vrijeme Qazi u snu ili otkrovenju (mukāšefe) vidi da je poslije imena
rahmetli ajatollaha seid Muhammed Kazima Jazdija ispisano ime
Abdulhasana Isfahanija – iz čega razumijeva njegov budući merdž'aijet i
to mu saopćava. Kasnije su seid Qazija pitali o tom Abdulhasanovom
merdž'aijetu, a on bi im samo rekao: “Još nije vakat za to!” Da bi odista
nakon smrti merdž'e Muhammed Kazima Jazdija, Abdulhasan Isfahani
zadobio potpuni merdž'aijet. Njegov merdž'aijet pada u vrijeme kada je
opća atmosfera u vjerskim centrima bila antiarifski nastrojena; k tome
još, novom merdž'i pristizale su neprestano optužbe i klevete na račun
meodologije koju je priimjenjivao Qazi i njegovi učenici, što biva
razlogom ukidanja stipendija Qazijevim učenicima usljed čega se neki
od njih udaljavaju od Qazija. Seid Abdulhasan Isfahani u vezi s ovim
kazuje:
Da, ukinuli su stipendije (alami)Tabatabaiji i ostalim Qazijevim
učenicima. Osim toga, učinili su im i druge stvari. Naime, u Nedžefu je
137
bio jedan mesdžid po imenu Historijski mesdžid (Mesdžide tarihi) koji je
imao jednu prostoriju. Tako je jedna skupina Qazijevih učenika,
uključujući i Tabatabaiju, došla kod Qazija i kazali su: “Seide, ti kući
imaš samo jednu sobu i kad mi dođemo kod tebe, tvoja djeca moraju ići
napolje, što im predstavlja uznemiravanje, neko ti dođi u Mesdžid-e
tarihi, tamo predvodi namaz, a poslije namaza mi ćemo ostati s tobom i
odslušati tvoj ders i uobičajene dijaloge. Seid Qazi je to prihvatio.
Nakon izvjesnog vremena komšije uvidješe da tamo svraća seid Qazi te
se nekoliko njih okupilo i kazavši: “Ovdje redovno navraća Qazi, zato
trebamo staviti jednu svjetiljku i obezbijediti još neke druge
potrebštine.” A u mesdžid je obično dolazilo ne više od 10-12 osoba. Ali
nakon izvjesnog vremena neki drugi studenti islamskih nauka saznadoše
za ova okupljanja te dođoše i u mesdžidu porazbijaše svjetiiljke,
izvukoše Qazijevu sedžadu i najzad sve to kamenovaše. Eto to su uradili
ti mladi studenti islamskih nauka...
Isto tako se prenosi:
Hazreti ajatollah Nedžābet bio je u vrlo tjeskobnom materijalnom
stanju, budući da su i njemu, kao i ostalim studentima u svetom
Nedžefu, obustavili stipendiju zbog učestvovanja na dersovima seid
Qazija.243
A razlog za ukidanje stipendije ovako obrazlažu:
Kada je seid Abulhasan Isfahani bio fakih i merdž'a (vjerski autoritet
koga se slijedilo), uspostavljen je stav da osobe koje nisu džaferijskog
mezheba nemaju pravo na stipendiju, kada ovo bijaše obznanjeno
Qazijevi učenici su se raspršili.244
Seid Muhammed Hasan Qazi nastavlja:
Šejh hasan Muhadis Horasani pripovijeda: “Ja sam napustio Nedžef
zbog nezadovoljstva sa neimaštinom mog Učitelja. Rahmetli Qazi, s
čijim se irfanskim metodom nisu slagali, je samo šutio, a i svojim
prijateljima i učenicima je zapovijedio šutnju. Ova stvar za mene je bila
nepodnošljiva, a i otac mi je neprestano govorio: ‘Ne želim da se u
historiji zapiše da je Qazi zbog neslaganja s fakihima svoga vremena
ubijen.’ Ja sam svome ocu kazao: ‘Pa iseli se, ta zar nam upravo sam
243
Nāguftehaje irfan, str. 25.
244
Po prenošenju dr. seid Muhammed Ali Qazija.
138
Kur'an takvo šta ne preporučuje - ‫اج ُرواْ فِ َيها‬
ِ ‫أَمَل تَ ُكن أَرض اللّ ِه و ِاسعةً َفته‬, zar
َُ َ َ ُ ْ ْ ْ
Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?’
Otac mi je na to kazao: ‘Ja sam se s mukom doselio u ovaj sveti grad
Nedžef i nimalo nisam spreman ni zadovoljan sada kada mi se život
bliži kraju seliti iz nj. Ali ti moraš biti pripravan, jer i kao svojevoljno
ne odeš, oni će te silom otjerati. A gdje god da se nađeš nemoj me
zaboraviti, traži oprosta za mene.’”245
Ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri

Sid Qazi bio je u Nedžefu čuven po irfanu te su njegovi učenici zbog
straha od odmazde od strane svojih (konzervativnih) protivnika u kuću
svog učitelja dolazili skrivajući se. Nekoliko puta bi obišli sokak sa obje
strane njegove kuće pa kada bi se uvjerili da nema nikoga, onda bi
ulazili u njegov stan. Jednog dana sam u dvorištu svetog harema stajao
sa Qazijem, kada me je jedan od (oficijelnih) vjerskih velikana vidio sa
njim iz osobne nelagode vrtio je glavom. Jedan drugi istaknuti njegov
učenik bio je Ali Muhammed Burudžerdi koji je također pohađao njegov
ders. Jedan drugi (oficijelni) vjerski velikan Nedžefa ga je nastojao
odvratiti od učestvovanja na Qazijevim predavanjima, govoreći mu:
“Ne idi kod njega, mogao bi ostati bez idžtihada.” Od tada je
Burudžerdi tajno odlazio kod Qazija. 246
Na drugom mjestu se od ajatollaha Qašmirija prenosi sljedeće:
Jedan od nedžefski merdž'a, koji me je jako simpatisao, jedanput me
upita: “Ideš li još kod seid Qazija?” Rekoh: “Da.” On mi kaza: “On
ćete ostaviti bez idžtihada.” Kad se kasnije objelodanilo da je Ali
Muhammed Burudžerdi prihvatio Qazijev irfan ostao je bez idžtihada.
Govorio bi: “ Čak su neki, za koje se smatralo da su učeniji,
skupljali kamenje i bacali ga na vrata Qazijeva stana. U našoj medresi
jedan od učenijih je glasno uzviknuo: “Neki odlaze kod sufija (a mislio
je na mene), puneći Qazijev stomak.”
Ajatollah Behdžet
U knjizi Ferjādgere Tevhid, napisano je sljedeće:
245
246
To znači da bi mu vjerski prvak, merdž'a, mogao oduzeti titulu mudžtehida – vjerskog eksperta.
139
Kada je mladi (kasnije ajatollah) Behdžet počeo dolaziti kod Qazija,
nedžefska ulema piše pismo njegovu ocu obavještavajući ga: “Sin ti
odlazi u zastranjenje jer ide kod tog krivovjernog učitelja (Qazijaa).”
Otac svom sinu Behdžetu nakon toga šalje pismo sa slj. sadržajem:
“Nisam zadovoljan da išta više od farzova izvršavaš, i nisam zadovoljan
na ideš kod tog Učitelja. ” On to pismo odnosi pravo do Qazija s
riječima: “Evo šta mi otac piše, kakva je moja dužnost u ovom stanju?”
Seid Qazi ga upita: “A kojeg merdž'u ti slijediš?” On odgovori: “ Seid
Abulhasan Isfahanija!” On mu reče: “U tom slučaju idi kod Seid
Abulhasan Isfahanija i njega pitaj!” On odlazi kod merdž'e seid
Abulhasan Isfahanija i pita ga, a ovaj mu odgovara da mu je stroga
dužnost slušati oca. Nakon ovoga Behdžetest se daje u svojevoljnju
šutnju, da bih ga ja kasnije našao, kada mu se upravo u tim danima
otvaraju vrata nebeskog svijeta Melekuta.
Znaj šta harfa i lutnja odašilju,

tajno kupuj vino koje proklinju.
Govore, tajnu ljubavi ne kazuj i ne širi,

teškoća je s hikajom koja se objelodani.247
Ajatollah seid Hasan Masqati

Prenosi se od ajatollaha Teherranija o seid Hasan Masqatiju i njegovu
odlasku u Masqat sljedeće:
Seid Hašim Hadad mnogo je spominjao seid Hasana Maskatija i
govorio bi: “Bio je vatren, imao je Tevhid visokog nivoa, a u raspravi i
podučavanju mudrosti bio je profesor dok je u polemici bio vješt i
izlazio bi kao pobjednik. Niko nije imao hrabrosti upustiti se sa njim u
polemiku i raspravu, protivniku bi presudio. Sjedio bi u dvorištu svetog
harema Imam Alija u Nedžefui podučavao teozofiji (hikmet) i irfanu, a
nastupao bi s takvim žarom i dinamikom, sa jakim i ‘potkovanim’
dersovima da je kod učenika time podizao nivo tevhida, iskrenosti i
čistoće. Odvraćao bih ih od Dunja'a, a okretao ka svijetu Tevhida. Oni
iz okruženja merdž'e seid Abulhasana Isfahanija bi mu dolazili i
247
Divane Hafiz.
140
govorili: Ako nastaviš tako sa svojim dersovima, islamski naučni centar
preobrazit ćeš u tevhidski centar.
Zato mu merdž'e seid Abulhasan Isfahani zabranjuje da dalje
podučava teozofije (hikmet) i irfana u Nedžefui izdaje mu zapovijed da
se vrati U Masqat i da tamo radi na promicanju i širenju vjere.
No seid Hasan nikada nije želio izići iz svetog Nedžefa jer ne bi
mogao podnijeti odvojenost od seid Qazija. Zato on dolazi kod svog
Učitelja Qazija i kaže mu: “Dozvoli mi da nastavim sa predavanjima i
da se ne obazirem na njihovu zabranu a da nastavim s borbom za
Tevhid.”
Seid Qazi mu na to odgovara: “U skladu s govorom merdž'e seid
Abulhasana Isfahanija ti se uputi u Masqat, Uzvišeni je s tobom i on će
te gdje god budeš voditi, i on će te najzad, stazaom sejr ve suluka,
dovesti do željenog cilja i do vrha Tevhida i istinske spoznaje.
Qazijev sin Muhammed Hasan Qazi u vezi s ovim veli:
Da, on je stalno nešto objašnjavao i odgađao stvar za danas – sutra,
jednostavno srce njegovo nije željelo iz nedžefa. Qazija je podsticao da
mu zabrani odlazak, govorio bi mu: Izdaj mi naredbu: “Ne idi!” No,
Qazi mu je govorio: “Idi, sve što ti kažu, to učini, Božiji čovjek gdje god
da je s Bogom je.”
Njegov odlazak polučio je mnoge blagodati: Kao prvo, škola i
članstvo tamošnje medrese bili su sunijski, pa je ista postala šiijska.
Potom on postaje prijatelj s Hajdar Abad Ruknijem, koji je imao krasnu
biblioteku u hajdar Abadu, te on često odlazi i koristi se tom
bibliotekom. Tamo, u Hajdar Abadu, umire i biva pokopan u vojnom
logoru.Njima je kuća mira kod njihova Gospodara (El-En'am, 127).
Neprijateljstvo prema Qaziju

Jedna je osoba nekoliko puta imala zlokobnu namjeru prema Qaziju,
ali su joj se nastojanja izjalovila. Jedanput mu je čak poslao poruku:
“Noćas te sigurno ubijam!” Te noći je Qazi bio sam u sobi, te je onima
kod sebe kazao: “Ove noći ostavite ulazna vrata otvorena, da bi ovaj
komotno mogao ući.” I dosista, poslije pola noći, onaj nesrećnik bez
ikakvih prepreka ulazi u Qazijev stan (iznenađujući se pri tome kako su
141
mu ulazna vrata ostavljena otvorena). Hitro se upućuje ka sobi seid
Qazija, ali tamo zatiče iznenađujući prizor, vidi iz Qazijeve sobe šiklja
vani dim. Otvara vrata njegove sobe i vidi vatra zahvatila cijelu
njegovu sobu, a okolo sve u dimu, a Qazija vidi posrnulog u čošku
njegove sobe i u sebi pomisli: “Ovako je i bolje!”, jer će Qazi ovako
izgorjeti, računao je, a i ja neću imati odgovornost za to. Ubrzano
napušta njegovu sobu i odlazi.
S druge strane seid Qazi priča: “Iza poli noći najdnom počinjem
osjećati gušenje, probudim se i vidim pećica se srušila na pod i vatra je
zahvatila tepih i širi se na sve strane. Brzo sam vatru ugasio i
pootvarao sve prozore i vrata te potom ponovo zaspao...”
Qazijevo postupanje s drugima

Sada je zanimljivo vidjeti kako je Qazi nastupao spram svih ovih
zloba, ogovaranja, nepoštovanja i suprostavljanja. On je čovjek
gromada, srca kao more prostranog. On sve podnosi hrabro i
dostojanstveno, nikoga ne proglašava nevjernikom niti otpadnikom, već
štaviše odmjereno sjeda pred merdž'u i svom dragom učeniku veli:
Slušaj seida (merdž'u) šta god ti kaže i iziđi iz grada.
Sa svim ovim problemima (koji su mu dolazili iz okruženja merdž'e
seida Isfahanija) on bi svima onima koji bi mu navratili govorio: “Idite
kod nj i slijedite ga!”
Ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri kazuje:
Zboz stvorene opće negativne atmosfere spram irfana, u Islamskom
centru u Nedžefu, u tom vremenu se s nepoštovanjem gledalo na Qazija,
ali on se nimalo nije uznemiravao zbog toga niti se obazirao na to –
premda mu po pitanju znanja niko nije mogao ‘odbiti pera’, budući da
je imao snažno uporiše u predajama te da je pupotpunosti vladao
hadisologijom.248
A njegov sin seid Muhammed Ali Qazi kazuje:
Da upravo je tako radio, svojim učenicima bi savjetovao: “Idite,
sada nije poželjno da ovdje budete!”Dakle uopće nije oštro reagovao
na njihove nepodobštine, a dalje je učenicima preporučivao da
diskretno kod nj nadalje dolaze. Njegov postupanje je uvijek imalo notu
248
Rh ve rejhān, str. 30.
142
pomirljivosti. Oni prihvataju njegove sugestije i za nastavak druženja
izabrali su ovu metodu diskrecije.
Potpuni mir
Da, ono što je od Qazija načinilo velikanom i stožerom irfana nisu
bili samo njegovi namazi, isposništva i ibadeti, koliko god da su oni
biseri vjere, jer bilo je i drugih koji su to upražnjavali ali koji nisu
uspjeli ukrcati se na put hakikata. No, potpuna tajna i kod bivanja Qazija
onakvim kakv on jest leži u tome da je on sve bitne stvari od počev
znanja, ahlaka, druženja, života i... stekao u sjeni irfanskog promišljanja.
Njegova tevhidska spoznaja ustvari je ono sunce koje je obasjavalo
cijeli njegov život i koja je od nj načinila arifa bez presedana,
kompletnog i savršenog insana koji je nebesa sebi podredio.
Qazija je trebalo vidjeti, njega se pričom ne može opisati. Onaj ko je
samo jedan čas bio na njegovu dersu ahlaka dohvatio je cijeli jedan
svijet znanja.249
38. Mesnevija str. 240.
I ovo je odlika velikih duša, da poput mora sve probleme unutar sebe
rješavaju. Oni nisu poput nas običnih ljudi koji se spram najmanje
sitnice potpale. Njihov neprestani zikr i sjećanje na Boga podarilo im je
takvu ogromnost da im je cio ovaj materijalni svijet izgledao poput
zrnceta, a da im tek bude zazorno slušati čula - kazala od tamo nekih.
Imam Homeini ra u svom pojašnjenju praskozorske dove (du'ā-je
sahar), po pitanju teze da je cio svijet zapravo manifestacija i emanacija
Božija, ovako zbori:
Nakon što u svom duhu (ruhu) reflektuješ (Božije) Ime i o njemu
zbiljski kontempliraš, tada si u prilici da se informšeš iz Zbirke
egzistencijalnog poretka i da isčitavao Njen redak po redak. Možda da
ti se, s dozvolom Uzvišenog Boga i Njegovom dobrohotnosšću , odobri i
otkrije da vidiš cijeli egzistencijalni poredak u svim njegovim
stupnjevima – da se sve to nađe u vidokrugu tvog osvjedočenja sa svim
njegovim stupnjevima i deredžama – što nije ništa nego očitovanje
Božijih Imena. To zato što je Ime zapravo Znak. I sve ono što je od
249
Po prenošenju od ajatollaha seida Abasa Kašanija.
143
Skrivenog, što korakne u svijet egzistentnog, ustvari predstavlja
Znamenje koje upućuje na svog Tvorca i to je zapravo jedna
manifestacija od sveukupnih manifestacija tvog Gospodara.250
Bože moj, od tebe tražim s pravom svih Tvojih velikih Imena, a sva
tvoja Imena su velika.251
I uopće, svjetonazor svih arifa baziran je na tome da svijet predstavlja
manifestaciju i ozračje Božije. Sve je glasnik Boga, a i sam život je
pokazatelj Njega.
Boži ljudi pocijepaše perdu umišljanja,

sve mimo Njega vidješe kao obično ništa.
A Bog je Ljepota i Krasota apsolutna, stoga je i svako Njegovo

stvorenje, u očima arifa, lijepo.
Tako mi svijeta blistavog, svijet blistavi od Nj je,

zaljubljem u cio svijet sam jer cio svijet od Nj je.
A jedan od najvećih uticaja i efekata ovog svjetopogleda jeste

sticanje irfanskog ahlaka. I sada, ako se stvari svijeta motre kroz ovu
optiku – budući da svi ljudi predstavljaju Božansku umjetničku kreaciju
– onda ljubav prema Božijim stvorenjima i mržnja prema njima, postaju
nešto što je neovisno od čovječijeg nefsa i njegovih poriva.
Imam Sedžad as u Munādžāt muhibīn od Boga išće sljedeće:
Okreni Tvoju ljubav prema meni i ljubav onoga koga Ti voliš...
A pošto je Uzvišeni Bog Stvoritelj Kreacije i da voli sva svoja
stvorenja i robove, arif stiže na duhovni položaj gdje neposredno shvaća
da sve pojave svijeta predstavljaju predmet ljubavi i milosti svoga
Tvorca – kada i sam počinje da gaji ljubav prema svima njima. On otada
sa njima postupa ljubazno i s poštovanjem. I sve što je doseg njegova
irfana veći i nivo njegove spoznaje viši – očitovanje Božanskih Imena
na nj će biti intenzivnije te će i njegova ljutnja ili blagost biti božanskiji,
ahlak i govor suptilniji, strpljivost veća, srce milosnije, misao
250
Imam Homeini, Šarhe du'ā-je sahar, str. 110.
251
Mefatihul dženān, du'ā-je sahar.
144
produbljenija, prijateljovanje plemenitije, postupci blaži, a blagost
prožetija ljubavlju.
Da, vilājet znači prijateljstvo, a jedan aspekt ovog prijateljstva je s
Imamima, a drugi je ljubav s svijetom kreacije. A zapravo je
zalljubljenik spram svijeta kreacije i njegovim bićima zaljubljenik
njihova Tvorca.
Poljubio je pseće noge, ludo stvorenje, rekoše, šta mu bi,

on reče: ovaj pas povremeno bi navratio u sokak Lejlin.
A ovo je posljedica ljubavi. Ako se zna da su od atoma do Sunca sve
znaci i znamenja Božije uzvišenosti, onda je za arifa čovjek, koji
označava najuzvišeniji znak Božije veličine, stoga on nije spreman
prema čovjeku nastupati ljutito, neučtivo, sa uniženjem njegove časti, sa
srdžbom, na ponižavajući i nedostojan način. Nije spreman sa čovjekom
se svađati i prepirati, ispoljavati prema njemu neprijateljstvo i zlobu niti
nastupati prema njemu iz inata i pozicije odbrane svojih nefsanskih
poriva.
A jedan od aspekata irfanskog ahlaka seid Qazija bijaše i njegovo
odmjereno postupanje sa ssvojim protivnicima i neprijateljima.
Tuga ljubavi dođe i sve druge tuge odnese.
Ljepota Qazijeve ljubavi upravo je u njenoj potvrdivosti. A to znači,

on s lahkoćom nije druge negirao i spram svih je imamo pozitivnu
susretljivost – sve to u vrijeme kada su mnogi vjerski velikani i fakihi
tog vremena gajili prema njemu netrpeljivost. Iz istog razloga oni njemu
i njegovim učenicima dokidaju stipendiju i lijepe mu etiketu dervišluka,
a on u isto vrijeme prema njima nastupa zaštitnički. Naprimjer, u isto
vrijeme dok aga Mirza Abdulgafar ne odgovara na Qazijev selam, Qazi
svojim učenicima savjetuje: “Idite i klanjajte iza Mirze Abdulgafara, jer
on klanja dobro.”
Ovo nije jedna obična ppriča, već je to pokazatelj vrhunca
plemenitosti i veličine jednog čovjeka. To zapravo ukazuje na čovjeka
koji je dosegnuo visoke postaje i položaje duhovnosti, koji je doživio
145
tolika onostrana osvjedočenja, tevhidska ozračja (tedželijāt) i otkrovenja
da je kao tako lakonski i džentlmenski nasupao prema svojim
protivnicima. On na njihove zloće uopće ne odgovara, niti se upušta sa
njima u raspravu i polemiku, već s vrhunskom smirenošću, staloženošću
i edebu, bez ikakva pokušaja da u njihovoj pozadini izrekne nešto o
njima ili da pobije njihove objede – on jednostavno njihova imena
spominje s atributima veličine, a svoje učenike šalje kod njih i
zapovijeda im da slušaju njihova naređenja, kao što je kroz primjere
odveć kazano.
Da, za ovakva postupanja treba imati veličinu. Imamo li u vidu sebe,
ili čak neke druge osobe koje su se donekle otisnule na put duhovnosti i
dosegle neke duhovne položaje, ustanovljavamo da oni koji su kod sebe
deponovali nešto malo – bilo to na duhovnom ili materijalnom planu –
vidimo kako oni ne mogu trpjeti nepodopštine i maltretiranja običnih
uličara i pijačara, a kako bi tek trpjeli optužbe za kufr i krivovjerje
iznesene od strane vjerskih velikana i prvaka svog vremena. I odista,
takvo šta mogu podnijeti samo posjednici naročitih zbiljskih vrlina i
kerameta.
A sada pogledajte Qazijevu veličinu i plemenitost u sljedećoj
anegdoti:
Seid Qazi je poštivao ajtollaha seida Abulhasana Isfahanija da bi čak
poslušnost njmu smatrao obavezom. Govorio bi: “Znanje i zastava
Islama sada su u njegovim rukama i svi imaju dužnost da ga pomognu
kako god znaju i mogu. Uvijek bi njegovo ime spominjao sa ukrasnim i
veličajućim atributima. Ipak se klonio sastajanja sa njim, a razlog za to
je čuvanje od svoga nefsa – da ne daj Bože ne uradi nešto što bi
proizišlo iz obožavanja svojih strasti. To zato što su vođstvo i merdž'ijet
bili u Isfahanijevim rukama te se bojao da prema njemu (Isfahaniju)
nastupi snishodljivo, što bi imalo nefsanski kolorit.
Profesor Fateminijā u tom smislu veli:
Ajatollah Hā'iri prolazio je odnekuda, a jedan siromašni seid je
pljunuo u njega. On se tada okreće i veli: “Idite i vidite šta ovaj seid
hoće!”
Jedan iz reda evlija mi je kazao:
146
Tako mi Allaha, ovo je prava plemenitost i keramet. Keramet je ono
– ne kada neko leti po vodi a da noge ne stapa – kada neko pljune u
bradu profesora (svih) fakiha a on bude toliko duhovno jak da lakonski
rekne: “ Idite kod nj i vidite šta muči ovog seida!”
A Qazi , Božiji čovjek, posjeduje ovakav keramet i plemenitost. I
upravo je to razlog da su posljednje riječi u njegovoj vasijetnami:
Allahu, Allahu - Ti Koji ničije srce nisi mučio.252
Da, on je čistog obraza kao pun mjesec te su se sve tuge u njemu
pretočile u ljubav pa su svi drugi za njega samo ogledala na kojima se
zrcali i manifestuje lik njegova Dragog i Voljenog. Eto zašto u njemu
više ne ostaje mjesta za srdžbu i ljutnju spram drugih. Čovjek ponekada
stiže do spoznaje da nema hrabrosti zgaziti suhi, opali list drveta.
Ljubav općeg mira i obustava svih sukoba i svađa

Odista si ti bio “opći mir” – Allah je najveći - Allahu ekber! Bože
moj – o Prijatelju!
Ono što smo do sada kazali nije pisanje Qazijeve biografije i njenih
inserata po pitanju njegova sučeljavanja sa svojim protivnicima. Ne!,
ako dobro promisliš, povjerovaćeš u to da ono što je obznanjeno o
njemu sve je to puka posljedica njegove plemenitosti (kerāmeta),
njegove veličine i njegova irfana. I ono što je Qazija učinilo Qazijem
jeste upravo ovo kazano. I za lijep konac ovog kazivanja vrijedi iznijeti
prijećanje Qazijevog vrlog unuka. A kada ovo čovjek čuje ne može da
ne ostane zapanjen spram veličine, duhovnosti, svestranosti i
plemenitosti najpotpunijeg među arifima. I odista, kako li su lijepo
kazali:
Od početka Islama do sada nije se pojavio ovako kompletan arif (kao
Qazi).253
Da, pitanje kerameta (izvođenje natprirodnih čina) nije nešto po sebi
važno, ovo tim prije što su neki arifi kazali da se neke kerametske moći
mogu zaprimiti od šejtana, a ne od uzvišenog Allaha. I to na takav način
da ako Uzvišeni Allah ne želi vidjeti nekog roba, onda mu prepusti neku
moć u liku kerameta te se taj čovjek pozavi sa tim zadobijenim
252
Vasijetnama seid Qazija.
253
Naguftehaje arifan, str. 219.
147
kerametom. To je kao kada vam malo dijete išće neku knjigu, a vi mu
date bombonu da se ono zabavi dok ne zaboravi na knjigu. E tako je sa
onim čovjekom kome je dat keramet pa se on time zabavi i ne razmišlja
o višim duhovnim postajama i ne shvaća da je keramet ustvari samo put
prema Uzvišenom Bogu.
Jedan od Qazijevih sinova prenosi:
Jedanput sam se uputio sa Qazijem u pravcu svetog Harema Imam
Alija as. Qazi je inače uobičavao da ne uđe u Harem dok ne prouči
zijaret. Tog dana smo ušli u Harem i izašli iz njega bez da je on proučio
zijaret. Ja sam priupitao: “Šta se zbilo da si danas izašao iz svetog
Harema bez da si proučio zijeret?” Merhum Qazi mi je odgovorio:
“Ugledao sam čovjeka u Haremu za koga znam da u srcu prema meni
gaji zlobu i mržnju. Bojao sam se (ako nastavim svoju uobičajenu
maršutu) da će me taj čovjek ugledati i da će mu se ponovo aktivirati u
srcu zloba i mržnja te da bi mu zbog toga djela mogla propasti.” Ovo je
zbiljski keramet, a ne ono da čovjek vidi meleke. Zbiljski keramet je to
kada čovjek pored Boga sebe ne primjećuje.
148
9. VILAJET (PRIJATELJSTVO)
Oni koji su poznavali seid Qazija i koji su više puta sjedili sa njim,
predstavljali bi ga kao otjelovljeni tevhid, fenomen vremena ili kao
talase mora spoznaje. A i on sam, kada se zapodjene priča o njemu, o
sebei kaže:
Sve što imam , to je od posjeta (zijareta) prvaku šehida (Imam
Husejnu) i iz Kur'ana.254
Da, Qazi je samodokinut (fāni) u velajatu, u Emirul mu'minīnu
(Imam Aliju), u Imam Husejnu i u Posjedniku vremena (Imami zemān,
ImamMehdi). Njegovi halovi tokom zijareta sami po sebi su
svjedočanstvo ove tvrdnje i upravo ga je taj vilajet255 doveo do Tevhida.
Upravo je on onaj koji je posredstvom Imam Husejna as uklonio
zakrivke sa svijeta tajnovitog (gajba) i svijeta Melekuta – preko čega je
dosegao Tevhid i vrhove duhovnosti.
Velajet je staza i ulazna vrata za položaj Tevhida te ispravan put ka
Allahu. Irfan je duša Jedinosti (ehadijeta) i bez imamskog vilajeta i
Božanskih halifa – nemoguće je stići haka Emirul mu'minīna i haka
njegovih vrlih potomaka – a bez kojih je opet nemoguća i Božija
blagodarnost.256
Onaj ko želi Allaha mora početi sa Vama (Ehli bejtom) i onaj ko želi
do Jedinosti Božije prije toga mora prethono početi sa Vama.257
Istina (hak) je sa Alijam as i okolo njega kruži i od njega je, stoga je
nemoguće ne biti s Alijem a dospjeti do zbilje i hakikata.
Zaštitništvo i bezgrešnost (velājat i berā'at)

On je došao u Nedžef i kada mu je pogled pao na na Harem Prvaka
arifa (Imam Alija as) i Vrh jednobožaca (Qutbul muvehedīn), njegova
odluka o povratku se preinačuje u odluku u ostanku u svetom Nedžefu. I
sada svakog popodneva, u vrijeme najveće žege, dok se drugi odmaraju
u svježim podrumima, njega se može vidjeti kako hita prema haremu.
254
Darja-je Irfan, str. 98.
255
Vilājet (per. velajat) označava jedan od najvećih duhovnih stupnjeva koji posjeduju ma'smi (14 bezgrešnjih). Preko
njihova vilajeta Bog spušta Svoju milost i ravna svijetom. Njihov vilajet predstavlja svojevrsni duh svijeta. (op. prev.).
256
Rh mudžerred, str. 347.
257
Mefatihul dženān, Zijārete džāme kebire.
149
On upravo bira to dnevno vrijeme da mu niko ne smeta te da smireno
može obaviti svoj zijaret.258
U vrijeme svetkovine Gadir Huma, on ne sjeda. U kući priprema
slavlje i lično uslužuje goste. Tom prilikom on isčitava Qadirhumsku
hutbu, a i recituje i memorisane hafizove stihove na perzijskom, kao i
druge stihove koji veličaju Alijev lik i djelo.
U vrijeme kada se suoči s teškoćom po pitanju neke stvari, kada
‘pokuca’ na sva vrata i ne nađe odgovor, on za Alija as sriče kasidu,
kojom prilikom mu se otvore vrata i on dođe do razrješenja dotičnog
problema. Tako on korak po korak s vilajetom stiže do Tevhida.
Za Imame as on stihove sriče, a i za Imama Mehdija svake godine:
U vrijeme mevluda Dokaza - Ibn Hasana,

čovjeka snalazi i spopada briga i tuga.
Svoju djecu savjetuje da spomenute stihove i sami izgovaraju e da bi

im velajat poput krvi prostrujao mesom i kožom i da bi s tim i odrasli.
Njegov stav u pogledu velajata i berā'ata (zaštitništva i bezgrešnosti)
jasan je. Velajat bez berā'ata za nj nije imao smisla. čak i onda kada mu
sin seid Muhammed Hasan želi ići na stiduje u Egipat, on mu veli:
Zašto bi ti išao u Egipat. Egipćani imaju velajat ali nemaju berā'at
(bezgrešnost).259
Ko je od vas najvoljeniji, on dosita voli Allaha i onaj ko je od vas
najomraženiji, ta on odveć mrzi Allaha.260
Skrivena ljubav
Husejn je oličenje ljubavi i zaštitništva, robovanja i služenja Bogu.
On koji označava posljednju zakrivku i perdu, svoju volju dokida (fāni)
u volji svog Voljenog i koji pokazuje najuzvišeniji edeb robovanja, u
zadnjim trenucima svoga života, kada mu čelo pada u prašinu i usne mu
pjevuše sljedeću melodiju:
258
259
Po prenošenju od seid Muhamed Hasan Qazija.
260
Mefatihul dženān, Zijārete džāme kebire.
150
Allahu moj, zadovoljan sam sa Tvojim zadovoljstvom, predan sam
tvojoj sudbini. Nema obožavanog mimo Tebe.
Onaj koji postavi oštru oštricu pod glavu,
postavi oštricu pod glavu odanu robovanju.
Taj niski neprijatelj koji mu snagu oduze,

to učini a svoje ponizi neprijateljske ruke.
Onaj koji imadaše konce duša na dlanu,

iznese na dlanu dušu na smrtnom mejdanu.261
Naravno sve to zbog sljedećeg:
Zaljubljenici ne postupaju po vlastitim prosudbama,

Ono što im Ti zapovijediš, to je njima moto djelovanja.
A Qazi je prema Imam Husejnu as gajio potpunu ljubav i od nje učio

