You are on page 1of 205

- - Podizanje impozantnih građevina u znak sećanja na ideologe vehabizma naspram rušenja

svega što podseća na Poslanika s.a.w.s.

- Približavanjem Mevlud-i Šerifa i Lejle-i Regaiba, svi muslimani svijeta se pripremaju za


obeležavanje dana i noći kada je spuštana milost svim svjetovima.
- Za razliku od njih, pripadnici vehabijske ideologije tada intenziviraju napade na one koji iz
ljubavi prema Božijem Poslaniku Alejhisselam radosno obilježavaju njegovu najavu i njegovo
rođenje.
- Dok muslimani čuvaju uspomenu na Poslanika, a.s., vehabije užurbano ruše i uništavaju sve
ono što ima veze sa Poslanikom Alejhisselam.
- Često ih čujemo kako pozivaju na rušenje mezareva, turbeta, uništenje svih islamskih istorijskih
spomenika. Pozivaju na uništenje svega onoga što je ostalo od Poslanika Alejhisselam, ashaba,
tabi'ina i dobrih prethodnika.
- U isto vrijeme oni grade muzeje za očuvanje zaostavštine njihovih ideologa.
- Mezarevi Poslanika, ashaba, tabi'ina, majki vjernika i sve ono što nam je ostalo od njih treba biti
uništeno a i posljednje naočare koje su nosili njihovi ideolozi, posljednje pero kojim su pisali
mora biti sačuvano u posebnim muzejima.
- Licemjernost njihovih postupaka najbolje se može vidjeti iz sljedećih fotografija:
-
- Zgrada podignuta u čast El Usejmina

- Zgrada u čast El Usejmina noću


-

- Naočare koje je Muhammed b. Salih El Usejmin koristio za čitanje zajedno sa kutijom i ostale
njegove lične stvari
-

- Satovi koje je Usejmin koristio treba čuvati. A mezarje Beki'a treba sravniti, da se ne veličaju
ashabi, da se ne "obožavaju"...???
-

- Posljednje pero koje je El-Usejmin koristio


- Ovako se pripadnici vehabijske doktrine ophode prema onome što je ostalo od njihovih
ideoloških vođa. Sve to treba sačuvati, lijepo upakovati da se sačuva i na zaboravi.
- Na sljedećim fotografijama se može vidjeti kako se pripadnici vehabizma odnose prema
mezarju Džennetu’l-Bakije i drugim važnim islamskim mjestima:

- Mezarje Bakije: Porušeni mezarevi ashaba, majki vjernika, tabi'ina i velike islamske uleme
- Ono što je ostalo od mezara Hazreti Ibrahimaa sina Poslanikovog a.s.
-
- Kuća u kojoj je naš Poslanik Alejhisselam živeo sa našom majkom Hatidžom radijAllahu anha
- Slijede stare slike i fotografije mezarja Džennetu’l-Bakije prije demoliranja 1925. godine
od strane vehabijskih vlasti
-
-
-
-
-
-

-
- Ustajući protiv Osmanskog Carstva 1801. godine, dok se ono branilo od Napoleonove invazije
u Egiptu i Palestini, saudijsko-vehabijska vojska osvojila je osmansku provinciju Irak, a medu
islamskim svetištima uništenim i oštećenim u tom pohodu bila je i kupola na grobu imama
Huseina, Poslanikova unuka, u Karbali.
- U narednim godinama, vojska Sauda bin Abdul Aziza osvojila je svete gradove Meku i Medinu,
a nova vlast krenula je u opsežno pročišćavanje islamskoga naslijeđa. U sistematskom
uklanjanju svakog islamskog mauzoleja, svetišta i nadgrobnog spomenika, uništene su i kuće
gdje su rođeni Poslanik, njegova kćer Fatima, zet Ali, i prva dvojica halifa Ebu Bekr i Omer.
Pošteđene su bile samo Ka'ba u Meki i Džamija Poslanika (s njegovim grobom) u Medini.
Sljedećih sedam godina, muslimanima na hadžu bio je zabranjen pristup svetim gradovima
ukoliko ne bi pristali slijediti vehabijsku doktrinu. Osmansko Carstvo vratilo je svete gradove
1813. godine, no stoljeće kasnije, po njegovu raspadu nakon Prvog svjetskog rata, plaćena i
naoružana britanskim novcem, u njih ponovno ulazi saudijska vojska.
- Od tad, 1920. godine, do danas, u nastavku sistematskog uklanjanja islamskih historijskih
mjesta i spomenika, uništena su, medu ostalim, groblja Džennetu-l-mualla u Meki, s grobom
Hatidže, prve Poslanikove, a.s., supruge (i njezina kuća u gradu), i Džennetu-l-baki u Medini, s
grobovima brojnih islamskih historijskih ličnosti; gotovo svi izvori vode i bunari na kojima je
Poslanik uzimao abdest, uključujući i onaj u bašti njegova pratioca Selmana Farisija, koja je i
sama sravnjena sa zemljom.
- Pitamo sve pripadnike vehabijske ideologije: Zašto Kube Poslanikovog, a.s., mezara treba
uništiti a Ibn usejminu izgraditi muzej? Zašto mezareve ashaba treba sravniti sa zemljom a
naočare, pera i satove koje je koristio Ibn Usejmin treba sačuvati??? Zar vam je Ibn Usejmin
preči od Poslanika, a.s.??? Zar vam je Ibn Usejmin preči od ashaba?? Zar vam je Ibn Usejmin
preči od Majki Vjernika???
- Da nas Allah, dž.š., sačuva zla vehabizma.

- Ako pročitamo pažljivo VASITIJSKU AKIDU samoprozvanog Šejhul Islama Ibn Tejmije
doćićemo do apsurdnih zaključaka.

Naime u samom sadržaju ove knjige nalazi se nešto čudno.


Neka od svojstava Svevišnjeg Allaha u ovoj knjizi glase:
1.Svojstvo SLUHA i VIDA;
2.Svojstvo LICA;
3.Svojstvo DVIJE RUKE;
4.Svojstvo DVA OKA;
5.Svojstvo NOGE ili STOPALA.

Kršćani bi na ove rječi mogli reći:


"Pa šta kažu ovi Muslimani, nemaju pravo na rječ,
oni sami potvrdjuju da je Isus Bog (subhanALLAH),
jer kažu da Bog ima:
DVIJE RUKE, LICE, OČI, UŠI, NOGE,
pa to je čovjek, pa to je Isus!”

Srećom ovakva svojstva Allaha dž.š. odbacujemo logički, bez nekog većeg razmišljanja i bez
nečijeg drugog mišljenja.
Allah dž.š. je Svemoćan, neograničen u prostoru i vremenu, a ovo ovakvo shvatanje nas upućuje
na to da je on sličan nama, običnim ljudima od krvi i mesa, jer se tjelesnost ne može
razlikovati...

Medjutim,to bi se nekako i moglo razumjeti da je neko napravio grešku u odabiru prave rječi
našeg jezika pri prevodjenju Kurana sa arapskog, ali u nastavku naslovi su još čudniji.

Kako neko koji sebe smatra Šejhom Islama može navesti da su svojstva Svemogućeg i
Svevišnjeg Allaha:
-GNJEV (34 str.)
-SRDŽBA (34 str.)
-MRŽNJA (34 str.)
-LUKAVSTVO (39 str.)
-SPLETKARENJE (39 str.)
-SMIJEH (59 str.)
-ČUDJENJE (62 str.)
SubhanALLAH,
SubhanALLAH,
SubhanALLAH
Posle ovoga nadam se da niko neće ostati ravnodušan.
nadam se da niko neće pasti u ovoliko iskušenje da veruje da je Allah dž.š. sličan nama,
a nek se dragi Allah smiluje i nek uputi na pravi put nasu "BRAĆU" Muslimane koji vjeruju
ovako.
Nadam se da će žrtve vehabizma (koji ovu knjigu nisu ni pročitali) izvući pouke iz ovoga.
A vi braćo selefije ako želite ištampajte ovo, ali ne dijelite po Džamijama jer svako ko ispravno
misli zna da je ovakvo tumačenje pogrešno, nego dijelite izmedju sebe, krenite na pravi put, pa
da nam dragi Allah dž.š. svima podari Dženet na onome svijetu.Amin
- IBN TEJMIJIN SELEF
Ibn Tejmijje, zastupnik svojih prethodnika od mudzessima, u svim svojim knjigama spominje
nekakav selef.
Da to nije pravi Selefu Salih svjedoči nam on sam kada nam navodi od koga to od Selefa on
preuzima svoje učenje.
Tako, Ibn Tejmije u svojim knjigama navodi osmoricu ljudi koji su živjeli u vrijeme Selefa od
kojih je on uzeo Akidu:
Ibn Betta el Akberi,
Osman ibn Seid Ed Darimija,
Ebu Bekr el Halal,
Ebu Ismail El Ensari El Herevi,
Kadi Ebu Ja'la el Ferra,
Ibn Hamid el Verrak,
Ibn Zaguni i El Berbehari.
Pa pogledajmo ko su ti ljudi ustvari:
Osman ibn Seid ed Darimi El Mudžesim, umro 280 god. i on nije poznati Muhadis koji je
napisao "Sunenu Darimi" čije je ime Ebu Muhammed Abdullah ibn Abdurrahman ibn El Fadl
ibn Behram Et Temimi Ed Darimi.
Medjutim, vehabije, kako bi pokušali da neuke ljude prevare da se radi o Muhadisu Darimiju
skraćuju ime ovog Mudzesima i nazivaju ga samo Darimi, dodajući uz ovog novotara,
Mudžesima, biografiju Muhadisa Darimija kojeg hvale svi Učenjaci kako bi ljudi mislili da
pohvale pripadaju ovom mudžesimu.
Dokaz da se radi o mudžesimu mozete naci u njegovoj knjizi Er Redd ala Bisr Merisi gdje na
25. Stranici kaže:
“Allah je stvorio Adema doticuci ga svojom tjelesnom rukom.” Takodje, ovaj Mudžesim kaže:
“Allah je Živi… pomjera se ako hoće,
spušta se i podiže se ako hoće,
saginje se i uspravlja ako hoće,
ustaje i sjeda ako hoće;
jer je razlika izmedju živog i neživog u pomjeranju.
Svako živ se pomjera, a svaki mrtvac miruje.”
(po ovoj logici i vjetar i vode su živi jer se pomjeraju)
( Er Redd ala Bisr Merisi, str. 20).
Kaže dalje ovaj mudzessim:
“Allah može da sjedne na krilo komarca ako hoce.”
( Er Redd Ala Bisr Merisi, str. 85)
Ibn Tejmije prenosi govore ovog čovjeka i podržava ovo njegovo vjerovanje u svojoj knjizi
Bejan Telbisil Dzehmijje na 568.stranici.
Na kraju, možemo zaključiti da Ibn Tejmijje u svojim “Islamskim knjigama” podržava
STAVOVE KAFIRA, OTPADNIKA OD VJERE na čijem se kufru slozio Ummet Poslanikov
s.a.w.s.
Ibn Betta: Ebu Abdullah Ubejdullah ibn Muhammed ibn Betta El Akberi El Vedda',
mudžesim rodjen 304. umro 387.H.g.
Kaže Ibn Hadžer Askalani u Lisanul mizan tom 4. stranica145.:
"Čitajući knjige Ibn Bette vidio sam velike greške tako da sam se cio naježio od njih.”
Takodje, ovaj Ibn Betta je od lažova čiji se govori odbacuju.
Tako kaže Hatib El Bagdadi govoreći o jednom Hadisu:
“Ovaj Hadis je izmišljen, a izmislio ga je Ibn Betta El Akberi,
lažov i pokvarenjak.”
(Tarih, Hatib El Bagdadi, 10/375)
El Halal, on je Ebu Bekr Ahmed Ibn Muhammed Ibn Harun El Bagdadi, mudžesim, mušebih
koji kaže da će Allah staviti Muhameda s.a.w.s. na Sudnjem danu da sjedi pored Njega na Aršu.
(Pogledaj Kitabu sunneh od ovog mudžesima)
Ebu Ismail El Herevi koji tvrdi za mutezile da su oni transvestiti filozofa,
a da su ešarije (svi Muslimani svijeta), transvestiti mutezila.
(Ibn Tejmijje, mudžesim, navodi ovaj njegov govor u Medzmu’ul fetava 8/227.)
El Berbehari, on je Ebu Muhammed El Hasen Ibn Ali Ibn Halef El Berbehari, hanbelija,
mudžesim.
Smatrao je da je Allah u liku mladića talasaste kose i tvrdio i zagovarao mnoge druge
nevjerničke tvrdje.
(El Kamil fi tarih, Ibn Esir)
Ebu Abdullah El Hasen ibn Hamid Ibn Ali El Verrak (umro 403.H.g.). Napisao je brojne
knjige u odbrani tešbiha I tedžsima.
(Na sve njegove zablude odgovorio je Imam Abdurrahman Ibn Dževzi El Hanbeli u svojoj knjzi
Def’u subheti tešbih.)
Ibn Zaguni, on je Ebul Hasen Ali ibn Ubejdullah Ibn Nasr,
hanbelija mudžesim, umro 527.H.g.
Napisao je knjigu “El Idah” u kojoj spominje svoju mudžesimitsku Akidu,
a koja je od osnova vehabijske akide.
(Njegov učenik Ibn Dževzi kada je vidjeo šta ovaj tvrdi pobio je sva njegova mišljenja u knjizi “
Def’u subheti tesbih bi ekfi tenzih”)
Kadi Ebu Ja’la, on je Muhammed Ibnul Husejn ibnul Ferra, hanbelija, mudžesim, umro
458.H.g.
Kaže Ebu Berk Ibn Arebi El Maliki:
”Prenijeli su mi moji najpovjerljiviji Šejhovi da je ovaj Ebu Ja’la govorio:
“Mogu pripisati Allahu sve osim brade i stidnog mjesta.”
(El Avasim minel kavasim, str. 209)
Još jedna od spletki tkz selefija je da nazivaju Ebu Ja'lu imenom Kadi Ebu Ja'la kako bi narod
pomislio da se radi o priznatom Učenjaku El Kadi Ebu Ja'la el Mevsili piscu poznatog Musneda.

Kaze Ibn Esir:


“Umro je ovaj mudžesim na svojoj neispravnoj Akidi nanoseći hanbelijama kojima je pripadao
štetu koja se ne moze oprati"
(Kamil fi tarih, 8/104)

E OVAKVE "SELEFIJE" SU NEO SELEFIJE.


NISU ONI SELEFU SALIH NEGO ONAJ MUDŽESIMITSKI SELEF KOJI JE ŽIVjEO U
PRVO VRIJEME ISLAMA.
- NEKA OD ISLAMSKIH PITANJA SA KOJIM NAS POKUSAVAJU DA ZBUNE NOVI
TUMACI ISLAMA

1.Pitanje, ucenje Kur'ana na mezaru? Po hanbelijskom mezhebu je dovoljno da postoji jedan


dokaz od jednog ashaba, da je nesto uradio, da bi bilo dozvoljeno, imamo primjer jednog od
najucenijeg ashaba Abdullah Ibn Omer, koji je licno trazio, da mu se uci Kur'an iznad glave, na
kaburu , fatiha, pocetak i kraj sure el Bekara, niko ne smije to da ospori po tom mezhebu.

2. Primjer, ljubljenje mushafa? Ashab po imenu Ekrime, u zvanicnom stavu hanbelijskog


mezheba, je dozvoljeno ljubljenje mushafa.
Ljubljenje Mushafa i drugih svetinja nije nevotarija već je praksa selefa! Kada je u pitanju
ljubav prema nečemu onda ne treba tražiti dokaze kako tu ljubav iskazati!
A prenosi se da je Ikrime, radiallahu anhu, (iz ljubavi prema Kur'anu), uzimao Mushaf, ljubio
ga i plačući govorio: "Knjiga moga Gospodara. Knjiga moga Gospodara." (Šuabul-imani, 2/410,
Ogranci imana, Prijevod dr. Fuad Sedić, str. 121.)

“Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga...” (Kur’an, el-
Hadž 30)

3. Post subotom? Ako bi postio samo dan subotu, po hanbelijskom mezhebu, moze da se posti
subota sama, moze da bude u nekom slucaju mekruh, medjutim haram nije, stav hanbelijskog
mezheba . Sejh Albani smatra haramom.

4. Nakit od zlata? Zlato koje napravljeno u okruglom obliku, stav sejh Albanija, je da je
zabranjeno, zena ne smije da nosi u okruglom obliku, medjutim stav, zvanican stav hanbelijskog
mezheba, jeste da moze zena da nosi zlato.

5. Da li zena da klanja, isto kao muskarac, nacin obavljanja, po ucenju bezmezheblija, smatraju
da se nema razlike, a po hanbelijskom mezhebu, prenio imam Ibn Kudame, da je zvanicni stav
svih ucenjaka, da postoji razlika klanjanja zena i muskaraca, sudzud i ruku. Znaci pitanje jasno
kao dan, da ima razlike, zvanican stav hanbelijskog i hanefisjkog, koncenzus svih ucenjaka.

6. Ucenje fatihe muktedije za imamom? Zvanican stav hanbelijskog i hanefijskog mezheba da


ne uci muktedija kada imam uci na glas, ostali namazi kada imam uci u sebi, postoji razilazenje,
imamo stavova da se nije obavezno a ako se i prouci, nije sporno, medjutim, hanbelijski mezheb
kaze da se ne uci, pogotovu na glas, kada imam uci, ovo je stav vezano za klanjanje u dzematu.

7. Nosenje odjece ispod clanaka, stav mezheba? Nije zabranjeno nosenje odjece, po zvanicnom
stavu hanbelijskog mezeheba, ako se nosenje ne nosi iz oholosti, ako je to nosenje, bez bilo
kojeg drugog povoda, potpuno dozvoljeno. Ako znamo sta je simbol bogastva, oholosti,
razlikovanje od ostalih, ako vidimo kome se vuce odjeca, iz tog razloga, takav nacin je
zabranjen, tako to rade kraljevi Saudije, jer oni nose kao vladari duge haljine, jer njima iz
gordosti ne odgovara da nose kratku a nama prodaju pricu da je zabranjeno. Po stavu
hanbelijskog mezheba, ako ne nosis iz oholosti, dozvoljeno je.

8. Pitanje tevesula, trazenje u dovi od Allaha, preko nekih dobrih osoba? Po zvanicnom stavu,
hanbelijskog mezheba, potpuno dozvoljeno.

9. Obiljezavanje noci Lejletul regaib? Noc polovine Sabana, 15 dana prije Ramazana, ima svoju
vrijednost, postoje dokazi, to je zvanicni stav hanbelijskog mezheba.

10. Mevlud, obiljezavanje rodjendana Poslanika a.s.? Zvanicni stav hanbelijskog mezehba, Ibn
Redzeb Al Askalani, puno pisao na ovu temu, potpuno saglasni, da je dozvoljeno obiljezit
njegov dan rodjenja.

11. Razvod braka za vrijeme menstruacije? Da li je zena bila ili nije u menstruaciji, svejedno,
ima pravo tri puta, da se razvede, treci puta je odlucujuci, ako ga izgovaras ili razvedes, potpuno
si razveden, zvanican stav svih mezheba i ucenjaka, osim par ucenjaka koji nisu bili ni jednog
mezheba. Zvanicno po hanbelijskom mezhebu da razvod braka vazi i za vrijeme menstruaciji.

12. Rad vjernika muskaraca u kancelariji sa zenom vjernicom? Stav sejh Albanija, koji tvrdi, da
muskarac uzme licno zenu, da podoji pet puta na dan, koliko je dovoljno za jedan obrok. Onda
postajes kao njen sin po mlijeku, po stavu sejha Albanija i postajeti kao majka, dozvoljena, da
skine mahramu pred tobom. Zvanican stav mezheba, jeste da dijete ispod dvije godine moze da
doji i postaje dijete po mlijeku, sve sto je starije vise od dvije godine, nije dijete po mlijeku.

13. Stav odlaska komsiji nemuslimanu na sahranu? Zvanican stav hanbelijskog mezheba jeste
da se moze, dokazi u hadisu Poslanika a.s., Poslanik a.s., naredio hazreti Aliji, da prati dzenazu,
svome ocu Ebu Talibu, otisao je hazreti Alija i pratio tu dzenazu.
14. Klanjanje dzenaze covjeku koji nije klanjao ni jedan namaz? Zvanican stav hanbelijskog
mezheba, je stav da se svakom ko je izgovorio la ilahe illallah, obaveza muslimanima da
klanjaju dzenazu, ko god nije negirao Allaha, zatim propise islama, njemu se klanja dzenaza.

Veliki je problem sto nam novi tumaci, iscasenog poimanja islama, prave zbrku u javnom
prostoru, preko drustvenih mreza, vrbuju nasu omladinu i sve one koji dovoljno ne poznaju
islamske nauke, oficijelne mezhebe.
Veliki je problem sto nam novi tumaci, iscasenog poimanja islama, prave zbrku u javnom
prostoru, preko drustvenih mreza, vrbuju nasu omladinu i sve one koji dovoljno ne poznaju
islamske nauke, oficijelne mezhebe, oni se povode za njima i sami ucestvuju u fitni medju
narodom, svjesno ili ne, ucestvuju. Dobro se zna, koji su pojedinci, koji negiraju i prave
probleme, medju nama, to je velika fitna, novih tumaca islama, kojima je u vjeri dokaz i uzor
sejhovi poput Ibn Tejjmije, Bin Bazza, Usejmina, Albanija. Znaci, da je njihovo ucenje,
potpuno suprotno zvanicnim mezhebima, koji nemaju nista sa tom ideologijom, oni svoje
ucenje uzimaju od nekoliko ucenjaka, koji su bili bez i jednog zvanicnog mezheba, osim sto su
uzimali sta njima pase ili odbacivali sto nece, od svih mezheba Zato savjetujem svima, da se
vrate u slijedjenju Kur'ana i Sunneta po okriljem oficijelnog mezheba a ne sekte.
- Šejh Albani je sve hadise koje prenose pripadnici škole re'ja, Ebu Hanife, njegovi učenici,
proglasio daifom. Štaviše, lažno je optužio imama Ebu Hanifu da je prvo bio mutezilija, pa je
postao sunnija, tek kada ga je njegov učenik Ebu Jusuf ubijedio da Kur'an nije stvoren! Ko ne
vjeruje, nek pogleda Musned imam Ahmeda, uporedi ocjene Šuajba Arnauta i Albanije npr. u
vezi hadisa o dizanju ruku u namazu jednom samo pri početnom tekbiru. Kod Arnauta su sahih,
a kod Albanija su daif. Ali šta i očekivati od čovjeka koji je bio samouk i sahadžija. Nit je
posjedovao formalno islamsko obrazovanje (nije učio u halkama pred šejhovima, pa čak nije ni
u mekteb išao), nit je posjedovao ikakvo formalno savremeno obrazovanje (nema nijednog
razreda osnovne škole završeno).

Ko nije učio nikako pred šejhovima, niti u halkama, niti u klupama, ko je cijepao idžazetname,
smatrao ih novotarijom, ko se raspravljao sa šejhovima, pozivajući se na štampanja izdanja, tj.
kako piše u izdanjima, a ti šejhovi se pozivali na sened, tj. kako je do njih doprlo ispravnim
senedom od Poslanika, a.s., da ostavimo po strani optužbe na račun Ebu Hanife i hanefija, nisu
oni jedini koje je Albani vrijeđao (ima knjiga gdje su skupljene sve uvrede Albanija na račun
selefa i halefa), pa on je prigovorio brojnim hadisima u Buhariji i Muslimu da nisu
vjerodostojni, jel takav može biti alim?

Uostalom, van dvije države, nema nijednog renomiranog univerziteta koji mu priznaje pravo na
vjerski autoritet, njemu samoukom, koji je imao oštar jezik prema ulemi, posebno prema
hanefijama. Pa i na Arabijskom poluotoku on je autoritet samo u Saudiji i Kataru. Ali i to se
mijenja zadnjih godina. Zadnjih godina je u Saudiji ponovo zvanični mezheb hanbelijski
mezheb: u džamijama, medresama i univerzitetima. To je veliki napredak. Katar je isto na
dobrom putu, pogotovo, jer sarađuje sa Turskom. Uostalom, i Saudija ga je bila protjerala, pa se
skrasio u Jordan. Nekad je on bio autoritet i u Kuvajtu, Bahrejnu, Emiratima, ali to su prošla
vremena...

