PRIA O DVA BRATA (Igor Kniek)

Jednom davno, u Gradecu u Hrvatskoj, rodila su se dva brata - Mislav i Zdeslav. Roditelji su im bili imuni te odrastahu sretno, kroz igru i veselje. Kako su odrastali, jedan brat se poeo isticati ljepotom, dok je drugi bio posve obian. Lijepom bratu Mislavu svi bijahu prilazili s posebnom panjom, ljubavlju i divljenjem, dok bi obian brat Zdeslav esto ostajao po strani tuan, ne shvaajui to je skrivio da njega ne vole tako. ak bi se i otac i majka esto odnosili tako runo. Mislav je tako vremenom uio da je ivot lijep, a svijet divno mjesto, i sam je bio pun ljubavi prema drugima, a Zdeslav je svijet poeo gledati kao nepravdu, gdje panju i ljubav mora krasti te je i sam postajao zavidan i sve hladniji u srcu. Jednoga dana, kad su obojica ve bili stasiti momci, Mislav je poeo primjeivati da s njegovim bratom neto nije u redu, jer je stalno smrknut i turoban. Pitao ga je: - Zato si stalno loe volje, brate? Ta imamo sve to se poeljeti moe! Reci bratu svome! Odgovara mu Zdeslav ljuto: - Ti si taj koji ima sve! Jer ima i ono to ja nemam, a to je ljepota zbog koje ti se ljudi dive. Mislav se uozbilji: - Zar zato nismo vie kao dva prsta iste ruke? Zato nee sa mnom u ribolov i na sajam? Ljepota nije vana brate, vano je ono pri srcu! Odgovara mu brat jetko: - Tebi nije vana kad je ima! Kad bih ja imao tu ljepotu i ja bih bio sretniji, ovako samo gledam kako tebe ljudi vole, a mene poprijeko gledaju. Mislav se na te rijei rastui: - Nisam znao da toliko pati, brate moj najdrai ... da ljepota moe prijei na drugog, ja bih ti je dao, vjeruj mi! Samo da sretan bude, barem jedan dan u ivotu da ti vidim osmijeh na licu. Zdeslav se smrkne: - Sad mi se i ruga, je li? Uiva, jer zna da to nije mogue! Mislav ga pogleda u oi: - Sve to sam rekao, istina je! Ako postoji nain da ti dam svoju ljepotu, ja u ti je dati! Zdeslav ostane iznenaen: - Daje li mi rije? Mislav mirno odgovori: - Dajem ti svoju rije, brate! I tako se sljedeih sto dana obini brat dao u potragu za nainom kako da uzme bratovu ljepotu. Platio je dvadeset varalica i arlatana koji su ih posipali prahom, obojenom vodom i svaime, ali bratovu ljepotu nije uspijevao prebaciti na sebe. Tada, jednog dana, dok je skoro zaplakao od svoje m uke, uo je da u planini postoji vila govedarica, zatitnica pastira ija goveda pasu visoko u planinama, koja ispunjava jednu elju ako joj se donese na poklon tele. Zdeslav, sav ushien pohita na sajam kupiti tele, a zatim s njim na leima dotri kui bratu i sve mu ispria. Mislav bijae toliko dobroduan da odmah obuje izme i spremi zaveljaj hrane za put. Tako su krenuli njih dvojica dok je ve padala no, ali Zdeslav je bio u toliku zanosu da mu lijepi brat nije htio rei da priekaju do sutra. Zdeslav se toliko urio da mu ni ono tele oko vrata nije bilo teko i nije htio dati bratu da ga nosi, jer ga je sam htio dati vili govedarici. Jednom prilikom je ak i pao u provaliju te se jednom rukom uspio uhvatiti za usamljenu granu, dok je drugom rukom grevito drao tele. Mislav ga je izvukao, ali mu ovaj i ne zahvali, ve ga samo odgurne i hitro krene dalje. Druge veeri su ih napali bijesni vuci elei tele za veeru, no Zdeslav pobjegne s teletom na uzvisinu, putajui brata da tjera vukove vikom i kamenjem.