školu tevhida. Pogledaj samo koje li je dragulje u predvorju Božijem
ulovio, kada kaže:
Nemoguće je čovjeku da stigne na položaj Tevhida, a da to ne ide
preko Prvaka šehida (Husejna as).262
On prag Husejnove velikosti drži izvorom toka svih Božanskih
blagodati (fujdāt) i zbog ovoga on na pragu ovom doživljava
samodokidanje svoje volje u punom opsegu. I onda kada ode u zijeret on
je potpuno utopljen u svom promatranju. Oni koji su ga vidjeli, vele:
Seid Qazi bi noćima uoči petka sve do zore stajao u Haremu Prvak
šehida i ništa ne bi izustio, nti zijaret niti bilo šta drugo...samo bi
promatrao.263
Harem Imama Husejna Božiji je Harem i prirodno je da čovjek koji
ide tamo da se utopi u harem, da na sebe zaboravi, e da bi još mogao
učiti zijaret.
261
Divane Nejr Tabrizi.
262
263
Isto.
151
I odista, ta zar ašika imam Husejna, osim samoutapanja i uranjanja
ruku i nogu u ovo more bez obala, ostaje neki drugi put. On je iz ruke
svog Zaštitnika popio šerbe, posredstvom koga su mu pali zastori i
ukazao mu se Sveti u svetom Haremu. Govorio bi:
Ibn Fārid izrecitovao je jednu melenholičnu kasidu svome učitelju. I
ja sam, također, načinio jednu vrhunsku melenholičnu kasidu za Imam
Husejna, koja mi je riješila sve moje probleme i otvorila mi vrata
skrivenosti.264
Ovako su se otvorila vrata seid Qaziju posredstvom Abā Abdillaha
(Husejna) i pronijela dječaku ove porodice slavu do kraja života. Šta je i
koliko on, za sve te godine, zahvatio od Imam Husejna i Abul Fazla da
bi stigao do neosvojivih vrhova irfana, nama nije poznato. Samo vele:
Sevab odlaska i dolaska između Haremi šerifa Aba abdillah i Abul
Fazla veći je od sevaba trčanja između Safe i Merve.265
U vrijeme kada se sprema na zijaret njegovo stanje se posve
promijeni, to toliko ako nešto spriječi da ode, on ne nalazi više mira.
Zato mu porodica veli da kada mu dođe vrijeme zijareta on ‘poludi’ te
mu upravo zato oni ne dozvoljavaju da on ostane u Nedžefu u toku tih
dana. Oni mu nađu nešto novca za hranu i upute ga za uzvišenu
Kerbelu. On u Harem ulazi pješke i iz Harema izlazi pješke.266
I inače malo ga je ko vidio na jahalici na putu prema Kerbeli, a niko i
ne istražuje kako ovaj seid odlazi i dolazi u i iz Kerbele. Da, kada
čovjeka pozove onako visoka Gospoda (Imam Husejn i Abul Fazl – op.
prev.), zašto bi se on uopće i brinuo za prevaljivanje ovih puteva? A za
čovjeka koji poznaje nebeske puteve kakva potreba ostaje da se brine za
zemaljske puteve? On ide u pravcu svoga zaštinika (mevla). Ljubav
postaje njegov pokretač i njegova krila i on tako prispijeva na cilj do
svetog Harema.
A tamo u Prijateljevom Haremu od mnoštva njegove ljubaznosti on
se osjeća poput suhog drveta.267
On shvaća veličinu i položaj Imama, na osnovu čega neposredno
osjeća šta znači Eminullah (Imam u ozračju Božije sigurnosti),
264
Prema prenošenju od ajatollaha Nedžabeta.
265
Isto.
266
Isto.
267
Isto.
152
Halifullah (Božiji namjesnik), Sārellah (Božiji plamen) – usljed te
velikosti i ogromnosti njegova duša je zarobljena u njegovim prsima – a
posebno biva smetena kada uoči ogromnost položaja Imama Husejna as.
Ako je ljubav ovo i ako je ona iz bola,

primjer ljubavi je Husejnova Kerbela.
Pod ovom pustarom osim njega kutka nema,

vrabac ne dolijeće do Feniksova Qaf - uzvišenja.
Osim Husejna niko se ovdje ne spomenu,

igdje ako ima ljubavi, onda je ona baš tu.268
U kući, gdje se održavaju sedmične žalopojke (rze), Qazi se trudi da

običan svijet imadne tu pristupa, jer njegov je sljedeći stav: “Ja moram
za Aba Abdillaha nešto činiti, pa bio mi učen ili običan sviojet.”
On narodu ispred reda i poravnava obuću. Neki mu to i zamijeraju
govoreći: Ovaj alima nije za tog poniznog posla, on se ne bi trebao
baviti time – no on se ne osvrće na ovakve prigovore.269
Da, onaj svijet koji je s ljubavlju veseo,

treba znati riba je vodena a ptica vatrena.
Ne zaslužuje onaj leptir spokoj i mir,

kome u vatri ljubav sirova ne sagori.
Pred kraj svoga života, on kad vidi vodu nesvjesno roni suze, i odista
je to čudna dogodovština o Qaziju i vatri. Prenosi se od ajatollaha
Kašmirija sljedeće:
Sam seid Qazi u potpunosti bijaše otkrovenje. Na koncu svoga života
on postaje izuzetno nježan i suptilan, sa viđenjem obične vode, sjetivši
se Imam Husejna as, on bi se rasplakao.270
268
Divane Nejr Tabrizi.
269
Po prenošenju od seid Muhamed Hasan Qazija.
270
153
Bilo je dovoljno da neko ode na minber te da prvu rečenicu počne sa
salellahu alejke ja Abi Abdillah (mir neka je tebi o Imam Husejne!) i da
pokrene tok Qazijevih suza. I sve bi to išlo tako do kraja ceremonije
tako da bi izgledalo kao da on sluša žalopojku (rze) a ne govor.
Toliko je brižan za turbom Imam Husejna, da kada bi mu u noći
njegova turba za slavljenje (Boga) pala na pod, i kada je ne bi više
mogao očima naći, u strahu da je ne daj Bože nesvjesno u noći ne bi
nagazio, do ujutru od strepnje ne bi mogao zaspati. To je tako kad ga je
Imam Husejn u još u mladosti uzeo, i on će mu do kraja svog života biti
zahvalan na ovoj blagodarnosti.271
Ja sam ašik bez znaka stava mog,

dokle će stići ove moje emocije
Vraćam nīz svoje ogrlice ljubavi,

i nosi me cilju kamo će me donijeti.
Nije samo Qazi taj koji je simbol leptira, koji se nađe na krovu
Priajtelja, već svi vjerovjesnici preko ovog praga pređoše i tamo visoku
učtivost i skrušenost pokazaše. Da, svaki velikan u najmanjem svoju
ljubav duguje Husejnovom polupogledu.
Salici (duhovni putnici) zahvaljujući njegovom ljubavnom
privlačnom pogledu pokreću svoje noge. Preko ovog plemića arifi
prevaljuju nebeska obzorja i svijetu ne prodaju kuvajtsku prašinu niti
njegov napitak mijenjaju za Džennet.
U svakom slučaju ko god imadne i trunku ljubavi u svom srcu, to je
naslijedio i zadobio preko Imam Husejna as i njemu za to duguje
zahvalnost.
Husejn usmjeri ka ljubavi duše,

ova glava ljubav za uzora uze.
I mi također imamo svog Husejna i ostasmo na njegovu putu. Ali

unatoč tome što imamo Husejna mi ostadosmo na putu i ne stigosmo do
271
Po prenošenju od ajatolllaha Nedžabeta.
154
nebesa. Iako je Husejn naš smo mi smo još uvijek smeteni. O Husejne,
uzmi nas za ruke, potakni i učini potrebitom vatru požrtvovanosti u
našim srcima.
Svetost veličine
Vele da je Šerijat put pristupa irfanskim i tevhidskim zbiljama,
tarikat je njegova duša (bātin), a Imam Rida as bijaše prvi čovjek koji je
tarikat imenovao bātinom Šerijata. U svom pismu, koje šalje jednom od
svojih učenika, Qazi ovako piše:
Kada biste ostali malo na svetoj zemlji kao osumnjičeni, možete
očekivati da stignete do izljeva velike Božije milosti (fejd). Svi
pripadnici tarikata, ili većina njih, svoj metod pobožnosti preuzimaju od
Imam Reze as. Njihovo tumačenje je to da je u Hašemitskoj vlasti - u
kojoj je teqija smanjena i u kojoj su šiije slobodno prodisali – Imam
Rida Tarikat promiče suštinom (batin) Šerijata. On javno upućuje
muslimane kazujući im da je smisao vjere upravo to a da je Šerijat zāhir
(vanjština) vjere. I to je bio naročiti put Emirul mu'minīna i njegove
plemenite djece – a taj i taj za ovo nisu znali, jer nisu bili među bliskima
(bili su nemahremi)...272
Vele da je Imam Rida as ispunjavao tri želje onome ko ga prvi puta
posjeti. Upravo zato je seid Qazi ovu tačku jako naglašavao onima koji
su se upravo spremali otići u zijaret u Mašhad. Njegov sin istodobno
dok ovo prenosi, kazuje:
Ja sam ga (Qazija) jedanput pitao: “Da li si ti (oče) kada si prvi
puta obavio zijaret Imam Ridi as, osjetio neku posebnu blagodat, ili
ne?” Rahmetli otac me je, zauzevši poseban položa, skupljenim prstima
kucnuo po nosu, a potom je, nakon stanovite šutnje i razmišljanja,tu
stvar objasnio u punoznačnom irfanskom smislu: “Kada sam se otisnuo
u osmi zijaret Imamu Ridi as, već sam teško sam bolovao od podagre
(giht), i to tako da mi je koračanje bilo izuzetno teško te sam se jedino
kretao uz pomoć štapa. Ova bolest me je već dvije godine
onemugćavala u normalnom hodu, to je išlo dotle da sam gotovo pao na
postelju. Pri dolasku u u ovaj sveti grad (Mašhed) zakoračio sam u sveti
Harem kako bih obavio čišćenje i zamjenu zavoja na nozi. Za vrijeme
272
Usvetul arifan, str. 129-130.
155
stavljnja novog zavoja na ranu primijetio sam nešto crno poput ugljena
– a to je upravo bilo ono što mi je zadavalo bol u nogama, i njegovo
odstranjivanje bijaše razlogom mog oporavka. Netom iza toga sam
protresao noge i vidim da u njima više nema nikakva bola i da su posve
zdrave te da nemam potrebu da više hodim sa štapom. Puno sam se
ovome obradovao i na to sam gledao kao na još jedan od kerameta
Imam Ride.273
Slatka revnost
Imam Mehdi as je osovina aktuelnog svijeta i qutb (stub) svih arifa.
Na nj se odnosi arifsko šaputanje na njihovu duhovnom proputovanju:
Središte srca moga sve do dana Kijameta,

nikada neće ostati prazno od žara za tobom.
Seid Hašim Hadad bi kazao:

Stojeći ili sjedeći, u promjeni stanja ili položaja on bi puno ponavljao
riječi: “Ja Sahibe zeman – o Posjedniče vremena (tj. o Mehdi! – op.
prev.).”274
On bi u svakom trenutku svoju ljubavnu revnost, bez kako i zašto,
prema svom Prijatelju i Skrbniku (Mevla), kako u srcu tako i na jeziku –
spominjući ime njegovo – a sve sa čežnjom i željom da ga vidi. Koliko
li mu je samo noćiju ‘oteto’ a sve u žudnji za ozbiljenjem onog: Bože
moj pokaži mi pravo znanje i uputu (alahume erinī tal'ate rešīdet).
Koliko li je samo jecao zarad onog:
Noć je, u žudnji za viđenjem Tvoga ‘zolufa’- tu nema sna!?
Godinama se trudio i borio ne bi li stigao do svog Voljenog i ne bi li

osjetio prefinjenost prisustva u predvorju Najomiljenijeg, kada se stigne
do tog magičnog položaja počastvovanosti i sjedinjenja (vasl). Najzad,
Njegov Voljeni (Mevla, Mehdi) nema prisustnosti i odsustnosti, kad je
on ionako uvijek tu u njegovu prisustvu. Kada bi učenici upitali Qazija,
273
274
Ruhe mudžerred, str. 513.
156
jesi li imao kad prijem kod Vali asr-a (Posjednika vremena, Mehdija)?
On odgovara:
Slijepo li je oko koje ujutru čim se probudi ne ugleda prvo Vali asr-a
– Imama vremena, neka Allah ubrza njegov dolazak.275
A šta mi znamo o sveukupnoj njegovoj bliskosti i intimi sa Vali asr-
om! Qazi je onaj kada ga učenici pitaju za počastvovanost (tešeruf)
pristupa (Mehdiju), on ih podučava zikrovima koje trebaju učiti i sam
im obnanjuje vrijeme njegova viđenja. Da, kako će onaj ko nije vidio ni
okušao more nešto kazati o Miljeniku i kako će dati upustvo za pristup
moru.
Seid Muhammed Hasan Qazi prenosi sljedeću anegdotu:
Jedanput sam se kretao iza njega, najednom stade čovjek ispred
njega i reče mu: “Odakle znamo da je tvoj govor istinit, ja to želim
provjeriti lično kod hazreti Imama vremena as?” A seid Qazi mu reče:
“Dobro, dođi sa mnom da čuješ!” U momentu ja vidjeh da nema ni
traga od grada i da se nalazimo u nekoj pustari. U daljini ugledah
uzvisinu kojoj ljudi prilaze i od koje odlaze. Kada smo se tamo približili
ovaj šejh se pokaja i reče: “Ne, ja ne želim dalje, vratite me odavde!A
Qazi mu reče: “Pa sam si tražio da ideš i da se uvjeriš!” On reče:
“Više ne!” I mi se vratismo i najednom se ponovo nađosmo u onom
sokaku u našem gradu.
On također prenosi dogodovštinu sa Muhammedom Taqi Amulijom:
Jednom sam došao u Qazijev sobičak, očekujući njegov dolazak. Kad
je došao upitao me je za razlog mog dolaska. Rekoh mu: “Želim jednu
(Vašu) istiharu.” A on mi uzvrati: “Student nekoliko godina uči u
Nedžefu i ne može sebi klanjati istiharu!”Ja mu na to rekoh: “Ali ja
tražim jednu posebnu dozvolu od Imama vremena!?” A Qazi mi reče:
“ne traži posebnu dozvolu, onu opću dozvolu koju je dao svima daće i
tebi, a to ti je dovoljno.”
Potom me je seid Qazi podučio određenim zikrovima i programima.
Ja sam u cilju provedbe istih otišao u mesdžid Suhle i tamo sam se
probudio noću kako bi ih učio. Nakon što sam ih učio tokom prve noći,
najednom osjetih da mi neko spusti ruku na rame, govoreći: “Dođi mi
na prijem (tešeruf) !” Kad čuh ove riječi obuze me strah i drhtavica te
275
157
namah počeh s dovama i poniznim moljenjima da me poštedi toga. Ja
iskazah svoju nevoljnost za susretom, on to prihvati i ode. Sutradan kad
sam došao u Nedžef odmah sam se uputio kod Qazija, a on mi, prije
nego sam išta izustio, reče: “Kad još nisi spreman zašto onoliko
insistiraš!”
Da, Qazi je upoznat sa putem ulaska kod Imam Mehdija (Mevle). Ali
to ne znači da je on lagodno stigao do ovog položaja. Ne, iza toga stoje
godine pečenja u vatri izolovanosti i odvojenosti, kao i godine čiščenja,
brušenja i glancanja duše. Upravo zato on zna da nije svačije da se uputi
ka onom ‘orlu’ koji sjedi visoko gore. Iz ovoga se zaključuje da kada
jedan od velikana od seid Qazija traži posredovanje za dozvolu za
prijem, on mu ukazuje na njegovu osorost u ophođenju prema vlastitoj
porodici, koreći ga, kaže mu:
Sa takvom osorošću i gruboošću želiš do visokog (duhovnog)
položaja!?
Da, tajni kod njegova postizanja visokog položaja leži upravo u
ovome. Velajat se ne okončava samo na ljubavi (muhabet). Štaviše, u
stvarnom velajatu čovjek zaprima kolorit ahlaka, odličja i ponašanja od
svoga Voljenog (Ma'šq), i svoje stope stavlja upravo u stope onih koji
su uspjeli na ovom putu. On nikada neće zastraniti s puta njihova
zadovljstva niti se udaljiti od njihovih stopa.
Qazi je godinam utirao upravo uvu stazu. On se opijao miomirisom
svoga Mevle, i od sebe je odstranio sebe. Više puta mu je osmjeh
njegovog Mevle podario smirenost i spokoj. Višekratno bi u Haremu
svog miljenika sa njim šaaputao i općio, te bi mu on kazivao tajne i
tajne, e da bi mogao upoznati onaj okean bez obala i u svoja prsa naseliti
Tevhid , i pri tome ostati postojan.
On je toliko blizak sa njim (Mehdijem) da je pronašao put ka intimi
sa njim, kako to sam kazuje:
Ja tačno znam one riječi koje hazreti Mehdi izgovorio, dok je bio
Prisutan i kada su mu se ashabi razišli.276
Da, Hazreti Mehdi je izgovorio svojim ashabima neke riječi, nakon
kojih su se oni razišli po Zemlji, sa moću da prelaze cijelu Zemlju, i
niko osim Mehdija as ne nalazi posjednika apsolutnog velajata.
276
Mehre Tābān, tr. 331.
158
Imam Sadik as je kazao:
Ja to znam, a Qazi je lišen te tajne
I dalje veli:
Hazreti Mehdi živi prirodnim životom (‘išeten tabī'i). Pitaju, kako to?
Kaže im: “Mene to više ne pitajte!” I veli im: “Iz ajeta ‘kaf’,‘ha’, ‘ajn’,
‘sad’ proizlazi vrijeme pojave Mehdija as, kao i....”277
I kakve li se kriju sve tajne u njemu, koje ne leže u srcu, i nad kojima
su usne zatvorene – premada nemamo nikava habera iz tog svijeta srca
(delistan) – ipak za nas to nije bez ikakava znaka. Odista, ne treba se s
upinjanjem praviti ljubiteljem aška i govoriti govorom duhovnog
pijanstva. On je naprosto leptir koji neprestano kruži oko svog Mevle, a
svoju životnu energiju pozajmljuje iz ljubavi prema njemu.
Ali, gdje je on sa svojom trajnom prisutnošću u blizini svog
Miljenika, a gdje smo mi sa svojim nemarom i zaboravnošću, kojima On
ne naumpada više od jedanput u hefti.
Qazi se višekratno, u svom čežnjivom gledanju i zaljubljeničkoj
pažnji prema Mehdiju as, utapao u svemu tome, pri čemu je zaboravljao
i Dunja i Ahiret, dočim smo mi svu svoju pažnju usmjerili na Dunja i
prikupljanje i umnožavanje njegovih blagodati. Zato, gdje smo mi a gdje
je Qazi? Ili, hajdemo ovako, gdje smo mi a gdje je naš usamljeni Imam?
O nesreće (hasret) moje, šta sam propustio, a bio sam tik uz Allaha!
(Kur'an)
Odista, koliko li si bio blizu sa našim Miljenikom... i dokle si
dogurao? Mi ne znamo (o Qazi) kako te je Domaćin kuće (Mehdi as)
primao? Također ne znamo koliko ti je puta stvaio svoju ruku na tvoja
prsa, da si mogao zračiti onako moćnim ma'arifetom i spoznajom
tamo!? Mi ne znamo koliko si puta ostao opijen miomirisom svog
Mevle i koliko puta si ostao bez svijesti!? Isto tako ne znamo kada si se
onog dana našao u posebnom halu i kada si ponavljao: Bože moj pokaži
mi pravo znanje i uputu (alahume erinī tal'ate rešīdet)! – šta si tada
vidio i šta si čuo!? Mi ne znamo koliko si puta uhvatio preodređenje iz
prisustva svog miljenika!? Mi ne znamo u kojem za druge zabranjenom
prostoru si podigao svoj šator!? Ne znamo u svojim šaputanjima sa
svojim Miljenikom šta si zborio i kakve odgovore si polučio!? Ne
277
Po prenošenju seid Muhammed hasan Qazija.
159
znamo šta si, u vrijeme svoje usamljenosti i intime, kakve si tajne i
kodove naučio!? Isto tako ne znamo kako si uz njegove skute trpio
najteže i najžešće udarce – život si gubio i ponovo bi oživljavao!? Ništa
od nabrojanog mi ne znamo, ali nesreće li naše da ne bijasmo makar
jedan tren kao ti, jer bi nas to iznutra podgrijalo, no mi ćemo u našoj
nesreći do zanjeg trena našeg života hoditi.
O žalosti za njegovom revnosti i nadanju,

o žalosti nad vječnom žalosti njegovom...
O žalosti (hasret) nad onim srcem koje u trenucima blaženog

prisustva Mevle nema ni habera, onim srcem koje je prazno od ljubavi i
aška. Teško li se onom srcu koje je toliko nesretno da nije pohitalo u
pustinje i planine u potragu za viđenjem svog Jusufa i nije našlo svoga
Mevlu. Jadno li je ono srce koje postane nečiji zatočenik mimo tebe, i
koje vrijem rasipa bez sječanja na tebe. Teško li se tebi od onog trnja
izdaje koje ti srce rani. O najblaže, najponiznije i najnevinastije srce
svijeta! O najbolji otvaraču najzamršenijih uzlova svijeta! Teško li se
nama koji lijekove za svoje boli tražimo od drugih!
I zaista, svaki sabur je lijep osim sabura nad tvojom (Mehdijevom)
udaljenošću. Svaka briga i strah ružni su osim brige i straha zbog
odvojenosti od tebe. Svaka gorčina i tegoba sem gorčine i tegobe usljed
udaljenosti od tebe na koncu je teret i muka.
I plaču oni koji plaču... I viču oni koji viču, i vrište oni koji vrište...
Nije li mi teško da si ti u usamljenosti u tegobi!?
160
10. QAZIJEVA SMRT
Vatra cvijeta
Za oči koje su životni vijek provele u plakanju – sjećajući se svoga
Jara; za srce koje je godinama tugaljivo kucalo sječajući se Voljenog; za
lice čije je čelo godinama prbdjelo na sedždi i koju je zaljevalo
graškama znoja; za grudi koja su dugih godina bila utopljena u palmenu
ljubavi i za organe i ekstremitete koji su godinama spram Boga bili
učtivi i bezgrešni – kakav li užitak njegovo napuštanje (Ovog svijeta)
polučuje!?
Kada god se srce očisti, zemlja za njim uzdiše u želji da ono napusti
Ovaj svijet.278
I ono više nema snage da ostane. I zaista, kako li je zemlja tijesan
kafez za disanje duha bez granica i kako li je tegobno biti zatočen u
ovom zemaljskom tijelu.
Ova bolest nije puka žeđ koja ga prži, već je vrelina ljubavi ona koja
je mu je otela snagu iz ruku. Koliko god da pije vodu žeđ se ne utažuje,
ta zar onaj ko popije odgovarajuću mjeru ljubavnog napitka može
umiriti svoju žeđ. Onome kome se ubro čaša ponovo ne napuni, sve će
više sa žudnjom i žeđi pogledati prema nebesima i moliti još jedno piće
– kao što je kazano:
Žeđ moja svjedodžba je čežnje za Tobom,

želim utažiti žeđ pićem čežnje za Tobom.
Postade nestrpljiv za pićem iz ruke Poslužitelja, i sada mu je upravo

ova nestrpljivost odnijela život na vjetru samodokinuća (fena'a) i on je
shvatio da je cijeli njegov bitak u nebitku.
Sada u zadnjim godinama njegova života žeđ i nestrpljivost njegovo
tijelo i dušu spržiše i on zato neprestano traži vodu, govoreći:
U prisima mi gori , to mi neda mira.
Te neprestano u sebi ponavlja:
278
Bahrul ma'arif, sv. 1, str. 350.
161
Reče: Moj Napajač moj vode mi nali,
ali znam da će me on ponovo napojiti.
Ljekar njegov mu govori: “Seide, ja sam tvoj liječnik, velim ti da u

ovom mjesecu ramazanu redovno ispijaš po 2-3 čaše vode.” A on koji
zna da ta voda neće utažiti njegovu žeđ, do zadnjeg dana uzima tu vodu
i veli.
Mani to, dokle ću biti žedan kao riba vode.
Priča o vječnom Voljenom sa čašom ljubavi toliko ga je napojila, da
ga je učinila istobojnim (sa tim ljubavnim napitkom). A sada je vrijeme
da on taj krčag razbije, da obalu usamljenosti pređe i da se spoji s
morem. On nema više sabura da čeka u odvojenosti – on želi da putuje i
da nađe lijek za sve svoje boli. Da, čas Susreta (Mīqāt) je tu.
39 Divane Šemsi str 275
A onaj koji je život svoj proveo u traženju zadovljstva Prijatelja svog

i koji je kušao hranu robovanja te koji je godine proveo u iščekivanju,
čežnji i žudnji za susretom – trenutak njegova sjedinjenja je stigao.
Samo što je ovoga puta Uzvišeni Bog taj koji čezne za njim i vuče ga
gore ka Sebi. On probija zasor mračnog dunjalučkog života e da bi svoje
putešstvije nastavio u svijetu Lijepih Božijih Imena ('Ālim esmā'e
husnā). A budući da je Bog bezgraničan , onda je i putovanje Njegovih
ljubitelja bezgranično.
I kada mu se spustio melek smrti on (melek) mu izražava
dobrodošlicu: “Blago li se tebi, blago li se tebi, kad je upravo Uzvišeni
Bog zaljubljen u tebe. Znaj, o prijatelju Božiji, da vrata kroz koja tvoja
djela odoše gore i mihrab i mjesta na kojima si klanjao plaču zbog
odvojenosti od tebe.” A on (Qazi) odgovara: “ja sam zadovoljan s
ukazanim blagoslovom i plemeitošću Uzvišenog Boga.” I tako se duša
njegova s lahkoćom (kao kad se dlaka čupa iz tijesta) odvaja od tijela.
Meleci stoje oko njegove postelje i svaki u jednoj ruci drži krčag pića sa
Kevsera a u drugoj džennetski napitak i napajaju njegovu dušu e da bi
mu olakšali njeno uzimanje i da bi mu ibili svaku gorčinu rastanka.
Daju mu veliki muštuluk , govoreći: “Očistio si se, kao ti tako i tvoje
162
mjesto, a sada kroči ka Predvorju tvoga Gospodara, Dragog i
Plemenitog, onome svom Voljenom i Bliskom. Potom njegov duh (rh)
poletje iz ruku meleka i za manje od jednog treptaja oka nađe se kod
svoga Boga. Nikakva zakrivka više ne ostade između njega i Uzvišenog
Boga – Koji ispolji svoju ljubav prema njemu.279
Trenuci izdisaja predstavlju najteže meomnte za zemlju i najdivnije

momente za arifa. On rukom pokazuje na svoje tijelo i kazuje: “Ovo
odlazi!”
Nebeski zov: Erdž'i- vrati se svome Gospodaru! – srce mu izvija, i on
radosno uzvikuje: Lebejk'- Odazivam Ti se!
Hafiz, usamljenik bez Prijatelja, ubica aška postao si,

kroči Prijatelju po našem tlu, krv smrti halalićemo ti.
Ne znamo ko ti je je bio svjetlo pored postelje i ko te je bodrio blagim

i nježnim pogledima te ti smiješak nije silazio s usana.
A sada te ostavljam Bogu na amanet..: Bože čuvaj čovjeka Božijeg!
‫اضيَةً َّم ْر ِضيَّةً فَ ْاد ُخلِي يِف ِعبَ ِادي َو ْاد ُخلِي َجنَّيِت‬
ِ‫كر‬ِ ِ ِِ ِ
َ ِّ‫س الْ ُمطْ َمئنَّةُ ْارجعي إىَل َرب‬ َّ ‫يَا أَيَُّت َها‬
ُ ‫الن ْف‬
A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On
tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj! (El-
Fedžr, 27-30)
Na dan smrti moje kada me pokopavali budete,

nosite me u Mekide, s krčazima pića krenite.
Seid Abdulhusein Qazi, Qazijev unuk, noć Qazijeva preseljena sa

Ovoga svijeta ovako opisuje:
On je neko vrijeme bio bolestan, i jedne noći je mom ocu, koji je tada
imao 20 godina, kazao: “Noćas ne spavaj, budi budan!” Otac mi nije
mogao naslututi o čemu je riječ. Otac mi je pričao da ga je u neko doba
iza pola noći Qazi zovnuo, da se potom okrenuo prema kibli i rekao mu:
279
Risāle liqā'ellah, str. 43.
163
“Ja sam u stanju umiranja!” A potom mu je preporučio da mu ne budi
ženu i ostalu djecu te da ostane do sabaha nad njim učeči Kur'an. Otac
mi je rekao da mu je izuzetno bilo teško prihvatiti činjenicu da otac
umire a da ne obavijesti ostale članove porodice. Kazao je: “No ipak
sam to prihvatio s potpunom smirennošću, nikome ništa nisam rekao i
kod njega sam odsjedio do ujutru.” Qazi mi je u stanju umiranja
govorio: “Počinjem osjećati olakšanje (rahatluk), i to olakšanje mi
dolazi od nogu i širi se ka glavi.” Potom je kazao: “Samo me srce boli.”
Da bi najzad kazao: “Pokri mi lice!” Ja sam to učinio i on je preselio.
Bez ikakve buke i panike ja sam sa njim, učeči Kur'an, odsjedio do
sabaha. U vrijeme sabahskog ezana, kada se porodica okupila i kada su
upitali šta je bilo, a ja mi kazao da je otac preselio začuo se plač i dreka
iz Qazijeve kuće. Tek tada sam osjetio koliki je njegov uticaj i značaj
bio u porodici i šta smo sada izgubili, tada sam postao krajnje utučen
zbog očeva odlaska.”
Tako se njegov ovosjetski život okončao u mjeseca rebī'ul ewwela
1366 q./1945. – čime je knjiga njegova života, ispunjog ljubavlju i
usamljenošću, mirno zatvorena.
Otišao je čovjek koji za svoga života bio usamljenik i koji nikada nije
upoznat u njegovoj pravoj veličini. Toliko je bio izolovan i usamljen da
su ga (zvanični) velikani vjere tog vremena držali nevjernikom (tekfirili
su ga) i nisu odgovarali na njegov selam. A on bijaše čovjek bez
presedana tog doba tako da su posjednici produhovljenih srca
nepresatano mogli uzimati pouku iz njegova života, njegove
usamljenosti i ponošanja.
On je otišao ali je nama ostavio pouku kako spojiti iskrenost sa
robovanjem. On je otišao ali nam je je ostala pouka od nj kako se
osloboditi od svi svojih egoizama i predrasuda. On nam je istumačio šta
je stvarni irfanski ahlak i šta je zbiljska plemenitost. No, on je budućim
putnicima duhovne staze ostavio poučnu praksu kako se, u naporu da se
stigne do vrhonaravnog životnog cilja, ne treba brzo ohladiti i povuči se.
On nas je podučio kako nema ništa uzvišenije od arifskog mir sa
svijetom i to da se s iskrnošću u tržaženju može stići do krajnje želje.
Sljedeći njegov kratak govor to sukusira:
164
Božiji privrženik se prepoznaje po ljubavi sa uzdržavanjem.
On koji je cijeli život proveo u ljubavi i posvećenosti svome Mevli
Imam Huesjnu as ne može se smatrati usamljenikom. Jer, ako njegov
Miljenik (Husejn) sam od sebe, iz svoje plemenitosti, pošalje nekoga ko
će mu obaviti gusul i obući ćefine. Čovjek po imenu Jahja nikada nije
poznavao Qazija, ali od Imama Husejna as, putem neposrednog
otkrovenja ili sna, dobija nalog da sve pripremne oko gasulenja i pokopa
seid Qazija on lično obavi.280
Upravo tako, Imam Husejn nikada nije zaboravljao svoje ljubitelje i
privrženike, a zna se da je Qazi u ljubavi prema Husejnu bio potpuno
predan.
Kako li on sada mirno počiva u zemlji, a začudno je kako li je zemlja
kako je moglapohraniti ovakvog božijeg čovjeka i kakvo tajnovito blago
sada posjeduje u svojoj nutrini. Blago li se toj zemlji – počivalištu
Božijih ljudi!
Prenosi se sljedeće od ajatollaha Kašmirija:
Nakon smrti seida Qazija poželio sam da saznam koliki je njegov
(onosvjetski) položaj. U snu vidim kako iz njegova kabura sve do neba
šiklja svjetlost – tada shvatih da on ima vrlo visok položaj kod Boga.281
Rahmetli alame seid Abdulaziz Tabatabai Jazdi prenosi da je od svog
učitelja ajatolaha 'uzma Hji-ja čuo kako kaže:
U vrijeme smrti Učitelja ahlaka , seida Mirze Aklija Qazija dogodio
se padanje zvijezda, a sve to zarad visine Qazijeva duhovnog položaja.
Seid Abdulaziz Tabatabai Jazdi još prenosi:
Mi smo rmu rekli: “Takvo šta je nemoguće da zbog smrti neke osobe
zvijezde padaju!” No, moj profesor Hji je istakao: “Vi to i dalje
negirajte, ali ja ne mogu poreći ono što sam vlastitim očima vidio i u što
sam stoprocentno siguran.”282
Cijeli njegov plemeniti život stao je u 83 godine, 2 mjeseca i 21 dan,
a pokopan je u svetom Nedžefu u mezaristanu Vādi selām.
O njemu je, također, ajatollah Behdžet kazao:
280
Po prenošenju od seid Muhammeda Hasan Qazija.
281
282
Isto.
165
Noć prije preseljenja seid Qazija, jedna osoba je sanjala kako ljudi
nose tabut na kome piše: “Tevefi velijullah - Umro je Božiji evlija!”.
Sutradan su vidjeli da je seid Qazi umro.283
O odlasku duše iz tijela čuju se svakojaki govori,

a ja sam se lično osvjedočio kako mi duša odlazi.
Neka je selam i mir Božijim ljudina u bašći Božijoj. Selam neka je

ljudini Qaziju - onoj pohranjenoj riznici!
283
Rh ve rejhān, str. 34.
166
11. ZA POČETAK I ZA KRAJ
Ono što smo do sada kazali nije obznana lijepih priča i halova, koje
smo mi nekako dočuli od naših prethodnika. Ne, ovim smo htjeli da sa
jednim pogledom na put ovih zemaljskih nebeslija potaknemo naša
obamrla srca i da kažemo:
Svijet nije tako mali pa si se u nj tako zatvorio i zatočio. Mimo njega
ima užitaka i slasti takvih da sve dok ih ne kušaš nećeš upoznati stvarnu
hranu života. Svod nebeski nije tako nizak e da bi ti pod teretom svojih
problema ostao sitnim. Neviđene stvari postoje koje treba vidjeti pa da ti
očaj ne procvjeta u srcu, jer odveć vidiš koliko stiske imaš u prsima i
koliko ti je srcu teško. Možda je i njega strast spopadala, možda je i on
osjećao srčanu čežnju za Bogom. Možda se i on od ovih ponavljanja
propisa zamorio. Sve si ovo iskusio, ne želiš li i ti barem jedanput
iskusiti Božiji put? Ta zar sve ovo ne vrijedi makar jednog probanja?
Ne želiš li čuti zov svoga Stvoritelja kako te tako ljubazno zaziva:
O robe Moj, Godinama čistiš i izoštravaš svoj svjetopogled spram
drugih stvorenja, a da li si i čas pročistio svoj svetopogled spram
Mene?284
A tu je i preporuka onima koji su tek otpočeli svoju duhovnu
avanturu.
Seid Qazi je do posljednjih dana svog života ulagao napore na svom
duhovnom putu (sejri suluku). A sve zato što je taj put neograničen i što
nikada ne treba posustati jer su vidikovci, pejzaži i perspektive odviše
brojni.
Opis ovaj je bezgraničan koji su o ‘Zolufu’ Jara kazivali,

kazivanja su od hiljada njih, kao da su same bajke zborili.
I ne zaboravi da svaka osoba u duhu svog kapaciteta i okolnosti može

biti Qazi svoga vremena. A svi smo mi stvoreni zarad kušanja, za
prolazak, za stizanje i za prolazak kroz položaje raznih Qazija. Zato imaj
na umu da:
1. Biti Qazi nije bitno, ali hoditi qazijevski je već umjetnost...
284
Bahrul ma'arif, sv. 2, str. 346.
167
2. Otisnuti se na put nije važno, ali biti čovjek puta e to je već
umjetnost...
3. Biti ašikom nije bitno, ali ostati ašikom je umjetnost...
I ako do Sunca stigneš čak, prenesi mu selam onih krilatih bez krila i
pojasni mu njihovo stanje, koje je: Bijaše jedan sprženi, preinači se u
dušu, a glas mu se ne ču...
Dosta mi je Allah, gospodar svjetova!
168
DRUGI DIO
Uvod
Ono što je slijedi u ovom 2. Dijelu je viđenje seid Qazija jezikom
onih koji su dane i noći proveli sa njim, kao i upoznavanje sa njegovom
korespodencijom - poslanim i primljenim pismima od svoojih učenika,
savjeti koje on pružao učenicima i onima oko sebe, kao i njegovi
svjetonazori i pogledi na neke ličnosti i njihove tragove.
Kao da melekutski duh provejava kroz ove riječi i kao da još i sada
miluje duh svakog žednog čovjeka, u skladu s onim:
Nefehtu fīhi min rhī - udahnuo sam u nj od Savoga Duha (Ruha).
Ovakvo šta treba kušati.
169
1. POGLAVLJE
Tajna srčanih viđena kroz govor drugih

