- STID I KAJANJE -

D jevojka je čekala avion u čekaonici jednog

velikog aerodroma. Pošto je trebalo dugo da
čeka, odlučila je da kupi knjigu da bi joj vrijeme
brže prošlo. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sjela
je u čekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge
jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona
počela da uzima keks i gospodin je uzeo jedan.
Ona se šokirala, ali ništa ne reče i nastavi da čita
knjigu.
U sebi je pomislila ma gledaj ti ovo, da samo
imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već
udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks,
čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, je
uzimao isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije
ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli baš
me interesuje sta ce sad uraditi!!! Čovjek uze
posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista
previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje
stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz
čekaonice.
Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je
prošla huja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga
da bi izbjegla neke druge neprijatne dogadjaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci........ kad u
tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek
netaknut. Postidje se kao neki kradljivac i
shvativši da je keks, isti kao njen, bio zapravo od
gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez
šokiranja, nervoze ili repotencije, podijelio i svoj

1
posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje,
koja se čak osjećala povrijeđena u sopstveni
ponos i osjećanja.

- VRIJEDNOST BISMILLE -

P riča se da je živjela neka žena koja bi uvijek

učila "Bismillahi", šta god da je radila i
govorila. lmala je muža munafika, kojem je to
smetalo, pa njen muž odluči da joj na neki način
naudi i da je nadmudri.

Muž joj dade jedan paketić i reče joj da mu to

dobro čuva, a žena to po običaju bismilletom
ostavi na sigurno mjesto. Kada je muž vidio gdje
je ona to ostavila, onda kradom dođe, uze onaj
paketić i baci ga u bunar.

Pošto se uvjerio da žena ništa nije primijetila,

on zatraži od nje onaj paketić. Žena dođe na
mjesto gdje je to ostavila, prouči bismillahi, a u
tom momentu Uzvišeni Allah naredi Meleku
Džebrailu da brzo dohvati onaj paketić iz bunara i
stavi ga tamo gdje je i bio.

Žena pruži ruku i normalno uze onaj paketić

te ga preda mužu, a on, vidjevši to veoma se
začudi pa se iskreno pokaja od svoga licemjerstva
i Uzvišeni Allah mu primi njegovo pokajanje.

2
 - BOG POSTOJI -

Č ovjek je otišao u brijačnicu da ošiša svoju kosu

i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa
berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim
stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su
temu o Bogu.
Berber je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne
vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao.
“Zašto si to rekao?“- upitao je čovjek.
„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći
na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da
Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li
bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo
patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji
dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno
vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez
argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovjek je
izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz
brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i
zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i
rekao je berberu: “Znaš šta? Beberi ne postoje:
„Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!„-čovjek
je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi

3
bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah,
berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“
„Tačno!”- potvrdio je čovjek.
„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne
vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko
boli i patnje na svijetu.”

- BOGASTVO -

N aiđe kroz šeher čudnovat šejh i pronese kroz

čaršiju svoju dunjalučku odsutnost uvijenu u
same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko plećke
prebačena pokrpana torba bila težak teret dok se
pod njom onoliko pogeo, a u dnu te torbe migoljio
se samo bijedan sadržaj tek koliko da simbolizira
grijehe života. Prođe čaršijom ne osvrćući se na
ovosvjetske privlačnosti i uputi se prema džamiji.
Ostavi na sofi torbu i skrušeno uđe u džamiju pa
pronađe u krajcu mjesto, zanijeti ikindijski sunet.
Kada se namaz sklanjao, džemat poče da se diže,
ali najednom svi zastadoše jer čudni šejh poče da
uči ašere. Njegov zvonki glas i umilan mekan vrati
džemat na mjesto, pa pošto se utiša svaki šum,
utonu u religiozan zanos i stade se topiti u nekim
nepoznatim milinama. Pošto šejh završi ašere,
nastavi vaziti. Kao da iz njegovih rita začarlija jato
šarenih leptira i zazuja roj medonosnih pčelica,
tako iz šejhovih usta, prorezanih u gustoj sjedoj
bradi, zaiskriše nečuvene riječi noseći na svojim
svjetlosnim krilima čitavu mudrost misli.
Oduševljenje ponese i bogatog trgovca u prvom
safu. I njegovo srce prepuni se osjećanjima