Onda ih je s jutrom napala golema zmija, elei tele za doruak i ve je napola progutala i tele i obinog brata koji je grevito drao tele za noge, kad se Mislav snaao i presjekao zmiju maetom popola. Brat mu opet ne zahvali, ve samo pohita dalje. Oko podneva napadne ih medvjed elei tele za ruak, ali braa poskakae s litice u rijeku, zajedno s teletom. Jedva ga spasie da se ne utopi. Mislav je uvidio da mu je brat opinjen svojom eljom i jako se zabrinuo za njega, jer je prestao piti i jes ti, samo je bez odmora gazio i gazio naprijed pa mu kae: - Ako ti nee piti, onda barem daj teletu da pije, zar e ga mrtvoga vili odnijeti? Tada mu brat zastane, skine krcavo tele s ramena i kae: - Pravo zbori, to e joj mrtvo tele, elju mi nee ispuniti, ili samo pola elje, a to e mi pola lijepoga lica? Ha, ha! I tako se Zdeslav grohotom nasmije, dade teletu piti iz eira, ponovo ga uprti i urno krenu dalje. Ve je sedma zora svitala, kad stigoe pred vilinu peinu pri vrhu planine. Mislav zamoli Zdeslava da priekaju jutro i da ne prekidaju vilin san, ali njega nita nije moglo zaustaviti. Skine tele s lea, postavi ga na one jadne, mrave noice i stade dozivati vilu: - Hej, vilo, prelijepa vilo, evo sam ti darak donio! Izai da vidi! I tako sedam puta dok nije vilu probudio ... Vila izie polako, plaho te ih smrknuto pogleda: - to je nesretnie, zato me probudi? Nije li to moglo jutro doekati? Zdeslav se ne obazre na te rijei: - Evo sam ti, vilo, darak donio da mi ispuni elju! Vila pogleda telence te se nasmijei: - E, ja volim telie, ali gdje si naao ovako jadno, malo ... Pusti ga k meni da ga nahranim! Zdeslav joj hladno odgovori: - Pustit u ga onda kada mi elju ispuni! Vila ga ljutito pogleda, tako ljutito da mu se krv skoro sledila u ilama. - Ispunit u ti elju, ali ne zbog tebe, ve zbog ove jadne kravice za koju ni mrvu ne mari! Zbori to je, to to tako jako eli? Zdeslav to jedva doeka: - Vidi, ovo iza mene je moj brat ... on je lijep i svi ga vole, a ja sam obian i nitko me i ne gleda! Hou njegovu ljepotu! Vila tek tada primijeti tihog i mirnog Mislava. - A to ti na to kae, mome? On hoe tvoju ljepotu, ali ti onda mora postati obian kao on, pristaje li na to? Mislavu sad suza kane niz oko, ali progovori: - On je moj jedini brat i ja ga volim! Ako e ga to uiniti sretnim, daj mu moju ljepotu! Vila ga saaljivo pogleda: - Dobro, ali znaj ... ne moe natrag dobiti ljepotu, osim ako ti je brat sam ne vrati! Mislav tiho progovori: - Ako tako mora biti, onda neka bude! I reeno-uinjeno ... Zdeslav se umnogome poljepa, a Mislav postane obian te krenu natrag put sela. Zdeslav sad upita Mislava: - Je li ti ao to si mi dao ljepotu, jer ja ti je nikad neu vratiti?! Mislav tuno progovara: - Ne treba mi ljepota brate, samo neka si mi konano sretan!