Imam Homeini ra je kazao:
Qazi je bio planina po pitanju veličine i položaja Tevhida. 285
Allame Tabatabai, jedan od Qazijevih učenika, ističe:
Sve što imamo, imamo od Qazija.
Allame Tabatabai, također, ističe:
Rahmetli Qazi je u tumačenju časnog Kur'ana imao dugu ruku i on
nas je podučio ovom metodu tumačenja ajet po ajet, a mi smo ga
dosljedno slijedili u njegovoj metodologiji. A on je odista u svom
tumačenju smisla predaja od neprikosnovenih Imama as imao široke
vidike i razuđen um, tako da smo mi upravo one ključne hadise, tkz.
‘fikul hadis’, naučili od njega.
A jedan od njegovih učenika ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri
kazuje:
On je bio Božiji i melekutski čovjek, on nije pripadao našim
zemaljskim podnebljima. Naše sve dunjalučke brige i nevolje bi se
raspršivale čim bismo došli kod seid Qazija...286
Njegovo oslanjanje na Boga (tevekul) bijaše snažno. Za takvo šta
trebalo je imati srce. On je bio odvojen od stvorenja, na neprestanoj
sedždi, a stigao je do samodokidanja (fena'a fi -llah) u Bogu.
Njegov (zbiljski) prijatelj bijaše samo Bog. Ako bi se međusobnoo
obilazio s nekim kao s Džemalom Gulpajkanijem i sličnim njemu, onda
nije bilo zbog duhovnog saputništva već zbog (prijašnjeg)
poznanstva.287
Alame Hasan Zade Amuli kazuje:
On je bio čudo jedne epohe.288
Također, jedan od Qazijevih učenika, ajatollah Kašani je kazao:
Qazi bijaše apsolutno Božanski (čovjek).
Qazija je trebalo vidjeti, sva ova priča ne može dočarati Qazija.
Jedan od Qazijevih učenika, ajatollah Marandi je istakao:
285
Ruhe mudžerred, str. 285
286
Ruhe mudžerred, str. 189
287
Isto, str. 31.
288
List iz sunčeve sveske, str. 32.
170
Qazi je bio otjelovljeni Tevhid i utopljenik (fāni) u Tevhid.
Seid Hašim Hadad je kazao:
Rahmetli Qazi bijaše takav alim da je u području fikha bio bez
premca. Sa stanovišta razumijevanja predaja i hadisa bijaše bez
presedana, kao i sa aspekta tefsira i kur'anskih znanosti. Kad su u
pitanju arapska književnost, jezik i rječitost i tu je bio bez premca, kao
što je to bio čak i po pitanju ispravnog učenja Kur'ana. A ako bi se
slučajno pojavio na posmrtnom tevhidu onda malo karija Kur'ana bilo
koji su se odvažavali da u njegovu prisustvu uče Kur'an – to zato što bi
im ukazivao na tedžvidske greške i pogrešan način učenja Kur'ana.289
Ajatollah Husejni Hamadani kazuje:
Nakon posmrtnog tevhida (medžlis terhīm), Hadži Husejn Qomi
jedanput je upitao agu Hji-ja: “Kako je Qazi stajao sa duhovnim
položajima?” Aga Hji mu odgovori: “Aki bi sve ono što smo mi vidjeli
kod rahmetli seid Qazija Tabatabaija imalo ozbiljenje kod Uzvišenog
Boga, on bi bio nebesa a vi Zemlja, a ako to ne bi imalo zbiljnost kod
Boga, bilo bi obrnuto.290
A ajatollah Nedžabet pak veli:
Jedan od Qazijevih protivnika je kazao: “Ja sam puno prpoutovao i
puno sam se sastajao sa velikanima islama te sam bio u prilici da se
upoznam sa halovima mnogih od njih, ali usitu nikoga od njih nisam
sreo da je ovako privržen adabima Šerijata.
Rahmetli Qazi je u stilistici arapskog jezika također bio bez premca.
Vele: “Četrdeset hiljada riječi znao je napamet. arapske stihove tako je
sricao da Arapi nisu znali da je u pitanju ne-Arap sricatelj.” Jednog dana
u toku pregovora, rahmetli ajatollah Abdullah Mumqani je kazao: “Ja
sam tako dobro upućen u arpasku stilistiku i pjesništvo da ukoliko bi
neki nearap nešto skladao, ja odmah znam da nije u pitanju Arap – to
sve čak i ako to skladatelj to izvede na vrlo viskom stilskom nivou. Sejd
Qazi je tako citirao jednu arapski kasidu, čiji skladatelj je bio Arap, a
onda je unutar te qaside umetnuo nekoliko svojih stihova, te mi onda
289
Isto, st. 501.
290
171
rekao: ‘Koje od ovih stihova je skladao nearap?, ja mu nisam znao
reći.”291
291
Po prenošenju od ajatollah Nedžabeta.
172
2. POGLAVLJE
Savjeti
Munje prosvjtljenja
Puno je detaljnih savjeta koje je seid Qazi dijelio svojim učenicima i
svima onima oko sebe, a mi ćemo ih u manjem obimu prenijeti. I zaista
su njegove riječi poput munje koja nam srce prosvijetli i put nam
osvijetli.
Namaz
Alama Tabatabai i ajatollah Behdžet od nj prenosi sljedeće:
Ako neko bude klanjao svoje farz namaze u prvom vremenu i ne
postigne neki od visokih duhovnih stupnjeva, neka me prokune.292
Rahmetli seid hašim Razavi Hindi kazuje:
Jedanput su jednog doveli kod Qazija e da bi ga Qazi uzeo za ruku i
posavjetovao. Qazi im veli: “Ovom gospodinu recite da namaz obavlja u
prvom namaskom vaktu. Nakon toga je postalo jasno da je dotični
čovjek imao neke umišljaje (vesvese) u ibadetima te da je svoje namaze
ostavljao do isteka namazkog vremena.
Ajatollah Lahidžani Ansari prenio je sljedeće od rahmetli Qazija:
Ne klanjate uvijek u jednoj džamiji, idite i u druge džamije, pa gdje
god osjetite da ste pronašli hāl tu klanjajte , a gdje god vidite da ne
nalazite dobar duhovni hal promijenite svoje mjesto klanjanja te
promijenite džamiju.293
Kur'an
Ajatollah Nedžabet kazuje:
Seid Qazi je svom istaknutom učeniku ajatollahu Muhammedu
Burudžerdiju rekao: “Nikada se ne odvajaj od Kur'ana!” i on je ostao
privržen ovoj Qazijevoj preporuci do kraja života. Kada god bi završio
nužne i svakodnevne poslove, družio se s Kur'anom.
Seid Muhammed Hasan Qazi je govorio:
292
293
Usvetu arifan, str. 32
173
Nekoliko njegovih preporuka bile bi: (1) Uči Kur'an gledajući u nj.
Sljedeća preporuka tiče se historijata Islama: (2) “Prouči historijat
islama naročito onaj ciklus od rođenja Poslanika sava do 255. g. q. ili
265. g. q., a osobito knjigu ‘Nāsihul tevārih’ (iako je rasuta i
nekompletna, a neko ju je isponova napisao), u svakom slučaju riječ je o
dobroj knjizi.” Nakon rada po navedenom, kazao bi: (3) “Klanjaj noćne
nafile!”
Seid Qazi je u pismu alami Tabatabaiji napisao:
Recept se svodi na časni Kur'an. U njemu je izbaavljenje iz svake
nevolje, lijek za svaku bolest i on gasi svaku žeđ po pitanju znanja,
djela, i stanja (hala). Ono uživanje (dakle Kur'an, op. prev.) najiskrenijih
(muhlesīn) imajte pred sobom i sa ovim Vodićem kročite na Pravi put.
A jedan od vrlo časnih poslova vezanih za nj je i učenje Kur'ana (kirā'et)
na lijep način i s edebom, osobito u dubini noći.
Noćni namaz
Alama Tabatabai je ispričao:
Od kada sam zarad učenja došao u sveti Nedžef, iz razloga porodične
bliskosti i rođačkih veza povremeno bih odlazio kod seid Qazija, sve to
dok mu jednom nisam u medresi ustao kad je on (Qazi) tuda naišao.
Kada je stigao do mene stavio je ruku na moje rame i rekao mi: “Hoćeš
li Dunja' - klanjaj noćne nafile, hoćeš li Ahiret - klanjaj noćne
nafile!”294
Seid Hašim Hadad kazuje:
Rahmetli Qazi je to praktiovao a i nama je preporučivao: “Kada
ustanete kasno noću na noćni namaz pojedite nešto malo. Može to biti
čaj, jogurt, nekoliko grožđica ili nešto drugo slično tome. Bitno je da
vaše tijelo iziđe iz stanja ljenosti te da postanete raspoloženi za ibadet.”
Uklanjanje nevolja
Alame Lahidžani Ansari ga je jedanput upitao: “kad se nađemo u
ćorsokaku i stisci, dunjalučkog ili ahiretskog tipa, šta da činimo , koji
zikr da devamimo da bi se oslobodili neevolja?” On mu u odgovoru
reče.
294
Mehre taban, str. 26.
174
Nakon 5 puta proučenog salavata i Ajetul qursije, u svom srcu, bez
da koristiš jezik, višekratno ponavljaj: “Alahume dž'aleni fi dir'aqke el-
hasīnet eleti tedž'al fihā men tešāu - Bože moj, stavi me u Svoje
blagoslovljeno okrilje u koje stavljaš koga god Ti hoćeš!”- i sve tako
dok ne dođe olakšica.295
Savjeti
Ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri ističe:
Seid Qazi isticao je da je odlazak u džamiju Suhla petkom ujutru
bolje nego odlazak u uoči petka. On je naročito držao velikim šesti
zijaret kaburu Emiriul mu'minīna (Imam Alija) i podsticao je na
činjenje zikra ‘junusije’ najmanje 400 puta u džamiji i ‘četiri tesbiha’
nakon namaza. Isticao je i pažnju spram molbi. Osim toga seid Qazi bi
preporučivao učenje 100 puta sure Qadr noći uoči petka i petkom iza
ikindije. A on bi lično između dvije zore išao na mezarje Vādi selam i to
je zapovijedao svojim učenicima. Jer upravo je u predajama
preporučeno: “Idite na mezarja između dvije zore!”
Kunut dova u namazu

Qazi bi, također, svojim učenicima zapovijedao da ovu kunut dovu
uče na namazima.
Bože moj, podari mi ljubav prema Tebi i ljubav prema onome šta Ti
voliš i ljubav prema onome ko Tebe voli. Podari mi djelo koje me vodi
ka voljenju Tebe i učini ljubav prema Tebi meni najdražom stvari.
Hadis ‘Unvane basri’

Ajatollah seid Muhamed Husejn Husejni Teherani u knjizi Ruhe
mudžerrred kazuje:
Hazreti seid Qazi je svojim učenicima – zarad savladavanja poročne
duše (nefsul imāre), kao i svih drugih svoji materijalnih, prirodnih,
strastvenih i srdžbenih želja kao i zbog samokontrole i nepretjerivanja u
užicima – zapovijedio svim svojim učenicima i muridima sejri suluka da
svi moraju zapisati hadis ‘unvāne basri’ i da po njemu trebaju
postupati. K tome još, morali su ga sa sobom stalno nositi u džepu i
295
175
heftično jednom i li dva puta morali suu ga isponova čitati s
razumijevnjam.296
Kumejlova dova i Zijaret Džāme
Seid Muhammed Hasan Qazi veli:
On je naročito preporučivao učenje dove Kumejl i Zijaret Džāme, a
preporučivao je da je učenje Zijareta Džāme najbolje činiti petkom.
296
Hadis ‘Unvane basri’ je prenesen od imama Sadiqa, a. s., u knjizi
Biharu'l envar u cjelosti pa je kao takav i preveden da bi bio od koristi
zaljubljenicima i ašicima puta Božijega.
“Našao sam sljedeći zapis u rukopisu našega šejha Behauddina
Amulija, r. a.:
Rekao je Šemsuddin Muhamed bin-Meki: Prenosim rukopis šejha
Ahmeda Ferahanija, r. a., a on od 'Unvana Basrija, starca u devedeset i
četvrtoj godini života.
Reče 'Unvan: Godinama sam odlazio Malik ibn Enesu. Kada je
Džafer Sadiq a.s. došao u Medinu otišao sam Njemu jer želio sam
stjecati znanje od njega kao što sam to činio pred Malikom.
Rekao mi je jednoga dana (Imam Sadiq): Ja sam čovjek pod
prismotrom (nisam slobodan, špijuni me prate) a pored toga imam
redovne danonoćne virdove, pa ne ometaj me u tome, idi Maliku kao što
si i prije išao i od njega stječi znanje.
Ovo me rastužilo. Izišao sam od njega i pomislih: Da je ikakva dobra
vidio u meni ne bi mi uskratio dolazak radi stjecanja znanja od njega.
Otišao sam u Poslanikovu, s. a. v., džamiju i poselamio ga
(Poslanika). Sutradan sam se vratio do Revde i klanjao u njoj dva rekjata
namaza. Rekoh: Tebe molim o Allah, o Allah! Učini srce Džaferovo
naklonjeno meni. Daruj mi od njegova znanja ono što će me uputiti na
Tvoj pravi put.
Vratio sam se tužan kući. Nisam odlazio do Malika jer mi je srce bilo
ispunjeno ljubavlju prema Džaferu. Nisam izlazio iz kuće osim da
obavim obavezni namaz u džematu dok mi nije nestalo strpljenja. Kada
me pritislo u grudima obuo sam obuću, obukao ogrtač i uputio se
Džaferu. Ovo je bilo nakon što sam klanjao ikindiju.
176
Prisutno srce
Hudžetuleslam dr. Murteza Tehrani veli:
Kada bi mu neko izrazio svoju molbu i želju, seid Qazi bi mu rekao:
“Izvadi iz džepa olovku i papir i piši:
Uzdu moći, o brate, u ruku svoju uzmi!,

ovaj život dragocjeni u kajanje ne pretoči.
Kada sam stigao do kućnih vrata zamolio sam za ulazak kod njega. Iz
kuće je izaša njegov sluga i rekao: Šta si trebao!?
Rekoh: Da poselamim svoga časnog.
Sluga reče: On je sada u mesdžidu. Sjeo sam nasuprot ulaznih vrata.
Ne potraja dugo kad sluga izađe iz kuće i reče: Uđi s Božijim
blagoslovom. Uđoh i poselamih ga. On mi uzvrati selam i reče: Sjedi!
Bog ti oprostio!
Sjeo sam a on je razmišljajući držao spuštenu glavu. Potom je podiže
i reče: Imaš li nadimak?
Rekoh: Ebu Abdullah.
Reče: Neka ti ga Allah utvrdi i dā ti uspjeha, o Ebu Abdullah! U čemu
je problem?
Pomislih: Da osim ove dove moja posjeta ne bude imala druge koristi
i to je zaista mnogo.
Zatim podiže glavu i reče: O čemu se radi?
Rekoh: Molio sam od Allaha da ti nakloni srce prema meni i da mi
udjeli od tvoga znanja. Nadam se da mi je Allah Uzvišeni odgovorio u
vezi mojeg iskanja vezanog za vas.
Reče: O Ebu Abdullah! Znanje nije poučavanjem. Zaista ono je
svjetlo koje se nalazi u srcu onoga koga Allah Uzvišeni želi da uputi. I
ako želiš znanje prvo u sebi traži istinu robovanja (hakikatul ‘ubudijjeti).
Traži znanje njegovom primjenom. I od Allaha traži da ti podari
razumjevanje i on će ti ga dati.
Rekoh: O moj Plemeniti!
Reče: Reci, o oče roba Božijega!? (Ebu Abdullah)
Rekoh: O Ebu Abdullah! Šta je hakikat robovanja!?
177
Znači, svukuda sa svima i za svagda
drži budno oko spram predvorja Jara.
Preporuka za kajanjem (istigfar)

Rahmetli Qazi svima je preporučivao da uče sljedeći zikr:
Estagfirullahu-lezi lā ilāhe ilā huve minel džemī'i zulmī džrī ve isrāfī
'ala nefsī ve etbu ilejhi – Išćem oprost od Onoga osim Koga nema
Reče: Tri stvari. Da rob ne vidi svojim ono što mu je Bog na

raspolaganje kao imetak dao, jer zaista robovi ne posjeduju imetak. Već
sav taj imetak vide Božijim imetkom. Troše ga ondje gdje im je Allah
naredio. Rob za sebe ništa ne planira. Sva njegova zauzetost je u onome
čime ga je Allah obavezao i zabranio.
Sukladno tome kada rob, ono što mu je Uzvišeni Allah dao ne vidi
svojim imetkom, trošenje njegovo tamo gdje ga je Allah time obavezao
za njega biva lahkim, i kada Božiji rob prepusti planiranje svojih
poslova Upravitelju svom za njega nedaće ovosvjetske postaju lahkim, i
kada se bavi poslovima koje mu je Uzvišeni Allah naredio i zabranio ne
napušta ih da bi se pred drugima pokazivao i hvalio.
Kada Allah počasti roba ovim trima stvarima za njega ovaj svijet,
Iblis i stvorenja ne predstavljaju teškoću. Ne želi bogatstvo ovoga
svijeta niti ugled njegov. Ne traži ono što ljudima predstavlja čast,
prestiž. Svoje dane ne provodi uzalud i beskorisno.
Ovo je prvi stepen bogobojaznosti, jer rekao je Uzvišeni Allah:
Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da
nered čine, a bogobojazne čeka sretan kraj.
Rekoh: O Ebu Abdullah, posavjetuj me!
Reče: Savjetujem ti i oporučujem devet stvari, a to je moj savjet i
svim tragaocima puta Uzvišenog Allaha, a Njemu dovu činim da te
učini uspješnim u vršenju njegovom.
Tri su u vezi sa duhovnim vježbama, tri u vezi sa strpljivošću, a tri u
vezi sa znanjem. Dobro ih upamti, pridržavaj ih se i nemoj u njihovom
obavljanju biti nemaran.
Rekao je ‘Unvan: Potpuno sam se skoncentrisao da mi ne bi šta
promaklo.
178
drugog boga za sve moje nasilničke postupake, grijehove i prestupništva
i Njemu se kajem i vraćam.297
Ispunjenje želje
Rahmetli Qazi je preporučivao da se sljedeća dova uči 40 noćiju.
Smatrao je poželjnim, zarad ispunjenja salikove želje u predvorju
Božijem, da se svaku noć ova dova uči od jedan do stotinu puta:
Bože moj kako da Te zazivam (dovom) a ja sam ja (tj. ovako slabašan
– op. prev.), i kako da prekinem nadanje u Tebe, a Ti si Ti (tj. tako
Moćan – op. prev.)? Bože moj, ako Ti ne budem iskao Ti mi dadni, a ko
je taj (drugi mimo Tebe) od kojeg bi iskao pa da mi dadne? Bože moj,
ako Te ne budem zazivao Ti mi se odazovi, a ko je taj (drugi mimo
Tebe) kojeg bi zazivao pa da mi se odazove? Bože moj, ako Ti ne budem
Potom reče Imam: A što se tiče odgoja nefsa, nemoj jesti ono za šta
nemaš apetita, jer to prouzrokuje glupost i neznanje kod čovjeka, i
nemoj jesti dok ne ogladniš, a kada budeš htio jesti jedi halal hranu,
spomeni pri tome ime Božije i prisjeti se Poslanikova, s. a. v. a., hadisa:
Nije napunio čovjek posudu lošiju od stomaka, ako ogladni pa neka
trećinu napuni hranom, trećinu vodom a trećinu ostavi praznom da može
disati.
A što se tiče strpljivosti, onome ko ti kaže: Ako kažem jednu deset
ćeš ih čuti, reci mu: I ako ih deset kažem ni jednu čuti nećeš!
Onome koji te vrijeđa i psuje reci: Ako je istina to što kažeš, od Boga
tražim da mi oprosti, a ako je laž, molim Ga da ti oprosti.
Onome koji ti prijeti da će ružno govoriti o tebi reci da mu želiš dobro
i da ga poštuješ.
A što se tiče triju stvari u vezi sa znanjem: Od učenih pitaj ono što ne
znaš. I nemoj ih pitati radi dovođenja u nepriliku ili u cilju njihove
provjere. Nemoj činiti ništa na osnovu svoga mišljenja. U svim
poslovima gdje postoji mogućnost ustezanja i očuvanja od griješenja
slijedi put opreznosti. Izbjegavaj davati svoje mišljenje kao što bježiš od
lava. Ne čini svoj vrat mostom drugim ljudima.
Idi od mene o Ebu Abdullah! Zaista sam te na najbolji način posavjetovao. Nemoj da me ometaš u zikru i virdu. Ja sam
čovjek koji je prema svom nefsu škrt i obazriv. Neka je selam svima onima koji slijede uputu.”
297
Darjā-je irfan, str. 85, po prenošenju od seid Muhammed Hasan Qazija.
179
skrušen Ti mi se smiluj, a Ko je taj (drugi mimo Tebe) kojem bi bio
skrušen pa da mi se smiluje? Bože moj, kao što si razdvojio more i
spasio Musa'a as, molim Te blagoslovi Muhammeda i rod
Muhammedov i spasi me iz onoga u čemu sam i izbavi me izbavljenjem
(teferedž) hitnim i vansudbinskim iz onoga u čemu sam – sve to
blagodarnošću i milošću Tvojom – o Najmilostiviji od Milostivih.298
Nuđenje sebe Emirul mu'mininu

Ajatollah seid Abdulkerim Kašmiri ističe:
Jedanput sam u Indijskoj džamiji (Mesdžidul Hindi) sjedio sa
Qazijevim sinom seid Mehdi Qazijem. On mi reče: “Ti koji si vješt i
dobro upućen u neke (natprirodne) stvari, obavijesti me šta mi je moj
(rahmetli) otac zavjetovao da činim!?” Ja sam se odmah uputio na
ravni krov medrese, malo sam porazmislio i izgovorio jedan zikr, kada
mi se iluminira (ilhamom) na srce da mu seid Qazi daje slj. dvije
preporuke:
Svakog dana sebe ponudi Emirul mu'mininu i ako te snađe stiska i
neimaština ne idi ni na čija vrata i nikom se ne obraćaj zarad traženja
materijalne pomoći!
Dova: o Ti skriveni!
Seid Hašim Hadad bi za vrijeme spavanja učio ovu dovu: “Bože moj,
o Onaj Koga su sakrile zrake Njegova svjetla...a mnogo puta se
događalo da ju je učio kao kunut dovu namaza. A budući da se ista dova
mogla čuti i od drugih Qazijevih učenika, jasno je bilo da je njeno
porijeklo od rahmetli Qazija.
Ova dova je sa izvjesnom razlikom u izgovoru prisutna u rahmetli
seid Ibn Tavusovoj zbirci dova ‘Mehdžul da'avāt’ str. 108, koja je
posredstvom Muhammed ibn Hanefije prenešena od Poslanika
Muhammeda sava. Kazuje se da je ona ostvarivala velike i čudnovatne
učinke i efekte.299
Jačanje memorije:
298
Isto.
299
Rhe mudžerred, str. 510, po prenošenju od seid Muhammed Husejni Teheranija.
180
Rahmetli Qazi bi za jačanje memorije preporučivao učenje Ajetul
qursije i me'zetejn (dvije blagoslovljen sure Feleq i Nās).300
Uklanjanje neraspoloženja
Seid Qazi bi u vrijeme strepnje i duševnog neraspoloženja
prepručavao učenje slj. riječi:
Lā ilāhe ilellah vahdehu lā šerike lehu, lehul hamdu ve lehul mulku ve
huve 'ala kulli šej'in qadīr. E'zu billahi min hemezāte šejtan ve
e'zubike rabbi min en jahzarn. Inne-llahe huve semīul 'ālīm – nema
božanstva osim Allaha, jedinog koji nema ortaka, Njemu hvala i
njegova je sva vlast i On je nad svim Moćan. Utjećem se Allahu od
šejtanskih nabacivanja i Tebi se utječem, Gospodaru moj, od toga da se
oni kod mene nađu. Zaista je Allah svečujni i sveznani.301
Tuđi hak
Kada sam kod nj došao, on mi reče: “Svačiji hak (pravo, dug) koji
visi o tvom vratu moraš vratiti. Rekoh mu: “Jedan od učenika koji su
kod pohađali moje dersove, najbolje nije shvatao i ja sam ga kaznio.
Inače se sam imao dozvolu za njegov odgoj od njegova staratelja. Osim
toga, on više nije ovdje da od nj tražim oprosta. Qazi mi reče: “Nemaš
nikava izlaza, moraš ga pronaći.” Rekoh: “Nemam njegove adrese.”
Reče mi: “Moraš je pronaći!” Seid Qazi dalje reče: “Sve dok ne vratiš
nečiji hak i potraživanje koje imaš svom vratu, vrata duhovnosti, Božije
blizine i spoznaje biće ti zatvorena. To zato što je Uzvišeni Jedini svoje
zadovoljstvo pretpostavio zadovoljstvu drugih ljudi.302
Pomoć posredstvom duha (ruha) velikana

Seid Qazi je svima preporučivao: Ako u vašoj blizini postoji kabur od
nekog od potomaka imama ili kabur nekog vjerskog velikana –
obavezno ga posjećujte.303
300
Darjā-je irfan, str. 85,
301
Isto.
302
303
Po prenošenju seid Muhammed Hasan Qazija.
181
TREĆE POGLAVLJE
PISMA
Prolaz kroz neka pisma