4
islamske darežljivosti, na kakve osjećaje u svojoj
poslovnosti nije do tada navikao, pa kada šejh
završi vaz, priđe mu i reče:
"Neka te Allah nagradi za sve ovo čime si nas
neočekivano obdario! Meni bi učinio veliku čast i
radost ako bi od mene primio ovaj ćurak na dar!"
Rekavši to u oduševljenju, koje mu se, pod
utiskom časa i gledajući bijedu šejhove
spoljašnosti, izmaklo kontroli razuma, trgovac
stade da sa sebe skida ćurak da bi njime pregrnuo
šejha. Ali šejh otkloni rukom, pogleda odozdol
trgovca i veli mu:
"Asli si toliko bogat dok i meni možeš
darovati tako skupocjen ćurak?!"
"Dragi šejh-efendija", hvalisavo će trgovac na
to, "bogat sam toliko da se otuđenjem ove
malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na
mom bogatstvu!"
"A koliko misliš da vrijedi tvoje bogatstvo?"
"Više od dvije hiljade dukata", odgovori
trgovac s ponosom.
Šejh zanjiha glavom pa opet pogleda u
trgovca.
"A da li bi ti želio uvećati svoje bogatstvo,
recimo, još za dvije hiljade dukata?"
Kroz trgovčevu glavu sinu misao - da bi taj
šejh mogao biti evlija i nekim mističkim čudom
mogao bi zaista da uveća njegovo bogatstvo, pa
pohiti da odgovori:
"Bih, kako ne bih!"
"E onda, ti si siromašan čovjek i od tebe ne
mogu da primim nikakav dar!"

5
 Rekavši to, i ne pogledavši trgovca, diže se i
ode iz džamije u nepoznatom pravcu.

- ČVRSTA VJERA I SUMNJA -

P riča se da su u doba Musa a.s. živjela dvojica

Israelićana od kojih je jedan bio među
najpobožnijim ljudima toga vremena, a drugi je
opet bio veliki griješnik.
Kada je taj pobožni čovjek umro Musau je
objavljeno da je on u Džehennemu, a kada je
umro taj griješnik Musau je rečeno da je taj čovjek
u Džennetu.
Pošto ga je to veoma začudilo Musa ode ženi
onog pobožnog i upita je o njenom umrlom mužu.
Žena mu odgovori: - Bio je veoma pobožan i
dobar!?
Musa je ponovo upita: - A da li si još nešto
posebno primijetila kod njega?
Žena odgovori: - Često bi govorio: "Blago
nama ako ovo što Musa propovijeda i što mi
slijedimo bude istina'?!"

6
 Onda Musa ode ženi onog umrlog griješnika i
upita je o njenom mužu, a ona reče: - Bio je
veoma veliki griješnik i loš čovjek!
Musa i nju upita da li je njen muž imao nešto
posebno kod sebe, a žena odgovori: - Moj muž bi
često govorio: "Nema drugog boga osim Allaha i
hvala Allahu što nam je poslao Musa'a a.s.!"
Onda Musau bude jasno da je Uzvišeni Allah
onog pobožnog čovjeka kaznio Džehennemom
zbog njegove sumnje u Allahovo postojanje i
istinitost Musaovog poslanstva, a da je onog
griješnika nagradio Džennetom zbog njegove
ubijeđenosti da Allah postoji i da je sve istina što
Musa a.s. propovijeda ljudima.

- DVA PRIJATELJA –

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom

putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i
ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče
ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je
moj prijatelj udario!”
Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze
u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi
šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i
gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što
dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj
prijatelj spasio!”
Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada
spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih,
pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih,
pišeš po kamenu – šta to znači?”

7
 Prijatelj mu odgovori: “Kada nas neko
povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na
pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren
izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo
dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen,
stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio
zaboravljen.”
Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a
lijepe stvari otiskivati na kamen!