I tako su se vratili u selo i svi seljani se nisu mogli nauditi promjeni koju su vidjeli. Zdeslav, sada lijepi brat, bio je naizgled isti, ali puno, puno ljepi, a Mislav je bio gotovo jednak kao prije, ali ipak obian. Zdeslav je sada uivao blagodati panje ljudi koji su se okretali za njegovom ljepotom i zvali ga k sebi u drutvo, a Mislav je tiho nastavio svoj prijanji, ali sada puno samotniji i mirniji ivot. Tako su ivjeli dok u selo nije doselila obitelj sa est sinova i jednom keri. Ker se odmah zagledala u gizdavog Zdeslava i ubrzo se ulo da bi se rado udala za nj, a drugog brata nije ni primjeivala. Gizdavko meutim nije htio ni uti za nju, jer je njena obitelj ivjela vrlo skromno. I tako, jednoga dana dok su braa ila sa zapregom na stoni sajam, ona se nala uz kraj puta nosei vodu s izvora. Jedan konj iz zaprege se iznenada propne i udari djevojku postrance kopitom u bedro, te se ona stropota u jarak prolivi svu vodu pa stade zapomagati. Mislav povie: - Stani, trebamo joj pomoi! Zdeslav oholo uzvrati: - Nemam vremena pomagati prljavoj sirotinji! Oine konje i krenu dalje. Mislav skoi sa zaprege, skoro zavrivi pod tekim kotaima i dotri do djevojke da joj pomogne te je na rukama donese njenim roditeljima, pozove lijenika i plati mu da je lijei dok ne ozdravi. Njeni roditelji se od zahvalnosti rasplakae. Saznao je da su pobjegli pred Turcima i da su izgubili sve to su imali, ali je proreeno da e djevojka dobiti veliko bogatstvo kada se uda. Njeni su je roditelji jako voljeli i usprkos siromatvu, ipak je nisu tjerali na udaju. Ona se polako oporavljala od udarca konja i misli joj je posve zaokupio Mislav koji joj je dolazio u posjet svaki dan, dok o Zdeslavu nije vie ni razmiljala. I Mislav je shvatio da je njegov brat postao zao, ali se morao pomiriti s time. Zdeslav je meutim uo priu o bogatstvu koje djevojka treba dobiti kad se uda i pomisli kako se mora s njom oeniti ne bi li doao do tog bogatstva. Imao je meutim veliku nevolju - djevojka je sada zavoljela Mislava, a njega vie nije ni gledala. Zdeslav nije shvaao zato bi usprkos njegovoj ljepoti netko vie volio Mislava i pomislio je da je to zato to joj se vie svia bratovo obino lice. U njegovoj glavi poludjeloj od gramzivosti, poela se vrzmati misao kako je jedini put do bogatstva taj da svoje staro lice dobije natrag. Iako je uivao u svojoj novopeenoj ljepoti, ideja o bogatstvu privlaila ga je puno vie. Zato pohita na sajam, kupi jo jedno tele, naprti ga te se uputi put planine. Za sedam dana stigne s izmuenim teletom pred vilinu peinu: - Hej, vilo, evo sam ti opet darak donio! Pojavi se, mora mi ispuniti jo jednu elju! I vila se pojavi ... : - to uini s tim jadnim teletom, bijedo jedna?! to sad hoe, zar ne uiva u svojoj ljepoti? Zdeslav oholo odgovori: - Uivam vilo, ali mi treba moje staro lice da se bogato oenim! Bratu vrati njegovo ako hoe, nije me briga! Vila uvidje kakav je zlobnik Zdeslav postao pa ne stade dalje propitivati, ve mu uslii elju te odvede i ovo drugo telence u spilju. Tako ponovno obini Zdeslav urno krene put sela, poeljevi da ima krila kako bi do svoga bogatstva prije doletio. U selu su bile makare i veliko slavlje te on uleti u gomilu, mahnito traei djevojku da joj se pokae. Kad je nae, grubo je primi za ruku i privue k sebi. Hladno joj kae: - Pogledaj me, takve momke voli, zar ne? Sad hajde da se enimo, da dobije svoje bogatstvo i da nam eljad u obilju raste! Ona ga prezirno pogleda i istrgne svoju ruku iz njegove: - Jadnie, zar ne zna da sam ja svoje bogatstvo ve dobila, to je ljubav i dobrota tvoga brata! Drugoga bogatstva nemam niti mi treba! Ljudi okupljeni oko njih zapljeu na njene rijei i stanu se izrugivati Zdeslavu. Ovaj sikne od bijesa i sramote te pobjegne iz sela tako daleko da ga nitko, nikad i nigdje vie vidio nije, i tko zna je li ikad shvatio da se srea ne moe graditi na tuoj nesrei, a djevojka i ponovno lijepi Mislav ivjee dugo, sretno i ljubavlju bogato do kraja svoga vijeka.