Sva ova pisma odišu njegovom svetošću. Otvorimo li mu svoje srce,
uvidjećemo da i nama ima šta kazati.
Arapski stihovi (ne treba) str. 313
Qazijevo pismo jednom od svojih učenika:
Dragi moj brate! Uzvišeni Bog te je za poslušnost Sebi stvorio. Budui
svjestan činjenice da ulazimo u svete mjesece. Pa koliko je to veliko i
kako su nam svi njimeti dati od Uzvišenog. Za nas je nužno i potrebno
da se prije svega pokajemo i povratimo (dođemo tobe), sa traženim
uslovima i posebnim namazima te da se koliko god je to moguće
klonimo velikim i malih grijeha. Stoga je potrebno noć uoči petka ili u
subotu da klanjamo tevbu namaz, a potom od ponedjeljka, drugog dana,
sve to ponavljaj. A onda provodi malo samonadgledanje (muraqebe
sugra)304 i veliko samonadgledanje (muraqebe qubra)305. Nefs svoj stalno
obračunavaj i usmjeravaj ka onome što je dobro i korisno. Upravo ovo
je ono što će koristiti u podsjećanju onoga ko ima volju da bude
podsjećan ili da se Boga boji.
Najzad, pogledajte u svoja srca i liječite bolesti koje nastaju kao
posljedica grijeha, a svoje velike i brojne manjkavosti i mahane, zbog
svojih traženja oprosta (istigfara), ne smatrajte malobrojnim i malim.
Klonite se uvreda nečije časti (hetek hurmet), jer ako neko uvrijedi
nečiju čast – iako Uzvišeni nije napao na njegovu čast – on sam je
ustvari predmet uvrede. Gdje je nada za spas srca u kojem stanuju
sumnja i skepsa, a šta tek reći za onoga ko uzme put bogopokornih
(muteqin) i odličnika u vjeri – kakvu tek čistu izvorsku vodu ovi trebaju
da piju. Neka je Allah na pomoći toj duši i svima vama – a On je
najbolji Pomagač.
304
Muraqebe sugra – jeste samoobračun sa aspekta činjenja grijeha i grešaka, što uključuje čak i napuštanje lijepih
neobaveznih djela (mustehabat) kao i mekruha (nepoželjnih djela koja ne spadaju u grijehe).
305
Muraqebe kubra – ustrajnost u zikru i usredotočenosti ka Bogu, kao i ostavljanje gafleta i nemara koliko god je to moguće.
182
Preporučujem vam da svoje namaze obavljate u u njihovim najboljim
vremenima – a svi ti namazi, s nafailama, su 51 rekat. Ako to ne možete
onda klanjate 44 rekata, a ukoliko vam dnevne obaveze ni to ne
dopuštaju onda u najmanjem klanjajte namaze pokajnika (evābīn).
A kada je u pitanju noćni namaz, tu nema nikave alternative ni
izgovora za mu'mine. Čudno je za neke koji pretenduju da stignu do
savršenstva a da ne ustaju na noćni namaz. Nismo čuli da iko može stići
do tih visokih položaja osim posredstvom noćnih namaza.
Neka vam je blagoslov u noćnom milozvučnom i melanholičnom
učenju Kur'ana – u tome su slatki napitci mu'mina.
Neka vam je blagoslov u poduhvatu i u uobičajenim virdovima306 koji
su u dohvatu svakog od vas, kao i od 500 do 1000 obavezanih sedždi.
Lijepo je obaviti zijaret u sveti Mešhed - za onoga ko je u blizini
svakog dana – kao i odlazak u posvećene džamije koliko se u
mogućnosti, a također i u ostale džamije.to zato što je mu'min u džamiji
kao riba u vodi.
Nakon obavljanja obaveznih namaza u džamiji, ne treba se lišiti
‘Fatiminog as tesbiha’. Ustvari ovo se ubraja u Veliki zikr (zikr kebire) i
na svakom vjerskom okupljanju treba ga izvesti barem jedanput.
Jedna od izuzetno važnih stvari jeste dova za pojavu (feredž) hazreti
Hudžeta (Imam Mehdija as) - koja se uči kao kunut dova vitr namaza,
štaviše svakog dana u sastavu svih dova.
Svakog petka potrebno je proučiti sveukupne zijarete (zijarāt-e
džām'e) – pod čim se podrazumijevaju oni općepoznati zijarāt-e džām'e.
Svakog drugog dana treba posjetiti kaburove – ne obilazite kaburove
noću.
A šta je s nama koje je Dunja' obmanuo, uposlio i privukao, a blago li se ljudima koji su
nastanjeni u Nāstu (aktuelnom svijetu) a srca su im u Lahūtu (svijetu Božanske zbilje;
Božanskom ātu). Oni su manjina brojem a većina po pohvaljenosti – oprosti Bože,
estagfirullah!307
Rahmetli Qazi u jednom od svojih pisama ovako piše:
Bismillahi rahmani rahim
U ime Allaha svemilosnog, samilosnog, nagon zahvale Allahu dž. š. i
salavata i selama na Njegova Poslanika i njegovoj porodici.
306
Segmenti svetog teksta koje pojedinac za sebe uči
307
Safahāt min tarīhil e'a'lām fil Nedžefu ešref, str. 72-75.
183
Poštovani, svi ovi neredi, poput sumnji i nespokoja, proizlaze iz
nemara i gafleta. A najmanji gaflet je nemar spram Božijih zapovijedi, a
koji ima i druge stupnjeve do kojih inša'llah nećeš stići, a koji su svi
uzrokovani jednim zaboravom (gafletom): zaboravom smrti i
umišljanjem o (trajnom) opstanku na Ovom svijetu. Stoga, ako želiš da
se oslobodiš od svih strahova, strepnji i sumnji, onda stalno budi
zaokljupljen mislima o smrti i svojom pripremljenošću za susret s
Allahom Uzvišenim, jer u ovom je vrijedni dragulj i ključ sreće Dunja'a
i Ahireta. Zato porazmisli i pokušaj dokučiti šta te to okupira i odrvraća
od Njega – ako si pametan!
A zarad olakšavanja shvaćanja navedenog, on zapisuje još nekoliko
stvari, zapravo od njih traži pomoć.
Prvo, nakon upozorenja na potrebu ispravke slijeđenja (merdže') ili
ispravke vlastitog idžtihada, treba obratiti kopletnu pažnju na pet
farzova, kao i na ostale farzove u njihovim najboljim (prvim)
vremenima, kao što treba nastojati da skrušenost i poniznost svakog
dana budu sve veće. Nakon svakog namaza treba proučiti ‘Fatimin as
tesbih’, proučiti Ajetul kursiju,učiniti sedždu zahvalnicu. Suru Ja-sin
treba proučiti iza sabahskog namaza, a suru vāqi'a u toku noći, kao što
treba paziti na noćne nafile. Slavljenja Boga (mesbbehāt) treba učiti
svaku noć prije spavanja , kao i učenje privlačnih stvari (ma'uzāt) pri
traženju zagovora i na vitr namazu, potom je potrebno 70 puta donijeti
istigfar u tome i isto tako nakon ikindijskog namaza, pri čemu ovaj zikr
(sačinjen od sabahskih i akšamskih salavata) treba učiti u vrijeme
sabaha ili jacije deset puta:
Lā ilāhe ilellah vahdehu lā šerike lehu, lehul hamdu ve lehul mulku ve huve 'ala kulli
šej'in qadīr. E'zu billahi min hemezāte šejtan ve e'zubike rabbi min en jahzarn. Inne-
llahe huve semīul 'ālīm – nema božanstva osim Allaha, jedinog koji nema ortaka, Njemu
hvala i njegova je sva vlast i On je nad svim Moćan. Utjećem se Allahu od šejtanskih
nabacivanja i Tebi se utječem, Gospodaru moj, od toga da se oni kod mene nađu. Zaista
je Allah svečujni i sveznani.308
Izvjesno vrijeme ustraj u ovome, doći ćeš u stanje kada ćeš tražiti
izdržljivost – inša'lah te'ala.309
308
Darjā-je irfan, str. 85.
309
184
Bismillahi rahmani rahim
U ime Allaha svemilosnog, samilosnog, nagon zahvale Allahu dž. š. i
salavata i selama na Njegova Poslanika i njegovoj časnoj porodici.
Neka sam tvoja žrtva. U ovom krasnom pismu biće napisane stvari,
koje ako budu naučne i irfanske vrijednosti, neka se pripišu Vašoj
visosti, uprotivnom ne očekujte odgovor. Ovaj govor odraz je
melekutiskih atributa biti Njegove. No jasno je da su ove uzvišene stvari
izražene kroz aktuelne stupnjeve, ukazuju na njihova posjednika.
Stihovi fale str. 318
Puteva je prema Allahu dž. š. isto onoliko koliko je stvorenja i
njihovih duša.
Kazano je: Osobe koje zbog slabosti i nedostatnosti svoje imaginalne
moći, čije stanište je mozak, otkriju postiđenost prema imaginalnom
Allahu, imaju ili opravdanje ili stisku. Poželjno je da se čovjek – u
vrijeme oslobođenosti od obaveza tjelesnih aktivnosti poput namaza,
posta, hadža i pet drugih aktivnosti i sl. – svojevoljno okrene srčanim
svjetovima, poput napuštanja svoje volje koliko god je to moguće s
nastavkom koncentrisanosti, ostavljajući pri tome brigu i tugu, radost i
veselje i sl., e da tim sposobnostima , malo pomalo, ovladava dok mu to
ne postane trajna osobina (meleke) – ako Bog da.
I potrebno je ipak sada kad nemaš saputnika i prijatelja, da onu i ili
one knjige koje nisi imao u Nedžefu sada imadneš, knjigu koja je
okrunjena biserima zbilje, odista veliku knjigu.
O svjetlo Hakka, sabljo mu'mina,

o ti Učitelju svih učitlja svijeta.
Ve selamu alejkum ve rahmetullah310

Dragi moj, 7. Ševala....
Biserje, spoznaja i saznanja
..............
PRAZNINA FALI str. 319
Prvo, iako to vjerovatno znaš, ipak pouzdano znaj, da se ova stvar u
prisutnosti nagovještava išaretom... To zato što postoji vjerovatnoća da
310
185
dospije u ruke nekog nedostojnog, a cijela vaša stvar izložena je u
nekoliko arapskih stihova... što, u cjelini gledano, potrebuje odgovor.
PRAZNINA FALI (ARAPSKI - zikr beaduhum) str. 320.
Da, kada završiš posao, brzo se prihvati ove blistave riječi, bolje je da
se vratiš mješovitim zikrovima (ezkār murekkebe) - koji će biti pokazani
na parčetu papira Ali Hadea. Nakon nečega od toga...slijedi sticanje
sposobnosti...i napredak na drugi način, kako će to biti kazano.
Ne dozvoli sebi (suvišan) govor. Odmjerenost uzmi za svoj moto. Ne
moraš se čuvati od davanja virdova (naročitih vjerskih formulacija),
osim što ćeš mjesto davanja osmotriti i što ćeš to dati samo iskrenom
tragaocu. Za to ne trebaš dodatnu dozvolu. Ja sa Kur'anom ne činim
istihare. I cijeli ovaj put je utemeljen na posredništvu (tevesulu) časnih
Imama as i potpunoj usredotočenosti ka Prvotnom Izvoru. Jer kada
imamo nečega stotinu automatski imamo i devedeset. Nemamo ništa sa
(ovdašnjim) dervišima i njihovim tarikatom. Naš tarikat je u tarikatu
istinske i iskrene uleme i fakiha. Da, potreban je i razgovor kad već do
njega dođe, kao što i opća zapovijest o slijeđenju (murādže'āt) mnogih
biva jasna...kako se najdnom može dati zapovijed. Evo sada pišem:
Jedna remetilačka osoba, usto i ne-mahrem, dolazi da vidi kako sam?
Papir okrećem da ne vidi šta je na njemu, puno se izvinjava – više nema
šta reći, drugo lice ali hade je napisano. Ovo pismo je okončano sa dva
bejta na arapskom.
Stihovi na arapskom str.321
Qazijeva opurka (vasijetnama)

Seid Qazijeva vasijetnama jedna je iz plejade izuzetno korisnih i
poučnih vasijetnami, koju u skraćenom obliku ovdje predstvaljamo:
Hvala onome osim čijeg Lica ništa ne ostaje i ništa ne ustrajava osim
Njegove vlasti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika ,
koji je more, i čistim Imamima iz roda bliskog njegova koji su zora
njegova – neka je blagoslov na sve njih, oni čija loza je loza njegova i
čija pobožnost je njegova pobožnost.
Vasijet je jedna od zakonskih obaveza, i ovaj griješni rob, Ali ibn
Husejn Tabatabai, je već nekoliko puta napisao vasijetnamu , i to da
186
sada na ovaj dan - srijeda , 12. Sefer 1365. h., i ova vasijetnama ima dva
odjeljka: prvi odjeljak tiče se dunjalučkih pitanja i drugi odjeljak odnosi
se na ahiretske stvari. Prednost ću dati spomenu Dunjaluka, kao što je
Hakk - Uzvišeni i Blagodarni - dao prednost Ahiretu u stvaranju i
spomenu.
...nadalje iz ukupnog dugovanja , 50 tumana koje je po oporuci
sljedećih velikana hadži seid Kurejš Qazvini, od njega hadži imam
Quliju, a od nj je to stiglo do oca ovog poniznog roba – neka je Allah
zadovoljan sa svima njima. Ova količina novca treba doći u ruke nekoga
dostojnog toga, koji će troškove ceremonije deset dana Muharema
pokrivati iz zakonitih sredstava, nešto od toga će dati učaču žalopojki ,
ali iz ovih sredstava ne treba ništa trošiti na čajeve, kahve i sl. – ako Bog
Uzvišeni bude želio tako!
A ako predložim neku drugu osobu, to ću zabilježiti na margini ove
iste vasijatname. a ako, nakon ovoga, budem pravio promjene one će
doći u fusnoti.
Drugi odjeljak tiče se ahiretskih pitanja, a glavnina njih bavi se
Tevhidom. Jer, Uzvišeni veli:
‫ك لِ َمن يَ َشاء‬ ِ ِ ِ
َ ‫إِ َّن اللّهَ الَ َي ْغف ُر أَن يُ ْشَرَك بِِه َوَي ْغف ُر َما ُدو َن ذَل‬
Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće
manje grijehove od toga...(En-Nisā', 48)
I ova stvar se doista ne postiže lahko, i od svoje djece ne vidjeh
nijedno pripravno za poduku ove stvari, a kad su u pitanju moji prijatelji
još nije naimenovan ahiretski opunomoćenik (Vasi) e da bih vam
zapovijedio da ga slijedite. A sada otrpite svjedočnsvo ovog roba
Božijeg.
Arapski (ne treba)
Što se tiče mojih drugih oporuka i vasijeta, glavnina njih tiče se
namaza. Nemojte od namaza praviti trgovinu. Klanjate svoje namaze u
prvom njihovu vaktu, skrušeno i ponizno. Očuvate li svoj namaz,
sačuvali ste sve druge stvari. Ne propustite tesbih Velike Fatime as i
Ajetul kursiju iza namaza. Pored obaveznih djela (vādžibāta), postoje
dobrovljna djela (musehabāti) kao što su žalopojke i zijereti Prvaku
šehida, hazreti Husejnu as, kao i heftične ceremonije žalosti (rze), pa
187
makar i sa dvije ili tri osobe, nemojte to propuštati. U ovim stvarima
leže povodi olakšica drugih stvari. I ako od početka do kraja svoga
života budete za ovoga velikana (Imam Husejna as) upražnjavali
ceremonije žalosti, zijarete i sl., nikada mu se nećete moći odužiti.
Stoga, ako to ne bude moguće heftično, onda barem ne puštajte prvih
deset dana Muharema.
Nadalje, premda ovaj govor sabija hladno željezo, treba da vam
istaknem potrebu poslušnosti roditeljima, lijepom ahlaku, iskrenosti,
potreba usklađenosti vanjštine i nutrine, važnost napuštanja obmana i
prevara te prednjačenje u selamu i dobročinstvu, kako prema dobrom
čovjeku tako i nevaljalcu, osim u slučajevima u kojima je to Uzvišeni
zabranio. Potrebno je paziti na sve ovo što sam spomenuo, kao i na sve
slično tome. Allah, Allah, Allah koji ničije srce nije izvrgnuo patnji.
Dok srce ne postigne sposobnost,

imati slomljeno srce nije umjetnost.
Ispisano od strane poniznog Ali ibn Husein Tabatabaije (Qazija)
188
ČETVRTO POGLAVLJE
POGLEDI
Stavovi i mišljenja velikana u vezi historijskih ličnosti i njihovih
tragova u produbljivanju i širenju naših vidika izuzetno su važni, osobito
ako ta mišljenja zastupa ličnost Qazijeve kompletnosti.
A sada nekoliko tačaka u vezi s ovim:
Seid ibn Tavs

Qazi je jako cijenio Seid ibn Tavusa i uvijek bi uz sebe imao njegovu
srećnu i prijemčivu knjigu.
Muhjudin Arebi
Hadži seid Hašim Hadad veli:
Rahmetli Qazi gajio je izuzetno veliko poštovanje i pridavao je
znatnu pažnju njegovoj knjizi “Futuhate mekije”, i u toj knjizi je nalazio
mnogo dokaza njegove prvrženosti Ehli bejtu. Seid Qazi je također
jedan primjerak “Futuhatu Mekije”imao na turskom jeziku , koju je
kasnije pomno izučavao.
Isto tako, ajatollah Abas Qučani je kazivao:
Ja bih svakog prijepodneva, po jedno dva sata navraćao kod rahmetli
Qazija. To bi upravo bilo vrijeme kada bi se svi njegovi simpatizeri i
učenici okupili oko njega. U ovim zadnjim godinama, ja bih mu čitao
“Futuhatu mekije”, a on bi pomno slušao, a ako bi unutra ušao neki
nepoznati čovjek ja bih obustavio svoje čitanje, a Qazi bi otpočeo neku
drugu temu.
A od alalme Hasanzade Amulija prenosi se sljedeće: 311
Naši učitelji su nam prenosili da je Qazi ovako govorio: “Nakon
položaja ismeta i imamata, po pitanju irfanskog nauka i zbilja duše niko
ne zavređuje onoliku pažnju i poštovanje koliko to zaslužuje Ibn Arebi, i
do njegova nivoa niko (osim mas'uma i Imama) ne može stići. A i Mulla
Sadra sve što ima , to ima od Muhjudin Arebija , zato što je sjedio
pokraj njegove sofre.
311
189
Mevlana
Hadži seid Hašim Hadad još veli:
On je gajio naročitu ljubav i privrženost prma Mevlani, i držao ga je
arifom visokog stepena; često bi citirao njegove stihove. K tome, držao
ga je vrlom pristalicom Emirul mu'minina (Alija) as. Seid Qazi bio je
uvjeren da je nemoguće da neko stigne na stupanj savršenog čovjeka, a
da se on ne osvjedoči u zbilju velajata, jer su Velajat i Tevhid istovjetna
zbilja.312
U jednom svom pismu šehidu Dastegajbu napisao je: Ja i ti nikada
nećemo biti nepotrebiti Mevlanine Mesnevije.313
Hafiz i Ibn Farid

Seid Qazi je također i Hafiza Širazija držao savršenim arifom, tako da
je njegove raznolike stihove postaje duhovnog putovanja stupnjevito
tumačio, ali je i dalje smatrao da je Ibn Farid, učenik Muhjudina
Arebija, kompletniji od Hafiza. I on u prilog uređenosti duhovnog puta
spominjući neka osvjedočenja, citira stihove iz Hafizova Divana i
Faridove kaside Tā'ije kubra, i dr..
U svom opredmećenju, pojašnjenju i prvenstvu ljubavi i aška
Božijeg, Hafiz sriče:
Ljubav Tvoja u biću mom, a ašk Tvoj u srcu mom je,

sa lavom uđoh unutra, sa dušom izađoh iz nutrine te.
A Ibn Farid sa istom ljubavlju i aškom gotovo pa ponavlja isti stih:
Opijenost moja pićem Njegovim poče prije mog stvaranja,

tako će to ostati do vječnosti unatoč mojim istruhlim kostima.
Hafiz početak ljubavi vezje za početak materijalnog i prirodnog

stvaranja, a kraj ljubavi vezuje za prirodnu smrt. Dočim Ibn Farid
početak ljubavi vezuje vrijeme koje i hiljadama godina prethodi samom
312
Rh mudžered, str. 343.
313
190
činu materrijalnog stvaranja, i to je ljubav koja će trajati do
beskonačnosti nakon stvaranja.314
Nadalje Qazi o Ibn Faridu veli: Ko god upamti Ibn Faridovu “Kasidu
Tā'ije”, zadobiće stanoviti udio u ljubavi.
Sadi
Rahmetli Qazi bi govorio:
Sadi je bio čovjek mudrac i učenjak, ali mu stihovi nemaju nekog
irfanskog mirisa. On ima samo jedan sočan gazel u kojem se veli:
U vezi Svijeta ovog, od onih sam što Svijet blistavi vide od Nj,
zaljubljenik sam cijelog svijeta, jer cijeli svijet je Njegov.
Mula Hadi Sabzivari

Seid Qazi o hadži Mula Hadi Sabzivariju kaže: Sabzivari je otac dva
krila (Ebu dženahejn) – (1) znao je i (2) na osnovu svoga znanja je
postupao.315
Risala sejr-i suluka od Bahrul uluma

Seid Hašim hadad veli: Čuo sam Qazija kako veli da još nije napisana
tako sadržajna, koncizna i čista irfanska knjiga kao što je knjiga od
Bahrul uluma o sejr-i suluku.
Hadži šejh Abas Qučani kazuje: Qazi je izuzetno cijenio i poštovao
ovu risalu, ali je višekratno ponavljao: “Ja nikome ne dam dozvolu
vađenja virodova i i zikrova iz ove risale.”316
Red Zehebija
Jedanput sam seid Qazija upitao: “Pripadaš li i ti redu Zehebija?” On
mi odgovori: “Zehebijski red gaje prema nama veliku naklonost, ali ja
nemam sa njima kontakta. Šta ja to uostalom imam sa njima!?” Da bi
još rekao: “Sa dervišima i njihovom putu ja nemam posla. Tarikati su
putevi kojima se bavi ulema i fakihi.”
314
Rh mudžered, str. 343.
315
316
191
Red Šejhija
Ajatolah Nedžabet kazuje:
Upitali su rahmetli Qazija o Šejhijama, da li su oni muslimani ili
kafiri, politeisti ili monoteisti (mušrici ili muvahidi)? On je zatražio da
šejh Abas Qučani donese njihovu knjigu, koju je potom tri puta proučio.
Da bi potom kazao: “Oni su mušrici!, jer oni vjeruju u vječnost Imama
na isti način vjeruju u njihovu vječnost kao što se vjeruje u Božiju
vječnost. Naravno ovakav njihov govor je pogrešan, i sami imami su
pobijali ovakve svoje atribute.”
Izbačen dio
192
TREĆI DIO
UVODNIK
Seid Qazi svakako spada u one irfanske ličnosti koje u posljednje
vrijeme imaju dobru prijemčivost, naročito nakon alame Tabatabaije.
Ali i dalje treba reći da je on zakrivena ličnost i da još puno
neotkrivenih kazivanja o njemu među ljudima. Ono što posebno u vezi s
njim treba istaći, da on pripada velikanikanima o kojem su neki kazali:
Od početka Islama pa sve do sada nije se pojavila ličnost njegove
kompletnosti.
Ovakve ličnosti se u određenom vremenskom opsegu pojavljuju i u
svakom vremenskom ciklusu samo manja skupina ljudi prepoznaje
ovakvu ljudsku gromadu. Koliko će to biti samo ogromna nesreća i
kajanje među ljudima , kada uvide da su ovako velike uzore i primjere
zagubili i zaboravili negdje u stranicma historije. Ali, elhamdulillah, još
nisu zatvorena sva vrata za bolje upoznavanje sa Qazijem. Osim toga,
svojom velikom privilegijom i uspjehom smatramo činjenicu da nas je
zapalo da mi budemo u poziciji, da prije nego što sjećanja o Qazijevom
moralnom liku i djelu ispare iz ljudskih sjećanja, da se nađemo sa
ljudima koji su Qazija razumjeli – s nadom da će njihova kazivanja
osvijetliti neke druge uglove njegove ličnosti. Naravno sve ovo uz
spoznaju da bilo kakva kazivanja i govori o Qaziju reflektuju samo
njegovu vanjštinu, ali još uvijek osim jeke ne možemo vidjeti ništa u
ovom velikom ustalasanom i usplahirenom moru.
Slađe je da se o tajni srčanih,

kazuje jezikom onih drugih.
U ovom uvodniku navodimo još imaena onih s kojima ćemo se još

družiti:
seid Muhammed Hasan Qazi, sin seid Qazija,
seid Muhammed Ali Qazinija, sin seid Qazija,
seida Fatima Qazi, kćerka seid Qazija,
ajatollah, alame seid Abas Kašani, učenik seid Qazija,
ajatollah seid Muhamed Ali Hakim.
193
INTERVJU SA SEID MUHAMMED HASAN QAZIJEM
Predstavljanje
Sa selamom, vaša visosti, možete li se predstaviti i reći koje ste vi
dijete po redu kod vašeg oca?
Bismillahi-rahmani-rahim. Ja sam seid Muhammed Hasan Qazi, peti
ili šesti sam sin Qazijev.
Koliko godina si bio sa Qazijem?
Kada je on preselio imao sam otprilike 20 godina.
Da li to znači da si ti za živog Qazija bio najstarije njegovo dijete?
Da, upravo sam ja bio to.
Godina Qazijeva rođenja

Je li se tačno zna datum Qazijeva rođenja?
Rođen je 13. zul-hidžeta 1285 h./1864.
Ali vi ranije govorili da je on rođen 1282/1861.
Da, ali to povlači posebnu raspravu. On je kao mladić napisao
dodatna pojašnjenja na knjigu Iršad mufīd i to je štampao.To se zbilo
1308. /1884. Godine, pa prema ovoj računici ispada da je on tada imao
23 godine, a u to je teško povjerovati. To zato što ova knjiga djeluje
lijepo i moćno sa vrlo jakim, ispravnim i tečnim arapskim jezikom te je
teško prihvatiti da je ovako jaka knjiga napisana u 22. ili 23. godini
života. Zato lično mislim da bi datiranje njegova rođenja trebalo
pomjeriti 3-4 godine unazad.
O Qazijevom ocu
Da li je njegov otac , seid Husejn Qazi, imao dodira sa duhovnim
svjetovima i da li je posjedovao duhovne položaje?
Da svakako, njegov otac (moj djed) bio je jedan od učenika velikog
Mirze Hasana Širazija, a u irfanu i sejri suluku bio je učenik Mula
Husejnquli Hamadanija.
A da li je Qazijev otac zapamtio i rahmetli Imamquli Nahdževanija?
Da on je u početku upamtio Mula Husejnqulija, a nakon njegove
smrti 1312. h/1891. godine postaje muridom (učenikom) Imamquli
194
Nahdževanija. On je u Tabrizu prodavao pirinač, i njegov (Qazijeva
oca) sejri suluk još tamo počinje.
Početak školovanja (u Tabrizu)

U kojoj godini je vaš otac seid Ali Qazi započeo školovanje?
Započeo je upravo u ranoj mladosti, a put sejri suluka preuzeo je od
samog oca.
Dakle, od svog oca?
Da, od seid Husejna Qazija i od samog početka po pitanju odgoja
bijaše pod paskom svoga oca, te je tako i neke predmete izučavao kod
svoga oca. Govorio bi: “Ja sam tefsir Kešāf učio kod svoga oca.
Da li je Qazijev otac (seid Husejn Qazi) imao i drugih učenika?
Ja nisam čuo.
A gdje se nalazi njegov kabur?
Našeg djeda su pokopali u Tabrizu, a onda su ga nakon godinu – dvije
premjestili u Nedžef i sada je njegov mezar u Nedžefu.
Da li se možete sjetiti još nekih učitelja vašeg oca dok je bio u
Tabrizu?
Da, njegov učitelj književnosti bijaše Najjer, pisac Divane ataškade, i
on je po pitanju književnosti bio vrlo ugledan i istaknut.
Odlazak u sveti Nedžef

Kada i zašto su oni odselili u Nedžef?
Njihov dolazak u Nedžef ima iza sebe cijelu priču koja se tiče svetih
kaburova. Biće da je on cijelim svojim bićem od prije čeznuo za svetim
kaburovima (Nedžefa, Kerbele), ali nije imao hrabrosti da to predloži
ocu, koji je usto bio i bolestan (prikovan za postelju9, tako da je u
džamiji on morao obavljati očeve obaveze. Qazi, međutim, nije
predvodio namaz, ali je vazio sa minbera one iste džamije poznate po
kaburu.
On je imao jedan program i jedan zikr na kojem je puno istrajavao.
To su bila dva rekata namaza, sa naročitim uvjetima,. Govorio bi: “Gdje
god bih našao priliku klanjao bi ova dva rekata i zavjetovao ih da mi se
prirede uvjeti i mogućnosti da odselim u Nedžef.”
195
Ukratko, kazao je: “Jednog dana otac mi je poslao poruku da dođem
kod njega, što sam odmah i učinio. On mi tada reče: ‘Jedna karavana se
sprema da krene u pravcu Nedžefa, a tebe su izabrali za duhovnog
vodiča karavane.’ Ja sam se ovome vrlo obradovao te sam se sa ženom i
djecom (tada je Qazi imao samo tri kćerke) uputio ka Nedžefu.
Poslije kazivao: “U Nedžefu sam se jako zbližio sa jednim tamošnjim
čovjekom, koji je prihvatio na sebe obavezu da ocu napiše pismo u
kojem će zatražiti od nj dozvolu za moj ostanak u Nedžefu. Sve je to
išlo tako dok jednog dana ovaj moj prijattelj nije poslao nekog po mene
da hitno dođem kod njega. Kad sam došao kod njega, on mi veli da je
došao haber da mi je otac preselio. Ja sam se, čuvši ovu vijest, s jedne
strane ražalostio, a s druge strane sam se razveselio činjenicom da ja od
sada sam upravljam sobom i da znam šta mi je činiti te sam tako trajno
ostao u Nedžefu. A to se zbilo prije 1313./1892. godine.”
Porodica seid Qazijevog oca

Prije nego se osvrnemo na njegovo školovanje u Nedžefu, možete li
nam nešto kazati Qazijevoj braći i sestrama?
Vidio sam mu jedanput jednog njegovog brata, seid Ahmeda, a
njegovu sestru (moju tetku) nikada nisam vidio.
Da li mu je i brat imao kontakta sa duhovnim svjetovima?
Da, ali nije poznat po tome.
Šta nam još možete kazati o njemu?
Kao prvo, on je imao imao jednog sina po imenu seid Husejn Qazi,
koji bijaše jedan od uleme Qoma, a on i sada ima živog sina po imenu
seid Sadik Tabatabai. O seid Husejn Qazi bijaše onaj, kada se jedno od
Mustafine djece (Mustafa - sin imam Homeinija) razboljelo, imam
Homeini mu je rekao: “Nakon što odvedeš dijete kod doktora, uzmeš
odgovarajuće lijekove zanj, otiđi kod jednog seida. ” Homeinijev sin
Mustafa upita oca: “Kod koga tačno da idem?” A on mu veli: “Nosi
dijete kod seid Husejn Qazija (brata našeg Qazija)!” I ja se njega dobro
sjećam, godinama sam mu dolazio.
Je li i seid Husejn Qazi bio vjerski službenik?
Da, jeste.
196
Je li on živio u Tabrizu?
On je u vrijeme tabrizske krize jednom broju svojih bogatih rođaka
savjetovao da ne ostanu u Tabrizu nego da idu vani. Neki od njih su ga
poslušali a neki nisu. Oni koji su ostali doživjeli su velike udarce i štete,
tek tada su uvidjeli koliko su pogriješili što ga nisu poslušali.
A sada ću vam ispričati i jedno drugo moje sjećanje: “Jednom sam
odlučio da iz teherana odem u Tabriz i da ga obiđem, a on nije imao
habera o mom dolasku. U svakom slučaju bilo je oko podne kada sam
stigao do njegove kuće. Pokucao sam na vrata, on je lično otvorio vrata i
počeo me blagosiljati dovama, govoreći mi: ‘Čekam te od jutra, gdje si
bio do sada?’
Priča je utoliko zanimljivija ako se ima u vidu da je sve to bilo u
vrijeme 2. svjetskog rata, kada su saveznici napadali te su ceste bile
zakrčene i vozila su se sporo kretala. Kada sam iz Teherana, nakon
napornog putovanja, najzad stigao u Tabriz bio sam vrlo umoran. Kada
smo došli do autobuske garaže pitao sam ima li neko mjesto da malo
odspavam. Rekoše mi: - Da gospodine, ima jedna soba gore, izvoli! Ja
sam otišao gore i odmah zaspao. Kada sam se probudio bilo je oko
podneva. To je bio razlog zašto je zabrinuto upitao, kada sam došao
njegovoj kući, gdje si sve od jutros, svo vrijeme te očekujem.
A on nije bio obaviješten da ti dolaziš'
Ne on to nije znao, rekao mi je: “Skoro mi je bio brat, seid Qazi, i
rekao mi je dolazi ti seid Hasan, očekuj ga!
Ali zar u to vrijeme je seid Qazi nije bio u Nedžefu?
Da bio je.
Je li seid Qazi Husejn (tvoj amidža) bio straiji od seid Qazija (tvog
oca) i kada je on preselio?
On je bio mlađi, i preselio je poslije mog oca.
Gdje je njegov mezar?
U Qomu.
Da li je i on bio ‘ozračen’ uticajem oca?
Da, i on je bio đak svoga oca i odgajan je u njegovoj sjeni. A otac im
je upamtio (duhovne velikane) Mula Husejnqulija Hamadanija i
Imamquli Nahdževanija.
197
Qazijeva porodica i djeca
Seid Muhammede, možete li nam nešto reći o Qazijevoj djeci, tj.
Vašoj braći i sestrama?
Seid Qazi se oženio vrlo mlad. Porodica Qazi u Tabrizu ima dva
ogranka: jedan ogranak smo mi, a drugi ogranak je onaj kojeg
predstavlja poznati šehid Qazi iz čije loze je i žena alame Tabatabaija
njegova prva žena je tetka tog šehid Qazija.
Kada je seid Qazi stigao u Nedžef , imao je tri kćeri, a tamo su dobili
i sinove seid Muhammed Taqija i seid Mehdija. Nakon toga mu je ta
prva žena umrla, i ona je za razliku od ostale porodice, pokopana u
dvorištu harema emirul mu'minina (Imam Alija as). Zapravo, za nju su
otkupili jedan sobičak i tamo je pokopali, a inače je bila vrlo pobožna.
Međutim, još neki rijetki članovi porodice ukopani su tamo, ali je većina
pokopana na mezarju Vādi selam.
Da li se on nakon smrti prve žene više ženio, i koliko je ukupno djece
imao?
On je imao tri stalne žene i jednu privremenu, ali sve to nakon prve
žene. Ukupno je imao 10 sinova i 15 kćerki.
Koliko je sada žive Qazijeve djece?
Dvojica sinova su mu u Teheranu, jedan je Muhammed Ali Qazi, koji
je profesor na islamskom fakultetu, a drugi je seid Muhhamed Husejn
koji je zet šejh Muhammed Taqi Amulija. Jedan od braće je u
Kazimejnu (Irak), radi kao vjerski službenik.
Jesu oni stariji od vas?
Ne svi su mlađi.
A šta je sa kćerkama?
Četiri do pet kćerki su još žive, jedna od mojih sestara je Mašahadu, a
ostale su u Kazimejnu i u Nedžefu.
Spomenuo si (svog brata) seid Mehdija koji se rodio u Nedžefu, da li
je on upravo ona Mehdi kod koga se Tabatabai želio podučiti ‘ilm
džafr’317?
Da da, alame Tabatabaija je upravo to želio od nj.
317
Ilm džafr – numerologija, odgonenetanje budućih događaja putem ravananja numeričkih vrijednosti slova.
198
Da li je seid Qazi bio nezadovoljan time što je njegov sin Mehdi želio
da upozna ilme džafr?
Da, bio je nezadovoljan, ali mu nije pravio prepreke.
Pa da li je Mehdi od samog Qazija nešto naučio?
Ovo bi trebalo pitati Hasanzade Amulija, jer je on sa njim bio veliki
prijatelj. Znam da je Amuli prenio sljedeće riječi samog Mehdija: “Kada
god bi se suočio sa matematičkim problemom , ja bih otišao kod oca. On
bi mi govorio: ‘Ovaj tvoj metod nije valjan, ima drugačiji metod’, i onda
bi mi riješio moj problem.”
Putovanja
Da li je Qazi u svom životu poduzimao kakva putovanja?
Imao je jedno putovanje u Mešhed i jedno putovanje na hadž. Ovo
putovanje na hadž sadrži mnoštvo priča koje sam ja prenio u svoj knjizi.
Je li moguće da nam jednu od njih preneseš?
U ono vrijeme je nošenje cigara i duhana bilo zabranjeno. Jedanput
kada je seid Qazi bio u karavani, ostali putnici su tražili od nj da im
njihova pakovanja duhana čuva kod sebe. To zato što je on bio seid i još
sa emamom (efendijskim sarukom na glavi) te je bila velika
vjerovatnoća da ga policijski službenici neće ni pregledati. I on je to
prihvatio. Nako toga kada su stigli do policijske stanice, jednog po
jednog su uvodili u posebnu prostoriju, a niko pri sebi nije imao duhana.
Najednom, došao je red i na Qazija te su i njega pozvali unutra. On je to
ispričao ovako: “Iako sam kutiju duhana držao u rukama, oni su sve
okolo trkeljali i ništa nisu našli. Potom su me upitali: ‘Imaš li duhana,
šta ti je to u rukama?’ Ja im rekoh: ‘Duhan!’ Oni mi rekoše: ‘Vrijeđaš
vladine slušbenike, Ja Allah, ja Allah, da nisi seid vidio bi šta bi ti
uradili, napolje, napolje!’ tako su me sa dovom izbacili napolje, a ja sam
donio odluku da više ne lažem - laži bez laži.”
A osim ove priče ima i drugih manjih i većih priča.
Izgleda da je on putovao i u Tursku?
Išao je u vrijeme svoje mladosti. Budući da je dobro poznavao
izgovor osmanskog – turskog jezika i biće da je, upravo zbog odlaska u
Konju i obilaska Mevlaninog mezara, naučio turski osmanski jezik.
199
Učitelji fikha (jurisprudencije) i usla (dogmatike)
Kada je Qazi došao u sveti Nedžef, ko su mu bili učitelji u fikhu i
uslu?
Učio je kod hadži Mirze Husejn Halilija.
Može li spomenuti ime nekoga od njegovih školskih kolega, na
časovima iz fikha, usla ili seji suluka?
Po pitanju sejri suluka ja ne poznajem nikoga, ali kada su u pitanju
fikh i usl, on sam je kazivao da je njegov kolega sa dijaloga (mubahese)
bio Ebu Hasan Isfahani (kasniji merdž'a). I među njima dvojicom je
postojala obostrana privrženost i simpatija. Za ovo se vezuje jedan
događaj. Naime, nakon šejha Ahmed Kašeful Gita-a, trebao je šejh
Muhammed Hasan Mumqani da preuzme merdža'ijat. No, nakon
kratkog vremena, Muhammed Hasan Mumqani se razbolijeva i ubrzo
umire. Nedžefski studenti (talabe) dali su se na razmišljanje ko će biti
izabran za merdž'u. Tada je seid Qazi rekao Ebu Hasan Isfahaniju: “Ti si
Merdž'a, budi siguran !” I upravo se tako i dogodilo. Njegov merdž'aijat
je trajao 25 godina. U svakom slučaju oni su bili prijatelji, a Qazi mu je
njegov merdž'aijat od prije predvidio.
Kazali ste da kada god je Qazi bio zadivljen svojim učiteljem hadži
Mirza Husejn Halilijem te kada god bi spomenuo njegovo ime,
preblijedio bi i ušutio bi se. Zbog čega ovo?
Da, to je bilo tako, a sve zbog svoje ljubavi prema svom učitelju i
zbog svoje zadivljenosti njegovom veličinom i njegovim znanjem -
naročito iz fikha.
Qazijevi učitelji irfana