8
 - LJUBAV -

V eličanstveni i plemeniti Sulejman se putujući

našao na nekom zabačenom mjestu uz
mravinjak. Svi se mravi približiše da ga pozdrave.
Ubrzo ih bi na hiljade. Samo jedan mrav ne pođe
u susret Sulejmanu, jer je ispred svoga gnijezda
imao brdašce pijeska. Brojao je zrnca jedno po
jedno kako bi brdašce nestalo. Kad to vidje,
Sulejman ga dade pozvati i upita: O, mravu, čini
se da nemaš mnogo ni izdržljivosti ni snage, pa
čak ni s Nuhovom izdržljivošću, nikada ne bi
mogao privesti kraju svoj pothvat. On nije po
mjeri tvoje snage. Ti nikada ne bi mogao sravniti
to brdašce pijeska.
Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: O veliki
kralju, na ovom putu ne može se napredovati bez
velikodušnosti! Jedan se mrav od mene skrio
nakon što me je uhvatio u zamku svoje ljubavi
rekavši mi: 'Razoriš li ovu hrpu pijeska i oslobodiš
put, maknut ću veliku zapreku koja nas dijeli i
prihvatiti tvoju ljubav.' Tako sam prionuo tom
zadatku ne misleći ni na što drugo do na
premještanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska
nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom.
Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i život
izgubiti, neću biti ni hvalisavac ni lažljivac.
Prijatelju, nauči od mrava što je snaga ljubavi,
nauči od slijepca tajnu viđenja. Premda se mrav
posvetio nesreći, on je sluga na Putu.

9
 -TRI HELERA-

U svim našim tekijama ostao je jedan lijep adet

da šejh-efendija poslije svakog zikra otvori
muhabbet i održi va'zu-nasihat, pa ispriča i po
neku lijepu hikaju i poučan događaj. Tako je u
jednoj tekiji nakon obavljenog zikra šejh-efendija
ispričao događaj koji se desio u nekom šeheru u
kojem je bila razvijena trgovina. Jedan mladi
trgovac, koji nije imao porodicu, odluči da obavi
hadž. Rasproda svu robu, za koju je dobio podosta
dukata. Da ne bi sa sobom nosio tolike dukate,
jedan dio stavi u jedan ćup, odnese ga i preda
jednom poznatom trgovcu na čuvanje do njegova
povratka. Trgovac je primio ćup dukata i ostavio
ga u jednu rafu. Nakon obavljenog hadža sve su
se hadžije vratili, samo nije mladi hadžija. Po
povratku hadžija prošlo je i nekoliko mjeseci, a
hadžije nema.

Ovaj trgovac što je kod njega hadžija ostavio

dukate zaključi da on nije ni živ, dok se nije vratio
za toliko vremena, i jednog dana ponese ćup sa
dukatima svojoj kući smatrajući da nema kome
dukate predati. Čim je došao kući istrese dukate
nasred sobe. Kad je njegova žena to ugledala,
upita svoga muža odakle mu dukati. "Ove dukate
je ostavio onaj mladi trgovac što je otišao na hadž
i izgleda da nije živ kad se za ovoliko vremena nije
vratio, a nema ni familije da bih ih mogao nekome

10
od njegovih nasljednika predati, pa sam ih donio
sebi. Žena ga odmah prekori i upita ga kako zna
da je čovjek mrtav, i reče da dukate vrati. Trgovac
je nije poslušao, nego ih zadržao kod sebe. Nakon
izvjesnog vremena hadžija se vratio živ i zdrav.
Kada se malo odmorio, ode trgovcu kod koga je
ostavio dukate. Ovaj ga lijepo dočeka,
mubarekleiše mu hadž i nakon uobičajenog
ispitivanja za zdravlje upita hadžija trgovca za
svoje dukate.

Trgovac se ko' đoja začudi, pa priupita o

kakvim se to dukatima radi, a hadžija mu kaže da
je pred polazak na hadž ostavio kod njega ćup
dukata. Trgovac ga napade našavši se navodno
uvrijeđen i istjera ga iz radnje prijeteći mu da će
ga tužiti za potvoru. Hadžija, strašno pogođen,
vrati se kući, čudeći se tako nepoštenom i
neljudskom postupku trgovca. Tu noć je poslije
jacije hadžija proveo u ibadetu. Pred sabah ga
savlada san i kad se probudio sjeti se sna koji je
usnio. Sanjao je da mu je došao čovjek u zelenim
haljinama i rekao mu da ode jednom čovjeku, pa
će mu on pomoći da dođe do svojih dukata.