- Podizanje ruku samo prilikom iftitahi-tekbira je sunnet


- Budući da je naš dr. Esmir Halilović bjesomučno napadnut kao novotar samo zato što je iznio
stav hanefijskog i malikijskog mezheba da se ruke dižu u namazu samo jednom, osjećam
dužnost da podržim našeg alima. Nakon kratkog uvoda, citirat ću ukratko predaje na koje se
pozivaju dva najstarija sačuvana mezheba: hanefijski i malikijski mezheb. Znači, stav imama
Ebu Hanife i imama Malika jeste da se ruke dižu samo jednom i to pri početnom tekbiru. Inače,
imam Ebu Hanife je tabiin (druga generacija). Autor je najstarijih knjiga u islamu, tačnije
najstarijih knjiga iz akaida. Njegovi učenici Ebu Jusuf, Muhammed i Hasan ibn Zijad su autori
najstarijih islamskih knjiga iz fikha. Najstarija sačuvana kompletna hadiska zbirka je Musned
Ebu Hanife koji ima oko 20 rivajeta. Hadiske zbirke njegovih učenika (asari Ebu Jusufa,
Muhammeda ibn Hasana, Zufera, Hasana ibn Zijada, Hammada ibn Ebu Hanife, Hafsa ibn
Gijasa i Muhammeda ibn Halida el-Vehbija) također spadaju u najstarije hadiske zbirke.
Muvetta imama Malika je najvjerodostojnija hadiska zbirka nakon dva Sahiha, a, prema nekim
muhaddisima, najvjerodostojnija hadiska zbirka. Imam Malik se, pored hadisa, poziva na praksu
stanovnika Medine (amelu ehli-l-Medine). Dakle, imam Malik koji je svoj cijeli život proveo u
Medini tvrdi da su svi učeni tabiini Medine dizali ruke samo pri početnom tekbire. O ovom
pitanju imamo preko 90 predaja.
- Prenose ih sljedeći ashabi: Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Semure, El-
Bera ibn Azib, Ebu Humejd es-Saidi, Omer ibn el-Hattab, Abdullah ibn Omer, Alija ibn Ebu
Talib, Ebu Hurejre i dr.
- Prenose ih sljedeći tabiini: Ebu Hanife, Hammad ibn Ebu Sulejman, Ibrahim en-Nehai, Es-
Sulemi, El-Esved ibn Jezid, Alkame ibn Kajs, Abdurrahman ibn Jezid, Mudžahid, Seid ibn
Džubejr, Eš-Ša'bi, Talha ibn Musarrif, Kulejb, Abdulaziz ibn Hakim, Ebu Ishak es-Subej'i, Zejd
eš-Šehid, Muhammed el-Bakir, Džafer es-Sadik i dr.
- To je stav i sljedećih pripadnika selefa:
- 1) imami, osnivači mezheba: Ebu Hanife, Malik ibn Enes, Sufjan es-Sevri, Džafer es-Sadik,
Zejd eš-Šehid, Ahmed ibn Hanbel po jednom rivajetu i dr.
- 2) učenici Ebu Hanife: Abdullah ibn Mubarek, Ebu Jusuf, Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani,
Zufer, Hasan ibn Zijad, Hammad ibn Ebu Hanife, Davud et-Tai, Veki’ ibn el-Džerrah, Hafs ibn
Gijas, Esed ibn Amr el-Bedželi, Afija ibn Jezid, Alija ibn Jezid, El-Kasim ibn Ma'n ibn
Abdurrahman ibn Abdullah ibn Mesud el-Mesudi el-Huzeli, Jahja ibn Zekerijja ibn Ebu Zaide,
Jusuf ibn Halid es-Semti, Alija ibn Mushir, Hibban ibn Alija, Mindel ibn Alija, Ebu Ishak el-
Fezari, Isa ibn Junus ibn Ebu Ishak es-Subej'i, Nuh ibn Derradž, Muhammed ibn Halid el-Vehbi
i dr.
- 3) učenici Malika: Abdurrahman ibn Kasim, Abdullah ibn Vehb, Esed ibn el-Furat, Jahja ibn
Jahja el-Lejsi, El-Ešheb i dr.
- "Inače, dizanje ruku je sunnet samo:
- a) prilikom početnog tekbira za svaki namaz."
- (Nuru-l-idah, str. 136)
- "Ko hoće da započne namaz treba da donese tekbir (izgovori Allahu ekber) i pritom podigne
svoje ruke tako da njegovi palci budu podudarni sa resicama ušiju (F). Klanjač neće dizati ruke
(F) prilikom drugih tekbira, izuzev spomenutog tekbira."
- (El-Muhtar li-l-fetva, str. 75)
- * Stoji u Mebsutu, imama Serahsija: Neće dizati ruke ni pri jednom namaskom tekbiru izuzev
pri iftitahi-tekbiru... Vezano za ovu meselu (pravno pitanje) postoji priča. Tako je Evzai sreo
Ebu Hanifu, neka im se Allah smiluje u haremu Kabe (El-Mesdžidu-l-Haramu), pa je pitao Ebu
Hanifu: "Šta je sa stanovnicima Iraka: ne dižu ruke pri rukuu i pri dizanju glave sa rukua?
Doista mi je pričao Ez-Zuhri od Salima od Ibn Omera, neka je Allah njima zadovoljan, da
Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše dizao ruke pri rukuu i pri dizanju glave sa rukua." Ebu Hanife,
Allah mu se smilovao, je odgovorio: Pričao mi je Hammad od Ibrahima en-Nehaija od Alkame
od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše dizao ruke pri iftitahi-tekbiru
(početnom tekbiru), pa ih potom više nije dizao." Onda je Evzai kazao: "Čudno od Ebu Hanife!
Prenosim mu Zuhrijev hadis od Salima, a on mi prenosi Hammadev hadis od Ibrahima od
Alkame, pa daje prednost njegovom hadisu nad hadisu sa kraćim lancem (isnadom)." Potom je
Ebu Hanife kazao: Što se tiče Hammada, on je bolje poznavao fikh od Ez-Zuhrija. Što se tiče
Ibrahima on je bolje poznavao fikh od Salima. Da nije Ibn Omer, r.a., ashab, kazao bih da je
Alkame bolje poznavao fikh od njega. Što se tiče Abdullaha, njegovi hadisi su prevagnuli zbog
poznavanja fikha njegovih ravija (prenosilaca). To je (naš) mezheb, jer se terdžih (davanje
prednosti, prevage) radi na osnovu poznavanja fikha ravija, a ne na osnovu kratkoće lanca
(isnada).[1]
- 10.1. Sunnet je podići ruke samo prilikom iftitahi-tekbira - Poslanikove predaje
- 1 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao:„Hoćete li da za vas klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Alkame dalje prenosi: Tako je klanjao, te nije podigao
ruke osim jednom.[1]
- َ ُ‫ أَاَل أ‬:‫ال ابْنُ َم ْسعُو ٍد‬
‫صلِّي لَ ُك ْم‬ َ َ‫ ق‬:‫ال‬َ َ‫ ق‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن اأْل َ ْس َو ِد‬،‫ب‬ ِ ‫ ع َْن ع‬، ُ‫ َح َّدثَنَا ُس ْفيَان‬،ٌ‫َح َّدثَنَا َو ِكيع‬
ٍ ‫َاص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬
ً‫ فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِاَّل َم َّرة‬،‫صلَّى‬ َ َ‫ ف‬:‫صاَل ةَ َرسُو ِل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم؟ قَا َل‬. َ
- 2 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Tako je podigao ruke na početku.[2]
- َ‫صاَل ة‬ َ ‫صلِّي بِ ُك ْم‬ َ ُ‫ أ‬:ِ ‫ قَا َل َع ْب ُد هَّللا‬:‫ قَا َل‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن اأْل َ ْس َو ِد‬،‫ب‬
ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،ٌ‫َح َّدثَنَا َو ِكيع‬
‫ فَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه فِي أَو َِّل‬،‫ُول هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم‬ ِ ‫ َرس‬.
- 3 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Alkame dalje prenosi: Tako je klanjao, i nije podigao
ruke osim jednom.[3]
- :‫ال‬ َ َ‫ ق‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن اأْل َس َْو ِد‬،‫ب‬ ٍ ‫ص ٍم يَ ْعنِي ا ْبنَ ُكلَ ْي‬ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،ٌ‫ َح َّدثَنَا َو ِكيع‬،َ‫َح َّدثَنَا ع ُْث َمانُ بْنُ أَبِي َش ْيبَة‬
ً‫صلَّى فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِاَّل َم َّرة‬ َ َ‫ ف‬:‫ال‬َ َ‫صاَل ةَ َرسُو ِل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم ق‬ َ ‫صلِّي بِ ُك ْم‬َ ُ‫ أَاَل أ‬:‫ال َع ْب ُد هَّللا ِ بْنُ َم ْسعُو ٍد‬ َ َ‫ق‬.
- 4 - Alkame ibn Kajs prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., kazao: Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Tako je klanjao i nije podizao ruke osim jedanput.[4]
- ،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن اأْل َس َْو ِد‬،‫ب‬ ِ ‫ ع َْن عَا‬، ُ‫ َح َّدثَنَا ُس ْفيَان‬:‫ قَا َل‬،ٌ‫ َح َّدثَنَا َو ِكيع‬:‫ قَا َل‬، ُّ‫أَ ْخبَ َرنَا َمحْ ُمو ُد بْنُ َغ ْياَل نَ ْال َمرْ َو ِزي‬
ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬
ً‫اح َدة‬ِ ‫ه ِإاَّل َم َّرةً َو‬šِ ‫صلَّى فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي‬َ َ‫صاَل ةَ َرسُو ِل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم؟ ف‬ َ ‫صلِّي بِ ُك ْم‬َ ُ‫ أَاَل أ‬:‫ ع َْن َع ْب ِد هَّللا ِ أَنَّهُ قَا َل‬،َ‫ع َْن ع َْلقَ َمة‬.
- 5 - Alkame ibn Kajs prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., kazao: Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Tako je klanjao i nije podizao ruke osim jednom.[5]
- ‫ ع َْن‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن اأْل َس َْو ِد‬،‫ب‬ ِ ‫ ع َْن ع‬، ُ‫ َح َّدثَنَا ُس ْفيَان‬:‫ َح َّدثَنَا َو ِكي ٌع قَا َل‬:‫أَ ْخبَ َرنَا َمحْ ُمو ُد بْنُ َغ ْياَل نَ ْال َمرْ َو ِزيُّ قَا َل‬
ٍ ‫َاص ِم ب ِْن ُكلَ ْي‬
ً‫صلَّى فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِاَّل َم َّرة‬ َ َ‫صاَل ةَ َرسُو ِل هللاِ صلى هللا عليه وسلم؟ ف‬ َ ُ‫ أَاَل أ‬:‫ ع َْن َع ْب ِد هللاِ أَنَّهُ قَا َل‬،َ‫ع َْلقَ َمة‬.
َ ‫صلِّي بِ ُك ْم‬
- 6 - Alkame ibn Kajs prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., kazao: Hoćete li da vam
obavijestim o namazu Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Alkame dalje prenosi: Tako je ustao, pa
podigao ruke prvi put. Potom ih više nije dizao.[6]
- ‫ ع َْن‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن اأْل َ ْس َو ِد‬،‫ب‬ ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،ِ‫ أَ ْخبَ َرنَا َع ْب ُد هللا‬:‫ قَا َل‬،‫أَ ْخبَ َرنَا ُس َو ْي ُد بْنُ نَصْ ٍر‬
ٍ ‫ص ِم ب ِْن ُكلَ ْي‬
‫ فَقَا َم فَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه أَو ََّل َم َّر ٍة ثُ َّم لَ ْم يَرْ فَ ْع‬:‫صاَل ِة َرسُو ِل هللاِ صلى هللا عليه وسلم قَا َل‬ َ ِ‫ أَاَل أُ ْخبِ ُر ُك ْم ب‬:‫ قَا َل‬،ِ‫ َع ْب ِد هللا‬.
- 7 - Alkame ibn Kajs prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., kazao: Hoćete li da vam
obavijestim o namazu Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Alkame dalje prenosi: Tako je ustao, pa
podigao ruke prvi put. Potom ih ne bi ponovo dizao.[7]
- ‫ ع َْن‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن اأْل َس َْو ِد‬،‫ب‬ ِ ‫ أَ ْنبَأَنَا َع ْب ُد هَّللا ِ بْنُ ْال ُمبَا َر‬:‫ قَا َل‬،‫أَ ْخبَ َرنَا ُس َو ْي ُد بْنُ نَصْ ٍر‬
ِ ‫ ع َْن ع‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،‫ك‬
ٍ ‫َاص ِم ب ِْن ُكلَ ْي‬
‫ه أَ َّو َل َم َّر ٍة ثُ َّم لَ ْم يُ ِع ْد‬šِ ‫ فَقَا َم فَ َرفَ َع يَ َد ْي‬:‫ُول هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم قَا َل‬ َ ِ‫ أَاَل أُ ْخبِ ُر ُك ْم ب‬:‫ال‬
ِ ‫صاَل ِة َرس‬ َ َ‫ ع َْن َع ْب ِد هَّللا ِ ق‬،َ‫ع َْلقَ َمة‬.
- 8 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Tako je klanjao, i nije podigao ruke osim prvi put.[8]
- َ َ‫ ق‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن األَس َْو ِد‬،‫ب‬
َ َ‫ ق‬:‫ال‬
ُ‫ال َع ْب ُد هللاِ بْن‬ ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،ٌ‫ َح َّدثَنَا َو ِكيع‬:‫ قَا َل‬،‫َح َّدثَنَا هَنَّا ٌد‬
‫ فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِالَّ فِي أَو َِّل َم َّر ٍة‬،‫صلَّى‬
َ َ‫ُول هللاِ صلى هللا عليه وسلم؟ ف‬ ِ ‫صالَةَ َرس‬ َ ُ‫ أَالَ أ‬:‫ َم ْسعُو ٍد‬.
َ ‫صلِّي بِ ُك ْم‬
- 9 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Tako im je klanjao i nije podizao ruke osim jednom.[9]
- َ ‫صلِّي بِ ُك ْم‬
َ‫صاَل ة‬ َ ُ‫ أَاَل أ‬:‫ قَا َل ابْنُ َم ْسعُو ٍد‬:‫ ع َْن ع َْلقَ َمةَ قَا َل‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن اأْل َ ْس َو ِد‬،‫ب‬ ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫يُرْ َوى ع َْن ُس ْفيَان‬
ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬
ً‫صلَّى َولَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِاَّل َم َّرة‬
َ َ‫ ف‬:‫رسُو ِل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم‬. َ
- 10 - Alkame ibn Kajs prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., kazao: Hoćete li da vam pokažem
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Tako nije podigao ruke osim jednom.[10]
- ِ ‫صاَل ةَ َرس‬
‫ُول‬ َ ‫ أَاَل أُ ِري ُك ْم‬:‫ قَا َل‬،ِ ‫ ع َْن َع ْب ِد هَّللا‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن َع ْب ِد هَّللا ِ ْب ِن اأْل َ ْس َو ِد‬،‫ب‬
ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،ٌ‫َح َّدثَنَا َو ِكيع‬
ً‫هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم؟ فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِاَّل َم َّرة‬.
- 11 - Alkame ibn Kajs prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., kazao: Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Tako nije podizao ruke osim jedanput.[11]
- 12 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Alkame dalje prenosi: Tako im je klanjao i nije podizao
ruke osim jednom.[12]
- 13 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Tako im je klanjao i nije podizao ruke osim jednom.[13]
- 14 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da vam doista
klanjam namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Alkame dalje prenosi: Tako je klanjao, i nije
podigao ruke osim jedanput.[14]
- 15 - Alkame ibn Kajs prenosi: Abdullah ibn Mesud, r.a., je kazao: „Hoćete li da za vas klanjam
namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Alkame dalje prenosi: Tako je klanjao, i nije podigao
ruke osim jednom.[15]
- ُ‫ َح َّدثَنَا ع ُْث َمان‬:‫ َح َّدثَنَا أَبُو دَا ُو َد قَا َل‬:‫ َح َّدثَنَا أَبُو بَ ْك ِر بْنُ دَا َسةَ قَا َل‬:‫اريُّ قَا َل‬ ْ
ِ َ‫الرُّوذب‬ ‫ فَأ َ ْخبَ َرنَاهُ أَبُو َعلِ ٍّي‬،‫يث َع ْب ِد هَّللا ِ ْب ِن َم ْسعُو ٍد‬
ُ ‫َوأَ َّما َح ِد‬
َ َ‫ ق‬:‫ ع َْن ع َْلقَ َمةَ قَا َل‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن اأْل َس َْو ِد‬،‫ب‬
‫ال َع ْب ُد‬ ٍ ‫ص ٍم يَ ْعنِي ا ْبنَ ُكلَ ْي‬ِ ‫ ع َْن عَا‬، َ‫ ع َْن ُس ْفيَان‬،ٌ‫ َح َّدثَنَا َو ِكيع‬:‫بْنُ أَبِي َش ْيبَةَ قَا َل‬
ً‫صلَّى َولَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه إِاَّل َم َّرة‬
َ َ‫ ف‬:‫ال‬َ َ‫ ق‬،‫صاَل ةَ َرسُو ِل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم‬ َ ‫صلِّي لَ ُك ْم‬ َ ُ‫ أَاَل أ‬:‫هَّللا ِ بْنُ َم ْسعُو ٍد‬.
- 16 - Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi da Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše dizao ruke pri prvom
tekbiru. Potom ih ne bi ponovo dizao.[16]
- 17 - Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi: Klanjao sam sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s., i sa Ebu
Bekrom i sa Omerom. Tako oni nisu dizali ruke poslije prvog tekbira.[17]
- 20 - Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi: Klanjao sam sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s., i sa Ebu
Bekrom i sa Omerom. Tako oni nisu dizali ruke, izuzev prilikom započinjanja namaza.[18]
- ‫ َح َّدثَنَا‬، ُّ‫ق بْنُ إِب َْرا ِهي َم ْال َمرْ َو ِزي‬ ُ ‫ َح َّدثَنَا إِ ْس َحا‬:‫ْت قَا َل‬ ٌ ‫ق ثَب‬ٌ ‫صدُو‬ َ ‫ي‬ ِ ‫احبُ ْالبُخ‬
ِّ ‫َار‬ ِ ‫ص‬ َ ‫ح ْب ِن َع ْب ِد هَّللا ِ أَبُو ُم َح َّم ٍد‬ َ ُ‫َح َّدثَنَا َع ْب ُد هَّللا ِ بْن‬
ِ ِ‫صال‬
‫ُول هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم‬ ِ ‫ْت َم َع َرس‬ ُ ‫صلَّي‬ َ :‫ قَا َل‬،ِ ‫ ع َْن َع ْب ِد هَّللا‬،َ‫ ع َْن ع َْلقَ َمة‬،‫ ع َْن إِب َْرا ِهي َم‬،‫ ع َْن َح َّما ٍد‬،‫ُم َح َّم ُد بْنُ َجابِ ٍر ال ُّس َح ْي ِم ُّي‬
‫صاَل ِة‬ ِ ‫ فَلَ ْم يَرْ فَعُوا أَ ْي ِديَهُ ْم إِاَّل ِع ْن َد ا ْفتِت‬،‫ َوأَبِي بَ ْك ٍر َو ُع َم َر‬.
َّ ‫َاح ال‬
- 21 - Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi: Klanjao sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i sa Ebu
Bekrom i sa Omerom, neka je Allah zadovoljan sa njima dvojicom. Tako oni nisu dizali ruke,
izuzev pri prvom tekbiru na početku namazu.[19]
- 22 - Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi: Klanjao sam iza Vjerovjesnika, s.a.v.s., i Ebu Bekra i
Omer. Tako oni nisu dizali ruke, izuzev prilikom započinjanja namaza.[20]
- 23 - Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Ruke se dižu samo u
sedam situacija: Prilikom početnog tekbira, kod Kabe, na Safi i Mervi, na Arefatu i Muzdelifi,
te kod dva džemreta (prvo i drugo).[21]
- 24 - Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Ruke se dižu samo u
sedam situacija: prilikom početnog tekbira i prilikom okretanja licem prema Kabi, na Safi i
Mervi, na Arefatu, na Skupljalištu (Muzdelifi), na dva mekama, te kod dva džemreta (prvo i
drugo).[22]
- ‫ ع َِن النَّبِ ِّي‬،‫س‬ ٍ ‫ ع َِن ا ْب ِن َعبَّا‬،‫ ع َْن ِم ْق َس ٍم‬،‫ ع َِن ْال َح َك ِم‬،‫ َو َع ِن ا ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ َع ِن ا ْب ِن ُع َم َر‬،‫ ع َْن نَافِ ٍع‬،‫ال َو ِكي ٌع َع ِن اب ِْن أَبِي لَ ْيلَى‬
َ َ‫ق‬
،‫صفَا َو ْال َمرْ َو ِة‬ َّ ‫ َو َعلَى ال‬،‫ال ْال َك ْعبَ ِة‬ ِ َ‫ َوا ْستِ ْقب‬،‫صاَل ِة‬ ِ ‫ اَل تُرْ فَ ُع اأْل َ ْي ِدي إِاَّل فِي َس ْب َع ِة َم َوا ِطنَ فِي ا ْفتِت‬:‫صلى هللا عليه وسلم قَا َل‬
َّ ‫َاح ال‬
‫ َوبِ َج ْم ٍع َوفِي ْال َمقَا َم ْي ِن َو ِع ْن َد ْال َج ْم َرتَ ْي ِن‬،‫ت‬ ٍ ‫ َوبِ َع َرفَا‬.
- 25 - Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Ruke se dižu samo u
sedam situacija: kada se započne namaz, kada se uđe u harem Kabe (El-Mesdžidu-l-Haram) i
ugleda Kaba, kada se boravi na Safi, kada se boravi na Mervi, kada se stoji sa ljudima na
Arefatu, na Muzdelifi, te na dva mjesta, kada se gađaju džemreta.[23]
- ‫ ع َِن‬،‫ ع َْن ِم ْق َس ٍم‬،‫ َع ِن ْال َح َك ِم‬،‫ ثَنَا ابْنُ أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ َح َّدثَنِي أَبِي‬،‫ ثَنَا ُم َح َّم ُد بْنُ ِع ْم َرانَ ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،َ‫َّدثَنَا ُم َح َّم ُد بْنُ ع ُْث َمانَ ْب ِن أَبِي َش ْيبَة‬
َ‫صاَل ةَ َو ِحين‬ َّ ‫ اَل تُرْ فَ ُع اأْل َ ْي ِدي إِاَّل فِي َسب ِْع َم َوا ِطنَ ِحينَ يَ ْفتَتِ ُح ال‬:‫ َع ِن النَّبِ ِّي صلى هللا عليه وسلم قَا َل‬،ُ‫ضي هللاُ َع ْنه‬ ِ ‫س َر‬ ٍ ‫اب ِْن َعبَّا‬
َ‫َشيَّةَ ع ََرفَة‬ ِ ‫اس ع‬ ِ َّ‫ َو ِحينَ يَقِفُ َم َع الن‬،‫ َو ِحينَ يَقُو ُم َعلَى ْال َمرْ َو ِة‬،‫صفَا‬ َّ ‫ َو ِحينَ يَقُو ُم َعلَى ال‬،‫ت‬ ِ ‫يَ ْد ُخ ُل ْال َمس ِْج َد ْال َح َرا َم فَيَ ْنظُ ُر إِلَى ْالبَ ْي‬
ْ ْ
َ‫ َوال َمقا َم ْي ِن ِحينَ يَرْ ِمي ال َج ْم َرة‬،‫وبِ َج ْم ٍع‬.
- 26 - Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Ruke se dižu: kada vidiš Kabu,
na Safi i Mervi, na Arefatu, na Muzdelifi, kod dva džemreta i kada se uspostavi namaz.[24]
- ،‫د ب ِْن ُجبَي ٍْر‬šِ ‫ ع َْن َس ِعي‬،‫ب‬ ِ ِ‫ ع َْن َعطَا ِء ب ِْن السَّائ‬،‫ نَا َورْ قَا ُء‬:‫د هَّللا ِ قَا َل‬šِ ‫ نَا َسيْفُ بْنُ ُعبَ ْي‬:‫ أَنَا أَبُو يَ ِزي َد َع ْمرُو بْنُ يَ ِزي َد قَا َل‬:‫َّدثَنَا أَحْ َم ُد قَا َل‬
‫ َو ِع ْن َد‬،‫ َوبِ َج ْم ٍع‬،َ‫ َوبِ َع َرفَة‬،‫صفَا َو ْال َمرْ َو ِة‬
َّ ‫ َو َعلَى ال‬، َ‫ إِ َذا َرأَيْتَ ْالبَيْت‬:‫ َر ْف ُع اأْل َ ْي ِدي‬:‫س ع َِن النَّبِ ِّي صلى هللا عليه وسلم‬ ٍ ‫َع ِن اب ِْن َعبَّا‬
ُ‫صاَل ة‬ َّ ‫ت ال‬ ُ
ِ ‫ َوإِ َذا أقِي َم‬،‫ار‬ ْ
ِ ‫ َر ْم ِي ال ِج َم‬.
- 27 - Seid ibn Džubejr prenosi da je Abdullah ibn Abbas. r.a., kazao: Ruke se dižu samo u sedam
situacija: kada čovjek stane da obavi namaz, kada ugleda Kabu, na Safi i Mervi, na Arefatu, na
Skupljalištu (Muzdelifi) i kod džemreta.[25]
- ‫ إِ َذا قَا َم إِلَى‬: َ‫ اَل تُرْ فَ ُع اأْل َ ْي ِدي إِاَّل فِي َس ْب َع ِة َم َوا ِطن‬:‫ قَا َل‬،‫س‬ َ ُ‫َح َّدثَنَا ابْنُ ف‬
ٍ ‫ َع ِن ا ْب ِن َعبَّا‬،‫ ع َْن َس ِعي ِد ْب ِن ُجبَي ٍْر‬،‫ ع َْن َعطَا ٍء‬،‫ض ْي ٍل‬
ِ ‫ َو ِع ْن َد ْال ِج َم‬،‫ َوفِي َج ْم ٍع‬،‫ت‬
‫ار‬ ٍ ‫ َوفِي َع َرفَا‬،‫صفَا َو ْال َمرْ َو ِة‬ َّ ‫ َو َعلَى ال‬، َ‫ َوإِ َذا َرأَى ْالبَيْت‬،‫صاَل ِة‬ َّ ‫ال‬.
- 28 - Miksem, štićenik Abdullaha ibn Harisa, prenosi da je Abdullah ibn Abbas, r.a., kazao:
Ruke se dižu samo u sedam situacija: kada staneš da obaviš namaz, kada dođeš iz grada, kada
ugledaš Kabu, kada staneš na Safu i Mervu, na Arefatu, na Skupljalištu (Muzdelifi) i kod
džemreta.[26]
- ِ ‫ اَل تُرْ فَ ُع اأْل َ ْي ِدي إِاَّل فِي َسب ِْع َم َوا‬:‫س قَا َل‬
:‫ض َع‬ ٍ ‫ َع ِن ا ْب ِن َعبَّا‬،‫ ع َْن ِم ْق َس ٍم‬،‫ َع ِن ْال َح َك ِم‬،‫ ع َِن ا ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ض ْي ٍل‬ َ َ‫أَبُو بَ ْك ٍر ق‬
َ ُ‫ نا ابْنُ ف‬:‫ال‬
ِ ‫ َو ِع ْن ِد ْال ِج َم‬،‫ َوبِ َج ْم ٍع‬،‫ت‬
‫ار‬ ٍ ‫ َوبِ َع َرفَا‬،‫صفَا َو ْال َمرْ َو ِة‬
َّ ‫ َوإِ َذا قُ ْمتَ َعلَى ال‬، َ‫ َوإِ َذا َرأَيْتَ ْالبَيْت‬،‫ َوإِ َذا ِج ْئتَ ِم ْن بَلَ ٍد‬،‫صاَل ِة‬ َّ ‫إِ َذا قُ ْمتَ إِلَى ال‬.
- 29 - Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Ruke se dižu u sedam
situacija: prilikom početnog tekbira, kod Kabe, na Safi i Mervi, na Arefatu i Muzdelifi, te kod
dva džemreta (prvo i drugo).[27]
- 30 - Talha ibn Musarrif prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Ruke se dižu u sedam situacija:
prilikom početnog tekbira, prilikom tekbira za početak kunut-dove na vitru, tokom bajram-
namaza, kod ljubljenja Hadžera (Crnog kamena), na Safi i Mervi, na Arefatu, na Skupljalištu
(Muzdelifi) i kod dva džemreta (prvo i drugo džemre).[28]
- 31 - Talha ibn Musarrif prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Ruke se dižu samo u sedam
situacija: prilikom početnog tekbira, prilikom tekbira za kunut-dovu na vitru, tokom bajrama,
kod ljubljenja Hadžera (Crnog kamena), na Safi i Mervi, na Skupljalištu (Muzdelifi) i Arefatu,
kod mjesta u blizini džemreta (prvo i drugo džemre).[29]
- 32 - Džabir ibn Semure, r.a., prenosi: Izašao je do nas Allahov poslanik, s.a.v.s., pa je kazao:“
Šta mi je da vas vidim kako dižete ruke kao da su repovi jogunastih konja? Smirite se u
namazu!“[30]
- 33 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako podiže ruke,
kada je započinjao namaz.[31]
- ‫ُول هَّللا ِ صلى هللا عليه‬ َ ‫ْت َرس‬ ُ ‫ َرأَي‬:‫ قَا َل‬،‫ب‬ ِ ‫ َع ِن ْالبَ َرا ِء ْب ِن ع‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ ع َْن يَ ِزي َد ْب ِن أَبِي ِزيَا ٍد‬،‫َح َّدثَنَا هُ َش ْي ٌم‬
ٍ ‫َاز‬
‫ َرفَ َع يَ َد ْي ِه‬،َ‫صاَل ة‬ َّ ‫ ِحينَ ا ْفتَت ََح ال‬،‫وسلم‬.
- 34 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da bi Allahov poslanik, s.a.v.s., kada bi započinjao namaz,
podigao ruke blizu ušiju. Potom ih ne bi ponovo dizao.[32]
- َ ‫ أَ َّن َرس‬،‫ َع ِن ْالبَ َرا ِء‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ ع َْن يَ ِزي َد ْب ِن أَبِي ِزيَا ٍد‬،‫ك‬
ِ ‫ُول هَّللا‬ ٌ ‫ َح َّدثَنَا َش ِري‬،‫َّاح ْالبَ َّزا ُز‬
ِ ‫صب‬َّ ‫َح َّدثَنَا ُم َح َّم ُد بْنُ ال‬
ُ
‫ ثُ َّم اَل يَعُو ُد‬،‫ب ِم ْن أ ُذنَ ْي ِه‬ َّ ‫صلى هللا عليه وسلم َكانَ إِ َذا ا ْفتَتَ َح ال‬.
ٍ ‫صاَل ةَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه إِلَى قَ ِري‬
- 35 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da bi Allahov poslanik, s.a.v.s., kada bi započinjao namaz,
podigao ruke blizu ušiju.[33]
- ‫ ثُ َّم اَل يَعُو ُد‬: ْ‫ لَ ْم يَقُل‬،‫يك‬ ٍ ‫ث َش ِر‬ ُّ ‫ح َّدثَنَا َع ْب ُد هَّللا ِ بْنُ ُم َح َّم ٍد‬.
ِ ‫ نَحْ َو َح ِدي‬،َ‫ ع َْن يَ ِزيد‬، ُ‫ َح َّدثَنَا ُس ْفيَان‬، ُّ‫الز ْه ِري‬ َ
- 36 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako je podigao
ruke kada je započinjao namaz. Potom ih nije dizao sve dok nije završio.[34]
- ‫ ع َِن‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ َع ِن ْال َح َك ِم‬،‫ ع َْن أَ ِخي ِه ِعي َسى‬،‫ َع ِن ا ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،ٌ‫ أَ ْخبَ َرنَا َو ِكيع‬،‫َح َّدثَنَا ُح َسيْنُ بْنُ َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن‬
َ‫ص َرف‬ َ ‫ ثُ َّم لَ ْم يَرْ فَ ْعهُ َما َحتَّى ا ْن‬،َ‫صاَل ة‬ َّ ‫ْت َرسُو َل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم َرفَ َع يَ َد ْي ِه ِحينَ ا ْفتَت ََح ال‬ ُ ‫ َرأَي‬:‫ قَا َل‬،‫ب‬ ْ
ِ ‫البَ َرا ِء ْب ِن ع‬.
ٍ ‫َاز‬
- 37 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako diže ruke, kada
donosi tekbir. Potom ih više nije dizao.[35]
- ‫ي صلى هللا‬ َّ ِ‫ْت النَّب‬ُ ‫ َرأَي‬:‫ قَا َل‬،‫ ع َِن ْالبَ َرا ِء‬،‫ َو ْال َح َك ِم ْب ِن ُعتَ ْيبَةَ َع ِن ا ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ ع َْن أَ ِخي ِه ِعي َسى‬،‫ َع ِن ا ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،ٌ‫َر َوى َو ِكيع‬
‫ه إِ َذا َكب ََّر ثُ َّم لَ ْم يَرْ فَ ْع‬šِ ‫ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي‬:‫عليه وسلم‬.
- 38 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., donio tekbir za početak
namaza, podigao bi ruke tako da mu palci budu blizu resica ušiju. Potom ne bi ponovo dizao
ruke.[36]
- 39 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., podigao ruke, kada bi
započinjao namaz. Potom ih ne bi dizao sve dok ne završi sa namazom.[37]
- ‫ب أَ َّن‬ ِ ‫ َع ِن ْالبَ َرا ِء ب ِْن ع‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ َو ِعي َسى‬،‫ ع َِن ْال َح َك ِم‬،‫ َع ِن ا ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،ٌ‫ نا َو ِكيع‬:‫َح َّدثَنَا أَبُو بَ ْك ٍر قَا َل‬
ٍ ‫َاز‬
‫ ثُ َّم اَل يَرْ فَ ُعهُ َما َحتَّى يَ ْف ُر َغ‬š،‫صاَل ةَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه‬
َّ ‫ي صلى هللا عليه وسلم َكانَ إِ َذا ا ْفتَتَ َح ال‬ َّ ِ‫النَّب‬.
- 40 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Kada bi Allahov poslanik, s.a.v.s., donosio tekbir, podigao
bi ruke tako da bi mu se palci vidjeli u blizini ušiju. El-Bera' je dodao: I to jedanput. Potom
nemoj više dizati ruke u tom namazu.[38]
- ِ ‫ َم َّرةً َو‬:‫ َوزَ ا َد قَا َل‬،ُ‫ب ِم ْثلَه‬
‫ ثُ َّم اَل تُ ِع ْد لِ َر ْف ِعهَا فِي‬،ً‫اح َدة‬ ٍ ‫َاز‬ ِ ‫ َع ِن ْالبَ َرا ِء ْب ِن ع‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن أَبِي لَ ْيلَى‬،َ‫ ع َْن يَ ِزيد‬،َ‫َع ِن اب ِْن ُعيَ ْينَة‬
‫صاَل ِة‬ َّ ‫تِ ْلكَ ال‬.
- 41 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da bi Allahov poslanik, s.a.v.s., kada bi započinjao namaz,
podigao ruke tako da budu blizu ušiju. Potom ih ne bi dizao sve dok ne završi sa namazom.[39]
- 42 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi započinjao namaz,
podigao ruke. Potom ih ne bi dizao sve dok ne završi sa namazom.[40]
- 43 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da bi Allahov poslanik, s.a.v.s., kada bi započinjao nmaz,
podigao ruke naspram glave. Potom ih ne bi ponovo dizao.[41]
- 44 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako donosi
tekbir, kada je započinjao namaz. Podigao je ruke tako da su bile skoro naspram ušiju. Potom ih
ne bi ponovo dizao.[42]
- 45 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako donosi
tekbir, kada je započinjao namaz. Tako sam mu vidio palce u blizini ušiju. Potom ih ne bi
ponovo dizao.[43]
- 46 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako podiže ruke
pri prvom tekbiru, kada je započinjao namaz.[44]
- 47 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da je vidio Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako podiže ruke
tako da ih je stavio naspram ušiju, kada je započinjao namaz. Potom ih nije ponovo dizao ni u
jednom dijelu namaza sve dok nije završio sa svojim namazom.[45]
- 48 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da je vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je ustao na namaz,
kako je donio tekbir i podigao ruke. [46]
- 49 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., započeo namaz, podigao bi
ruke blizu ušiju ili slično tome. Potom ih ne bi više dizao.[47]
- :‫ال‬َ َ‫ َع ِن ْالبَ َرا ِء ق‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ ع َْن يَ ِزي َد ب ِْن أَبِي ِزيَا ٍد‬،‫ك‬ ٍ ‫ أنا ُم َعلَّى بْنُ َم ْنص‬،َ‫نا ُم َح َّم ُد بْنُ إِ ْس َحاق‬
ٌ ‫ نا َش ِري‬،‫ُور‬
‫ ثُ َّم لَ ْم يَ ُع ْد‬،َ‫ أَوْ نَحْ ًوا ِم ْن َذلِك‬،‫صاَل ةَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه قَ ِريبًا ِم ْن أُ ُذنَ ْي ِه‬
َّ ‫ َكانَ النَّبِ ُّي صلى هللا عليه وسلم إِ َذا ا ْفتَت ََح ال‬.
- 50 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako je započeo
namaz i podigao ruke tako da su bile naspram ušiju jedanput. Nije ih više dizao.[48]
- ُ ‫ َرأَي‬:‫ال‬
‫ْت‬ َ َ‫ ع َِن ْالبَ َرا ِء ق‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ب ِْن أَبِي لَ ْيلَى‬،‫ ع َْن ِعي َسى‬،‫ نا ُم َح َّم ُد بْنُ َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن‬،‫ نا ِزيَا ٌد ْالبَ َّكائِ ُّي‬،‫ث‬
ِ ‫نا أَبُو اأْل َ ْش َع‬
َ‫ اَل يَ ِزي ُد َعلَى َذلِك‬،َ‫ه َم َّرةً َوا ِح َدة‬šِ ‫صاَل ةَ فَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه َحتَّى َحا َذتَا بِأ ُ ُذنَ ْي‬ َ ‫ َرسُو َل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم أَوْ َج‬.
َّ ‫ب ال‬
- 51 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi da je vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je ustao, kako je
donio tekbir i podigao ruke.[49]
- ُ‫ب أَنَّه‬ٍ ‫َاز‬ِ ‫ ع َِن ْالبَ َرا ِء ب ِْن ع‬،‫ ع َْن َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن ْب ِن أَبِي لَ ْيلَى‬،َ‫ ع َْن يَ ِزيد‬،‫ ع َْن خَالِ ٍد ْال َح َّذا ِء‬،ِ ‫ نا خَالِ ُد بْنُ َع ْب ِد هَّللا‬، َ‫ق بْنُ َشا ِهين‬
ُ ‫نا إِ ْس َحا‬
‫رأَى النَّبِي صلى هللا عليه وسلم ِحينَ قَا َم َكبَّ َر َو َرفَ َع يَ َد ْي ِه‬. َ
- 52 - El-Bera' ibn Azib, r.a., prenosi: Kada bi Allahov poslanik, s.a.v.s., započinjao namaz
podigao bi ruke naspram svojih ramena.[50] Ne bi ih više dizao sve dok ne preda selam za svoj
namaz.[51]
- 53 - Muhammed ibn Amr ibn Ata' prenosi: Sjedio sam sa jednom grupom ashaba Vjerovjesnika,
s.a.v.s., pa smo spomenuli namaz Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onda je Ebu Humejd es-Saidi kazao:
„Ja sam među vama najbolje zapamtio namaz Allahovog poslanika, s.a.v.s. Vidio sam ga kada
je donio tekbir i podigao ruke naspram ramena. Kada je učinio ruku', rukama je obuhvatio svoja
koljena. Potom je savio leđa. Kada je podigao glavu, ispravio se tako da se svaki pršljen vrati na
svoje mjesto. Kada je učinio sedždu...[52]
- ،‫ ع َْن ُم َح َّم ِد ْب ِن َع ْم ِرو ب ِْن َعطَا ٍء‬،َ‫ ع َْن ُم َح َّم ِد ب ِْن َع ْم ِرو ب ِْن َح ْل َحلَة‬،‫ ع َْن َس ِعي ٍد‬،‫ ع َْن خَالِ ٍد‬،‫ْث‬ ُ ‫ َح َّدثَنَا اللَّي‬:‫ قَا َل‬،‫َح َّدثَنَا يَحْ يَى بْنُ بُ َكي ٍْر‬
ُ‫ أَنَّه‬،‫ ع َْن ُم َح َّم ِد ْب ِن َع ْم ِرو ْب ِن َعطَا ٍء‬،َ‫ ع َْن ُم َح َّم ِد ْب ِن َع ْم ِرو ْب ِن َح ْل َحلَة‬،‫ َويَ ِزي َد ْب ِن ُم َح َّم ٍد‬،‫ب‬
ٍ ‫ ع َْن يَ ِزي َد ْب ِن أَبِي َحبِي‬،‫ْث‬ ُ ‫َو َح َّدثَنَا اللَّي‬
: ُّ‫َّاع ِدي‬ َ
ِ ‫ فَقَا َل أبُو ُح َم ْي ٍد الس‬،‫صالَةَ النَّبِ ِّي صلى هللا عليه وسلم‬ َ ‫ فَ َذكَرْ نَا‬،‫ب النَّبِ ِّي صلى هللا عليه وسلم‬ َ
ِ ‫َكانَ َجالِسًا َم َع نَفَ ٍر ِم ْن أصْ َحا‬
،‫ َوإِ َذا َر َك َع أَ ْم َكنَ يَ َد ْي ِه ِم ْن ُر ْكبَتَ ْي ِه‬،‫صالَ ِة َرسُو ِل هَّللا ِ صلى هللا عليه وسلم َرأَ ْيتُهُ إِ َذا َكب ََّر َج َع َل يَ َد ْي ِه ِح َذا َء َم ْن ِكبَ ْي ِه‬
َ ِ‫ت أَحْ فَظَ ُك ْم ل‬
ُ ‫أَنَا ُك ْن‬
ْ َ َ‫ثُ َّم ه‬...
‫ فَإ ِ َذا َس َج َد‬،ُ‫ار َم َكانَه‬ ٍ َ‫ فَإ ِ َذا َرفَ َع َرأ َسهُ ا ْست ََوى َحتَّى يَعُو َد ُكلُّ فَق‬،ُ‫ص َر ظَ ْه َره‬
- 10.2. Sunnet je podići ruke samo prilikom iftitahi-tekbira - ostale predaje
- 54 - Ibrahim en-Nehai prenosi da Abdullah ibn Mesud, r.a., bijaše dizao ruke kada bi započinjao
namaz.[53]
- َ‫ أَنَّهُ َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه إِ َذا ا ْفتَت ََح الصَّالة‬،‫ َع ِن ا ْب ِن َم ْسعُو ٍد‬،‫ ع َْن إِب َْرا ِهي َم‬، ُ‫ُصيْن‬
َ ‫ َح َّدثَنَا ح‬، ُّ‫ أَ ْخبَ َرنَا الثَّوْ ِري‬،‫ال ُم َح َّم ٌد‬
َ َ‫ق‬.
- 55 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Abdullah (ibn Mesud) ne
bi dizao ruke tokom ijednog dijela namaza, izuzev pri početnom tekbiru.[54]
- 56 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Abdullah (ibn Mesud) ne
bi dizao ruke tokom ijednog dijela namaza, izuzev pri prvom tekbiru.[55]
- ‫ اَل يَرْ فَ ُع‬،ِ‫ َكانَ َع ْب ُد هللا‬:‫ قَا َل‬،‫ ع َْن إِب َْرا ِهي َم‬،‫ُص ْي ٍن‬ ِ ‫ ثَنَا أَبُو اأْل َحْ َو‬،‫س‬
َ ‫ ع َْن ح‬،‫ص‬ َ ُ‫ ثَنَا أَحْ َم ُد بْنُ يُون‬،‫َّدثَنَا ُم َح َّم ُد بْنُ َع ْب ِد هللاِ ْال َحضْ َر ِم ُّي‬
‫ير ِة اأْل ُولَى‬
َ ِ‫صاَل ِة إِاَّل فِي التَّ ْكب‬
َّ ‫يَ َد ْي ِه فِي َش ْي ٍء ِمنَ ال‬.
- 57 - Ibrahim en-Nehai prenosi da Abdullah ibn Mesud, r.a., bijaše dizao ruke na početku, kada
bi započinjao namaz. Potom ih ne bi dizao.[56]
- ‫ ثُ َّم اَل يَرْ فَ ُعهُ َما‬،ُ‫ ع َْن َع ْب ِد هَّللا ِ أَنَّهُ َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه فِي أَو َِّل َما يَ ْستَ ْفتِح‬،‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم‬،‫ ع َْن أَبِي َم ْع َش ٍر‬،‫ ع َْن ِم ْس َع ٍر‬،ٌ‫ح َّدثَنَا َو ِكيع‬.
َ
- 58 - Ibrahim en-Nehai prenosi da Abdullah ibn Mesud, r.a., bijaše dizao ruke na početku
namaza. Potom ih poslije ne bi više dizao.[57]
- ‫ َع ِن ا ْب ِن َم ْسعُو ٍد َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه فِي أَ َّو ِل َش ْي ٍء ثُ َّم اَل يَرْ فَ ُع بَ ْع ُد‬،‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم‬،‫ُص ْي ٍن‬
َ ‫ ع َْن ح‬،ِّ‫ َع ِن الثَّوْ ِري‬.
- 59 - Ibrahim en-Nehai prenosi da Abdullah ibn Mesud, r.a., bijaše dizao ruke kada bi započinjao
u namaz. Potom ih poslije ne bi više dizao nakon toga.[58]
- َ‫ َكان‬:ُ‫ أَنَّه‬،‫ ع َْن َع ْب ِد هللاِ ب ِْن َم ْسعُو ٍد‬،‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم‬،‫ ع َْن َح َّما ٍد‬،َ‫ ثَنَا َح َّما ُد بْنُ َسلَ َمة‬،‫ ثَنَا َحجَّا ُج بْنُ ْال ِم ْنهَا ِل‬،‫يز‬
ِ ‫َح َّدثَنَا َعلِ ُّي بْنُ َع ْب ِد ْال َع ِز‬
َ‫ ثُ َّم اَل يَرْ فَ ُع بَ ْع َد َذلِك‬š،‫صاَل ةَ َرفَ َع يَ َد ْي ِه‬
َّ ‫إِ َذا َدخَ َل ال‬.
- 60 - Ibrahim en-Nehai prenosi da je El-Esved ibn Jezid kazao: Vidio sam Omera ibn el-Hattaba,
r.a., kako diže ruke pri prvom tekbiru. Potom ih nije ponovo dizao. Vidio sam Ibrahima i Eš-
Ša'bija kako tako postupaju.[59]
- 61 - Ibrahim en-Nehai prenosi da je El-Esved ibn Jezid kazao: Klanjao sam sa Omerom. On nije
dizao ruke tokom ijednog dijela svoga namaza, izuzev kada je započinjao namaz. Abdulmelik,
jedan od prenosilaca, je kazao: Vidio sam Eš-Ša'bija, Ibrahima i Ebu Ishaka kako dižu ruke
samo kada započinju namazu.[60]
- ُ ‫صلَّي‬
‫ْت‬ َ :‫ال‬ َ َ‫ ق‬،‫ ع َِن اأْل َس َْو ِد‬،‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم‬،ٍّ‫الزبَي ِْر ْب ِن َع ِدي‬ ُّ ‫ َع ِن‬،‫ك ْب ِن أَب َْج َر‬ِ ِ‫ ع َْن َع ْب ِد ْال َمل‬،‫ش‬ٍ ‫ ع َْن َح َس ِن ب ِْن َعيَّا‬،‫َح َّدثَنَا يَحْ يَى بْنُ آ َد َم‬
َ
‫ اَل‬،َ‫ َوأبَا إِ ْس َحاق‬،‫ َوإِب َْرا ِهي َم‬،‫ي‬َّ ِ‫ْت ال َّش ْعب‬ َ
ُ ‫ َو َرأي‬:‫ك‬ ْ َّ ‫صاَل تِ ِه إِاَّل ِحينَ ا ْفتَتَ َح ال‬
ِ ِ‫ قَا َل َع ْب ُد ال َمل‬.َ‫صاَل ة‬ َ ‫ فَلَ ْم يَرْ فَ ْع يَ َد ْي ِه فِي َش ْي ٍء ِم ْن‬،‫َم َع ُع َم َر‬
َ‫صاَل ة‬ َ
َّ ‫يَرْ فَعُونَ أ ْي ِديَهُ ْم إِاَّل ِحينَ يَ ْفتَتِحُونَ ال‬.
- 62 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Mudžahid kazao: Klanjao sam iza Omera. Tako on
nije dizao ruke izuzev pri početkom tekbiru za namaz.[61]
- 63 - Asim ibn Kulejb el-Džermi prenosi od svog oca Kulejba ibn Šihaba da je kazao: Vidio sam
Aliju ibn Ebu Taliba kako diže ruke pri prvom tekbiru za farz-namaz. Nije ih dizao više pored
toga.[62]
- ‫ب َرفَ َع يَ َد ْي ِه‬ ٍ ِ‫طال‬ َ ‫ي ْبنَ أَبِي‬ ُ ‫ َرأَي‬:‫ال‬
َّ ِ‫ْت َعل‬ َ َ‫ ق‬،‫ ع َْن أَبِي ِه‬،‫ب ْال َجرْ ِم ِّي‬ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬
ِ ‫ ع َْن عَا‬،‫ح‬ ٍ ِ‫صال‬ َ ‫ أَ ْخبَ َرنَا ُم َح َّم ُد بْنُ أَبَانَ ْب ِن‬،‫ال ُم َح َّم ٌد‬
َ َ‫ق‬
َ‫ َولَ ْم يَرْ فَ ْعهُ َما فِي َما ِس َوى َذلِك‬،‫فِي التَّ ْكبِي َر ِة األُولَى ِمنَ الصَّال ِة ْال َم ْكتُوبَ ِة‬.
- 64 - Kulejb ibn Šihab prenosi da Alija ibn Ebu Talib, Allah oplemenio njegovo lice
(kerremellahu vedžhehu), bijaše dizao ruke pri prvom tekbiru, kada bi započinjao namaz. Potom
ih ne bi dizao tokom ijednog dijela namaza.[63]
- َ‫ي ْبن‬ َّ ِ‫ أَ َّن َعل‬،‫ب َعلِ ٍّي‬
ِ ‫ َو َكانَ ِم ْن أَصْ َحا‬،‫ ع َْن أَبِي ِه‬،‫ب ْال َجرْ ِم ِّي‬ ِ ‫ ع َْن عَا‬،‫ أَ ْخبَ َرنَا أَبُو بَ ْك ِر ْب ِن َع ْب ِد هَّللا ِ النَّ ْه َشلِ ُّي‬،‫قَا َل ُم َح َّم ٌد‬
ٍ ‫ص ِم ْب ِن ُكلَ ْي‬
‫ ثُ َّم ال يَرْ فَ ُعهُ َما فِي َش ْي ٍء ِمنَ الصَّال ِة‬،َ‫ير ِة األولَى الَّتِي يَ ْفتَتِ ُح بِهَا الصَّالة‬ ُ ٍ ِ‫أَبِي طَال‬.
َ ِ‫ه فِي التَّ ْكب‬šِ ‫ َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي‬،ُ‫ َك َّر َم هَّللا ُ َوجْ هَه‬،‫ب‬
- 65 - Kulejb ibn Šihab prenosi da Alija, r.a., bijaše dizao ruke pri prvom tekbiru za namaz.
Potom ih ne bi poslije dizao.[64]
- 66 - Kulejb ibn Šihab prenosi da Alija, r.a., bijaše dizao ruke, kada bi započinjao namaz. Potom
ih ne bi ponovo dizao.[65]
- ‫ه إِ َذا ا ْفتَت ََح‬šِ ‫ َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي‬،‫ ع َْن أَبِي ِه أَ َّن َعلِيًّا‬،‫ب‬
ٍ ‫ص ِم ب ِْن ُكلَ ْي‬ ٍ َ‫ ع َْن أَبِي بَ ْك ِر ْب ِن َع ْب ِد هَّللا ِ ْب ِن قِط‬،ٌ‫َح َّدثَنَا َو ِكيع‬
ِ ‫ ع َْن عَا‬،‫اف النَّ ْه َشلِ ِّي‬
‫ ثُ َّم اَل يَعُو ُد‬،َ‫صاَل ة‬ َّ ‫ال‬.
- 67 - Kulejb ibn Šihab prenosi da Alija, r.a., bijaše dizao ruke pri prvom tekbiru za namaz.
Potom ih ne bi ponovo dizao ni u jednom dijelu.[66]
- 68 - Muhammed ibn Eban ibn Salih prenosi da je Abdulaziz ibn Hakim kazao: Vidio sam Ibn
Omera kako diže ruke naspram ušiju pri prvom tekbiru na početku namazu. Nije ih dizao više
pored toga.[67]
- ‫ْت ا ْبنَ ُع َم َر يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه ِح َذا َء أُ ُذنَ ْي ِه فِي أَو َِّل‬
ُ ‫ َرأَي‬:‫ قَا َل‬،‫يز ْب ِن َح ِك ٍيم‬
ِ ‫ ع َْن َع ْب ِد ْال َع ِز‬،‫ح‬ َ ‫ أَ ْخبَ َرنَا ُم َح َّم ُد بْنُ أَبَانَ ْب ِن‬،‫ال ُم َح َّم ٌد‬
ٍ ِ‫صال‬ َ َ‫ق‬
َ‫ َولَ ْم يَرْ فَ ْعهُ َما فِي َما ِس َوى َذلِك‬،‫َاح الصَّال ِة‬ ِ ‫تَ ْكبِي َر ِة ا ْفتِت‬.
- 69 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Mudžahid kazao: Klanjao sam iza Ibn Omera, r.a.
Nije dizao ruke, izuzev pri prvom tekbiru za namaz.[68]
- 70 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Mudžahid kazao: Nisam vidio Ibn Omera da je
dizao ruke, izuzev na početku, kada bi donosio početni tekbir.[69]
- ‫ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه إِاَّل فِي أَ َّو ِل َما يَ ْفتَتِ ُح‬،‫ْت ا ْبنَ ُع َم َر‬
ُ ‫ َما َرأَي‬:‫ قَا َل‬،‫ ع َْن ُم َجا ِه ٍد‬،‫ص ْي ٍن‬ ٍ ‫ َح َّدثَنَا أَبُو بَ ْك ِر بْنُ َعيَّا‬.
َ ‫ ع َْن ُح‬،‫ش‬
- 71 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Mudžahid kazao: Nisam vidio Ibn Omera da je
dizao ruke, izuzev na početku, kada bi započinjao namaz.[70]
- 72 - Nuajm ibn el-Mudžmir i Ebu Džafer el-Kari prenose da im je Ebu Hurejre, r.a., klanjao.
Tako je donosio tekbir svaki put kada bi se spuštao i podizao. Dizao bi ruke, kada bi donosio
tekbir za namaz.[71]
- َ ُ‫ أَ َّن أَبَا هُ َري َْرةَ َكانَ ي‬،ُ‫ أَنَّهُ َما أَ ْخبَ َراه‬،ِّ‫اري‬
،‫صلِّي لَهُ ْم‬ ِ َ‫ َوأَبِي َج ْعفَ ٍر ْالق‬،‫ ع َْن نُ َعي ِْم ْب ِن ْال ُمجْ ِم ِر‬،‫ك‬ ٍ ‫َح َّدثَنَا أَبُو ُمصْ َع‬
ٌ ِ‫ َح َّدثَنَا َمال‬:‫ قَا َل‬،‫ب‬
َ‫صالَة‬ َّ ‫ َو َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه ِحينَ يُ َكبِّ ُر يَ ْفتَتِ ُح ال‬،‫ض َو َرفَ َع‬َ َ‫فَيُ َكبِّ ُر ُكلَّ َما َخف‬.
- 73 - Hammad ibn Ebu Sulejman prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Nemoj dizati ruke
tokom ijednog dijela namaza nakon prvog tekbira.[72]
- َ ‫ اَل تَرْ فَ ْع يَ َد ْي‬:‫ قَا َل‬،‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم النَّخَ ِع ِّي‬،‫ ع َْن َح َّما ٍد‬،‫ح‬
‫ك فِي َش ْي ٍء ِمنَ الصَّال ِة بَ ْع َد‬ َ ‫ال ُم َح َّم ٌد أَ ْخبَ َرنَا ُم َح َّم ُد بْنُ أَبَانَ ْب ِن‬
ٍ ِ‫صال‬ َ َ‫ق‬
‫التَّ ْكبِي َر ِة األُولَى‬.
- 74 - Hammad ibn Ebu Sulejman prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Nemoj dizati ruke
tokom ijednog dijela svog namaza nakon prvog puta.[73]
- ‫د ْال َم َّر ِة اأْل ُولَى‬šَ ‫صاَل تِكَ بَ ْع‬ َ ‫ك فِي َش ْي ٍء ِم ْن‬ šَ ‫ اَل تَرْ فَ ْع يَ َد ْي‬:‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم أَنَّهُ قَا َل‬،‫ ع َْن َح َّما ٍد‬،َ‫ أَ ْخبَ َرنَا أَبُو َحنِيفَة‬:‫ قَا َل‬،‫ ُم َح َّم ٌد‬.
- 75 - Sufjan es-Sevri prenosi da je Hammad ibn Ebu Sulejman kazao: Pitao sam Ibrahima. Na to
je Ibrahim odgovorio: Ruke se dižu samo pri prvom tekbiru.[74]
- ‫ير ِة‬َ ِ‫ه فِي أَو َِّل التَّ ْكب‬šِ ‫ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي‬:‫ال‬ َ َ‫ت ِإ ْب َرا ِهي َم فَق‬ ُ ‫ ع َْن َح َّما ٍد َسأ َ ْل‬، َ‫ال َو ِكي ٌع ع َْن ُس ْفيَان‬ َ َ‫ق‬.
- 76 - Sufjan es-Sevri prenosi da je Hammad ibn Ebu Sulejman kazao: Pitao sam Ibrahima o
dizanju ruku u namazu, pa je odgovorio: Ruke se dižu samo prvi put.[75]
- ‫ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه أَو ََّل َم َّر ٍة‬:‫ال‬َ َ‫ فَق‬،َ‫ت إِ ْب َرا ِهي َم ع َْن َذلِك‬ ُ ‫ َسأ َ ْل‬:‫ ع َْن َح َّما ٍد قَا َل‬،ِّ‫ َع ِن الثَّوْ ِري‬.
- 77 - Husajn i Mugire ibn en-Nu'man prenose da Ibrahim en-Nehai bijaše govorio: Ako bi donio
tekbir za početak namaza, podigni ruke. Potom ih ne moj dizati tokom ostatka namaza.[76]
- َّ ‫ إِ َذا كبَّرْ تَ فِي فَاتِ َح ِة ال‬:ُ‫ أَنَّهُ َكانَ يَقُول‬،‫ ع َْن إِب َْرا ِهي َم‬،ُ‫ َو ُم ِغي َرة‬،‫صي ٌْن‬
‫ ثُ َّم اَل تَرْ فَ ْعهُ َما‬š، َ‫صاَل ِة فَارْ فَ ْع يَ َد ْيك‬ َ ‫ أَ ْخبَ َرنَا ُح‬:‫ قَا َل‬،‫َح َّدثَنَا هُ َش ْي ٌم‬
‫فِي َما بَقِ َي‬.
- 78 - Mugire ibn en-Nu'man prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: Nemoj dizati ruke tokom
ijednog dijela namaza, izuzev pri prvom tekbiru.[77]
- ‫َاح ِة اأْل ُولَى‬ َ ‫صاَل ِة إِاَّل فِي ااِل ْفتِت‬ َّ ‫ك فِي َش ْي ٍء ِمنَ ال‬ َ ‫ اَل تَرْ فَ ْع يَ َد ْي‬:‫ قَا َل‬،‫ ع َْن إِ ْب َرا ِهي َم‬،َ‫ َو ُم ِغي َرة‬،‫صي ٍْن‬ َ ‫ ع َْن ُح‬،‫ش‬ٍ ‫ح َّدثَنَا أَبُو بَ ْك ِر بْنُ َعيَّا‬.َ
- 79 - Eš'as ibn Sevvar prenosi da bi Amir ibn Šurahbil eš-Ša'bi dizao ruke pri prvom tekbiru.
Potom ih ne bi dizao.[78]
- ‫ ثُ َّم اَل يَرْ فَ ُعهُ َما‬š،‫ير‬ ِ ِ‫ه فِي أَ َّو ِل التَّ ْكب‬šِ ‫ ع َِن ال َّش ْعبِ ِّي أَنَّهُ َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي‬،‫ث‬ َ ‫ ع َْن أَ ْش َع‬،‫ك‬ ٍ ‫ َح َّدثَنَا ابْنُ ُمبَا َر‬.
- 80 - Šu'be ibn el-Hadždžadž prenosi da je Ebu Ishak es-Subej'i kazao: Učenici Abdullaha (ibn
Mesuda) i učenici Alije bijahu dizali ruke samo pri početku namaza. Veki' ibn el-Džerrah
dodaje: Potom ne bi ih ponovo dizali.[79]
- ‫ اَل يَرْ فَعُونَ أَ ْي ِديَهُ ْم إِاَّل فِي‬،‫ َكانَ أَصْ َحابُ َع ْب ِد هَّللا ِ َوأَصْ َحابُ َعلِ ٍّي‬:‫ قَا َل‬،َ‫ ع َْن أَبِي إِس َْحاق‬،َ‫ ع َْن ُش ْعبَة‬،َ‫ َوأَبُو أُ َسا َمة‬،ٌ‫َح َّدثَنَا َو ِكيع‬
َ‫ ثُ َّم اَل يَعُو ُدون‬،ٌ‫ال َو ِكيع‬ َ َ‫ ق‬،‫صاَل ِة‬ َّ ‫َاح ال‬ ِ ‫ا ْفتِت‬.
- 81 - Talha ibn Musarrif prenosi od Hajseme ibn Abdurrahmana i Ibrahima en-Nehaija da njih
dvojica nisu dizali ruke, izuzev na početku namaza.[80]
- َّ ‫ َكانَا اَل يَرْ فَ َعا ِن أَ ْي ِديَهُ َما إِاَّل فِي بَ ْد ِء ال‬:‫ال‬
‫صاَل ِة‬ َ َ‫ ق‬،‫ َوإِ ْب َرا ِهي َم‬،َ‫ ع َْن َخ ْيثَ َمة‬،َ‫ ع َْن طَ ْل َحة‬،‫َّاج‬
ِ ‫ح َّدثَنَا أَبُو بَ ْك ٍر َع ِن ْال َحج‬.
َ
- 82 - Jahja ibn Seid prenosi da je Ismail ibn Ebu Halid kazao: Kajs bijaše dizao ruke na početku,
kada bi započinjao namaz. Potom ih ne bi dizao.[81]
- َّ ‫ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه أَ َّو َل َما يَ ْد ُخ ُل فِي ال‬، ٌ‫ َكانَ قَيْس‬:‫ قَا َل‬،‫ ع َْن إِ ْس َما ِعي َل‬،‫ح َّدثَنَا يَحْ يَى بْنُ َس ِعي ٍد‬.
‫ ثُ َّم اَل يَرْ فَ ُعهُ َما‬،‫صاَل ِة‬ َ
- 83 - Muavija ibn Hušejm prenosi da je Sufjan ibn Muslim el-Džuheni kazao: Ibn Ebu Lejla
bijaše dizao ruke na samom početku namaza, kada bi donio tekbir.[82]
- ‫ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه أَو ََّل َش ْي ٍء إِ َذا َكب ََّر‬،‫ َكانَ ابْنُ أَبِي لَ ْيلَى‬:‫ال‬ َ َ‫ ق‬،‫ ع َْن ُس ْفيَانَ ب ِْن ُم ْسلِ ٍم ْال ُجهَنِ ِّي‬،‫اويَةُ بْنُ هُ َشي ٍْم‬
ِ ‫ح َّدثَنَا ُم َع‬.
َ
- 84 - Džabir ibn Jezid el-Džu'fi prenosi da El-Esved i Alkame bijahu dizali ruke, kada bi
započinjali namaz. Potom ih ne bi ponovo dizali.[83]
- ‫ أَنَّهُ َما َكانَا يَرْ فَ َعا ِن أَ ْي ِديَهُ َما إِ َذا ا ْفتَتَ َحا ثُ َّم اَل يَعُودَا ِن‬،َ‫ َوع َْلقَ َمة‬،‫ َع ِن اأْل َس َْو ِد‬،‫ ع َْن َجابِ ٍر‬،‫ك‬ٍ ‫ ع َْن َش ِري‬،ٌ‫ح َّدثَنَا َو ِكيع‬. َ
- 85 - Ahmed ibn Junus prenosi da je Ebu Bekr ibn Ajjaš kazao: Nisam nikada vidio nekog
pravnika (fakiha) kako to radi - diže ruke osim pri prvom tekbiru.[84]
- 10.3. Abdullah ibn Mesud, r.a., spada u najodabranije ashabe koji su najbolje zapamtili
Poslanikov namaz
- 86 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi: Ušao sam ja i Amr ibn Murre kod Ibrahima en-Nehaija.
Amr je kazao: „Pričao mi je Alkame ibn Vail el-Hadremi od svog oca da je klanjao zajedno sa
Allahovim poslanikom, pa ga je vidio da diže ruke kada je donosio tekbir, kada je učinio ruku' i
kada se podigao (sa rukua).“ Ibrahim je kazao: „Ne znam. Možda je vidio Vjerovjesnika,
s.a.v.s., kako klanja samo taj dan, pa je tako zapamtio od njega. (Abdullah) Ibn Mesud i njegovi
učenici to nisu zapamtili. Nisam to čuo ni od koga od njih. Oni su doista samo podizali ruke na
početku namaza, kada su donosili tekbir.[85]
- ،‫ت أَنَا َو َع ْمرُو بْنُ ُم َّرةَ َعلَى إِ ْب َرا ِهي َم النَّخ َِع ِّي‬ ُ ‫ َدخَ ْل‬:‫ قَا َل‬،‫صيْنُ بْنُ َع ْب ِد الرَّحْ َم ِن‬ َ ‫ أَ ْخبَ َرنَا ُح‬،‫ أَ ْخبَ َرنَا يَ ْعقُوبُ بْنُ إِ ْب َرا ِهي َم‬،‫قَا َل ُم َح َّم ٌد‬
َ ُ‫ ع َْن أَبِي ِه أَنَّه‬،‫ َح َّدثَنِي ع َْلقَ َمةُ بْنُ َوائِ ٍل ْال َحضْ َر ِم ُّي‬،‫قَا َل َع ْمرُو‬
،‫ َوإِ َذا َرفَ َع‬،‫ َوإِ َذا َر َك َع‬،‫ه إِ َذا َكبَّ َر‬šِ ‫ فَ َرآهُ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي‬،ِ ‫صلَّى َم َع َرسُو ِل هَّللا‬
‫ظهُ ابْنُ َم ْسعُو ٍد‬ ْ َ‫ َولَ ْم يَحْ ف‬،ُ‫ك ْاليَوْ َم فَ َحفِظَ هَ َذا ِم ْنه‬ َ ِ‫صلِّي إِال َذل‬َ ُ‫ َما أَ ْد ِري لَ َعلَّهُ لَ ْم يَ َر النَّبِ ّي صلى هللا عليه وسلم ي‬:‫قَا َل إِ ْب َرا ِهي ُم‬
َ‫ إِنَّ َما َكانُوا يَرْ فَعُونَ أَ ْي ِديَهُ ْم فِي بَ ْد ِء الصَّال ِة ِحينَ يُ َكبِّرُون‬،‫ َوأَصْ َحابُهُ َما َس ِم ْعتُهُ ِم ْن أَ َح ٍد ِم ْنهُ ْم‬.
- 87 - Sufjan es-Sevri prenosi od Mugire ibn en-Nu'mana: Pitao sam Ibrahima (en-Nehaija) o
hadisu Vaila da je vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako diže ruke kada započinje namaz, kada ide
na ruku' i kada diže glavu sa rukua? Na to je odgovorio: „Ako je Vail vidio Vjerovjesnika
jednom kako to radi, pa Abdullah (ibn Mesud) ga je sigurno vidio pedeset puta kako to ne
radi.“[86]
- 88 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi da je Amr ibn Murre kazao: Ušao sam u džamiju u
Hadremevtu, kad tamo Alkame ibn Vail prenosi od svog oca da je Allahov poslanik, s.a.v.s., bio
dizao ruke prije rukua i poslije rukua. Stoga sam to spomenuo Ibrahimu (en-Nehaiju). Na to se
on naljutio i kazao: „Vidio ga je on, ali ga nije vidio (Abdullah) Ibn Mesud, r.a.“[87]
- 89 - Sufjan es-Sevri prenosi od Mugire ibn en-Nu'mana: Pitao sam Ibrahima (en-Nehaija) o
hadisu Vaila da je vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako diže ruke kada započinje namaz, kada ide
na ruku' i kada diže glavu sa rukua? Na to je odgovorio: „Ako je Vail vidio Vjerovjesnika
jednom, pa Abdullah (ibn Mesud) ga je sigurno vidio pedeset puta kako to ne radi.“[88]
- 90 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi: Amr ibn Murre je spomenuo od Alkame ibn Vaila od
njegovog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dizao ruke u namazu. Husajn dalje prenosi: Na to je
Ibrahim kazao. „Ne znam, možda je Vail vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., samo tog dana. Stoga,
kako je mogao to zapamtiti, a Abdullah (ibn Mesud) i njegovi učenici to nisu zapamtili? Da li
on bolje poznaje Allahovog poslanika, s.a.v.s., ili Abdullah? Naime, doista je Abdullah bio
dizao ruke samo pri početnom tekbiru.“[89]
- ‫ ع َْن‬،‫ ع َْن ع َْلقَ َمةَ ْب ِن َوائِ ٍل‬،َ‫ َذ َك َر َع ْمرُو بْنُ ُم َّرة‬:‫ص ْي ٍن قَا َل‬ َ ‫ ع َْن ُح‬،ُ‫ ثَنَا َزائِ َدة‬،‫اويَةُ بْنُ َع ْم ٍرو‬ ِ ‫ ثَنَا ُم َع‬، ُّ‫َح َّدثَنَا ُم َح َّم ُد بْنُ النَّضْ ِر اأْل َ ْز ِدي‬
‫ي صلى هللا‬ َّ ِ‫ َما أَ ْد ِري لَ َع َّل َوائِاًل لَ ْم يَ َر النَّب‬:‫ فَقَا َل ِإ ْب َرا ِهي ُم‬:‫صي ٌْن‬
َ ‫ قَا َل ُح‬،‫صاَل ِة‬َّ ‫ َع ِن النَّبِ ِّي صلى هللا عليه وسلم فِي َر ْف ِع يَ َد ْي ِه لِل‬،‫أَبِي ِه‬
‫ظهُ َع ْب ُد هللاِ َوأَصْ َحابُهُ هُ َو أَ ْعلَ ُم بِ َرسُو ِل هللاِ صلى هللا عليه وسلم أَ ْم َع ْب ُد هللاِ فَإِنَّ َما‬ ْ َ‫ فَ َك ْيفَ َحفِظَهُ؟ َولَ ْم يَحْ ف‬،‫ك ْاليَوْ ِم‬ َ ِ‫عليه وسلم َغ ْي َر َذل‬
‫ َكانَ يَرْ فَ ُع يَ َد ْي ِه ا ْفتِتَاحًا‬.
- 91 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi: Ušli smo kod Ibrahim (en-Nehaija), pa je Amr ibn Murre
pričao sa njim. Kazao je: „Klanjali smo u džamiji Hadremevćana, pa mi je pričao Alkame ibn
Vail od svog oca da je vidio Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako diže ruke kada je započinjao
nama i kada je išao na ruku'.“ Na to je Ibrahim kazao: „Ja smatram da je njegov otac vidio
Allahovog poslanika, s.a.v.s., samo tog jednog dana, te je tako zapamtio, a Abdullah (ibn
Mesud) nije od njega tako zapamtio.“ Onda je kazao: „On je dizao ruke pri početku
namaza.“[90]
- 92 - Husajn ibn Abdurrahman prenosi: Ušli smo kod Ibrahima (en-Nehaija), pa mu je Amr ibn
Murre ispričao i kazao: „Klanjali smo u džamiji Hadremvećana, pa mi je pričao Alkame ibn
Vail od svog oca da je vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako diže ruke kada je započeo namaz, kada
je učinio ruku' i kada je učinio sedždu.“ Na to je Ibrahim kazao: „Mislim da je tvoj otac vidio
Allahovog poslanika, s.a.v.s., samo tog jednog dana, pa je tako zapamtio. Abdullah (ibn Mesud)
to nije zapamtio od njega.“ Onda je Ibrahim kazao: „Doista se ruke dižu samo pri započinjanju
namaza.“[91]
- [1] Ahmed, El-Musned, sv. 6, str. 203, br. 3681.
- [2] Ahmed, El-Musned, sv. 7, str. 260, br. 4211.
- [3] Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1, str. 199, br. 748.
- [4] En-Nesai, Es-Sunen, sv. 2, str. 195, br. 1058.
- [5] En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 1, str. 332, br. 649.
- [6] En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 31, br. 1100.
- [7] En-Nesai, Es-Sunen, sv. 2, str. 182, br. 1026.
- [8] Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 1, str. 343, br. 257.
- [9] El-Buhari, Kurre el-ajnejn bi ref' el-jedejn fi es-sala, str. 28, br. 31.
- [10] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1988/89, sv. 1, str. 213, br. 2441.
- [11] Ibn Ebu Šejbe, El-Musned, sv. 1, str. 219, br. 323.
- [12] Ebu Ja'la, El-Musned, Dar El-Me'mun li et-turas, Damask, 1984, sv. 8, str. 453, br. 5040.
- [13] Ebu Ja'la, El-Musned, sv. 9, str. 203, br. 5302.
- [14] El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 112, br. 2531.
- [15] El-Bejheki, Ma'rife es-sunen ve el-asar, sv. 2, str. 422, br. 3280.
- [16] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 224, br. 1349, 1350; Id., Šerh muškil el-asar, sv.
15, str. 35, br. 5826.
- [17] Ebu Ja'la, El-Musned, sv. 8, str. 453, br. 5039.
- [18] Ebu Bekr el-Ismaili, Mu'džem esami eš-šujuh, sv. 2, str. 692, br. 318.
- [19] Ed-Darekutni, Es-Sunen, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2004, sv. 2, str. 52, br. 1133.
- [20] El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 113, br. 2534; Id., Ma'rife es-sunen ve el-asar, sv.
2, str. 424, br. 3286-3287.
- [21] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 2, str. 176, br. 3821.
- [22] El-Buhari, Kurre el-ajnejn bi ref' el-jedejn fi es-sala, str. 59, br. 81-82.
- [23] Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 11, str. 385, br. 12072.
- [24] Et-Taberani, El-Mu'džem el-evsat, sv. 2, str. 192, br. 1688.
- [25] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2450.
- [26] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 3, str. 436, br. 15752.
- [27] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 2, str. 176, br. 3822.
- [28] Ebu Jusuf, El-Asar, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, str. 21, br. 100.
- [29] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 2, str. 178, br. 3825.
- [30] Hadis se prenosi i u nekoliko sličnih verzija. Mi ćemo radi velikog broja tih verzija navesti
tahridž samo gorespomenute verzije: Muslim, Es-Sahih, ???; Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 2,
str. 231, br. 8447, sv. 6, str. 86, br. 29674; Ahmed, El-Musned, sv. 34, str. 488, br. 20964, str.
520, br. 21027; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1, str. 262, br. 1000; Ebu Avane, El-Mustahredž, sv.
1, str. 419, br. 1552; Ibn Hibban, Es-Sahih, sv. 5, str. 197, br. 1878; El-Muhallis, El-
Muhallisijjat ve Edžza' uhra, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2008,
sv. 1, str. 140, br. 79; Ebu Nuajm, El-Musned el-mustahredž, sv. 2, str. 54, br. 962; El-Bejheki,
Es-Sunen el-Kubra, sv. 2, str. 398, br. 3521.
- [31] Ahmed, El-Musned, sv. 30, str. 441, br. 18487, str. 624, br. 18692.
- [32] Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1, str. 200, br. 749.
- [33] Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1, str. 200, br. 750, 751.
- [34] Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1, str. 200, br. 752.
- [35] El-Buhari, Kurre el-ajnejn bi ref' el-jedejn fi es-sala, str. 30, br. 34.
- [36] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 224, br. 1347, 1348.
- [37] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 213, br. 2440.
- [38] Abdurrezzak, El-Musannef, sv. 2, str. 70, br. 2531.
- [39] Ibn el-A'rabi, El-Mu'džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, sv. 1, str. 312, br. 599.
- [40] Ebu Ja'la, El-Musned, sv. 3, str. 248, br. 1689.
- [41] Ebu Ja'la, El-Musned, sv. 3, str. 248, br. 1690.
- [42] Ebu Ja'la, El-Musned, sv. 3, str. 248, br. 1691.
- [43] Ebu Ja'la, El-Musned, sv. 3, str. 249, br. 1692.
- [44] Ed-Darekutni, Es-Sunen, sv. 2, str. 48, br. 1127.
- [45] Ed-Darekutni, Es-Sunen, sv. 2, str. 49-50, br. 1129-1130.
- [46] Ed-Darekutni, Es-Sunen, sv. 2, str. 51, br. 1131.
- [47] Er-Ruvejani, El-Musned, sv. 1, str. 239, br. 344.
- [48] Er-Ruvejani, El-Musned, sv. 1, str. 240, br. 348.
- [49] Er-Ruvejani, El-Musned, sv. 1, str. 241, br. 349.
- [50] U sljedećem poglavlju Podizanje ruku naspram ušiju pri početnom tekbiru za muškarce je
sunnet pojasnit ćemo da je Muhammed, a.s., ustvari dizao prste do ušiju, a šake do ramena.
- [51] Ebu Hanife, El-Musned - rivaje Ebu Nuajm, Mektebe El-Kevser, Rijad, 1994/95, str. 156.
- [52] El-Buhari, Es-Sahih, sv. 1, str. 165, br. 828; Ibn Huzejme, Es-Sahih, sv. 1, str. 324, br. 643,
str. 327, br. 652; Ibn Hibban, Es-Sahih, sv. 5, str. 185, br. 1869; El-Bejheki, Es-Sunen es-sagir,
sv. 1, str. 157, br. 406; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 120, br. 2549, str. 183, br. 2770; Id.,
Ma'rife es-sunen ve el-asar, sv. 3, str. 46, br. 3623.
- [53] Malik, Muvetta' Malik bi rivaje Muhammed eš-Šejbani, str. 59, br. 110.
- [54] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 227, br. 1363.
- [55] Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 9, str. 261, br. 9299.
- [56] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 213, br. 2443.
- [57] Abdurrezzak, El-Musannef, sv. 2, str. 71, br. 2533-2534; Et-Taberani, El-Mu'džem el-
kebir, sv. 9, str. 261, br. 9298.
- [58] Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 9, str. 261, br. 9300.
- [59] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 227, br. 1364; Id., Šerh muškil el-asar, sv. 15, str.
50, br. 5832.
- [60] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2454.
- [61] El-Bejheki, Ma'rife es-sunen ve el-asar, sv. 2, str. 427, br. 3308.
- [62] Malik, Muvetta' Malik bi rivaje Muhammed eš-Šejbani, El-Mektebe el-ilmijje, Kairo, str.
58, br. 105.
- [63] Malik, Muvetta' Malik bi rivaje Muhammed eš-Šejbani, str. 59, br. 109.
- [64] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 225, br. 1353-1356; Id., Šerh muškil el-asar, sv.
15, str. 33, br. 5825.
- [65] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 213, br. 2442.
- [66] El-Bejheki, Ma'rife es-sunen ve el-asar, sv. 2, str. 421, br. 3276.
- [67] Malik, Muvetta' Malik bi rivaje Muhammed eš-Šejbani, str. 59, br. 108.
- [68] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 224, br. 1357.
- [69] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2452.
- [70] El-Bejheki, Ma'rife es-sunen ve el-asar, sv. 2, str. 428, br. 3309.
- [71] Malik, Muvetta' Malik - rivaje Ebu Mus'ab ez-Zuhri, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1991, sv.
1, str. 81, br. 208.
- [72] Malik, Muvetta' Malik bi rivaje Muhammed eš-Šejbani, str. 58, br. 106.
- [73] Muhammed eš-Šejbani, El-Asar, sv. 1, str. 126, br. 73.
- [74] El-Buhari, Kurre el-ajnejn bi ref' el-jedejn fi es-sala, str. 78, br. 115.
- [75] Abdurrezzak, El-Musannef, sv. 2, str. 71, br. 2535.
- [76] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 213, br. 2445.
- [77] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2447.
- [78] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 213, br. 2444.
- [79] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2446.
- [80] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2448.
- [81] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2449.
- [82] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2451.
- [83] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 1, str. 214, br. 2453.
- [84] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 227, br. 1367; Id., Šerh muškil el-asar, sv. 15, str.
51, br. 5832.
- [85] Malik, Muvetta' Malik bi rivaje Muhammed eš-Šejbani, str. 58, br. 107.
- [86] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 224, br. 1351.
- [87] Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, sv. 1, str. 224, br. 1352.
- [88] Et-Tahavi, Šerh muškil el-asar, sv. 15, str. 37, br. 5826.
- [89] Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 22, str. 12, br. 8.
- [90] El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 115, br. 2536.
- [91] Ed-Darekutni, Es-Sunen, sv. 2, str. 44, br. 1121.
- (P.S. U fusnotama uglavnom ne stoji godina izdanja, izdavač i mjesto izdanja, jer je ovaj tekst
dio jedne moje veće knjige) JUSUF DZAFIC

- + Podizanje ruku naspram usiju prilikom pocetnog tekbira Podizanje ruku prilikom stupanja u
namaz vrsi se do resica usiju kao sto je to najvjerodostojinijim predajama preneseno od
Poslanika s.a.v.s. Prenosi se od Malik ibn Huvejrisa da je rekao: “ Allahov Poslanik bi, kada bi
izgovarao tekbir, podizao svoje ruke dok ih ne bi uporedio sa usima.” A u drugom rivajetu stoji:
“…dok ne bi dotakao uho.” ( Muslim, 1/ 16 Prenosi se od Vail ibn Hudzera da je rekao: “
Rekao mi je Boziji Poslanik; O Vaile, kada klanjas podigni svoje ruke naspram usiju, zaista
zene podizu ruke naspram svojih prsa.”( Biljezi ga Taberani I kaze da je Sahih, pogledaj
Medzme’u Zevaid, 1/182) Prenosi se od Vail ibn Hudzera da je rekao: “ Video sam Bozijeg
Poslanika kada bi stupao u namaz da je donosio tekbir. Pa je Hemam opisao: Podizuci ruke do
naspram usiju.” ( Muslim, 1/173) Prenosi se od Enes ibn Malika da je rekao: “ Poslanik je,kada
bi pocinjao namaz, dizao ruke naspram usiju a zatim govorio: Subhanekallahumme ve bi
hamdike ve tebareke smuke ve te’ala dzeduke ve la ilahe gajruke.” ( Darekutni, 1/168, I kaze da
su svi prenosioci pouzdani; Zejle’I 1/166) Prenosi se od Bera’ ibn Aziba: “ Da je Boziji
Poslanik podizao ruke naspram usiju kada bi pocinjao namaz a zatim ih vise nije podizao.”
( Ebu Davud, 1/200) Prenosi se od Vail ibn Hudzera da je rekao: “ Vidjao sam Bozijeg
Poslanika da je dizao ruke naspram usiju prilikom pocetnog tekbira,zatim sam im ponovo dosao
pa sam ih video kako dizu ruke do naspram ramena a na njima su bili oklopi I ogrtaci.” ( Ebu
Davud, 768.; Nesai 2/94) Iz poslednjeg hadisa vidimo da je Boziji Poslanik dizao ruke naspram
ramena samo u posebnim situacijama kada bi nosio posebnu vrstu ogrtaca I odjece koja bi spala
ako bi podigao ruke do naspram usiju. Svi hadisi koji se biljeze o Poslanikovom dizanju ruku do
naspram ramena ili prsa odnose se na situacije kada bi dizanje ruku do usiju uzrokovalo padanje
ogrtaca I otkrivanje tijela. Takodje, Boziji Poslanik je nekada dizao ruke do naspram svojih prsa
kako bi poducio muslimanke kako trebaju obavljati svoj namaz I taj propis ne vazi za muskarce
kako je to navedeno u hadisu kojeg biljezi Taberani.

- KO JE BIO IBN TEJMIJE?!