Mula Husejnquli Hamadani preselio je 1311./1890. ili 1313./1892.
godine pa, obzirom na vaše izjave da se vaš otac sjeća Mula
Husejnqulija, postoji li onda vjerovatnoća da se seid Qazi, obzirom na
znani odnos njegova oca sa Mula Husejnqulijem, možda sastao sa
Husejnqulijem?
Da, da, seid Qazi je prenosio dogodovštine od Husejnqulija što
potvrđuje da ga je zapamtio.
200
Možete li reći neke od tih dogodovština?
Jedna je priča koja se tiče Muhammed Seid Hububija. Seid Qazi
pripovijeda: “Tih dana kada su htjeli putovati u Kerbelu, prvo bi išli u
Kufu, a u kufi bi sjedali na brod i onda plovili prema Kerbeli. Ovaj
Muhammed Seid Hububi bijaše jedan od učenika Husejnqulija. I tako
vidim da je jedan od putnika za Kerbelu zaspao, ali s nogom
naslonjenom na moju glavu. Vidim, ako se pomjerim probudiću ga, a on
je zacijelo umoran. Zato odlučih da se strpim i da se ne mrdam.” Nakon
izvjesnog vremena na jednom skupu Mula Husejnquli priziva seid
Hububija govoreći: “Neka te blagoslovi Allah o seid Muhammed
(Hububi), neka te blagoslovi Allah o seid Muhammed, neka te
blagoslovi Allah o seid Muhammed!” Oni okolo se čude i pitaju o čemu
je riječ, a on im objašnjava događaj one noći na lađi te im biva jasno
saznanje i blagosiljanje Učitelja - Husejnqulija.
Eto, ovu anegdotu je prenio seid Qazi, ili je naprimjer govorio da je
Mula Husejnquli imao puno učenika, ali kad se pojavio šejh Muhammed
Buhari, sve ih je napustio.
Vi ste u vašoj knjizi “stranice iz historijata najučenijih (safehāt minel
tārīh el-e'alām)”istakli da je glavi Qazijev učitelj u seri suluku bio
njegov otac, ali u tekstovima alame Tabatbaije napisano je da je on bio
učenik seid Ahmed Kerbelaija, alame Teherani isto to u “Ruh
mudžerred-u” podcrtava – odakle ove razlike?
Nisu tu u pitanju razlike na teorijskoj ravni. Seid Qazi je jedno
vrijeme živio u Tabrizu. To vrijeme je je podučavan i odgajan od strane
svoga oca. No kada je odselio u Nedžef tamo je jedno vrijeme učio kod
seid Murteza Ilmulhadija. Ovaj seid Murteza bijaše od uglednih
muhadisa Nedžefa te je seid Qazi pod njegovim nadzorom učio 10-12
godina, a poslije je nastavio učenje kod seid Ahmed Kerbelaija, koji je
bio učenik Husejnqulija Hamadanija.
Imaš li kakvu naročitu anegdotu sa Qazijem i seid Murteza
Ilmulhadijem?
On je kazivao: “ja sam u pogledu namaza i ibadeta bio ništarija, i od
seid Murteze Ilmulhadija sam naučio klanjati namaz. U Nedžefu su bile
tri osobe eksperti za hadis: jedan je bio Sahib Mustedrak Nuri, drugi
201
upravo ovaj seid Murteza Ilmulhadi i treći šejh Fethullah- šejhul Šerijat.
A moj otac je bio prijatelj s ovom dvojicom, dakle sa seid Murteza
Ilmulhadijem i šejh Fethullahom, i kod obojice je stanovito vrijeme
učio.
Seid Ahmed Kerbelai, 1330./1909. ili 1332./1911. godine umire, da li
je seid Qazi nakon njega imao s nekim drugim naučne konsultacije ili
nekog drugog učitelja?
Ne, ne – posljednja osoba za koju se može reći da ju je Qazi sliojedio
u duhovnim stvarima bio je seid Ahmed Kerbelai.
Neki vele da je Qazijev sejri suluk krenuo nakon njegove 40- te
godine života?
Ne, on je još u doba dječaštva krenuo s tim kod svoga oca.
Možda se nakon 40 godina (truda) pojavilo pitanje otvaranja
nebeskih vrata?
Možda, ja u svojoj knjizi prenosim jednu priču koja upućuje upravo
na otvaranje tih vrata.
Je li moguće da nam ponovo kažete tu priču?
Ovu je priču prenio hadži Dževad Suhlani, da je rahmetli Qazi
ispričao sljedeće: “Kada sam naumio da iziđem iz džamije Suhla, jedan
od prisutnih džematlija me je zovnuo: ‘Gospodine, gospodine, ne idite!’
Ali ja se na to nisam osvrtao i otišao sam. Nakon 10 ili 20 koraka od
džamije najednom krenu oluja, tako snažna da ništa nisam vidio. Upravo
zato sam upao u jednu dublju rupetinu, što me je jako prestravilo –
bojao sam se da me tu ne ujede zmija, akrep ilineka druga životinja. Baš
tada osjetih da mi neko kaže: ‘Šta je bilo, čega se plašiš? Tebi kojem
ništa ne fali, koji si dobar – kad ti se takvo šta dogodi, o tome razmisli!’
Ja se smirih, uzeo sam tejemum i obavio ostale svoje dužnosti prije
spavanja, i upravo tu prostro sam svoju abaju i zaspao. Ali kakav san, s
kakvim užitkom! Ublizu sljedećeg namaskog vakta kapi kiše su me
probudile, ponovo sam uzeo tejemum i obavio namaz.
Nakon toga čujem glas hadžoi Dževada Suhlanija. Pružio sam svoj
štap iz rupčage, mašući njime, istovremeno dozivajući: ‘Ja sam ovdje,
pomozi mi da iziđem!’
202
Nakon toga, kada sam došao sebi, vidim da ono neraspoloženje i onaj
duševni čvor koji sam imao da su me napustili. Kao da mi se sve ovo
dogodilo samo zato da me spasi od većeg belaja.”
Upravo zato on je znao kazati: “Ukoliko te muči jedan problem pa
udariš i na drugi problem, sebe ne kori, zašto?, zato što je možda baš u
ovom drugom problemu ključ rješenja prvog problema.”
Sada slijedi pitanje vezano za Qazijev metod sejri suluka koji se
izgleda razlikovao od onog metoda Husejnquli Hamadanija. Biće da je
Husejnquli Hamadani bio u strahu, možete li nešto po ovom pitanju
kazati?
Metod Husejnquli Hamadanija zasnivao se na uzdržavanju i
napuštanju (tark). Dakle, Husejnqulijevo geslo bilo je: “Ostavi sve
stvari!”, a Qazijevo geslo je bilo: “Imaj sve stvari! (ženu, djecu, stan,
kuću, čista odijela...), jer sejri suluk nije u sukobu s ovima”
Ova razlika u sejri suluku pokazuje da je Qazi upravo od svog oca
dobio glavnu lekciju duhovnog uzdizanja. Jer, uprotivnom, da je slijedio
metod seid Ahmed Kerbelaija, najvjerovatnije bi slijedio metod njegova
učitelja Husejnqulija – nije li tako?
Ipak treba naglasiti da postoji stanovita razlika u metodu seid Ahmed
Kerbelaija i njegova učitelja Husejnqulija. Mula Husejnquli je uopćeno
prema dunjalučkom životu pokazivao veliku uzdržanost i
nezainteresovanost, za razliku od seid Ahmed Kerbelaija. Seid Kerbelai
je puno polagao na vanjski izgled, odjeću i na život uopće. Njegov sin je
i sada živ i on se vrlo elegentno oblači i govori ja slijedim put svoga
oca.
U svakom slučaju evidentna je razlika u metodu duhovnog putovanja
Mula Husejnqulija i seid Ahmed Kerbelaija. Seid Qazi je slijedio istu
logiku (Kerbelaija) i govorio bi: “Sve životne stvari treba objediniti!”
upravo zato je uvijek jako bio suprostavljen svom drugom sinu Mehdiju
(od žžene iz Tabriza) zato što se ovaj nikada (do kraja života) nije
oženio. Svo vrijeme mu je prigovarao: “Zašto se ne ženiš, zašto ne
zasnuješ dom i porodicu!?” No Mehdi je živio u nekom svom
duhovnom svijetu, skopčanim s isposništvom, naukom, džafrom...
203
Kada su u pitanju metodologije duhovnog putovanja seid Qazija i
Mula Husejnqulija, da li bilo i nekih drugih razlika među njima?
Da, rekli smo da se metod Husejnqulija zasnivao na napuštanju i
uzdržavanju, dočim se seid Qazi nije slagao s ovim. Ali kada su u
pitanju osnove duhovnog puta i i irfana – po pitanju spoznaje duše – oni
su istomišljenici u duhu hadisa: Ko spozna sebe (svoj nefs), spoznao je
svoga Gospodara. Za druge razlike ja ne znam jer mi godine dalje ne
dopiru.
Uopće, da li cjelokupna duhovnost sejd Qazija bila svojevrsna čežnja
(šovq)?
Da, sav on je bio u slatkoj čežnji.
Možete li to malo šire pojasniti'
On je bio vrlo pedantan, uredno i lijepo odjeven, ruke i bradu bi
tretirao knom i parfemom ugodnog mirisa. Jednostano, odavao je
prijatan i ugodan utisak.
U Nedžefu je bio jedan šejh Muhammed Ali, čovjek ters – oštrog
jezika. Jednog dana pojavio se u društvu duhovnih uglednika, i kad je
došao na red da se rukuje sa seid Qazijem , upitao je kakav je ovo rivajet
u kojem Pejgamber sava kaže: Od vašeg Dunja'a volim troje...Rahmetli
Qazi je rekao: “Prvo sam želio odšutjeti ovo, ali kada je navalio s ciljem
da me pred njima ponizi, rekoh mu: ‘Slušaj daragi moj godpodine, kao
prvo, pogrešno si citirao hadis. Hadis ne počinje sa ehabu (volim), nego
sa habib ileje (tj. učinjeno mi je da volim), ovaj jadnik se ušutio i otišao.
Vi ste u vašoj knjizi napisali da je seid Qazi vrlo cijenio raspravu o
duhovnom učitelju i čak to držao nužnim govoreći: Duhovni putnik
(salik) od ovoga (učitelja) ne može pobjeći. Je li to baš tako?
Da, od njega sam lično čuo sljedeće: “Učitelj, učitelj, bez (duhovnog)
učitelja ne može se ići naprijed. Ne može se ići naslijepo bez učitelja.”
On sam je bio vrlo revnosan i poslušan spram svojih učitelja, ovdje
donosimo jednu anegdotu u vezi s tim. Qazi je bio veliki zaljubljenik
Ibn Arebijevog Futuhata i Mevlanine Mesnevije, da bi pred kraj svog
života intenzivirao čitanje Futuhata i Mesnevije. No sam Qazi je prenio
sljedeće: “kad sam bio učenikom kod seid Murteze Ilmulhadija, on bi na
sofi harema Emirul mu'minina, u odjelu zvanom Babul murād, i ja bi
204
najčešće išao tamo i iza njega klanjao namaze, a ponekada mi se
dešavalo da kući sam klanjam namaz. Jednog dana Ilmulhadi mi je
rekao: ‘Qazi, nikada ne klanjaj u sobi u kojoj ti je knjiga Futuhatu
mekije.’ I ja sam, čim sam došao kući, izmjestio Futuhat vani.” Kada
sam ga upitao zašto si to uradio, rekao mi je: “Uradio sam to zato što
sam u to vrijeme bio pod njegovim obučavanjem i odgojem (tj. iako se
ne slažem sa tim, uradio sam to iz poštovanja prema svome učitelju –
op. prev).”
Seid Qazi u porodici

Kakav je bio njegov odnos i ponašanje spram porodice?
Dobar, blag i nježan. Djecu svoju nije dozivao osim s izrazima
poštovanja. Npr., ne bi zvao djecu samo imenom, već bi zvao: “Aga
(gospodine) seid Muhammed Hasane!”, dakle dodajući imenu atribute
uljepšavanja, samilosti i poštovanja.
Kakvu je narav pokazivao prema suprugama? Zar mu broj žena nije
nije zadavao određene probleme?
Ne, ne uopće i prema njima je bio jako dobar.
Jesu li nejgove žene imale međusobne kontakte, ili su živjele u
različitim gradovima?
Bile su iz različitih gradova ali su živjele u Nedžefu, osim jedne koja
je živjela u Kufi. Majka seid Muhammed Ali Qāzinija bila je iz
Qazvina, moja majka iz Lahidžana, ali sve su imale međusobne kontakte
i vrlo dobre relacije.
Da li je Qazi, kada je u pitanju izvršavanje farzova kod djece,
primjenjivao neku posebnu metodologiju?
On bi u svakom stanju, kada bi htio klanjati namaz – obavezni ili
dobrovoljni – nastupao sa potpunom odjećom (obuo bi čarape, navukao
na glavu emamu), namirisao bi se, a i djeci svojoj bi upravo ovo
preporučivao.
Dobro to, ali moje pitanje se ticalo toga šta kad neko od djece
postigne punoljetnost (a time i obavezu obavljanja farzova) – da li ih je
tada silom primoravao na to?
205
Ne on nije imao nikakve prinude i prisile. Naše majke su, međutim,
bile vrlo revnosne da nas probude na rani sabah, a on je i tada iz svoje
ljubaznosti i obazrivosti govorio: “Nemojte s djecom grubo, ne pravite
im poteškoće, ima puno vremena za njih.” Ili, kada bi ustajali na noćni
namaz, otac bi sklanjao prut iznad naših glava s riječima: “Idite vi
spavajte, ovo (noćne nafile) još nije stiglo do vas.” Dakle, vrlo se
otvoreno (liberalno) odnosio prema ovim stvarima. Nije bio ograničen
ni srdit.
Imate li u tom pogledu neko naročito sjećanje?
Da, ovdje ću vam prenijeti jednu angdotu iz Nedžefa. U to vrijeme, za
razliko današnjeg vremena, u Nedžefu nije bilo uređaja za
prečišćavanje, grijanje i hlađenje vode. Mi smo imali jedan veliki lonac
izvan kuće. U pitanju je velika zemljana posuda kojuu je naveče trebalo
napuniti vodom da bi se do ujutru istaložile na dnu sva prašina, zemlja i
ostale nečistoće. Seid Qazi bi revnosno, svaku noć prije spavanja,
pripremao sredstva za svoje noćne nafile (vodu za samovar, kresivo
i....). Jedne noći ja sam se probudio i izašao vani. Napolju je bilo hladno,
a ja sam iz lonca zahvatio vode i nalio u samovar, a za grijanje samovara
morao sam naložiti vatru od drva i ćumura...najzad vidim seid Qazija
ljutog? Pitam ga: “Aga, štosi ljut? Ja sam sve pripremio sada trebaš
samo malo da se strpiš dok voda u samovaru ne proključa.” Reče:
“Kasnije ćeš shvatiti, jednog dana kada se vatra i voda budu unutar kuća
vrtjeli biće ti jasno zašto sam ja ljut. U vrijeme kada se u kućama vatra i
voda budu vrtjeli, i kada ne budeš imao potrebu da zarad vode ideš vani
na ovoj studeni.” A mislio jee na to da će doći vrijeme da da ljudi neće
morati izlaziti van kuća da bi ugrijali vodu, već će je lagodno dobijati u
kući te neće biti potrebno patiti se kao sada.
Kako je izgledalo njegove buđenje noću (za noćne nafine)?
Samo što bi stavio glavu na postelju zaspao bi, a kada god bi želio
budio bi se. Jednom sam ga upitao: “Da li učiš kraj sure Kehf da bi se
mogao lakše probuditi?” Reče: “Budim se zato što moram da se
probudim!” Dakle, ako čovjek u svojoj nutrini, u srcu ne bude imao
neku vrstu prosvijetljenosti i sprženosti, neće se ni probuditi onda je
prinuđen da se budi posredstvom nekog ajeta ili nečeg drugog.
206
Kakav je metod imao u vezi s obrazovanjem djece? Da li vas je
nagonio da daidete u vjerske škole?
Ne, uopće! Djeca su postupala po svojoj volji, kao što neki od njih
nisu nikad otišli u vjerske škole. Meni je također govorio: “Želiš li u
medresu, onda ti je medresa to i to, ne želiš li, traži nešto drugo.
Kakva je situacija s kćerkama, da li je i njima davao dozvolu
školovanja?
U ono vrijeme za njih u Nedžefu nisu postojale mogućnosti
obrazovanja. Ali sve su sestre znale pisati i čitale su Kur'an i Zādul
ma'ad (Poputnina Sudnjeg dana), pisale su pisma...
Imaš li nekih sjećanja iz vremena svog djetinjstva i njegova odnosa
prema vama?
On gajio naročitu ljubav prema svojoj djeci. Mi smo imali majku,
neka joj se Bog smiluje, nedavno je umrla? Mi kao djeca bi običnu u
dvorištu kuće skinuli obuću i bosi izlazili na ulicu i bosi se igrali.
Poslije, kad bi ulazili u kuću majak bi nan nas galamila što prljavih nogu
ulazimo u kuću i prljamo postelju. No, Qazi bi govorio: “Pusti djecu
neka se igraju, nema štete u tome. I tako su se u kući vodili dijalozi.
Jednog dana, u akšam, majka se sjedeći, okrenuta prema kibli,
pripremala za namaz. Ja sam upravo, došavši iz mekteba, ušao u kuću.
Zbacio sam obuću i bio pripravan da idem na ulicu na igru. Majka mi
kaže: “Muhammede, Ideš! Šta ćeš ako škorpion bude i ujedete te?” Ja se
nisam na to osvrtao, nego sam otrčao na ulicu. Čim sam došao tamo
škorpion se pojavio i bocnuo me u nogu. Vratio sam se u kuću plačući.
Potom je ušao seid Qazi i upitao: “Muhammede šta se zbilo?” Sestra
koja je od mene starija dvije godine reče: “Majka mu je govorila da ne
ide na polje uješće ga škorpion, a on je otišao.” Qazi se okrenuo prema
majci i rekao joj: “Ti si ga uklela!” A onda je Qazi svojim drugim
prstom pritisnuo mjesto uboda na nozi, i meni je laknulo.
Ranije smo nešto čuli o učenju Kur'ana tvoje majke, možeš li nam to
ispričati?
Da, ona je jedanput seid Qaziju rekla: “ja godinama sjedim u kući, a ti
me nisi podučio običnog učenja Kur'ana, i ti si mi neki gospodin!”
imajući u vidu da je nekoga podučiti učenju Kur'ana ko je potpuno
207
nepismen odveć teška zadaća, Qazi joj je rekao: “Otvori Kur'an i
naspram svakog retka prouči jedan salavat i poslije uči Kur'an.” I ona je
stvarno nakon toga učila i slala salavate i učila Kur'an. Kada smo mi
odskočili i kada smo naučili pisanje i čitanje, ja bih došao kod majke i
rekao joj: “Ovo aje koje sam proučio gdje se nalazi u Kur'anu?” Ona,
(kao potpuno nepismena) bi to našla i pokazala: “Na ovoj strani, ovaj
red!”
Je li Qazijeva porodica imala pojma o njegovim svjetovima?
Ne, nisu primjećivali nejgove (duhovne) svjetove, nisu ni shvatali
njegov duh. Zapravo, njegove žene uopće nisu imale pojma o tim
duhovnim finesama.
Jedan od vaše braće (seid Muhammed Bakir), je izgleda u mladosti
umro, ako je moguće da nam nešto o tome kažeš?
Da, on je bio genijalac porodice Qazi. Imao je izuzetnu memoriju, sve
što bi se pred njim čitalo on bi memorisao. Bio je učenik šejha Abas
Qučanija, ali je sa 13 – 14 godina doživo strujni udar i umro.
Kakav je odnos Qazija bio spram bratove smrti, sjećaš li se toga?
Majka seid Muhammed Bakira je neprestano kukala: “Dijete mi je
bilo mlado, rijetko pametno i nadareno stvorenje, a tako je ružno umro.”
A seid Qazi bi joj govorio: “Zašto toliko plačeš za djetetom? Tvoje
dijete je upravo ovdje, evo ga sada ovdje pored mene sjedi.” Majka se
nakon ovih očevih riječi smirila.
Ja sam tako jednog dana priupitao majku: “Ti si za Bakir
Mumammedom toliko naricala, a sad si se smirila, odakle to?” čim sam
ja ovo izgovorio, pojavio se Qazi, zovnuo me: “O dobri moj!”, i nije mi
dopustio da saznam detalje oko ovoga.
Obzirom na veliki broj njegove djece, da li je Qazi sa njima održavao
redovne rodbinske kontakte i veze?
Da, i sa svima je bio dobar i blag. Međutim, kada je on preselio samo
su se dva njegova sina oženila a i neke kćeri udale. Svi su oni otišli
živjeti u svojim kućama.
Da li je Qazi kada bivao ljut.
Sam seid Qazi bi govorio: “Ja se ponekada razljutim, poslije sjedem i
kažem: ‘Bože moj, sve ono što sam izrekao i što nisam izrekao, sve je to
208
pretvaranje i gluma.’” Naprimjer kada bi u ljutnji izgovrio neke riječi na
turskom ili perzijskom jeziku, potom bi rekao: “Idem u kutak da u
samoći reknem: ‘Bože moj, ove moje riječi nisam zaozbiljno izrekao.’”
Kako je Qazi izvanjski izgledao?
Bio je srednjeg rasta, širokih ramena, debljeg stomaka, crevene brade
(jer su seidi bili poznati po crvenoj bradi), izuzetno sređen i uredan, ruke
i brada pomazani knom, nokti uvijek crveni i uvijek namirisan i
naparfemisan.
Qazijev način predavanja i nastava

Da li je seid Qazi zvanično predavao u Nedžefskom vjerskom centru
(Hoze-je Nedžef)?
Da, alame Tabatabai je kazivao da je kao student kod Qazija slušao
predmete: fikh, hadis i dogmatiku (usl).
Alame Teherani također u jednoj svojoj knjizi ističe da je seid Qazi
predavao fikh!?
Da, upravo tako.
Izgleda da je rahmetli Qazi dnevno držao dvije vrste predavanja:
jedno specijalističko, i jedno opće – nije li tako?
Imao je ta okupljanja kojima su svi prisustovali, ali specijalni skupovi
su imali drugačije stanje (hāā
Kako su izgledala ta specijalna okupljanja i predavanja?
Ja nisam bio tada, tako da ne mogu odgovoriti.
Da li je on na tim okupljanjima vazio o irfanu ili ahlaku?
O ahlaku i odgoju duše.
Qazijeve knjige
Da li je iza Qazija ostala neka knjiga?
Nakon njegove smrti šejh Qučani je došao i rekao: “Dajte meni
njegove knjige. To su bile njegovi komentari i glose na Futuhat kao
Mesneviju. A onda je šejh Qučani na čudan način umro, dok mu je cijela
porodica bila u Iranu, on je živio u sobicu u medresi u Nedžefu – i mi ne
znamo šta je bilo s tim knjigama.
209
Šta je s njegovim tefsirom Kur'ana? Da li je i to završilo kod šejh
Qučanija?
Ne, njegov tefsir Kur'ana smješten je u biblioteci Bahrul ulum u
Nedžefu.
Kad su pitanju njegovi stihovi, da li je gdje šta zabilježeno?
On nije pridavao značaj svojim stihovima. Obzirom da ih je podalje
odbacivao ni mi im nismo pridavali pažnju. Istina jedan broj tih stihova
nalazi se kod ajatollaha Fahrija koji je sada u Siriji.
Qazijev odgoj učenika