Poslije obavljenog sabah-namaza zaputi se

čovjeku na koga je upućen u snu. Kada ga nađe
ispriča mu svoj san. Čovjek se tome začudio, ne
mogavši se u prvi mah snaći šta bi on u tome
mogao pomoći, ali pozove hadžiju da mu sutra
naveče dođe na sijelo. Pozove on još neke ljude, a
među njima trgovca što je pomazbutio dukate.

11
Kada su se svi pozvani odazvali i došli na sijelo,
domaćin reče zašto ih je pozvao: "Ja sam vas
večeras sazvao da vam ispričam jedan svoj san",
reče domaćin. "Hajr inšaallah", zavikaše prisutni!
"Sanjam ja da sam umro, da su me ogasulili,
zamotali u ćefine, stavili na tabut, klanjali mi
dženazu-namaz, spustili me u kabur, ispitali me
Munkir i Nekir i, kad sam položio ispit, najedanput
sam izašao iz kabura, i, onako go i bos, pogledam
oko sebe ljude gole i bose, svi jedni pored drugog
izašli iz zemlje kao trava.

Upitam jednog, koji je bio uz mene: "Šta je

ovo?" "Sudnji dan", veli "Pa šta će biti?" "Suditi
nam, eto šta će biti." Najedanput poče prozivanje
jednog po jednog, pa i mene prozvaše i kad sam
stavio svoja djela na Mizan-tereziju, moja dobra
djela su pretegnula. U tom momentu uhvatili su
me meleki i donijeli na Sirat-ćupriju. Upitao sam:
"Gdje ću sad?" Oni su me uputili rekavši mi da je
to Sirat-ćuprija i da se preko nje ide u Džennet.
Kada sam krenuo preko Sirat ćuprije očujem ispod
sebe pomaganje, plač, jauk i lelek. Pogledao sam i
ugledao kako ljudi gore u vatri.

Shvatio sam da je to Džehennem. Među tim

ljudima ugledam svog komšiju mesara Redžu kako
gori u plamenu. Upitao sam ga, "Otkud ti, Redžo u
Džehennemu?" "Eto, moj Mehaga, krivo mjerio."
"Pa, kako ćeš krivo mjeriti Redžo?" "Gotovo je sad,
moj Mehaga, nego pomozi mi!" "A kako da ti
pomognem?" "Ti znaš, Mehaga da si ti meni ostao

12
dužan tri helera (tri pare). "Jesam", odgovori
Mehaga! "Pa daj mi sad vrati dug"! "A odakle da ti
vratim kad sam i ja i go i bos." "Pomozi mi da
makar jednu ruku ohladim na tebi." "Pa, ohladi", i
ja mu okrenem leđa i kad je spustio na mene
ruku, cvrknula je koža i ja sam se u tom momentu
probudio sav u goloj vodi, oznojen i ošamućen.
Kad sam malo došao sebi, počnem razmišljati o
svom snu i dođem do zaključka da će sve tako i
biti, pa i još strašnije. Ustanem, klanjam sabah i
zaputim se pravo Redži u mesaru. Nazovem
selam, a Redžo mi još ljepše odvrati i odmah, po
običaju, upita: "Odakle ćeš da ti odsiječem komad
mesa?" "Neću niodakle, nego sam došao da ti
vratim dug." "Kakav dug?", upitao je Redžo. "Pa,
znaš da sam ti prije toliko i toliko vremena ostao
dužan kusur od tri helera". A Redžo, smatrajući to
nevrijednim i nevažnim, poče govoriti: "Ma nije to
nikakav dug, nije to ništa, Mehaga." "Eh, šta sam
ja sinoć predeverao zbog tvoja tri helera."