- Ahmed ibn Abdul Halim, Ibn Abdusselam, Ibn Abdullah, ibn Hidr, Ibn Tejmije, poznat kao
IBN TEJMIJE. Rodjen je 661. h/g. u Harranu na jugoistoku Turske, njegov otac, Šejh Abdul-
Halim, izveo je njega i svu njegovu porodicu zbog straha od Mongola da se nastane u Damasku
u Siriji; gdje je i umro 728 h/g. u zatvoru, u Damasku. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da li je
bio arap ili ne-arap. Živio je ukupno 67 god. a da se pri tome nikada nije oženio.
- On nije bio SELEF iako ga tkz selefije uzimaju kao referencu i kroz njegova mišljenja i stavove
navodno slijede Selefe sa kojima nemaju apsolutno nikakve veze.
- Učenjaci Ehli-Sunnet Vel-Džemata nisu uzimali njegove stavove kao validne. Ibn Tejmija je
obmanjivao i lagao ljude svojim prepoznatljivim stilom : "Nema u Kur'anu niti u Sunnetu niti u
govoru nekog od selefa...." Pa posle mi nadjemo da ima i u Kur'anu i u sunnetu i u govoru
selefa. Tkz selefije nikad ne mogu biti Ehli-Sunnet Vel-Džemat zbog toga što su oni ustvari
sekta mudžesima za čiji je kufr sklopljen Koncezusom (Idžma) Uleme. Čak i Ibn Tejmije govori
da je sklopljen Koncenzus po tom pitanju,
- ali kada čovjeka obuzme oholost on tada ne postuje ni Koncenzus ni ništa. Taj čovjek sam u
knjizi Bejan Telbisil dzehmijje navodi da je sklopljen Idžma ( Koncenzus) po pitanju
MUDŽESIMA tj, oni koji govore da Allah ima RUKE, NOGE isl.
- DA SU ONI KAFIRI i da je takvo učenje neispravno.
- A odmah , 5 stranica nakon toga Ibn Tejmija kaže:
- "Ko je Ebu Hanife, ko je Malik, ko je Sufjan ibn Ujejne, ko je Taberi, ko je Kurtubi, skupina
NEZNALICA i MUŠRIKA da se oni sastave po pitanju božijih svojstava..." Kako je ohol Ibn
Tejmijje, kako su oholi tkz selefije (slijepi slijedbenici krivih mudžesimskih učenja Ibn
Tejmije).
- Najveća neznalica je kod njih najveći Učenjak. Samo pogledajmo Zehebijevo pismo ibn
Tejmiji, šta su njegovi sljedbenici nego oholi neznalice, pokvarenjaci i lopovi.
- Evo jedne receniče koju je spomenuo ZEHEBI o svom Šejhu Ibn Tejmiji:"Allaha mi, postoje
strepnje u srcima. Ti si sretan ako ti je vjera u dvije fraze Šehadeta ostala netaknuta."
- ZEHEBI govori takodje da je Ibn Tejmija u početku bio svetiljka za Ummet ali se posle
iskvario,
- počeo da priča nešto što niko prije njega nije govorio, da govori o Allahovoj tjelesnosti i drugim
stvarima.
- Pismo se prenosi od Ibn Kadi Suhbeta( umro 851.H.g.), a on od Burhan ibn Džema'ah a on od
Ebu Seid Salahuddin ibnul Alai a on od Semsuddin Ez Zehebija.
- Svi u ovom lancu su Hafizi u čiju pouzdanost niko nikad nije posumnjao. Prepis od Ibn Kadija
nalazi se u Egipatskoj narodnoj biblioteci pod brojem 18823 b. i u Biblioteci Zahirijja pod
brojem 1347. Zehebi bio Ibn Tejmijin učenik, ako učenik ovako govori o učitelju, kakvo li je
onda njegovo stanje?
- IBN TEJMIJE I HADIS
- Neki od sljedbenika Ibn Tejmije su uvjerenja da je on bio lider u hadiskoj nauci, dok drugi,
smatraju da je njegov metod u vrjednovanju Hadisa bio neispravan i netačan govoreći:
- “Nije vodio računa o prenošenju Hadisa, bio je izuzetno nagao i brz, te je slijedio svoje strasti.”
- Odgovor na ova pitanja ćemo tražiti u riječima samog Ibn Tejmije, zato što se njegov odnos
prema Hadisu, veoma jasno može uočiti iz samog njegovog govora.
- Ovdje ćemo navesti primjere iz njegovih djela koja se odnose na Hadis.
- TEVESUL (Zagovaranje) Plemenitim Poslanikom s.a.w.s. u dovama
- Od mnogih Ashaba i Tabina prenose se Hadisi koji se odnose na tevesul, odnosno, zagovaranje
Poslanikom s.a.w.s. kod Uzvišenog Allaha, čiju je autentičnost potvrdio i sam Ibn Tejmije.
- Kao npr. ovaj Hadis:
- “Bože, obraćam Ti se molbom, usmjeravajući se Tebi našim Poslanikom, Poslanikom rahmeta.
- O Muhamede, ja se tobom obraćam mome Gospodaru da mi udovolji potrebi.”
- Taberani navodi u “El-Mudžemus-sagir” od Ibn Emane ibn Sehla Ibn Hunejfa, od njegovog
amidže Osmana Ibn Hunejfa, da se čovjek zaputio Osmanu Ibn Affanu, svojom potrebom, ali
mu Halifa Osman nije izišao u susret, niti je razmotrio njegov problem. Kad se susreo sa Ibn
Hunejfom, pojadio mu se zbog toga (dakle, nakon smrti Muhameda, s.a.w.s., i nakon Hilafeta
Ebu Bekra i Omera). Osman Ibn Hunejf, poznati Ashab, poznavalac vjere, rekao mu je:
- “Uzmi abdest, otidji u Džamiju i klanjaj dva rekata, poslije kojih ćeš reći:“Bože, obraćam Ti se
molbom, usmjeravajući se Tebi našim Poslanikom, Poslanikom rahmeta. O Muhamede,
- ja se tobom obraćam mome Gospodaru da mi udovolji potrebi.”
- “Spomeni svoju potrebu, da ja ne idem s tobom,” dodao je.
- Čovjek je poslušao savjet Osmana Ibn Hunejfa, a onda otišao Halifi Osmanu Ibn Affanu, na
čijim vratima ga je dočekao portir, koji ga je, uzevši za ruku, uveo kod Halife, koji ga je
ponudio da sjedne na šilte, a onda rekao: “Šta treba”.
- Izložio mu je svoj problem, koji mu je on odmah riješio.Kad je čovjek otišao od Osmana Ibn
Afana, susreo je Osmana Ibn Hunejfa i rekao mu: “Allah te nagradio. Nije se ni osvrtao dok mu
ti nisi rekao!” (misleći da je Osman Ibn Hunejf govorio Halifi za njega).Osman Ibn Hunejf mu
je rekao: “Boga mi, nisam mu govorio, ali sam bio kod Poslanika s.a.w.s. kad mu je došao
slijepac, žaleći se na gubitak vida, na što mu je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: “Zar se nećeš
strpiti?”“Allahov Poslaniče, nemam nikoga da me vodi,”rekao mu je on, na šta mu je Poslanik
Muhamed, s.a.w.s., rekao: “Otidji, uzmi abdest, a onda klanjaj dva rekata. Zatim se obrati
Allahu, dž.š. ovom Dovom:
- “Bože, obraćam Ti se molbom, usmjeravajući se Tebi našim Poslanikom, Poslanikom rahmeta.
O Muhammede, ja se tobom obraćam mome Gospodaru da mi udovolji potrebi’.
- Ibn Hunejf je rekao: “Tako mi Allaha, nismo se još bili ni razišli kad je kod nas ušao čovjek,
koji izgledaše kao da nikad nije ni bio slijepac!”Ovaj tekst Ashaba Osmana ibn Hunejfa je
potpuno jasan u pogledu valjanosti Tevesula umrlim. Vjerodostojnost ove predaje potvrdili su
Bejheki, Munziri, Hejsemi, kako slijedi.
- Stoga je Tevesul dozvoljen živim i umrlim racionalno, tradicionalno, i osjećajno. Postoji i
širina, pa ko hoće neka ga prakticira, a ko neće neka ga ne prakticira, ali bez širenja smutnje i
proglašavanja grješnikom nekoga nakon svega predočenog.
- Sve ovo nije dovoljno Ibn Tejmiji, pa na početku knjige Ettewessul we Al Wesile kaže: “Čak ni
jedna osoba od Ashaba i Tabina, ili drugih Muslimana, poslije preseljenja Poslanikovog, nisu
tražili ni šefat niti nešto drugo od Poslanika s.a.w.s. niti je ijedan od Imama Mezheba u svojoj
knjizi prenio bilo šta u vezi sa ovim.”
- (Ibn Tejmija, Al-Tawasil wa Al-Wasila str. 18 i str. 105-106)

- TEFSIR AJETA I UZROCI NJIHOVE OBJAVE:


- U vezi sa Hadisom koji objašnjava povod objavljivanja 55 Ajeta, sure El-Maida,
- (Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i
zekat daju dok su na rukuu), a koji se odnosi na Hz. Alija a.s., dok je u namazu davao sadaku.
- Ibn Tejmije, “sasvim slučajno” kaže da je Hadis, prema konsenzusu islamskih Učenjaka
neispravan.
- (Ibn Tejmija, Muqadima fi Usool Al-Tafseer, str. 31, 36)
- Dalje kaže:
- “Najispravniji tefsir je Taberijev, on je sa ispravnim senedom prenio riječi prethodnika, od
sumnjivih osoba nije ništa prenio, i to nije kniga novotarija.”
- Ibn Tejmije je i u vezi sa Begavijevim tefsirom je iznio isto mišljenje.
- Teberi, ovaj Hadis koji se odonosi na suru El Maida 55, prenosi iz pet sahih izvora, dok Begavi
u svom tefsiru, poslije prenošenja ovog Hadisa kaže:
- “Svi mufessiri su postigli saglasnost u ispravnost ovog Hadisa.”
- Kako Ibn Tejmije kaže da je Taberijev tefsir najvjerodostojniji, da nema novotarija i sl.,
- a poriče Hadis koji je Taberi prenio iz 5 sahih izvora?!
- Zaista čudno!
- Ukoliko želite saznati više o povodima objave ovog Ajeta, obratite se na tefsire Taberija,
Begavija, Zamahserija, Razija, Ibn Mesuda, Bejdavija, Kurtubija, Sujutija, Alusija i drugih.

- IBN TEJMIJE I BOŽIJA SVOJSTVA


- Ibn Tejmije je ubjedjenja da Ajeti i Hadisi koji se odnose na Božija svojstva, ne treba tumačiti
nikako drugačije osim u njihovom doslovnom znčenju, niti bi trebalo u njima tražiti bilo kakvo
unutarnje značenje.
- Na osnovu ovakvog stava on kaže:
- “Svaka riječ u Allahovoj Knjizi i Njegovoga vjerovjesnika je uslovljena onim što je njeno
vanjsko znacenje,
- i nijedna od njih nema bilo kakvo figurativno izražavanje (medžaz);
- radije sve je to doslovce (haqiqa)”
- (Ibn Tejmija, Al-Hamawia Al-Kubra, str. 15; Al-Tafseer Al-Kabeer, tom. 2, str.249-250;
Minhaj Al-Sunna, tom. 1, str. 250, 260-261)
- Ili, na drugom mjestu kaže:
- “Stvoritelj, Slavljen i Uzvišen je On, se nalazi iznad svijeta i Njegovo bivstovanje iznad je
literalno (doslovice),
- a ne u smislu dostojanstva ili ranga.”
- (Ibn Tejmija, el-Tasis al-radd ala asas el-takdis 1:111)
- Ibn Tejmije je ubjedjenja da Ajeti i Hadisi koji se odnose na Božija svojstva ne treba tumačiti
nikako drugačije osim u njihovom doslovnom značenju,
- niti bi trebalo u njima tražiti bilo kakvo unutarnje značenje.
- Na osnovu ovakvog stava on kaže:
- “Bog je gore i zauzeo je Arš, sve gore je popunjeno njegovom egistencijom, pa čak ni u mjeri
četiri prsta tu nema praznine.

- ON DOLAZI NA DUNJALUČKO NEBO, ZATIM SE VRAĆA,


- i posjednik je UDOVA poput OČIJU, RUKU, NOGU,
- s tim, da njegovi udovi nemaju sličnosti sa udovima stvorenja!”
- Ibn Tejmije isto tako kaže:
- “Onaj koji, opravdavajući unutarnje tumačenje Ajeta i Hadisa govori kako je to iz pokornosti i
poštovanja prema Allahu,
- niti poštuju Allaha, niti su ga spoznali onako kako treba.”
- (Ibn Tejmija, Al-Tafseer Al-Kabeer, tom. 1, str. 270)
- Jedini dokaz koji Ibn Tejmije iznosi jesu sljedeće njegove riječi:
- “Proučavanjem tefsira i rivajeta koji su prenijeti od Ashaba, te proučavanjem izuzetnog broja
malih i velikih knjiga iz oblasti tefsira, do sada nisam našao da neko od Ashaba Ajete i rivajete
koji se odnose na Allahova svojstva, tumači nikako drugačije osim po njihovom vanjskom
značenju.”
- (Ibn Tejmija, Al-Tafseer Al-Kabeer, tom. 1, str. 270)
- Kaže Ibn Tejmije u Bejan Telbisil Džehmije u drugom tomu na 163.stranici:
- "Sačuvano je od Selefa i velikih Imama da je Allah dž.š.
- opisao sebe kao OGRANIČENOG,
- s tim što Njegove granice ne zna niko osim On.”
- Kaze Ibn Tejmije u "Bejan Telbisil dzehmijje" Izdavac Matbe'atul hukumeh, Mekka
,komentar od Muhammed ibn Abdurrahman ibn Kas, stranica 111. tom 1..:
- “ALLAH DŽ.Š. SE UZDIGAO TJELESNIM UZDIZANJEM.”
- Kaže Ibn Tejmije u Bejan telbisil Džehmijje u drugom tomu na 173. stranici,odgovarajuci na
Ebu Ja'la:
- "Ono što je on spomenuo tumačeći riječi Imama Ahmeda nije tačno već se riječi Ahmeda
odnose na negiranje poznavanja Allahove granice od strane stvorenja."
- Kaže Ibn Tejmije u Er Redd ala esasi takdis,
- u prvom tomu na 5.stranici:
- "Niko od Učenjaka nije rekao da Allah dž.š. NIJE OGRANIČEN i da NIJE TJELO, niti je iko
rekao da je negiranje tjelesnosti Allaha nuzna stvar, nasuprot, većina kaže da je
- PRIPISIVANJE ALLAHU TIJELA OBAVEZUJUĆE.”
- Kaže ibn Tejmije u Te'sisu u prvom tomu na 565 stranici:
- " Po pitanju nošenja Arša od strane mleka ljudi imaju dva mišljenja:
- Da oni nose Arš ali ne nose ono što je iznad njega;
- i da oni nose Arš i onoga koji je iznad njega tj Allaha.
- Pogledajte kakva je njegovaAkida i kakve on govore navodi.
- Kaže Ibn Tejmije u Bejan telbisil dzehmije u drugom tomu na 174.stranici:
- "A što se tiče onog što je spomenuo Kadi od pripisivanja Allahu granice samo sa strane Arša
postoje dva mišljenja,
- a džumhur je,tj većina na stanovistu da je Allah OGRANIČEN sa svih šest strana"
- Prenosi Ibn Betutah u (Rihleh na 95. stranici ) sa senedom do Ebul Hasena Ali Dimeskija, a
on od svoga oca da je rekao:
- "Sjedeli smo u Medžlisu Ibn Tejmije u Emevijskoj Džamiji pa je govorio i oporučivao narodu
zatim je spomenuo Ajet o ISTIVAU i rekao:"Allah se IZDIGAO iznad Arša kao sto se ja
uzdižem sa ove stolice sada.”
- Pa su ljudi nasrnuli na njega i zbacili ga sa stolice udarajući ga rukama i papučama,a zatim ga
odveli serijatskom sudiji.”
- Ovu predaju potvrdjuju riječi Ibn Tejmije koje spominje u Minhadžu Sunneh tom prvi stranica
264.; i u drugom tomu iste knjige na 26.stranici. Zatim njegove knjige (El Muvafekat tom 2.
stranica 504.) i (Medzmul fetava tom 5. stranica 527).
- Priču navodi i Ibn Hažzer Askalani u Edurerul kamineh u prvom tomu na 154 stranici.
- Treba znati, da su ove knjige tefsira prepune unutarnjeg tumačenja Ajeta koji se odnose na
Allahova svojstva.
- Isto tako, ove knjige su čiste od antropomorfizma (tj.otjelovljivanja Allaha), u koji je Ibn
Tejmije bio uvjeren.
- Na primjer, ako pogledamo tefsir Ajetul Kursije,
- Taberi prenosi od Ibn Abasa da riječ kursij ima značenja Božijeg znanja, te je za dokazivanje
svoje tvrdnje koristio govor Arapa,
- odnosno, značenje u kojem Arapi riječ kursij koriste u svom govoru. Ovu temu su prenijeli
Qurtubi i Begawi od Ibn Atije kao i mnogi drugi.
- Tadž El-Din Muhamed Ibn Ali El-Barnibari je prevario Ibn Tejmiju ubjedivši ga da je njegov
istomišljenik dok se najzad nije domogao tog njegova rukopisa i mi smo to pročitali u tom
rukopisu.”
- (Ebu Hajan Andalusi, Tefsir el-nahr el-madd 254, Ajet el-Kursi)
- “Ja sam pročitao u knjizi našeg savremenika Ahmeda Ibn Tejmije napisanoj njegovom
vlastitom rukom i koju je on lično nazvao Kitab el-Arš (Knjiga o Prijestolju) slijedeće:
- “Allah Uzvišeni SJEDNE (jedžlisu) na stolicu (kursij),
- i On je ostavio slobodnog mjesta za Poslanika Muhameda s.a.w.s. da sjedne tu (zajedno) s
Njim.”
- Kao što jedan savremeni Učenjak reče, sve ovo izgleda odražava drugi paragraf iz Biblije,
tačnije ono što se nalazi u Evandjelju po Marku (19:16):
- “Onda je Gospod (Isus), pošto im je govorio, uzdignut na nebo, i posjednut na desnu stranu od
Boga.”
- Ibn Tejmije u knjizi Minhadž ul sunne izuzetno insistira doslovnom značenju riječi da Bog
sjedi na Aršu i žestoko brani svoj stav, osim što ništa ne govori o sjedenju Poslanika s.a.w.s.
pored Allaha.
- Isto tako ukoliko se obratimo tefsiru Ajeta u kojima se spominje wejh (‫)وجه‬, vidjet ćete da se ne
moze naći čak ni jedna riječ koja bi potvrdjivala stanovišta Ibn Tejmije po ovom pitanju,
- već, naprotiv, sve što je u tefsirima prethodnika, prenešeno je upravo suprotno tvrdnjama Ibn
Tejmije.
- Na primjer, svi Mufessiri riječ ILLA VEDŽHUHU u 88. Ajetu Sure El Qasas, što doslovno
znači osim Njegovog lica,
- tumače kao ILLA HU, tj. osim Njega.
- Isto tako riječ VEDŽH u 27. Ajetu Sure Rahman,
- “ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti” su protumačili u istom ovom značenju,
- dok su 272 Ajet Sure Beqara,
- (… “ono što udijelite drugima neka bude Allahu za ljubav..”),
- u kojem se takodjer spominje wedžhullah, protumačili kao Allahu za ljubav.
- Ibn Tejmije, isto tako, Ajete u kojima se spominje OKO, RUKA, tumači u njihovom
doslovnom, vanjskom značenju,
- te kao dokaz svojim stavovima, poziva se na stavove Ashaba i Tabina. Uz sav trud i naprezanje
koje je uložio, Ibn Tejmije nije uspio niti jedan validan dokaz donijeti od Ashaba ili Tabina, da
su nešto slično rekli u vezi ovih pitanja, naprotiv, govorili su suprotno od onoga što je on
propagirao i zastupao.
- On je isto tako ubjedjenja da je naše dizanje ruku prema nebu dok činimo Dovu, dokaz da se
Allah nalazi gore.
- (Ibn Tejmija, Al-Hamawia Al-Kubra, str. 94; Sharh Hadeeth Al-Nizool, str. 59)
- Ukoliko je ovo tačno, pa zašto ne bismo rekli da je Bog dolje, jer dolje činimo sedždu, ili da je u
pravcu kible, jer se u tom pravcu okrećemo dok namaz obavljamo.Ovako kruto i doslovno
tumačenje Ajeta i Hadisa, jedan je od najvećih promašaja, na kraju krajeva, takva metoda je
apsolutno strana arapskom jeziku. Arapi, na čijem je jeziku i Kuran objavljen, nisu skloni
ovakvim promašajima. To najbolje možemo uvidjeti u Ajetu:
- “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte”,
- zar bi se neko usudio riječ “UŽE” protumačiti doslovno,
- tj. da se svi uhvatimo za jedno veliko uže, koje je spušteno sa nebesa, i da se čvrsto njega
držimo.
- Svi Mufessiri su postigli saglasnost da je uže u ovom Ajetu Islam, Kuran ili Poslanikova s.a.w.s.
porodica.
- Uglavnom, niko ne tumači uže u njegovom doslovnom značenju.

- IBN TEJMIJE I ISLAMSKA ULLEMA


- Ibn Tejmija umro je prije 700 godina s brojnim greškama.
- Imam Mudžtehid Takijudin As-Subki koji je živio za vrijeme Ibn Tejmije, izvijestio je da su se
Ibn Tejmiji jednoglasno usprotivili Islamski Učenjaci o mnogim temama.
- Šejh Hafiz Walijudin Al-Iraki je rekao da je Ibn Tejmije u suprotnosti sa Idžmom
(Koncenzusom Učenjaka) u više od 60 tačaka.
- A ipak, on koji je tvrdio da je Hanbelija koji je protivrekao u 23 tačke vjerovanje Imama
Ahmeda Ibn Hanbela koji je bio Selef.
- Učenjaci njegovog vremena koji su ga budno pratili do današnjih dana proglasili su ga
ZALUTALIM UČENJAKOM koji ZAVODI DRUGE (DALL MUDILL) zbog mnogih
devijantnih fetwi i uvjerenja, od kojih se nikada nije pokajao.
- S punim povjerenjem u Allaha, dokazi ružnih i lažnih vjerovanja Ibn Tejmije su sljedeći:
- -Ibn Tejmije je tvrdio da postoje stvari koje su vječno postojale, koje su bile vječne zejedno sa
Allahom.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da svjet nema početak!
- -Ibn Tejmija je tvrdio da Allah ima mjesto.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da je Allah ograničen u prostoru.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da je Allah jedno tijelo.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da će Allah sjesti na tron.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da će Allah govoriti zvucima i slovima.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da Allah može sjediti na ledjima komarca.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da će džehenem imati kraj.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da bi bilo grijeh namjerno putovati u posjetu Poslanikovom mezaru.
- -Ibn Tejmija je tvrdio da je Poslanikov Tavasul zabranjen.
- Kao i mnoga druga lažna uvjerenja koja su učenjaci njegovog vremena precizno opisali i
zabilježili u njegovim govorima i spisima, po kojima je odstupio sa puta Sunneta.
- Ibn Tejmija je zatvoren po nalogu 4 muslimanska sudca iz svakog od 4 Mezheba: Hanefijskom,
Šafijskom, Malikijskom, Hanbelijskom. Nekoliko je puta hapšen i zatvaran, a završio je umirući
u zatvoru zbog rizika od poremećaja javnog reda koji su mogla stvoriti njegova lažna uvjerenja i
njegovo zalutalo učenje.
- Njegove pogrešne fetwe oživjele su i naširoko se šire kroz medije danas. Pronašli su svoj tužni i
grozan izraz u terorističkim pokretima koji su ih usvojili.
- Tako se Ibn Tejmija suprotstavio koncenzusu muslimana koje je optuživao da su negirali Kuran
i Poslanika.
- Ibn Tejmije tvrdi da će Allah sjesti na prijestolje, u svojoj knjizi "Madžmul-Fatawa", ova
tvrdnja je nevjera koja negira Tewhid.
- Allah POSTOJI od cijele vječnosti BEZ POČETKA, i od cijele vječnosti BEZ MJESTA.
- Zato budite oprezni protiv Ibn Tejmije i njegovih učenika, a upozoravajte druge na novotarije
njegovog učenja, na njegove tvrdnje bez dokaza i protiv širenja njegovih knjiga.
- Ibn Tejmija je bio osudjen zbog nevjerice zajedničkim mišljenjem muslimanskih Učenjaka i
Vladara zato riječi nekih ibn tejmijinih fanatika nemaju smisla kad kažu da je njegovo
zatvaranje bilo zbog njegovog nadmetanja sa nekim Šejhovima koji su ga navodno napali zbog
ljubomore.

- Ko može biti takvog stava pored riječi Hafiza As-Subkija:


- “JEDNOGLASNO SU GA ZATVORILI UČENJACI i VLADARI.”
- Iako ga je oko 300 velikih Učenjaka, od kojih su 4 sudije četiri Mezheba, osudili zbog njegovih
zabluda, jedini razlog zbog kojeg nije pogubljen zbog otpadništva bio je da je svaki put pred
Kadijom tvrdio da je EŠARIJA i da je nevin zbog njegove nevjere. Ali sa svakim izdanjem Ibn
Tejmija je opet počeo propovijedati svoje pogreške, nevjeru i pisati knjige suprotne osnovama
Kurana;
- zato su nakon nekoliko sudjenja za otpadništvo nakon kojeg je svaki put uslijedilo lažno
pokajanje; Kadije i Vladari odlučili su da ga ZATVORE DOŽIVOTNO, jer nisu se dali zavarati
njegovim ponovnim spletkama.
- Godine 698. on je od strane islamskih fakiha pozvan da se pojavi pred kadijom hanefijskog
Mezheba po imenu Dželaludin Hanefi zbog svog nevjerničkog govorenja u kome je tvrdio da
Bog (neuzubillah) IMA TIJELO i DIJELOVE TIJELA kao i ČOVJEK.
- Medjutim, on se nije pojavio pred Kadijom gdje je trebao da odgovara za svoje tvrdnje.
- (El-Bidaje ven – nihaje tom 14, str. 4 i 26)
- Godine 705. Ibn Tejmije je zbog nastavka svog nevjerničkog govorenja potjeran u Egipat i od
strane malikijskog Kadije osudjen na kaznu zatvora.
- (El-Bidaje ven – nihaje tom 14,)
- Godine 707. je od strane šafijskog Kadije Bedrudina Ibn Džemata zbog iznošenja klevete na
Poslanika s.a.w.s. osudjen na kaznu zatvora do 708. godine.
- (El-Bidaje ven – nihaje tom 14, str. 52)
- Godine 720. zbog izdavanja neuobičajenih i čudnih fetvi osudjen na kaznu zatvora od 5 mjeseci,
da bi konačno 726 godine od strane islamske uleme bio osudjen na kaznu zatvora gdje je i umro
728 godine
- (Miratul Dženan 4/277)
- Salahudin As-Safadi, učenik As-Subkija i Ibn Tejmije, rekao je u svojoj knjizi (Uyunut-
Tarikh):
- " Četvorica Kadija (Sudija), od kojih je jedan Malikija jedan Šafija, jedan Hanefija i jedan
Hanbelija bili su usaglašenog mišljenja i odlučili su da je Ibn Tejmijja zalutao i da je dužnost
upozoriti protiv njega.”
- Stoga je Kralj Muhamed Ibn Qalawun objavio edikt i pročitao ga s Minbara u Egiptu i u Šamu
kako bi upozorio na njega i njegove sljedbenike.
- Znajte, čak i ako je Ibn Tejmija autor mnogih spisa i djela, Hafiz Al-Iraki je u svojoj knjizi (Al-
Ajwibatul Mardija) o njemu rekao:
- "Njegovo je znanje veće od njegovog razuma.
- On je takodje rekao:
- “U mnogim je tačkama osporavao Koncenzus, suprostavio se Koncenzusu u više od 60 pitanja,
od kojih se neka odnose na osnove vjere.”
- Učenjaci njegovog vremena pobijali su Ibn Tejmiju dokazima.
- Ovdje podsjećamo da slijedbenici Ibn Tejmije (vehabije) tekfire Muslimane koji ispravno čine
Tavasul Allahovog Poslanika. Muslimanima koji Tabaruk čine pravilno (traženje blagodati)
obilaskom mezara ili stvarima Poslanika ili drugih poslanika i Evlija.
- Oni ih tekfire kao takve, bez obzira jesu li to obični Muslimani ili Učenjaci poput Imama Šafije
ili Imama Ahmeda;
- oni tekfire sve do Poslanika s.a.w.s., koji nas je učio ispravnom Tavasulu i Tabaruku.
- Podsjećamo i da se ovoliko tekfirenje Muslimana nikada nije dogodilo prije Ibn Tejmije.
- Što se tiče učenjaka koji su pohvalili Ibn Tejmiju, oni nisu bili svjesni njegovih zabluda kada su
ga podržavali;
- ali kad su saznali za njegove pogreške, nisu oklijevali ni sekundu da upozore na njega, kao što
je Dahabi bio njegov učenik ili Abu Hajan Al-Andalusi.
- Muslimani nisu fanatični.
- Oni ne sude o islamskom zakonu prema onome što kaže Ibn Tejmija,
- već oni sude Ibn Tejmiji po Zakonu Islama.
- Abu Hajan Al-Andalusi svjedoči nevjeru Ibn Tejmije.
- Doista, Abu Hajan Al-Andalusi posumnjao je u Ibn Tejmiju iako ga je prije neprestano hvalio, a
nije mogao ni zamisliti da neko ne može voljeti Ibn Tejmiju.
- Ali nakon što ga je posjetio, Al-Andalusi je ostao razočaran primjetivši Ibn Tejmijinu bahatost.
- Ali iznad svega počeo ga je proklinjati nakon što je u knjizi Kitabul-Arš od Ibn Tejmije vidio
njegove rječi da će ALLAH SJESTI NA KURSIJU i da će tamo ostaviti svoje mjesto Poslaniku
s.a.w.s.sa svoje desne strane.
- Abou Hajan Al-Andalusi je rekao:
- “To sam vidio u njegovoj knjizi, knjizi koju je on lično pisao i znam njegov rukopis"
- Citirao je to u svom Tefsiru Kurana, nazvanom An-Nahrul-Madd minal-Bahr.
- Džalaludin Ad-Dawani svjedočio je nevjeru Ibn Tejmije u knjizi Charhul-Adudiyah; u kojoj
je svjedočio o zalutalim mišljenjima Ibn Tejmije. Rekao je:
- “U knjizi Abul-Abbe Ibn Tejmije vidio sam njegovu riječ koja potvrdjuje da ARŠ POSTOJI
ODUVJEK"
- Podsjećamo da je Arš (Prijestolje) stvorenje, koje stoga ima početak.
- Samo je On, Allah sam iz cijele vječnosti, Subhanallah i ništa nije vječno osim Njega.
- Šejhul-Islam Ibn Hadžer Hajtami koji je jedan od važnih i poznatih Alima Ehli-Sunneta, o
Ibn Tejmiji piše ovako:
- “Malikijski kadija ga je bacio u zatvor.”
- Kada je čuo da ga neki posjećuju rekao je:
- “Njegovo nevjerstvo je utvrdjeno, pa ako ne bude ubijen onda mu se ne smije popuštati.”
- Šafijski Kadija je o njemu donio presudu i u Damasku je objavljeno:
- “Ko god bude vjerovao u ono što bude vjerovao Ibn Tejmije, krv i imovina njegova su halal.”
- (Ed-Durerul-Kamine fi ajanil-miatis-semanije, tom 1, str. 154)
- On u svojoj drugoj knjizi kaže:
- “Ibn Tejmije je jedan rob kome je Allah uskratio Svoju Milost, dopustio da ode na stranputicu,
učinio ga slijepim, gluhim i poniženim.
- Svi Alimi koji su obznanili njegova pokvarena i lažna stanja jasno su istakli ovu činjenicu.”
- (En-Nudzumuz-Zahire, Šejhul-Islam, Ibn Hadžer, tom 2, str. 279)
- Ibn Tejmije je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi.
- On se u svojim knjigama, naročito u svojoj knjizi El-Vasita, ne slaže sa Idžmom
(Koncenzusom) Muslimana (Idžmaul-muslimin),
- ne slijedi Selefi Salihine,
- i kontradiktira jasnim izjavama Kurani Kerima i Hadisi Šerifa.
- On je slijedeći svoj manjkavi i nepotpuni razum i pokvarene ideje skrenuo u krivovjerstvo.
- On je imao puno znanja.
- Allah dželle-šanuhu je dao da njegovo znanje bude povod (sebeb) za njegovu propast i
otpadništvo.
- On je slijedio svoj nefs.
- On je pokušao da ove svoje pokvarene i otpadničke ideje rasprostrani kao istinu.
- Veliki Alim Ibn Hadžer Meki je napisao u svojoj knjizi Fetavel-hadisije:
- “Allah dželle-šanuhu je dao da Ibn Tejmije zadje u otpadništvo i propast.”
- On ga je učinio slijepim i gluhim.
- Dahabi je rekao:
- “Ibn Tejmiju je stavio u pitanje onaj koji je imao više nauke i pobožnosti od nas, naime to je
Hafiz Takijudin As-Subki.”
- Kojeg je Ad-Dahabi silno pohvalio u dva stiha arapske poezije:
- Neka je Minber Umejade ponosan kad ga mudrac, okean nauke, penje.
- Ko najviše pamti medju svim Šejhovima svoga vremena,
- najočitiji od njih, onaj koji je najviše savladao nauku o zakonima:
- to je ALI IBN ABDUL-KAFI AS-SUBKI, poznat pod nazivom
- HAFIZ TAKIJUDIN AS-SUBKI.
- Hafiz Imam As-Subki je bio savremenik sa Ibn Tejmijom i upozorio je na njega nekoliko
puta, kao na primjer u svojoj knjizi (Ad-Dourratou l-Moudiyyah), kao što je to učinio i Hafiz
Abu Said Al-Alai koji je osudio Ibn Tejmiju u svoje vrijeme. Imam Subki je rekao da je Ibn
Tejmija je izmislio loša uvjerenja i suprotstavio se temeljima Islama.”
- Imam Subki je nabrojao sljedeća vjerska pitanja (MESELE) u kojima se Ibn Tejmija ne slaže sa
Selefima:
- 1-“Talak (razvod braka u islamu) nije stvaran. (U slucaju da se desi) treba platiti keffaret (koji je
ravan onome koji se plaća za zakletvu.”
- Nijedan od Alima Islama koji su došli prije njega nije rekao da se plaća keffaret.
- 2 -“Razvod braka (talak) koji je dat ženi koja ima menstruaciju nije stvaran.”
- 3 -“Namjerno propuštene namaze ne treba naklanjavati”
- 4 -“Ženi koja ima hajz (menstruaciju) je mubah (dozvoljeno), činiti tavaf (obilaziti) oko Kabe.
(Ako to uradi) ona neće trebati platiti keffaret.”
- 5 -“Jedan talak u ime tri talaka je i dalje jedan talak.”
- Medjutim prenešeno je da je on, prije nego što je ovo rekao, dugim nizom godina više puta
rekao da Idžma Muslimana nije ovakva.
- 6 -“Takse koje nisu u skladu sa Šerijatom su halal onim koji ih zahtijevaju.”
- 7 -“Kada se od trgovaca ubiru takse one su Zekat iako ih oni nisu nanijetili kao zekat).”
- 8 -“Voda ne postaje prljava (nedžs) kada u nju upadne miš ili slična životinja i u njoj se udavi.”
- 9-“Čovjeku koji je džunub je dozvoljeno (džaiz) po noći bez gusula klanjati nafilu namaz.”
- 10-“Uslovi koje vakif (onaj ko je posvjetio imovinu vakfu) stipulira (tj. ugovara, uslovljava) se
ne uzimaju u obzir.”
- 11-“Osoba koja se ne slaže sa Idžmom Ummeta ne postaje nevjernik ili grješnik (kafir ili
fasik).”
- 12-“Allah dželle-šanuhu je mahall-i havadis i On se sastoji od čestica koje su se sastavile.”
- 13-“Kuran Kerim je stvoren od Allahovog dželle-šanuhu zata (bića, biti).”
- 14-“Alem, to jeste, stvorenja (mahluk) su kadim (vječna) sa svojim vrstama.”
- 15-“Allah dželle-šanuhu mora da stvara dobre stvari.”
- 16-“Allah dželle-šanuhu ima tijelo i smijer. On mijenja svoje mjesto.”
- 17-“Džehennem nije vječan. On će se na kraju ugasiti.”
- 18-On je nijekao stav da su Poslanici bezgrješni (ma’sum).
- 19-“Resulullah s.a.w.s. je kao i drugi ljudi. Njega nije dozvoljeno upotrijebiti u Dovi kao
posrednika (vasitu).”
- 20-“Grijeh je otići u grad Medinu da se posjeti Poslanik s.a.w.s.”
- 21-“Haram je ići u Medinu i tražiti šefat (zauzimanje, posredovanje).”
- 22-“Tevrat i Indžil nisu promijenjeni u riječima. One su promijenjene u značenjima.”
- Šejhul-islam Ibn Hadžer Askalani, najpoznatiji komentator Buharijine zbirke hadisa, o
Ibn Tejmijji:
- „Zato su njegove pristalice pretjerivale u njegovom hvaljenju i veličanju te ga je to navelo na
umišljenost i samoljublje, pa se počeo uznositi nad svojim savremenicima smatrajući za sebe da
je mudžtehid. Onda je počeo da piše odgovore poznatim i manje poznatim, starijim i mlađim
učenjacima. Na kraju je grešku pripisao i hz. Omeru. Onda je to stiglo do šejha Ibrahima er-
Rekijja i on je to osudio, pa mu je otišao, izvinuo se i zatražio oprosta. Za hz. Aliju je rekao da
je pogriješio na sedamnaest mjesta i da je u tome proturiječio jasnom tekstu Kur'ana. Njegova
fanatična pristrasnost henbelijskom mezhebu ga je navela da napada eš'arije. Tako je jednom
prilikom ružno govorio o Gazaliju pa su ljudi skočili i htjeli ga ubiti..." (Ed-Durer el-Kamine,
153-154)
- Prenosi Ibn Betutah u “Rihleh” na 95. stranici sa senedom do Ebul Hasena Ali
Dimeškija a on od svoga oca da je rekao: “Sjedili smo u medžlisu ibn Tejmijje u Emevijskoj
dzamiji pa je govorio i oporučivao narodu zatim je spomenuo ajet o istivau i rekao: “Allah
se uzdigao iznad Arša kao što se ja uzdižem sa ove stolice sada.” Pa su ljudi nasrnuli na
njega i zbacili ga sa stolice udarajući ga rukama i papučama a zatim ga odveli šerijatskom
sudiji.” (Rihleh, Ibn Betuta, 95. str.; Ed Durerul Kamineh, Ibn Hadžer, 1/ 154) Ovu predaju
potvrđuju riječi Ibn Tejmijje koje spominje u Minhadžu sunneh 1/264. i 2/ 26, zatim njegove
knjige “El Muvafekat” 2/ 504 i Medžmu”ul fetava 5/ 527. Kaže Ibn Tejmijje: “Niko od
učenjaka nije rekao da Allah, dž.š., nije ograničen i da nije tijelo niti je iko rekao da je
negiranje tjelesnosti Allaha nužna stvar, nasuprot, većina kaže da je pripisivanje Allahu
tijela obavezujuće.” (Bejan Telbisil Džehmijje, Ibn Tejmijje, 2/ 174 34 Te’sis fir Reddi ‘ala
Esasi Takdis, Ibn Tejmijje, 1/5) Kaže Ibn Kajjim El Dževzijje tumačeći 79. Ajet sure El Isra
(Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.): “Allah će ga staviti da
sjedi zajedno sa Njim na Aršu.” (Idžtimau Džujusil Islamijje, Ibn Kajjim El Dzževzijje, str.
148) Kaže Ibn Kajjim El Dževzijje: “Isteva- pomjerio se Allah iz nižeg na više mjesto
pomjeranjem koje čine tijela kada se premještaju sa mjesta na mjesto.” (Kasidetu Nunijje,
Ibn Kajjim el Dževzijje) Kaže Ibn Kajjim El Dževzijje: “Allah je ograničen sa šest strana
koje su njegovi bokovi koje ne zna niko osim On.” I kaže: “Allah će staviti Muhammeda
da sjedi pored Njega na Aršu na Sudnjem danu.” (Bedai’u Fevaid, Ibn Kajjim, 4/ 841)
- A rekao je alim ehli sunneta vel dzemaata, šejh Imam Ahmed ibn Salameh Ebu džafer Et-
Tahavi, rođen 237. godine po hidžri, autor je poznatog djela iz akaida pod nazivom El-
Akidetut-Tahavijjeh, u kojem napominje da je sadržaj knjige objašnjenje akide (vjerovanja) ehli
sunneta vel-džema'ata, a to je akida tabiina, imama Ebu Hanife, i njegova dva velika učenika,
koji su takodjer bili apsolutni mudztehidi: Imama Ebu Jusufa El-Kadija i Imama Muhammeda
ibn El-Hasana Eš-Šejbanija i drugih: ''Allah je apsolutno čist od svih granica, krajnosti,
strana, organa i pomagala. Šest strana Ga ne sadrže, jer se one pripisuju svim stvorenim
stvarima."
- Rekao je ibn Tejmijje: "Muhammed, Allahov poslanik, će se sjediti pored Gospodara na
Njegovu tronu." - ibn Tejmijje, Majmu‘ al-Fatawa (Mufassal al-I‘tiqad – “Specifics of Belief”
– 4:374)
- A rekao je alim ehli sunneta vel dzemaata, šejhul islam, Zahid el Kevseri el Hanefi: "Ko god
zamišlja da naš Gospodar sjedi na tronu i ostavlja prostor na Njegovoj strani za Njegovog
Poslanika da sjedi, slijedi kršćane koji drže da je 'Isa podignut na nebo da sjedi pored oca.
- Allah (s.v.t). je cist od partnerstva kojeg mu pripisuju!" (al-Kawthari, Maqalat str. 358)
Navedeni stavovi pseudo-selefijskih / vehabijskih autoriteta kose se sa ucenjem ehli sunneta vel
dzemaata, uleme selefa i halefa. Islamsko vjerovanje NIJE vjerovanje u božanstvo koje je
ograničeno, manjkavo, koje sjedi na nekakvoj stolici prekrštenih nogu i koje će staviti
Muhammeda, a.s., da sjedi pored njega, niti ga poredi sa ljudima i stvorenjima!

- IBN TEJMIJA je ubjedjenja da je naše dizanje ruku prema nebu dok činimo Dovu, DOKAZ
DA SE ALLAH NALAZI GORE!!! Ukoliko je ovo tačno, pa zašto ne bismo rekli da je Bog
dolje, jer dolje činimo sedždu, ili da je u pravcu kible, jer se u tom pravcu okrećemo dok namaz
obavljamo. Ovako kruto i doslovno tumačenje Ajeta i Hadisa, jedan je od najvećih promašaja,
na kraju krajeva, takva metoda je apsolutno strana arapskom jeziku. Arapi, na čijem je jeziku i
Kuran objavljen, nisu skloni ovakvim promašajima. To najbolje mozemo uvidjeti u Ajetu: “Svi
se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte”, zar bi se neko usudio riječ “UŽE”
protumačiti doslovno, tj. da se svi uhvatimo za jedno veliko uže, koje je spusteno sa nebesa, i da
se čvrsto njega držimo?!? Svi mufessiri su postigli saglasnost da je uže u ovom Ajetu Islam,
Kuran ili Poslanikova s.a.w.s. porodica. Uglavnom, niko ne tumači riječ uže u njegovom
doslovnom značenju. Onaj koji poriče unutarnje tumačenje ovih Ajeta je u zabludi, i velikom
neznanju. Onaj koji pripisuje Ashabima doslovno tumačenje sifata Božijih iznosi na njih jednu
veliku laž. Tefsiri su prepuni unutarnjih tumačenja Ajeta, i svako onaj ko ima želju u to se moze
lako uvjeriti. (Ibn Tejmija, Al-Hamawia Al-Kubra, str. 94; Sharh Hadeeth Al-Nizool, str. 59)

- IMAM ALI IBN EBU TALIB kaže:”ALLAH NIJE TJELO,NEMA ORGANA, pripisivanje
TIJELA ALLAHU je nevjera(KUFR)”
☪️Imam Ali Ibn Ebu Talib, neka je Allah sa njim zadovoljan, je rekao: "Kada se približimo
sudnjem danu, postojat će ljudi koji će postati nevjernici ", čovjek je pitao :
"O Emire Vjernika njihova nevjerica je zbog činjenice da izmišljaju nešto suprotno religiji ili
poricanjem vjerovanja Islama?
Rekao je Imam Ali:
"Negirajući, oni poriču svog Stvoritelja pa MU DODJELJUJU TJELO I UDOVE."
Prenio je Šejh Ibn Mualim Al-Kuraši u svojoj knjizi Najmul-Mouhtadi (zvijezda onoga koji
dobro vodi) na 588 stranici (skan u komentarima).
" ‫ كفرهم بماذا‬,‫ قال رجل يا أمير المؤمنين‬,‫ سيرجع قوم من هذه األمة عند اقتراب الساعة كفارا‬:‫وعن علي رضي هللا عنه‬
‫ ينكرون خالقهم فيصفونه بالجسم واألعضاء‬,‫ قال بل باإلنكار‬,‫"أباإلحداث أم باإلنكار‬
☪️Šejh, Faqih (specijalista pravne prakse) Fahrudin Ibn Mualim Al-Kuraši, rodjen je 660.
godine po hidžri u Egiptu, a umro 725. u Damasku. Njegovu biografiju napisao je Hafiz Ibn
Hadžar Al-Askalani u svom djelu "Ad-Duraru l-Kaminah".
⚠️Ovdje se spominje riječ Imama Alija koji je rekao da će, približavanjem posljednjeg dana,
neki ljudi koji tvrde da su iz Poslanikovog s.a.w.s. Ummeta postati nevjernici činjenicom da
vjeruju da je Allah TIJELO i da će IMATI UDOVE.
⚠️Lako možemo uspostaviti vezu s odredjenim ljudima u naše vrijeme koji vjeruju da je Alah
tijelo, sastavljeno od različitih tjelesnih dijelova (RUKE, STOPALA, OČIJU, LICA), da je u
nekom MJESTU, SMJERU, da se KREĆE po nebu i drugi niz verovanja koja izvode iz Islama.
⚠️U citatu je dobro potvrdjeno da je vjerovanje da je Allah tijelo sa organima, to je nevjera
( KUFR )
☪️Mnogi Učenjaci su potvrdili da pripisivanje tijela Allahu predstavlja nevjericu (KUFR Medju
njima:
☪️Imam Ali Ibn Ebu Talib
☪️Imam Ebu Hanifa
☪️Imam Malik
☪️Imam Šafija
☪️Imam Ahmed Ibn Hanbel
☪️Imam Ešari
☪️Imam Abu Mensur Al-Bagdadi
☪️Imam Ibn Battal (449 H.)
☪️Imam Al-Gazali
☪️Imam Fahrduin Ar-Razi
☪️Imam An-Navavi (676 H.)
☪️Imam Al-Mavsili
☪️Imam Ibn Abi Džamrah (699 H.)
☪️Imam An-Nasafi (710 H.)
☪️Imam Safijudin Al-Hindi (715 H.)
☪️Šejh Ibn Amir Al-Hadž Al-Hanafi (733 H.)
☪️Šejh Mahmud Al-Kunawi Al-Hanafi (771 H.)
☪️Imam Takijudin Al-Husni (829 H.)
☪️Šejh Aladin Al-Buhari
☪️Imam Sujuti
☪️Šejhul Islam Ibn Hadžar Al-Hajtami
☪️Šejh Al-Munavi
☪️Šejh Muhamed Majarah(1072 H.)
☪️Šejh Ibn Balban
☪️Imam Al-Bajadi (1098 H.)
☪️Imam Abdul Gani An-Nabulusi
☪️Šejh Abdulah Ibn Husein Al-Alavi (1272 H.)
☪️Šejh Muhamad Al-Maliki
☪️Šejh Salim Al-Bišri Al-Azhari (1335 H.)
☪️Šejh Al-Marigni Az-Zajtouni
☪️Šejhul Islam Kevseri
☪️Šejh Mehmed Zahid Kotku
☪️Muhadis Muhamed Jasin Al-Fadani (1410 H.)
☪️Muhadis Al-Harari (1429 H.)
☪️Imam Bajhaki
I mnogi drugi ...
Mnoge druge riječi Imama Alija ibn Taliba prenešene su u vezi sa Tevhidom.
☪️Medju njima: Ibn Abdi Rabbih (m.328 H.) je rekao:
Imam Ali Ali IbnEbu Talib (neka je Allah zadovoljan s njim) je upitan: “Gdje je bio naš
Gospodar prije nego što je stvorio nebo i zemlju?
Tada je Ali Ibn Ebu Talib odgovorio:
“PITANJE GDJE” zahtijeva mjesto i Allah aza ve džele postoji od cijele VJEČNOSTI, a ovo
nije slučaj sa mjestom. (Al-'Iqdou l-Farîd] )
☪️Imam Abu Mensur Al-Bagdadi (m. 429 H.) rekao je: “Emir vjernika", Ali Ibn Ebu Talib:
”Allah ta’ala je stvorio Prijestolje kao manifestaciju svoje vlasti i nije je uzimao kao mjesto za
sebe “
☪️Imam Abu Mensur Al-Bagdadi(m. 429 H.) je tada rekao: Ali Ibn Ebu Talib je takodje rekao:
“Allah postoji od cijele vječnosti i nema mjesta koje postoji cijele vječnosti da bi on na tom
mjestu bio. On je sada onakav kakav je bio cijele vječnosti “
☪️Imam Abu Nuajm (m.430 H.) izvještava da je Imam Ali Ibn Ebu Talib rekao:
“Onaj koji tvrdi da je naš Gospodar ograničen, onda sigurno nije poznavao Stvoritelja, Onog
koji zaslužuje da bude obožavan” (Hiljatul-Avlija)
☪️Imam Al-Isfararajini (m.471 H.) izvještava da kada čovjek pita Imama Alija gdje je Allah?
Imam Ali mu je odgovorio:
Ne kažemo GDJE za Onoga koji je stvorio mjesta.
Tada ga je osoba upitala: “Kakav je Allah? A imam Ali je odgovorio:
“Ne kažemo KAKAV za onoga koji je stvorio kako"
☪️Imam An-Nasafi (m.508 H.) rekao je: “Ali Ibn Ebu Talib (neka je Allah zadovoljan s njim) je
upitan:
“Gdje je bio naš Gospodar prije nego što je stvorio prijestolje (Arš)?“
Tada je Ali ibn Talib odgovorio: “Pitanje koje se odnosi na mjesto, Allah aza we džele postoji iz
cijele vječnosti BEZ MJESTA i BEZ VREMENA i On je sada takav kakav je iz cijele vječnosti.
(to znači bez mjesta i neovisan o vremenu) ” (Bahrul-Kalam)

- Vehabije nemaju ništa sa Hanbelijskim Mezhebom,i još manje sa Ehli-Sunnetom!!!


- U ovom članku jasno se utvrđuje da dvije najstarije vehabijske reference(ne računajući svog
imama faraona Muhameda Ibn Abdul Wehaba),Ibn Tejmija al Harani i njegov fanatični učenik
Ibn Kajim Al-Džavzija nisu ništa drugo do MUDŽESIMI(oni koji Allahu pripisuju tjelo).Isto
tako su i perverzni lažovi u svojoj tvrdnji da slijede Hanbelijski Mezheb!Niko ne može to poreći
jer ako bi se zaista vezali za vjerovanje Imama Ahmeda Ibn Hanbela(što je ujedno i vjerovanje
svih ostalih Muslimana),oni bi takodjer odbacili prividno(bukvalno)značenje ovog Ajeta za
Allaha i potvrdili bi da je Allah oslobodjen od mjesta,pravca(atributa Njegovih stvorenja).
Ibn Kajim je zaražen učenjem Ibn Tejmije.Ibn Kajim je bukvalno tumačio 22Ajet Sure Al-
Fajr(Wajaa rabbuka waalmalaku saffan saffan) rekavši da će Allah bukvalno doći sa Melecima
na sudnjem danu.Ibn Kajim je kopirao svoje Mudžesimsko vjerovanje od Ibn Tejmije.Jasno
kaže da će Allah fizički doći na zemlju.Kako je bjedno ponizio sebe sa svojim krivim
vjerovanjem pripisujući Allahu tjelo,mjesto,pravac,lokaciju...Kakva sramota i glupost,kako je
mogao vjerovati u nešto tako apsurdno i ograničiti Allaha na zemaljski prostor.Jer KAKO NIJE
BEZ OGRANIČENJA I TJELA ONAJ KOJI SE NALAZI NA ZEMLJI???Muslimani nisu
vjerovali niti vjeruju u prividna(bukvalna) tumačenja textova(pogotovu onih nejasnih Ajeta).

⚠️Mudžesim Ibn Kajim(učenik od Imama zalutalih Ibn Tejmije)


u svojoj knjizi(Hadil Arwah,42-⚠️SKAN U KOMENTARIMA),kaže slijedeće:
“Oni koji su slijedili Selefe i Imame Mezheba ne slijede ono što Allah nije dozvolio.Allah ĆE
DOĆI NA SUDNJEM DANU KAO ŠTO JE REKAO u 22om Ajetu Sure Al-Fajr(89):Wajaa
rabbuka waalmalaku saffan;PRIBLIŽIĆE SE SVOJIM STVORENJIMA kako on želi.”
(Da nas Allah sačuva bolesti Ibn Kajima)koji:
-Potvrdjuje prividno značenje Ajeta za Allaha i objašnjava ga riječima da bi to bio pravi dolazak
Allahovog bića na zemlju sa Melecima na sudnjem danu.
-Nastavlja u svojoj zabludi sa LAŽIMA i povezuje njegovo gnusno vjerovanje sa Selefima!
-On nije Hanbelija i još manje Sunija,jer Musliman zna i čvrsto vjeruje da Allah nije
utjelotvoren u svojoj kreaciji.
⚠️Kako se pseudo-selefije(vehabije) i dalje usudjuju poistovjećivati sa Hanbelijskim
Mezhebom kad stavove Hanbelijskih Učenjaka vehabije smatraju nevjerstvom i negiraju
njihove stavove jer Hanbelije tumače tekstove drugačije od njihovog prividnog značenja i
vjeruju da Allah postoji bez mjesta dok vehabije tumače tekstove bukvalno i pripisuju Allahu
mjesto.
Pogledajte koliki je jaz izmedju vehabija i istinskog Ehli-Sunneta.
Medju najvećim HANBELIJSKIM Učenjacima Šejh Imam Abu Al-Faraj Abdurahman ibn Ali
Al-Džavzi objašnjava značenje ovog Ajeta,njegov stav je i stav Imama Ahmeda Ibn Hanbela i
svih Selefa.Kaže neće Allah svojim bićem doći na zemlju već će doći njegovo naredjenje.To je
stav svih Selefa i naravno Imama Ibn Hanbela,da je Allah od vječnosti i da je oslobodjen od
atributa Njegovih stvorenja koji su tjelo,mjesto,kretanje,lokacija.