Izgleda da je on insistirao da njegovi učenici obavezno stignu na
stepen idžtihada?
Da, s tim da je imao učenika i ne-mudžtehida. Međutim ovo je za nj
bilo vrlo važno, zato je govorio: “Na putu sejri suluka nailazićete na
probleme, ako budete mudžtehidi sami ćete moći sebi odrediti put, ako
to ne budete (budete nečiji sljedbenici), onda ćete morati pitati svog
mudžtehida, a to u nekim okolnostima stvara poteškoće.”
Kakav je bio način njegova upoznavanja i privlačenja svojih
učenika? Jer kao što znamo tada je u islamskom centru u Nedžefu bilo
nekoliko škola ahlaka, koje su usto bile i poznate. Od kada je on počeo
odgajati i podučavati druge?
Naravno pristup svakog od učenika ima svoju posebnu priču, ali ja ću
vam ovom prilikom ispričati jednu priču:
Jedan nedžefski trgovac po imenu hadži Dževad Samakari po prvi
puta je otišao na hodočašće u Mešhed i kada se htio vratiti nazad
pojavila se nepremostiva prepreka: “Ispao mi je problem sa pasošom u
Mašahadu i nisam ga uspio riješiti u policiji. Ja sam se slučajno sreo
Qazija i pokazao mu soj pasoš, a on mi reče: ‘Sutra otiđi u policiju i
uzmi svoj gotov pasoš!’Sutradan sam otišao u policiju, gdje mi je pasoš
ispravljen i dat u ruke. Kad sam ga uzeo, vratio sam se u Nedžef. A kada
mu nedžefski prijatelji prigovoriše: ‘Ali Qazi je svo to vrijeme bio u
Nedžefu i uopće nije putovao u Mešhed...’ Dotični trgovac odmah otiđe
kod Qazija i izreče mu rečeni doživljaj, ali Qazi sve to poreče: ‘Ali svi
ljudi Nedžefa znaju da ja nisam putovao u Mešhed.” Mnoga ulema je
210
nakon ovog događaja smatrajući Samakarija lažovom prestala kupovati
njegove mliječne proizvode.
Potom naš trgovac otiđe kod velikana tog doba Nedžefa kao što su
šejh Muhammed Taqi Amuli, šejh Ali Muhammed Burudžerdi, šejh seid
Ali Halahali i...te im ispriča istu priču. Oni otiđoše kod šejh Qazija i i
spričaše mu trgovčev doživljaj. No Qazi ponovo poreknu svoje
prisustvo u Mešhedu. Oni ga na veliko svoje insistiranje privolješe da
im održi jedan čas ahlaka. To bijaše njegovo prvo predavanje drugima.
Ko je bio prvi Qazijev učenik?
Ne znam.
Koliko je on ukupno u svom životu odgojio učenika?
Otprilike 10 do 12 njih. U drugom svesku moje knjige Safehat, ja sam
iznio i datume pristupanja najučenijih među njima.
Koji je od njih bio najnapredniji?
Ne znam. Ali bijaše jedan seid Nuri prema kojem je Qazi gajio
naročit osjećaj. On je petkom dolazio kod Qazija te je on (Qazi) nama
najavljivao već oko podneva: “Pripremite čaj, jer nam danas dolazi seid
Ali Nuri.”
Preskočena dva pitanja (ponavljnje) str. 364.
U svojoj knjizi napisali ste da je hazreti seid Qazi odlučno
zabranjivao da se njegove muride naziva učenicima. Možete li u tom
smislu dati malo šire pojašnjenje?
Svi njegovi učenici bili su prva liga po pitanju spoznaje i znanja vjere
(idžtihad), poput seid Hasana Ilahija, alame Tabatabaija, šejh
Muhammed Taqi Amulija i...Koga od njih da nazovete učenikom
(šagerd)? Oni od njih koji nisu imali oficijelne diplome iz islamskog
edukativnog centra, pa shodno tome ni zvaničan stepen idžtihada, poput
Hadada Hašima, i oni su bili vrlo istaknute i poznate ličnosti u svom
okruženju.
Kazali ste kada je vijest o smrti seid Hasan musteqija doprla do
Qazija, da ga je to duboko potreslo i da dugo nije ni s kim razgovarao
te da je bio svo to vrijeme zamišljen?
Da rahmetli Qazi je prema seidu Musteqiju osjećao veliku privrženost
i zasigurno je ova prethodna bliskost ostavila takav trag na seid Qaziju.
211
Može li se kazati da je seid Musteqi bio njegov najrevnosniji i
najodlikovaniji učenik?
Moguće je, jer je seid Hasan Musteqi zaista bio začuđujuće vrijedan
čovjek. Bio je kompletna ličnost, poznavao je dobro apologetiku
(kelam), filozofiju, arapsku gramtiku i sintaksu.
A koliko je godina imao?
U ono vrijeme je po mojoj procjeni imao oko 55-60 godina.
Da li je seid Qazi prilikom samog njegovog njegov redovnog prijema
pokazivao naročitu privrženost prema njemu?
Da, s tim što se o Hasan Musteqiju u ovako kratkom dijalogu ne može
govoriti. Seid Hasan Musteqi je naprosto bio čudo od čovjeka, sav je bio
sazdan od intelkta, pameti, razumijevanja i...zato kažem ne može se o
njemu u kratkim crtama razgovarati – to ne bilo ispravno. Njegov bratić
je o njemu knjigu napisao, s tim što je po mom mišljenju podbacio u
njegovom zbiljskom portretisanju. Njegov položaj je odista mnogo
uzvišeniji od onoga kako to rečena knjiga prikazuje.
Ako možete da nešto progovorite o upoznavanju alame Tabatbaija sa
seidom Qazijem?
Tabatabai je u Nedžefu povremeno navraćao kod seid Qazija, da bi
mu jedanput, kada mu je Tabatabai došao, rekao: “Želiš li Dunja' klanjaj
noćni namaz, želiš li Ahiret klanjaj noćni namaz!” Ove Qazijeve riječe
ostavarile duboki trag na Tabatabaijevoj ličnosti i to je uslovilo
Tabatabaijev izbor da nadalje prati Qazija. Alame Tabatabai je također
imao vrlo visok položaj. Postigao je objedinjujući i zaokružen položaj
svih vrlina potrebnih čovjeku, kako na Ovom tako i na Onom svijetu.
Preskočena pitanje o Hadadu (ponavljnje) str. 364.
Vi ste u svojoj knjizi naročit naglasak dali na dvojicu učenika
rahmetli Qazija, koji su izgleda bili ljudi sa istaknutom prošlošću. U
pitanju su šejh Ali Muhammed Burudžerdi i drugi je šejh Ali Qisam, za
kojeg si kazao: “On je jedan od najnaprednijih (Qazijevih) učenika.”
Izgleda da su njih dvojica imali bliske veze sa seid hasanom
Musteqijem. Ako može nešto detaljnije o njima da progvorite?
Jedan čovjek je o šejh Ali Muhammed Burudžerdiju prenio da je u
govoru i raspravi uveliko galamio i koristio visok ton. Ali kada je došao
212
kod Qazija svu tu galamu ostavio je po strani. Pa kada je ajatollah
Burudžerdi318 izabran za vjerskog vođu u Qomu, on na svoje mjesto u
Nedžefu postavlja šejh Ali Muhammed Burudžerdija koji je već bio
predavač ahlaka i nekih drugih predmeta u u vjerskom centru (hozi) u
Nedžefu. Riječju, imao je visoka namještenja , o kojima ja u ovom
kratkom obraćanju ne mogu puno reći.
A šejh Ali Qasam je izmđu ostalog bio i moj profesor, predavao mi je
fikh i lum'e. Alame Tabatabai je upravo kod nj (Qasāma) učio arapsku
književnost.
Neki od Qazijevih učenika još za njegova života, iz nepoznatih
razloga otišli su u udaljene predjele i tako se odvojili od Qazija.
Naprimjer seid muhammed Mustaqi je otišao u Indiju, alame Tabatabai
i njegov brat u Tabriz – je li bilo još nekih Qazijevih učenika koji su za
njegova života nekuda otišli, i da li je Qazi imao sa njima prepiske?
Jedan od njih bio je i seid Ahmed Kerbelai, koji bijaše obolio od
tuberkuloze. Qazi mu je rekao: “Idi u Kašmir!” On je otišao, tamo je i
umro.
Govoreno je također i o tome da je rahmetli Qazi nekim svojim
učenicima navijestio neke buduće događaje. Naprimjer, on je opisao
šejh Qawčaniju događaje pred njegovu smrt. Nije bilo tako?
Nakon što sam došao u Iran, 1-2 godine prije revolucije, putoao sam u
Nedžef te sam posjetio i šejh Qučanija. Upiah ga: “Kako ste?” Reče:
“Žena i djeca su mi otišli u Iran.” Rekoh: “Zašto i vi ne idete u iran?”
Reče: “Ja sam ovdje u isčekivanju!” Upitah: “U isčekivanju čega?”
Reče: “Qazi mi je obećao da ću na kraju svog života ostati sam, da ću
stići do visokih položaja te da ću shvatiti i doprijeti do nekih naročitih
stvari.” I zaista, dobro se sjećam zajedno smo išli ulicom kada mi je
rekao ono: “Ja sam u isčekivanju!” nekih 2-3godine iza Islamske
revolucije u Iranu on je preselio.
Kao da je imao nekih predviđanja u vezi ajatollaha Huija,
predskazao mu je buudućnost, zar ne?
Da, i to ima svuju priču. Seid Hui je dolazio na heftične žalopojke u
naš tan. U naš stana bi dolazio i jedan siromah koji nije mogao ustati, te
smo mu morali pomagati da ustane. Jedanput je slučajno ispalo da je
318
Obratiti pažnju da ovaj Burudžerdi nije isti kao Qazijev Burudžerdi (op. prev.)
213
ovaj siromah sjeo pored seid Huija. Siromah je popio svoj čaj i nešto mu
je novca stavljeno ispred te je on bio pripravan da ide. Seid Qazi je
shvatio da on (siromah) treba pomoć. A budući da je Qazi vidio seid
Huija pored njega rekao mu je: “O Ebu Kasime pomozi mu da ustane!”
međutim, pošto je seid Hui bio mlad i vrlo elegantno odjedeven, a
siromah vrlo prljav i dronjav...
Kada je Qazi vidio njegovo kolebanje, istog momenta je prišao uzeo
siromaha podigao ga i ispratio sve do vrata. Seid Ebu Kasim (Hui)
poslije je kazao: “Toliko sam se zastidio da više nisam dolazio na ova
okupljanja.” To je trajalo sve dotle dok mu seid Qazi nije poslao poruku:
“Dođi, ništa se bitno nije dogodilo.” Sjećam se, poslije bi Qazi prije
kraja druženja ustajao i sređivao Huijeve cipele, htjevši mu time staviti
do znanja: “Nisam ti onim činom htio umanjiti tvoj naučni dignitet, u
pitanju je bila druga stvar.”
Tako je seid Hui (Ebu Kasim) govorio: “Kada god sam želi dođi na
druženje kod Qazija, ja sam svoju odjeću stavljao pod pazuho e da ih
Qazi ne bi našao, očistio i postrojio. Nakon izvjesnog vremena seid Hui
veli Qaziju: “Ja bih želio ostatak svog života vidjeti!” A seid Qazi mu
propisuje recepturu duhovnih radnji koje će provoditi u mjesecu
Ramazanu. On to revnosno primjenjuje da bi pred kraj Ramazana došao
kod Qazija i rekao mu: “Sve (nepoznate stvari iz moje budućnosti) sam
vidio. Upravo ove misionare (be'asi-ha) sam vidio. Kada su drugi puta
došli mene su uzeli i odnijeli...kada su me prvi puta odnijeli moji bližnji
su plakali, a kada su im se drugi puta isprijelio nekoliko osoba, pobili su
ih...Seid Hui kazuje: “Sve sam ja to jasno vidio!”
Da li je seid Hui bio posjednik nekih duhovnih položaja?
Prije ezana, seid Hui bi išao u harem i učio zijaret Eminelllah. Sve to
da bi jednom kada je ušao u dvorište Harema uočio da je dvoriše harema
puno raznolikih i čudnih životinja: krava, teladi...vidim, šta god da
pokušam ovaj hal me ne popušta. Ustanovih, ovdje nema rješenja!
Odem kod seid Qazija i velim: “ja ne želim da ovakvo šta vidim!” On
mi kaza: “Ne želiš da to vidiš, uredu, ali sam si to tražio.” Rekoh: “Ne
želim!” I to me stanje prođe.
214
Po pitanju ajatollaha Huija pominje se i treća priča vezana za to da
mu je seid Qazi preporučio zikr koji je trebao izgovarati određeni broj
puta te kada bude pripravan izvršiti zadani program – ali šta god da
učini ništa mu ne naumpada. Najzad Qazi mu kaže: “O seide Ebu
Kasime nisu te htjeli za ovaj put” Jeste li vi čuli za ovakvo šta?
Ja sam čuo kad mu je swid Qazi rekao: “Ti nisi od ovog puta (sejri
suluka), idi nastavi vlastitim putem!” Seid Hui je bio predavač,
posjedovao je visok naučni status. U nekoliko etapa je predavao fikh. U
samo jednoj etapi predavao je fikh 20-25 godina. Riječju u više etapa
bio je predavač visokog ranga. Naravno, nemoguće je njegovu ličnost
smjestiti u ovih nekoliko rečenica.
To što mu je kazaono: Ti nisi za sejri suluka!, možda se pod tim
podrzumijevalo: Ako kreneš tim putem, onda nećeš moći stići do
položaja merdž'e! Ne vrijedi li ova logika'
Boga mi ne znam šta da kažem, jer koliko god čovjek treba da se
oslobođa od ovih dunjalučkih položaja u isto vrijeme postoji potreba za
tim položajima, a spojiti ih sa duhovno-irfanskim položajima za čovjeka
je poprilično teška zadaća.
Život i šerijatski fondovi

Kao što si odveć kazao porodica nije imala nikakva uvida u u
Qazijeve duhovne položaje i njegove više svjetove, a s druge strane
živjeli su na vrhuncu siromaštva i neimaštine da bi i sam Qazi kazao:
“Moj Berzah na ovom svijetu je moje siromaštvo.” Nije li vaša
porodica vršila na njega pritisak, ili materijalno blagostanje nisu ni
očekivali?
Njegove žene nisu gajile takva materijalna očekivanja. Kada ne bi
bilo novca – nema ga nikome, a kada ga ima onda slijedi dova. Dakle
kada nema novca nema nikakva ni očekivanja, pa samim time nije bilo
ni razmirica među djecom. No djeca su zaista usljed materijalne
neimaštine trpila veliki pritisak. Uopće, mi djeca bili smo vrlo
uznemireni što ništa nismo imali čak ni to da se makar najedemo i da
budemo siti. Zato je moj otac govorio: “Ako ne možete trpjeti idite
radite, i mi smo išli i radili.”
215
Da li su njegov život i bitisanje vođeni šerijatskim fondovima?
Ne, ne – ponekad bi bio pod tolikim materijalnim pritiskom da je sam
govorio: “Kada je jedanput seid Muhammed hasan Ilahi otišao u Tabriz,
njemu je kazao: “Idi na tu i tu adresu u Tabrizu, uzmi tu i i tu moju
knjigu, prodaj je i pošalji mi novac!” Što će reći da je bio slijepljen na
dno lonca.
Ova stavka je vrlo važna u njegovu životu, hoćete reći da se on uopće
nije koristio šerijatskim fondovima?
Ne, uopće! Čak je i u svojoj vasijetnami napisao da osoba koja je u
teškoj bijedi može se koristiti ovim novcem. Dakle, dvije su opcije
ovdje u igri: (1) Jedna je ako je u pitanju učenik vjerske škole (talaba),
on se može koristiti ovim fondom i (2) ako je u pitanju osoba pogođena
teškom bijedom (rad muzālim). A znate li koja to osoba potpada pod
tretman rad muzālima? To je osoba koja je krajnje siromašna i nema ni s
koje strane pomoći ni alternative.
To znači da on sebi ni u krajnjoj neimaštini i porodičnoj stisci nije
smatrao dozvoljivim korištenje rečenih fondova?
Da, ni tada. U to vrijeme u Teheranu je bio poznati čovjek po imenu
Kušānpur koji je imao napisanih djela ali i na raspolaganju islamski
fond. Osim toga, on je bio vrlo blizak sa šejh Muhammed Taqi
Amulijem, i otprilike je bio zastupnik seid Ebu Hasana Isfahanija. Ako
bi se pored njega našao učenik islamske škole on bi mu odmah dodijelio
nešto iz tog fonda.
Šejh Muhammed Taqi Amuli mi je lično prenio da želi putovati u
Nedžef kod seid Ebu Hasana Isfahanija i odnijeti mu prikupljeni novac
od naroda. Ja sam mu rekao da prije nego odnese novac kod seid Ebu
Hasana Isfahanija da prvo navrati kod seid Qazija te da ga povede sa
sobom e da bi i on na taj način dobio nešto novca. Poslije mi sam aga
Kušanpur pričao da je zaista prvo navratio kod Qazija , zatekavši ga
kako sjedi – vidi jednu hasuru, zdjelicu vode i malo suhog hljeba, suhi
hljeb je utapao u vodu, i tako smekšanog ga jeo. Ja mu rekoh: “seid
Qazi, imam puno novca kod sebe, izuzmi nešto novca iz ovoga, uzmi
moj udio na kojeg ja imam pravo.” On reče: “Ne, ovaj novac pripada
seid Ebu Hasanu Isfahaniju, dadnite to njemu, a on će kao odgovorni
216
znati kome ća ga udijeliti.” Koliko god sam insistirao nije prihvatio.
Najzad je seid Muhammed Taqi Amuli kazao: “Kada se aga Kušanpur
vratio i ispričao mi scenu sa Qazijem, tada sam zaželio da nađem kakvu
rupu te da se od stida sakrijem...od sramote od silnog stida.
Nesuglasica sa Islamskim obrazovnim centrom (Hoze) u Nedžefu

Qazi je izgleda imao specifičan stav u vezi sa troškovima islamskih
fondova onog vremena?
Da, i da bi se to shvatilo potrebno je povesti detaljnu raspravu.
Dakle može se reći da je jedan od razloga razmirice između seid Ebu
Hasana Isfahanija i seid Qazija bio upravo u načinu trošenja
šerijatskog fonda?
Kao prvo, on je imao veliko povjerenje u seid Ebu Hasana Isfahanija i
kao drugo, znao je da je seid Isfahani vrlo pažljiv prilikom diobe novca
iz šerijatskog fonda te da je nastojao da svim talabama dodijeli što više.
Ovo sve s tim da je seid Qazi ipak bio sljedećeg mišljenja: “Ti (seid
Isfahani) jesi visokog nivoa razumijevanja i pažljivosti, ali šta je sa
ostalima? Trebalo bi novac iz fonda dijeiti u skladu s programom, da sve
to bude pod nazorom jednog odbora,da postoji jedan prigodni ofis za
to...
Ta zar nije bilo u ono vrijeme nekog ofisa, kancelarije?
Ne, to se pojavilo kasnije u vrijeme šejha Abdulkerima Hā'irija. On je
zastupao upravo isti stav kao i seid Qazi pa je uspostavio jednu
kancelariju za to.
Kad smo već kod seid Ebu Hasana Isfahanija, da li je i on
posjedovao neke duhovne stupnjeve?
Ne znam. Seid Qazi je samo kazivao da je zajedno sa njim vodio
rasprave o fikhu. Zanimljivo je da im se i vrijeme smrti gotovo
poklopilo. Seid Qazi je također 3-4 mjeseca, nakon njegove smrti,
preselio.
Međutim i o njemu se prenose neki kerameti. Priča se da sin od
jednog Isfahanijevog zeta bio vrlo vrcav, a seid Isfahani također nije bio
dobrog materijalnog stanja, s tim što mu je kuća relativno bila velika.
Jedan od njegovih unuka bacio je pogled na jegov novac: “On ima
217
toliko novca, zašto nešto od toga nama ne dadne.” Te se jedanput s
namjerom da ukrade taj novac sakrio u njegovoj kući. Oko pola noći
napada ga s nožem: “Gdje ti je novac!” Sam taj unuk nam je kasnije
pričao: “U tom momentu je seid Isfahani poišaretio: ‘Ovoga uhvatite!’
Upravo u tom trenutku dvojica nastupiše iz pozadine i mene svezaše.”
Potom im seid Isfahani reče: “Nemate više ništa sa njim!” Poslije je
Mirza Mehdi – koji je bio njegov opunomoćenik, koji mu je inače čaj
donosio – navratio u tu prostoriju i kad je vidio svezanog momka upitao
je šta ovaj ovdje radi, zašto je vezanih ruku...?
Još se od nj prenose kojekakve čudne anegdote.
Da li je on bio suprostavljen Irfanu?
Protivnik irfana!? Ne baš na takav direktan način?
Nije li to (njegovo nesimatisanje irfana) rezultiralo ukidanjem
stipendija Qazijevim učenicima?
Da, Tabatabiji i drugim Qazijevim učenicima su ukinuli stipendije.
No ni to nije sve uveli su im i druge restrikcije. Naime, u to vrijeme u
Nedžefu je bio jedan mesdžid po imenu Historijski mesdžid (Mesdžide
tarihi) koji je imao jednu sobu. Tako je jedna skupina Qazijevih učenika,
uključujući i Tabatabaiju, došla kod Qazija i kazali su: “Seide Qazi, ti
kući imaš samo jednu prostoriju i kad mi dođemo kod tebe, tvoja djeca
moraju ići napolje, što im predstavlja uznemiravanje, nego ti dođi u
Mesdžide tarihi, tamo predvodi namaz, a poslije namaza mi ćemo ostati
s tobom i odslušati tvoj ders i uobičajene dijaloge. Seid Qazi je to
prihvatio. Nakon izvjesnog vremena komšije su uvidje da tamo svraća
seid Qazi te se nekoliko njih okupilo i kazali su: “Ovdje redovno
navraća Qazi, zato trebamo staviti jednu svjetiljku i obezbijediti još neke
druge potrebštine.” A u mesdžid je obično dolazilo ne više od 10-12
osoba. Ali nakon izvjesnog vremena neki drugi studenti islamskih nauka
saznadoše za ova okupljanja te dođoše i u mesdžidu porazbijaše
svjetiiljke, izvukli su Qazijevu sedžadu ispod njegovih nogu i najzad su
kamenovali sve to. Eto to su uradili ti mladi studenti islamskih nauka...
Zar ih niko nije branio?
218
Bio je tu jedan šejh Husejni, on je samo vikao i počeo je braniti seid
Qazija. Upravo zato je kasnije doživio takve pritiske da je morao
odseliti u Teheran. Zapravo, otjerali su ga.
Preskočeno namjerno 2 pitanja str. 377-378.
Da li je Qazi imaodruženja sa šejh Redžebali Hajatijem?
Kada je Redžebali Hajati jednog dana stigau u Nedžef zarad zijareta,
ne zbog sticanja znanja, pokucao je na naša vrata i jednom od djece je
kazao: “Neka domaćin dođe!” Dijete je odgovorilo: “On spava u
podrumu, kamo da dođe?” Reče: “Odmah idi i probudi ga.” Jedno od
djece je ponovo otišlo i reklo mu: “Neki čovjek je na vratima, s tobom
ima posla.” Treba istaći to da je tada u Nedžefu toliko bilo vruće da
golub nije mogao preletjeti s jednog na drugo mjesto. No Qazi je ipak
došao na vrata i upitao: “Šta trebate?” Šejh Redžebali je rekao: “Bio
sam u Haremu hazreti Alija, sreo sam ga (Alija) i on mi je rekao da
dođem kod tebe.
Po pitanju osnove ove anegdote, aga Teherani je kazao: “Stvar se
odvijala tako što je Šejh Redžebali imao takvu pronicljivost kada bi npr.
gledao u biljku mogao bi vidjeti i proniknuti u sve šta se događa u biti
svake biljke. A onda mu je iznenada nestalo te sposobnosti. Otišao je iz
Teherana u Nedžef i obratio se Imam Aliju: “Šta je razlog mog
gubljenja one pronicljivosti? O Ali, vrati mi to stanje ponovo!” Vidio je
hazreti Alija koji mu je rekao: “Idi kod seid Qazija...!” I upravo kod seid
Qazija mu je vraćena njegova prijašnja pronicljivost.
Kakvi su bili odnosi seid Qazija sa aga Dijā'eldin Araqijem?
Nisu bili prijatelji. Aga Dijā'eldin Araqi je bio vrlo istaknuti alim u
ddogmatici (uslu). Seid qazi prenosi aga Dijā'eldin Araqi jedanput u
jednoj raspravi seida Nasrullaha Mustenbata, koji će kasnije postati
Huijev zet, uvrijedio i ponizio, riječima: “ Ti Ti koji odlaziš na Qazijeve
časove iz ovog predmeta, kako ovo ne razumiješ!? To je pogodilo
Dijā'eldin Araqija tako da nije više išao na Dijā'eldinove časove.
Sljedećeg dana je aga Dijā'eldin Araqi upitao: “Zašto nema onog sejda
(Nasrullaha Mustenbata)? Rekoše: “Naljutio se zbog onog od jučer!”
Dijā'eldin Araqi na to reče: “Idemo onda njegovj i Qazijevoj kući da
tražimo oprosta od njih!”
219
Qazijev odnos prema pokazivanju kerameta
Ako bi njegovi učenici pokazivali svoje keramete, kako bi Qazi na to
reagovao? Izgleda da je zabranjivao pokazivanje kerameta?
Da, da - ja kada sam njegov životopis smjestio u deset svezaka, nisam
tamo zapisao nijedan njegov za narod privlačan keramet. To zato što se
ovo suprostavlja njegovu naročitom sejri suluku – tj. da se od nj vide
neki kerameti i da neko shvati ko je on.
Imate li nešto specijalno od toga?
Pa naprimjer ona dogodovština sa seid Hašim Hadadom.
Možete li nam to ispričati?
Hašim Hadad je kovao potkovice za konje i mazge. Imao je jednog
šegrta s kojim je po pola dijelio zaradu. Jednog dana kada je htio iz vatre
izvaditi usijanu potkovicu nije imao pri sebi kliješta , pružio je ruku i
izvadio potkovicu. To je toliko zaprepastilo i preplašilo šegrta da je
pobjegao iz kovačnice. Poslije kada je navratio kod seida Qazija u
Nedžef, on se na nj razljutio govoreći mu: “Ono što si učinio nisi smio
uraditi.”
Je li Qazi imao kontakte sa aga Nuhdkey?
Oni su obojica bili učenici seid Murteza Ilmul Hadija, u isto vrijeme
su učili, a onda su se razdvojili – jedan dolazi u Nedžef i postaje
učenikom seid Ahmeda, a drugi odlazi u Mešhed. I ja sam čuo da je
ajatollah Fahri, koji sada živi u Damasku, pitao Nuhdkeja: “Nakon tebe
kome ću se ja obračati za slijeđenje?” ovaj mu reče: “Seid Qaziju.” A
seid Qazi je 2-3 godine nakon ovoga umro.
Na postelji od bolesti ljubavi
Kakvi su bili Qazijevi halovi pred kraj njegova života? Naprimjer,

neki arifi su pred kraj svoga života bili zahvaćeni strahom ili plačom!?
220
Ne, ne – on je bio vrlo raspoložen i veseo. Iz nekih njegovih kasida
uočljivo je takvo raspoloženje.
Da li su njegove konekcije na svjetove Tevhida, i prekidanje tih
kontakata, pokazivali svoj vanjski izražaj? Kao što je to bio npr. Slučaj
sa seid Hadadom koji sebe ne bi doživljavao sobom i kojii bi se
zaboravljao!?
Ovakva stanja i halovi bili su svojstveni učenicima ali ne i u
učiteljima. Naprimjer stanja lične izgubljenosti i zaboravnosti nećemo
naći kod Imama Ehli bejta niti ostalih velikana.
Je li Qazi bolovao od posebne bolesti?
Na samom koncu života unekoliko su mu oslabili vid i sluh. Njegova
naročita bolest bila je vatra. Govorio je: “U prsima mi je vatra, vatra
koja se ne smiruje.” On zato stalno pije vodu: Vode, vode,...i neprestano
je ovaj stih sricao:
Reče: Jeste da me napaja,

ali znam da me voda i ubija.
I najzad je upravo s ovom bolešću otišao s Ovog svijeta. Imao je

jednog doktora seid Ebu Hasan Šefaji. U zadnjim godinama njegova
života govorio je Qaziju: “Ja sam tvoj doktor, velim ti da u danima
mjeseca Ramazana dnevno piješ 2-3 puta vodu.” On bi sa osmjehom
odgovarao: “U redu.” A onda ne bi pio i ta se bolest svom žestinom
pojačavala do zadnjih dana njegova života. A on je do zadnjeg dana
postio po žestokoj vrućini.
Ako je moguće da prepričate njegovu zadnju noć života, budući ste to
vrijeme probdjeli uz njega?
Bila je to zadnja noć njegova života. Reče: “Iznesite me vani!”
Gotovo da je sam mogao hodati. Pogledao je u nebo i reče: “Vratite me
ponovo na moje mjesto!” Ja sam ga vratio. Pri povratku je želio da se
njegovo mjesto (postelja) sredi. Govorio je: “Ovu ćasu nosite, ovo
dotjerajte..., potom mi je učinio vasijet (oporuku), jedna od stvari
vasijeta ticala se mog daljnjeg školovanja: “Opredijeliti se za vjerske
škole (talabegi) jeste to i to. Želiš li to slijediti uzmi to, uprotivnom bavi
221
se nekim drugim poslom. Potom je kazao: “Ujutru rano dođi!” Kada
sam ujutru došao, čujem dreku iz kuće. Shvatio sam da je seid Qazi
preselio.
Bilo bi dobro da nam nešto kažete o samom činu njegove dženaze i
pažnje prema njemu od strane prvaka šehida – ako vas još sjećanje
služi!
Ja sam se ujutro sastao sa bratom seid Kazimom, koji je skoro umro,
i kazali smo: “Odakle sada da počnemo, koga da obavijestimo?” čim
smo to kazali vidimo s ulice dolaze tri čovjeka među kojima je jedan
seid sa lijepom i blagoslovljenom bradom, kojeg nisam poznavao, i
drugi čovjek koji se predstavio kao vozač i treći čovjek koji je bio
njihov vodič. Taj seid nam reče: “Jutros za sabah sam otišao u sveti
Harem hazreti Aba Abdillaha (Harem Imam Husejna as u Kerbeli) na
redovni zijaret, a poslije sam kanio otići u Hanaqin. Tamo me obuzeo
san, i u snu mi neko reče: ‘Idi u Nedžef, Qazi je tamo preselio!’ Ovo mi
je rekao ili Prvak šehida, hazreti Husejn, ili neko drugi. Ja sam ustao i
umjesto Haneqina ja sam došao u Nedžef. U dvorištu Harema u Nedžefu
pitam: ‘Znate li gdje je Qazijeva kuća?’ Čovjek mi reče: ‘Znam ja, kuća
mu je daleko, a on je vrlo bolestan.’ Rekoh: ‘Odvedite me tamo!’” I tako
je ovaj seid Jahja izorganizovao sve oko Qazijeve dženaze. Ostao je do
sedmog dana, sedmu noć je udijelio hranu i onda otišao.
Ko je ogasulio seid Qazija? I ko mu je klanjao dženazu namaz?
Tamo (u Nedžefu) je bio adet da kakda neko umre, da se za njegovo
gasulenje uzima dozvola od nekog većeg u hijerhiji, naročito ako je u
pitanju umrli alim. Došli su mene pitati za dozvolu, a ja to nisam mogao
dati jer nisam najstariji, imao sam starijeg brata. Otišao sam kod njih (u
Islamsku zajednicu), a i oni su pokazali na seid Jahju. On je međutim
bio oborio glavu i nekoliko trenutaka ništa nije odgovorio. Tada je
slučajno naišao seid Muhammed Taqi Talaqani. Seid Jahja podiže glavu
i reče: “Aga kasniš, kreni, idi!” i seid Muhammed Taqi Talaqani ode.
Od prisutnih izabraše šejh Abasa Qučanija da pomogne Takaqaniju.
Otišli su i odradili su gasulenje. Kada je trebalo Qazijevo mrtvo tijelo
iznijeti iz gasulhane, tražili su dozvolu. Rekoše: “dozvoljavate li?” Seid
Jahja bijaše oborio glavu dolje i ništa nije progovarao. Ni mi (Qazijevi
222
sinovi) nismo imali hrabrosti išta progovoriti. Bilo je očigledno da seid
Jahja nekoga očekuje, a očekivao je čovjeka iz Nedžefa koji je donio
skupocjeno platno koje smo bacili preko mrtvaca. Otišao sam u dvorište
harema. Ne znam ko je predvodio dženazu namaz, jer nisam tamo
prisustovao,rekoše da je to bio seid Džemal Gulpajkani. Nakon dženaze
namaza, Qazijevo tijelo su jedanput obnijeli oko Harema. Najednom
vidim seid Jahja ide ujednom pravcu i ja se uputim za njim. Doveo nas
je upravo na ono mjesto gdje je sada Qazijev kabur. Upitam ga: “Aga,
odakle znaš baš za ovo mjesto?” Reče: “Dovdje sam sve već vidio, ja
sam svu priču od početka do kraja već odgledao i odveć sam vidio da
Qazi ovdje treba biti pokopan.”
Ajatollah Kašmiri je kazao: “Tevhidska ceremonija (medžālis fatihe)
za Qazija nije održana zbog negativno nabijene atmosfere u Nedžefu u
pogledu arifa, a ja sam stoga, što me je u Nedžefu, zbog porijekla moga
djeda iz Nedžefa, većina poznavala najvio: ‘Svi zatvorite dućane!’ A
neki vjerski uglednici su mi kazali: ‘Ti bi da zatvorimo sve bazare zbog
jednog sufije!? Je li bilo puno svijeta na njegovoj dženazi?
O onome prvom (Kašmirijevom kazivanju) ništa nisam čuo do sada,
a da li je bilo svijeta na dženazi – bilo je. Svi ljubitelji znanja bili su tu.
Sjećam se bazar (pijaca) je bio zaatvoren sa obje strane. Hadži aga jahja
Sedžadi, koji je bio imam džume Azizullah džamije, bio je tu. Neki
vjerski velikani i merdž'e toga vremena učili su mu tevhide samilosti
(terehum), jedan od kojih je bio i ajatollah hadži seid Husejn Qomi.
Qazijev svetonazor – velajat

Kakvi su bili Qazijevi nazori u vezi velajata?
On je vjerovao u velajat i berā'at (skrbništvo i bezgrešnost). On u
vezi ovoga ima i dosta stihova, kaš to je i nas u pogledu stihova
savjetovao, koje smo mi (njegova djeca) pamtili. Njegovi pogledi na
Ehli bejt bili su kristalno jasni i oni su se jasno odnosili i na velajat i
berā'at (skrbništvo i bezgrešnost).
Ja sam u ono vrijeme govorio da želim ući u Egipat na školovanje, on
mi je pak govorio: “Zašto u Egipat, oni imaju velajat ali nemaju berā'at.
223
Idi tamo gdje su objedinjeni i upotpunjeni velajat i berā'at (skrbništvo i
bezgrešnost).
Kakav je njegov stav u vezi znanja Imama as i njihove kontrole
Aktuelnog svijeta?
Njegov svjetonazor je čist i jasan, on nikada nije pehlivnio u svome
govoru. Ako je i bilo osoba među našim prvim muhadisima, poput
Sadqa, koji su vjerovali u poslaničku zaboravnost i pogrešivost – on je
ovakvo šta poricao. U to vrijeme u Nedžefu su bila tri muhadisa
(eksperta za hadis): jedan je bio Nuri , drugi šejh Fethullah Šerij'ati i
treći je bio seid Murteza Ilmulhadi. Sa ovom dvojicom zadnjih je imao
jako dobre odnose, ali nije prenosio govor od Nurija – to zato što je on
znao govoriti o iskrivljenosti Kur'ana i slične priče.
Izgleda da je on naročito u pogledu Vali asra (Imama Mehdija as)
njegovao posebna mišljenja?
Po pitanju Vali asra (Imam Mehdija as) on je imao specifično
gledište, koje je iznio i u svojoj vasijetnami, gdje kazao da je Imam
Mehdi živ, da živi prirodnim životom, upravo kao što to mi živimo.
Jednom sam ga upitao: “Da li to znači da na isti način kada se ja
razbolim i idem popiti tabletu, da to i on čini tako?” Rekao mi je: “Ne
traži od mene objašnjenje, razumiješ me!?”
Da li je kad šta govorio o vremenu pojave Imam Mehdija?
Ne, sam od njega čuo da je iz sure kaf, ha, ja, 'ajn, sad može
dešifrovati vrijeme pojave Hudžeta (Dokaza – tj. Imam Mehdija) – ali
kako, ja ne znam.
224
Svjetonazori – sufije
Prije ste u ‘Dogodovštinama Behar Ališaha’ kazali da je rahmetli
Qazi, za razliku od derviša – čija je deviza bila: “Napusti tijelo da ne bi
želio košulju!” – on je izgleda na sebe puno pazio. To je prirodno jedna
od osnovnih razlika njegova puta i derviša. Možete li to pojasniti!?
Behar Ališah bio je vođa skupine (plemena) Gunābādi u Nedžefu i u
Kufi. On je oblačio samo jedan turban i taj turban je za odijelo bio
prevelik, ali je i njegova unutarnja odjeća bila vrlo prljava. Seid Qazi
mu je govorio: “U kakvom si ti to stanju, očisti se i sredi se malo, stalno
si u ovom istom turbanu...što ti to treba!?”
Jednom je seid Qazi kazao: “Šta mi imamo sa Zehebījama?”, možete
li ovo malo protumačiti?
Jedanput se zaposjela priča o zlatu, rekli su: “Ovaj seid Qurejšija (tj
Qazi) je zehebīja)!” Ja sam ga jedanput upitao: “Je si li ti zehebīja?”
Rekao je: “Sufijska skupina Zehebīja gaji velike simpatije prema nama,
ali ja nemam sa njima kontkta, šta mi uostalom imamo sa Šta mi imamo
sa Zehebījama?
Da li je u ono vrijeme bilo osoba u Nedžefu koje su bile poznate po
svom naučnom rejtingu a da pripadaju redu Zehebija?
Samoo je jedan od njih nosio titulu alame (svestrano učen), i koji je
govorio: “Ja sam jedan od potomaka sakupljača zbirke hadisa Biharul
anvar alame Medžlisija. On je bio čovjek znanja i vrline, koji je osim
toga poznavao engleski i njemački. Sam je za sebe tvrdio da pripada
Zehebijskom redu. Bio je valjan i moralan čovjek, ja nekog drugog
istaknutog iz Zehebija ne poznajem.
Poznato je da je seid Abul Hasan Isfahani imao naoročiti odnos
prema sufijskim skupinama u Nedžefu. Nije ih odbijao niti im je pravio
kakve poteškoće – zar ne?
Da, da upravo tako.
Rahmetli Qazi je imao prigovora sufijskom odijevanju, ali ništa nije
govorio (protestovao) protiv njihove vanjske pojavnosti (njihovih velikh
brkova) ?
Protestovao je, ali ko je to slušao.
225
Svjetonazori Šejhija
Kakvo je bilo Qazijevo viđenje “Šarh zijarete džām'e” Ahmeda
Ahsaija?
Seid Qazi bi govorio: “Ne čitajte uopće ovu knjigu!” A ja bih mu na
to rekao: “Ali stilistika ove knjige je na visokom nivou, zašto da je ne
čitamo?” Samo bi ponovio: “To ne čitajte!
Alame Tehrani u svojoj knjizi ‘Ruh mudžerred’ prenosi da je aga
Qučani došao kod Qazija i upitao ga: “Kakva je razlika naše aqide
(vjerovanja) i one kod ‘Šejhija’?” a onda mu je seid Qazi kakzo:
“Donesi knjigu “Šarh zijarete džām'e” Ahmeda Ahsaija i čitaj!” Aga
Qučani jedan sat čita knjigu a onda mu Qazi veli: “Je si li shvatio gdje
im je problem? Oni Boga predstavljaju tek ispraznim pojmom.” Možete
li o ovome progovoriti malo šire?
Problem šejh Ahmeda Ihsaija koji je napisao “Šarh zijarete džām'e”
bijaše u tome što je on bio čovjek izrazite ters naravi. Gdje god bi bio,
kod bilo kojeg Učitelja, nadigao bi graju. Čak je svojevremeno učio i
kod čuvenog pisca djela Dževahir te je i kod njega ‘digao prašinu’.
Poslije je samouk izučavao filozofiju, usljed čega je upao u zastranjenja.
Ako mu knjigu čitaš od početka do kraja vidiš vrlo divan tekst i ne
shvaćaš u čemu je problem. No, problem je u tome što mi kažemo da je
hazreti Pečat Poslanika (hatem) sava nivo fejda (izljeva Božije milosti),
a da je Imam Ali as posrednik fejda. Dakle, fejd je od Boga, a oni su
posrednici koji moraju slušati ‘gornje’ direktive. A on (Ahmed Ahsaji)
tvrdi da su oni u isporuci Božijeg fejda neovisni.
Svjetonazori naših velikana