Kada je završio priču o svom snu, počeli su

sijeldžije odlaziti jedan po jedan, poluglasno
izgovarajući, "Allahemanet Mehaga! Allahemanet
Mehaga!" Ustao je i onaj trgovac, i odlazeći je i on
izgovarao: "Allahemanet", jer ih je među
sijeldžijama bilo koji imaju daleko veće kusurate
od Mehage. Za trgovcem izašao je i hadžija. Kada
su se susreli na izlazu, trgovac ga pozva da pođe
s njim da mu preda njegove dukate.

13
14
 -TEVVEKUL-

Ž ivio među Israelićanima jedan pobožan čovjek

koji je svojim rukama izrađivao pletene sepete
i košare da bi to prodavao i tako sticao opskrbu za
sebe i svoju porodicu.
Tako on jedanput prodajući košare naiđe
pored vladarevog dvora pa ga opazi sluškinja
vladareve žene koja odmah ode svojoj gospodarici
i reče joj:
- Eno neki čovjek prodaje korpe, a ja nikad
ljepšeg čovjeka ne vidjeh od njega!
Gospodarica joj naredi da dovede tog
čovjeka, a kada on doeđ nju zadivi njegova ljepota
i odmah odluči da ga iskoristi u svojim griješnim
namjerama. Kada mu to reče dodavši još i to da
mu onda više neće trebati da prodaje korpe jer će
ga ona bogato nagraditi, čovjek se usprotivi i reče
da tako nešto ne želi da učini.
Vladareva žena mu onda reče:
- Ako ti to ne želiš, odavde izaći nećeš dok ja
svoju želju ne ispunim!Onda ta žena naredi
vratarima pa oni sva vrata pozaključavaše a
čovjek se nađe u veoma nezgodnoj situaciji. Onda
on ko bajagi pristane na to i upita ženu ima li na
krovu još kakvih prostorija. Žena reče da ima i
naredi sluškinji da mu odnese vode na krovnu
ploču da se malo uredi.
Kada čovjek ode gore i priđe ivici krova vidje
kako je to velika visina a ne nađe nikakav način
da se spusti na zemlju i da se riješi ovog
iznenadnog belaja. Onda poče sam sebe da kori
razmišljajući o svom dugogodišnjem ibadetu kojeg

15
evo jedan čin može svega da upropasti. Tako
razmišljajući odluči da se baci sa tog dvorca kako
bi se spasio od grijeha na koji ga nagoni ta žena,
makar po cijenu vlastitog života...
Onda Uzvišeni Allah rede Džibrilu:
- O Džibrilu, taj i taj čovjek, moj odani rob,
želi da se ubije bježeći od moje srdžbe i svog
grijeha, pa prihvati ga na svoja krila da mu se šta
ne desi!
Džibril tada pruži svoja krila i dočeka tog
čovjeka, a onda ga nježno spusti na zemlju kao
što bi majka spustila svoje malo dijete.
Čovjek ode kući i bez robe i bez para za koje
bi kupio nešto od hrane, a njegova žena ga upita:
- Šta je to! Ništa nam ne donosiš?
Čovjek odgovori:
- Ništa nisam zaradio danas.
Žena ga ponovo upita: -Pa čime ćemo se
noćas iftariti?
On odgovori:
- Za noćas ćemo se nekako strpiti, a ti naloži
vatru u peći neka naše komšije ne znaju da mi
ništa nemamo za jelo, pa neka misle da se i kod
nas nešto priprema za iftar!
Žena ode i naloži vatru, a onda sjede. Utom
dođe njihova komšinica i upita je ima li goriva da
joj pozajmi kako bi i ona sebi vatru upalila. Žena
joj reče da sama sebi uzme iz peći koliko joj je
potrebno, a kada se komšinica vrati iz kuhinje
poviče:

16
 - Kako možeš tako mirno sjediti i s mužem
razgovarati a kruh u peći samo što ti nije
zagorio!?
Žena skoči i pogleda peć, a tamo gotovo
pečen kruh širi svoj ugodni miris ...
Tako ih Allah oboje nagradi za njihov sabur i
tevekkul...