☪️Vjerovanje Imama Ibn Džavzija(Velikana,medju najvećim imenima Hanbelijskog Mezheba)u


svojoj knjizi(Dufa šubahu tašbih,224-⚠️SKAN U KOMENTARIMA),objašnjava 22Ajet Sure
Al-Fajr(89):
WAJAA RABBUKA waalmalaku saffan saffan,znači:

“NAREDJENJE vašeg Gospodara koje će doći i ovo je stav Selefa.”

-Negira prividno značenje ovog Ajeta i objašnjava da je riječ o Allahovom naredjenju koji će se
manifestirati na Sudnjem danu.
-Potvrdjuje da je to vjerovanje Imama Ahmeda Ibn Hanbela i SVIH SELEFA!
-Znači,on je pravi HANBELIJA,pravi SUNIJA!
⚠️Budite oprezni!Ne mješajte eminentnog Učenjaka Ibn Džavzija i izgubljenog MUDŽESIMA
Ibn Kajima Al-Džavzija!
Nemaju oni nikakve,ali apsolutno nikakve veze jedan sa drugim!

Ovo vjerovanje nam je prenio naš Poslanik Muhamed s.a.w.s.od Allaha i ovo nije vjerovanje
zalutalog Ibn Tejmije koji je rob svojih strasti.Dakle ovo je izvorno Muslimansko
vjerovanje,nije novo vjerovanje od parazitskih vehabija,već vjerovanje od Allahovog Poslanika
s.a.w.s. i od Selefa.
- UČENJE MUHAMMEDA BIN ABDULVEHHABA - IZVOR TEKFIRA I SMUTNJE
- Pise: hfz. dr. Edin Dedic .
Dok pošast tekfira svakim danom uzima sve više maha i nanosi veliko zlo muslimanskom
svijetu, nužno je da se kao muslimani zapitamo odakle ovi ekstremisti crpe svoje ideje i na koji
način opravdavaju svoje zločine i povezuju ih sa islamskim izvorima. Umjesto da se bavimo
posljedicama, što je uglavnom prisutno, trebamo otkrivati uzroke i otklanjati ih. Drugim
riječima, isušimo močvaru kako se ne bi stalno suočavali s komarcima. Problem ovih
ekstremnih skupina se ne može riješiti isključivo silom. Potrebno je ukazati na ideološko
polazište ovih skupina i njegovu oprečnost islamskom učenju kako bi se, prije svega,
muslimanska omladina odvratila od te stranputice. To zahtijeva ogroman trud, dijalog,
predavanja, tekstove i studije. U ovom tekstu ćemo ukazati samo na neke ideje i stavove koje
predstavljaju ideološku podlogu pripadnicima ekstremnih i tekfirskih skupina.

DJELO „BLISTAVI BISERI NEDŽDANSKIH ODGOVORA“


(ED-DURER ES-SENIJJE FIL-EDŽVIBE EN-NEDŽDIJJE)

Djelo Ed-Durer Es-Senijje sadrži odgovore, pisma i poslanice Muhammeda bin Abdul-
Vehhaba, njegovih sinova, učenika i učenjaka koji su se kasnije držali njegovog učenja. Sakupio
ih je Abdurrahman bin Muhammed bin Kasim El-'Asimi En-Nedždi u 16 tomova. U predgovoru
knjige autor ističe da je nakon Imama Ahmeda bin Hanbela, Uzvišeni Allah preko Ibn Tejmijje
„obnovio vjeru nakon njenog nestajanja i oživio uputu prvaka svih poslanika nakon zalaska
njenog sunca.“ A zatim kaže da su nakon Ibn Tejmijje i njegovih učenika „prekinuta užad
islama, obožavane zvijezde i nebeska tijela, veličani kaburi...“ sve do 12. stoljeća po hidžri kada
je došao Muhammed bin Abdul-vehhab. (Ed-Durer, 1/16) Kako su samo ovo teške riječi koje 7-
8 stoljeća islama proglašavaju periodom bezbožništva, nevjerstva, zablude i mraka,
omalovažavaju rad i djelovanje tolikog broja učenjaka i generacije muslimana svrstavaju među
odmetnike od vjere. U stvari, ove riječi pojašnjavu suštinu sadržaja ovog obimnog djela.

PROGLAŠAVANJE MUSLIMANA I NJIHOVIH UČENJAKA NEVJERNICIMA


(TEKFIR)
Kada se analiziraju riječi Muhammeda bin Abdul-Vehhaba i njegovih učenika, neminovno se
dolazi do zaključka da oni samo sebe smatraju pravim muslimanima i da svako ko i najmanje
odstupa od njihovog učenja i ubjeđenja nije musliman.

Upitan o kategorijama ljudi koje smatra nevjernicima i protiv kojih se bori, Muhammed bin
Abdul-Vehhab odgovara da se radi o četiri kategorije:

- Ko je spoznao da je vjerovanje u Jednoću (tevhid) Allahova vjera „koju smo obznanili


ljudima“ i da su vjerovanja u kamenje, drva i ljude „što je vjerovanje većine ljudi“ širk, ali nije
ušao u to vjerovanje u jednoću i ostavio širk.

- Onaj koji je to spoznao, ali vrijeđa vjeru Poslanika, s.a.v.s., iako tvrdi da postupa u skladu s
njom i hvali one koji „obožavaju“ neke ljude, kao što su stanovnici Kuvajta.

- Onaj koji je spoznao tevhid, zavolio ga i slijedi ga, koji je spoznao širk i napustio ga „ali mrzi
onoga koji je prihvatio tevhid i voli onoga koji je ostao u širku.“
- Onaj koji je čist od svega navedenog, ali su stanovnici njegovog mjesta neprijatelji
pristalicama tevhida pa sa i on sa svojim sunarodnicima bori protiv pristalica tevhida pod
izgovorom da ne može napustiti svoju domovinu. (1/102-103)

Muhammed bin Abdul-Vehhab čak i za sebe kaže da iako je bio musliman i izučavao islamske
nauke nije poznavao islam i značenje riječi La ilahe Illallah, ali ni njegovi učitelji niti drugi
učenjaci.

„Govorim vam o sebi, tako mi Allaha osim Kojeg nema drugog boga, učio sam nauku i onaj
koji me je poznavao bio je uvjeren da imam znanje, a ja u to vrijeme nisam znao značenje riječi
La ilahe Illallah i nisam poznavao islam prije ovog dobra koje mi je Allah podario. A ni moji
učitelji, niko od njih to nije znao. I ko god tvrdi od učenjaka 'Arida da je spoznao značenje riječi
La ilahe Illallah ili spoznao značenje islama prije ovog vremena, ili to tvrdi za nekoga od svoji
učitelja, on laže i izmišlja.“ (10/51)

VEĆINA MUSLIMANA SU IDOLOPOKLONICI

Kao što ćemo vidjeti iz narednih citata, smatrao je većinu muslimana idolopoklonicima, i to
gorim od onih iz Poslanikovog, s.a.v.s., vremena.
- „I Allah vas je time počastio, što potvrđuje i mušrička ulema (?!), kada priznaju da je ovo što se
čini u Dva Harema, Basri, Iraku i Jemenu čin pripisivanja druga Allahu (širk), i na taj način vam
priznaju da je ova njihova vjera čije pripadnike pomažu i tvrde da su oni najveća skupina (es-
sevad el-e'azam) širk.“ (10/7)

Govoreći o jednom čovjeku kaže: “Ali, on je došao iz Šama, a oni obožavaju Ibn Arebija.
Postavili su na njegovom kaburu kip i obožavaju ga. Ne mislim na sve stanovnike Šama,
nikako, jer će uvijek biti jedna skupina na istini, koliko god mala bila.“ (2/45)

Muhammed bin Abdul-Vehhab ističe da su mušrici (muslimani) njegovog vremena u većoj


zabludi od mušrika i nevjernika iz vremena Poslanika, s.a.v.s., iako je među njima mnogo onih
koji klanjaju i poste, te konstatira da je širk zavladao dunjalukom i kaže:

„ Ako ste spoznali da je ovaj širk koji je jedna vrsta robovanja kipovima i koji izvodi čovjeka iz
islama ispunio kopno i more, raširio se i rasprostranio, čak mnogo onih koji ga čine klanjaju
noću, poste danju i smatraju ih pobožnim, pa šta vam je? Zašto ne objasnite ljudima da je to
nevjersto koje izvodi iz vjere?“ (2/42)
-

BORBA PROTIV ISLAMSKOG HILAFETA

Jedna od važnih stavki njihovog učenja bila je i borba protiv islamskog hilafeta. U tom smislu je
rečeno: „Obaveza je boriti se protiv onoga koji ne proglašava nevjernicima mušrike, ili sumnja
u njihovo nevjerstvo, jer je to od stvari koje poništavaju islam. Svako onaj koji je takav je
počinio nevjerstvo, dozvoljeno je ubiti ga i uzeti njegov imetak i obaveza je boriti se protiv
njega sve dok idolopoklonike ne bude proglašavao nevjernicima...“ „Onaj koji ne smatra
nevjernicima mušrike iz turske države i obožavaoce kabura, kao što su stanovnici Mekke i drugi
koji obožavaju dobre ljude te mijenja vjerovanje u Allahovu Jednoću širkom, a sunnet
Poslanika, s.a.v.s., novotarijama, i on je nevjernik poput njih, makar mrzio njih i njihovu vjeru,
a volio muslimane i islam.“ (9/291)

„Borba protiv ove države i Turaka, Evropljana i ostalih nevjernika je od najvećih stvari koji
spašavaju od Vatre.“ (9/23)

Sinovi Muhammeda bin Abdul-Vehhaba su kazali:


„Što se tiče onoga do koga je dospio naš poziv na vjerovanje u Jednoću Allaha i izvršavanje
Njegovih propisa pa odbija da se tome pokori, ustrajava u širku i ostavljanju propisa Islama, njega
smatramo nevjernikom i borimo se protiv njega, napadamo ga, čak na njegovoj teritoriji. Svi oni
protiv kojih smo se borili su čuli naš poziv i mi znamo i vjerujemo da su stanovnici Jemena,
Tihame, Dva Harema, Šama i Iraka čuli naš poziv i spoznali da mi pozivamo robovanju samo
Allahu te se borimo protiv onoga na čemu je većina ljudi, a to je činjenje širka Allahu...“ Zatim
kažu:“ Ovakve nije dužnost pozvati u vjeru prije borbe jer je Poslanik, s.a.v.s., napao Beni Mustalik
i borio se protiv stanovnika Mekke bez upozorenja ili poziva.“ (9/253)

Zbog toga je ih je poznati hanefijski pravnik Ibn Abidin (1784 – 1836) u svom djelu Reddul-muhtar
(6/413) svrstao u odmetnike i uporedio sa haridžijama i kazao: “Kao što se desilo u ovom našem
vremenu sa pristalicama Abdul-Vehhaba koji su se pojavili u Nedždu i zauzeli Dva Harema. Oni su
slijedili hanbelijski mezheb, ali su vjerovali da su samo oni muslimani i da su svi oni koji ne slijede
ono u što oni vjeruju idolopoklonici. Na taj način su dozvolili ubijanje sljedbenika sunneta i
njihovih učenjaka, sve dok Allah nije uništio njihovu moć i njihove gradove dajući pobjedu
muslimanskim vojnicima 1233. (hidžretske) godine.“

Iz navedenog se vidi da su ideje koje je promovisao Muhammed bin Abdul-Vehhab u fokusu pažnje
današnjih ekstremista i da im one služe kao podloga za širenje svog učenja i stvaranje nereda među
muslimanima.

- Došao je niotkud: Vehabizam nema uporište u islamskoj povijesti.

- Posljednjih mjeseci u javnom prostoru oblikuje se mišljenje o dvjema grupama vehabija:


dobrim i lošim. Zaista, u Bosni i Hercegovini postoje dvije grupe vehabija. Jedna od njih djeluje
u nelegalnim mesdžidima mimo nadležnosti Islamske zajednice te jasno i nedvosmisleno tekfiri
(potvara za nevjerstvo) sve druge koji sebe nazivaju muslimanima. Druga se grupa nastoji
adaptirati u Islamsku zajednicu djelujući kroz zvanične džemate ove institucije. No čini se da su
to i jedine razlike između ovih dviju grupa. I jedna i druga grupa smatra da su tevhidi, mevludi,
zajednički zikrovi, tekije i turbeta novotarije koje nemaju veze s islamskim učenjem

- Od kad je sultan Fatih osvojio Bosnu i Hercegovinu, islam se na ovim prostorima razumijevao
i prakticirao u skladu s učenjem maturidijske škole u akaidu (vjerovanju, dogmi) i hanefijskog
mezheba u fikhu (obredoslovlju, pravu). Tradicija sedimentirana u vremenskom rasponu dužem
od pet stotina godina oblikovala je prepoznatljivu sliku ispovijedanja islamskog vjerovanja u
Bosni i Hercegovini, pa se nerijetko čuje sintagma “bosanski islam”. Tariq Ramadan, jedan od
vodećih islamskih mislilaca danas, objašnjava da je islam jedan i monolitan kada su u pitanju
temeljna načela njegovog nauka, ali da su lokalne tradicije i običaji također važni u oblikovanju
njegovih kulturoloških paradigmi, pa se može govoriti o egipatskom, iranskom, somalijskom ili
bosanskom islamu.
Koliko je islam inkluzivan spram različitih kulturnih podneblja govori i podatak da je imam
Šafija, jedan od osnivača četiri velika mezheba, potpuno promijenio većinu svojih stavova kada
je doselio iz Iraka u Egipat. U Egiptu je susreo drugačije geografsko-kulturne prilike te je
revidirao većinu svojih mišljenja iz ove oblasti, ostavljajući nepromijenjenim svega dvadeset
fetvi koje je ranije donio. Primjer imama Šafije, kojeg svi ehli-sunnijski učenjaci – pripadali
njegovom mezhebu ili ne – smatraju nesumnjivim autoritetom u oblasti fikha, dovoljan je
pokazatelj širine islamskog učenja. Blagodarna mogućnost islama da svoje sjeme posije u
različitim klimatskim podnebljima, njegova inkluzivnost prema različitim kulturnim
tradicijama, učinila ga je prisutnim na skoro svakom predjelu zemaljske kugle. Ipak, pojedini
savremeni učenjaci koji su o islamu učili u Saudijskoj Arabiji insistiraju ne samo na monolitnoj
interpretaciji kur'anskih poruka u oblasti vjerovanja (što samo po sebi negira mezhebe) već i na
doslovnom kulturološkom podražavanju arapske kulture iz VII vijeka. Takve učenjake
nazivamo vehabijama.
Osobe naklonjene vehabijskom učenju vole se nazivati selefijama, smatrajući termin “vehabija”
pogrdnim. Naziv selefija označava vjernika koji nastoji živjeti na način na koji su živjele prve i
najbolje generacije muslimana. Stoga je selefizam krajnji ideal i konačni cilj svakog čovjeka
koji sebe smatra muslimanom i prakticira islamske propise. Ipak, vehabije nastoje ostvariti
ekskluzivno pravo na ovaj naziv, ističući sebe kao najbolje među svim drugim muslimanima.
Nema razloga da prihvatimo to svojatanje, a budući da je taj pokret djelo jednog čovjeka,
Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, razumno je i prikladno govoriti o vehabijama kao njegovim
sljedbenicima. Prije nego se pozabavimo biografijom Abdul-Vehhaba, potrebno je naglasiti
dvije važne činjenice koje u knjizi Vehabizam: kritički osvrt ističe Hamid Algar. Prvo, u
izuzetno dugoj i bogatoj povijesti islamske misli vehabizam ne zauzima posebno važno mjesto.
Intelektualno beznačajan, vehabijski pokret imao je sreću pojaviti se na Arabijskom poluotoku,
u geografskom žarištu muslimanskog svijeta, što je utjecalo na njegovu percepciju u očima
muslimana širom svijeta. Drugo, njegovi saudijski zaštitnici u XX stoljeću stekli su ogromno
naftno bogatstvo koje su dijelom koristili za širenje vehabizma u svijetu. Bez ova dva
čimbenika, primjećuje Algar, vehabizam je mogao lahko ostati u povijesti kao sporedno i
kratkotrajno sektaško gibanje.
Iz pustoši Nedžda
Postoji mnoštvo izvora za rekonstruiranje biografije Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i njegovog
nauka. Među njima je Usman b. Abdullah b. Bišr, autor klasične saudijske hronike i djela
‘Unvan al-Madžd fi Tarih Nedžd, koji se smatra najpriznatijim hroničarem (historiografom) u
Kraljevini Saudijskoj Arabiji, a njegova djela predstavljaju zvaničnu interpretaciju historije ove
zemlje. Možda je Abdul-Vehhabovu biografiju najbolje napisati na osnovu Bišrovog djela, jer
on spada u red nekolicine autora kojeg vehabije poštuju. Bišr piše da je Abdul-Vehhab rođen
1703. godine u gradiću Al-Ujajna u Nedždu, istočnom dijelu onog što se danas naziva
Kraljevina Saudijska Arabija. Nedžd nije imao značajnu ulogu u islamskoj tradiciji učenosti, a
topografska pustoš ovog prostora odražavala se u njegovoj intelektualnoj povijesti. Štaviše, u
hadisima Muhammeda, a.s., postoje nagovještaji da je Nedžd po stupnju Božijeg blagoslova u
nepovoljnijem položaju od Sirije i Jemena te da će se u njemu pojaviti “poremećaji, nered i
šejtansko pokoljenje”. U šest velikih hadiskih zbirki (Kutubu Sitte) zabilježeno je nekoliko
vjerodostojnih predaja koje govore o tome.
Buharija, najpriznatiji sakupljač vjerodostojnih hadisa, zabilježio je i sljedeću predaju: “Ibn
Omer prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allahu moj, podari bereket Šamu i Jemenu!’
Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Božiji Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘Allahu, daj bereket Šamu i Jemenu!’
Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘Allahu moj, podari bereket Šamu i Jemenu!’
Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Božiji Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘U Nedždu su zemljotresi i smutnje, a
iz njega će se pojaviti šejtanski rog/šejtansko pokoljenje.'”
Povezivanje ovog i sličnih hadisa s vehabizmom smion je postupak u koji se najbolje ne
upuštati. Ipak, ovaj nas hadis upozorava da se prema svakom pokretu koji nastane u Nedždu
mora odnositi s velikim oprezom. Rani vehabijski kritičari navode da su Abdul-Vehhabov otac i
brat Sulejman u njemu još u ranom djetinjstvu prepoznali znakove krajnje misaone
izopačenosti. Sigurno je samo da je Sulejman kasnije doista istupio protiv svog brata i napisao
prvo opširno djelo u kojem se pobija vehabizam. Abdul-Vehhab je, kako navodi saudijski
historičar Bišr, još u ranoj mladosti pokušavao ispraviti “sklonosti njegovih sugrađana
mnogoboštvu, prije nego je došao do zaključka da su same riječi uzaludne”. Stoga je otišao na
školovanje u Medinu, gdje je proveo četiri godine.

Ibn Tejmijje – šejh kadirijskog tarikata


U Medini se upoznaje s djelom Ibn Tejmijje (umro 1328. godine), doista značajne ličnosti u
intelektualnoj povijesti islama. Zajedničke su im bile polemike u kojima se obrušavalo na
kršćanstvo, devijacije u šiizmu i sufizmu, kao i polemike u kojima se raspravljalo s
mutezilijama (racionalistima), što je svakako bilo bespotrebno trošenje snage, jer mutezilije
odavno nisu postojale. Zbog zanimanja koje je Abdul-Vehhab pokazao za djelo Ibn Tejmijje,
nerijetko se tvrdi kako vehabizam predstavlja zakašnjelu obnovu njegove baštine. Ipak, Ibn
Tejmijje bio je daleko oprezniji mislilac od Abdul-Vehhaba. Ključna razlika između njih
dvojice jeste u tome što Ibn Tejmijje, čija opsežna djela nisu pročitali ni njegovi žestoki
zagovornici, nikada nije u potpunosti odbacivao sufizam, iako se oštro protivio nekim
devijacijama u sufizmu s kojim se, poput imama Gazalija, obračunao u svojim djelima, jasno
naglasivši razliku između ispravnog i iskrivljenog tesavvufa.
Štaviše, Ibn Tejmijje bio je primljen u kadirijski tarikat, o čemu svjedoče njegova djela
(opširnije u djelu Ibn Taymiya: a Sufi of the Qadiriya Order Georga Makdisija). U svojim je
knjigama stao u odbranu poznatih sufijskih šejhova, poput Džunejda el-Bagdadija, Ahmeda el-
Rifa’ija i drugih, dok je za šejha Abdu-l-Kadira Gejlanija, osnivača prvog sufijskog tarikata,
govorio: “Naš šejh” (“šejhuna”). Ovu činjenicu vehabije veoma vješto prikrivaju, a iz Ibn
Tejmijjinih dijela izvlače samo one dijelove o sufizmu u kojima on kritizira neke njegove
devijantne manifestacije. Za razliku od njega, Abdul-Vehhab se u potpunosti protivio tesavvufu,
a ne nekim od njegovih očitovanja. Stoga je pogrešno percipirati Ibn Tejmijju kao duhovnog
predvodnika vehabizma. “Vehabizam je u suštini pokret bez rodoslovlja; došao je niotkud, ne
samo zato što se pojavio iz pustoši Nedžda, nego i zbog nedostatka prethodnog uporišta u
islamskoj povijesti”, objašnjava Algar. Zanimljivo je da savremene vehabije u Bosni i
Hercegovini uporište za svoje tvrdnje pronalaze u djelu jednog od rijetkih sufijskih šejhova koji
se obračunao s devijacijama u tesavvufu svog vremena. Možda bi upravo njegovo djelo moglo
poslužiti kao most za spajanje sukobljenih svjetonazora sufija i vehabija, ali bi vehabije prije
toga morale početi čitati njegova djela. Naravno, Ibn Tejmijje nije jedini alim čije su djelo
vehabije reinterpretirale u skladu s vlastitim svjetonazorom. U knjizi Vehabizam, najopasnija
novotarija, protiv koje su vehabije napisale stotine tekstova, a koja predstavlja jednu od
najboljih odbrana tradicionalnog islama u Bosni i Sandžaku, Sami Džeko piše:
– Poigravanje sa tekstovima, kako hadisa, tako i stavova učenjaka je jedno od njihovih oružja.
Spremni su lažirati i izbrisati čitave pasuse, kako su učinili sa djelom El-Ezkar od imama
Nevevija. Imam Nevevi, r.a., u spomenutom djelu posvećuje čitavo poglavlje posjeti kabura
Božijeg Poslanika, a.s. U originalnoj verziji stoji: Faslun fi zijareti kabri Resulillah ve ezkaruha,
međutim, u lažiranoj verziji koju je štampala Darul-Huda iz Rijada, drugo izdanje 1409./1988.
godine, uz odobrenje Opšte uprave za štampanje mushafa i kontrolu štampe, na čelu sa
Upravom za naučna istraživanja, fetve i misionarstvo pod kontrolom šejh Abdul Kadir Arnauta,
čitav ovaj pasus je modifikovan i prepravljan pa je umjesto kabura stavljena riječ mesdžid, a
zikrovi kod kabura su potpuno izbačeni. Ni izmišljanje knjiga i njihovo pripisivanje nekim
imamima nije im strano. Često su u stanju da negiraju neke citate iz Buharijinog Sahiha koji im
ne odgovaraju a u isto vrijeme uzimaju akidu iz knjiga koje su pripisane imamima senedom
punim lažova, koji, po njima, ipak ne predstavljaju smetnju da se ta knjiga pripiše imamu –
navodi Džeko.
-
- Džihad protiv drugih muslimana
Abdul-Vehhab se iz Medine vratio u Hurajmilu, gdje je “nastavio osuđivati neznanje, širk i
novotarije”, navodi Bišr. Tad je napisao i svoje prvo djelo Kitab al-Tavhid (Knjigu o Božijem
jedinstvu). Unatoč tome što njen naslov obećava tumačenje tevhida, najvažnijeg od svih
islamskih postulata, ova se knjižica sastoji isključivo od neobjašnjenih hadisa raspoređenih u 67
poglavlja. Stoga se i ne može nazvati djelom, nego zbirkom izabranih hadisa. Sva njegova djela
veoma su slična ovom prvijencu. Grubo razbacani hadisi bez ikakvih bilješki ostavljaju dojam
da je Abdul-Vehhab bio sakupljač hadisa, a ne reformator – kako ga nazivaju njegove pristaše.
Ipak, taj je posao bio krajnje nepotreban, jer su znameniti sakupljači hadisa sakupili izreke
Muhammeda, a.s., stotinama godina prije njegovog rođenja. Tako Abdul-Vehhabova djela
ostavljaju dojam da je on i na pisanje gledao kao na jednu nedozvoljenu novotariju koja je
stoljećima zamračivala muslimanski um. Očeva ga je smrt 1740. godine oslobodila svih zapreka
u pokušajima da iskorijeni navodne pojave širka na Arabijskom poluotoku.
Nakon što je okupio nekoliko sljedbenika, vratio se u rodno mjesto gdje mu je vladar Al-Ujajne,
Usman Ibn Muammer, pružio zaštitu. Čim je dobio zaštitu jednog vladara, Abdul-Vehhab je
pokrenuo rušilački rat koji će ostati trajna karakteristika njegovog “reformizma”. Odmah je
uništio turbe Zejda b. el-Hattaba, Poslanikovog, a.s., druga koji je poginuo u bici na Jemami
boreći se protiv lažnog poslanika Musejleme el-Kezzaba. Nakon što je sa svojim pristašama
kamenovao jednu preljubnicu, vladar Usman Ibn Muammer popustio je pritisku plemenskog
poglavara te regije i protjerao Abdul-Vehhaba, koji se nastanjuje u Al-Dir'ijju i sklapa savez s
Muhammedom b. Saudom. Ovaj se savez pokazao trajnim rezultirajući pojavom političkog
entiteta koje se niz godina borio za prevlast na Saudijskom poluostrvu.
Upravo je Saud pružio podršku Abdul-Vehhabovom vođenju džihada (borbe na Božijem putu)
protiv svih onih koji su odstupali od njegovog razumijevanja tevhida i islama, uz obećanje da će
ratni plijen dijeliti na podjednake dijelove. Time je sve bilo spremno za ubilačke i pljačkaške
pohode širom Arabije. Vehabijsko-saudijska država proglasila je 1746. godine službeno džihad
protiv svih koji nisu dijelili njihovo shvaćanje tevhida, ubrajajući ih u nevjernike i okrivljujući
ih za širk (mnogoboštvo) i otpadništvo, navodi saudijski hroničar Bišr. Znakovito je da, kad god
se pojam “muslimani” spomene u Bišrovom djelu, misli se na vehabije. U petnaest godina
nakon proglašenja džihada protiv drugih muslimana osvojena su velika područja Arabije:
najveći dio Nedžda, plemena središnje Arabije, kao i dio Jemena. Nakon smrti Muhammeda b.
Sauda 1766. godine, naslijedio ga je njegov sin ‘Abd al-‘Aziz, koji je još žustrije radio na
promociji vehabizma. I u ovom se aspektu može primijetiti načelno odstupanje od temeljnih
poruka islama. Naime, nakon preseljenja Muhammeda, a.s., muslimani su dogovorom birali
njegovog nasljednika za kormilom islamske države. Murad Hoffman objašnjava da je odabir
hazreti Ebu Bekra, r.a., a ne hazreti Alije, r.a., jasna poruka da islamska država ne smije biti
monarhija – što je Kraljevina Saudijska Arabija danas – već parlamentarna republika.
Uprkos tome, u Saudijskoj Arabiji i danas se vlast nasljeđuje po uzoru na nemuslimanske
kraljevine kakve su postojale u Evropi u vrijeme nastanka vehabijsko-saudijske koalicije.
Upravo je veza sa zapadnim ideolozima znakovita. Britanski agent Hempher u svojim
Memoarima, publiciranim na engleskom jeziku sredinom 19. stoljeća, otkriva ulogu vehabijsko-
saudijske države potpomognute Velikom Britanijom u rušenju Osmanskog carstva. On piše
kako je dobio instrukcije “da se drugima predstavi kao musliman” te da pomogne organizaciji
reformističkog pokreta koji će potpuno protjerati Osmanlije s Arabijskog poluotoka. Međutim,
tretiranje odnosa vehabizma s politikom kolonijalizma zapadnih sila zahtijevalo bi zaseban
tekst, pa ćemo taj fenomen samo nagovijestiti.
Uspon vehabija – kraj povijesti
Nakon što je Abdul-Vehhab skupa s ‘Abd al-‘Azizom osvojio Rijad, jedno vrijeme radio je na
učvršćivanju vlasti na novoosvojenim područjima, da bi koncem XVIII stoljeća odlučio napasti
sveti prostor Hidžaza. Ipak, Abdul-Vehhab je umro 1791. godine, nedugo nakon što su počeli
‘Abd al-‘Azizovi oružani sukobi s vladarima Hidžaza. Prije konačnog zauzimanja Mekke,
vehabije su 1802. godine napale Kerbelu, prema šiijskim autorima na dan 10. muharrema
(prema Bišru, to se desilo u mjesecu zul-ka'de) i pritom sravnili sa zemljom turbe hazreti
Husejna, Poslanikovog, a.s., unuka, pobili sve stanovnike koje su zatekli na tržnici, opljačkali
njihove kuće i odnijeli sve što su našli u gradu, kako, ne skrivajući divljenje, navodi hroničar
Bišr. Već 1803. godine osvojili su grad Taif, gdje su također napravili pokolj, zapalili sve knjige
osim Kur'ana i srušili sve grobnice ashaba koje su u tom gradu pronašli. Rušenje grobnica,
naročito turbeta (mauzoleja) podignutih na kaburovima znamenitih ličnosti iz historije islama,
opravdavali su spašavanjem muslimana od navodnog širka (pripisivanja Bogu druga) kojeg čine
obilazeći ta mezarja. Iste godine osvojena je i Mekka, a dvije godine kasnije i Medina.

- Vehabije su grupa koja je odstupila od Poslanikove tradicije i time su se udaljili od svih


Muslimana.

- Na kraju, ova skupina, koja se hrani neznanjem u vjerovanju, ekstremizmom u dogmi i nasiljem
na djelu, uspijeva širiti svoju propagandu samo zahvaljujući bogatstvu petrodolara. Ovo
bogatstvo koje protječe u međunarodnim financijskim krugovima postepeno se pretvara u
netolerantnu propagandu i nasilne akcije.

Vehabije se danas nastavljaju postupke njihovih prethodnika, odnosno njihove ratove, njihove
masakre, pljačke i slično. Nalazimo se u grupi s nekoliko imena:

* Al-Hijrah wa t-Takfir (emigracija i ekskomunikacija) osnovana uglavnom u Egiptu i Alžiru.


Jedna od njihovih glavnih varijanti u Alžiru zove se "Avganistanci".

* Jedna od komponenti Alžirskog islamskog fronta spasenja (F.I.S.), čiji je vođa Aliy Belhaj.
* Al-Jamaat al-Islamiyyah (Islamske grupacije), čiji je vođa egipćanin Ummar Abdou r-
Rahman, trenutno boravi u Sjedinjenim Državama, a optužen je za sponzoriranje napada.

* An-Najuna mina n-Nar (tzv. Jedini koji će biti spašeni iz pakla) ove posljednje dvije skupine
uglavnom postoje u Egiptu.

* Čuvari navodnog Al-Mahdija koji su uzeli za taoca Svetu džamiju Meku i sve vjernike koji su
tamo bili 1980. godine.
Njihov vođa je bio Al-Jouhayman, Saudijac Najd, vehabijski dogmi i njegovi sljedbenici.
Njihovi duhovni vodiči bili su reference najpoznatijih vehabija današnjice, i to: Nasir Al-
Albaniy i ^ Abdou l-Aziz bin Baz.

* Postoje mnoge islamističke političke grupe i stranke koje ne propovijedaju nasilnu


propagandu, ali smatraju da su vehabije teološka referenca, što često uzrokuje razdore unutar tih
grupa, jer će se prije ili kasnije njihovi sljedbenici pridržavati ekstremizma vehabijske dogme.

Muslimanska braćo , čuvajte se vehabija i naučite ih prepoznati. Znajte, braćo muslimani da ima
4 glavne tačke na kojima počiva vehabijska dogma,

1 Prva tačka na kojoj je utemeljena vehabijska dogma je tahbih, to jest asimilacija Allaha prema
svojim stvorenjima (antropomorfizam). Vehabije postavljaju kao temeljno pravilo po kojem se
u svetim tekstovima moraju uzeti u bukvalnom smislu sve dvosmislene izraze o Stvoritelju, dok
su ti izrazi namijenjeni za izražavanje veličanstva, moći, milosti, ljubaznost ili druge osobine
vrijedne božanstva.

Tako su rekli da će Stvoritelj biti tijelo koje sjedi na prijestolju, s rukama na desnoj strani, da će
se on kretati, začudio se, smijao se da će imati stopalo koje bi stavio u pakao.

S druge strane, oni koji slijede primjer najvećih islamskih učenjaka oni smatraju
mušricima,uzimajući ove izraze iz dvosmislenih tekstova čije je pravo značenje drugačije od
prividnog.

Drugim riječima, Yad ne znači bukvalno Allahova ruka već moć, podrška,očuvanje, predanost
ili druga slična značenja, ovisno o kontekstu.

^ Ayn ne znači oko nego zaštitu, očuvanje i posebnu milost ili druga slična svojstva, ovisno o
kontekstu.

Isto za izraze poput "Istawa, Yanzilou, Wajh, Yad-hakou, Saq, Ja'a itd." Istawa ne znači sjediti
ili se zalagati za Allaha, već znači manifestaciju dominacije apsolutne Allahove snage što
potvrđuju jednoglasno priznati imami Ebu Hamid Al-Gazaliyy, Ibnu l-Jawziy, Ibnu ^ Atiyyah,
Al-'Amidiyy, Az-Zabidiyy i mnogi drugi.

Yanzilou znači spuštanje meleka na prvo nebo po Allahovom naređenju. To nije spustanje
Allaha već spuštanje izraza Božanskog Milosrđa kako je između ostalog objasnio i imam Malik.
Allahov vej ne znači Allahovo lice ili lice, već Njegovu suverenost kako je to odredio Al-
Buharij u svom Sahihu; Al-wajh i dalje može značiti Qiblahu koji je Allah odobrio u drugom
kontekstu, odnosno pravcu u molitvi, kao što je izjavio mudžahid Ibnu Jabr učenik Ibnu
Abbasa.

Yad-hakou je izraz Allahove milosti koji je potvrdio Al-Buharij i to sigurno nije u smislu
smijeha ili osmijeha.

Saq je manifestacija velikog užasa i strašnih poteškoća na Sudnjem danu, kako Ibnu Abbas
tvrdi, i sigurno ne znači takozvano Božje stopalo, neka nas Allah sačuva od nevjere.

Ja'a Rabbouka ne znači da je došao vaš Gospodar već da je to izraz moći Gospodara vašeg koji
će se pojaviti, to jest Posljednji dan; a to tumačenje je potvrdio imam Ahmed Ibnu Hambal.

Ullema koju uzmemo kao reference za potvrdu ovih objašnjenja su između ostalih: Ibnu ^
Abbas, Imami: Ebu Hanife, Malik, Ach-Chafi ^ iy, Ahmad, Al-Buharij, Abu Hamid Al-
Ghazaliy, Al- Qadi ^ Iyad, An-Nawawiy ‫ رضي هللا عنهم‬itd ...; što ispada da su svi ti veliki
učenjaci nevjernici prema vehabijskoj doktrini.

2. Druga tačka koja temelji vehabijsku doktrinu je iskreno odbacivanje bilo kojeg oblika
Tavasula, to jest prizivanje Stvoritelja zahtjevom za zagovorima proroka i svetaca . Iz ovog
odbacivanja smatraju proroke poput leševa i gomile kostiju u njihovim grobnicama bez ikakve
vrijednosti.
Također odavde zabranjuju mnoge stvari koje svi muslimani rade i da u cjelini sve Muslimane
smatraju nevjernicima.

3. Treća tačka na kojoj se zasniva njihova dogma je radikalno odbacivanje bilo kakvih inovacija
vezanih za religiju. Dakle, zabranjuju slavljenje rođenja Poslanika a.s.,zabranjuju recitiranje
Kur'ana u grupi ili ga recitiranje mrtvima, zabranjuju pjevanje pjesama koje veličaju Stvoritelja
ili izražavaju našu ljubav prema Poslaniku r. .
Oni također odbacuju cjelokupnu Sufijsku granu, to jest cijelo područje duhovnosti i
obrazovanja srca. Pa ipak, ove i mnoge druge inovacije svi veliki učenjaci islama smatraju
dobrim od prvih stoljeća naše povijesti, bez razlike među njima.
Prema pravilu vehabija, svaka bi inovacija bila zabluda u apsolutnom smislu, sastajanje
kur'anskih sura u knjigu, tačke i znakovi samoglasnika na slovima kur'anskog pisma,noćna
zajednička molitva u ramazanu, položaj mihraba ispred džamija kako bi imam molio da naznači
pravac Meke, itd ... sve ove inovacije bile bi grijeh u skladu s njima i trebalo bi ih odbaciti.

4- Četvrta tačka koja zasniva na njihovoj dogmi je negiranje četiri sunitske pravne škole za fikh,
odnosno četiri Mezheba:
- Hanafiyy škola,
- Malikiyy škola,
- Chafi ^ iyy škola
- Hanbaliyy škola
Oni se šire među neznalicama da svaka osoba mora krivotvoriti vlastita tumačenja tekstova
šerijata, a da pri tome ne posluša nijednog priznatog učenjaka iz 4 mezheba.
Njihovi dobro poznati slogani na ovu temu su u stilu:
- Nismo pozvani da pratimo ljude, već samo Kur'an i sunnet.
- Zašto slijediti Ulemu?Oni su muškarci, a i mi smo?!
Ipak, Allah nam naređuje da se pridržavamo učenja 'uleme' u Njegovoj svetoj riječi:

'' ‫'' فاسئلوا أهل الذكر إن كنتم ال تعلمون‬


što znači:
"Pitajte one koji drže znanje ako ne znate".
[Surat An-Nahl / 43]

U svetom Kur'anu nalazimo druge ajete u istom smislu kao i mnoge poslaničke riječi. Takođe je
puno tekstova koji veličaju stepen Uleme.
S druge strane, islamski svijet u cjelini slijedi četiri mezheba, s izuzetkom sekti i heretika poput
vehabija.
Kad se definiraju da su izvan četiri mezheba, oni se izjašnjavaju da su izričito drugačijih učenja
od svih muslimana; ali Poslanik a.s. je, govoreći o spasenju tokom velikih odstupanja, rekao:

'' ‫'' فإذا رأيتم اإلختالف فعليكم بالسواد األعظم‬


što znači:
"... ako vidite razlike s polemikom, na vama je da se držite pravila koja slijedi velika većina"...