Prema kojem našem arifskom velikanu je Qazi gajio naročito
poštovanje – jesu li to arifi poput šejh Behaija, seid Ibn Tavusa, Bahrul
uluma...?
Bio je vrlo naklonjen seid Ibn Tavusu, Tavusova knjiga Iqbal uvijek
je bila pri njemu. Isto je tako cijenio i prihvatao knjigu Sejro suluk koja
se pripisuje Bahrul ulumu. Jedino nije prihvatao njene zadnje dijelove.
Govorio je: “Nemate dozvole da kao recepturu primjenjujete njene
zadnje dijelove.” Što znači nije da Qazi nikome nije davao teške
226
virdove. Prema šejhu Behaiji je iskazivao veliku naklonost i u tom
smilslu je pričao o njemu jednu slatku priču:
“Nedžef nije prije izgledao ovako. U vrijeme šejha Muqadesa
Ardebilija, šah Abas Kebir je poslao šejh Behaija da načini onu formu
svetog Harema koju on danas ima, osim toga bilo je nužno srušiti i
očistiti one džamije koje su bile za rušenje. I koliko god je šejh Behai
tragao za čovjekom koji će mu dati dozvolu za rušenje starih džamija
nije ga nalazio, dok mu najzad nisu pokazali na šejha Muqadesa
Ardebilija uz riječi: “Idi kod šejha Ardebilija ako njega zadovoljiš,
zadovoljio si i nas i mi ćemo u ovomposlu sa tobom sarađivati. Najzad
šejh Behaija odlazi kod Ardebilija koji pregledava njegov nacrt novog
Harema i pita ga: “Možeš li ti sve ovo izvesti?” Ovaj veli: “Da, mogu!”
Ardebili mu kaže: “Dobro, do ujutru čekaj odgovor!” Ujutru se šejh
Behai upućuje ka njegovoj kući, kad ga zatiče kako u radnom odijelu, s
stegnutim kaišom oko struka i sa krampom izlazi iz kuće. Ko god je
vidio ovu scenu priključio im se.
Seid Qazi je rekao: “Da sam ja u ono vrijeme tu bio, i ja bi se išao
ispred šejha Ardebilija.” Ja sam mu prigovorio: “A zašto bi išao ispred
šejha Ardebilija?” On reče: “Zato da bih ispred njegovih nogu čistio
smeće, otpadke i kamenje.”
Svjetonazori - Mevlana i Muhjudin Arebi

Koja su to bila njegova specifična vremena za ibadete i za
izučavanje?
On je svoje ibadete više ostavljao za noć, a danju je više izučavao –
dok je pred kraj života više od svega izučavao Futuhatul Mekije i
Mesneviju. U zadnje vrijeme, pošto mu je oslabio vid, obično bi mu
Mesneviju čitao šejh Abas Kučani, a on bi povremeno davao tumačenja,
koje bi šejh Kučani zapisivao na margini Mesnevije.
Izgleda da je on u pogledu ove dvije osobe Mevlane i i Muhjudina
Arebija gajio posebno poštovanje?
On je imao naročitu ljubav prema Mevlani, a i Arebijeve Futuhate je
puno isčitavao.
227
Poznato je da je seid Qazi govorio: “Do Tevhida se ne može stići
osim kroz Velajat. A Futahatul mekije može napisati samo neko ko je
stigao do Cilja. Šta je još seid Qazi o ovome kazivao?
Da on je zbilja govorio da se do Tevhida se ne može stići osim kroz
Velajat, a u pogledu pisca Futuhata (Ibn Arebija) upravo je to govorio:
“Ako je došao do nekog duhovnog položaja, došao je do toga kroz
Velajat.”
Obzirom da je godina smrti seid Murteza Ilmulhadija 1330./1909. te
da je seid Qazi imao na raspolaganju nekih 40 godina za druženje sa
‘Futuhatima’, možete li nam kakzati kako se Qazi upoznao sa
‘Futuhatima’ a i sa ‘Mesnevijom’?
Što se tiče Futuhata ne znam, a sa Mesnevijom se upoznao prilikom
putovanja u Konju. U ono vrijeme Turska i Tabriz su imali dobre
relacije, tako da nije bilo potrebno imati pasoš...tako je on vjerovatno
išao u Konju i tamo se više upoznao sa Mesnevijom.
Svjetonazori – naučnotehnološki progres

Je li seid Qazi imao svoj stav u vezi pojave novih naučnih disciplina i
i novih industrijskih grana?
On je imao učenika po imenu Abdul Zehra o kome su se presnosile
veoma čudne priče. Jednom je on seid Qazija upitao: “Šta da ja radim,
čime da se bavim?” A Qazi mu je rekao: “Idi savladaj ove discipline i
time se bavi!” U to vrijeme počeli su se postavljati vodovodi i električne
mreže. On je govorio: “ Ja što god poželim, u bilo koje vrijeme to mi se
i omogući. Naprimjer, poželim ribu, pred mene iz vode dolijeće i pada
riba.” Qazi mu je rekao: “Šta ti znači ta priča i ta rabota, idi poduči se
nekim aktuelnim zanatom i time se bavi.” Najzad je otišao i izučio
elektičarski zanat. I upravo je u ovom poslu i okončao svoj ovosvjetski
život, negdje ga je struja zahvatila i od toga je umro.
Neki Qazijevi savjeti

Možete li se ovdje prisjetiti nekih Qazijevih općih savjeta?
Seid Qazi nikome nije davao teške virdove, a ako bi nekome i dao
neke virdove, nije insistirao na izvršenju zadanog. A njegovi opći savjeti
228
ticali su se izvršenja farzova, mustehaba (dobrovoljnih djela) i klanjanja
namaza u njihovom prvom vremenu. No nekoliko njegovih savjeta bili
su:
1) Jedno čitanje Kur'ana, govorio bi: “Učite Kur'n dobro i pravilno.
2) Isčitajte cijeli historijat Islama, naročito onaj od rođenja Poslanika
sava pa sve do 255.-260. g. po hidžri.
3) Nakon izvršenja gornjih stvaki, krenite s obavljanjem noćnog
(dobrovljnog) namaza.
Koje dove je naročito preporučivao?
Posebno je naglašavao važnost učenja dove Kumejl -uoči petka, i
zbirke zijareta Zijarāt džām'e – petkom.
Je li svojim učenicima preporučivao obilazak mezara islamskih
velikana?
Svima je govorio: “Ako imate u vašem gradu ili vašoj blizini mezar
od nekog bliskog potomka Imama as obavezno idite u njegov obilazak.
229
2. INTERVJU SA SEID MUHAMMED ALI
QAZINIJA
Upoznavanje
Evo nas u društvu sa još jednim sinom rahmetli seid Qazija.
Uz zahvalu što ste nam se odazvali, na početku želimo da nam se
predtavite.
Ja sam seid Muhammed Qazi ali sam zbog sličnosti sa imenom age
Qazija Tabrizija (Šehida muhareba) ustanovio da mi je bolje da svoje
ime preinačim u Qazinija da ne bi, ne daj Bože pogrešno mijenjan sa
ljudima velikanima.
Ja sam jedno od njegove mlađe djece, i nažalost nije me zapala ta
velika blagodat da više vremena provedem s njim (Qazijem) te da bolje
iskoristim njegovo prisustvo. I uvijek me je stid što vrloj gospodi ne
možemo odgovoriti onako kako oni zaslužuju i kako bi to trebalo.
Koje ste vi po redu Qazijevo dijete?
Boga mi, Qazi je imao mašallah puno djece. Ja sam po godinama
otprilike vrsnik sa seid Džaferom i seid Bakirom. Seid Taqi i seid Mehdi
koji su od majke iz Tabriza, rođeni su nakon što je Qazi oženio moju
majku – čiji sinovi smo ja i seid Dževad, koji je umro.
Neka mu se Bog smiluje.
Upravo tako.
Koliko je sada žive Qazijeve djece?
Četvero nas je. Seid Hasan kji je sada najstariji, potom ja, , seid
Džafer i seid Muhammed Husejn. Seid Džafer je sada u Iraku, a seid
Muhammed Husejn je ovdje – i on je zat ajatollaha Amulija.
Kada je seid Qazi preselio, koliko ste vi imali godina?
12-13 godina.
Jeste li se školovali u medresi tada?
Ne, radio sam kao prodavač.
Ima li još živih Qazijevih kćeri?
Da, jedna je u Mašhadu, druga u Lahidžanu, treća u u Nedžefu i
četvrta u Kazimejnu.
230
Seid Qazi u porodici
U umovima ljudi vrti se jedno pitanje: Budući je Qazi živio krajne
skromno i siromašno, za šta će mu onda više žena?
Po onome koliko sam ja informisan, on je prvu ženu doveo iz Tabriza
– to je žena koja je materijalno bila imućna – iz njena imetka on je
mogaoi organiizovati karavane za hadždž. No, nakon protivljenja
njegova oca seid Husejna koji mu je kazao: “Ti trebaš da nastaviš
školovanje i da se posvetiš nauci!” Tada seid Qazi piše fusnote i
komentare na marginama Mufidovog Iršada, nakon čega mu seid Qazi
daje dozvolu za nastavak školovanja.
Sa prvom ženom je obavio hadždž, o čemu su se ispredale raznolike
priče. Jedna od zanimljivih priča tiče se njegova dolaska i zabrane
prolaska na iračkoj granici. A onda im seid Qazi recituje jednu kasidu,
od 7-8 stihova, na arapskom jeziku. To je granične službenike toliko
dojmilo da su kazali: “Otvorite im put!”
Bilo kako bilo, nakon ovog putovanja na hadždž, prva žena
(Tabriskinja) mu umire, on onda ženi moju majku. Nakon toga ispda mu
jedno putovanje u Mešhed. S tim što treba imati u vidu to da prijašnja
putovanja uopće nisu bila lagodna kao ova današnja, a i punosu trajala.
Dok su u Mešhedu proveli 1-2 godine, jedna hanuma im je redovno
dolazila i obavljala kućne poslove (prala odjeću i čistila). Nakon toga,
kada je htio definitivno krenuti za Nedžef, iz samilosti i finoće, govori
joj: “Ja želim da idem u Nedžef, hoćeš li i ti!?” A ona ko je to odveć od
Boga tražila veli: “Da!” I tako on dovodi svoju treću ženu iz Mešheda u
Nedžef.
Nakon što je jednom njegovom tabrsikom zemljaku u Tabrizu
iskrsnuo problem, ili je bio nešto utučen ili ga je nešto drugo mučilo, sve
u svemu to biva razlogom da Qazi ode u Tabriz i da tamo ponovo
provede nekoliko godina. I tamo mu je, prema njegovim kazivanjima,
izvjesna hanuma pomagala u pranju veša i čišćenju – koju će Qazi
nakon svog tog hizmeta sa sobom dovesti u Nedžef. K tome, Qazi je
imao jednu kuću, ljetnikovac, u Kufi – u koju bi za vrijeme velikih
vriućina sklanjao djecu – a mi djeca smo se tamo išli i igrali se, što nam
231
je pričinjavalo veliko zadovoljstvo. Tamo nam je hizmetila jedna
hanuma, pekarova sestra, koju smo mi zvali ‘Čn - Čn’.
Ukratko, njegove ženidbe drugim ženama nisu se odvijale na način
da on ode i da traga za tim ženama i da pravi svadbene derneke i sl..
Jednostavno, one su upadale u njegovu šemu dok je bio na putovanju ili
zbog njegove samilosti prema njima. Naprimjer moja majka je bila
gotovo slijepa, tek malo je vidjela na jedno oko. Druge dvije od
njegovih žena bile su vrlo siromašne, upravo zato su ranije i radile
kućne poslove drugima.
Kakve je emocionalne odnose Qazi održavao sa sa ženom i djecom u
kući?
On je bio vrlo osjećajan i srčan i iskren čovjek. Još se uvijek sjećam
njegovih šala koje je pravio s mojom majkom. Dolazio bi kod nje i
govorio bi: “Majko Dževadova, mamice Dževadova šta radiš, praviš li
nam čaj..? I ovakve pošalice.
U svakom slučaju bio je vrlo susretljiv, srdačan – međutim malo je sa
nama bio, jer je bio vrlo zauzet. Sjećam se da je neprestano izgovarao:
La huve ila huve – nema nikoga osim Njega! I mi bi smo slušali njegov
glas (molitvu) iz njegove sobe.
U to vrijeme bilo je uobičajeno držanje jedne vrste goluba zvane
‘jahu’. Qazi je ove golubove jako simpatisao i uvijek bi ih stavljao u
hodnik.
U svakom slučaju ja sam imao malo godina kad je Qazi preselio, ali
on je imao više poznantstva i druženja sa sinovima iz Tabriza, sa kojima
je više pričao.
Imaš li neko sjećanje iz tog vakta?
Sjećam se da smo se kao djeca čuvali da ne pravimo prekršaje jer bi
on vrlo brzo ustanovljavao ko je pravio prekršaje. A onda bi prekršioca
upitao: “Zašto uradio onaj zijan?” zato smo bili pažljivi i među sobom
smo govorili: “Babo će to doznati!”
Ponavljajući dio
Je li Qazijeva porodica imala habera o njegovim duhovnim
položajima i postajama?
232
Ne, mi uopće nismo bili u toku tih stvari i mislili smo da je naš otac
student koji i dalje uči. I ako se sjećate, tek za života alame Tabatabaija
Qazijevo ime se počelo vrtiti po jezicima. Kada bi alame ili imam
Homeini o njemu kazivali, neki radoznalci bi pitali ko je on pa alame i
imam o njemu tako lijepo zbore.
Kako i od čega je on živio?
Ne znam koja je tajna iza toga bila, ali stvari su se same po sebi
sređivale. Naprimjer, zemljište na kojem je naša kuća kupio je jedan
čovjek i rekao: “To je vaše!” potom je došao jedan drugi čovjek istresao
tu cigle i izidao ih – tako smo dobili kuću. Tako je i sa drugim
Qazijevim kućama i nama nije jasno kako su napravljene.
Unekoliko nam je materijalno pomagao i jedan naš dajdža po imenu
Maš Ali Akbar, koji je bio njegov murid, a i naša mati je zarađivala
nešto na šivenju.
Sjećam se, međutim, da seid Qazi nije bio zadovoljan da mu naš
dajdža Maš Ali Akbar pomaže te bi govorio: “Pokvarila (harab) su me
ova djeca!”- ali ja sada ne znam šta je on pod tim podrazumijevao.
Do onog vakta dok mu nisu ukunili mjesečnu stipendiju (šehrije)
stanje je bilo podnošljivo. Ali nakon toga je krenula stiska, kada sam se i
ja morao zaposliti.
Qazijeva duhovna stanja

Sjećate li se nečega po pitanju Qazijevih duhovnih i ibadetskih
halova i stanja?
On bi dugo učio kunut dovu i dugo bi plakao. Sjećam se jedanput
sam prolazio kroz njegovu sobu, vidim ga u nekom posebnom stanju.
Odem kod majke i kažem joj: “Majčice, zašto babo ono onako čini!?”
reče: “Šta je bilo?” rekoh: “Dođi vidi!” kad dođoso, a on plačući i
jecajući s ispruženim rukama gore uzvikuje: Alahume erini-l t'ale'ate-l
rešide – Bože moj pokaži mi viziju ispravnog puta! A kao što sam to već
rekao, čuo sam često kako izgovara ovaj zikr: La huve ila huve – nema
nikoga osim Njega!
Poznato je da bi on mjesečno po nekoliko dana nestajao, naročito u
mjesecu ramazanu, jeste li i vi to prrimijetili?
233
Pa on je imao nekoliko kuća, a mi smo bili djeca te nismo mogli znati
gdje je on, ali sada mi je naumpala jedna druga stvar u vezi njegovih
stanja.
Jedanput smo bili u Kufi (u ljetnikovcu), kad nam dojaviše da nas
otac zove da se vratimo kući. Vratili smo se kući kada je on zapovijedio:
“Neka djeca očiste duvarove!” Naime zidovi su prethodno bili okrečeni
u bijelo, a onda se dogodilo da je on negdje iza pola noći ili pred zoru
upao u hal i posebno stanje te je najednom s ugljenom počeo ispisivati
stihove po zidu te nam je zapovijeđeno da uzmemo krpu i da to
izbrišemo.
Sjećate li se nečega po pitanju njegovih predavanja, druženja i
žalopojki (ruzeha)?
Da, svoja predavanja i kružoke obično je držao u našoj kući, a jedan
aga bi dolazio i učio žalopojke (rze). Mi smo tada bili djeca i nas bi
obično tada zovnuli da idemo da se igramo i mi bi smo to i činili.
Kružoke su također održavali, pa ukoliko bi došao neznanac ponovi bi
se učilo rze, a Qazi bi govorio o tragediji hazreti Husejna. Imao je svoje
učenike koji bi dolazili i pitali: “Je li aga (Qazi) u kući?, ko dolazi?” A
budući da je naš stan bio manji i da mu je biblioeteka bila odmah na
dohvatu u vanjskoj sobi – možda je to bilo razlogom održavanja kružoka
(dželesata) tu.
Ponavljanje
Upravo je u ovu našu kuću prvi puta došao alame Tabatabai. Qazi mu
je rekao: “Ja odveć imam posla i želim stići obaviti svoje obaveze – ili
izvoli uđi i ili idi sa srećom!” Allame upravo odande stiče ljubav i
privrženost Qaziju. Uviđa da se njegovi dersovi koje daje iz irfana i
teozofije (hikmeta) uveliko razlikuju od svega onoga što je ranije slušao.
Razmimoilaženje sa tradicionalnom školom (havzom) u Nedžefu

Ponavljanje
Kakav je bio Qazijev odnos spram ovih događaja (nasrtaja zvanične
uleme na nj i njegove učenike)? Jer izgleda da je on bio poznat kao
mirovnjak – tj. da je naspram svojih progonitelja pokazivao umjerenosti
234
uzdržanost te da je čak svoje učenike bodrio: “Idite iza njih klanjajte!”
Imate li u vezi s ovim nešto više podataka?
Da, upravo je Qazi tako postupao. Svojim učenicima je rekao: “Idite,
sada nije poželjno da ovdje ostanete!” Dakle, Qazi nije iskazivao
naročiti otpor svojim progoniteljima, već je donio odluku da nadalje s
kružocima nastave u Kufi, koja nije bila upadljiva poput Nedžefa.
Dakle, njegov odnos je bio pomiriteljski. Prihvatao je njihove prigovore
te je s izmještanjem riješio slučaj.
Ponavljanje
Još o Qazijevoj smrti

Sjećaš li se detalja o njegovoj smrti?
Ljudi su govorili da su u roku od nekoliko mjeseci umrla ‘tri velika
svijeta’. Jedan od tih velikana bio je izgleda u Kerbeli, drugi je bio seid
Ebu Hasan Isfahani i treći je seid Qazi. Upravo zbog ovoga u Nedžefu
su bili zatvoreni bazari i puno svijeta je došlo na njihovu dženazu noseći
ih na tabutu.
Je li on preselio u tvojoj kući?
Ne u kući seid Hasana. Djeci je naredio da iziđu iz sobe i onda je
umro...
235
3. INTERVJU SA SEIDOM FATIMOM QAZI
Predstavljanje
Evo nas u prisustvu seide Fatime Qazi, kojoj zahvaljujemo na na
našem prijemu. Prvo nam recite nešto o vašoj porodici – koliko je djece
tamo bilo'
Moja majka je iz Lahidžana, imala je dva sina (seid Muhamed Hasana
– koji je sada u Teheranu i seid Kazima, koji je veće preselio u u Božiji
rahmet) i 7-8 kćerki.
Od osltale braće (od drugih Qazijevih žena) jedan je sada u Iraku –
mislim da je oslijepio, dvojica su Teheranu – seid Muhammed Ali i seid
Husejn.
Jesu li vam neke od sestara još u životu?
Nekoliko ih je u Iraku i jedna je u Lahidžanu.
U vrijeme smrti seid Qazija, koliko ste vi godina imali'
Imala sam otprilike 20 godina, no u to vrijeme nisam bila u Nedžefu.
Nekih 5 godina prije njegove smrti ja sam odselila u Sistan - Balučistan
u Iranu.
Zbog čega ste doselili u Iran?
To je bilo stanište moga muža aga-je Mirza Ibrahim Šerifija. On je
bio jedan od Qazijevih učenika koji mu je jako privržen bio. Otac moga
muža je bio imam u tamošnjoj džamiji. Tako je otac zatražio od svoga
sina da se vrati tamo i da ga zamijeni u džamiji. Nakon nekoliko godina
otac umire i moj muž Šerifi postaje tamošnji imam, zato smo bili
prinuđeni da se taamo vratimo. Ja sam u to vrijeme imala dvije kćerkice
i kada smo se vratili u Iran – koliko sam samo danonoćno plakala – otac
mi nije blijedio iz sjećanja. To zato što je on bio izuzetno naravan i blag
čovjek.
Je li se seid Qazi složio s vašim odlaskom u Iran?
Ne, govorio bi: “Meni se Iran ne sviđa.” I uopće nije bio zadovoljan
da ja idem u Iran. Otac mi je plakao i govorio: “Ne idi u Iran, tamo nije
dobro!” Ali majka je govorila: “Ako ne ode, šta će sa ovo dvoje djece,
ko će ih podići!?” Tako sam bila prinuđena da odem u Iran, zbog čega
sam puno plakala.
236
Qazi u porodici
Obzirom da je Qazi imao nekoliko žena, kakve su bile njihove
relacije?
Sve ove njegove hanume bile su vrlo nemoćne žene, imale su jako
dobre međusobne relacije i odnose, međusobno su se voljele i
posjećivale. I uopće može se reći da nisu imale loše uvjete i da su se
međusobno jako pazile. To su bile žene sa imanom, što je iziskivalo da
se međusobno vole.
Kakvi su bili međusobni odnosi djece?Da li ste i sa djecom drugih
Qazijevih žena održavali vezu?
Da, da – bili smo srčani prijatelji, jedni za druge smo sve činili.
Upravo prije nekoliko noćiju kćerka jednog od braće (Dževada) bila je
kod nas sa svojim mužem. U svakom slučaju imali smo odlične relacije.
Kakav je seid Qazi bio prema porodici?
Jako dobar. Čak kada bi nailazila mala djeca on bi im ustajao.
Njegove žene bi govorile: “Zašto ustaješ djeci?” On bi odgovorio: “Ja
im ustajem da bi i drugi poštovali moju djecu.” A starije sinove je jako
poštovao.
Moj otac je imao izvanrednu ćud, krasio ga je zbiljski ahlak. Bilo nas
je dosta djece, ali on nije imao zastrašivanja i svađe. Riječju, bio je
sjajnog ahlaka.
Ponavljanje
Niste išli sa njim na hadždž?
Ne, on je putovao na hadždž sa prvom svojom ženom i njenom
djecom.
Jesu li prenijeli kakvu dogodovštinu s tog hadždža?
Da, Bog im je upravo na tom putovanju podario njihova najstarijeg
sina seid Taqija. Nakon toga oni ovu bebu ostave na nekom mjestu i idu
na tavaf. Kad su se vraćali ugledaju jedan pas stoji pored bebe. To ih je
puno prepalo. Kad su došli do njega pas im je izrazio poštovanje i
otišao. Upravo zato je djetetu dato ime i seid Taqi i seid Meki.
Da li ste vi uočili nešto od Qazijevih halova i posebnih stanja?
237
On je sebe držao vrlo niskim. Za sebe je govorio: “Ja slabo šta znam”.
Čak i onda kada bi mu se djeca i unuci obraćali sa “ajjatollah”, on bi
govorio: “Ne, ne nisam ja ajatollah.” Čudno je to koliko je naš otac sebe
držao niskim. Svoje vrijeme je provodio u namazima, dovama i
upućivanju onih svojih učenika. A nama bi govorio: “Upravo ovo ostaje
čovjeku, drugo ništa mu ne ostaje.” Ako bi mu neko donio neki poklon
ili hediju govorio bi: “Ne, nosi ti to i dadni tome i tom!” On uopće nije
čeznuo ni za čime od dunjaluka.
Obzirom da je živio u materijalnoj stisci, je li to bilo mučno njegovim
suprugama i da li su one protestovale?
Ne, ne – nejgove žene su bile vrlo nemoćne i slabe, tako da što god bi
on kazao one bi to prihvaćale. Moja majka je bila iz Rašta, i od svih
njegovih žena je bila mlađa. Prije žene nisu ovakve kao ove danas, ako
si im donio suhog starog hljeba zahvaljivale su Bogu. Naravno nisu bile
ni pismene, ali su imale ovakva uvjerenja.
Šta je on preporučivao i savjetovao kćerima?
Mi smo se mlade udavale. Prije nego pošle mužu, govorio bi nam:
“Vi sada idete sa čadorom, vani trebate izći umotane. Kada dođete u
muževljevu kuću nikada ne recite: ‘Želim ovo ili ne želim ono!’” I mi
smo odista i bile takve. Ako bi se šta imalo, dobo i jest – a ako ne bi
bilo, preko toga bismo prelazile.
Nakon što bi se udale, da li biste se s Qzijem međusobno posjećivali?
Da, puno je naavraćao u našu kuću, imao je naklonost prema mom
mužu te bi dolazio na ručak i večeru. Meni bi govorio: “Puno pazi ovog
svog muža!” hanuma fatima se ovdje smije i nastavlja: “Trebao je ove
riječi njemu (mužu) upućivati, ali ih je meni govorio.”
Ponavljanje
Znano je da je insistirao na školovanju muške djece, da li ih je
primoravao na to?
Seid mehdi je bio vrlo talentovan za matematiku, a seid Taqi ne baš –
on je ispričao: “Sanjao sam da sam pao sa krovne terase. Došao sam kod
oca da mi to protumači.” “Od tebe neće biti ništa!” kazao mu je. Ali ih
unatoč tome nikada ni na šta ije prisiljavao ni tjerao. Govorio bi im:
“Budite što god želite!” seid Muhammed hasanje u Bagdadu našao neki
238
posao, ali nije otišao tamo. Rekao je: “Dok je otac živ želim biti uz
njega.”
Je li seid Qazi imao neki naročiti program pri davanju hrane
drugima? Davao je tri noći qadra u ramazanu iftar ljudima, kako za sebe
tako i za svoje umrle žene.
Kakav je bio prema siromašnima i prosjacima?
Ako bi na vrata došao prosjak on bi mu dao svoje sljedovanje hrane i
ne bi više sjedao sa nama za sofru. Govorili bismo mu: “jedi preostalu
hranu!” odgovorio bi: “Ne, to je sljedovanje moje djece, ja sam svoje
sljedovanje dao, i otišao bi.”
Jako je bio nezainteresovan za dunjaluk. On je (u početku) imao
jednu kuću u Iraku. Zid jedne strane kuće se ruši i on napušta tu kuću i
ide pod kiriju, a tu obrušenu kuću kupuje jedan čovjek, koje je potom
potpuno uklanja i pravi drugu kuću. Kad je ovaj čistio ostatke kuće nađe
pregršt zlatnika ispod ruševina i donosi Qaziju, govoreći: “Ove sam
našao tamo ispod tvoje kuće.” Qazi mu odgovora: “Neka nek' to bude
tvoje, to meni ne pripada, nek' bude tvoje!”
Izgleda da je seid Qazi davao neke habere iz budućnosti, da li ste i vi
čuli nešto od toga?
Da, govorio je ponešto o (predstojećem) ratu Iraka i Irana, ali kad su
njegovi učenici ili oni okolo njega počeli više da se o tome raspituju, on
bi govorio: “Ne, ništa nisam vidio niti šta znam o tome.”
Pošto sam se udala i trebala kasnije ići u Iran. Rekao mi je: “Ovi
jedanput idu u Ira i vraćaju se, ali kada drugi puta odu u Iran više se ne
vraćaju.” I reka mi je: “Ovo je zadnji puta da vidim svoju kćer, više je
neću vidjeti.” I zaista nekoliko godina nakon što smo mi otišli u Iran, on
je preselio.
Imate li još neko zanimljivo prisjećanje vezano za vašeg velikog oca?
On bi prije rođenja svakog djeteta znao njegov spol, te bi dolazio kod
svojih (trudnih) žena i davao im radosne habere da je dijete bez mahane,
da je kćerkica, ali da nema razlike između kćerke i sina.
Naprimjer, moja majka je imala 7-8 kćerki, ali prije nego ih je rađala,
on bi joj govorio: “Ne budi neraspoložena, šta god ti ko kaže ti ne
očajavaj, samo reci između kćerke i sina nema razlike.
239
Seid Qazi i učenici
Imate li neko sječanje vezano za odnose Qazija i njegovih učenika?
Sjećam se nekih učenika koji su dolazili kod seid Qazija. Bili su to
npr. Seid Kašmiri, alame Tabatabai, agaje Behdžet, potom hadži Džasim
E'asam koji je bio naročiti prijatelj našeg oca i za kojim je on (Qazi)
gubio svijest.
Vi ste bili svjedokom Qazijeva odnosa prema njegovim učenicima?
Naš otac je sebe držao vrlo niskim i kada bi mu učenici dolazili
govorio bi im: “Nisam zadovoljan s time da govorite ja sam učenik toga
i tog' učitelja.” Na kružocima koje je održavao u našoj kući, nikada nije
sjedio na pročelju skupa, i uvijeg bi govorio: “Tamo je mjesto za goste.”
Kada bi sa učenicima zajedno šetao uvijek bi išao pozadi, koliko god su
oni insistirali da ga proture naprijed, on odgovvorio: “ne, ne vamaj
emjesto naprijed, ja idem iza vas.”
Ponekada bi sa učenicima zajedno išao u kufansku džamiju ili u
džamiju Suhle, u kojoj bi ulazio u i'tikaf, gdje bi i po nekoliko dana
ostajao bez ručka i večere.
Je li posjećivao kaburove?
Naš otac bi u praskozorje, prije sabahskog ezana, odlazio u džamiju
Suhle i kufansku džamiju, u kojima bi ibadetio, i dok sunce ne bi još
izašlo on bi već kod kuće pio čaj. Vrlo je često pješke odlazio u
mezaristan Vadi selam. A svakog ranog sabaha upućivaobi se u Vadi
selam i i tamo bi ostajao dve do pslije podne.
U tuzi za ocem
Kako ste obavviješteni o očevoj smrti?
Moj sin Ali, je u ono vrijeme bio dječaćić, koji je tek propuzao. Ja
sam ga zgrabila izašla u dvorište pod vedro nebo i plakala. Poslije sam
ušla u kuću i lela. Potom sanjam u dnu sobe stavili tabut s mejtom a
okolo njega kruže seidi, blago se udarajući po prsima. Probudim se i
skočim te sebi kažem: “Čudnog li sna!”, i opet legnem i zaspim. Kad
opet sanjam isti san. Probudim se i vidim dvorište puno žena, tada
počnem vrištati i plakati...
Kako je vaš muž aga Šerifi primo Qazijevu smrt?
240
Bio je vrlo ožalošćen. Bio je na ivici vriskanja i plakanja. Govorio je:
“On je nešto drugo u odnosu na ostale punce. Hodajući, neprestano ga je
spominjao i govorio je: “Kako je moguće da ovakav čovjek ode, kamo
sreće da sam ja bio iznad njegove glave (u času smrti) – neka mu se Bog
smiluje!”
Jeste li ga vi nakon smrti sanjali?
Puno se toga već ne sjećam. Ali se sjećam da sam nakon njegove
smrti četiri mjeseca neprestano plakala – možete li to vjerovati!? Čak su
i komšije počeli biti uznemiravani od moga plača. To je išlo sve tako
dok ga nisam usnila: “Stajao je u mojoj sobi i oslovio me: ‘Fatima!’,
rekoh: ‘Da, dragi oče!’ Reče: ‘Zašto plačeš! Ja sam, elhamdulillah
dobro.’ –kazao je držeći ruku na prsima. Potom reče: ‘Ja sam dobro, ne
budi žalosna, jedino se brinem za malu djecu.’” Nakon ovog sna ja sam
se primirila.
No, da vam ispričam još jednu anegdotu u vezi sa ovim.
Moj muž aga Šerifi, otputovao je nakon smrti oca u Nedžef,
posjećuje mezaristan Vadi selam, ali ne ide na Qazijev kabur. Potom
sanja seid Qazija koji mu govori: “Došao si dovdje, a nisi došao da
mene vidiš!” Zanimljivo je da sam ja u isto vrijem sanjla oca Qazija koji
mi kaže: “Fatima, ovaj aga je došao dovdje, ali nije svratio kod mene.”
Na koncu, uz zahvalu vama na slatkom i sočnom govoru, jedan bejt