17
 - O SALAVATU NA MUHAMMEDA
A.S. -

S ufjan Sevri priča: - Dok sam obilazio oko Kabe

primjetih čovjeka koji kad bi god napravio koji
korak svaki put bi učio salavat na Muhammeda
a.s. Ja mu priđoh i rekoh:
- O čovječe! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i
tehlil (riječi: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe
illallah), a samo donosiš salavate na
Alejhisselama. Sigurno za to imaš neki valjan
razlog?
Kada me taj čovjek upita ko sam ja, i pošto
mu se predstavih, on reče:
- Da nisi stranac ne bih ti ispričao svoj slučaj
niti bih ti odao svoju tajnu...
Onda čovjek nastavi pričati: - Išao sam sa
svojim ocem na hadž, i u putu moj otac umrije a
lice mu potpuno pocrni. Ja prekrijem njegovo lice i
počnem iščekivati da neko naiđe kako bi mi
pomogao oko ukopavanja mog oca. Tako dođe i
noć, a ja zaspah i u snu vidjeh nekog čovjeka od
kojeg nikad nisam ljepšeg vidio, niti ljepšu odjeću
na nekom, niti ugodnijeg mirisa ikad osjetih.
Čovjek dođe do mog umrlog oca i otkri njegovo
lice pa ga dodirnu svojom rukom, a lice mog oca
dobi finu bijelu boju. Kada čovjek krenu ja ga
uhvatih za kraj odjeće i upitah:
- O robe Allahov! Ko si ti kada si u ovoj tuđini
došao da sa Allahovom milošću učiniš da ovaj moj
otac ovako lijepo izgleda'?

18
 Nepoznati čovjek odgovori: - Zar me ne
prepoznaješ? Ja sam Muhammed sin Abdullahov,
Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio griješnik, on
je mnogo učio salavat na mene, i pošto ga je
zadesilo to što si vidio zamolio je Allaha za pomoć
a mene za šefa'at - zagovor kod Allaha. Zbog toga
sam ja odmah i došao jer ja pomažem svima
onima koji mnogo salavat uče.
Na kraju čovjek reče: - Kada sam se ja
probudio vidjeh da je lice moga oca bijelo, i od
tada i ja stalno učim salavat na Muhammeda
alejhisselam.

19
 - ZADOVOLJSTVO SA SUDBINOM -

P riča se da su dvojica Meleka sišli sa nebesa na

zemlju, jedan na mešrik - istok, a drugi na
magrib - zapad. Kasnije su se vratili i ponovo
sastali na nebesima, da bi jedan od njih upitao
drugoga: - Gdje si bio?
- Bio sam na mešriku, gdje me je moj
Gospodar poslao kod jednog bogatog čovjeka.
Učinio sam da njegova riznica, koja je bila puna
blaga, propadne u zemlju. - reče prvi Melek.
- A meni je Allah naredio da izvadim tu riznicu
sa blagom i da je odnesem u kuću jednog
siromaha na magribu, koji nigdje nije imao ni
dinara ni dirhema. - reče drugi Melek.
Njihov razgovor je čuo Ridvan, Melek koji
čuva Džennet, pa im on reče: - Moja priča je još
čudnija od vaše. Gospodar mi je naredio da odem
u kuću tog siromaha te da prebrojim sve to blago,
i dinare i dirheme. Kada sam to uradio, naređeno
mi je da u Džennetu sagradim za svaki dinar i
dirhem po jedan dvorac, i to za vlasnika one
riznice, i za siromaha sa magriba.
Onda Meleki rekoše Uzvišenom Gospodaru
Allahu:
- O Gospodaru naš! Objasni nam ovaj
nesvakidašnji keramet kojim si obasuo tu dvojicu
ljudi?
Uzvišeni Allah reče: - Što se tiče vlasnika one
riznice, kada mu je ona propala u zemlju on je
rekao: "Hvala Allahu koji me je učinio da budem
zadovoljan na njegovoj odredbi!." A što se

20
 siromaha tiče, on se uopšte nije obradovao toj
riznici punoj blaga, nego je rekao: "Hvala Allahu
koji me je učinio neovisnim od drugih ljudi!"