- SEKTE U ISLAMU, VEHABIZAM I OSTALI PORICATELJI MEZHEBĀ

- Ko su vehabije i zašto su oni „prokleta sekta“


Šta bh. i balkanski muslimani moraju znati o sektama u islamu, posebno o vehabizmu i ostalim
poricateljima mezhebā
VJERSKO JEDINSTVO – KLJUČ USPJEHA SVIH MUSLIMANSKIH NARODA
Uskoro će u prijevodu na bosanski biti objavljena knjiga Meqalatu'l-islamijjin – Muslimanska
mišljenja o islamu ebu'l-Hasana el-Eš'arija, koja nije značajna samo sa historijsko-filološkog
aspekta (nastala je u 4.stoljeću po Hidžri i smatra se jednom od tri – uz el-Fiqhu l-ekber imama
ebu Hanife, Kitāb fī usūli'd-dīn imama el-Maturidija i Aqīdu imama Tahavija – najvažnije risāle
/ studije o osnovama islamskog vjerovanja) nego ona ima i svoju današnju, savremenu važnost i
značenje. Ta važnost i to značenje ogledaju se u tome što su muslimani ovog regiona – kao i oni
koji su porijeklom sa Balkana, koji danas žive širom Zapada, pa čak i u Turskoj i na Bliskom
istoku – u svijetu koji je prije tri-četiri desetljeća postao globalan ili se i danas globalizira,
slijedom toga povijesnog vrtložnoga kretanja, sučeljeni sa izazovima koji narušavaju ili bi
opasno mogli narušiti njihovo vjersko jedinstvo, pa im je od iznimne važnosti šire i dublje
upoznavanje svoje vjere, a najprije njezine osnove kako u nauci akaida, tako i u nauci fikha i
ostalih islamskih nauka.
Naime, dok su živjeli u zatvorenim svjetovima i društvima, muslimani i njihove zajednice
Balkanskog poluotoka slijedili su svoja tradicionalna islamska učenja, odn. hanefijski mezheb
koga su naslijedili od svojih prethodnika – nejmajući potrebe da ta učenja propituju i ne sluteći
da bi ona nekada mogla biti stavljena pod kritičku lupu. Ovdje nejma potrebe detaljnije ulaziti u
povijesne i društvene uzroke takve pojave; važno ju je samo registrirati.
Znanje o Bogu – prvo i osnovno znanje svakog čovjeka
Ali i vrijeme kada je nastajala ova risāla bilo je bremenito istim izazovom i istom potrebom da
se sačuva vjersko jedinstvo muslimana kao preduvjet svakog drugog jedinstva, pa čak i da se
sačuva dīn-i islam. Učenjaci koji se bave naukom o osnovama islamskog vjerovanja tako i
tumače ajet koji govori o „Allahovom Užetu“, odn. o općem jedinstvu muslimana i čiste vjere
koju slijede:
Svi se čvrsto prihvatite za Allahovo Uže i ne razilazite se! I sjetite se Allahove blagodati prema
vama kada ste jedni drugima bili neprijatelji (dok ste se razilazili u vjerovanju) pa je Allah
ujedinio vaša srca (u vjerovanju) pa ste, Njegovim nimetom, postali braća – a bili ste na ivici
paklene jame pa vas je On spasio da ne padnete u nju! Tako vam Allah pojašnjava Svoje dokaze
kako biste bili upućeni (Ali Imran, 103).
Naime, u ovom ajetu se implicitno poručuje muslimanima da ne naprave grešku koju su počinili
sljedbenici Tevrāta i Indžīla, jevreji i kršćani, koji su se počeli razilaziti u osnovama vjerovanja
pa se onda i sami razišli u brojne frakcije: …od onih koji su svoju vjeru razbili i u stranke se
podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda (er-Rum, 32).
Osnovno polazište el-Eš'arija kao i svakog ko se bavi ovom discpilinom (najčešće nazivanom
‘ilmu'l-kelām, ‘ilmu't-tevhīd, usūlu'd-dīn…) jeste da je islam jedna i jedina vjera od Boga,
dželle šānuhu, i, kao takva, ta vjera je ed-dīnu'l-kāmil – vjera koja ima cjelovit, u-savršen
pogled na Boga, svijet, život i čovjeka. Taj, osnovni pogled na Sve, sadržan u imanskim šartima
(vjerovanje u Boga, Njegove meleke, Kitabe i poslanike, u Sudnji dan, Allahovu odredbu ili
sudbinu kao i vjerovanje da se sve, bilo dobro, bilo zlo, događa Njegovom voljom i
određenjem) Uzvišeni je prenio na sve Svoje vjerovjesnike i poslanike i unio ga u svim Svojim
Kitābima / Pismima ljudskom rodu, pa je, prema tome, znanje o Bogu, dž.š., u najširem smislu,
prvo i najvažnije znanje do kojeg je obavezan doći svaki pojedinac i svako društvo kako bi
postigli sreću i uspjeh na ovom i na budućem svijetu.
Završno objavljivanje islama „Pečatu poslanikā“, Muhammedu – sallallāhu ‘alejhi ve sellem
(Allah ga blagoslovio i mir mu podario) – donijelo je i neke nove sadržaje ili pod-sadržaje
spomenutih vjerovanja, koja je njegov Sunnet – kao drugi izvor islama- potvrdio i pojasnio, pa
čak i proširio, a rana povijest islama, pogotovo nakon „velike fitne“: ubistva halife hazreti
Osmana, i kasnije stolovanje hazreti Alije na prijestolju Hilafeta, također je izisikivala svoje
tumačenje od strane najkompetetnijih učenjaka. Tako bismo gore navedenim pitanjima i
potpitanjima iz imanskih šarta ovdje, pomalo nasumice, mogli dodati, npr., i pitanja o tome šta
čini imān (vjerovanje): samo tasdīq (potvrda srcem), samo ‘amel (djelo), ili i jedno i drugo; da li
se može ili ne može reći da je Kur'an stvoren; da li su Džennet i Džehennem već stvoreni i da li
će biti vječni; kakva će biti konačna sudbina počinilaca velikih grijeha na Ahiretu; hoće li
vjernici vidjeti Allaha, dž.š., na Ahiretu; može li čovječanstvo biti bez halife samo jedan dan; ko
može biti halifa; ko od ashaba ima najveću prednost kod vjernika; koga se može a koga ne može
proglasiti nevjernikom; da li naučni doprinosi mudžtehida spadaju u znanje o vjeri, itd.
El-Eš'arijev Meqālātu'l-islāmijjīn iznenadit će svakog pažljivijeg čitaoca brojem akaidskih i,
ponekad, fikhskih pitanja i potpitanja o kojima su muslimani umovali. Ima ih nekoliko stotina.
El-Eš'arijeva veličina sastoji se u tome što ih je on, predan u potpunosti naučnoj objektivnosti i
obuhvatnosti, nepristrano iznio na vidjelo i sačuvao za povijest ukupnog muslimanskog
umovanja. Stoga smo se odlučili da njezin naslov prevedemo kao: Muslimanska mišljenja o
islamu. Naslov je uglavnom, ali ne i u potpunosti precizan – budući da neka od ovih mišljenja,
pogotovo ona koja su iznosile neke džehmije, neke kaderije, mušebbehije i neke mu'tezilije i
neki drugi sljedbenici ove ili one frakcije (ar. firqa, množ. fireq) izlaze iz okvira tako široko
postavljenih i, na koncu, tako jednostavnih osnova islamskog vjerovanja.
Krucijalna teorija islamskih nauka: ehl-i Sunnet ve'l-džema'at
Sva ta vjerovanja, ma koliko ih bilo, obuhvaćena su krucijalnom teorijom akaidske nauke koja
se naziva ehl-i Sunnet ve'l-džemā‘at, ili skraćeno: ehl-i Sunnet.
Moramo priznati da je ova teorija jako zapostavljena u savremenom bosanskomuslimanskom
islamskom mišljenju. Posljednji je o njoj angažirano pisao skoro zaboravljeni naš vjerski
učenjak Muhammed-ef. Pášić, čije je radove – budući da ih tadašnja službena Islamska
zajednica nije željela objavljivati !- od zaborava spasio neumorni prof.dr. Omer Nakičević i
objavio u knjizi pod naslovom: Muhammed-ef. Pášić- zaboravljeni direktor Šeriatske gimnazije
u Sarajevu (Sarajevo, 2009.). Spomenimo ovdje i radove i predavanja na Fakultetu islamskih
nauka na predmetu Akaida rahmetli prof.dr. Ahmeda Smajlovića i njegovog asistenta
Muharem-ef. Omerdića. No najveći doprinos razradi, pa čak i utemeljenju ove teorije na
prostoru Bosanskog ejaleta i, kasnije, čitave Rumelije dao je Hasan Kjāfī Pruščak (1544.-
1615.), čija su djela iz ove nauke preveli na bosanski i obradili Mehmed-ef. Handžić i dr.
Zuhdija Adilović. (Mislimo na djela: Revdātu'l-džennāt fī usūli'l-i'tiqādāt / Džennetske bašče o
temeljima vjerovanja i Nūru'l-jeqīn fī usūli'd-dīn / Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere).
Da sada analitički razjasnimo spomenutu definiciju: ehl-i Sunnet označava one koji su privrženi
Sunnetu „Pečata poslanikā“, s.a.v.s., a tu svoju privrženost, koja podrazumijeva upućenost u
njegov Sunnet i, preko poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u Allahovu, dž.š., Knjigu, Kur'an-i
kerīm, i odanost tim Dvama Izvorima, najbolje su iskazali ashabi (Resulullahovi, s.a.v.s.,
savremenici i sljedbenici) i tābi'īni (sljednici ashaba), jednom riječju nazvani selefu sālih (dosl.
dobri prethodnici); ve'l-džemā‘at označava zajednicu, odn. izrazitu većinu muslimana koja
slijedi selefu sālih i njihovo razumijevanje i tumačenje osnova islamskog vjerovanja.
-
Kada i kako su nastali mezhebi u islamu
Svi koji se bave akaidskom naukom saglasni su u tome da se selefu sālih, kao i kasniji osnivači
četiriju mezheba: ebu Hanife, eš-Šafi’, Malik i Ahmed ibn Hanbel, nisu razlikovali u akaidu, dok
su i jedni i drugi imali brojna različita mišljenja u fikhu, što je poseban bereket dat muslimanskom
čovječanstvu, odn. kod njih nejma razlikovanja u pogledu osnova Šeri'ata (usūlu'š-Šeri'ah), a ima u
pogledu njegovih „ogranaka“ (furū‘u'š-Šeri'ah). Za njih postoje četiri temelja ili potpornja (erkān)
iz kojih oni crpe znanje o Šeri'atu: 1) tekst (nass) Allahove Knjige koja je objavljena poslaniku
Muhammedu,s.a.v.s., a taj rukn se izvodi iz ajeta: „Ovo je naša Knjiga; ona vam je govorila Istinu
(el-Džasije, 29); Slijedite ono što vam se objavljuje od Stvoritelja i Uzdržavatelja vašeg, a ne
slijedite neke druge zaštitnike mimo Njega! Kako se tako slabo havizate! (el-‘Araf, 3); kao i nass
ostalih Allahovih Kitāba koji su sadržani u Kur'anu: (u tim nedirnutim Sahīfama koje vam prenosi
Poslanik (sadržani su) Kitābi/Pisma čije su vrijednosti neprolazne (el-Bejjine, 3) i dr.; 2) nass
autentičnog Sunneta, koga je Kur'an nazvao hikmetom (mudrošću): …poslanika između njih koji
će ih…Kitābu/Kur'anu i Hikmetu podučiti i očistiti ih (od svih vrsta idolatrije) (el-Beqare, 129)
kao i 3, 164 i dr.; 3) aposlutna usaglašenost (ittifāq) mišljenja kompetentnih učenjaka utemeljena
na čvrstom zaključivanju (el-‘azmu'l-muekkedu) (el-idžmā‘l-maqtū‘ bihi), koja se, po nekima,
izvodi iz ajeta 4, 115 (Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi Put, i koji pođe
putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Džehennem…), te na
osnovi hadisa: „Moj Ummet se (u znanju o Šeri'atu – op.a.) neće usaglasiti u zabludi (ibn Mādže,
395, od Enesa, merfū'an); 4) intuitivno promišljanje (et-taqdīr) koje dovodi do uravnavanja (el-
mesāvāt), odn. el-qijās: pa duboko primislite, vi koji ste obdareni duhovnim uvidom (u stvari i
pojave) (el-Hašr,2).
Ebu Hanife- osnivač najraširenijeg (i našeg) mezheba i genij pravne nauke
Na ovom putu: dolaska do znanja o Šeri'atu, njegova razumijevanja i tumačenja, postoje dvije vrste
imāma, odn. vjerskih učenjaka – predvodnika u mišljenju: oni koji vode Uputi i smislovima (es-
Sedžde, 24, el-En'am, 90, et-Tevbe, 100) i oni koji vode pokudi i u zabludu (et-Tevbe, 12, el-
Qasas, 42), odn. oni koji rade na tome da se dođe do idžmā‘a i poštuju ga i oni koji razvrgavaju
takvo nastojanje ili ga, kada učenjaci do njega dođu, ne poštuju, odn. oni koji se služe qijāsom koji
je pohvalan jer je autentičan i oni koji se služe qijāsom koji je pokvaren jer je neautentičan.
Nu'man ibn Sabit, ebu Hanife ili Imam-i A'zam, tj. predvodnik svih kasnijih imāma: Šafije, Malika
i Ahmeda ibn Hanbela, koji su ga izuzetno cijenili i od njega preuzimali, a čiji mezheb (dosl.
pravac, tumačenje ili smjer tumačenja) slijede muslimani Balkana, kao i – kako rekosmo – ostala
trojica osnivača mezheba, slijedili su pravac ashāba i tābi'īna, kao i ehl-i bejta. Neki čak i ebu
Hanifu uvrštavaju u tābi'īne budući da je učio od Hammada ibn Sulejmana koji je, opet, bio učenik
jednog od najučevnijih ashāba, Abdullaha ibn Mes'uda, radijellāhu ‘anh (Allah mu se smilovao).
Njegova slavna risāla pod naslovom el-Fiqhu'l-ekber sadrži osnove vjerovanja ili usūlu'd-dīn, i
najvažnija je studija koja je trasirala put ehl-i sunnetskom ve'l-džemā'atskom umovanju. Za ebu
Hanifu, akāid (umūru'l-i'tiqād) je „nešto najvažnije što je Resūlullāh,s.a.v.s., primio od Allaha,
dž.š., i što je on prenio čovječanstvu“, a to su pitanja koja se bave Allahovim Zātom (Bićem),
Svojstvima i Imenima, čovjekovom odgovornošću, imānom, sudbinom, poslanstvom, Ahiretom i
Allahovim Govorom (v. Muhammed ibn abdur-Rahman el-Khumejjis, Usūlu'd-dīn ‘inde'l-imām
ebī Hanīfete, Rijad, 1416./ 1996.).
Imām-i A'zam je dobar dio svoga života potrošio na spašavanju Ummeta od zabludjelih imāma i
frakcija u vjerovanju. Zbog toga je mnogo putovao i podučavao ehl-i Sunnetu ve'l-džemā'atu. (Isto
je to, kasnije, činio hudždžetu'l-islam, Imām-i Gazali, koji je rekao da je obaveza svakog ālima da
u svome vremenu i svojim generacijama obnavlja osnove vjerovanja ehl-i Sunneta ve'l-džemā'ata;
v. njegovu risālu el-Iqtisād fi l-i'tiqād, Dāru l-kutubi l-‘ilmijje, Bejrut, 1988.). U ebu Hanifino
vrijeme pljuštale su rasprave o pitanjima i mišljenjima koja su postavljale i širile najprije haridžije
(koje su za svakog počinioca velikoga grijeha tvrdile da je kjāfir (dosl.poricatelj Boga,dž.š.) i da
mu Allah, dž.š., neće oprostiti grijeh bez kazne na Ahiretu i koje su hazreti Aliju, nakon što su ga
najprije slijedili u sukobu sa hazreti Muavijom, proglasili kjāfirom nakon što je prihvatio tzv.
Arbitražu u Bitki kod deve 36./656. g.), zatim ši'ije koje su, na drugoj strani, hazreti Aliji i ehl-i
bejtu kako su ga one razumjele dale prednost nad svim drugim ashābima i koje su najvažnije
ashābe: ebu Bekra, hazreti Omera i hazreti Aišu i dr. nazivali grješnicima i pogrdnim imenima, uz
ostala iskrivljena vjerovanja… Krajem perioda ashāba javile su se kaderije (koje poriču kadā-i
kader i tvrde da čovjek čini djela bez Allahovog određenja), pa murdžije (koje tvrde da je imān
samo spoznaja srcem, ne i djelo), da bi se, krajem vladavine Umejada, javile džehmije-džebrije
(koje su tvrdile da Allah, dž.š., prisiljava čovjeka da vrši ta i ta djela, da čovjek, dakle, nejma
slobodne volje niti izbora, te da Džennet i Džehennem nisu stvoreni itd.).
No najveći izazov – kako tada, tako i danas- ehl-i Sunnetu ve'l-džemā'atu činile su mutezilije i
njihov kontrapunkt, tzv. mušebbehije. Mutezilije su razumu dale prednost nad Objavom, a u
pogledu Kur'ana tvrdile su da je on stvoren te da Uzvišeni nejma Svojih Svojstava i Imena.
Mušebbehije će, pak, ustanoviti tzv. tedžsīm, pripisavši Uzvišenom ljudska svojstva. Me'āzallāh
(da Allah sačuva)!
Od koga dolaze najopasniji udari na islam u Bosni i na Balkanu
Ebu Hanife je bio veoma oprezan i umjeren u polemici sa promotorima svih ovih frakcija dok su
one ostajale u okvirima ehl-i Sunneta. Međutim, za džehmije i mušebbehije je rekao da su „najgori
ljudi“ i da oni – kao i drugi koji su im slični- izlaze iz okvira ispravnog vjerovanja.
Naše je mišljenje da su, na Balkanskom poluotoku i svukud gdje žive muslimani porijeklom sa
ovih prostora, najveća opasnost po ehl-i Sunnet ve'l-džemā'at: savremena idolatrija ili širk oličen u
komunizmu – zbog njegova agresivnog ateizma i nemorala; muslimanski modernizam – zbog
njegove imitacije tzv. evropskih vrijednosti i zanemarivanja Sunneta Resūlullāhova, s.a.v.s., pa čak
i Kur'ana; neke grupe koje se bore za eliminaciju svih mezheba kao navodnog preduvjeta za
jedinstvo muslimana, a koje su u narodu poznate pod imenom „vehabije“; te one ši'ijske
prozelitske grupe koje rade na tome da Bošnjake prevedu u šiizam.
Ebu Hanifina teorija o onima koji se okreću prema Kibli (ehlu'l-Qible)
Ebu'l-Hasan el-Eš'ari slijedi ebu Hanifin i primjer ostalih ispravno upućenih imāma. Svi su oni od
ebu Hanife preuzeli teoriju o ehlul-Qibli, koja znači da je – prema ehl-i sunnetskom ve'l-
džemā'atskome mišljenju – svako onaj ko se u namazu okreće prema Kibli u Mekki i koji ne
smatra dozvoljenim ono što je Allah,dž.š, zabranio – brat musliman.
Kao što smo već rekli, svi značajniji ālimi našeg Ummeta pisali su svoje risāle u kojima su
promovirali, analizirali, po ko zna koji put objašnjavali ili argumentima branili složenu teoriju ehl-i
Sunneta ve'l-džemā'ata – u svim vremenima i na svim prostorima. Osim spomenutih studija našeg
prvaka ālimā, Hasana Kjafije Pruščaka, prevedenih na bosanski jezik (jer je Kjafi sva svoja djela
napisao na arapskom, jeziku naših vjerskih nauka i naše kulture), ovdje ćemo spomenuti i
znamenite risāle o tom pitanju koje je napisao Imam-i Gazali, a koje prevodi i obrađuje dr. Almir
Fatić, profesor Tefsira na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Pa i pored svega toga, mi smo se – radi objašnjavanja suštinskih postavki ove teorije – odlučili
ovdje ukratko predstaviti poglede na ovu problematiku turskoosmanskih ālima, koji su sa najvećim
žarom izučavali ovo pitanje budući da je Osmansko carstvo uspostavljeno na ehl-i Sunnetu ve'l-
džemā'atu te da je njegovom rušenju prethodilo rušenje ovog vjerovanja i tumačenja islama
(mislimo, prvenstveno, na sljedeća tursko-arapska djela: Ahmed Dževdet-paša, Tārīh-i Osmānī i
Qisasu'l-enbijā‘; Ejjub Sabri-paša, Mir’ātu'l-haremejn; Ebu'l-Feth Muhammed ibn Abdul-Kerim
Šihristani, Milel ve nihel; Imam-i Nesefi, ‘Umdetu'l-‘aqā‘id; Ahmed Tahtavi, Durru'l-mukhtār;
Abdul-Gani Nablusi, Kešfu'n-nūr; Husejn Hilmi Išik, Put ehl-i Sunneta i dr.) iz jednostavnog
razloga što su to pogledi izrazite većine sljedbenika četiriju mezheba: hanefijskog, šafijskog,
malikijskog i hanbelijskog, pogledi koje je i naša ulema preuzela i naučavala ovdje, u Bosni i na
Balkanu punih pet stoljeća.
Istinski muslimani (sunnije), protivnici ashaba (rafidije) i prokleta grupa
Turskosmanski ālimi muslimane dijele na tri osnovne grupe ili firke. U prvu grupu spadaju haqīqī
ili istinski muslimani, a to su oni koji slijede put ashābā, r.a., odn. sljedbenici gore spomenutih
mezheba. Oni se nazivaju sunnijama, ili ehl-i Sunnet (ve'l-džemā'at), ili firka-i nādžija (grupa koja
je spašena od Džehennema). U drugoj grupi su oni koji su protivnici ashābā, a to su rāfizi (rafidije)
ili šī‘ije (dosl. oni koji su se odijelili ili oračvali od osnovnog stabla islama), ili firka-i dālle (grupa
koja je zalutala). U treću grupu spadaju protivnici ši'ija i sunnija koji se zovu vehabije ili nedždije
(zato što su se najprije pojavili u arabijskoj pokrajini Nedždu), ili firka-i mel’ūne, odn. prokleta
grupa – zato što oni sve muslimane koji ne slijede njihov put nazivaju mušricima i kjāfirima.
Istinski i pokvareni vjerski učenjaci
U istoj ovoj tradiciji postoje i dvije grupe ālima: oni istinski, koji se skraćeno nazivaju ehl-i Sunnet
(dosl. oni koji su argumentirano, ali i s ljubavlju stali uz Sunnet), i pokvareni ālimi koji napadaju
ehl-i Sunnet i u svakom vremenu žele da ga ocrne i koji -najčešće nesvjesno, ali i svjesno! –
nastoje da promijene dīn ili islamsku vjeru i tako muslimane dovode u smutnje i zabludu.
Differentia specifica između ove dvije grupe ālima jeste odnos prema ashābima, r.a.: dok istinski
ālimi znanje preuzimaju od njih – a oni su to znanje, jasno, preuzeli od Resūlullāha, s.a.v.s., i
raširili ga diljem svijeta tokom prva dva stoljeća islama- ova druga grupa ālima je, nakon dva
stoljeća zlatnog doba islamske učenosti, islamskom znanju dodavala vlastite misli, ideje i znanje,
posebno filozofije i ideologije svoga vremena. Na taj način su se u muslimanskom svijetu pojavile
sedmadeset i dvije firke; svaka od njih je u islamsko znanje u ovoj ili onoj mjeri unijela bid'ate ili
heretičke (krivovjerne) ideje i prakse. U svakom vremenu i u svakom području i narodu javljali su
se ili se i danas javljaju ālimi ehl-i Sunneta koji argumentirano – nikad ne pozivajući na nasilje,
osim kada kolovođe krivovjerja zaprijete miru i stabilnosti države u kojoj muslimani žive! –
pobijaju ova krivovjerna učenja.
Razloge ovakve brige oko ispravnog tumačenja svoje vjere hakīki ālimi vide ponajprije u sudbini
koja je zadesila ranije narode, ehl-i kitābije ili dobitnike Knjige – sljedbenike Tevrāta, Zebūra i
Indžīla. U vezi sa tim, ehl-i Sunnet, polazeći od vjerovanja u sve vjerovjesnike, Knjige i Suhufe
koje je Allah, dž.š., poslao ljudskom rodu, kaže da su, objavljivanjem Kur'an-i kerīma, „sve druge
vjere poništene“ te da je kod Boga, dž.š., jedina priznata vjera islam. Ehl-i Sunnet na kršćane
/hrišćane gleda kao na vjernike koji također vjeruju u sve ranije vjerovjesnike, ali oni su, i pored
toga, ostali u kufru ili poricateljstvu Božijih istina zato što oni ne vjeruju da je Muhammed,
s.a.v.s., resūl ili poslanik za sve narode „i zato što se ne slažu sa istinom.“ A što se tiče jevreja
/židova/sljedbenika judaizma, oni su „dva puta dalje od dīn-i islama s obzirom da oni ne vjeruju ni
da je Isa, a.s., poslanik.“
Muslimansko razvrstavanje nemuslimana
Tu, onda, kod ehl-i Sunneta nailazimo na posebno razvrstavanje nemuslimana, kako slijedi: ehl-i
kitābije – monoteisti koji vjeruju u jednog Boga, koristi od dobrih i štetu od zlih djela te u
proživljenje poslije smrti kao i da su Knjige koje oni danas posjeduju objavljene ovakvima kakve
su danas; murtedi (otpadnici) – oni vjernici koji ne slijede nijednu svetu Knjigu; mušrici – oni koji
ne vjeruju u poslanstvo nijednog poslanika, oni koji vjeruju da neki od poslanika ima ulūhijjet
sifate ili Božija svojstva kao i oni koji obožavaju bilo kojeg poslanika ili vjerovjesnika; mulhidi
(ateisti) – vrsta kjāfira /poricatelja Boga koja, naravno, ne slijedi nijednu svetu Knjigu i nijednog
vjerovjesnika; henoteisti – oni koji kipovima, statuama, prirodnim silama, duhovima i sl. pridaju
Božija svojstva ili, u slučajevima kada se radi o živim ljudima-moćnicima, ili njihovim kipovima,
slušaju njihove zapovijesti i zakone; u nekim slučajevima, posebno kada se radi o duhovima ili
kipovima svetaca, oni smatraju da će ih oni približiti Bogu, dž.š.
Za ālime ehl-i Sunneta, kada je riječ o važnosti ispravnog tumačenja jedine, Allahove, dž.š., vjere,
ništa nije poučno kao slučaj sa kršćanima /hrišćanima, ortodoksima i protestantima, koji su se
podijelili na mnoštvo firka ili, kako većina njih kaže, sljedbi, denominacija ili sekti.
Hakīki muslimani vjeruju da je Isa, a.s., od svojih ashāba izabrao njih dvanaest, koji se nazivaju
havārijjūnima ili apostolima, od kojih je glavni bio Petar. Svi su oni slijedili islam i širili ga, ali ta
istinska Božija vjera nije opstala više od osam godina; nju je zamijenila novotarija (bid'at) koju je
svijetom pronio Pavle, jevrej koji je najprije poricao Isaovo, a.s., poslanstvo, a onda se navodno
preobratio i – kao lažni ālim – počeo uvjeravati ljude da je Isa /Isus, a.s., neūzubillāhi Te'ālā
(tražimo zaštitu kod Uzvišenog Allaha od toga), Božiji sin, da u sebi sadrži Božiji atribut ili
ulūhijjet sifat. On je, uz ostale novotarije, Isaovim sljedbenicima dozvolio vino, leš i svinjetinu, a
zabranio obrezivanje te nametnuo celibat svećenicima i redovnicama. Istina, tvrdio je da je Božije
biće jedno, ali da ima tri hipostaze ili uknuma, čime je ostatke Isaove vjere pomiješao sa
politeizmom ili širkom Rimske imperije u kojoj su se ljudi klanjali trima glavnim božanstvima i
čime je otvorio put vjerovanju u tzv. Sveto trojstvo, gdje je Otac vudžūd (uknum postojanja), Isus
sin, a Merjem ilāh – Boginja ili, neūzubillāh, Bogorodica.
Njegova vjerovanja ubačena su u najranija četiri Indžila ili Evanđelja /Jevanđelja, a naročito u
Evanđelje po Luki, čime je izazvao žestoke podjele. Alimi ehl-i Sunneta stoga tvrde da su sve ehl-i
kitābije koje vjeruju u ove Pavlove novotarije mušrici, a da su one nasrānije ili kršćani koji su
odbili vjerovanje u ove hipostaze, kao npr. sljedbenici patrijarha iz Antiohije Jūnusa Šemmāsa,
sljedbenici Arija i dr. koji vjeruju da je Isa bio samo Božiji poslanik, postali ehl-i kitābije. Kao što
je manje-više poznato, Konstantin Veliki je 325.g. na Saboru u Nikeji (Izniku), prihvativši
Pavlovljeve novotarije, uspostavio novo kršćanstvo, koje će se kasnije, godine 1054., prvenstveno
zbog sukoba u pogledima na ove konfliktne doktrine, podijeliti na tzv. istočno i zapadno
kršćanstvo, a godine 1517. će njemački svećenik Luther, pobunivši se protiv rimskog pape i
glavnih doktrina Katoličke crkve, osnovati protestantsku religiju. Pravoslavci (ortodoksi), katolici i
protestanti u svojoj liturgiji i ostalim molitvama čitaju različite verzije Evanđelja, ali se slažu u
jednome: svi tvrde da slijede Isusa Krista / Hrista.
Premda su jevreji u propisima bliži islamu (ne jedu svinjetinu i leš, nejmaju celibata, obrezuju
se…), i premda ne vjeruju u Sveto trojstvo već ističu jednoboštvo, jedan dio njih je zaglavio u
širku vjerujući da je, neūzubillāh, Uzejr Božiji sin, a svojom novotarijom o sebi kao „izabranom
narodu“ u većem dijelu su suspendirali propise Tevrata.
Tevhīd ili islamski monoteizam, u svoj svojoj punini, došao je sa objavom Kur'ana i sa
Muhammedom, s.a.v.s., kao „Pečatom vjerovjesnika i poslanika“. Kur'an i Muhammedov, s.a.v.s.,
Sunnet kao tumač Kur'ana donijeli su ispravno i upotpunjeno vjerovanje (akāid), koje su, nakon
Resūlullāhovog, s.a.v.s., preseljenja na Ahiret, na najbolji način upoznali i svijetom pronijeli
ashābi, r.a., njegovi havārijjūni ili pomagači. Među njima, najvrjedniji su bili Hulefā-i rāšidīn –
Prva četverica halifa ili nasljednika Resūlullāha, s.a.v.s., koji su u potpunosti ispunjavali ahkām-i
šer'ijje ili propise islama. Ehl-i Sunnet smatra da je međusobna uzvišenost Hulefā-i rāšidīna ista
kao i redoslijed njihova hilafeta, po čemu se u najbitnijem razlikuje od ši'ija i njihovih novotarija,
koji smatraju da je Hilafet bio hazreti Alijino pravo koje su mu, navodno, hazreti Ebu Bekr i
hazreti Omer silom ili varkom uskratili. A onda je, iz ove njihove novotarije, ili zbog nje i niza
drugih razloga, nastala velika kušnja – mržnja sa teškim krvoprolićima koje su činile obje strane.
Nažalost, taj najžalosniji tok ukupne muslimanske povijesti i danas traje i samo dragi Bog zna
kada će se zaustaviti.
Već sa prvim halifom, hazreti Ebu Bekrom, r.a., krenula je i pobuna lažnih ālima i murteda protiv
ehl-i Sunneta ve'l-džemā'ata. Upravo su Hulefā-i rāšidīn, svojim ispravnim akāidom i slijeđenjem
ahkām-i šer'ijje u potpunosti, tokom tridesetak godina svoje vladavine, u vremenu koje je nazvano
asr-i se’ādetom (vremenom sreće), mnoge narode na zemlji oslobodili tiranije tirana, obmana
lažnih ālima, zabludjelih vjerovanja i licemjernog morala.
Kako smo već rekli, među ashābima, r.a., nikada nije bilo razlika u sferi akāida, ali je čak i među
njima bilo razlika u sferi fikha ili amela (prakse) i ibadata. Te razlike su bile blagoslovljene i one
nikada nisu dovodile do razdora među muslimanima; ta vrsta razlika, tzv. ikhtilāf, donijela je četiri
blagoslovljena mezheba ili pravca tumačenja.
Da li je dozvoljeno miješanje ( telfiq) mezheba
Ovdje se postavljaju sljedeća pitanja: u kakvoj su vezi znanje ashāba, r.a., i znanje osnivača i
mudžtehida (najumnijih ālima) ova četiri mezheba? koji su razlozi nastajanja mezhebā u islamu?
da li je dozvoljen tzv. telfīq ili miješanje mezhebā? da li je taqlīd ili slijeđenje određenog mezheba
obaveza ili nešto što je omahanjeno u akāidu i amelu? kakav je odgovor hakīki uleme onima koji
su mezhebsuzi ili nemezheblije, odn. onima koji smatraju da treba ukinuti sve mezhebe kako bi se
muslimani, navodno, ujedinili? koje će ehl-i sunnetske argumente bosanska i balkanska hakīki
ulema ponuditi muslimanima ovog regiona pred vehabijskim udarima na naš način obavljanja
namaza, tespihanje, zijaret Revda-i mutahheri i kaburima evlījā, tevessul, klanjanje džennaze
odsutnima, učenje nad kaburom nakon obavljenog džennaze-namaza, učenje Kur'ana pred duše
umrlima, običaj učenja tevhida i talkina, podizanje turbeta, suživot s nemuslimanima, itd., itd.?
koje će ehl-i sunnetske argumente bosanska i balkanska hakīki ulema ponuditi muslimanima ovog
regiona pred ši'ijskim napadima na prvu trojicu halifa kao navodnih uzurpatora hazreti Alijinog
prava na hilafet i njegova navodnog prvenstva nad njima, zatim: u čemu se razlikuju ehl-i
sunnetski i ši'ijski pogledi na ehl-i bejt, odn. Resūlullāhovu, s.a.v.s, porodicu te kako, u
savremenim globalnim i lokalnim okolnostima, uspostaviti mostove saradnje i mira između ehl-i
Sunneta (sunnizma) i šiizma? kako će ista ulema odgovoriti na izazove stoljetnog tzv. „islamskog“
modernizma i modernizma općenito koji zanemaruju, ili, u ovom drugom slučaju, u potpunosti
odbacuju vjerovjesničko naslijeđe, posebno Sunnet Muhammeda, s.a.v.s., te znanje i amel selef-i
sāliha, odn. ashāba, r.a., tābi'īna i tabe’-i tabi'ina?
Sve su to pitanja koja iziskuju čitave studije u bosanskom i balkanskom obnavljanju teorije ehl-i
Sunneta ve'l-džemā'ata na početku 21.st., a mi ćemo ovdje za potrebe ovog teksta iznijeti samo
najvažnije punktuacije širokog er-redda, tj. pobijanja ovih bid'ata koji, da ponovimo, uza
savremeni džahilijjet ili neznanje o islamu, najviše potkopavaju naša ispravna tradicionalna
hanefijska vjerovanja.
Mezhebi i znanje ashaba, r.a.
Što se tiče odnosa znanja ashāba,r.a., i ukupnog selef-i sāliha i osnivača četiriju mezheba, ehl-i
Sunnet vjeruje da su oni najučevniji ashabi,r.a., kakvi su bila Četverica prvih halifa, ibn Abbas,
Abdullah ibn Mes'ud, hazreti Aiša, ebu Hurejre, Mudžahid, Ikrime, Dahhak, ibn Zejd…, po
nekima i izrazita većina ashāba, toliko bili upućeni u Sunnet i Kur'an, azīmu šān, da se svi mogu
smatrati osnivačima zasebnih mezheba ili mudžtehidima prvog, drugog ili trećeg reda. Čak je i
među onim ālimima koji su došli nakon ashaba bilo onih koji su se mogli služiti idžtihādom, tj.
samostalnim izvođenjem dokaza u onoj sferi furū‘a gdje su Allahova, dž.š., Knjiga i Sunnet
Muhammeda, s.a.v.s., iz milosti prema Ummetu, određene novonastale životne situacije i pitanja
ostavili otvorenim za islamsko umovanje. (O takvim, hakīki alimima turskoosmanski ālimi navode
sljedeće hadise: Alimi koji imaju iman najuzvišeniji su od svih ljudi; Vjerski ālimi su
Resūlullāhovi vārisi (nasljednici); Srčano znanje je jedna od Allahovih, dž.š., tajni; Alimovo
spavanje je ibadet; Poštujte alime moga Ummeta: oni su zvijezde na zemlji! Alimi će činiti šefā‘at
(zagovor) na Kijametskom danu; Alimi fikha su neprocjenljivi; biti u njihovom društvu je ibādet;
Alim među svojim učenicima je poput poslanika u svome ummetu.) Selef-i sālih i utemeljitelji
četiriju mezheba svoje znanje su izvodili iz istih, sljedećih izvora: Kur'an-i kerīma, Sunnet-i šerīfa,
idžmā‘-i Ummeta, tj. usaglašenosti ashāba i tābi'īna (da li samo njih- do danas je ostalo otvoreno
pitanje; ova dva Božija roba prihvataju mišljenje da je neophodna usaglašenost ālimā u svakom
vremenu oko određenih pitanja i da se ta usaglašenost mora poštivati u mišljenju i amelu) i qijās-i
fukahāa (analogijom fekiha ili vjerskih učenjaka- eksperata u pravnom sistemu islama). Pošto nisu
zapisani, mezhebi selef-i sāliha su ostali nekodificirani i zaboravljeni; mezhebi četiriju slavnih
mudžtehida: ebu Hanife (u. 150.h./767.), Malika (u. 179.h.), Šafije (u. 204.h.) i Ahmeda ibn
Hanbela (u. 241.h.) upili su i kodificirali i te mezhebe i ukupno znanje ashāba, r.a., i u tome je
njihova trajna vrijednost i veličina.
Ovdje smo obavezni naglasiti da ta četiri mudžtehida nisu sami sebe unaprijed, niti bilo kada,
imenovali za osnivače svojih mezheba, nego su to učinili hakīki ālimi iz čitavog našeg Ummeta; u
svakom od ova četiri slučaja radilo se o jednoj raskošnoj školi mišljenja i tzv. mutlaq (apsolutnom)
idžtihadu prvog reda koje su uvjetovale različite naučne i društveno-političke i historijske
okolnosti. Svaki od ovih velikih imama –mudžtehida, koje je Uzvišeni Allah poslao kao milost
našem Ummetu, sabrao je znanje od ashāba, r.a., u maksimalnom opsegu, i zato je obaveza svakog
muslimana da slijedi jednog od njih, tj. da ih taqlīd učini – kako ne bi zalutao sa Pravoga Puta.
Resūlullāh, s.a.v.s., je, u nizu hadisa, upozorio svoj Ummet na pojavu lažnih, pokvarenih ālima i
krivovjernih ljudi na vjerskim položajima. (Tursko-osmanski alimi o tome navode sljedeće hadise:
Svako (novo) stoljeće će biti gore od prethodnog; stoljeća će se nastaviti ovako kvariti do Sudnjega
dana; Što se Sudnji dan bude više primicao, ljudi na vjerskim položajima će bivati truhliji i
pokvareniji od magarčeve kože.) Slijeđenje jednog od ova četiri mezheba je taqlīd u pozitivnom
smislu riječi, jer onaj ko ne slijedi nijedan mezheb – ne pripada ehl-i Sunnetu; on je mezhebsuz ili
nemezheblija, a to, onda, znači da je pripadnik jedne od one 72 prezrene firke koje se navode u
hadisu na koga smo se ovdje više puta pozvali.
Svaki od ova četiri mezheba ima svoje olakšice ili rukhse i poteškoće ili azīmete. Ako neko ko je u
stanju da radi po azīmetu radi po ruhsi, on se izigrava sa islamom; postupanje po ruhsi je
dozvoljeno samo onome ko ima ‘udhr (uzur) ili šeriatski opravdan razlog za to; njegov sevap je isti
kao i da je postupio po azīmetu. „Pošto onome ko nejma uzura nije dozvoljeno da postupa u skladu
sa ruhsama njegovog mezheba, onda rovarenje po drugim mezhebima i iskupljanje njihovih ruhsi,
ili tzv. telfīq, nije i nikada neće biti dozvoljeno“ (Išik). No, kada postoji velika poteškoća
(mešaqqat, haredž) u izvršavanju izvjesnog posla ili ibādeta, u hanefijskom mezhebu je
dozvoljeno, da bismo izvršili tu radnju, izabrati olakšicu ili ruhsu koja postoji u tome mezhebu.
Ako nam je i tu ruhsu teško izvesti, bit će nam dozvoljeno, za taj specifični ibādet, slijediti neki
drugi od četiri postojeća mezheba, ali, u tom slučaju, onaj ko tako postupi, mora izvršavati i
farzove i vadžibe toga drugog mezheba koji se odnose na taj posao ili ibādet. Rasprava o tome je
duga; smatramo da smo o ovome dovoljno rekli.
Danas ne postoji drugi način da ispravno naučimo svoju vjeru osim ako ne izučimo ilmihāle
(početnice) jednog od ova četiri mezheba. Međutim, pošto bosanski i općenito balkanski
muslimani, zbog teških okolnosti u kojima žive već preko dvije stotine godina, nisu u stanju da se
temeljitije upute u svoju vjeru, ne računajući ovdje učenike medresa i studente islamskih fakulteta,
onda su oni dužni da ostanu u hanefijskome mezhebu i da se ne upuštaju u telfīq, osim pod
nadzorom svoga imāma -hakīki ālima.
Ko su vehabije i zašto su oni „prokleta sekta“
U vezi sa vehabizmom, ovdje ćemo ukratko reći da je taj političko-ideološki pokret nastao krajem
18. stoljeća u saradnji sa tadašnjom engleskom diplomacijom i špijunažom sa jasnim ciljem da se
sruši Hilafet u Istanbulu i Osmansko carstvo koje ga je držalo a koje je bilo nastavak Hulefā-i
rāšidīna i najljepša državna tvorevina koju je Ummet ikada imao nakon ubistva hazreti Alije.
Vehabijski pokret se ideološki oslanja na djela ibn Tejmijje (1263.-1328.) i on sve do danas
predstavlja iskrivljenu verziju mezheba Ahmeda ibn Hanbela. Mnogi hakīki ālimi iz Arabistana,
odmah po nastanku ovog pokreta, usprotivili su se njegovom osnivaču, Muhammedu ibn Abdul-
Vehhabu, njegovoj ideologiji i političkim ciljevima, i za tu svoju odanost ehl-i Sunnetu platili su
svojim šehidskim životima. (Takvi ālimi to i danas čine u ovoj zemlji koja je na poseban način
draga svakom članu muslimanskog Ummeta.) Ukratko, ideolozi ovog pokreta odbijaju gotovo u
cijelosti idžtihād, pogrdno govore o imāmima ehl-i Sunneta i hakīki ulemi, individualni tefsir ili
tumačenje Kur'ana svode na najmanju moguću mjeru, a one muslimane koji počine jedan od dolje
navedenih „grijeha“ nazivaju mušricima ili, u najblažem, ehl-i bid'atom, odn. sljedbenicima
novotarija. Ukratko, svako ko ne misli kao oni za njih je novotar ili mušrik. Na ovaj način, oni su
se odali jednoumlju i mezhebsuzima. U naše vrijeme oni u Bosni i na Balkanu traže ukidanje svih
mezheba kako bi se, na taj način, kako oni kažu, ostvarilo jedinstvo svih muslimana.
Ovakvo tumačenje islamske vjere svjedoči da su vehabije ne samo džāhili (neznalice), a njihovi
prvaci oni pokvareni ālimi, nego i da su oni sluge dušmana našeg Ummeta. Hakīki ulema je o
njihovoj ideologiji objavila mnoštvo argumentiranih rasprava i djela pobivši svaku tačku njihove
ideologije. Mi ćemo se ovdje fokusirati na one njihove džahilijjetske ideje koje najčešće šire po
džematima Balkana i šire.
Prva od tih ideja je njihovo pobijanje šefā‘ata ili zagovora poslanika Muhammeda,s.a.v.s., kao i
zagovora evlījā i, s tim u vezi, pobijanje kerāmetā ili čudesnih djela koja ponekad učine evlije, pa
čak i pobijanje mudžīza Božijih poslanika. Na kraju, oni smatraju da svaki musliman koji učini
dovu zvanu tevessul ili istigasa, tj. dovu u kojoj se od Allaha, dž.š., moli za neku važnu stvar
hurmetom tog i tog Božijeg vjerovjesnika ili tog i tog evlije, po njima, čini širk, odn. postaje
mušrik.
Ulema ehl-i Sunneta je na ove njihove tvrdnje odgovorila sljedećim argumentima i vjerovanjima:
Kur'an i Sunnet imaju svoju zāhirsku (vanjsku) i bātinsku (unutarnju) stranu, imaju svoj neskh
(dokidanje): nāsikh i mensūkh ajete i hadise te je, prema tome, njih dozvoljeno tumačiti
idžtihādom; u tome tumačenju, postoji re'j memdūh (pohvalno) i re'j medhmūm (pokuđeno
izvođenje dokaza i tumačenje Dvaju Izvora); ibādet i djela nisu sastavni dijelovi imāna pa, prema
tome, ako mu'min/muslim ne učini neki farz ili učini neko grješno djelo, on time ne postaje kjāfir
ili poricatelj, odn.nevjernik; samo onaj koji javno istakne da ne vjeruje u Allaha, dž.š., i poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., ili ko za neki od islamskih šarta kaže da nije farz, ili sâm, svjesno, u
punoljetstvu, počini tzv. riddet (napuštanje islama) smatra se kjāfirom; Allah,dž.š., je stvoritelj
sebebā (uzroka ili povoda nekog djela) i Allah, dž.š., djeluje preko tih sebeba, ili kako On Sam
hoće, pa, prema tome, muslimani koji se uhvate za te sebebe svjesni da Allah,dž.š., stvara i te
sebebe i ljudska djela, kao i oni koji Allahu, dž.š., upute dovu preko sebeba – posrednika:
Allahovih vjerovjesnika i evlija, svjesni da samo Allah, dž.š., prima dove, nagrađuje sevapima,
oprašta grijehe ili šalje kaznu, nisu i ne mogu biti mušrici niti nevjernici; mumini slijede islam da
bi se približili Allahu,dž.š., a oni ne obožavaju ni Božije vjerovjesnike ni evlije; mudžize Božijih
vjerovjesnika su istina; kerāmeti evlīja su istina; evlije su ārifi billāh – mumini obdareni visokim i
najvišim spoznajama Allaha, dž.š., i Njegovih sifata, udaljeni od velikih, čak i od malih grijeha, a
neobične pojave (kakva je npr. pucanje stijene iznad Prusca nakon dove koju je četrdeset jutara
učio Ajvaz-dede i sl.) i djela dešavaju se uz Allahovu, dž.š., moć i dozvolu preko ovih mumina-
muttekija, koji nikad ne tvrde da su pejgamberi, i oni to nisu; njihovi kerāmeti ne prestaju njihovim
preseljenjem na Ahiret pošto ljudska duša ne umire; isto tako, na temelju institucije bedela
(muslimana koji za drugog obavi hadž) i dr., dozvoljeno je pokloniti sevape učenja Kur'ana,
zikrullāha, hajrāta, hasenāta, zijāreta kaburima i sl. nekom drugom; isto tako, obilaženje mubārek
mjesta je Bogu ugodno djelo, jer kada bi činjenje dove Allahu,dž.š., na mubārek mjestima bilo širk
– kako kažu vehabije – Allah, dž.š., nam ne bi naredio da idemo na hadž, niti bi Resūlullāh,
s.a.v.s., ljubio Hadžeru'l-esved (Crni kamen ugrađen u jedan ćošak Kjabe) dok je obavljao tavāf,
niti bi iko na Arefatu i Muzdelifi činio dovu i bacao kamenčiće na Mini, niti bi hodao /polahko
trčao tokom sa'ja između Saffe i Merve…
Istina, ponekad i ponegdje – pa tako i kod muslimana ovih prostora – u ove i slične ibādete znaju
se uvući neki bid'ati, naročito prilikom obavljanja džennaze, koje hakīki alimi moraju uočavati i na
njih -kao takve! – ukazivati i zabranjivati ih, ali oni ne smiju zabranjivati te dozvoljene (mešrū‘ )
poslove zbog toga.
Posjete Revda-i mutahheri (kaburu i njegovoj najbližoj okolini uključujući i Resūlullāhovu,
s.a.v.s., minberu i cijelu njegovu džamiju, kao i Džennet-i bekijju) i kaburistānima šehida, evlīja,
rodbine, poznanika i svih muslimana su preporučljive; građenje turbeta je dozvoljeno, a nazivanje
selama i učenje Fatihe nad ovim kaburima je sunnet.
I dok ehl-i Sunnet, tumačeći islam kao „srednji put“, svijet dijeli tripartitno: dāru'l-islam (područje
i društvo/država mira u kojima vlada islam), dāru'l-harb (područje i društvo/država koji napadaju i
progone muslimane u objavljenom ili neobjavljenom ratu protiv njih) i dāru's-sulh (područje
sporazuma sa onima koji žive u miru sa muslimanima ili žele mir), vehabijski – i njima slični –
pokreti i ideologije svijet dijele samo na dva dijela, bez onog trećeg, dāru's-sulha. Takva podjela je
suprotstavljena i Kur'anu i Sunnetu (Ti, Muhammede, pozovi:O, sljedbenici Knjige: jevreji i
kršćani, dođite da se okupimo oko Jedne Riječi – zajedničke i nama i vama…-3,4; O, svi vi koji u
Boga vjerujete, dođite da svi živimo u miru – 2,208) i ona sve muslimane koji su manjinski u
brojnim područjima i državama svijeta – pa tako i sve muslimane koji žive na evropskom
kontinentu – gura u propast i nestanak.
Isto tako, dok ehl-i Sunnet, slijedeći teoriju ehl-i Kible, zagovara unutarmuslimanski dijalog i mir,
posebno između sunnija i ši'ija, vehabije, ekstremne ši'ije i slični pokreti zagovaraju
međumuslimanske sukobe i ratove do istrebljenja!
Na drugoj strani, postoje i ona „miroljubiva“ tumačenja islama koja svaki pokušaj odbrane
muslimanskih života i država pasiviziraju i proglašavaju terorizmom, islamskim
fundamentalizmom i sl.
U čemu griješe šiije-muslimani
Što se tiče ši'ija, njih ālimi ahl-i Sunneta dijele u dvije skupine: 1) gullāt – ekstremne ši'ije koji su
izašli iz islamskog vjerovanja onda kada su porekli autentičnost postojećeg teksta Kur'ana ili
Mushafa (tvrdeći da njegov original čuva „Skriveni Imam“ i sl.), kada su hazreti Aliji pripisali
ulūhijjet sifate i odrekli se nekih islamskih farza ili počinili neka djela koja su u Kur'anu fiksno
označena kao haram djela; 2) isnā ašerije ili duodecimalisti koji vjeruju u 12 imāma, a za svakog
svoga imāma tvrde da je na deredži Božijeg poslanika, nepogrješiv, s tim što mu nije objavljena
Knjiga; oni u fikhu slijede Džafera es-Sadika. Šiijski akāid i fikh su jako složeni i široki, a za
potrebe ovog teksta reći ćemo ono osnovno: imāmi ehl-i Sunneta samo ovu drugu skupinu ši'ija
smatraju muslimanima, ali i sljedbenicima jedne od onih zalutalih firka. Njihovo, šiijsko
vjerovanje da postoji (i) šiijski islam (uz tzv. sunnijski islam)– odbija se; islam je islam, i on je
samo jedan. S tim u vezi, odbija se i njihova tvrdnja da su oni predstavnici autentičnog islama i
tevhida pa sebe, preko njihove, biološke teorije ehl-i bejta ili Resūlullāhove, s.a.v.s., porodice,
vezuju za Ibrahima, a.s., pa čak i za zurrijjet (potomstvo) iz kičme Adema, a.s. Već smo rekli da
ehl-i Sunnet izuzetno poštuje sve ashabe, r.a., da je najbolji među njima bio hazreti Ebu Bekr, r.a.,
pa dalje kako ide silsila (lanac) Hulefa-i rašidina, da nijednog ashaba mi ne kudimo, ali i ne
hvalimo previše, a ne volimo one koji kude njih – jer time kude Resūlullāha,.s.a.v.s. Ehl-i bejt je u
ehl-i Sunnetu ve'l-džemā'atu širi nego u šiizmu; naime, šiije u ehl-i bejt svrstavaju samo hazreti
Aliju, hazreti Fatimu i njihove potomke, a ehl-i Sunnet tu stavlja i sve časne supruge Božijeg
Poslanika, s.a.v.s. Napomenimo ovdje da imam Džafer es-Sadik, hazreti Alija, hazreti Fatima te
hazreti Hasan i Husejn nejmaju nikakvog udjela u pojavi šiizma! (Imam Džafer es-Sadik (u. 148. /
765.) bio je pouzdani tābi'īn, jedan od najvećih fekiha Medine, osnivač vlastitog mezheba koji je
bio blizak ebu Hanifinom mezhebu budući da su i Malik ibn Enes i ebu Hanife učili pred njim,
potomak Muhammeda,s.a.v.s., a po majčinoj liniji- potomak hazreti ebu Bekra itd.)
-
Kako vjerski reformatori i muslimanski modernisti razaraju islam
Vjerski reformatori i „islamski“ modernisti na pogrešan način tumače i vide poziciju Sunneta u
islamu (poneki od njih ga smatraju Resūlullāhovim, s.a.v.s., idžtihadom za ono, Resulullahovo,
s.a.v.s., doba), a ponekad bi, čak, mijenjali islam iznutra kako bi, navodno, popravili žalosno
stanje našeg Ummeta koje traje nekoliko stoljeća. Najveći broj njih se oduševljava
zapadnjačkom civilizacijom, zapadnoevropskom demokracijom, sekularizmom, naučnim i
tehničkim progresom, višepartijskim sistemom i tsl., zbog čega pobijaju idžmu ashaba i uleme
jednog doba i prevode je kao parlamentarizam, odn. kao opću saglasnost svih članova jednog
muslimanskog društva do koje se dolazi u parlamentu. Oni, kao i vehabije i neomutezilije, traže
ukidanje svih mezheba ili njihovu kodifikaciju jer su mezhebi, prema njihovome mišljenju,
glavni uzrok muslimanskog nejedinstva i podjela.
Mada među njima postoje neke razlike, i jednima i drugima je, osim negiranja ili potcjenjivanja
Sunneta, zajedničko što svoja tumačenja islama izvode bez delīla ili dokaza, odn. što islam
tumače bi'l-hevā (po vlastitom nahođenju), zanemarujući ona četiri izvora znanja kojima se
služe hakiki alimi, a posebno zanemarujući instituciju izvornog idžmā‘a.
Većini njih ne treba osporavati plemenite namjere niti odbacivati njihovu moć u promišljanju
islamske civilizacije, ali – oni ne mogu biti autentični tumači islama; oni su najčešće nasljednici
mutezilija; oni daju prednost razumu nad Objavom; oni najopasniji među njima nastoje da islam
adaptiraju sa-vremenosti, umjesto da sa-vremenost adaptiraju islamu – jer islam je objavljen da
bi čovječanstvo vodio, a ne da bude vođen; oni su jedna od onih 72 zabludjele firke koja, što
više reformira muslimanska društva sredstvima izvan islama, ta društva sve više propadaju.
U naprijed spomenutim, najrelevantnijim izvorima, uključujući i el-Eš'arijev Meqālāt…, naši
studenti, softe i zainteresirani čitaoci pronaći će naučnu argumentaciju za sva navedena i druga
vjerovanja ehl-i Sunneta ve'l-džema'ata. O onim pitanjima zbog kojih vehabije najčešće
napadaju naš bosanski i balkanski ehl-i Sunnet, kao što je šefa'at, talkin (učenje dove umrlome
nakon što se tek ukopa), učenje Fatihe na kaburu muslimana i muslimanke, klanjanje
dženazetu'l-gajba, tespihanje (upotreba tespiha) nakon namaza i u drugim prilikama, ‘urf
(običajno pravo) u pogledu „koljena“ između kojih ne smije biti udaje i ženidbe itd.
zainteresirani istraživači će odgovore naći u Bergiviji (jednoj od kultnih knjiga u vjerskom
naukovanju u Bosni i na Balkanu koja se izučavala u svim našim medresama na turskom jeziku
sve do 1945.g.) (izdanje kojim smo se mi služili: Resa'ilu'l-Birkevi, Daru'l-kutubi'l-‘ilmijje,
Bejrut, 2011.). Ovdje nejmamo prostora za iznošenje te široke građe.
Prevodioci su, slijedeći ukupnu teoriju ehl-i Sunneta ve'l-džemā'ata i svoga imāma, ebu Hanifu,
prije nekoliko godina, pod auspicijom Rijaseta IZ-e u BiH, organizirali međunarodnu
konferenciju pod naslovom:“ Ehl-i Sunnet ve'l-džemā'at- tradicija muslimana Balkana“. Žao
nam je što su intencije i ambicije te konferencije zaustavljene.
Da se to nije desilo, dosad bi bosanska, albanska i općenito balkanska hakīki ulema bar
kandidirala neka od projiciranih pitanja i problema koje je muslimanski život na ovim
prostorima na svoj neumitni način već kandidirao; mislimo,npr., na sljedeća pitanja: idžmā‘ u
našim društveno-političkim okolnostima; ehl-i sunnetski pogled na izborni sistem; dobra
vladavina (hukūma saliha) i pokvarena / prigrabljena vladavina (hukūma fāsida); bankovne
transakcije i kamata; kriza braka: razvod, pravo žene na traženje razvoda, mentalitet kao uzrok
razvoda, šiijski mut'a brak i vehabijska poligamija, monogamija, preljubništvo, bračne veze u
viševjerskim (multikonfesionalnim) i/li višenacionalnim (multietničkim) društvima, višeženstvo
(te'addudu'z-zevdžāt) kao sunnetu'l-enbijā’, „atomska porodica“, feminizam, seksualna
revolucija u 21.st.; međumuslimanski pluralizam; međuvjerski pluralizam i pokušaji vjerskog
sinkretizma; kršćanski ekumenizam, itd.
Čitanje i analiza ove el-Eš'arijeve knjige pomoći će svakom našem bratu muslimanu i sestri
muslimanki da još dublje sagleda ova i brojna druga pitanja i „znakove pokraj puta“ u našem
vremenu i prostoru.
Na kraju, molimo Allaha, dž.š., da podari Svoju nagradu piscu ove knjige ebu’-Hasanu el-
Eš'ariju kao i njezinim prevodiocima.
Isto tako, molimo Allaha, dž.š., da posebnom, najobilnijom nagradom nagradi vakifa Velida
sina Šemsi-begova Jusufovića iz Tutina /Luksemburga koji je sponzorirao prevođenje i
objavljivanje ovog vrijednog kitaba, amin.
/Sarajevo-Istanbul, ramazan 1439./2018./
(TBT, dzemaludinlatic.com)

- VEHABIJSKA FITNA

- Kada je Ibn AbdulVehhab i oni koji su ga pomogli krenuli sa ovom nečasnom misijom, zbog
koje su proglasili kjafirima većinu muslimana zauzeli su dosta plemena. Njihova vlast se širila.
Zauzeli su Jemen i dva časna Harema (Mekku i Medinu). Njihova vlast je brzo stigla do granica
Šama.

Oni su u početku svoga djelovanja bili poslali grupu svojih učenjaka sa zadatkom da nastoje
pokvariti akidu (učenje o vjerovanju) kod uleme i stanovništva dvaju Harema (Mekke i
Medine). Kada su došli kod učenjaka dvaju Harema i spomenuli šta imaju od učenja o akidi,
učenjaci dvaju Harema su im odgovorili i ustanovili da je u stvari njihova akida skup propisa o
izvođenju iz islama (tekfir).

Onda su im podastrijeli sve dokaze o pogrješnosti njihovih stavova na što se ovi nisu mogli
braniti. Učenjacima dvaju Harema je bilo jasno da se radi o skupini zabludjelih džahila koji su
izgledali smiješno i zbunjeno.

Učenjaci dvaju Harema su napisali ferman kod šerijatskog suca u Mekki sa objašnjenjem da ovo
na što ta skupina poziva je čisti kufr i razaslali su da se to zna među ljudima.

To je bilo u vrijeme vladavine Šerifa Mesuda ibn Seida ibn Sa’da ibn Zejda koji je umro 1265
h.g. On je naredio da se ova skupina odmetnika uhapsi. Međutim neki su uspjeli pobjeći iz
zatvora i otišli su u pleme Derijjete i izvjestili svoje vehabije o tome šta se zbilo. To im je samo
povećalo inat i oholost. Onda su emiri Mekke zabranili da njihovi sljedbenici ulaze u Harem na
hadž. Tada su vehabije počeli napadati neka plemena koja su bila u pokornosti i dobrim
odnosima sa emirima Mekke i otpočeli su prvi sukobi. Početak oružanih sukoba između
vehabija i emira Mekke Šerifa Galiba ibn Musaida ibn Seida ibn Sada ibn Zejda, je bio 1205
h.g.. Između zaraćenih strana bilo je više okršaja u kojima je stradao veliki broj ljudi.

(Iz knjige “Vehabijska fitna”, autor: Sejh Ahmed ibn Zejni Dehlan – muftija Mekkanski, r.
1231. h. - u. 1304. h.)

- PROGLAŠAVANJE MUSLIMANA I NJIHOVIH UČENJAKA NEVJERNICIMA


(TEKFIR)
- Kada se analiziraju riječi Muhammeda bin Abdul-Vehhaba i njegovih učenika, neminovno se
dolazi do zaključka da oni samo sebe smatraju pravim muslimanima i da svako ko i najmanje
odstupa od njihovog učenja i ubjeđenja nije musliman.

Upitan o kategorijama ljudi koje smatra nevjernicima i protiv kojih se bori, Muhammed bin
Abdul-Vehhab odgovara da se radi o četiri kategorije:

- Ko je spoznao da je vjerovanje u Jednoću (tevhid) Allahova vjera „koju smo obznanili


ljudima“ i da su vjerovanja u kamenje, drva i ljude „što je vjerovanje većine ljudi“ širk, ali nije
ušao u to vjerovanje u jednoću i ostavio širk.

- Onaj koji je to spoznao, ali vrijeđa vjeru Poslanika, s.a.v.s., iako tvrdi da postupa u skladu s
njom i hvali one koji „obožavaju“ neke ljude, kao što su stanovnici Kuvajta.

- Onaj koji je spoznao tevhid, zavolio ga i slijedi ga, koji je spoznao širk i napustio ga „ali mrzi
onoga koji je prihvatio tevhid i voli onoga koji je ostao u širku.“

- Onaj koji je čist od svega navedenog, ali su stanovnici njegovog mjesta neprijatelji
pristalicama tevhida pa sa i on sa svojim sunarodnicima bori protiv pristalica tevhida pod
izgovorom da ne može napustiti svoju domovinu. (1/102-103)

Muhammed bin Abdul-Vehhab čak i za sebe kaže da iako je bio musliman i izučavao islamske
nauke nije poznavao islam i značenje riječi La ilahe Illallah, ali ni njegovi učitelji niti drugi
učenjaci.

„Govorim vam o sebi, tako mi Allaha osim Kojeg nema drugog boga, učio sam nauku i onaj
koji me je poznavao bio je uvjeren da imam znanje, a ja u to vrijeme nisam znao značenje riječi
La ilahe Illallah i nisam poznavao islam prije ovog dobra koje mi je Allah podario. A ni moji
učitelji, niko od njih to nije znao. I ko god tvrdi od učenjaka 'Arida da je spoznao značenje riječi
La ilahe Illallah ili spoznao značenje islama prije ovog vremena, ili to tvrdi za nekoga od svoji
učitelja, on laže i izmišlja.“ (10/51)

- Klevete i laži vehabija...


- Vehabije pišu u knjizi Feth-ul-medžid da on nevjeruju u tasavvuf. Oni kažu: “U vrijeme Ashaba
nije bilo mezheba. Mezhebi su kasnije izmišljeni. Jevreji su uveli tesavvuf u islam. Ove laži i
klevete će najbolje pobiti sljedeći citat iz knjige Iršad-ut-talibin koju je napisao Muhammed
Senaullah Osmani Dehlevi rahmetullahi aleyh. [preselio na ahiret 1225./1810. godine.] Knjiga
Iršad-ut-talibin je napisana na persijskom jeziku. “Izvjesni ljudi ne vjeruju u Evlije. Ima i onih
koji kažu: Prije je bilo je Evlija ali ih sada nema. Ima i drugih koji kažu: “Evlije nikad ne
griješe. Oni znaju gajb (nepoznato, tajne budućnosti). Oni, šta god hoće odmah se desi”. Ti i
takvi prema tom ubjeđenju čine dove na grobovima Evlija. Kada vide, da ono što se zahtjeva od
Evlije ne ostvaruje, prestaju vjerovati u Evlije čak i iz svog vremena i tako ostaju lišeni
njihovog fejza. Postoje i oni koji su toliko neuki da nisu u stanju ni da razlikuju muslimana od
kafira a za sebe tvrde da su učeni na nivou Evlije.Žalosno, a još je žalosninje da ima glupana
koji zaista misle da su ovake neznalice Evlije, koje oni onda slijede kao njihovi studenti. Postoje
oni koji nazivaju Evlije ‘kafirima’, iznoseći riječi Evlija koje su rečene u stanju zahira, odnosno,
dok su Evlije bile u zanosu ljubavi prema Allahu džellešanuhu, potpuno izgubljene u tom
zanosu. Ima i onih koji skreću sa pravoga puta zato što sami izvlače pogrešne zaključke izovih
izjava Evlija i prave pogrešna vjerovanja i ne vjeruju ispravna značenja koja su alimi ehli
sunneta izveli iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Ima i onih koji su naučili zahiri znanje (jasno,
očito, vidljivo znanje) koje je Allah džellešanuhu naredio Resulullahu sallallahu alejhi vesellem
da čini teblig (propovijed) ali koji ne vjeruju u ma’rifete tesavvufa (tj. batin, kalbinsko znanje;
tj. sakrivena, unutrašnja značenja Kur’ani kerima) koje je (Allah džellešanuhu) dozvolio
Resulullahu da podučava tebligom izvjese odabrane Ashabe. Postoje i oni koji obožavaju Evlije,
zavjetuju im se (tj. čine adak), i obilaze oko njihovih grobova kao da čine tavaf oko Kabe.” Šta
je vilajet, to jest Evlijaluk?Ja sam po ovom pitanju napisao knjigu na arapskom jeziku koja se
zove Iršad-ut-talibin. A sada tu istu knjigu pišem i na persijskom jeziku. Ova knjiga se sastoji
od pet dijelova: 0. Prvi dio dokazuje da je vilajet istina. 0. Drugi dio govori o edebu (ponašanju)
koji se mora poštovati na putu tesavvufa. 0. Treći dio govori o edebu koji rehber (vodič) mora
da ispuni. 0. Četvrti dio govori o edebu koji se mora slijediti dok napredujemo na putu
tesavvufa. 0. Peti dio se bavi naukom približavanja Allahu džellešanuhu i učenju drugih kako da
Mu se približe.