predajemo onom velikanu (Qaziju):
Dobrota tvoja, prema općem saglasju, svijet obuze,

da, prema općem saglasju, svijet se obuzeti može.
241
4. INTERVJU SA AJATOLLAHOM SEID ABAS KAŠANIJEM
Predstavljanje
U društvu smo sa seid Abas Kašanijem, jednim od učenika seid
Qazija.
Poštovani ajatulahu uz zahvalu možete li nam reči nešto o vašem
druženju od nekoliko godina sa rahmetli Qazijem.
Družio sam se sa njim oko tri godine. Tada sam bio vrlo mlad, a u
ono vrijeme većina Qazijevih učenika imala 40-50 godina i više, a neki
su čak imali više godina nego i sam Qazi. Ja sam se upoznao sa njim
preko moga oca i to tako što bi sejd Qazi, kada bi dolazio u Kerbelu,
navraćao kod moga oca. Poslije me je primio za svoga učenika.
U kojim godinama si počeo dolaziti kod seid Qazija?
Sa oko 20 godina.
Izgleda da je jedan od Qazijevih kriterija za izbor i prijem nekog
učenika bio njegovo posjedovanje stupnja idžtihada, a vi ste, kao što je
poznato, sa osamnaest godina postali mudžtehidom – je li to tako?
Za ovo pitanje ja vam nemam odgovora, bolje je da odgovor na nj
potražite kod nekog drugog.
Kružoci i nastava
Da li je moguče da nam pojasnite metodologiju Qazijevih
predavanja na temu ahlaka?
Mi smo u Nedžefu imali učenika sa 16-17 godina koji su bili tako
vrijedni da su u tom dobu postali mudždehidima. Kada bi ih čovjek
gledao uočio bi kod njih mnoštvo savršenstava i vrlina, te ako bi i upitao
za neku teološku ili dogmatsku nedoumicu ili neki fihski problem oni bi
to lakonski temeljito i suštinski odgovarali. Potom ako bi ste nekog od
njih upitali: “Od koga ste stekli sva ova savršena znanja?”Odgovorio bi:
“Ja trenutno ne pohađam više od dva predmeta: “Fikh učim kod seid
Ebu Hasana Isfahanija i ahlak kod seid Qazija.”319
319
Ovaj citat tiče se jedne naročite osobe čije ime nije spomenuo. Postoji vjerovatnoća da je on upravo ta osoba.
242
Qazijeva predavanja iz ahlaka su bila takva da kada se čovjek nađe u
njegovom prisustvu i spram njega - misli da ima posla sa čovjekom koji
je 50 godina proveo u izučvanju nauke o ahlaku.
Na osnovu svega onoga što sam vidio po pitanju naučnih vrlina i
savršenstava kod seid Qazija – shvatio sam da je on genialac našeg
vremena. Ko god bi jedan čas slušao njegovo predavanje otvarao bi mu
se jedan novi svjet spoznaje.
Gdje su se održavala njegova predavanja?
U vrijeme kada sam ja prisustvovao, sva predavanja su se održavala
u njegovoj kući. On je imao jednu bijednu i ruševnu kuću, kada bi smo
ulazili u nju mislili bi smo da je to kuća njegovog sluge, a ne ovog
uglednika.
On uopće nije imao uređaj za nargilu. Imao je tek jedan prostrti
ćilim sa vrlo prijatnim dezenom, koji je istkan od najlona. I taj ćilim je
dobio kao poklon od svog daidže koji mu je rekao: “Da ti ne vjeruješ u
pravo ljudi (na posjedovanje imetka), onda bi ja ovaj čilim uvakufio
negdje izvan, ne bih ga poslao tebi.” To je rekao zato što je Qazijeva
narav po ovom pitanju bila čudna.
Da li je seid Qazi osim predavanja iz ahlaka držao i predavanja iz
fikha i dogmatike (usula)?
Da, držao je derse haredž (nešto kao postdiplomski – op.prev.),
potom misbahul fakihe - što predstavlja ciklus fikhskih predavanja po
knjizi Mirze Age Hamedanija. Imao je zadivljujuća objašnjnja kao i
puno tajnovitih nadahnuća. Bog mi je svjedok ako bi neko ušao i vidio
učinke seid Qazija, od kojih sam ja vidio ponešto, shvatio bi koliko se
mnogo on razlikuje od drugih ljudi.
U ono vrijeme nije bilo nikakve naprave kko bi se njegova
predavanja snimila i prikupila?
U ono vrijeme tek su se bili pojavili mikrofoni, neki trgovci su imali
ovaj uređaj, te je tako jednom učeniku dat taj uređaj koji je on donio na
Qazijevo predavanje s ciljem da isto snimi. Kada je seid qazi upoznat o
čemu je riječ, onom učeniku je rekao: “sa stidom i uz puno ivinjenje,
budući da meni pripisuješ neku zaslugu, zamolio bih te da nadalje ideš
na ders kod nekoga drugog.”
243
Kakav je bio hal i atmosfera na tim predavanjima?
Na njegovim jutarnjim predavanjima možda je prisusttovalo i po
djesto osoba, kada bi on govorio svi bi plakali. Ako kažemo da j dvjesto
osoba plakalo nsmo pretjerali. A predavanja su mu bila upravo iz oblasti
ahlaka. Ali želim vam reći da sve ovo što vam ja o njemu kažem, ili što
vam neko drugi kaže i više od toga – sve je to u odnosu na ovog svetog
čovjeka nula.
Seid Qazi i njegovi učenici

Da li je seid Qazi imao neki naročiti razlog kad je insisirao da
njegovi učenici budu u rangu mudžtehida?
On je tragao za sposobnim učenicima koji će biti kadri da poslije
promiču i šire vjeru. To jest one koji će biti kadri da ono što znaju
prenesu i drugima. Možda je to jedan od razloga njeegova ovakvog
izbora.
Da li ste vi upoznali seid Hašima Hadada?
Da, on je imao jednu radnjicu u kojoj je proizvodio konjske
potkovice. Bio je očaran Qazijem, dolazio je i dobrovoljno služio kod
Qazija. A Qazi bi mu govorio: “Nisam zadovoljan da ove posloveza
mene obavljaš!” No seid Hadad je bio čovjek izuzetno velikog kalibra, a
nije bio ni siromašan, jer je bio jedini kovač u Kerbeli. Povremeno bi
kupovao neke stvari i nosio Qazijevoj kući. No sluga u Qazijevoj kući
nije bio voljan da ih prihvati. Onda bi ona kazao: “Mi smo braća, de ti
ovo unesi, a da Qazi i ne zna. No Qazi bi za ovo saznao bez da mu to
neko kaže. Potom bi zovuno seid Hadada i rekao mu: “Ja tebi i svima
vama koji ovdje dolazite da sam tek jedan os svih vas koji se od vas ni
po čemu ne razlikuje. Odakle znate vi, koji pretjerujete u pogledu mene,
da onaj ulični smetljar na Sudnjem danu neće prije mene završiti
polaganje računa, a da ja i dalje neću ostati na vrelini Sudnjeg dana.”
Qazija je jednostavno trebalo vidjeti i upoznati. Sa ovom Qazijevom
pričom – ne može se dočarati pravi Qazi.
Kakav je odnos prema učenicima gajio seid Qazi'
Ja sam u ono vrijeme bio vrlo mlad momak. Ali on nij mario za to.
Kada god bi mu na predavanje ušlo dijete i ili maloljetnik, on bi mu iz
244
poštovanja ustajao. I koliko god da su mu govorili: “Pa to je
dijete...zašto mu ustaješ?” On bi uzvraćao: “Da oni su djeca, ali
dozvolite da i oni uče!”
Duhovni halovi i stanja

Je li moguće da nam nešto kažete o duhovnim halovima seid
Qazija?
Njegovu duhovnost se ne može objasniti sa ovom pričom. Kada god
se aga Behdžet sjeti seid Qazija zaplače i kaže: “Šta da radim kada su
riječi nemoćne da obujme i opišu Qazijeve vrline.” Seid Qazi je
posjedovao visoke duhovne položaje i keramete. Ovu anegdotu mnogi
prenose, kada smo došli uveče na Qazijevo predavanje, vidimo ga on
stoji a iz glave mu izbija svjetlo koje poput sunca obasjava cijelo
dvorište, a on je tada predvodio namaz u džematu. Mi smo bili veseli da
je on najzad prihvatio da predvodi skupni namaz. Nakon namaza otišli
smo kod njega i rekli mu: “Aga, elhamdullilah!”. On se nasmješio i ništa
nije kazao. Kasnije kada smo došli u njegovu kuću, zatičemo ga u
namazu u istom (svjetlosnom) stanju.
Kako tumačite Qazijevu veliku skrušenost i skromsnost?
Puno je stvari vezano za ovo. Jedanput je skupina Iranaca došla kod
Qazija i kazala: “Želimo od tebe nešto čuti i to slijediti!” On je zaplakao
digao svoje ruke i kazao: “Bože moj, ti dobro znaš da ja nisam onaj
kako me oni opisuju, i da mi ne priliče ona veličanja kako oni o meni
iznose!” Da bi potom rekao: “Idite i slijedite seid Abu Hasan
Isfahanija!”
Reči ću vam još jednu anegdotu koju vjerovatnio ranije nikom nisam
kazao. Jedanput kada je završio s predavanjem,zovnuo je čovjeka šejha
Ibrahima i rekao mu: imam s tobom nekog posla! Nas je nekoliko bilo
tu, i vidimo kako mu Qazi veli: “Čuo sam da si preksinoć u kući hadži
Saduka uglednicima i moćnicima Nedžefa s nimbera spomenuo moje
ime!?” Potom mu reće: “Ako vjeruješ u halal i haram ja nisam
zadovoljan da se o meni spomene i jedna rijeć niti na mimberu niti ispod
mimbera.” Da bi potom rekao: “Ako dalje čujem da bilo ko od vas koji
dolazite na moja predavanja iznese bilo kakvo pretjerivanje na moj
245
račun – neka zna da je to haram i da ja s tim nisam zadovoljan.” Dakle,
što god iz knjiga čitamo ili se lično osvjedočimo o vrijednostima nekih
velikana - i dalje tvrdim da ono što smo mi uočili kod ovog velikana - je
slabo i ništavno u odnosu na njihovu stvarnu veličinu. On kada bi
govorio, osjećali smo da pola svojih riječi skraćuje da ne bi, ne daj
Bože, izazvao samoveličanje.
Seid Qazi bi nekima od svoih privrženika govorio: “Tako mi Allaha
nisam zadovoljan da se okupljate radi mene!” Osobe koje su bili nejgovi
ljubitelji prenosili su o njemu stvari koje možda ne pokrivaju ni trećinu
njegovih zbiljskih vrlina, ali on je i to poricao i nije dozvoljavao da se o
njemu govori pohvalno.
Da li on u vezi s ovim svojim učenicima davao neke preporuke?
Govorio bi ako bi ste dogurali do nekog duhovnog stepena
savršenstva ili spoznaje nemojte to odmah drugima obznanjivati.
Dozvolite svakome da on sam putem svojih osjećanja shvati ko ste vi.
Sjećate li se kakovog Qazijevog kerameta?
Da, sjećam se jednog alima koji je u onom vremenu imao oko 250
do 300 učenika na poduci iz fikha i dogmatike. Žena ovog alima se
razbolila i svakog dana joj se stanje pogoršavalo. Da bi joj jednog jutra
stanje bilo najkritičnije. Kada je izgubila svjest - i kad su svi osjećali da
ova žena danas ili sutra umire, taj alim je najednom došao kod seid
Qazija, ovom događaju sam se lično osvjedočio, čim je sjeo Qazi ga
upita: “Kako ti je hanuma?”
On zaplaka i reče: “Aga, ona mi umire! Ako ona danas umre i ja
sutra umirem.” Oni su zajedno živili 37 godina u braku, a da nisu imali
djeteta i bili su vrlo bliski.
Seid Qazi je imao jednu odliku da ljude nije gledao pravo u lice. I
upravo ovako kad mu je glava bila oborena na dolje brzo je učio dove, a
oči mu bijahu otvorene - što sam lično svjedočio. Potom je podigao
svoje ruke i potrljao po svojim očima te kazao: “A sada se možeš vratiti
kući, Uzvišeni Bog ju je vratio tebi.” Riječ je o čovjeku koji je imao
puno povjerenje u Qazija i koji je znao da sve što Qazi kaže da je istina.
Dolazi kući i ženu, koju je jutros gotovo mrtvu okrenuo prema kibli i
koja nije mogla ni progovoriti, zatiće raspoloženu i veselu.
246
Njegova žena mu je kazala: “Zahvaljujem ti što si otišao kod seid
Qazija. On je pitao za moje zdravlje , a ti si mu rekao: “Aga uči dovu!” I
on je učio dovu, a ja sam u tom trenutku već bila umrla, nekoliko
trenutaka moje tijelo je bilo bez duše, koju su mi bili odnijeli do
četvrtog neba. Kada sam tamo dospjela, čujem glas: ‘Dotični je usrdno
tražio produženje njenog života!’ – i istog trena su me vratili odozgo (u
moje tijelo).”
Možete li nešto reći o njegovom skrivanju i nestajanju?
Srce mi sagorijeva i samo mogu reći: “Nažalost Bog ima jednog od
svojih robova koji cijeli život živi nepoznat i kao takav biva pokopan.
Vidiš tamo neke koji imaju turbeta i skalameriju okolo, a seid Qazi, sa
svom onom veličinom, tek je obilježen jednim običnim kamenom –
tamo nema nikakvih ceremonija niti posjetilaca – zaista smo svi mi
Allahovi robovi i njemu se svi vraćamo...
Ako bi ste željeli seid Qazija opisati jednim izrazom, kako bi to
izgledalo?
Ja nemam sposobnosti ni valjanosti da opišem Qazija onako kako
mu dostoji. On je onakav da njemu sličnog čovjeka nismo vidjeli. I ja
ukratko mogu samo reći da je on bio čovjek izuzetak. On je bio potpuno
Božanski čovjek.
247
5. INTERVJU SA AJATOLLAHOM SEID MUHAMMED
HAKIMOM
Predstavljanje
Kakvog je tipa bila vaša veza sa seid Qazijem?
Ja lično nisam imao neki naročiti odnos sa njim, to zato što sam ja
tada bio vrlo mlad a on stvarac u poznim godinama. No on je bio odveć
poznat po svetosti i moralnosti. K tome, imao je učenike koji su i sami
bili poznati po namazima i bogopokornosti (takvaluku). Ja lično nisam
održavao kontakte sa njim, ali jesu neki drugi, poput seid Jusuf Hakima
koji je na temelju preporuke seid Hašim Nedžefabadija, bio u kontaktu
sa seid Qazijem. Seid hašim je isticao da su su seid Jusuf i seid Qazi bili
u vezi, a sam seid Jusuf je prenio: “Ja sam bio u vezi sa seid Qazijem, i
on mi je u pogledu nekoliko stvari dao upozorenja, i tako mi se jedanput
dogodilo da me najednom - čekajući u redu za hljeb, pred pekarom –
obuzeo naročiti hal, u kojem sam najednom svom pažnjom počeo
doživljavati proživljenje i Sudnji dan, potom me je obuzeo plač. Na
osnovu toga sam shvatio da su to halovi koje ja ne mogu podnosti – te
sam to ostavio i nisma imao više kontakta sa Qazijem.
I dalje su bile osobe koje su održavale kontakte sa Qazijem, kao što
to seid Ali Halhāli kazuje - koji prenosi od šejh Muhammeda Taqi
Amulija koji je sa Qazijem obdržavao vezu - da ga je on (Halhāli)
jedanput upitao: “Šta si vidio kod Qazija, možeš li mi nešto od toga
prenijeti?” On mi na to reče: “Jednom sam imao groznicu, i tako sam
osamljen ležao u bolesničkoj postelji. Najednom shvatih da se nalazim u
prostoriji u kojoj ima kur'anskih knjiga. Onda mi najednom dođe
pomisao: “Ja sam ovdje ispružio noge, možda nije dobro da to činim u
pravcu Kur'ana.” Ali opet mi nadođe opravdavajuća misao: “Da, ali ja
sam sada bolestan, i Bog će primiti moje opravdanje.” Te u tom
položaju ostadoh. Nakon nekoliko dana, kada sam ozdravio, otiđoh kod
seid Qazija, i on mi namah reče: “Časni Kur'an je Božija knjiga i
mu'džiza Poslanika Muhammeda sava i njegovo poštivanje spada u
obavezu svih muslimana i bilo kakvo pravdanje, poput bolesti i sl., za
njegovo nepoštivanje - neprihvatljivo je.”
248
Ponavljanje str.432
Izgleda da je jedan od osnovnih seid Qazijevih uslova za izbor
učenika bio - posjedovanje stupnja idžtihada?
Prvo je morao zadovoljiti dinske i vjerske značajke, a potom je
dolazilo ostalo. Seid Qazi bio je jedan od zadnjih ljudi u ovom (svetom)
lancu. Njegovi prethodnici poput Mula Husejnqulija, šejha Mula
Fethalija, jesu oni koji su bili savremenici seid Muhammed Said Hubija
i šejh bakir Qamusija. A ovi su opet bili savremenici sa seid Qazijem.
No ipak oni nisu bili na istom stupnju i istoj generaciji. Začudne stvari
su se prenosile o otkrovenjima Mula Husejnqulija. Vele: “Jednog dana
on je sjeo sa svojim učenicima i rekao: ‘Taj i taj vladin službenik me je
spomenuo i on sutra dolazi.’ Sutradan je stvarono čovjek došao kod
njega i rekao mu: ‘Jedna skupina je jučer krenula ka Nedžefu, u tom
trenu si mi ti naumpao te se i ja sa njima zaputih u Nedžef.’”
Prenosi se i druga anegdota o Mula Husejnquliju: U Nedžefu je
živjela jedna poštovana porodica zvana Porodica dragulja, a šejh
Dževad jedan je od izdanaka te porodice. Dajdža šejh Dževada bio je
jadan i siromašan čovjek koji je svakog dana dolazio kod šejh Dževada
tražeći neku pomoć. Jedna grupa ljudi mu je najzad kazala: “Idi čovječe
u Iran tamo ćeš naći dosta hajirlija koji će ti pomoći!” A on im veli: “Ali
ja Iranu nikoga ne poznajem.” Oni mu odgovoriše: “Uzmi pisma
preporuke od nekoliko osoba iz Nedžefa za osobe u Iranu!” On je tako
od šejh Devada zatražio pismo preporuke, a šejh Dževad ga je odveo
kod još nekoliko osoba koje su mu dale preporuku.
U to vrijeme je iranski grad Hamadan imao zapovjednika (emira) za
kojega se kazivalo da niko sem Mula Husejnqulija ne može na njega
uticati. Šejh Dževad je sa njim otišao kod Mula Husejnqulija prenio mu
daidžne zahtjeve. U startu Mula Husejnquli nije bio voljan da ti
preporuku, ali nakon popriličnog šejh Dževadovog ubjeđivanja,
Husejnquli pristaje da mu na papiriću napiše sljedeću preporuku:
“Bismillahi rahmanir rahim, o starješino vojske džehenemske!, ako želiš
da ti Bog na Sudnjem danu umanji kaznu, pomozi ovome čovjeku.” Šejh
Dževad reče Mula Husejnquliju: “Ali ovakvo šta nije baš poželjno!?”
“Ja mimo ovoga neću napisati!” reče Husejnquli. I onda šejh Dževad
249
među ostale preporuke stavi i ovo njegovo parče papira i dade tom
čovjeku. Potom se rečeni siromah uputi u Iran i na putu kroz Hamedan,
svrati do kuća zapovjednika Hamadana te njegovu stražaru reče: “Ja
imam pismo od Mula Husejnqulija za emira!” Stražar hitro pozva emira
koji čuvši za pismo od Husejnqulija bi obradovan te donosica pisma
pozva unutra. Potom je otvorio pismo i briznuo u plač, i nakon dugog
plača, reče svome gostu: “Želim ovo i svojoj porodici pokazati!”, da bi
se i oni potom rasplakali. Nakon što su ga nekoliko dana gostili, upitaše
ga: “A gdje si dalje naumio putovati?” On reče: “U Horasan.” “Dobro,
sada ti ne mogu pomoći, ali u povratku ponovo svrati u Hamadan da ti
dam pomoć.” A potom ga emir opskrbi jednom jahalicom, poputninom i
dvojicom slugu da mu na putu budu na usluzi. I on je obavio svoj posao
u Horasanu te se najzad skrasio kod emira. Emir ga upita: “Koliki ti je
dug?” On reče: “Toliki i toliki!” i emir mu sve to izmiri. A potom ga
upita: “Koliki su ti godišnji troškovi života?” On reče: “Toliki i toliki!”
on mu sve to isplati, te ga na isti način upita koliko mu treba za
renoviranje kuće pa mu i za to dade novac. I sve što je tražio i želio
dobio je – a sve zahvaljujući samo onome Husejnqulijevom pismancetu.
I to je ta odlika visokomoralnih ljudi da njihov govor djeluje na ljude –
svako ne može ostvariti ovakav uticaj i učinak na ljude. Šta bi se
dogodilo da je neko drugi, a ne Husejnquli, isto ovo pismance uputio
emiru Hamadana? Zasigurno bi ga ili likvidirao ili bi mu se na neki
drugi način osvetio. Ali Husejnqulijeva duhovnost i vezanost za Boga
dovela je do ovolikog uticaja njegova govora.
Prenosi se angdota od Imam Sadika as da je u njegovu vremenu
zapovjednik Medine imao roba po imenu Rafid kojeg je on bio naumio
ubiti. Rafid je pobjegao i došao kod Imam Sadika as. Imam Sadik mu
reče: “Idi kod zapovjednika Medine i reci mu: “Zaista Džafer ibn
Muhammed (Imam Sadik) te selami i kaže: ‘Ja ću otkupiti tvog štićenika
Rafida zato ne postupi sa njim loše!’” Rafid se iznenadi i reče: “Kako ću
otići kod njega i izreči mu ove riječi kad je on tvoj protivnik?” Imam mu
reče: “Ti samo idi kod nj, ovako uradi i ostalo tenije briga!” i on se uputi
kako mu je rečno. Na putu se susretne i upozna sa čovjekom koji je bio
kadar s lica ljudi čitati mnoge stvari – a u to vrijeme ovakvih osoba je
250
bilo poprilično. Taj čovjek reče Rafidu: “Vidim ti na čehri znakove
ubistva!” A potom mu je pogledao u ruke i opet je isto ponovio. Zatim
je kazao Rafidu: “Daj da ti pogledam jezik!” a onda mu je rekao: “Na
tvom jeziku ima poruka, koju ako bi usmjerio na planine iste bi srušila!”
I tako se rafid našo pred zapovjednikom Medine, rekavši mu: “Kao što
vidiš lično sam došao kod tene, zato mi dzvoli da nasamo nešto s tobom
progovorim. Nakon što se sa njim našao nasamo, prenio mu je Imamovu
poruku. Zapovjednik ga upita: “Govoriš li istinito da je ova poruka
zaista od Džafera es Sadika?” On reče: “Da!” Potom zapovjednik od nj
zatraži da se zakune, što ovaj učini i potvrdi stvar. Zpovjednik mu tada
reče: “Dođi, sveži moje ruke, i svoju nogu stavi na moju glavu!” Rafid
se udrža da to učini, ali nastavi sa insistiranjem. Rafid to najzad uradi te
mu zapovjednik Medine oprosti i oslobodi ga.
Vidimo kako su riječi Imam Sadika as bile učinkovite i kakav uticaj
su ostvarivale, a sličan uticaj su imale i riječi Mula Husejnqulija. A moć
njihovih riječi proizlazi iz njihova duhovnog putovanja, kao i iz njihovih
pročišćenih djela i nutrine. No za ovakvo šta potrebno je imati stupnjeve
i deredže koji nisu baš dostupni svakome.
Donism vam i sljedeću dogodovštinu: Bijaše čovjek po imenu seid
Muhammed Said Hububi koji pripadaše soju uglednika i bogataša. On
jednog dana od mog djeda seid Mehdija traži da mu preporuči nekoga za
pouku o odgoju, te mu djed preporuči Mula Husejnqulija. I tako kreće
međusobno obilaženje Hububi i Husejnqulija. U početku se ništa
posebno ne primjećuje. Hububi potom Husejnquliju veli: “Ja ništa
posebno na sebi ne primjećujem!” A Husejnquli mu veli: “Sačekaj i
strpi se još malo!”
Seid Hububi veli: “I tako je sve ovo idilično teklo , dok jednog dana
nismo došli iz Kufe i dok nismo ušli u dvorište džamije Imam Alija as
kada mi se pojavilo otkrovenje u kojem mi se ukaza šta sam ranije sve
radio i kako sam postupao sa svojim potčinjenima. Pojaviše mi se i
naročita otkrovenja i halovi, i to sve u ovom kratkom vremenu u toku
namaza ili prije namaza – tada mi prostruja umom misao da ovaj hal i
duhovni svijet koji sam ja postigao Mula Husejnquli još nije postigao. I
251
čim mi je ova misao prostrujala glavom, istog trena se između mene i
onoga što sam vidio navuče zid i moj hal nestade.
I drugi puta seid Hububi se uputio ka Kerbeli, a u ono vrijeme iz
Kufe se čamcem odlazilo prema Taviridžu, a odatle do Kerbele. U isto
vrijeme Huseinquli sjeđaše sa jednom skupinom ljudi. Najednom
Husejquli povika: “Mubarekallah za Seid Hububija, aferim Seid
Hububi! – sve to dok Seid Hububi uopće nije bio u tom društvu. Nakon
ove scene, prisutni iz huseinqulijeva društva kasnije upitaše Hububija:
“Šta ti se u ono vrijeme dogodilo?” Seid Hububi reče: “Ja sam bio
zaspao na čamcu, a kod mene je bio zapao jedan seljak, svoju je nogu
vrtio i stavio je na mene. Htio sam mu skinuti nogu sa svojih prsa, ali
rekoh sebi: “Ma pusti ga neka spava, jer ako mu skinem nogu probudit
će se!” I tako sam ga pustio da do kraja spava a da ga nisam probudio.
Rahmetli seid Qazi spada u zadnje karike ovog lanca arifa i nakon
njega nemamo tako poznatih osoba – sve to iako su naročiti Božiji
robovi skriveni.
Mi vidimo da ima više informacija o nekim Qazijevim učenicima
poput alame Tabatbaija i seid hašima Hadada nego o samom Qaziju. Vi
koji ste živjeli u isto vrijeme sa njima – možete li iznijeti neke detalje o
njihovim ponašanjima, ibadetima, zijaretima i nečem drugom?
Ja lično nisam imao sa njima puno kontakata, ali u vrijeme kad bi
Qazi dolazio u sveti Harem – postojala je jedna zona u dvorištu, tamo
iza glave Imam Alija as, gdje se shodno predaji kaže da je
blagoslovljena glava Prvaka šehida (Imam Husejna as) upravo tu pored
Emirul mu'minina (Imam Alija as) pokopana – on bi pazio na ovu zonu,
i uvijek bi skidao svoju obuću prolazeći kroz ovu zonu bos, a potom bi
ponovo obuvao svoju obuću.
KRAJ 31.11.2009
252

Ali Qazi Tabatabai 01.12.2009

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ali Qazi Tabatabai 01.12.2009

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

avaxsearch.

Dostizanje stupnja idžtihada

Njegovi učitelji irfana

Odlazak s Ovog svijeta

O odlasku duše iz tijela svakojake pričaju priče,

Godinama jadniku ovom promiču jutra i večeri a iz sokaka mog od

Teško dostižni Voljeni

Kad ljubavi je dovoljno, dovoljno se i popije,

Nagrada istinskih obožavaoca

Jāre moj, Utočište moje, ljubavi džigere ponizne moje,

I kada je stigao do harema Abul Fazla naupade mu: U ovih 40 godina

Reče: Sada pošto si Ja, Ja dolazeći,

Izgovarajući tekbirul ahrām, primjećuje kako se stanje oko harema

Ova duša iz duša unaprijeđena je, ili je postala džennetskim

Razlog za zakašnjenje otvaranja vrata

Treba vidjeti ono što jest

Usne treba zalijepiti i uši začepiti,

Prijestolje milosti (aršul rahman)

Sjenu Tvoju te čežnju za hurijama i obalu Havda,

Nevjera kafiraova i vjerao pobožnjakova

Qazijev noćni namaz

Smiraj i san od Hafiza umjerenost traže,

Qazijev sin Seid Muhamed Hasan Qazi veli:

Paljenje plamenova imaginacije

Plamen ljubavne čežnje navali ispod pepela mog

O Napajaču ovim opijenima u pehar još nali, dušu mi uzmi,

Pošto vatra ljubavi prema Tebi srce daruje duši,

O praskozorje, u čežnji mi izgorje srce,

I on je stalno žedan, i kraj svoga života ovosvjetskog provodi u

Prijatelj puta ljubavi nema kućišta,

Teret koji se ne nosi kroz vrtnju sfera,

Gutljaj u peharu a gdje smo mi?

U svijetu je Svjedok , a mi prazni,

Ne zaputiš li se u pravcu Njega reci kuda ideš,

A Qazi se u Bogu (fāni) samoponišti,

Ajatollah Nedžabet prenosi: Kada bi počela priča o Tevhidu on ni na

Zabranu imam da sa ljudima zborim,

Ali nažalost neki ljudi tuđinci bijahu prepreka međusobnom viđanju, i

Šta su dva svijeta, tek skica slike Dosta,

Svaki onaj potočić koji potekne iz Dunja'a ,

Kada se uistinu pojavi jedna sjemenčica,

Stotinu ogledala da je napram Jednog,

Svaku sliku koju tamo motriš i vidiš,

Kada na slici ugledaš tu obrvu i oko,

Pogledaj još jednom sve krasote te,

Pošto ljepote te samo su od Nj očitovanja,

Tevhide ef'āli (Jednoća Božija u djelima)

Urušavanje plafona kao ispit iz Tevhida

Qazi bez obilježja i tragova

Ni od koga iz onog delistana66 ne vidjeh znaka,

Istovjetnost njihove i Božije želje

Da, onaj ko dotle dospije da bude kadar da motri Božije znakove,

Svoja misao i svoj stav slobodoumlje nije,

Ašici čak i u vatri ako su Dosta blagosiljaju,

Imam Homeini u svojoj knjizi Tumačenje hadisa o vojnicima razuma

Ukoliko ja jecam zbog Dosta, duša moja iskrena nije,

Ukoliko me neko za njegove odlike upita,

Sa stanovišta arifa i pripadnika inicijacije i otkrovenja, svijet se

Jedan je za bol, a drugi je za lijek,

Ali ja nad boli, lijeku, spoju i odvojenosti

Imam Sedžad u Sahifi sedžadiji kazuje:

Godinama je za njima patio i tugovao,

Mevlana u ovoj svojoj hikaji, punoj tajnih šifri i kodova, na