21
 - SADAKA –

N aišao jedanput Isa sin Merjemin kroz neko

selo u kojem je živio i jedan bjelilac platna -
farbar. Stanovnici tog sela se obratiše Isau ovim
riječim:
- O Isa! Ovaj farbar nam prilikom farbanja
dere našu odjeću i dugo je zadržava kod sebe, pa
de zamoli Allaha da nas oslobodi te napasti i da se
više ne pojavi među nama sa onim zavežljajem u
kojem nosi pribor za farbanje.
Isa stvarno uputi dovu Allahu u kojoj zatraži
spas seljana od tog štetočine i lopova.
Toga dana farbar normalno pođe da boji
odjeće i platna, a pored ostalog uza se je imao i tri
pogačice. Idući tako sretne nekog pobožnjaka koji
je živio sam u brdima i koji ga upita nakon što su
izmjenjali selame: - Da nemaš možda kruha da
me nahraniš, ili bar da ga vidim i osjetim njegov
miris, jer ima mnogo dana kako nisam kruha vidio
a kamo li okusio?
Farbar mu odmah dade onu jednu pogaču, a
pobožni čovjek reče: - Neka ti Allah grijehe oprosti
i srce tvoje očisti!
Farbar mu dade i drugu pogaču, a ovaj onda
reče: - O farbaru! Neka ti Allah oprosti i minule i
buduće grijehe!
On mu dade i treću pogaču našto pobožnjak
reče: - Neka ti Allah sagradi dvorac u Džennetu!

Tu noć se po običaju farbar vrati živ i zdrav,

pa se seljani opet potužiše Isau a.s. Isa im reče da

22
pozovu tog farbara. a kada on dođe Isa ga upita: -
O farbaru, ipričaj nam šta si sve danas radio?
Farbar mu sve ispriča a posebno naglasi svoj
susret sa onim pobožnjakom i dove koje mu je
pobožnjak učio. Onda Isa od njeg zatraži onaj
njegov zavežljaj, a kada ga otvori unutra vidje
veliku crnu zmiju koja bijaše zauzdana nekom
vrstom uzde od željeza!
Isa uzviknu: - O crna ubojico! Zar nisi poslana
da usmrtiš ovog farbara?
Zmija odgovori: - Da, ali kada je farbar
nahranio pobožnjaka on mu je učio neke dove, a
jedan Melek je svaki put vikao: "Amin". Onda je
Allah poslao drugog Meleka koji me je zauzdao i
ništa nisam mogla da učinim.
Isa reče: - O farbaru! Od sada pošteno radi
svoj posao, a one dosadašnje grijehe ti je Allah
oprostio sa berićetom tvoje sadake!

23
 -MUDRI UČITELJ-

P ricča se da je neki perzijski vladar unajmio

učitelja za svoga sina kako bi ga podučio
znanju i lijepom ponašanju. Kada je vladarev sin
sve dobro savladao i naučio, a u lijepom
ponašanju postao pravi uzor, učitelj ga pozva sebi
i dobro ga istuče bez ikakvog razloga. To djecak
nikad nije mogao zaboraviti, a kada je poodrastao
i otac mu umro on posta vladar umjesto oca. Tada
se sjeti svoga učitelja, pozva ga preda se, pa ga
upita:
-Zašto si me tog i tog dana onako žestoko
istukao bez ikakvog razloga i povoda?
Učitelj mu odgovori: -Znaj, o vladaru, kada
sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio što
sam te ja podučio, znao sam da ćeš ti jednoga
dana naslijediti svoga oca. Istukao sam te zato da
bih ti pokazao šta znači bol koji neko nekom
nanese nepravedno i bez ikakvog razloga, pa da
se ti kao vladar trudiš da ni nad kim nasilje ne
provodiš, jer onaj kome je nasilje učinjeno to lako
ne zaboravlja!
Vladar se zahvali svome učitelju na svemu i
bogato ga nagradi, a odustade od osvete koju je
naumio da izvrši.

24
SADRŽAJ:

1. STID I KAJANJE
2. VRIJEDNOST BISMILLE
3. BOG POSTOJI
4. BOGASTVO
5. ČVRSTA VJERA I SUMNJA
6. DVA PRIJATELJA
7. LJUBAV
8. TRI HELERA
9. TEVVEKUL
10.O SALAVATU NA MUHAMEDA A.S.
11.ZADOVOLJSTVO SA SUDBINOM
12.SADAKA
13.MUDRI UČITELJ
14.

25