- PRVI DIO: U islamu postoji nauka (ilum) vilajeta i tesavvufa. U ljudima postoje i batini
savršenosti ili odlike i zahiri odlike. Zahiri odlike u sebe uključuju vjerovanje koje je u skladu
sa učenjima koja je ulema ehli sunneta razumjela i izvela iz Kur’an-i kerima i hadisi šerifa,
izvršavanje farzova, vadžiba, sunneta i mustehaba i čuvanje od harama, mekruha, mutešabihata
i bidata. Batini odlike se odnose na uzdizanje (tj. napredovanje) kalba i duše. Knjige Buhari i
Muslim kažu da je hazreti Omer, radijallahu anh, rekao da je jednoga dana neko došao kod
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: ‘Šta je islam?’ Resulullah je odgovorio,
‘Reći kelime-i šehadet, klanjati pet puta dnevno, postitiu mjesecu Ramazanu, davati zekat i, ako
smo umogućnosti, otići na hadždž.’ ‘Tačno si rekao’, rečeta osoba. Prisutni su bili zbunjeni
kada su vidjeli da ga onprvo pita a onda odobrava njegov odgovor. Ta osoba onda reče, ‘Šta je
iman?’ Resulullah je odgovorio, ‘Iman jevjerovati u Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove
knjige, i u Njegove Pejgambere, i u Kijametski dan,i da su i hajr i šer (i dobro i zlo) Allahov
takdir (predodređenje).’ ‘Rekao si istinu’, ta osoba opet reče. Ona onda reče, ‘Šta je ihsan?’
Resulullah odgovori,‘ Ibadetiti Allaha džellešanuhu kao da Ga vidimo. On uvijek vidi nas iako
mi Njega ne vidimo.’ Ta osoba onda upita, ‘Kada će se desiti Kijametski dan? ’Resulullah
odgovori, ‘Ja ne znam više od tebe.’ Ta osoba onda upita, ‘Šta su predznaci (alameti)
Kijameta?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je nabrojao nagovještaje koji će prethoditi
Kijametu a onda nas je pogledao i rekao: Onaj ko je ova pitanja postavljao i otišao bio Džebrail,
alejhisselam. On je došao da vas poduči vašoj vjeri.’ [Ovaj hadisi šerif kojise zove hadis-i
Džibril se citira kao drugi hadis u imami Nevevijevoj, rahmetullahi teala, knjizi Čertdeset
hadisa. Ahmed ibn Kemal paša, rahmetullahi alejh, je ovih četrdeset hadisa preveo na turski
jezik i izdao. Mevlana Halidi Bagdadi rahmetullahi alejh je ovaj hadisi šerif, koji se zove
“hadis-i Džibril”, prokomentarisao i anotirao u svojoj knjizi Itikadnama koja je na persijskom
jeziku. Ova knjiga je prevedena na bosanski jezik podnaslovom Iman i islam.] Kako se iz ovog
hadis-i Džibril razumije, pored imana i ibadeta ima još jedno savršenstvo, još jedna odlika,
kojase zove ihsan a koju mi nazivamo vilajet. Kada Evliju obuzme ljubav prema Allahu
džellešanuhu njegov kalb se izgubi u mušahedi (tj. viđenju) Voljenog. Ovaj hal (tj.stanje) se
zove fena-i kalb. Ova mušaheda ne znači da on vidi Allaha džellešanuhu. Allah džellešanuhu se
ne može vidjeti na ovom svijetu. Ali ovaj hal se Evliji prikaže kao da on vidi Allaha
džellešanuhu. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je ovo stanje, ovaj hal, opisao sa njegovim
riječima, ‘Ibadetiti Allahadžellešanuhukao da Ga vidimo.’Drugo, mi kažemo da hadisi šerif
kaže, ‘U čovjeku imakomad mesa. Ako to meso postane salih (dobro,pobožno), svo tijelo
postane salih. Ako ono postanefasid (zlo) cijelo tijelo postane fasid. Ovaj komadmesa je kalb!’
Ovu dobrotu kalba, (koji je smješten i kojise nalazi u mišićnom organu koji mi nazivamo srce),
kojaje potrebna za dobrotu tijela tesavvufdžije (ili mutesavvifi)nazivaju fenaikalb. Kada se kalb
izgubi u ljubavi premaAllahu džellešanuhuova fena kalba počne utjecati nasvog komšiju
nefsa.On, nefs, se otarasi emareta. Ondobije hubbi fillah ve bugdi fillah. To jest, on (tj. nefs)voli
sve što Allah džellešanuhuvoli i ne voli sve što Allahdžellešanuhune voli. Prema tome, cijelo
tijelo poželi daslijedi propise islama i da im se pokorava.
- Pitanje: Da li postoji išta drugo osim imana i amela što izaziva dobrotu i pobožnost kalba?
- Odgovor: Hadisi šerif kaže, ‘Kada kalb postane salihtijelo postane salih.’ Da bi tijelo postalo
salih ono morada živi po propisima islama. Ima puno ljudi koji, iako jeiman prisutan u njihovim
kalbovima, ne slijede propiseislama. Zna se da će oni koji imaju manje salih (dobrih) odzlih
djela biti kažnjeni džehennemskim azabom. Dakle,prisutnost imana u kalbu ne izazva dobrotu
ipobožnost tijela. Prema tome, ‘dobrota’ (tj. ‘salihluk’)kalba ne znači ‘iman’ kalba. Niti se može
reći da je dobrota kalba sačinjena od imana i dobrote tijela; jer nije logičnouzimati dobrotu
tijela kao uzrok [indirektno kroz kalb] zanjegovu pobožnost. Na kraju, dobrota kalba
nagovještavapostojanje jedne druge stvari u kalbu osim imana iibadeta. A to je ljubav prema
Allahu koju tesavvufdžije (ilimutasavvifi) nazivaju fenaikalb.Treće, mi ističemo saglasnost da
je iakoje bilo, i iako ćebiti do kijameta puno alima islama sa znanjem i djelima(amelom) koje su
imali neki od Ashaba kiram svakiodAshaba kiram superiorniji, uzvišeniji, odličniji odsvakog
muslimana koji nije Ashab. Pored toga,rečeno je, ‘Drugi, koji daju radi Allahovogzadovoljstva
sadaku u zlatu, da je ona i kao planinaUhud, neće dobiti sevape koje će dobiti moji Ashabiza
polovinu sa’a ječma kojeg su oni dali naAllahovom putu.’ Ovakva izvanredna vrijednost
ibadetaAshaba kiram proizilazi iz batini kemala (unutarnjesavršenosti) njihovih kalbova koji se
oformio kao rezultatpohađanja Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellemsohbeta. Njihovi
batini, to jest njihovi kalbovi, su dobili nur (zrake, duševno svjetlo) direktno od Resulullahovog
mubarek batina. Kada je hazreti Omer preselio na ahiret njegov sin Abdullah je rekao, ‘S njim
je otišlo devet desetina iluma (tj. znanja).’ Kada je vidio zbrku omladine oko njega, on je dodao:
Ja nisam mislio na ilm fikha i kelama koji vi znate. Ja sam mislio na devet desetina batina i
ma’rifeta koji proizilazi iz Resulullahovog mubarek kalba. [Pogledajte takođe i članak broj
sedam pod naslovom Porijeklo tesavvufa.] Među muslimanima koji su došli poslije Ashaba
kiram, oni koji su dobili ovaj nur batina, dobili su ga u sohbetu njihovog rehbera (vodića,
učitelja). Oni su dobili nur koji potiče (koji zrači) iz Resulullahovog mubarek kalba. Naravno,
nur koji se dobije u njihovim sohbetima ne može biti ravan količini nura koji se dobijao u
Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem sohbetu. Ovo je razlog za superiornost Ashaba kiram
radijallahu teala anhum edžme’in. Iz ovog objašnjenja se takođe dade zaključiti i to da postoje (i
druga) savršenstva, pored savršenstava zahira, i da postoje raznederedže (stepeni) ovih
savršenstava. To je istaknuto uhadisu kudsi u kom Allah džellešanuhukaže, ‘Kada MiMoj rob
priđe, Ja mu se približim. Ako Mi se Moj robpribliži, Ja mu se još više približim. Ako Moj rob
činipuno nafile ibadet [zajedno sa propisanim farzovima]Moj rob mi se toliko približi da ga Ja
puno zavolim.Kada ga Ja volim Ja mu činim kabul (ispunim,uslišam) njegove dove. On sve
vidi, čuje, i radi saMnom.’ Nafile ibadet radi kojeg Allah džellešanuhuvolinekoga su napori na
putu tesavvufa.Četvrto, mi kažemo da su milioni muslimana kojisu se utoku od preko hiljadu
godina pojavili na ova tri velikakontinenta svijeta reklii napisali da je njihove kalbove,dok su
posjećujući sohbete saliha izučavali na tesavvufa, obuzelo nekakvo stanje (hal). Niko nikad ne
bimogao ni pomisliti da bi se ova ogromna saglasnost moglatemeljiti na laži. Biografije većine
onih koji su doprinijeli ovoj saglasnosti su zabilježene u knjigama. Očigledno je da su oni imali
i ilm, i takvu, i da su bili salih (dobri ipobožni). Nije moguće da su ovakvi dobri i savršeni
ljudilagali. Milioni ovakvih čistih i savršenih ljudi su jednoglasnorekli da je kalb svakog od njih
dobio, prisustvujućirehberovom sohbetu, nur koji potiče iz Resulullahovogsohbeta. Svaki od
njih je rekao “Prisustvujući sohbetujednog od Saliha (tj. dobrih i pobožnih), u
njihovimkalbovima se pojavio pored imanskog i fikhskog znanja(iluma) i jedan drugi hal, jedno
drugo stanje. Kada se tajhal uselio u naše kalbove, ljubav prema Allahu i premastvarima koje
Allah voli, i prema Allahovim džellešanuhunaređenjima, je ispunila naše kalbove. Njima je
postalolako i slatko obavljati dobre stvari (poslove) i ibadete. Unjihovim se kalbovima ustalilo
ispravno vjerovanje (iman)ehli sunneta.” Ovaj hal, ovo stanje, koje se dešava ukalbu, je svakako
kemal (savršenstvo), odličnost,uzvišenost. To je hal koji izaziva (tj. koji je sebeb za)kemalet
(savršenstvo).Peto, mi kažemo da Evlije posjeduju keramete. Kerametisu natprirodne stvari (tj.
harikul’ade)koje Allah džellešanuhustvara izvan Njegovog uobičajenog običaja, to jest,izvan
polja naučnih i prirodnih zakona. Međutim, osoba nemora da bude Evlija da bi demonstrirala
izvjesne natprirodne stvari. Ovakve izvanredne stvari mogu imati ioni koje Allah
džellešanuhune voli, pa čak i kafiri,nevjernici. Natprirodne stvari koje pokazuju kafiri
senazivaju sihr (magija, čini, čarolija). Evlije rahmetullahiteala alejhim edžme’in posjeduju
zajedno sa kerametom itakvu. Takva je osjećaj straha od Allaha džellešanuhuistrogo poštivanje i
izvršavanje Njegovih zapovijedi iizbjegavanje Njegovih zabrana.
- . ŠTA JE VILAJET? Mi ćemo sada objasniti štaznači vilajet (ili evlijaluk). ‘Vilajet’ znači
‘stanje bliskosti (blizine) Allahu džellešanuhu. ’Postoje dvije vrste bliskosti ljudskih bića Allahu
džellešanuhu. Prva vrsta je blizina (bliskost) svakog ljudskog bića Allahu džellešanuhu. Allah
džellešanuhu kaže u šesnaestom ajetu sure Kaf, ‘Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice!’ (50,
16) i u četvrtom ajetu sure Hadid, ‘On je s vama gdje god vi bili’ (57,4). Druga vrsta blizine
Allahu džellešanuhu je samo zasuperiorna ljudska bića i meleke. Zadnji ajet sure Alek kaže,
‘Učini sedždu i približi se Allahu!’ (96, 19). Prethodno citirani hadis kudsi kaže, ‘Ako Moj rob
čini puno nafilu ibadet [zajedno sa propisanim farzovima] Moj rob mi se toliko približi da ga Ja
punoza volim…’ Blizina koja je spomenuta u ovom ajet-i kerimu i hadis-u kudsi je blizina koja
se dešava samo posebno istaknutim i uzvišenim osobama. Ova blizina se zove vilajet, odnosno,
evlijaluk. Da bi dobili ovu vrstu blizine potrebno je da imamo vjerovanje koje je uskladu sa
vjerovanjem (itikadom) ehli sunneta. Šezdeset osmi ajet sure Al-i Imran kaže, ‘Allah
džellešanuhu voli one koji vjeruju.’ (3, 68) Ali, On više voliistaknute mu’mine. Allahova
džellešanuhuljubav premasvakom vjerniku se zove vilajeti amme. Njegova ljubavprema
istaknutim mu’minima se zove vilajeti hassa. Ovavrsta ljubavi je vrsta ljubavi koju pokazuje
prethodnonavedeni hadisikudsi. Ova ljubav ima svoje stepene. Mi takođe trebamo napomenuti i
to da se Allahovi džellešanuhu atributi (sifati) ne mogu shvatiti razumom (aklom) isto kao što se
ni Njegova ličnost (zat) ne može shvatiti. Ne postoji ništa što je slično Allahu džellešanuhu i
Njegovim atributima. Prema tome, dvije Allahove džellešanuhu blizine su neshvatljive i
nepoznate ljudskom razumu. One nisu kao blizine u vremenu i prostoru. Allahova džellešanuhu
blizina Njegovim robovima nije kao materijalna blizina koja se može shvatiti razumom i saznati
čulnim organima. Ona se samo može razumjeti znanjem koje se zove ma’rifet kojim je Allah
džellešanuhuobdarioneke od Njegovih istaknutih mu’mina. Ova nauka se zoveilmi huzuri. Naše
znanje je ilmi husuli.Pošto su ove dvije Allahove džellešanuhublizine Njegovimrobovima
izražene u ajetima i hadisima vadžib nam ih jeobje vjerovati. Mi moramo vjerovati u ove obje
Allahovedžellešanuhu blizine nama, isto kao što vjerujemo da nasOn vidi. Allahova
džellešanuhu blizina se ne može izmjeriti nikakvim mjerilom [kao što su metar ili angstrem] a
Njegovo viđenje nije preko odraza svjetla kako je objašnjeno u fizici. Izvjesne jedinice koje su
upotrijebljene u hadisima, kao što su aršin, zra (dužina ruke), pedalj idužina zrna ječma, nisu
upotrijebljene sa ciljem davanja mjere već zbog (sa ciljem) poređenja.
- Pitanje: Pošto je vilajet samo jedno, za čovjeka, neshvatljivo stanje (hal) između Allaha
džellešanuhu i Njegovog roba, zašto je vilajet, definisan sa riječju “jakin” (bliskost)?
- Odgovor: Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje mićemo prvo objasniti dvije tačke. 1) Kešf
koji se desi Evliji, ili san (ru’ja) koji svako može usniti, je samo vizija ili primjer nečega u
ogledalu svijesti (hajala). Ako se on desi kada spavamo on se zove se ru’ja. Ako se on desi dok
smo budni on se zove kešf. Sve što hajal (ogledalo svijesti) postaje čišći i uglačaniji, kešf ili
ru’ja postaju sve tačniji i pouzdaniji. Prema tome, snovi (ru’jeti) Pejgambera, alejhimusselam,
su potpuno pouzdanii povjerljivi i oni su vrsta vahja (objave) zato što su svi Pejgamberi
ma’sum, što znači da oni nikad ne griješe. Njihovi hajali su jako uglačani, ispolirani i čisti.
Njihovi batini, to jest kalbovi, su bili čisti. Takođe je i većina snova (ru’jeta) Evlija tačna, zato
što su hajali Evlija očišćeni izvršavanjem Resulullahovih zapovijedi, i nurovima koji su stečeni,
a njihovi kalbovi postepeno ispolirani ili direktno u sohbetu kao što je to slučaj sa Ashabima
kiram, ili putem njihovih učitelja kaošto je to slučaj sa onima kojisu se pojavili iza Sahaba.
Dželaluddin-i Rumi rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 672./1273. Godine u Konyi] je ovu
suptilnost vrlo lijepo izrazio u dvostihu njegovog Mesnevije: Da li znaš kuda i za kojim
hajalima tragaju Evlije? Za vizijama predivne bašče Huda! Batini Evlija, rahmetullahi alejhim
edžma’in, su kao sjajna ogledala. Oni su zbog njihove poslušnosti Pejgamberima izglačani i
ispolirani. Ponekad se stare tamne mrlje njihovih batina povrate u viziju kao crne fleke pa se
njihovi hajali (ogledala svijesti) zamute i u njihovim kešfovima i snovima (ru’jetu) se desi
greška. Ova zamagljenost se ponekad desi kao rezultat činjenja harama ili nečega što je šubheli
(sumnjivo) ili izlaženja izvan granica [u upotrebi mubaha] ili kao rezultat uprljanosti od strane
džahila i otpadnika. Većina snova grešnika su pogrešni. Pošto su njihovi batini (kalbovi)
zulmetli (tamni) oni puno griješe. 2) Sva stvorenja koja je Allah džellešanuhu stvorio se
nazivaju ALEM. Postoje tri vrste alema: Alemi šehadet je materijalni (ili opipljivi) alem koji
svako zna. Alemi ervah je neopipljivi i nemjerljivi alem duša (koji se ne može izmjeriti). Alemi
misal u kom nema ništa ni materijalno ni nematerijalno. U Alemi misalu postoje misali svih
bića iz prvog i drugog alema, misal Allaha džellešanuhu, pa čak i misali misli i značenja. Allah
džellešanuhu nema misla [pogledaj dole] ali je rečeno, da ima misal. Ako jedan zat (tj. biće) liči
na neki drugi zat upogledu njegovog zata (bića) i atributa (sifata), prethodni zat se naziva
mislom ovog drugog zata. Misl Allahadžellešanuhu i Njegovih sifata ne postoji. Takav misl ne
može postojati. Zat (biće) koji je sličan nekom drugom zatu, ali ne u pogledu samog zata (tj.
ličnosti, bića), već samo u pogledu njegovih atributa, je misal tog drugog zata (ili bića). Na
primjer, kada sunce zovemo ‘padišah’, ‘padišah’ je misal sunca. Značenje trideset petogajeta
sure Nur glasi, ‘Allahov džellešanuhu nur je u mu’minovom kalbu kao svijeća u fenjeru.’ (24,
35) U jednom hadisi šerifu (koji kaže), ‘On je takav Hakim da je On napravio kuću i napunio je
stvarima’, je izražen Allahov džellešanuhu misal. Iz toga razloga je rečeno da e Allah
džellešanuhu može usniti. [Pejgamber] Jusuf, alejhisselam, je usnio u snu gladne godine kao
‘mršavu stoku’ a plodonosne godine kao ‘debelu stoku i pšenicu.’Hadis-i šerif koji se nalazi u
Buhariji kaže, ‘Ja sam usnio da su mi mnogi ljudi došli. Oni su bili u košuljama. Košulje jednih
su bile kratke do prsa a košulje drugih bile duge. Ja sam vidio Omera, radijallahu anh. Njegova
košulja je bila do zemlje.’ Ashabi sutražili objašnjenje ovog sna. On je objasnio da košulja znači
znanje. Ovi ajeti kerimi i hadisi šerifi pokazuju da se misali nematerijalnih stvari mogu usniti u
snu ili viditi kešfom. Nakon što smo objasnili prethodne dvije tačke, mi kažemo da postoji jedan
neshvatljivi hal (stanje) koji se naziva vilajet. Ovaj hal (ovo stanje) se u alemi misalu vidi preko
kešfa kao blizina (bliskost) dva predmeta. U kešfu kakohal vilajeta napreduje izgledakao da
hodamo premaAllahu džellešanuhu ili kao da prelazimo s Njegovog jednog atributa na drugi.
Pošto se promjene u neshvatljivim halovima (stanjima) Evlija, rahmetullahialejhim edžma’in,
vide ovako u alemi misalu, ovi halovi (stanja) se nazivaju kurbi ilahi a promjenama su datai
mena kao što su sejri ilallah i sejri fillah. Kada se na putu tesavvufa jednom dobije fena više
nema povratka nazad [ili degradacije]. Oni koji su se povratili nazad su to učinili prije nego što
su došli na nivo fene. Ovaj fakir [hazreti Senaullah misli na sebe] je ovo zaključio iz časnog
značenja stotinu četrdeset trećeg ajeti kerima sure Bekara koje glasi, ‘Allah džellešanuhu neće
uzeti vaš iman. On je milostiv prema Njegovim robovima.’ (2, 143) Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, je rekao, ‘Allah džellešanuhu ne uzima imane Njegovih robova. Ali, kako alimi
nestaju, znanje iščezava.’ Takođe i ovaj hadisi šerif pokazuje da Allahdžellešanuhu ne uzima
stvarni iman i znanje batina. [Ovaj ajeti kerim i hadisi šerif su dokazi da nijedan od Ashaba
kiram nije postao murted zato što su onisvi imali stvarni (hakiki) iman. Da Šije ne sakrivaju od
sebe ovu suptilnost, oni ne bi klevetali nijednog od Ashaba kiram, alejhimurridvan.] Potpuna
takva (bogobojaznost) se razvija samo kod Evlija. Ona se ne može steći sve dok se potpuno ne
očiste zla nefsa, kao što su, ljubomora, inat, arogancija, licemjerstvo i želja za slavom. Da bi se
ova zla nefsa potpuno očistili trebamo ubiti nefs odnosno dobiti fena-i nefs. Savršen (kamil)
iman i potpuna takva se ne mogu dobiti sve dok se Allah ne voli više od svega drugog, ili, sve
dok ne postoji samo ljubav prema Allahu. A to je moguće samo preko stanja koje se zove fena-
ikalb. Fena-ikalb je u hadis-i šerifu izražena kao “kalbov salihluk” (tj. salihluk kalba, tj. kalbov
preobražaj u salih, tj. pobožnost kalba). Hadisi šerifu Buhariji i Muslimu kaže, ‘Mu’minov iman
nije savršen sve dok me on ne voli više od svojihroditelja i djece i svakog drugog.’ [Ovaj hadisi
šerif jetakođe citiran i u vehabijskoj knjizi Fethulmedžid.] Jedan drugi hadisi šerif kaže: Tri
vrste ljudi uživaju iman: Prvi- Onaj ko voli Allaha i Resula više od ičega drugog. Drugi- Onaj
ko voli samo one koje Allah voli. Treći- Onaj ko se, kada dobije iman, više plaši da ne postane
kafir nego da će izgorjeti u vatri. Hazreti Rabi’a Advijja, žena veliki Evlija među tabi’inima, je
jednoga dana nosila dvije posude u rukama, jednu punu vode adrugu punu žeravice. Kada su je
upitali gdje ide ona je odgovorila, ‘Idem da ugasim vatru džehennema i dazapalim džennet. Ja
hoću da spasim muslimane da ne obožavaju Allaha džellešanuhu iz straha od džehennema i
želje za džennetom.’ To je Vilajet i Evlijaluk. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao,
‘Ukažite ikram (čast) mojim Ashabima!’ Značenje trinaestog ajet-i kerima sure Hudžurat kaže,
‘Oni koji između vas zaslužuju ikram (čast) su oni koji se najviše boje [Allaha].’ (49, 13) Radi
ovog su alimi islama jednoglasno rekli da su svi Ashabi kiram bili najuzvišeniji (najodabraniji) i
najveće muttekije (da su se najviše bojali Allaha) u ovom ummetu zato što su svi Ashabi kiram
radijallahu teala anhum edžme’in stekli, sa svojim prisustvom u sohbetu Allahovog Resula,
najviše stepene (mekame) vilajeta. Allah džellešanuhu hvali Ashabe kiram. Časno značenje
stotinu prvog ajeti kerima sureTevbe je, ‘Oni koji su uznapredovali u imanu i prvi se iselili …’
(9, 101) U ovom ajeti kerimu se hvale ashabi kiram, radijjallahu alejhim edžma’in. Značenje
desetog ajeti kerima sure Vaki’a je, ‘Oni koji su prednjačili uimanu će prednjačiti i u
približavanju Allahu džellešanuhu. Oni su svi mukarrebi.’ (56, 10). Vadžib je pridružiti se putu
tesavvufa i nastojati da se postigne savršenstvo (kemal) batina. Značenje stotinu drugog ajeti
kerima sure AliImran glasi: ‘O mu’mini! Potpuno odustanite od onoga što je Allah džellešanuhu
zabranio!’ (3, 102) To znači: On hoće da u zahiriskim stvarima i batiniskom ahlaku ne ostane
ništa što Allah džellešanuhu ne voli. Naređenje ovog ajeti kerima pokazuje da su napori na putu
tesavvufa vadžib. Potpuna pobožnost (ili takva) se može dobiti samo putem vilajeta. Prethodno
spomenuta zla nefsa su haram. Potpuna takva se ne može dobiti sve dok se ova zla ne istrijebe.
Ova zla se mogu očistiti samo sa fenom nefsa. Takva je odustajanje od griješenja. Ona se u
hadisi šerifu zove ‘salihluk tijela’ (tj. pobožnost tijela). Da bi se imao salihluk tijela mora se
(prvo) imati salihluk kalba.Tesavvufdžije (mutesavvifi, derviši) nazivaju salihluk kalba fena-i
kalb. Mi smo objasnili da je vilajet uništavanje (tj. usmrćivanje, ubijanje) kalba i nefsa. Alimi
tesavvufa, rahmetullahi alejhim edžma’in, su rekli da vilajet ima sedam nivoa (deredža). Pet
latifa koji pripadaju alem-i emru i koje treba usmrtiti su kalb, ruh, sirr, hafi i ahfa. Šesti je
usmrćivanje nefsa. Sedmi je usmrćivanje tjelesnih materija. Usmrćivanje tjelesnih materija se
zove ‘salihluk tijela. Takvu (tj. pobožnost) ne dobijamo samo sa obavljanjem dodatnog ibadeta
(tj. nafile ibadeta). Takva je obavljanje farzova i vadžiba i čuvanje (tj. odustajanje) od harama.
Farzovi i vadžibi koji se čine bez ihlasa (iskrenosti) nemajunikakve vrijednosti. Značenje
drugog ajeti kerima sure Zumer kaže, ‘Ibadeti Allaha s ihlasom (iskreno)!’ (39, 2). Čuvanje od
harama se ne može postići prije negošto se postigne fena nefsa. Vidimo da je savršenstvo
vilajeta moguće postići samo sa izvršavanjem farza. Međutim, postizanje vilajeta [kao takvog]
je samo Allahovo džellešanuhu dobročinstvo (ihsan). (To jest, vilajet se može postići samo sa
Allahovim džellešanuhu ihsanom.) On ga daje onima kojima hoće. On se ne možepo stići
radom. Allah džellešanuhu je naredio ljudima da rade koliko mogu. Meal (značenje) šesnaestog
ajeti kerima sure Tegabun glasi, ‘Čuvajte se od Allahovih zabrana koliko god možete!’ (64, 16)
Vidimo da je potrebno da nastojimo što više možemo. Stepeni vilajeta su neograničeni. Šejh
Sadi Širazi, rahmetullahi alejh, to ovako izražava dvostihom u njegovoj knjizi Đulistan:
-Njegovoj ljepoti nema kraja, -Piće neće ugasiti bolesnikovu žeđ, niti će smanjiti vodu okeana.
Isto tako je i pobožnost (takva) bez granica. Hadisi šerif kaže, ‘Ja najbolje znam Allaha i ja ga
se najviše bojim.’ Kako napredujemo kroz stepene vilajeta strah od Allaha džellešanuhu se (sve
više) povećava. Značenje trinaestog ajeti kerima sure Hudžurat glasi, ‘Između vas je kod Allaha
džellešanuhu najbolji onaj koji ga senajviše boji.’ (49, 13). Pošto su stepeni takve neograničeni,
stalno napredovati na putu vilajeta je vadžib (dužnost). Željeti da se naše znanje batina poveća
je farz. Značenje stotinu četrnaestog ajeti kerima sure Taha glasi,“ Moj dragi Pejgamberu!
Uvijek čini dovu ‘Ja Rabbi, Ti znanje moje proširi!’” (20, 114). Veliji je haram bit istalno na
istom stepenu i ne željeti napredovati. ’Hadže Muhammed Baki- billah, rahmetullahi alejh,
kaže:‘Edeb je potreban na Allahovom putu, edeb! Moraš učiti, do smrti učiti. Čak i da ti more
saspu u usta, Ne smiješ biti sit, moraš vode tražiti’!’ Dželaluddin Rumi je rekao: O moj brate
ovaj put nema kraja, Nastavi, bez obzira koliko si dugo išao! Hadže Muhammed Baki- billah,
rahmetullahi alejh kaže: Bez obzira koliko si me napojio, Moju žarku ljubav za Tobom nisi
utolio! Pošto je vadžib u batinu napredovati, i s obzirom da su vrlo rijetki oni koji su se približili
Allahu džellešanuhu bez posredstva rehbera (vodiča), vadžib je tražiti rehbera (vodića, muršida,
učitelja, majstora). Zato, Dželaluddin Rumi kaže: ‘ Niko osim rehbera ne vodi čovjeka. Nađi
rehbera i uhvati se za njega!’Ali, mi ne smijemo dopustiti da nas prevare lažni rehberi (vodići,
majstori, učitelji). Muršid-i kamilova prepoznatljiva karakteristika je to što onima iman
(vjerovanje, i’tikad) ehli sunneta i savršeno poštuje (i precizno izvršava) propise islama. Oni,
čije riječii djela nisu u skladu sa propisima islama, koji samo na primjer dozvoljavaju svojim
ženama i kćerima da izlaze napolje nepokrivene kose i ruku, nisu rehberi čak i da lete u zraku.
Ženama i djevojkama muslimankama je haram izlaziti napolje nepokrivenih glava (tj. kose),
ruku i nogu, i pokazivati se vjerski stranim osobamai onima koji nisu njihova najbliža rodbina.
Muslimanima, muškarcima, je farz da narede svojim ženama i kćerkama da se pokriju pred
stranim muškarcima. Neko ko ne slijedi knjige alima ehli sunneta, rahmetullahi teala edžma’in,
ne može biti rehber. Takav neko ne koristi čovjekovom dinu, bolje rečeno samo mu nanosi
štetu. Značenje dvadeset četvrtog ajet-i kerima sure Insan ili Dehr glasi, ‘Ne pokoravaj se ni
griješniku ni kafiru!’ (76, 24) Allah džellešanuhu nam u ovom ajeti kerimu prvo naređuje da ne
činimo ita’at (tj. da se ne pokoravamo) grešniku. On nam onda kaže da se ne pokoravamo
kafiru. Jer, musliman rjeđe susreće kafira. On je češće pod komandom grešnika. Pored toga ovaj
ajet i kerim pokazuje da je druženje s grešnicima štetnije od druženja s kafirima. Značenje
dvadeset osmog ajeti kerima sure Kehf kaže, ‘Ne pokoravaj se onome čiji smo Mi kalb učinili
nemarnim da Nas zikri (spominje) i koji svoj nefs (svoju strast) slijedi i čiji postupci
prelazegranice islama.’ (18, 28) Iz ovog ajeti kerima se razumije da je slijeđenje nefsa znak
nemarnosti (gafleta) kalba. Pokvarenost tijela, odnosno griješenje, pokazuje pokvarenost kalba.
[Danas, žene koje izlaze na ulicu nepokrivene i oni koji piju alkoholna pića, to jest grešnici, i
oni koji ne ibadete govore muslimanima, ‘Gledajte vi u moj kalb. Moj kalb je čist. Allah gleda u
kalb’ Ovaj ajeti kerim pokazuje da su ovakve tvrdnje pogrešne i laž. Mi smo prethodno naveli i
hadisi šerif koji kaže, ‘Ako kalb postane fasid (zao) i sva djela tijela (svi poslovi tijela) takođe
postaju fasid.’ Takođe i ovaj hadisi šerif pobija ove riječi grešnika (i pokazuje da su one
pogrešne i laž). Hadisi šerif, ‘Allah ne gleda u vaš izgled. On gleda u vaš kalb i
nijjete(namjere),’ se odnosi na one koji čine ibadete i hajrate (dobrotvorna djela). Drugim
riječima, da bi ibadet bio primljen (kabul) on se mora raditi radi Allahovog džellešanuhu
zadovoljstva (rizaluka). Drugi znak muršidi kamila (savršenog učitelja, mentora), kako je
objašnjeno u hadisi šerifu, je, da razgovor sa njim,i gledanje u njega, izaziva sječanje na Allaha
džellešanuhu.Kalb je hladan prema svemu drugom osim premaAllaha džellešanuhu.Kada su
upitali Resulullaha,sallallahu alejhi ve sellem, kako nam imamiNeveviprenosi o
karakterističnim znacima Evlija, on je rekao,‘Kada ga ugledamo sjetimo se (pomislimo
na)Allaha džellešanuhu.’Ovaj hadisi šerif takođe prenosi iibn Madže. Jedan drugi hadisi šerif
koji nam prenosiMuhjissunne Husejn Begavi u knjizi Mesabih kaže, “Allahdžellešanuhukaže,
‘Kada sam Ja spomenut MojihEvlija se sjetilo. Kada su oni spomenuti Mene sesjetilo.’” [Imam
Begavi je preselio na ahiret 516/1122.g.n.e.] Ali, da bi zikrili Allaha džellešanuhu moramo
bitipovezani sa Velijom. Ko poriče izvjesnog Veliju, i nevjeruje da je on Velija, on sa tim
Velijom nema veze. Kone vjeruje, on ne može dobiti ovaj ni’met. Dvostih:Kome Allah nasib
dati neće,Da je Pejgamber, fejz dobiti neće!Svaki Evlija ima te’sir, tj. moć efekta,
utjecaja,djelotvornosti. Izvjesni rehberi imaju jači te’sir i oni vukusvoje učenike višim
stupnjevima puta tesavvufa. Ovakavmuršid (učitelj, mentor, vodić) se zove kamil
vemukemmil.Neznalice (džahili) i lažovi nisu u stanju da u jednom ilinekoliko prvih susretanja
prepoznaju Evliju. Oni se morajukonsultovati sa onima kojima oni vjeruju. Značenječetrdeset
trećeg ajeti kerima sure Nahl (16, 43), i sedmogajeti kerima sure Enbija (21, 7) glasi, ‘Pitaj i uči
ono štone znaš od onih koji znaju!’ Hadisi šerif kaže, ‘Pitati iučiti od onih koji znaju je put
preko kojeg sespašava od neznanja.’ Onaj ko je bio godinama udruštvu nekog za kog se zna da
je rehber, i nije osjetionikakav progress, treba napustiti tog rehbera.Imami Rabbani
mudžeddidielfi sani Ahmed FarukiSerhendi, rahmetullahi alejh, je rekao, ‘poslije
Resulullaha,sallallahu alejhi ve sellem, ashabi kiram, radijjallahuanhum, su uzastopno izabrali
četiri halife. Cilj imenovanjaovih halifa nije bilo samo radi upravljanja ovosvjetskimposlovima.
Oni su ih takođe izabrali i sa ciljem da im oniusavrše njihove batine.’
- Pitanje: Kada Evlije umru one ne prestaju biti izvor fejza.Trebamo li, da bi dobili fejz, uvijek
tražiti živog Evliju?
- Odgovor: Kada Evlije umru njihovo zračenje (odavanje)fejza se ne završava. Ono se povećava.
Međutim, rijetko jemoguće manjkavoj (nakis) osobi dobiti dovoljno fejza odmrtvaca koji bi mu
omogućio da dokuči savršenstvo(kemalet). Da je bilo moguće dobiti od mrtvog Evlijeonoliko
fejza koliko se može dobiti dok je on živ, svimuslimani Medine bi vijekovima dobijali
Resulullahovsallallahu alejhi ve sellem fejz. Oni bi svi došli na visokestupnjeve Ashaba kiram i
niko (od njih) ne bi morao tražitirehbera. Da bi se od rehbera dobio fejz, mora postojatiodnos
između “davaoca fejza” i “primaoca fejza”. Ovajodnos se završava sa rehberovom smrću. Iako
je nakonšto su fena i beka postignute, i nakon što je uspostavljenaveze između [rehberovog i
studentovog] batina mogućetakođe dobiti i od mrtvog rehbera puno fejza, ovog fejzase ne može
dobiti onoliko koliko ga se može dobiti dok jerehber još uvijek živ.Alimi ehli sunneta,
rahmetullahi alejhim edžma’in, su reklida nijedan Evlija ne zna gajb (nepoznato,
tajnebudućnosti). On može samo saopštiti ono sa čim ga jeAllah džellešanuhusa kešfom ili sa
ilhamom upoznao.Onaj ko kaže da Evlije znaju gajb postaje kafir. Evlija nemože dati da nešto
što ne postoji postane i obratno. Evlijane može dati rizk (opskrbu). Evlija ne može dati
dijete.Evlija ne može dati ozdravljenje od bolesti. Značenjestotinu osamdeset osmog ajeti
kerima sure A’raf glasi, ‘OMoj dragi Pejgamberu! Reci ja ne mogu ni samomesebi neku korist
pribaviti ni od sebe kakvu štetuotkloniti. Biva onako kako Allah hoće.’ (7, 118) Nijedozvoljeno
očekivati pomoć ni od kog drugog osim Allahadžellešanuhu,koji nam u suri Fatha naređuje da
kažemo,‘Samo Tebe obožavamo (tj. ibadet činimo) i samood Tebe pomoć tražimo.’ ‘Ijjake’
znači ‘specifičnosamo od Tebe.’ Ovo je razlog zašto se ne smije zavjetovati(učiniti adak)
Evlijama. Jer, zavjetovanje (nezr ili nezir) jeibadet. Ako je neko učinio neki nezr (tj. nešto
zavjetovaoili obećao) Evliji on taj nezr ne smije izvršiti zato što jevadžib čuvati se što je
moguće više od grijeha. Nijedozvoljeno obilaziti oko groba sa namjerom izražavanjapoštovanja
zato što to liči na obilaženje oko Ka’be što jeibadet isto kao i namaz.Nije dozvoljeno činiti dovu
i tražiti od Pejgambera i živih ilimrtvih Evlija da oni nešto lično učine. Hadisi šerif glasi,‘Dova
je ibadet.’ Značenje šezdesetog ajeti kerima sureMu’min glasi, ‘Meni činite dovu! Ja kabulim
dovu.Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju ući ćeponiženi u džehennem.’ (40, 60) Džahili
govore, ‘OAbdulkadir Gejlani! O Šemseddin paniputi! O Tezverendede! Daj mi to i to
radi Allaha! Ovako ponašanje je širk ikufr. Mora se reći, ‘O moj Allahu! Daj mi … radi
AbdulkadirGejlanijevoghurmeta(tj. radi AbdulkadirGejlanijevogpoštovanja,
uvažavanja)! Daj mojojbolesnoj majci ozdravljenje radi Sejjidet Nefisinog!

- [Sejjidet Nefise rahmetullahi teala alejha je kći Hasana, koji je bio sin Zejda, koji je bio sin
hazreti Hasana[binAlijekerremallahu teala vedžheh]. Rođena je u Mekki145. godine po Hidžri.
Živjela je u Medini. Odselila se je uEgipat gdje se i preselila na ahiret 208./823. godine.Sejjidet
Nefise rahmetullahi teala alejha je bila IshakbinDža’ferSadikovažena. Ona je bila Evlija. Viđeni
su mnoginjeni kerameti. Dove koje se učine sa zavjetom (nezrom)za nju su kabul. Molimo vas
pogledajte knjigu Tabakatulkubra,188. stranicu knjige Nurulebsar,i 212.stranicu knjige Is’af.]
- Ovako činiti dovu Allahu džellešanuhuje i dozvoljeno i korisno. Značenje stotinudevedeset
trećeg ajeti kerima sure A’raf glasi, ‘Komegod činite dovu, pored Allaha, zaista su robovi kao
ivi. Oni ne mogu nikome pomoći.’ (7, 193)
- Pitanje: Ovaj ajeti kerim je objavljen da nam kaže da jekafirsko obožavanje idola širk
(mnogoboštvo, politeizam).Je li ispravno povezivati Evlije sa idolima?
- Odgovor: Ajeti kerim kaže ‘pored Allaha,’ To znači svedrugo osim Allaha. Hadisi šerif kaže,
‘Zikir činiti Pejgambera je ibadet. Zikir činiti salihe (dobre,pobožne ljude) je keffaret (iskup) za
grijehe. Zikirčiniti smrt je ravno dijelenju sadake. Zikir činitigrob nas približava džennetu.’
Ovaj hadisi šerif jenapisan u Ebu Nasr Dejlemijevoj, rahmetullahi alejh,
knjiziMusnedulfirdevs.Dejlemi takođe citira i hadisi šerif,‘Sjećanje na Aliju je ibadet.’ Riječi
‘zikir činiti’ koje suupotrijebljene u ovim hadisi šerifima znače ‘spominjati,govoriti o njihovom
visokom statusu, stanjima i njihovimpredivnim moralnim osobinama’. Voljeti ih na ovakav
načindolazi od Allaha džellešanuhu.Oni koji čuju o ovimpobožnim ljudima nastoje da budu kao
i oni. ZikrenjeMuhammedovog alejhisselam imena, poslije Allahovogdžellešanuhuimena, je
samo u ezanu i ikametu ibadet.Značenje četvrtog ajeti kerima sure Inširah glasi, ‘Mismo
spomen na tebe (tvoj zikr) visoko uzdigli!’ (94,4) Ovo unapređenje je samo za Muhammeda
alejhisselam.Ako neko, kada izgovori ‘la ilahe illallah’, doda još i ‘Alivelijjullah’ on zaslužuje
bičevanje (tazir). To znači da gatreba kazniti. Zikir Muhammedovog alejhisselam imena
jedozvoljen samo u granicama koje naša vjera pokazuje. Naprimjer, nije dozvoljeno na tespih
ponavljati ‘JaMuhammed, ja Muhammed, … .’(Atribut) ‘ismet’ je specifičan samo za
Pejgambere,alejhimussalevatu vetteslimat. Ismet znači da oni nisu,znajući ili neznajući, nikad
počinili ni mali ni veliki grijeh.Reći da Evlije posjeduju (atribut) ismet je kufr.Svaki od Ashaba
kiram, radijallahu anhum, je viši odsvakog Evlije. Abdullah ibni Mubarek, jedan od
istaknutihtabe’itabi’inaje rekao, ‘Prašina koja je ušla u nozdrvehazreti Mu’avijinog radijallahu
teala anh konja, dok je jahao naspram Resulullaha, je bolja od
VejsilKaranijaiOmerbinAbdul’aziza.[Abdüllah ibni Mubarek je preseliona ahiret 181./797.
godine, Vejsel Karani je preselio naahiret 37./657. godine.]Uzdizati grobove Evlija i na njima,
iz poštovanja, gradititurbeta, i priređivati kod njihovih mezareva gozbe, i palitina njihovim
grobovima lampe (kandilje) i svijeće su svebidati. Neki od njih su harami a neki mekrusi.
Resulullah,sallallahi alejhi ve sellem je naredio hazreti Aliji radijallahuanh da poruši uzvišene
mezareve kafira i njihove slike štoje on i učinio.[Takođe je potrebno voljeti i poštovati Evlije i
nakonnjihove smrti. Na taj način se dobija fejz od njihovih duša.Čovjekov kalb se čisti.
Dozvoljeno je, pa čak i potrebno, dase na grobovima Evlija rahmetullahi alejhim edžma’ingrade
turbeta, da posjetioci mogu prepoznati grobVelijullaha, da mu ukažu poštovanje i da se zaštite
odzime, vrućine, kiše i divljih zvijeri. Turbe se ne gradi zaEvliju već za posjetioce.]
- Kada se Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, kaburzijareti (tj. grob posjećuje) sunnet su:
biti pod abdestom,proučiti Resulullahu salavat, pokloniti mu sevabe našihdobrih dobrih djela
kao što su namaz, sadaka, post,učenje Kur’ani kerima itd. koji su prije učinjeni, imatibudan
(spreman) kalb [misliti o Allahovoj ljubavi premanjemu], moliti Allaha džellešanuhuda nam
dadne da gavolimo i da slijedimo njegov sunnet. Ako neko zijaretimezar Evlije, sa kojim on ima
vezu (čiji je on mensub,murid), on treba da iz svog kalba odstrani dunjalučke mislii da očekuje
da od njega dobije fejz. Učiti Kur’ani kerimpored groba je sunnet.Oni koji sebe predstavljaju
kao rehbera, sa ciljem dadobiju (zarade) dunjaluk, imetak i ugled, i budu poštovani,su šejtanovi
pomoćnici. Oni su isti kao i Musejlemetulkezzab.Evlijama, rahmetullahi alejhim edžma’in, je
dozvoljeno daotkriju svojim učenicima blagodati (ni’mete) i visokestupnjeve koje im je Allah
džellešanuhupodario. Hadisišerif kaže, ‘Pokazati ni’met kojim nas je Allah džellešanuhuobasuo
je vid zahvale za njih.’ Hvalisanje jeharam. Ako on pripiše sebi dobročinstva i ni’mete kojeima,
i ne misli da mu ih je Allah džellešanuhudao, to sezove hvalisanje, odnosno tezkijeinefs. Ako on
za sebevjeruje da ima mana i nedostataka, i da je sve što imadošlo od Allaha džellešanuhu,to je
šukr (zahvala).Ljudi se mogu približiti Allahu džellešanuhusamo ako ihOn privuće (džezb).
Ako ih On privuće direktno, bezposrednika (vasite), to se zove idžtiba. Njegovoindirektno
privlačenje je dvovrsno: 1 Privlačenjeputemibadeta i rijazeta koje se zove suluk. [Pošto
djelotvornosti obaveza na putu tesavvufa potvrđene,izvršavanje dodatnog (nafile) ibadeta kao
rijazet jeprioritetnije.] 2 Privlačenje(džezb) putem rehberovog(muršidovog) sohbeta. Osnovni
uzrok za privlačenje sučovjekove lične sposobnosti (isti’dad). Ove sposobnosti sumu date kada
je stvoren. Ove sposobnosti su kod svakogdrukčije. Najveća prepreka, koja sprečava čovjeka da
sepribliži Allahu džellešanuhu,su šehveti (tj. želje, strastinjegovog nefsa) i potrebe i zla
njegovog tijela. Drugaprepreka je gaflet (nesvjesnost) prema latifima alemiemra, prema njima i
prema Allahu džellešanuhu.Muršidpropisuje čovjeku ibadet i rijazet koji će ga približiti
Allahudžellešanuhu.Sa rijazetom i ibadetom i nefs i tijelo dobijutezkije. To znači, oni se očiste
od zala. Takođe se i latifialemi emra očiste od tame koju izazivaju marerije tijela inefsa. I oni se
oslobađaju od gafleta. U većini putevatesavvufa prvo se završi suluk. Prvo se uklone
dvijeprepreke. Na taj način se i očisti pet latifa alemi emra inefs okiti lijepim karakterima koji se
nazivaju makamatiašere. Onda rehber privuče (džezb) salika (nekoga ko sebavi sulukom, tj.
murida) Allahu džellešanuhu.Ovaj salik[u stanju džezbe] se zove salikimedžzub. Ovaj progres
senaziva sejriafaki zato što muršid prati salikovo čišćenjeu alemi misalu. Ovaj seir (progres,
putovanje) je puntegoba i dugo traje. Allah džellešanuhuje inspirisao(ilham)
BehauddiniBuharijurahmetullahi alejh dapoduzme džezbu prije suluka. Čovjek na ovom putu,
pod(muršidovim) tevedždžuhom, zikri na svakom latifu. On nasvakom latifu postane fani
(potpuno umre, nestane). To sezove sejrienfusi. Sa ovim se događa i većina (progresakoji se
zove) sejri afaki. Nakon toga dolazi rijazet kojim sečisti nefs i tijelo. Salik (murid) u tom stanju
se zovemedžzubisalik. Ovaj sejr je brz i lak. Oni koji su nakis(defektivni) i džahil (neuki) ili ne
napreduju, ili napredujuvrlo malo, uz pomoć ibadeta koje su oni sami sebi odredili,zato što je
sevab za njihov ibadet vrlo mali. Oni nakonpedeset godina ibadeta mogu dokučiti samo
najnižuderedžu (stepen) vilajeta. Dakle, vilajet se ne može dobiti sa nastojanjem i rijazetom
(mučenjem, umrtvljivanjem, izumiranjem, asketskom disciplinom). Ibadet i rijazet imaju korist
ako su u skladu sa sunnetom. Prema tome, suzdržavanje od bidata (inovacije) je obavezno.
Hadisišerif kaže, ‘Riječi bez amela nisu kabul. Amel bez nijjeta nije kabul. Ništa što nije u
skladu sa sunnetom nije kabul.’ (To znači da se savjeti bez djelane primaju, da se djela bez
nijeta ne primaju i da se neprima ništa što nije u skladu sa sunnetom.) To znači oni nezarađuju
sevab (tj. ahiretsku nagradu). Ibadet i rijazetmoraju biti u skladu sa sunnetom a ne teški i
naporni.
- Pitanje: Oni koji poduzimaju vrlo teške rijazete dobronapreduju i pokazuju kešfove i keramete.
Kako to objašnjavate?
- Odgovor: U dunjalučkim poslovima se rijazetom možedobiti kešf, keramet, i tasarruf (uspjeh).
Radi toga, starigrčki filozofi i sveštenici iz Indije poduzimaju isposništvo.Ljudi koji su predani
Allahu (tj. Evlije, tj. Allahovi džellešanuhuprijatelji i štićenici) ne pridaju tim
rezultatimanikakve važnosti. Samo je slijeđenjem sunneta mogućeubiti [unutarašnjeg] šejtana ili
sačuvati nefs od zla.

- Pitanje: Kako se iz vašeg odgovora razumije, u putevimatesavvufa u kojim se samo poduzima


rijazet, ne bi nikotrebao biti Evlija. Kako to objašnjavate?
- Odgovor: Svi putevi tesavvufa slijede sunnet. Iako je uneke umiješan bidat (bid’at), njihovo
slijeđenje sunneta umnogim pogledima poništava štetu koju bidat izaziva. Ovomiješanje bidata
u njih se desilo zbog njihovih grešaka utumačenju (te’vilu) njihovih kešfova i ilhama. Bidati
džahilai lažova nisu ovakvi. Oni su štetni. Oni izazivajupresijecanje, prestanak, zaustavljanje,
fejza.Svako može dobiti fejz od kamila, bez obzira bio on nakis(pokvaren) ili kamil (savršen).
Vilajet se može dobiti samou (muršidi)kamilovom sohbetu (društvu, sijelu). Niko nemože dobiti
vilajet u sohbetu džahila (neukih) i nakisa(pokvarenih ljudi). Jer, oni nemaju odnose
(munasebete)sa Hakkom teala (tj. Allahom džellešanuhu).Savršenrehber može
odašiljanjemfejza koji on dobija od Allahadžellešanuhupomoćiljudima da dobiju vilajet zato
štoje njegov zahir sa halkom (stvorenjima) a batin saHakkom. Značenje devedeset petog ajeti
kerima sure Israglasi, ‘Da na zemlji meleci hodaju Ja bih im s nebameleka za Poslanika poslao.’
(17, 95) Radi tog, nakonResulullahovog sallallahu alejhi ve sellem prelaska naahiret, od Groba
sreće (Kabriseadeta)nije mogao svakodobiti fejz zato što nije bilo vizuelnog kontakta sa
njim.Fejz se dobijao od Alima i Muršida koji su Resulullahovivarisi (nasljednici). Jer, hadisi
šerif kaže, ‘Oni koji su alimu zahir i batin znanju su varisi (nasljednici)Pejgambera. (Riječ
“Pejgambera” je genitiv množine odriječi “Pejgamberi”.)Ko dobije savršenstvo (kemalet) i
postane Velijullah (Velij,Evlija), rahmetullahi alejhim edžme’in, on može dobijatifejz direktno
od Allaha džellešanuhubez ikakve vasite(posrednika). Oni takođe napreduju i sa ibadetom.
Ajetikerim, ‘Učini seđdu i približi se Allahu!’ ističe ovučinjenicu. Ovakav Velijullah može
dobiti fejz odResulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, groba (kabura)kao takođe i od grobova
drugih Evlija.Te’sir (dejstvo, efekat, djelotvornost) sohbeta je razlogzašto su Pejgamberi poslani
ljudima. I’tikad i fikh setakođe mogu naučiti i preko meleka. Hadisi Džibril ističeovu činjenicu
kada Resulullah kaže, ‘To je bio Džebrail.On je došao da vas poduči vašoj vjeri.’ Da bi bio
djelotvoran i da bi se od Rehbera dobio fejz morapostojati i biti prisutan savršen odnos
[poznavanje iljubav]. Ovaj uticaj je neophodan da se dobije vilajet.Bilo je i nekoliko ljudi
izvanrednog kalibra koji su dobilimertebu (stepen, rang) vilajeta sa fejzom odPejgamberove
salevatullahi alejhim edžmai’in duše ili odduše nekog Velijullaha rahimehullahuteala uvejsi.
Fejz jetakođe postojao i u sohbetu Ashaba kiram. Ali, jedansohbet nije bio dovoljan. Trebalo je
puno sohbeta. SohbetiEvlija, koji su došli poslije [Ashaba kiram], su mogli bitidjelotvorni samo
ako su bili popraćeni sa rijazetom.Allah džellešanuhuje stvorio u čovjeku mogućnost da Muse
približi i da Ga upozna. Ova mogućnost je kod svakogadrukčija.Nakon obavljanja farzova i
vadžiba i čuvanja od harama isumnjivih stvari, zikir je najefektivniji od svih dodatnih (tj.nafile)
ibadeta. Mi uvijek trebamo zikiriti Allaha džellešanuhu.Hadisi šerif kaže, ‘Džennetlije će
najviše žalitiza vremenom koje su provele na dunjaluku bezzikirenja Allaha
džellešanuhu.’Allahu džellešanuhuse ne može približiti prekomjernimdodatnim ibadetima(tj.
nafile ibadetima) i učenjem Kur’ani kerima prijenego što se stekne fenainefs. Sve dok se batin
ne očistisa njima (tj. sa dodatnim nafile ibadetima), ne može senapredovati. Batin se može
očistiti sa Allahovim zikirom.Hadisi šerif kaže, ‘Najbolji zikir je la ilahe illallah. Prema tome,
mi u našem slobodnom vremenu trebamo stalno ponavljati ovu kelime-i tevhid. Vrlo je korisno
izgovarati ovu vrstu zikira, “Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illallahu vallahu ekber. Allahu
ekber ve lillahil hamd.” Ova fraza se zove tekbir-i tešrik. U našem slobodnom vremenu trebamo
posjećivati sohbete salih ljudi koji uvijek misle na ahiret. Ako ne možemo naći salih ljude, mi se
ne smijemo družiti sa murtedima, sljedbenicima bidata i grešnicima (fasicima) već trebamo
čitati knjige koje su napisali salih (dobri) ljudi. Fasik (grešnik) je onaj ko radi harame. Mi ne
trebamo pričati sa vjerskim džahilima, sa onima koji vole dunjaluk i sa onima koji ne slijede
mezheb. Razgovor sa ovakvim ljudima je štetan i poguban za naš batin [tj. kalb, ruh (dušu)].
Posjećivanje sohbete Evlija je korisnije od zikira i drugog dodatnog (nafile) ibadeta. Ashabi
kiram, radijallahu teala anhum, kada bi vidjeli jedan drugog, su imali običaj reći,‘Hoćeš li ostati
malo sa mnom da obnovim iman. ’Dželaluddin Rumi, rahmetullahi alejh, je rekao:Malo
vremena u prisustvu Evlija, je korisnije od vijeka sa takvom (bogobojaznošću). Hadže
Ubejdullahi Ahrar, rahmetullahi teala, je rekao: Nafile se uvijek može klanjati, Ali našeg
sohbeta nema uvijek! Nekome je bilo preporučeno da posjeti Bajezidov [Bajezid-i Bistamijev
rahimehullahu teala] sohbet. On je odgovorio, ‘Ja sam uvijek u sohbetu moga Rabba
Gospodara).’ Rečeno mu je, ‘Bajezidov sohbet ti je korisniji’. Sa ovim se misli da će on dobiti
od Allaha džellešanuhu proporcionalno onoliko fejza koliki je njegov talent i odnos sa Njim,
dok će u Bajezidovom sohbetu dobiti fejz koji je proporcionalan Bajezidovom visokom stepenu
[vilajeta]. Nikad ne pričaj sa lošim drugom, On je gori od zmije otrovnice! Zmija samo oduzima
čovjekov život (džan), A loš drug oduzima i život i iman! ”Ovdje se završavaju citati koji su
uzeti iz Senaullah Dehlevijeve knjige Iršad ut talibin koja je na persijskom jeziku. Senaullah
Dehlevi, jedan od velikih Evlija kojeg je obrazovao Mazheri Džani Džanan, je preselio na
ahiret1225./1810. godine. Njegov mezar se nalazi u indijskom gradu Paniput.
OBAVJEŠTENJE: Muhammed Parisa je ovako napisao u njegovoj knjizi Risale i kudsijje,
“Ljudi su upitali Jusufa Hemedanija, ‘Šta da radimo ako ne možemo naći savršenog vodića (tj.
kamil rehbera)?’ On je odgovorio, ‘Čitajte svaki dan njihove knjige.’” Mi trebamo danas, u
današnje vrijeme, da bi se spasili, čitati imami Rabbanijevu rahmetullahi alejh knjigu Mektubat.
Ovak njiga je jako korisna onima koji žele da se usreće. Jusuf Hemedani je preselio na ahiret u
Hiratu 535./1141.godine...

- NOVOTARIJE I ODSTUPANJE OD SUNNETA TZV.SELEFIJA


- I SVOJOM SE BEZGRIJEŠNOŠĆU NE HVALIŠITE, ALLAH, UISTINU, DOBRO ZNA
ONE KOJI GA SE ISTINSKI BOJE!
Kur'an

Islamsko znanje se ne stiče da bi se raspravljalo sa drugim muslimanima, ili se dokazivalo i


pravilo boljim od drugih muslimana.
Jedinstvo muslimana je krucijalni imperativ i vadžib.
Ali, nekada je uistinu potrebno odgovoriti onima koji pretjeruju u svojoj oholosti, aroganciji i
samoobmani...
Takvi su danas u cijelom ummetu, samim time i u Bosni, pripadnici tzv.selefijskog pokreta, koji
su časni naziv SELEFIZAM priskrbili samo za sebe, negirajući i potiskujući svakog onoga ko
ne gleda na vjeru, dolazak do cilja i sunnet Allahaovog poslanika, Muhammeda, savs, njihovim
očima.
Njihova netrpeljivost prema oponentima prerasta u mržnju, a mržnja vodi u prolijevanje krvi.
To sve prati ponižavanje i krajnje omalovažavanje svih muslimana koji ne razmišljaju o vjeri
kao oni.
Sve ovo je nepoznato Allahovoj vjeri i okarekterisano kao veliki grijeh, jasni haram.
Otuda i ovaj odgovor koji ćemo ovjavljivati u nekoliko nastavaka, tim prije jer tzv. Selefije
smatraju i novotarom nazivaju svakoga onoga ko im se ne dopada, ko, rekao sam već, drukčije
misli i gleda na put, iako je jasno i poznato da je ulrma kroz historiju, na čelu sa Resulullahom,
savs, novotarima smatrala i nazivala prije svega one koji su zastranili u akidi/vjerovanju, te tako
krenuli putem sektašenja, kakvi su šiije, haridžije, mu'tezilije, džehmije, murdžije...

- VANDALSKA PLAĆENA BANDA VEHABIJE RUŠI ISLAMSKU BAŠTINU


- Pod krinkom tewhida uništavaju stoljećima sve tragove Poslanika a.s., njegove prelijepe
porodice i ashaba. Žele uništiti čast Allahovog Miljenika a.s., zamesti i uništiti Njegove (a.s.)
tragove, tragove ashaba i svih dobri ljudi, ostvarujući svoju ideju da muslimani neće imati
nikakve pripadnosti vjerskoj historiji u skorijoj budućnosti. S ciljem uništenja veze muslimana
sa svojim Poslanikom a.s. čineći nepravdu i iznoseći laži na Poslanika a.s., Ehlulbejtu, časnim
ashabima i svakom muslimanu.

Buharija bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: “Nema ni jednog vjernika a
da mu ja nisam najpreci medu ljudima na dunjaluku i Ahiretu. Ako želite ucite sljedece:
“Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi…” (prilagođeni prijevod znacenja – El-
Azhab, 6.)
A vidite sta je rekao vehabija “šejh” Ibn Usajmin, kada su ga pitali, šta ćete sa zelenom
kupolom iznad mezara Poslanika, a.s.,? kaže srušit ćemo ga, da nam Allah olakša u tome…

Oni čine nepravdu ali ne mogu sakriti očevidnu istinu.

U godini 1345 AH (21. travnja 1925), mezari na Jannatul Al-Baqi u Medini, srušio je vehabija
kralj Ibn Saud. Iste godine (1925), on je također srušio mezare svetih ličnosti, na Jannat al-
Mualla u Mekki gdje je sahranjena časna porodica Allahovog poslanika Muhammeda (a.s.).
njegova majka, supruga, djed i ostali preci. Uništavanje svetih mjesta u Hidzazu vehabijska
banda nastavlja i danas,i u posljednjih 20 godina u Meki su uništili 95 % povijesnih građevina.
Proširuju svoj barbarski pohod na druge zemlje u kojima su sahranjeni članovi iz porodice
Poslanika a.s., plemeniti ashabi i evlije što možemo primjetiti danas, gdje se gotovo
svakodnevno bombama raznose Allahove kuće (dzamije) i turbeta. Rušilačka agonija
vehabijskih bandita traje od njihovog pojavljivanja pa do danas. Gdje god su došli siju nered,
vrše masakre i ubijanja, iznose laži na Poslanika a.s., mjenjaju njegove riječi, prikazuju ga u
njihovom bolesnom svjetlu, ignorišu mezhebe…nanoseći neizmjernu štetu i nepravdu Poslaniku
a.s., Ehlulbejtu a.s., časnim ashabima, evlijama i svima nama.

Rušenje svetih mjesta muslimana

Doslovno “Al-Baqi” označava stablo, vrt. “Jannat Al-Baqi”, doslovno bi se mogao prevesti kao
‘Dzennetski vrt’, na njemu su pokopana mnoga rodbina i drugovi Allahovog poslanika
Muhammeda a.s. Mjesto na mezarju Jannet Al-Baqi, postupno je prošireno. Gotovo sedam
hiljada sljedbenika blagoslovljenog Poslanika Muhameda a.s. su pokopani tamo, da ne
spominjem one od Ehlulbejta (a.s). Imam Hasan bin Ali (a.s), Imam Ali bin Hussain (a.s), Imam
Muhammed bin Ali (a.s), i imam Ja’far bin Muhammed (a.s), Poslanikov a.s. sin Ibrahim, svi su
sahranjeni na ovom svetom tlu i mjestu. Među ostalim rođacima Allahovog poslanika
Muhammeda a.s., koji su sahranjeni na Jannat Al-Baqi su: njegove tetke Safija i Atika, a
njegova teta Fatima bint al-Asad, majka hazreti Imama Alija. Treći halifa hazreti Osman r.a. U
kasnijim godinama, veliki muslimanski učenjaci poput Malik bin Anas i mnogi drugi, su
pokopani tamo. Dakle, Jannat Al-Baqi je poznato mjesto velikog historijskog značaja za sve
muslimane.

Prije Uništenja Jannatul Al-Baqi

Neki od najranijih opisa kako je izgledala arhitektura i mezarje jesu od putnika po imenu Ibn
Jubayr , jedan od istražitelja na Bliskom istoku opširno u jedanaestom i dvanaestom stoljeću,
koji je pisao detaljno o svojim putovanjima – uključujući i one u Medini. On opisuje tradiciju i
ko je tamo ukopan , svetišta koja su postojala i arhitekture, uključujući i stvari kao što su bijele
kupole i uzvisine. Mezar hazreti imama Hasan ibn Ali, je opisano kako slijedi:
“U blizini su mezari ‘Abbas ibn Abdu’l Muttalib i Hasan ibn’ Alija. Potonji ima kupolu koja
stoji visoko u zraku. To je u blizini Baki ‘vrata koja smo spomenuli, na desnoj strani. Njihova
dva mezara su široki i povišeni od tla, suočeni su s pločama prekrasnog kamena,ukrašeni su
pločama nikla… Mezar Ibrahima, sina Muhammeda (a.s.), je od iste vrste.Nakon stoljeća i pol,
slavni putnik Ibn Batuta je opisao Jannat Al-Baqi na način koji nije od opisa koji je dao Ibn
Dzubair prije stoljeća i pol. On sada opisuje rekavši: “Na Al-Baqi su mezari brojnih Muhadzira
i Ensarija i mnogi ashabi Poslanika a.s., s tim da je većina njihovih imena nepoznata.”

Jannat ul-Baqi služi kao historiski komad uništene arhitekture kao što to pokazuje i utjelovljuje
utjecaj vehabizma u Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Vehabije prvi puta pokušavaju da preuzmu
Medini u 1806 i to je bio onda kada su mnogi lokaliteti historijske važnosti uništeni, osim mezar
Poslanika a.s.. Jannat ul-Baqi onda je obnovljena od strane Osmanskog Carstva pod vladavinom
sultana Abd al-Medzida I, ‘Abd al-Hamid II i Mahmud II.”Od 1848 do 1860, zgrade su
obnovljene i Turci su izgradili kupole i džamije u prekrasnim estetskom stilu.
- Savremena neo-haridžijska doktrina inspirisana djelima Šejha Albanija i njihovim
internet-šejhovima.
- Neki savremeni istraživači idu čak toliko daleko pa kažu da je savremenoj neoharidžijskoj misli
cilj da na prvom mjestu uništiti sve islamske autoritete i sve civilizacijske vrijednosti, a kao
primjer navode šejha Albanija koji je kod svojih sljedbenika zasjenio i potisnuo ustranu čak i
Buhariju i Muslima. Obratimo pažnju na njihovu jasnu ideologiju i zalaganje za potiranje
mezheba, i izjava poput: oni su bili samo ljudi i mi smo ljudi, itd. Zaslijepljenost tom idejom i
njihovim internet-šejhovima postaje iz dana u dan sve veća opasnost i prijetnja, a posebno za
omladinu. Iz dana u dan sve je više njihovih portala , a na drugoj strani sve manje portala i
autoriteta onih koji su kompetentni i koji slijede ispravan srednji put. Omladina je zaslijepljena
njihovim slatkorječivim riječima i kritikama svega što nije «njihovo». U tome upravo treba
tražiti uzrok njihovog širenja, a našeg stagniranja. Klin se klinom izbija i ovaj svijet ne trpi
prazan prostor. Ako se ne popuni sa istinom ispunit će se sa lažima i nakaradnošću. Lijek za sve
to nam je pokazao davno Alija b. Ebi Talib, r.a., kada su se haridžije prvi put pojavili u njegovo
vrijeme. Rekao je da ih neće dirati, niti će im zabranjivati džamije, sve dok ne počnu prvi
napadati muslimane. Potom je poslao Ibn Abbasa da im pojasni njihovu zabludu nakon čega su
se mnogi od njih vratili i odustali od svoje zablude. Treba, dakle, prije svega popuniti prazan
prostor i suziti im polje djelovanja i pokušati to uraditi njihovim metodama tj. otvoriti više
internet-portala sa sadržajima na kojima će se moći naći izvorna tumačenja islama i ispravne
fetve naših autoriteta. Treba se u svakom džematu organizirati druženje s takvom omladinom,
da se bolje upoznamo i razmijenimo mišljenja, jer ćemo na taj način jedino postiće željene
rezultate.
dr. Sulejman Topoljak

- Istina o vehabijama
- Stav islamske uleme o vehabijama
Vehabizam je ideološki pravac nastao prije tri stotine godina kao projekat rušenja Hilafeta i
Osmanskog carstva.
Osnovne odlike ovog pravca po kojima se njegovi sljedbenici razlikuju od muslimana su:
– proglašavanje neistomišljenika nevjernicima i novotarima i mržnja prema njima

– isključivost
– ograničavanje Allaha dž.š.
– pripisivanje Alahu dž.š. svojstava stvorenja
– bukvalistički pristup šerijatskim tekstovima
– negiranje analogije
– sklonost ekstremizmu i terorizmu
– odbacivanje razuma i razmišljanja
– odbacivanje svih knjiga koje nisu napisali ili komentarisali vehabije
– izvrtanje citata poznatih islamskih učenjaka a nerijetko i izbacivanje citata koji im smetaju iz
poznatih knjiga
– uništavanje istorijskih spomenika
– narcisoidnost
– davanje prednosti sekundarnim stvarima a zapostavljanje prioriteta
Ovo su samo neke od odlika vehabija koje su zajedničke svim pripadnicima ovog pokreta gdje
god se oni nalazili. A da… Da ne zaboravimo, u srcu svakog vehabije leži i nevjerovatna ljubav
prema crvenobijeloj marami iz Nedžda koja izgleda dovodi do nirvane pripadnike ovog pokreta
pa je vrlo često nose.
Naravno, postoji u toj grupi i iskrenih ljudi koji jednostavno ili nemaju prilike da spoznaju
pravu istinu ili su ubačeni u to na prevaru. Ovaj tekst se ne odnosi na takve. Za takve možemo
samo moliti Allaha da im pokaže pravu istinu.
Prije nego što navedemo stav učenjaka po pitanju ove grupe potrebno je spomenuti par stvari
vezanih za sam naziv vehabije.
Naziv vehabije je potpuno ispravan i u tom nazivu nema ničega što bi ga moglo zabraniti niti tu
ima bilo kakve greške.
Neko kaže da je to vrijeđanje Allaha jer je jedno od Allahovih imena El Vehhab a “vehabije” je
izvedenica od tog Allahovog imena. To je, međutim, neispravno jer Allahova imena nemaju
izvedenice. Da je tačno to da je to izvedenica od Allahovog imena i da je to pogrdan naziv pa
zar bi Malikije ćutale više od hiljadu godina i niko od njih ne bi prigovorio zbog tog naziva jer
je i El Malik Allahovo ime?! Zatim, neko od njih kaže da je neispravno nazivati ih “vehabije”
jer je ime njihovog osnivača Muhammed. Kažu: Zašto ih ne nazivate Muhammedijje nego
vehabije. Razlog zbog kojeg se vehabije ne smiju nazivati Muhammedijje je to što bi to bila
uvreda Poslanikovog a.s. imena. Poznato je u serijatu da nije dozvoljeno dijete čije je ime
Muhammed grditi i upucivati mu ružne riječi iz poštovanja prema ovom imenu a kako ćemo
onda nazvati jednu zabludjelu sektu ovim imenom.

Često se dešava da se pripadnici nekog pokreta nazivaju po imenu baba ili deda tog pokreta. Na
primjer, hanbelije se nazivaju hanbelijama iako je ime njihovog osnivača Ahmed b. Muhammed
b. Hanbel. Šafije se nazivaju šafijama , takođe po dalekom pretku imama Muhammed b. Idris
Eš Šafi’ija.

Zatim, što se tiče naziva “selefije”. Nije dozvoljeno vehabije nazivati ovim imenom jer oni u
osnovi nemaju nikakve veze sa selefu salihom. Oni bi željeli da ih mi povežemo sa selefom ali
kada između njih nema nikakve veze zašto bismo ih onda nazivali tim imenom. Niti imaju
utemeljenje u selefu niti imaju iste ideje kao selef te je stoga zabranjeno nazivati ih ovim
imenom jer bi to moglo dovesti do pogrešnih zaključaka odnosno toga da neko pomisli da su
vehabije slične selefu. Selefu Salih nije ideološki pravac, to je određeni vremenski period. Samo
onaj ko je živeo do 300. a po nekima do 500. hidžretske godine može se nazvati selefom i
selefijom.
Ako neko upita: Pa kako ćemo ih onda nazivati?
Ispravno je da je pripadnike ovog pravca dozvoljeno nazivati imenima: haridžije -što ustvari i
jesu, haševije, po sekti čiji su oni samo nastavak, vehabije, novotari i sl. Sve su to nazivi koji
potpuno odgovaraju ovoj skupini. Dozvoljeno je takođe mnoge od njih nazvati i mudžessimima-
antropomorfistima jer neki od njih otvoreno pripisuju Allahu dž.š. organe i ostale stvari koje su
specifične za stvorenja a ne za Stvoritelja.
Nakon ovog uvodnog dijela,spomenućemo par govora učenjaka o vehabijama kako bi svi mogli
da uvide o kakvom pravcu se radi:
Kaže Ibn Abidin: “ “I tekfire Ashabe Allahovog Poslanika” – Kao što smo vidjeli, ovo nije
uslov nazivanja nekoga haridžijom već je to objašnjenje da su oni izašli na Aliju r.a. A dovoljno
je za taj naziv njihovo vjerovanje da je kafir onaj protiv koga su izašli kao što se desilo u našem
vremenu sa sljedbenicima (ibn) Abdulvehhaba koji su izašli iz Nedžda i okupirali Dva Harema,
koji su prisvajali hanbelijski mezheb, ali su vjerovali da su oni muslimani a da su oni koji se
razilaze sa njima mušrici, i zbog toga su dozvolili ubijanje ehli sunneta i njihovih učenjaka sve
dok Allah nije slomio njihovo trnje, srušio njihove zemlje i dao muslimanima pobjedu nad
njima 1233.H.g. “ (Reddul Muhtar ‘aled Durril Muhtar Hašija Ibn Abidin, Ibn Abidin El
Hanefi, 6/ 400; Poglavlje: O sljedbenicima Ibn Abdulvehhaba – Haridžijama našeg vremena,
Darul Ma’rifeh, Bejrut, 2. izdanje, 2007.g.)
Kaže Es Savi El Maliki: “A rečeno je i da je ovaj ajet objavljen o haridžijama koji izvrću
tumačenje Kur’ana i sunneta i zbog toga ohalaljuju krv muslimana i njihove imetke kao što
vidimo danas u njima sličnim, u sekti iz Hidžaza koja se naziva “vehabije”. Misle da su na
nečemu a zaista su oni lažovi. Obuzeo ih je šejtan pa ih omeo u spominjanju Allaha. To je
šejtanska grupa a zaista će šejtanovi podanici propasti. Molimo Allaha, dž.š., da ih uništi.”
( Hašijetu es Savi’ala Tefsiril Dželalejn, Ahmed b. Muhammed El Halveti Es Savi El Maliki, 5/
78; Daru Ihjai Turasil Arebijji)
Kaže Sulejman b. Abdulvehhab( rođeni brat osnivača vehabija): “Onda se bojte Allaha i
nemojte mijenjati istinu zabludom i porediti nevjernike i muslimane svojim neispravnim
mišljenjima i slabim razumijevanjem.” ( Savaikul Ilahijje fir Reddi ‘alel Vehabijje, Sulejman b.
Abdulvehhab, str. 31.)
I kaže: “O robovi Allahovi, pazite, vratite se istini i idite stopama selefu saliha i stanite onde
gdje su oni stali, neće vas zavaravati šejtan i neće vam uljepšavati tekfir muslimana i vaše
vaganje između kufra i imana na osnovu slaganja ili neslaganja sa vama.” ( Savaikul ilahijje fir
redid ‘alel vehabijje, str. 54.)
I kaže: “Zašto naređujete ummetu uzimanje po vašim govorima? Zar smatrate da ste vi imami
kojima treba biti pokoran? Ja vas pitam: Tako vam Allaha, ispunjava li i jedan jedini čovjek od
vas uslove imameta koje je spomenula ulema, ispunjavala li makar jedan djelić od onoga što se
traži?” ( str. 62.)
Kaže Es San’ani: “Pokajao sam se od onog što sam rekao o Nedždiju, sad mi je došlo suprotno
od onoga što sam znao. Mislio sam o njemu dobro i govorio: Eh kamo, kamo sreće da nađemo
savjetnika… Došao nam je iz njegove zemlje šejh Murebbid i obavijestio nas o njegovom
stanju, donio je njegova djela, njegova pisma u kojima svjesno tekfiri stanovnike Zemlje i daje
za taj tekfir dokaze koji su za učene poput paukove kuće…” ( Iršadu zevil Elbab ila hakikati
akvali Ibn Abdulvehhab)
Kaže Muftija Hanbelija Muhammed b. Abdullah En Nedždi (umro. 1295.H.g.) u knjizi Es
Suhubul Vabileh ‘ala Daraihil Hanabileh” str. 275., u biografiji oca Muhammedovog
Abdulvehhab b. Sulejmana: “On je otac Muhameda koji je pozivao u da’vu čije se zlo proširilo
po Zemlji. Ali, između njih je postojalo neslaganje i on nije počeo pozivati na svoje učenje osim
posle njegove smrti. Obavijestili su me neki učenjaci koji su živjeli u vrijeme Abdulvehhaba da
je on bio ljut na svog sina Muhammeda zato što on nije želeo da se posveti izučavanju fikha kao
njegovi prethodnici, i plašio se da on ne učini neko zlo pa je govorio ljudima: “Ono što vidite od
Muhammeda od zla, Allah je odredio da bude šta će biti.”
Kaže Ibn Fejruz El Hanbeli: “Selam razdvajanja a ne selam pozdrava stanovnicima Nedžda i
zemlje Jemameh. Oni, bijednici, tvrde da su na vjeri istine i pravde i kažu: Svako mimo njih je
nevjernik. Slagali su tako mi Allaha, oni su u zabludi. Pokušavaju poništiti svaki mezheb.
Izmiješali su vjeru bid’atima i to kojim bid’atima. Zaveli su neznanjem ovaj ummet, odabran
ummet među narodima. Izmijenili su sve propise Knjige i ohalalili ono što je zabranjeno u
šerijatu: Prolivanje krvi i skrnavljenje harema, ubijanje klanjača koji se boji Allaha. Pitam vas,
o sljedbenici vjere: Gdje je ovo u Kur’anu i Sunnetu, kojim dokazom, kojim argumentum, u
kojem šerijatu, u kojem narodu se ohalaljuje krv muslimana i njihov imetak?” ( Kasidetu Ibn
Fejruz)
Kaže Ahmed Zejni Dahlan Eš Šafi’i: “ I zabranjuju salavat na Poslanika a.s. na minarama nakon
ezana. Jedan dobri slijepac je bio muezzin pa je donio salavat na Poslanika nakon ezana nakon
njihove zabrane pa su ga odveli Muhammed b. Abdulvehhabu pa je naredio da bude ubijen te su
ga ubili! Kada bih ti pričao šta su radili mogao bih knjige i listove popuniti ali i ovo je
dovoljno.” ( El Futuhat Islamijje, 2/ 77)
Kaže Ahmed Zejni Dahlan: “Muhammed b. Abdulvehhab koji je uveo ovu novotariju je držao
hutbe u Der’ijji pa je na svakoj hutbi govorio: “Ko čini tevessul Poslanikom je kafir.” Njegov
brat Sulejman b. Abdulvehhab je bio učen čovjek i žestoko ga je negirao u svemu čemu poziva i
što naređuje i nije ga slijedio ni u čemu što je on uveo od novotarija. Jednom mu je on,
Sulejman, rekao: “Koliko je islamskih ruknova o Muhammede?” Pa je rekao: Pet!” Pa mu
Sulejman reče: “Ti si ih učinio šest, šesti je: Ko te ne slijedi nije musliman.” ( Ed Durerus
Sunnijje fir Reddi ‘alel Vehabijje, str. 42-43)
Kaže Muhammed Ebu Zehre El Hanefi: “Oni su čudno proširili značenje bid’ata, čak govore da
je stavljanje zavese na Revdi bid’at i zbog toga su zabranili stavljanje novih zavesa… A mi
među njima nalazimo i više od toga, da kažu da je fraza Sejjidun Muhammed bid’at.” ( Tarihul
Firekil Islamijjeh, Muhammed Ebu Zehre,)
Kaže Muhammed El Gazali: “Prethodni vođa “selefija” u Egiptu Hamid El Fekki se kleo
Allahom da je Ebu Hanife kafir. Još su živi ljudi koji su čuli tu prljavu zakletvu” ( Sirru
Te’ehhuril Arabi vel Muslimin, Muhammed El Gazali, str. 84., Darur Rejjan Lit Turas, 1987.g.)
Na seminaru “Vehabije, opasnost po islam i svijet” održanom u maju ove godine u Kairu, grupa
istaknutih učenjaka El Azhara na čelu sa Dr. Abdurrahman Es Subkijem, Dr. Ahmed Es Sajih
(profesor akide i filozofije na Azharu), Ahmed Abduhu Mahir – jedan od velikih stručnjaka za
oblast “Islamski pravci” u Egiptu, prof. AbdulFettah Asakir, Dr. Abdullah Es Sa’davi, Dr.
Ahmed Ševki El Fendžeri, Dr. Ali Abdul Dževvad i dr. zaključila je da je Vehabizam zasnovan
na negiranju i tekfirenju neistomišljenika, da je to pokret koji poziva na terorizam, da zauzima
jedan negativan stav prema ženi i nauci i da je to ustvari poziv u džahilijjet. Jedan od
zanimljivih zaključaka seminara bilo je i to da da nije Saudijskih para vehabizam se ne bi
proširio i da nije Američkog licemjerstva vehabizam bi se mogao lako ugasiti. Jedinu korist od
ove izopačene ideologije koja se lažno pripisuje islamu imaju Amerika i Saudija. Seminar je
završen zajedničkom riječju svih učesnika da je obaveza muslimana da se suprotstave ovoj
izopačenosti.
Još neki od učenjaka koji su se oštro suprotstavili vehabizmu su i:
Sulejman ibn Suhajm ibn Ahmed ibn Suhajm El Hanbeli En Nedždi ( umro 1230.H.g.)
Muhammed ibn Abdurrahman b. Afalik El Hanbeli ( 1164.H.g.)
Abdullah b. Isa El Muvejs Et Temimi ( 1175.H.g.)
Muhammed b. Abdullah b. Fejruz El Ahsai ( 1216.H.g.)
Muhammed b. Ali b. Selum ( 1246. H.g. )
Kadi Osman b. Mensur En Nasiri ( 1282. H.g.)
Muhammed b. Sulejman El Kurdi Eš Šafi’i
Murebbid b. Ahmed Et Temimi ( 1171. H.g. )
Ahmed b. Ali En Nasrani El Kabbani
Ibnus Sefarejni En Nabulsi El Hanbeli ( 1188. H.g.)
Sejf b. Ahmed El Atiki, (1189.H.g.)
Salih b. Abdullah Es Saig ( 1183. H.g.)
Abdullah b. Davud Ez Zubejri ( 1225. H.g.)
Alevi b. Ahmed El Haddad El Hadremi ( 1232. H.g.)
Muhammed b. Abdullah Kiran El Magribi ( 1227. H.g.)
AbdulAziz b. Abdurrahman b. Advan ( 1179. H.g.)
Es San’ani
Osman b. Abdullah b. Džami’ El Hanbeli Ez Zubejri ( 1240. H.g.)
Sejhul Islam Ismail Et Temimi El Maliki ( 1248. H.g.)
Ibrahim b. Abdulkadir Et Tarabulusi Er Rijahi El Maliki ( 1266. H.g.)
Muhammed b. Nasir El Hazimi El Jemeni ( 1283. H.g.)
Muhammed Ataullah b. Muhammed b. Ishak Sejhul Islam Er Rumi ( 1226. H.g.)
Davud b. Sulejman El Bagdadi El Hanefi ( 1299. H.g.)
Nu’man b. Mahmud Hajruddin, Ibnul Alusi El Bagdadi El Hanefi ( 1317. H.g.)
Ahmed El Faruki
Hafiz Ahmed b. Siddik El Gimari ( 1380. H.g.)
Tahir Sunbul El Hanefi
Zahid El Kevseri El Hanefi ( umro 1952. god )
AbdulFettah Ebu Guddeh
Ebu Hasen En Nedvi
Et Tehanevi El Hanefi
Muhammed Tekijj El Usmani El Hanefi
Muhammed Seid Ramadan El Buti eš Šafi’I ( napisao knjige: “Potiranje mezheba- najopasnija
novotarija” i “Selefijje – odabrani vremenski period a ne ideološki pravac”
Abdurrezak El Halebi El Hanefi
Muhammed Ebu Zuhre El Hanefi
i mnogi drugi.

Molimo Allaha, dž.š., da nas sačuva zabluda ovog pravca i ljudima ga prikaže onakvim kakav
on u stvarnosti i jeste.

- Haridzije, tekfirovci, isilovci, vehabije, imaju iste ucenjake, iste autoritete.


Evo dokaza da haridzije, tekfirovci, isilovci, vehabije, imaju iste ucenjake, iste autoritete, ako ne
vjerujete, evo vam stranica bosanskih tekfirovaca, simpatizera ISIL.

HATIB: Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm.


Pripremio: Anes Halilović
Hvala Allahu, Koji koga hoće, daruje Svojom uputom (imanom), a na cjedilu ostavlja i
sumnjama prepušta nevjernike i bezbožnike, tirane i tlačitelje. Svjedočim da je samo Allah
Božanstvo,
‫ض ۚ ُك َّل يَوْ ٍم ه َُو فِي َشأْ ٍن‬
ِ ْ‫ت َواأْل َر‬
ِ ‫يَسْأَلُهُ َمن فِي ال َّس َما َوا‬
Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim. ” (Er-
Rahman: 29)
I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koji je pomognut i podržan
pobjedom i burhanom (jasnim dokazom). Neka je salavat Allahov na Poslanika Njegovog i
našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve njihove
sljedbenike u dobru.
O ljudi (poštovana braćo, vjernici)! Bojte se Allaha i molite Ga da vas učvrsti i ustali u imanu,
jer iman je nema sumnje, svjetlo (nur) koje Allah, dželle še’nuhu, ubacuje u srce roba:
‫ور ِّمن َّربِّ ِه‬ ٍ ُ‫ص ْد َرهُ لِإْل ِ ْساَل ِم فَهُ َو َعلَ ٰى ن‬َ ُ ‫أَفَ َمن َش َر َح هَّللا‬
‘Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?!
(Ez-Zumer: 22)
‫ص ْد َرهُ لِإْل ِ ْساَل ِم‬ َ ْ‫فَ َمن ي ُِر ِد هَّللا ُ أَن يَ ْه ِديَهُ يَ ْش َرح‬
“Onome koga Allah želi uputiti — On srce njegovo prema islamu raspoloži ” (El-En ‘am; 125)
Iman je dar i milost Allahova prema robu:
َ‫صا ِدقِين‬ َ ‫ان إِن ُكنتُ ْم‬ ِ ‫بَ ِل هَّللا ُ يَ ُم ُّن َعلَ ْي ُك ْم أَ ْن هَدَا ُك ْم لِإْل ِ ي َم‬
“…naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio.“ (El-Hudžurat:
17)
Iman je vjerovanje i praksa (djelovanje) kako je to kazao Imam Hasan el-Basri, railimehullah,
riječima: “Iman se ne postiže gizdanjem i uljepšavanjem (hvalisanjem) niti pustim nadama,
nego je iman ono što se postojano zaustavi i smiri u srcu i potvrde ga djela,
- tj. praksa.”
Stoga je definicija imana kod “ehli-sunneta i džemata” ova: očitovanje jezikom, vjerovanje
srcem i praktikovanje organima (dijelovima tijela); povećava se pokornošću a smanjuje (slabi)
nepokornošću (griješenjem). Sa ovakvim razumijevanjem iman osigurava postojanost u
situacijama prokušavanja i ispitivanja, te u lađi spasa kada nastupi bujica iskušenja (kušnji-
fiten) i zapljusnu valovi patnji i nezgoda. A Allah, dželle še’nuhu, povezao je sa imanom
nebrojena dobra, i dunjalučka i ailiretska, pa je odredio da on prouzrokuje i osigurava sigurnost
(spas) i uputu i na dunjaluku i na ahiretu.
َ‫الَّ ِذينَ آ َمنُوا َولَ ْم يَ ْلبِسُوا إِي َمانَهُم بِظُ ْل ٍم أُو ٰلَئِكَ لَهُ ُم اأْل َ ْمنُ َوهُم ُّم ْهتَ ُدون‬
“Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobostvom ne miješaju; oni će biti
na Pravom putu,“ (El-En'am: 82)
Kao što je odredio (Allah), na njemu se zasniva i temelji udoban i lijep život i izobilna i dobra
nagrada,
َ‫صالِحًا ِّمن َذ َك ٍر أَوْ أُنثَ ٰى َوه َُو ُم ْؤ ِم ٌن فَلَنُحْ يِيَنَّهُ َحيَاةً طَيِّبَةً ۖ َولَنَجْ ِزيَنَّهُ ْم أَجْ َرهُم بِأَحْ َس ِن َما َكانُوا يَ ْع َملُون‬ َ ‫َم ْن َع ِم َل‬
“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i
doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili? (En-Nahl: 97)
Allah, dželle še’nuhu, preuzeo je, također, na Sebe odbranu i zaštitu vjernika. Tu se vidi u
slijedećim Allahovim, dželle še’nuhu, riječima:
‫إِ َّن هَّللا َ يُدَافِ ُع َع ِن الَّ ِذينَ آ َمنُوا‬
“Allah doista štiti vjernike…” (El-Hadždž: 38)
Iman koji posjeduje navedene odlike ima šest ruknova ili šartova i više od sedamdeset ogranaka.
Poslanik, sallallahu alejili ve sellem, rekao je: ‘Iman podrazumijeva da vjeruješ u Allaha,
Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i da vjeruješ u ‘KADER’
(određenje), bilo dobro ili zlo.” I još je rekao: Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko
ogranaka, najviši i najbitniji je očitovanje da je samo Allah Božanstvo (‘LA ILAHE
ILELLAH’), a najniži i najmanji je uklanjanje sa puta onoga što smeta i šteti; a i stid je jedan od
ogranaka imana.” Iman sa svojih šest ruknova ili šartova jedinstvena je i nedjeljiva cjelina,
obuhvata sve u što se mora vjerovati i nije dovoljno prihvatiti samo neke njegove ruknove,
mimo ostalih.
َ‫ْض َوي ُِري ُدونَ أَن يَتَّ ِخ ُذوا بَ ْين‬ ٍ ‫ْض َونَ ْكفُ ُر بِبَع‬ ٍ ‫إِ َّن الَّ ِذينَ يَ ْكفُرُونَ بِاهَّلل ِ َو ُر ُسلِ ِه َوي ُِري ُدونَ أَن يُفَ ِّرقُوا بَ ْينَ هَّللا ِ َو ُر ُسلِ ِه َويَقُولُونَ نُ ْؤ ِمنُ بِبَع‬
‫َذلِكَ َسبِياًل‬ ٰ
Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih
u vjerovanju naprave razliku, i govore: u neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo i žele da
između toga nekakav stav zauzmu
‫أُو ٰلَئِكَ هُ ُم ْال َكافِرُونَ َحقًّا ۚ َوأَ ْعتَ ْدنَا لِ ْل َكافِ ِرينَ َع َذابًا ُّم ِهينًا‬
oni su, zbilja, pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju,
‫َّحي ًما‬ ِ ‫ك َسوْ فَ ي ُْؤتِي ِه ْم أُجُو َرهُ ْم ۗ َو َكانَ هَّللا ُ َغفُورًا ر‬ َ ِ‫َوالَّ ِذينَ آ َمنُوا بِاهَّلل ِ َو ُر ُسلِ ِه َولَ ْم يُفَ ِّرقُوا بَ ْينَ أَ َح ٍد ِّم ْنهُ ْم أُو ٰلَئ‬
A oni koji u Allaha i u poslanike Njegove vjeruju i bijednog od njih ne izdvajaju — On će ih,
sigurno, nagraditi – A Allah prašta i samiiostan je.” (En-Nisa,150-152)
A Allah Svevišnji i Uzvišeni, iz mudrosti Svoje, nije ostavio robove Njegove bez ispita i
iskušenja, nakon čega će se jasno odvojiti oni koji su iskreni u svom imanu (vjerovanju) od onih
koji su bili obični lašci i licemjeri (munafici).
َ‫ص َدقُوا َولَيَ ْعلَ َم َّن ْال َكا ِذبِين‬ َ َ‫َولَقَ ْد فَتَنَّا الَّ ِذينَ ِمن قَ ْبلِ ِه ْم ۖ فَلَيَ ْعلَ َم َّن هَّللا ُ الَّ ِذين‬
“A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore
istinu i na one koji lažu,” (EI- Ankebut: 3)
Ovdje (prvi primjer)dolazi do izražaja razlika u držanju i stavovima između vjernika, s jedne, i
munafika i nevjernika, s druge strane, pa ćemo, ovom prilikom, izložiti neke od tih stavova i
postupaka, onako kako ih izlaže i iznosi Kur'an plemeniti.
Tu je, prije svega, različito reagovanje ili stav tih dvaju tabora ili skupina kada se pozovu
Allahu i Njegovom Poslaniku da im On presudi u onom u čemu su se razišli, o stavu i reakciji
munafika (licemjera) Uzvišeni Allah kaže:
َ‫ق ِّم ْنهُم ِّمن بَ ْع ِد ٰ َذلِكَ ۚ َو َما أُو ٰلَئِكَ بِ ْال ُم ْؤ ِمنِين‬ ٌ ‫َويَقُولُونَ آ َمنَّا بِاهَّلل ِ َوبِال َّرسُو ِل َوأَطَ ْعنَا ثُ َّم يَتَ َولَّ ٰى فَ ِري‬
“A licemjeri govore: Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’, zatim neki od njih
glave okreću; oni nisu vjernici.
َ‫ْرضُون‬ ِ ‫ق ِّم ْنهُم ُّمع‬ ٌ ‫َوإِ َذا ُدعُوا ِإلَى هَّللا ِ َو َرسُولِ ِه لِيَحْ ُك َم بَ ْينَهُ ْم إِ َذا فَ ِري‬
Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa
okrenu;
َ‫ق يَأْتُوا إِلَ ْي ِه ُم ْذ ِعنِين‬ ُّ ‫َوإِن يَ ُكن لَّهُ ُم ْال َح‬
samo ako znaju daje pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.
َ‫أَفِي قُلُوبِ ِهم َّم َرضٌ أَ ِم ارْ تَابُوا أَ ْم يَخَ افُونَ أَن يَ ِحيفَ هَّللا ُ َعلَ ْي ِه ْم َو َرسُولُهُ ۚ بَلْ أُو ٰلَئِكَ هُ ُم الظَّالِ ُمون‬
Da li su im srca bolesna ili sumnjaju ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima
nepra vedno postupiti? Nijedno, nego žele da drugim nepravdu učine.” (En-Nur: 47-50)
Zatim Svevišnji pojašnjava stav i reakciju vjernika kada se pozovu sudu Allahovom i sudu
Poslanika Njegovog, pa kaže:
َ‫ك هُ ُم ْال ُم ْفلِحُون‬ َ ِ‫إِنَّ َما َكانَ قَوْ َل ْال ُم ْؤ ِمنِينَ إِ َذا ُدعُوا إِلَى هَّللا ِ َو َرسُولِ ِه لِيَحْ ُك َم بَ ْينَهُ ْم أَن يَقُولُوا َس ِم ْعنَا َوأَطَ ْعنَا ۚ َوأُو ٰلَئ‬
“Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu da im On presudi, samo reknu: ‘Slušamo i
pokoravamo se!’ — oni će uspjeti’ (En-Nur: 51)
To bi bio stav i reakcija i jednog i drugog tabora, i jedne i druge skupine, kada se pozovu da se
za presudu u parnicama međusobnim Šerijatu (zakonu Allahovom) obrate. Ta scena ponavlja se
uvijek iznova kada god se pojavi novo pitanje ili iskrsne neki problem. Vjernici žele da o njemu
presudu donese Allah, dželle še'nuhu, i Njegov Poslanik, bez obzira da li presuda bila u njihovu
korist ili protiv njih, dok munafici žele sud Allahov i Njegovog Poslanika samo onda kada je on
u njihovu korist a ako je protiv njih, bježe i traže utočište u sudu “TAGUTA” (onoga ko ne sudi
po Allahovom zakonu) da ih izbavi i spasi presude Allahove, drugi je primjer reakcija i
ponašanje i jedne i druge skupine, vjernika i munafika, prilikom dolaska objave Kur’an i za
vrijeme njegovog učenja. Vjernicima objavljivanje Kur'ana i njegovo učenje povećava (jača)
iman i oni se vesele i raduju, dok munaficima dodaje nevjerovanje na nevjerovanje i vidiš ih
kako traže povoljnu priliku da se povuku i napuste njegovo slušanje (slušanje Kur’an). Uzvišeni
Allah kaže:
َ‫ت سُو َرةٌ فَ ِم ْنهُم َّمن يَقُو ُل أَيُّ ُك ْم زَ ا َد ْتهُ ٰهَ ِذ ِه إِي َمانًا ۚ فَأ َ َّما الَّ ِذينَ آ َمنُوا فَ َزا َد ْتهُ ْم إِي َمانًا َوهُ ْم يَ ْستَب ِْشرُون‬ ْ َ‫نزل‬ ُ
ِ ‫َوإِ َذا َما أ‬
“A kada bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: Kome je od vas ona povećala (učvrstila)
vjerovanje?“ Što se tiče vjernika; njima je povećala vjerovanje (iman), i oni se raduju;
َ‫َوأَ َّما الَّ ِذينَ فِي قُلُوبِ ِهم َّم َرضٌ فَزَ ا َد ْتهُ ْم ِرجْ سًا إِلَ ٰى ِرجْ ِس ِه ْم َو َماتُوا َوهُ ْم َكافِرُون‬
a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je ne vjero i'anje dodala na ne vjero van je koje
već imaju, i oni kao ne vjernici umiru,
َ‫َام َّم َّرةً أَوْ َم َّرتَي ِْن ثُ َّم اَل يَتُوبُونَ َواَل هُ ْم يَ َّذ َّكرُون‬ ٍ ‫أَ َواَل يَ َروْ نَ أَنَّهُ ْم يُ ْفتَنُونَ فِي ُك ِّل ع‬
Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, nit se kaju nit
se opamećuju.
َ‫ص َرفَ هَّللا ُ قُلُوبَهُم بِأَنَّهُ ْم قَوْ ٌم اَّل يَ ْفقَهُون‬ َ ۚ ‫ص َرفُوا‬ َ ‫ْض هَلْ يَ َرا ُكم ِّم ْن أَ َح ٍد ثُ َّم ان‬ ُ ‫ت سُو َرةٌ نَّظَ َر بَ ْع‬ ْ َ‫نزل‬ ُ
ٍ ‫ضهُ ْم إِلَ ٰى بَع‬ ِ ‫َوإِ َذا َما أ‬
A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: „Da li vas ko vidi?“—i onda se uda ljuju.
Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju.”
(Et- Tevba: 124-127)
Treći primjer jeste stav ove dvije skupine u odnosu na džihad, borbu na Allahovom putu.
Vjernici su molili svog Svemogućeg i Uzvišenog Gospodara da objavi Njegovom Poslaniku
suru u kojoj će im zapovijeditl borbu protiv nevjernika, jer su bili ispunjeni čežnjom za
džihadom, borbom na Allahovom putu i stjecanjem izobilne nagrade koju je Allah, dželle
še’nuhu, pripremio mudžahidima; i kada je došla naredba o džihadu, požurili su, svi sretni i
zadovoljni, i borili se i imecima i životima svojim.
Što se, pak, munafika tiče, njih je, kada je došla naredba o borbi, spopao strah i panika i počeli
su iznalaziti i izmišljati razloge i opravdanja, jedna iza drugih, da izostanu iza borbe, to jest da
ne uzmu učešća u njoj. O stavu i jedne i druge grupe ili skupine Uzvišeni Allah kaže:
َ‫ت سُو َرةٌ ُّمحْ َك َمةٌ َو ُذ ِك َر فِيهَا ْالقِتَا ُل ۙ َرأَيْتَ الَّ ِذينَ فِي قُلُوبِ ِهم َّم َرضٌ يَنظُرُونَ إِلَ ْيك‬ ْ َ‫نزل‬ ُ ْ َ‫َويَقُو ُل الَّ ِذينَ آ َمنُوا لَوْ اَل نُ ِّزل‬
ِ ‫ت سُو َرةٌ ۖ فَإ ِ َذا أ‬
‫ت ۖ فَأوْ لَ ٰى لَهُ ْم‬َ ْ ْ
ِ ْ‫نَظَ َر ال َم ْغ ِش ِّي َعلَ ْي ِه ِمنَ ال َمو‬
“A oni koji vjeruju govore:'Zašto se ne objavi jedna sura?’ A kada bi objavljena jasna sura i u
njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidiš one čija su srca pritvorna kako to gledaju pogledom
pred smrt onesviješćenog! A bolja bi im bila…
‫ص َدقُوا هَّللا َ لَ َكانَ خَ ْيرًا لَّهُ ْم‬ َ ْ‫ُوف ۚ فَإ ِ َذا َعزَ َم اأْل َ ْم ُر فَلَو‬ ٌ ‫طَا َعةٌ َوقَوْ ٌل َّم ْعر‬
poslušnost i razuman govor! A kada je borim već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu
iskreni ” (Muhammed; 20-21)
I kaže na drugom mjestu:
َ‫اَل يَ ْستَأْ ِذنُكَ الَّ ِذينَ ي ُْؤ ِمنُونَ بِاهَّلل ِ َو ْاليَوْ ِم اآْل ِخ ِر أَن ي َُجا ِهدُوا بِأ َ ْم َوالِ ِه ْم َوأَنفُ ِس ِه ْم ۗ َوهَّللا ُ َعلِي ٌم بِ ْال ُمتَّقِين‬
“Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući
imetke svoje i živote svoje, — A Allah dobro zna one koji su pobožni.
َ‫ت قُلُوبُهُ ْم فَهُ ْم فِي َر ْيبِ ِه ْم يَتَ َر َّد ُدون‬ ْ َ‫إِنَّ َما يَ ْستَأْ ِذنُكَ الَّ ِذينَ اَل ي ُْؤ ِمنُونَ بِاهَّلل ِ َو ْاليَوْ ِم اآْل ِخ ِر َوارْ تَاب‬
Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i čija se srca
kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.” (Et- Tevba: 44-45)
I četvrti primjer koji želimo istaći jeste držanje i jedne i druge skupine u situaciji kada
nevjernici počnu uznemiravati i proganjati muslimane. Vjernicima to učvršćuje njihovu vjeru i
jača njihov jekin -uvjerenje u istinitost obećanja Allahovog i Njegovog Poslanika da će pobjeda
biti njihova.
Kod munafika, pak, tada strah dostiže kulminaciju i počinju svašta pomišljati (ružno misliti) o
Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah iznosi nam (prezentira) ponašanje i jedne i druge
skupine u situaciji kada su savezničke grupe nevjernika okružile muslimane i unutar i van
Medine i kada su oči bile zapanjene a srca došla do grkljana od strahote prizora, pa kaže o
držanju vjernika u takvoj situaciji:
‫ق هَّللا ُ َو َرسُولُهُ ۚ َو َما زَا َدهُ ْم إِاَّل إِي َمانًا َوتَ ْسلِي ًما‬ َ ‫اب قَالُوا ٰهَ َذا َما َو َع َدنَا هَّللا ُ َو َرسُولُهُ َو‬
َ ‫ص َد‬ َ ‫َولَ َّما َرأَى ْال ُم ْؤ ِمنُونَ اأْل َحْ َز‬
“A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov
obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!’ – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i
predanost.
َ ‫ِّمنَ ْال ُم ْؤ ِمنِينَ ِر َجا ٌل‬
َ َ‫ص َدقُوا َما عَاهَدُوا هَّللا َ َعلَ ْي ِه ۖ فَ ِم ْنهُم َّمن ق‬
‫ض ٰى نَحْ بَهُ َو ِم ْنهُم َّمن يَنتَ ِظ ُر ۖ َو َما بَ َّدلُوا تَ ْب ِدياًل‬
Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to čekaju
—nisu ništa izmijenili,” (Al-Ahzab: 22-23)
I kaže o držanju munafika: “Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik
Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali! Kad su neki među njima rekli: ‘O
stanovnici Jesriba (Medine), ovdje vam nema ostanka, zato se vratite!’, a drugi među njima
tražili su dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili:
‫إِ َّن بُيُوتَنَا عَوْ َرةٌ َو َما ِه َي بِ َعوْ َر ٍة‬
Kuće su naše nezaštićene!’, a nisu bile nezaštićenef već su oni htjeli da se izvuku.” (El-Ahzab:
12- 13)
Bilo je to žestoko i teško iskušenje (ispit) koje je okončano pobjedom i uspjehom vjernika a
porazom i neuspjehom munafika, i to je “sunnetullah” (zakon Allahov koji vlada među
Njegovim stvorenjima), a ti u zakonu Allahovom nećeš naći odstupanja.
To bi bilo ono što sam vam namjeravao reći, i molim Svemogućeg i Uzvišenog Allaha da nam
podari iman, a da nas sačuva i zaštiti od nifaka (licemjerstva) i neka je hvala Allahu, Gospodaru
svjetova.
HATIB: Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm.
Pripremio: Anes Halilović
ORGINALNI NASLOV: PLODOVI IMANA (VJEROVANJA) I RAZLIKE IZMEĐU
STAVOVA (PONAŠANJA) VJERNIKA I STAVOVA MUNAFIKA (LICEMJERA)U
SKLADU S ONIM ŠTO BILJEŽI KUR'AN ČASNI
Džema’at TEKBIR – Goražde

- ⚠️VEHABIJE SAMI SEBE ZOVU VEHABIJAMA⚠️Ibn Baz potvrđuje naziv


"vehabija" kojom definiše svoj sektaški pokret
- U knjizi pod naslovom „Majmoû„ Fatâwâ “(svezak 9 stranica 230 do 233 ovog izdanja) kada su
ga pitali da li je vehabizam sekta.
Abdul Aziz Ibn Baz(vehabija)pokušao je obraniti svoju sektu govoreći:
(⚠️u komentarima scan stranica MAJMOU FATAWA⚠️)

« ‫ هـ‬1206 ‫»الوهابية منسوبة إلى الشيخ اإلمام محمد بن عبدالوهاب المتوفى سنة‬
‫ «كما أن الوهابية يسيرون على منهج السلف الصالح‬: ‫» فقال بعد ذلك كاذبا‬
‫ « ومما ذكرنا يعلم السائل وغيره أن الوهابيين وهم أتباع الشيخ محمد بن عبدالوهاب‬: ‫»ثم قال‬

"Vehabije su povezane sa Šejh Muhamed Ibn Abdul Wehabom koji je umro1206.hidzretske


godine”
Što dalje on kaže: "Vehabije su na putu pobožnih prethodnika(selefa)”
Zatim je rekao: "Dakle, u odnosu na ono što smo upravo rekli, treba znati da su vehabije
sljedbenici Muhameda Ibn Abdul Wehaba ".
Korisne informacije:
- Abdulaziz Ibn Abdulah Ibn Baz bio je jedan od najvećih vođa sektaškog vehabijskog pokreta.
Rođen je 1330. H. (to jest 1910.) u Ryadu, a umro je 1420. H. (to jest 1999.), prije dvadesetak
godina. Pokušao je propagirati vehabijsku dogmu do te mjere da je postavljen za Muftiju i
predsjedavajućeg stalnog odbora Ifte koji je tijelo vehabija. Njegovi spisi ostaju izvor grešaka
za ljude bez vjerskog znanja.
- Ovi citati Ibn Baza odgovor su onima koji tvrde da bi naziv "vehabije”koristili samo zapadni
mediji i neprijatelji Islâma. Uistinu, sami vehabije koriste ovo ime da definiraju svoj sektaški
pokret.

⚠️U drugim prilikama Ibn Baz je potvrdio oznaku "vehabija". Zaista:


Ibn Baz je u svojoj knjizi "Fatâwâ Noûr 'Ala d-Darb" o nazivu "wehabija”rekao: "Ovaj je naziv
poznat po narodu Tevhida i Nedzda,oni tvrde da se Šejh Muhamed Ibn Abdul Wehab i njegovi
sljedbenici i oni koji se pozivaju na njegovu dawu i koji su odrasli u ovoj dawi u Nedzdu ,
nazivaju se terminom "wehabije”i to je častan naziv(charîf) i ugledni ('adhîm) nadimak "

⚠️Ibn Baz je također rekao: "Prema autoru, vehabizam nije jedina doktrina koja negira svaku
vrstu vjerske inovacije.Već vehabitska dogma je učenje da se pridržavamo Allahove Knjige i
Sunneta Njegovog Poslanika,vehabijska dogma vjeruje u ove osobine “
[Majmoû 'Fatâwa tome 1]

⚠️Također na pitanje koje mu je postavljeno: "Po vašem mišljenju šta je vehabizam, je li to peta
pravna škola ili slijedi četiri pravne škole?" Ibn Bâz brani svoju sektu rekavši:
“Ovo je pojam koji mnogi ljudi koriste kako bi opisali da’wu Šejha Muhameda Ibn Abdul
Wehaba. Nazivaju ga, poput svojih učenika, vehabijama. Vehabizam nikako nije peta pravna
škola ”
[Majmoû’ Fatâwa tom 1]

- Ibn Baz nije jedini sljedbenik sekte koji koristi termin "vehabija" za definiranje tog pokreta.
Zaista:

⚠️Ibn Usejmin(vehabija)je lažno rekao: "Vehabije su bile među onima koji su se najviše vezali
za Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, a među onima koji najviše poštuju Allahovog
Poslanika, kao i njegov sunnet"
[ U svojoj knjizi: Fatâwa l-'Akoda]

⚠️Mouhamed Khalil Harras (vehabija)sastavio je knjigu koju je nazvao:


“Pokret vehabija (Al-Harakatou l-Wahhâbiyyah") u kojoj je rekao: "Odnosi između da'we
vehabija i saudijske vlade nisu prestali sve do našeg vremena. "

Muhamed Ibn Abdi Latif Ibni AbduRahmân (potomak Mouhammad Ibnou 'Abdi l-Wahhâb)
rekao je:
“Neki ljudi čuju ime vehabija o nama, a da ne znaju stvarnost o nama."
[Izvješteno u knjiga Ad-Dourarou s-Saniyyah fi l-Ajwibati n-Najdiyyah koja je jedna od
referentnih knjiga vehabijskog pokreta]

Sulejman Ibn Sahman An-Nedzdi (vehabija) rekao je:


“Da, mi smo vehabije.”
[izviješteno u knjizi Ad-Dourarou s-Saniyyah fi l-Ajwibati n-Najdiyyah koja je jedna od
referentnih knjiga vehabija]

Sulejman Ibn Sahman An-Nedzdi(vehabija)napisao je i poslanicu koju je nazvao:


"Al-hidayatou s-Saniyyah wa touhtafou l-Wahhâbiyya An-Najdiyyah", tj .:
“Izvrsne upute i vehabijsko čudo Nežda.”

Takođe je jedan njihov Šejh rekao u knjizi Ad-Dourarou s-Saniyyah fi l-Ajwibati n-Najdiyyah
(vehabijska referenca): "Rekli ste da je religija vehabija, da je naša religija lijepa ,Slava
Allahu.”

Također u knjizi Ad-Dourarou s-Saniyyah fi l-Ajwibati n-Najdiyyah (vehabijska referenca)


nalazi se pismo koje je naslovljeno: "Ar-Raddou 'alâ man ankara' alâ ahli d-Da'wah al
-wahhabiyya Inkârouhoum ach-Chirk ", to jest:
“ Odgovor onome ko poriče da’wu vehabija, njihovo odbacivanje širka ".

Katarski sudija vehabija i muftija Ahmad Âl Boûtâmi (koji je bio jedan od učitelja vehabijskog
muftije u Saudijskoj Arabiji Ibn Baza rekao je:
“Kad je upoznao vehabije u Meki" ; on takođe kaže: "Ovi vehabijski muslimani su mogli
uspostaviti Islamsku državu na temeljima vehabijskog puta"; on takođe kaže: "Vehabijska da'wâ
...";
također kaže: "Islamu uzimaju za religiju prema vehabijskom mezhebu"
[U svojoj knjizi pod naslovom "Šejh Muhamed Ibn AbdulWahhâb'-Aqîdatouhou s-Salafiyyah
da da'watouhou l-Islâhiyyah" predgovor vehabije Ibn Baza]

Bivši emir Katara Hamad bin Khalifa Al Thani rekao je:


“Ja sam vehabija i Katar je vehabijska zemlja"
[U intervjuu iz 2005.]

- Tako vidimo da je naziv "vehabije" prihvaćen i hvaljen od vjerskih i političkih vođa sekte.
- Uprkos svemu tome, neki vehabije našeg vremena osramoćeni su ovim imenom koje otkriva
njihov pokret, i pokušavaju ga poreći.

Čuveni vehabijski propovjednik Mouqbil Ibn Hâdî rekao je: "Ako čujete čovjeka da kaže:"
Tako je i takav je Wehabija ", onda znajte da je jedan od ta dva čovjeka: ili je on zli otpad, ili
neznalica."
[ U svojoj knjizi pod nazivom Qatlou ch-Chaykh Jamîl ar-Rahmân Al-Afghâni].

Čuveni vehabijski propovjednik "Oubejd Al-Džabiri" rekao je:


“A ovaj izraz nitko ne koristi (vehabijski izraz) ako to nisu ljudi praznovjerja, ljudi inovacija,
ljudi smutnje.”

Poznati vehabijski propovjednik Sâlih Al-Fawzân rekao je:


“Ne poznajemo vehabizam [ samo se skupine koje se protive načinu učenja poslanika i imenuju
po imenu svojih osnivača"
Prema Fawzânu, oni koji se protive putu poslanika jer se udružuju s osnivačem svoje grupe. Još
jednom smo suočeni s burnim kontradikcijama sekte.

- Odgovor na nejasnoću: Neke žrtve sekte, posramljene imenom "Wehabije", kažu: Vi nazivate
"vehabijama" sljedbenike Muhameda Ibn Abdul Wehaba, dok Abdul Wehab otac, trebali biste
radije ih nazovite "Muhamedije", s obzirom da se i sam naziva Muhamed.
NAŠ ODGOVOR VEHABIJAMA
⚠️Prvo: Bez obzira da li vam je dodijeljeno ime ili drugo, to ne mijenja činjenicu da ste se
udaljili s puta pravednosti.
⚠️Drugo: Zašto za to ne optužujete vođe pokreta poput Ibn Baz-a i Usejmina jer oni koriste ime
“vehabije” a ne muhamedije?! Zašto im se ne suprotstavite ?!
⚠️Treće: Svi muslimani su se složili od vremena pobožnih prethodnika (selefa)da onaj koji
slijedi put velikog imama Ahmeda Ibnu Hanbala (‫ )رحمه هللا‬nosi nadimak "Hanbelije", a ne
"Ahmadite", dok Hanbal je ime njegovog djeda. Doista, ime njegovog oca je Mouhammad Ibn
Hanbal, a ime njegovog djeda je Hanbal Ibn Hilâl. Međutim, niko nikada nije osporio činjenicu
da su "Hanbelije" nazvane svi koji sljede Mezheb (madh-hab) Imama Ahmeda Ibn Hanbela.
Osim toga, sami vehabije lažno tvrde da su Hanbelije , kad su oni daleko od Hanbelija.

- Vehabizam je sektaška grupa koja se protivi Islâmu i muslimanima. Tako su mnogi


učenjaci potvrdili da su Muhamed Ibn Abdul Wehab i njegovi sljedbenici smatrali
nevjerstvom čitave zajednice Muslimana.

Šejh Sulejman Ibn Abdul Wehab(stariji brat Muhameda Ibn Abdul Wehaba,osnivača sekte)
rekao je:
“Danas ljudima sude onima koji tvrde da se pozivaju na Knjigu i Sunnet (poslanikova tradicija)
i koji tvrdi da iz tih izvora donosi presude, istovremeno odbacujući riječ onih koji se ne slažu s
njim i kad je pozvan da razgovara o tome s ljudima nauke, on to odbija . Ali on nameće vlastito
mišljenje i svoje razumjevanje, te proglašava nevjernicima (kafir) one koji mu se
suprotstavljaju.On nema ni jednu od osobina ljudi ijtihâda, cijela zajednica ga na jedan način
poziva, ali on ne ne obraća pažnju, naprotiv, svi su mu nevjernici ili neznalice.
Ô Allahu vodi ovog izgubljenog čovjeka i stavi ga na put pravednosti”
[As-Sawâ'iqou l-Ilâhiyyah Raddi 'ala l-Wahhâbiyyah“ (Munje koje je Allâh stvorio kao odgovor
na vehabije)]

Šejh Sulejman Ibn Abdul Wehab u drugom odlomku ove knjige, u kojem se obraća vehabijama,
rekao je:
“Vi ste se suprotstavili jednoglasnosti (ijmâ") i izjavili ste da ne vjerujete
zajednici(Ummetu)Poslanika Muhameda s.a.w.s.u cjelini "
[As-Sawâ'iqou l-Ilâhiyyah od Raddija 'ala l-Wahhâbiyyah" (Munje koje je Allâh stvorio kao
odgovor na vehabije)]

Šejh Sulejman Ibn Abdul Wehab u drugom odlomku ove knjige, rekao je:
“Izjavljujete da ne vjerujete u zajedništvo muslimana i smatrate zakonitom njihovu krv i njihovu
robu, i vi smatrate da su njihove zemlje ratne zemlje "
[As-Sawâ'iqou l-Ilâhiyyah Raddi 'ala l-Wahhâbiyyah" (Munje koje je Allâh stvorio kao odgovor
na vehabije)]

Šejh Sulejman Ibn Abdul Wehab u drugom odlomku ove knjige, u kojem se obraća vehabijama,
rekao je: "Izvještavate nevjericom onoga koji svjedoči da nema boga osim Allaha samo i da je
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik i koji obavlja molitvu, onaj koji obavlja zakat, ko
posti tokom ramazana, ko obavlja hodočašće u Svetu kuću i koji vjeruje u Allaha, u Njegove
meleke, u Njegove knjige, u Njegovim glasnicima, i koji je vezan za sve Islamove ambleme,
ovaj koji smatrate nevjerničkim, a njegovu zemlju smatrate ratnom zemljom "[As-Sawâ'iqou l-
Ilâhiyyah od Raddija ' ala l-Wahhâbiyyah “(Munje koje je Allâh stvorio kao odgovor na
vehabije)]

Šejh Ahmad Ibnu Zayni Dahlan: "Oni (vehabije) su počeli vjerovati da ko ne vjeruje u ono što
kaže Muhamed Ibn Abdul Wehab, onda je on nevjernik (kâfir), suradnik (mouchrik) čija su krv
i imovina zakoniti ”
[fitnatou l-Wahhâbiyyah (nesklad vehabija)]

Šejh Ahmad Ibnu Zayni Dahlan:


“On je (Muhamed Ibn Abdul Wehab) pisao njima (svojim sljedbenicima) poslanice dok nisu
počeli vjerovati da su većina sledbenika Tawhîda nevjernici "
[fitnatou l-Wahhâbiyyah (nesklad vehabija)]

Šejh Ahmad Ibnu Zayni Dahlan: "On je (Muhamed Ibn Abdul Wehab) došao da proglasi
vjernike nevjernicima"
[U svojoj knjizi fitnatou l-Wahhâbiyh (nesklad vehabija)]

Šejh Ahmad Ibnu Zayni Dahlan rekao je:


“On je (Muhamed Ibn Abdul Wehab) izjavio da ne vjeruje svim muslimanima i tvrdio da su
ljudi nevjernici 600 godina, a on je primijenio ajete koji se tiču saradnika od Qouraycha na
udjelima zajednice “
[U svojoj knjizi„ khoulâsatou l-Kalâm fî bayâni oumarâ-i l-Baladi l-Harâm]

Šejh Mouhamed Ibn Sulejman Al-Kourdi (koji je bio jedan od učitelja Muhameda Ibn Abdul
Wahaba) koji mu se obratio rekavši:
“Ništa vas ne ovlašćuje da izjavite da ne vjerujete ogromnoj većini muslimana"
[ Izvijestio Ibn Zayni Dahlân u svojoj knjizi fitnatou l-Wahhâbiyyah (nesklad vehabija)]

Al-Allamah Muhamed Ibn Ahmad Al-Hafadhi je rekao:


“On (Muhamed Ibn Abdul Wehab) je vjerovao da je Islâm rezerviran za njega i za one koji ga
slijede, te da su sva stvorenja bila saradnici (mouchrikoûn ) “
[Izveštava Ibn Zayni Dahlân u svojoj knjizi„ khoulâsatou l-Kalâm fî bayâni oumarâ-i l-Baladi l-
Harâm]

Muftija iz Meke, Ibnou Houmayd koji je rekao:


“Jer ono što je on (Mouhamed Ibn Abdul Wehab) učinio kada mu je neko proturječio i odbacio
ga i kada ga nije mogao ubiti u tokom dana, noću je poslao nekoga da ga ubije u njegovom
krevetu, jer je smatrao da su nevjernici svi koji se ne slažu sa njim i učinio je njegovo ubojstvo
zakonitim. "
[U svojoj knjizi" As -Souhoub al-Wâbilah 'alâ Darâ'ih Al-Hanâbilah]]

Šejh Abu Hafs Oumar Al-Mahjoûb At-Tunici Al-Maliki rekao je u pismu Muhamedu Ibn Abdul
Wehabu:
“U ime Allaha i Allahovom voljom,sigurno si zalutao i zalutali su oni koju su sa tobom.I
proglašavate nevjernicima narode Selefa i Halafa "
[Izvještavao historičar Ibn Abî Diyâf u svojoj knjizi It-hâfou Ahli z-Zamân fî Akhbâri
Mouloûki Toûnis wa 'ahdi l-Amân]

Imam Ibn Abidin je rekao:


“Oni (vehabije) su vjerovali da su samo oni muslimani i da su svi oni koji se protive njihovom
vjerovanju bili saradnici (mouchrikoûn). Na osnovu toga legitimirali su ubistvo ljudi Ehli-
Sunneta, kao i njihovih učenjaka. "
[U svojoj knjizi" Raddou l-Mouhtâri ala d-Dourri l-Moukhtâr "]

Šejh Anwar Chah Al-Kašmiri je rekao:


Što se tiče Muhameda Ibn Abdul Wehaba iz Nedzda, on je sigurno bio glup čovjek koji je imao
malo nauke i koji je požurio da proglasi ljude nevjernicima"
[u svojoj knjizi " Faydou l-Bârî ”]

Muhadis Abdulah Al-Harari koji je rekao:


“Vehabije čine zakonitu krv muslimana od istoka do zapadu, jer smatraju da su svi osim njih
nevjernici"
[U svojoj knjizi Boughyatou t-Talib]

-⚠️Sve to potvrđuje i riječ samih vehabija. Zaista:⚠️


Vehabija Sulejman Ibn Sahman rekao je:
“Sigurno su ljudi Nedzda bili nevjernici prije vehabijske da”we [ciljao je na Muhameda ibn
Abdul Wehaba]"
[u svojoj knjizi "Minhajou Ahli Muhamed Ibn Abdul Wehab(on) je rekao: "Samo što ljudi do
danas nisu poznavali vjerovanje glasnika" [Ad-Dourarou s-Saniyyah fi l-Ajwibati n -Najdiyyah]

Muhamed Ibn Abdul Wehab rekao je u pismu učenjacima Ad-Dir'iyyah: "Vi, kao ni vaši učitelji
i vaši učitelji učitelji niste znali značenje lâ ilâha illa l-Lâh, a vi ne pravite razliku između
religije Muhammeda i religije koju je 'Amr Ibn Lou-ayy donio Arapima' [Ad-Dourarou s-
Saniyyah fi l-Ajwibati n-Najdiyyah]

Muhamed Ibn Abdul Wehab je rekao: "Obavještavam vas o sebi, a kunem se Allahom Onim od
koga nema Boga osim Njega, da sam sigurno tražio nauku i oni koji su me poznavali,vjerovali
imam znanje, dok za to vrijeme nisam znao značenje "lâ ilâha illa l-Lâh" i prije toga nisam
poznavao religiju Islâma.
A isto je i za moje vjerske učitelje (Mâchaykh), nijedan od njih to nije znao. A ako neko od
učenjaka Al-'rida (regija u istočnoj Arabiji) tvrdi da je znao značenje "lâ ilâha illa l-Lâh" ili da
je znao značenje l 'Islâm prije tog vremena, ili da on tvrdi za svoje vjerske učitelje (Mâchaykh)
da je jedan od njih to znao,lagao je.
[Ad-Dourarou s-Saniyyah fi l-Ajwibati n-Najdiyyah]
Ovo je eksplicitna izjava o nevjerici prema učenjacima Al-'Vrid, kao i njihovim nastavnicima.

- Izvještava se da je Muhamed Ibn Abdul Wehab pokušao ubiti svog brata Šejha Sulejmana Ibn
Abdul Wehaba . Na tu temu Muftija iz Meke, Ibn Houmayd, rekao je: "Govori se da je u selu
postojao luđak, koji je udarao svakog ko se suočio s njim, čak iako je bio naoružan. Tako je
Muhamed Ibn Abdul Wehab naredio da se ovom ludjaku dade mač i da on uđe u džamiju gdje
je bio njegov brat Šejh Sulejman sam, a zatim je on doveden i kada ga je Šejh Sulejman vidio
ludjak baci svoj mač i počne govoriti:
“O Sulejman se ne boji, ti si jedan od zaštićenih ljudi", pa je počeo ovo ponavljati nekoliko
puta. Nema sumnje da je ovo Keramet(čudo)
U svojoj knjizi" As-Souhoub al-Wâbilah 'alâ Darâ'ih Al-Hanâbilah "]

- Od osnivanja njihovog sektaškog pokreta, prije manje od 300 godina, vehabije su se nažalost
isticale pokoljima i masovnim ubijanjima, uglavnom nad muslimanima, o čemu svjedoče djela
učenjaka islam. Među njima možemo navesti:

Šejh As-Sawi Al-Maliki koji je rekao:


“Rečeno je da je ovaj ajet (on govori o ajetu 6 Sura 48 Al-Fath)otkriven Haridzijama koji
lažiraju tumačenje (ta-wîl) Knjige i Sunneta i koji na taj način dopuštaju krv muslimana i
njihovo imanje.Šejtan ih je preuzeo i naterao ih da zaborave Allâhovo podsjećanje. Svakako oni
su Šejtanova stranka, a sigurno je da je Šejtanova stranka gubitnik i tražimo od Allâha da ih
istrebi do
posljednjeg.”

Imam Ibn Abidin je rekao:


“Dovoljno je da su uvjereni u nevjericu onih protiv kojih se bore, kao što se to dogodilo u naše
vrijeme s učenicima Muhamed Ibn Abdul Wehaba,koji je izašao iz Nedzda i preuzeo kontrolu
nad dva Sveta Grada (Mekom i Medinom). Tvrdili su da slijede hanbelijski školu, ali vjerovali
su da su oni samo muslimani, te da su svi oni koji se protive njihovom vjerovanju bili saradnici
(mouchrikoûn). Na osnovu toga su legitimirali ubistvo ljudi Ehli-Sunneta, kao i njihovih
učenjaka. "

Muftija iz Meke, Ahmad Ibn Zayni Dahlan koji je rekao:


“Kad su vehabije čule vijest, iznenada su napale zid i naišle na otpor koji je sposoban da se bori
i odvrati ih. Grupa Tâ-ako su stanovnici ranije pobjegli, ali konjanica im se pridružila, a
vehabije su ih ubile; samo je mali broj bio pošteđen. Kad su ušli u grad, izveli su opći pokolj
ljudi, odraslih i mladih, onima koji su zapovijedani kao i onima koji zapovijedaju, plemićima i
običnim ljudima. Čak su zaklali novorođenče na majčinim grudima; otišli su do kuća, izveli one
koji su se tamo našli i ubili ih. Pronašli su grupu koja proučava Kur an i ubili ih od prvog do
posljednjeg. Masakrirali su sve koji su se sklonili u kuće. Zatim su otišli u prodavnice i džamije
i tamo ubili ljude. Ubili su čovjeka u džamiji dok je bio na sedzdi; Jao njima od Svemogućeg
koji svojom silom drži nebesa.
[Oumarâ-ou l-Baladi l-Harâm]
- I to traje sve do našeg vremena s Daeshom koji je vehabijski pokret, baš kao što to prepoznaju
i vođe pokreta. Tako je u intervjuu odobrenom kanalu MBC i emitovan 22. januara 2016., Al-
Kalbâni (vehabija)rekao:
“Daesh slijedi salafizam tj Vehabijsku doktrinu].
Ideologija daesha je selefijska [vehabijska] ideologija, to nije Ikhwâniyja, niti Qoutbiyyah, ni
Soûiyyah, ni Akharije, već oni svoje ideje izvode iz onoga što je zapisano u njihovim vlastitim
knjigama.
- Upozorenje: vehabije koriste pogrešan naziv "selefizam”da bi opravdali svoj pokret.Tako se
vehabije ovim pogrešnim imenom pokušavaju uvjeriti da su na putu Selefa.Međutim, vehabije
imaju vjerovanje suprotno onome od selefija u mnogim temama poput temelja
vjerovanja,inovacija, učenja Kur'ana u korist mrtvih, prakse Tawassoula i tabarrouk i mnogi
drugi predmeti.
Dakle, nije dozvoljeno nazivati ove ljude salafijem jer nisu na putu "selefa". Od svog
pojavljivanja, Muslimqni su im dali ime "vehabije" u odnosu na osnivača njihove grupe:
Mouhameda Ibn Abdul Wehaba.

- ⚠️IBN TEJMIJA POTVRDJUJE DA FITNA DOLAZI IZ NEDŽDA⚠️Njegove riječi koje


uznemiruju vehabije
- Ibn Tejmija potvrđuje da će Fitna doći iz NEDZDA(koji se nalazi istočno od Medine)
Među dogadjajima koje je najavio naš Poslanik Muhammed, salla l-Lahou 'alejhi ve sellem, je i
to da će se fitnah (razilaženje i smutnja) pojaviti u NEDZDU.

Šta je NEDZD?
Ovo je regija na arapskom poluotoku, čiji je glavni grad Rijad, smještena istočno od Medine.
Kada su pitali Poslanika da blagoslovi NEDŽD Poslanik s.a.w.s.nije zadovoljio one koji su to
tražili od njega, već je rekao suprotno [ što znači]:
"Odatle će se pojaviti ŠEJTANSKI ROG." I u drugoj verziji, rekao je, što znači: "Fitna će doći
sa istoka".
Među ljudima iz NEDŽDA su oni koji su prouzrokovali dosta Fitne, medju njima je Muhamed
Ibn Abdul Wahhab, osnivač ekstremističke vehabijske sekte.

Žrtve vehabizma, u pokušaju da opravdaju svog gurua Ibn Tejmiju,kažu:


"Nije područje Nedzd iz Hadisa, nego Irak."
Zar ne znaju da njihova najstarija referenca, ona koju pogrešno nazivaju Šejhu- l-Islam Ibn
Tejmija,potvrđuje upravo da je regija iz koje će se pojaviti neslaganja i fitna onako kako ju je
Poslanik najavio,zaista NEDZD je istočno od Medine u Arabiji, a ne u Iraku !?

Evo njegovih riječi prisutnih u njegovoj knjizi "Bayan talbis al-jahmiyya" svezak 1 na stranama
17 i 23:
"Izvještava se i ponavlja više puta(tavatur )da je Poslanik obavijestio da će nesklad i izvor
nevjere doći s Istoka, odnosno sa Istoka Medine iz regije NEDZDA "
Ibn Tejmija,NEDZD- istočna Arabija
(⚠️u komentarima scan 1a i scan 1b⚠️)
Tada je rekao:
I nema sumnje da je od njih nastalo otpadništvo i druge vrste nevjere, od Mouçaylimah al Kadh-
dhab (lažni mesija) i onih koji ga slijede Toulayhah al-Açadiyy i oni koji su ga slijedili i "Sajah"
i oni koji su ga slijedili. "
Ibn Tejmijje,NEDZD - istok arabijskog poluotoka koji se odnosi na najd
(⚠️u komentarima scan 2a i 2b⚠️)

To pokazuje bez zbrke da je zaista NEDZD o kojem Ibn Tejmije govori budući da je
Muslimanima poznato da su se Musejleme El Kezzab (lažljivac) i Toulayhah al-Akadiji pojavili
istočno od Medine u NEDZDU na Arapskom poluotoku, a ne u Iraku!
Slično tome, osnivač vehabizma (Muhamed Ibn Abdul Wahhab) pojavio se iz ove regije pod
nazivom NEDZD a Učenjaci kad govore o njemu citiraju različite Hadise Poslanika
objašnjavajući kako će iz NEDZDA nastati pokvarenost, nesklad, nevolje,zablude i odstupanje.
Sada sam Ibn Tejmija upozorava na marginalizirane pokrete koji će se pojaviti na ovom
području.

- Vehabijske greške u Akidi 11 Šejh Bin Baz pripisuje Allahu miris


- Vehabije-nemezheblije,historijske istine i dokazi.·Недела, 01 декември 2019·Reading time: 2
minutes
- Pitanje:
Možemo li razumjeti hadis? "Miris usta postalog čovjeka više je očaran Allahom od mirisa
mošusa (Buharije)" koji se može pripisati Allahovom mirisu?

Odgovor:
Nije daleko [1]
Komentar:
Definicija riječi miris u Većini referentnih rječnika"Znači omogućiti percepciju mirisa, čiji se
receptori nalaze u nosnoj šupljini u kralježnjaka, na antenama u insektima i koji imaju vodeću
ulogu kod većine vrsta i vodenih i kopnenih. "

Šejh Bin Baz ne odbacuje Allahov smisao kad je to očigledno karakteristika stvorenja i ako se
svjedoči ni u Kur’anu, ni u sunnetu.

Najblaže rečeno, to je da je odgovor šejha Bin Baza više nego izbjegavan jer ako bi rekao da će
pasti u antropomorfizam i ako negira, pobijao je selefijsku metodologiju koja je strogi
LITERALIZAM(bukvalno poimanje).
Sa svoje strane, veliki sunitski učenjaci očito su pobijali takve riječi:

Imam as-Suyuti (rahimahu Allâh) kaže:


"Allah je oslobođen mirisa jer je ovo atribut stvorenja" [2]
Al-Hafidh Ibn Hadžer el-'Askalani(rahimahuLlah) kaže:
"Allah je oslobođen mirisa jer je ovo svojstvo životinja" [3]
Neka nas Allâh vodi, daje nam ispravno vjerovanje i sačuva nas da mu pripisujemo ono što mu
ne odgovara.Amin
Napomene:
[1] Izvor: U knjizi "Pitanja i odgovori šejha Bin Baza", stranica 278, br. 770, 1. izdanje 1428.
hidžre.
[2] U svom komentaru na knjigu Sunnan od An-Nassaija
[3] U al-Fath al-Bariju je njegov poznati komentar o Sahihu Bouharijevom
-
- Sto ti je biti dzahil ili sljedbenik sekte i njihove izopacene, iscasene ideologije..

- SUFIJE SU EHLI SUNNET VEL DZEMAT !!!


(Ovo kada procitas i naucis, nikada vise neces nikoga upitat)
Sufizam-tesavvuf je postala rijec koja kod mnogih ljudi stvara nedoumice. Stvara neku
osjetljivost kod ljudi. Razlog tome je zlo u koje se ummet strovalio. Sufizam, kojeg poznaju
imami selefa, od Hasan El-Basrija pa sve do kasnijih sejhova, je sufizam, obuzetost covjeka
ispunjenjem treceg rukna vjere-ihsana. Fikh je nauka koja se bavi islamom, njegovim
ruknovima: namazom, postom, zekatom, hadzdzom i prateci stvarima od medjuljudskih odnosa.
Nauka tevhidu koja je kasnije nazvana akidom a to je rijec koja nije postojala u vrijeme ashaba i
onih poslije njih, ona je uzeta iz rukna imana a on je drugi rukn od ruknova vjere. Sufizam je
nauka koja se bavi izvodjenjem propisa i adaba kojima covjek postize treci rukn od ruknova
vjere- ihsan. Definicija ove stvari je, da je to uzvisena stvar, najuzvisenija od svih ruknova vjere
koji trazimo. Ostaje nakon ovoga ime „sufizam-tesavvuf“. U Poslanikovo, a.s., vrijeme nije
postojala rijec „sufizam“, odakle nam to? Ovo je od, ne zelim da kazem od totalnog neznanja.
Zato sto kod ucenjaka nema uskogrudnosti u nazivima. Nazovi ga kako hoces, sve dok ime nije
od zabranjenih imena. Vazno je sta je iza ovog imena. Rijec „akida“ nije postojala u vrijeme
Poslanika, a.s., niti u vrijeme ashaba. „Nauka usula“-nije postojala uvrijeme Poslanika i ashaba.
Tedzvid nije postojao u vrijeme Poslanika, a.s., vec se uzimao iz ucenja Kur’ana. Nauka dzerha
i ta’dila pomocu koje raspoznajemo sahih hadis od slabog, dobrog ili izmisljenog hadisa, nije
postojala u vrijeme Poslanika, a.s.! Dakle, rijeci “To nije postojalo u vrijeme Poslanika, a.s.!”
nisu dovoljan dokaz da se negira ono sto je nazvano nekim imenom. Ime sufije je nazvano,
nema problema ni u imenu ni u nazvanom. Ostalo je nakon toga: Da li su dobri prethodnici od
ehli sunnet vel dzemata bili sufije? Rekli ste „Koja je razlika imedju sunnija i sufija?“ Sufije su
ehli sunnet vel dzemat! Sufije koje smo definisali sada oni su ehli sunnet vel dzemat! Ako bi se
neko od vas vratio na komentar Sahiha Muslima od imama Nevevija, nasao bi da on u senedu
kojim prenosu Sahih Muslima kada bi htio da pohvali neke od prenosilaca u tom senedu (lancu)
nazvao bi ga sufijom! Ako se neko od vas vrati na knjigu „Sifetu safveh“ imama Hafiza Ibnul
Dzevzija nasao bi da je on spomenuo biografije sufijskih velikana iz prvog, drugog, treceg i
narednih vijekova, ucinivsi ich osnovom za kojom se treba povoditi, zato im je napisao
biografije u ovoj knjizi. Ako bi se neko od vas vratio na „Sijer A’lamin nubela“ imama Hafiza
Ez Zehebija, nasao bi da je on spomenuo biografije sejhova sufizma, Allah nas okoristio njima!
Dakle, ono na cemu su bili dobri predhodnici je uzdizanje i velicanje ovog imena! Oni su ovaj
naziv ucinili pohvalom. Kada bi htjeli nekoga da pohvale rekli bi „On je sufija!“ Cak i oni na
koje se neki vracaju danas, pokusavajuci da budu na onome na cemu su bili dobri predhodnici, i
tvrde da su oni bili na putu dobrih predhodnika, njihovi autoriteti poput sejhul islama Ibn
Tejmijje i velikog hafiza Ibn Kajjima, ako bi procitao njihov govor o sufijama, postidio bi se da
prihvatis govor onih koji se usudjuju da ich napadnu! Ibn Tejmijje je napisao knjigu koju je
nazvao „Sufije i siromasi“, dva toma unutar svojih Fetvi je izdvojio za govor o sufijama!
Spomenuo je, cak da on ima sened u rivajetu od kutba imama Abdulkadir Dzejlanija, sejha
kadirijskog tarikata! Ibn Tejmijje bi, kada bi spomenuo Abdulkadir El Dzejlanija u svojim
fetvama, rekao „kuddise sirruhu“- prosvijetljena neka je njegova tajna! A to je izraz koji koriste
sufije u svojim govorima! Zatim, Ibn Kajjim ima knjigu o sufizmu kojom je komentarisao
sufijsku knjigu, nazvao je tu knjigu “Medaridzus salkin serhu mnazilis sairin! Menazilus sairin
je knjiga Abdullaha El Herevija koju je Ibn Kajjim komentarisao knjigom “Medaridzus salikin”
Ne savjetujem da se uzima knjiga “Revizija Medaridzus Salkina” Zato sto je to knjiga kojom se
zeli oklevetati pisac! Uklonjene su kroz nju sve fraze koje pokazuju da je Ibn Kajjim podrzavao
sufije! U njoj su dodate neke fraze I knjiga je nazvana “Revizija Medaridzus Salkina” Dakle,
osnova sufizma je duh Kur’ana I Sunneta! To je oslobadjanje od necistoca srca, ciscenje srca I
teznja zadovoljstvu Uzvisenog Gospodara! Kakva je uloga sufija kako bismo znali da li su oni
iskreni u vezanju za ovu nauku? Ako krenemo sa strane nauke, velikani nauke su sufije! Ne
moze niko na svijetu od ucaca Kur’ana da navede ni jedan jedini sened za sedam kiraeta a da u
njemu ne bude neko od imama sufija! Osnova seneda nauke o kiraetima u Egiptu prelazi preko
imama sejhul islama Zekerijja El Ensarija, zar nije tako? Sve karije kada navode sened
spominju Zekerijja El Ensarija a on je od imama sufija! Svi senedi sest zbirki hadisa u rivajetu
Buharije, Muslima i ostalih, svi lanci kojima se prenosi hadiska nauka, ne moze niko da bude
povezan sa njima a da ne prelazi preko imama sufizma! Ako su ovi ljudi oni koji su sluzili
vjerskim naukama a mi ih pocnemo napadati i optuzivat, nase sumnje ce sutra odnositi i na
Kur’an i Sunnet, nedao Allah, zato sto sun am oni dosli preko “sumnjivih ljudi”. Njihova uloga
je “ oni su najvece sluge Kur’ana i Sunneta” Ovo je sto se tice nauke. Skoro da neces naci
komentatora sest velikih hadiskih zbirki a da on nema nekakve veze sa sufijama! Imam hafiz
Ibn Hadzer El Askalani komentator Buharije, pisac Fthul Barija, on je taj koji je napisao
biografiju sejha Abdulkadira el Dzejlanija u kojoj je sakupio njegovoe keramete, stanja i sve o
njemu i to je poznata i stampana knjiga! Imam Nevevi, komentator Muslima, bio je od velikih
imama koji imaju jaku vezu sa sufijama i svako ko cita njegovu knjigu “Ezkar” i ko cita
njegovu knjigu “Et Tibjan fi adabi hameletil Kur’an” i ko cita njegovu knjige u kojima je
govorio o ponasanju i adabima, naci ce tragove sufizma vidljive u njegovom govoru. U
njegovoj biografiji je spomenuto da je pred kraj svog zivota, a poducavao je u Damasku u Skoli
Hadisa, dosao mu je neko od siromaha sufija I rekao mu: “O imame ako volis, idi u Nevu,
priblizio se tvoj edzel-smrtni cas!” Pa je imam Nevevi prihvatio govor ovog dobrog siromasnog
covjeka, otputovao je u Nevu i nije proslo nekoliko dana a Allah ga je uzeo Sebi, u 44. godini
zivota! Ostala je nedoumica: Kako je ovaj znao da mu se priblizio smrtni cas? Da li znaju gajb?
Gajb sveobuhvatni ne zna niko osim Allaha! A Allah, dz.s., nekada od svog sveoubuhvatnog
gajba otkrije ograniceni dio gajba kome On hoce. Poslanik, a.s., kaze: „Cuvajte se pronicljivosti
vjernika zaista on gleda Allahovim nurom!“Ovo je sa aspekta nauke! Ako pogledamo sa aspekta
dzihada na Allahovom, dz.s., putu, sve poznate bitke koje su muslimani vodili protiv
neprijatelja, vodje i imami u njima su bili sufije! Ko je taj koji je vratio „Bejtul Makdis“, Allah
ubrzao njeno oslobadjanje? Ko je taj koji je bio vodja u bici za njeno oslobodjenje? Salahuddin
El Ejjubi! On je taj koji je izgradio sufijske skole na brdu Kasijon, u Samu u Siriji, da u njima
odgaja one koji se pripremaju za dzihad na Allahovom putu. On je taj koji je sagradio kubbe
imama Safije, ovdje kod vas u Egiptu, Salahuddin el Ejjubi! On je taj koji je, zu Nuruddin
Zenkija, ucinio da program po kome se odgajaju i pripremaju oni koji ce se boriti sa njima na
Allahovom putu bude Gazalijevo djelo „Ihja ulumid din“ Ko je taj koji je vodio borbu protiv
pohoda Luja Devetog, ovdje kod vas u Mensuri, Egiptu?

- Vehabijske greške u Akidi 12 Šejh Bin Baz kaže da Allah ima pet prstiju
- Vehabije-nemezheblije,historijske istine i dokazi.·Недела, 01 декември 2019·Reading time: 3
minutes
- Slijedi pregled iz knjige koja se zove "Masā'il al-imām Ibn Bāz":
Pitanje:
Pitao sam našeg šejha u vezi sa hadisom koji potvrđuje "prste" za Allaha i je li [hadis]
restriktivan i prsti su pet [na broju]?

Odgovor:
Da, jer prsti sadrže svu kreaciju (a ostatak kreacije je na prstu).
Korisna anegdota:

Na pitanje o ovom pitanju šeik Salafi Muhammed b. Salih al-'Uthaimeen je reagirao drugačije
od Ibn Baza. On se nije složio sa predloženim odgovorom i odgovorio je: „Audhubillah, kako
možeš postaviti to pitanje? Bojte se Allaha! ". Ovo još jednom pokazuje brojne neslaganja
salafisa u 'Aqidi, a ipak tvrde da donose jedinstvenu i autentičnu verziju islama.

Komentar:
Nećemo se zadržavati na osporavanju ovog pripisivanja, jer je svakom muslimanu očito da se
Allah ne bavi tjelesnim organima koji su obilježja stvorenja.

Ako prihvatimo doslovno značenje (definicija), prst nije ništa drugo do slobodni i pokretni dio
ruke, zgloban, sastavljen od falangi, kože, vena itd. i koji dovršava ruku i nogu čovjeka i
određenih životinja. Da se izvuku iz tog zastoja, selefi će reći: "Prsti nisu poput našeg i čiji se
put ignoriše", ali ovo zakretanje neće biti dovoljno da ih oslobodi od ove grube greške. Prst je
prst, ako stvar o kojoj govorimo nema gore opisane karakteristike, tako da ne pričamo o
prstima, već o nečem drugom. Prethodna demonstracija može se primijeniti na sve druge
Božanske atribute kao što su Ruka, Oči itd. da samo selefije ustraju u tome da žele preuzeti u
strogom doslovnom smislu.

Kao takav, predlažemo vam da pročitate slijedeću anegdotu koja pomaže da bolje shvatite što je
vjerovanje.

Izvijestio ga je Mawlana Abdullah Kakakhail, islamabadski učenjak specijaliziran za islamsko


vjerovanje (usûl ad-din), koji je studirao na Islamskom univerzitetu u Medini 1966. i koji je
ubrzo nakon toga, dok je pripremao se za povratak kući, pozvan je u kancelariju prorektora
univerziteta. On (prorektor) je izrazio razočarenje što student nije imao više koristi od nastave
na univerzitetu o islamskom vjerovanju ('Aqida). Prorektor je rekao da zna da se Abdullah vraća
u Pakistan s istim principima vjere kao i oni s kojima je došao (Ash'arite ili Maturidite). Zatim
su došli da govore o Mutašabihatu, tj. Kur'anskim ajetima i hadisima koje su nazivali
"dvosmislenima" sve dok nisu došli da govore o Allahovoj "ruci". "Kažete," rekao je mladić
prorektoru, "da je ruka poznata, ali da je njen komentar (kajf) nepoznat." "Šta tu znači
nepoznato? Prorektor je odgovorio: "To znači da ne znamo je li ruka crna ili bijela, ili je li
dugačka ili kratka." Taj prorektor se zvao IBN BAZ i to je ono što je u to vrijeme predloženo
kao da'wa (poziv islamu) - to jest, vjerovanje ('Aqida) slično onome inspirisano
stropom(plafonom)Sikstinske kapele.

Neka nam Allah dade ispravno vjerovanje i sačuva nas da mu pripisujemo ono što mu ne prija.
Wa Allâhou a'alam
-
- Vehabijske greške u Akidi 1 Šejh Ibn Baz kaže da Allah ima sjenu.
- ‘Šejh', selefi Ibn Baz, izjavljuje da Allah ima sjenu [1](scan 1 i 2 u komentarima)
‫مسألة في الصفات‬
‫ فهل يوصف هللا تعالى بأن له ظال‬,‫?في حديث السبعة الذين يظلهم هللا في ظله يوم ال ظل إال ظله‬

‫] لكن الصحيحين ((في ظله)) فهو له ظل يليق به‬1[ ))‫ ((في ظل عرشه‬:‫ وفي بعض الروايات‬,‫نعم كما جاء في الحديث‬
‫ وهللا ولي التوفيق‬.‫ الباب واحد عند أهل السنة والجماعة‬,‫سبحانه ال نعلم كيفيته مثل سائر الصفات‬.

---------------------------

[1] 10 ,‫ بابم‬,‫ ومسلم في كتاب الزكاة‬,660 ‫ برقم‬,‫ باب من جلس في المسجد ينتظر الصالة‬,‫رجه البخاري في كتاب األذان‬

‫مجموع فتاوى ومقاالت متنوعة المجلد الثامن والعشرون‬

Približni prijevod:
Pitanje o [Allahovim] svojstvima:

Možemo li zaključiti iz hadisa koji govore o sedmorici koje će Allah zaštititi u njegovoj sjeni
onoga dana kada neće biti druge sjene osim Njegove, da Allah Uzvišeni ima sjenu?

Odgovor:

Da, kao što je izviješteno u hadisima i u pojedinim prijenosima: „pod sjenom Njegovog
prijestolja“. Ali u Sahihu se spominje: "pod njegovom sjenom", jer On ima sjenu koja je
dostojna Njega, slavnog, a njegovu modalitetu (Kajf) ne poznajemo kao ostatak njegovih
atributa ...

Korisna anegdota:

Za razliku od Ibn Baza, jedan od njegovih glavnih kolega među salafiskim teolozima odbacuje
ovu atribuciju! Poznati Rabi 'Ibn Hadi al-Madhali kaže da je sjenka sjena' Arša. [2]

Komentar:
S druge strane, može se vidjeti kako su veliki sunitski učenjaci objašnjavali ove hadise,
odbacujući svako doslovno objašnjenje:

Imam an-Nawawi (rahimahuLlah) rekao je:

"Značenje koje se ovdje spominje je sjena trona što je očito ušlo u drugi hadis. Značenje je u
posljednjem danu, kada će biti ljudi stacionirani radi presude Gospodara svjetova, sunce će se
približiti, njegova će se vrućina pojačati i njihov znoj će teći, neće biti druge sjene u ovom
trenutku osim prijestolja. [3](scan 3 i 4 u komentarima)

Imam ibn Hadžer el-Askalni (rahimahuLlah) rekao je:

"Rečeno je da je značenje sjena trona, a to dokazuje hadis Salman nakon Sa'ida ibn Mansoura sa
prijenosnim lancem Chassan:" Sedam kategorija ljudi bit će sklonjeno u hladu s prijestolja »».
[4](scan 5 i 6 u komentarima)

Neka nas Allâh vodi, daje nam ispravno vjerovanje i sačuva nas da mu pripisujemo ono što mu
ne odgovara. Amin
- https://www.sunnisme.com/sheykh-ibn-baz-dit-que-allah-a-une-ombre.html/

Napomene:
[1] U Majmouovom spisu Fatawa 28, stranica 402 (skeniranje 1 i 2), a također i na
http://www.binbaz.org.sa/mat/4234
[2] Izvor: http://www.ajurry.com/vb/showthread.php?t=491
[3] Skeniranje 3 i 4
[4] Skeniranje 5 i 6
- Ibn Tejmija tvrdi da Allah ima atribute koji imaju početak
Ibn Tejmija izlaže ovo štetno vjerovanje u mnogim svojim djelima:
1 u Minhâjou s-Sounnati n-Nabawiyyah,

2u Muwafaqatu Sarihi l-Ma'qoûl li Sahihi l-Manqul,


3u Majmoû'ah Tafsîr,
4u Majmoû 'Fatâwâ.
Dakle, on je u svojoj knjizi "Minhâjou s-Sounnati n-Nabawiyyah" rekao doslovno (svezak 1
stranica 300 ovog izdanja):

"Rekavši da se Bog kreće i da ima atribute koji imaju početak (hawadith), šta je dokaz da je ono što
kažemo lažno?"
Skeniranje citata Ibn Tejmije:
(⚠️u komentarima scan 1a scan 1b⚠️)

Među zapanjujućim stvarima, tu je kleveta Ibn Tejmije koja se suprotstavila argumentu Poslanika
Ibrahima (alejhisselam), citiranog u Kur'anu, kad se oslanjao na početak postojanja mjeseca,
zvijezda i sunca mogu dokazati da je nemoguće da im se pripisuju božanstvo, i na činjenici da
predstavljaju znakove koji ukazuju na ulazak u postojanje, naime promjenu jednog stanja u drugo.

Naučnici su kazali, "Promjena je najočitiji dokaz početka nastanka stvorenja."

Tako je Ibn Tejmija slijedio Karrmiyyah (antropomorfističku skupinu) korak po korak kako bi
razvio svoje vjerovanje.

U vezi s njima, Imâm Abu l-Moudhaffar Al-Isfarâyîni rekao je u svojoj knjizi At-Tabsirou fi d-Dîn
(str. 102 ovog izdanja):
(⚠️u komentarima scan 2a scan 2b⚠️)

"Među greškama koje su izmislili - to jest Karrmiyyah - i što se nitko prije njih nije usudio priznati
iz straha da će biti odmah demaskiran, njegova je izjava da obožavaju biće kojem su atributi nastali
da su njegove riječi, volja, percepcija vidljivog i zvučnog dolazile do njegovog bića i nazivali su ga
„slušanjem“ (sam'an) i „gledanjem" (tabassouran). Oni su takođe rekli da će gornja strana
Prijestolja pripadati njegovom biću: tvrdili su da sve ove karakteristike pripadaju njegovom biću.
Allah je slobodan od onoga što su rekli.

Ukratko, biće koje se mijenja, prelazi iz jednog u drugo stanje i zato mu je potreban neko da ga
mijenja. Sada je potrebno da proturječi božanstvu. Dakle, Allah se ne mijenja, raseljavanje je,
dakle, racionalna nemogućnost koja se tiče Njega, kao i bilo kojeg svojstva koje bi nastalo.
https://ibnoutaymiyya.com/category/03-‫هللا‬-‫بذات‬-‫الحوادث‬-‫بقيام‬-‫قوله‬/
https://ibnoutaymiyya.com/category/03-sa-pretention-que-dieu-aurait-des-attributs-qui-ont-un-
debut/

- Ibn Tejmija i njegovo antropomorfno vjerovanje (vjerovanje u tjelesnog Boga)


- Tejmija rekao je u knjizi pod nazivom "Al Minhaj" tom 1 strana 159:
(⚠️u komentarima scan 1a i scan 1b⚠️)

‫ منهاج السنة بن تيمية‬ibn taymiyya - Al Minhaj _ tome 1 strana 159

"Tijelo možemo dizajnirati onim što prikažemo ili ono što vidimo ili onim što nastaje s
atributima Allaha.Allaha vidimo iznad što dokazuju ljudi kada dižu svoje ruke prema nebu kada
Dove. Svako ko želi poreći ovo značenje rekavši da on nije tijelo, kažemo mu: ovo značenje
koje želite zanijekati poricanjem ovog opisa,značenje je potvrđeno onim što je autentično,kao i
jasan razlog i niste predočili nikakav dokaz da to negirate “(kraj citata Ibn Tejmije)

Da bismo mu odgovorili, dovoljno je citirati riječi Imama Ahmada Ibn Hanbela koje je prenio
Abou l-Fadl At-Tamîmi Al-Bagdadi Al-Hanbali u svojoj knjizi I’tiqâdou l-Imâm Ahmad, strana
45:
(⚠️u komentarima scan 2a i scan 2b⚠️)

imam ahmed ibn hanbel - allah nije tijelo -izam

"Imam Ahmed je također rekao, negirajući atribuciju tijela Allahu:" Imena su preuzeta iz
religije i arapskog jezika, a stručnjaci tog jezika pomenuli su da se riječ "tijelo" pripisuje svima
koji ima dužinu, širinu, debljinu, sastav i sliku i Allah je oslobođen svega ovoga. Stoga nije
dopušteno pripisati tijelo Njemu jer je On oslobođen od njega, osim toga ovaj termin nije u
religiji spomenut kao Božje ime, što pokazuje da je to neosnovano "

Ovaj citat Imama Ahmada prenosi i Al-Bayhaqi u svojoj knjizi Manâqibou Ahmad.

- Je li Allah ogranicen prostorno i vremenski kao sto to govori Ibn Tejmijje?!


- Je li Allah ogranicen prostorno I vremenski kao sto to govori ibn Tejmijje I njegovi sljedbenici
hasevijje?I kakav je propis osobe koja to tvrdi?
Allah dz.s. Uzvisen je od svih manjkavosti koje Mu pripisuju maloumni ljudi koji govore da On
ima ruke,noge,stopala, da je na Arsu,na nebesima I mnogih drugih stvari.
Pogledajmo sta je rekla ulema ehli sunnet vel dzemata po pitanju ogranicavanja Allaha I govora
da je On tjelesan I da ima nesto sto je slicno stvorenjima:
• Kaze Mula Ali El Kari: " Allah nema granicu niti kraj, On nije ogranicen, niti je bilo sta od
odlika tjelesnih stvorenja niti tece u Njegovom hakku vrijeme i mjesto kako to govore
mudzessimi,oni koji Ga porede sa stvorenjima i zagovornici hulula"(Serh Fikhil Ekber str 57.)
• Kaze Ibn Nudzejm: " I tekfiri se za pripisivanje Allahu mjesta. Pa ako kaze: Allahu fi sema
zeleci time da citira ono sto je doslo od Kur'ana ne tekfiri se. A ako ne bude kod njega nijet
Tekfiri se kod vecine i po tome je fetva" (El Bahru raik serh kenzil dekaik" stranica 210)
• Kaze se u Fetava Hindijje: "Pa ako kaze: Allah je na nebu zeleci time mjesto tekfiri se. A ako
kaze Allahu fis sema zeleci time citiranje ajeta ne tekfiri se. A ako ne bude bilo kod njega nijeta
tekfiri se" (Fetava hindijje; tom 2. stranica 259.)
• Kaze Taberi: "Allah nije ovistan o bilo cemu poput tijela i sl."(Tarihul Umemi vel muluk; tom
1., stranica 28.)
• Kaze Kurtubi (tumaceci hadis da je covjek najblizi Allahu dok je na sedzdi): Ovo se odnosi na
najveci stepen bogobojaznosti a ne na prostornu blizinu jer Allah nije ogranicen prostorno"
(Serh Sujuti ala sunen Nesai; tom 4. stranica 254.)
Kaze Ibn Hiban: "Hvala Allahu koji nema granice niti mjesta" (Sikat, tom 1.;stranica 1.)
• Kaze Zehebi (ucenik Ibn Tejmijje): "Zalazenje u nejasne ajete je nesto za sta nemate dozvolu
niti je dosao tekst o opisivanju Allaha kao o necemu prostorno ogranicenom, Allah dz.s. je
Uzvisen od toga da bude ogranicen" (Sijer A'lamu nubela; deo 16.; stranica 97.)
• Kaze Ibn Hazm Ez Zahiri "Od nuznih stvari je vjerovanje da Allah nije ogranicen u mjestu"
(ElFasl fi milel vel ehvai ve nahl; tom 1. stranica 380.)
• Kaze Bejheki : " Nije tacno opisivanje Allaha kao prostorno ogranicenog" ( Esmau ves sifat;
stranica 373.)
• Kaze Imamul Haremejn Dzuvejni govoreci o ZAHIRU Kur'ana: "Razisla se ulema po pitanju
uzimanja po ZAHIRU a pravovjerni zabranjuju to" ( Akidet nizamije fi erkanil islamijjeh)
• Kaze Abdurrahman Ibn Dzevzi: "Istina je da se Allah ne opisuje kao ogranicen" (Def'u subheti
tesbih; stranica 129.)
• Kaze Kurtubi: " GDJE je upitnik koji se postavljaza ono sto je u mjestu i nije dozvoljeno da se
upotrebljava za Allaha dz.s. jer On nije ogranicen u mjestu" ( El Mufhim; tom 2. stranica 143.)
• Kaze Kurtubi: "Ispravno je tekfiriti mudzessime jer nema razlike izmedju njih i
idolopoklonika.Trazice se od njih da se pokaju pa ako se ne pokaju bice ubijeni kao sto se ubija
murted" (Tezkar fi efdalil ezkar; stranica 309.)
• Kaze Nevevi: "Hidzab se upotrebljava za tijela a Allah nije tjelesan niti ogranicen" (Minhadz;
tom 3. stranica 14.)
• Kaze Ebu Hasen El Es’ari: " Hvala Allahu Jednom Jedinom... On nema lik niti granicu pa da
ga tako uporedimo sa stvorenjima" ( El Ibane str. 7)
• Kaze Es’ari : " Kaze ehli sunnet vel dzemat: Allah nije tijelo, niti je slican stvorenjima..."
(Meqalatul islamijjin str. 211.)
• Ebu Fadl Et Temimi El Hanbeli: “ Upitan je Ahmed ,dan prije njegove smrti o citatima koji
govore o Allahovim svojstvima,pa je rekao: Prelazimo preko njih kako sun am dosli I vjerujemo
u njih ako sun am dosli vjerodostojnim putem, I ne opisujemo Allaha onim cime sam sebe nije
opisao. On je bez granice I bez tijela. A zatim je citirao ajet: “ Nista nije kao On.” I rekao: Ko
bude govorio o tome( o ogranicavanju Allaha) novotar je.” (I'tikad El Imam Ebi Abdillah
Ahmed ibn Hanbel, str. 87.)
• Kaze Ibn Hadzer El Askalani: “ Allahu se ne pripisuje mjesto.” ( Fethul Bari 13/ 484)
• Kaze Er Ragib El Asfehani: “ Allahova blizina je Njegova blagodat prema robu a ne
ogranicavanje Allaha u mjestu.” ( Mufredatul elfazil kur’an, str. 664.)
• Kaze Abdurrahman ibn Dzevzi: “ Kazu mudzessimi da je Allah spomenuo Ars jer je to
najblize stvorenje Njemu. Ovo je ocito neznanje jer se prostorna ogranicenost ogleda samo u
tjelesnim stvarima a Allah nije tjelesan.” ( Def’u subheti tesbih, str. 131.)
• Kaze Ibn Hadzer El Askalani: “Dokazuju mudzessimi svoje imaginacije d aje Allah tjelesan
hadisom o nuzulu ali im je ehli sunnet vel dzemat porekao to jer je Allah Uzvisen od svih
ogranicenja I manjkavosti.” ( Fethul Bari, 3/39)
Mr.Sami Džeko

Ovdje su nečuvene izreke Ibn Baza koje ukazuju na duboku vezanost koju je ovaj čovjek
posvetio antropomorfizmu(vjerovanju u tjelesnog Boga).
⚠️(Majmou 'Fatawa-Ibn Baz,stranica402 tom28 SKAN U KOMENTARIMA)⚠️
Ibn Baz kaže:

“ON(ALLAH) IMA SJENU KOJA MU ODGOVARA,A ČIJU KAKVOĆU


IGNORIŠEMO KAO I SVE DRUGE ATRIBUTE.”

To je jasno!Ibn Baz zaista misli da Allah ima sjenu i još više se udubio u izopačenost
asimilacionih uvjerenja izjavljujući da će sva Allahova svojstva imati svoje KAKO koje će se
zanemariti;drugim riječima, i dalje prema Ibn Bazu Allah bi imao karakteristike slične Svojim
stvorenjima (kako),ali da ih ignorišemo!Ako takve riječi nisu antropomorfizam, šta je onda !?

SUPROTNO VJEROVANJE USEJMINA

Da vidimo sada kako njegov kolega vehabija Usejmin ocjenjuje vjerovanje ovog vehabijskog
poglavara.Njegove riječi preuzete su iz knjige koju je nazvao(komentar Riyad s-salihin)
Rijadus Salihin je jedna od najpoznatijih knjiga velikog učenjaka Ešarije,Hafida An-Nawawija
na stranici 347, tom 3:
⚠️(komentar Rijadus Salihin SKAN U KOMENTARIMA)⚠️
Šejh Usejmin je rekao:

“Ono na što se cilja u tekstu nije sjenka Njegova Bića...”

“...Onaj koji je imao ovo razumijevanje gluplji je od magarca.”

“Kako je moguće da je ova sjenka ALLAHOVA,ali kao što rekoh:

NEKI SU LJUDI VEĆE NEZNALICE NEGO MAGARCI.”

⚠️Važne informacije koje treba imati na umu:

⚠️Usejmin jasno kaže da onaj ko vjeruje da je sjena koju je ovdje spomenuo Allahov Poslanik
s.a.w.s.Allahova taj je GLUPLJI I VEĆA NEZNALICA OD MAGARCA.

⚠️Primjenjujući ove riječi,Usejmin kvalificira Ibn Baza da je blesaviji od MAGARCA zbog


potpuno lažnog i izmišljenog razumijevanja ovog časnog Poslanikovog govora.
Ljudi koji navodno upozoravaju na fitnu (nesklad) mogli su započeti da se medjusobno
dogovore da se vrate prema istinskom muslimanskom vjerovanju.Umjesto da po svaku cijenu
traže da vjeruju da će Allah biti iznad nebesa,trebali su sebi narediti dobro i zabraniti sebi zlo
savjetujući sebe:
- da prestanu objašnjavati Tekstove prema njihovom ličnom tumačenju,
- da prestanu govoriti da Allah izgleda kao Njegovo stvorenje,
- da prestane tvrdoglavo suprotstavljati priznatim učenjacima ummeta(zajednice), pogotovo
Selefima.
Ali sada je prekasno! U posljednjem desetljeću,Allah je olakšao muslimane njihovom smrću i
ovim će se prevarantima i korumpiranim pojedincima suditi zbog izbora druge religije pored
Islama.

ŠTA SU IBN BAZ I USEJMIN OSTAVILI IZA SEBE?!

-Jednu dezorganizovanu i marginalizovanu sektu.

-Sektu ispunjenu strašnim i višestrukim kontradikcijama.

-Sektu koja je stručnjak za falsifikovanje knjiga.

-Sektu koja zna da oslabi autentične Hadise(sahih).

-Sektu koja odbija raspravu sa učenim ljudima.

-Sektu koja se protivi hiljadama muslimanskih učenjaka.

pitanje???

Šta će izabrati vehabije?

Da budu gluplje i veće neznalice od MAGARACA(po Usejminu) ili da osude Ibn Baza da je
gluplji i veća neznalica od MAGARCA?

Takvim scenarijem i takvom dilemom indoktrinirane žrtve vehabizma su zbunjeni,bez


odgovora,blokirane i u panici. Zaista ne znaju kako da prihvataju ovu tužnu stvarnost unutar iste
skupine s dvije krajnje suprotne ideje.Kako izabrati strane u pokretu za koji smatraju da je u
IZVORNI SUNNET i odlučiti se odreći riječi jednog ili drugog? Kako odabrati vjeru i
jednog i drugog Šejha,kada se međusobno suprotstavljaju !?
Još jedno neodgovoreno pitanje unutar vehabijske sekte...

Savjet koji im dajemo:Pridružite se redovima istinskih SUNNITA i napustite ovu


WEHABIJSKU sektu.

U knjizi "Al-Imam Ibnu Baz", stranica 33, piše sljedeće:⚠️


- Učenik Ibnou Baz postavlja sljedeće pitanje:
“A da nam nije došlo da je Muhammed posljednji od Poslanika,rekli bismo da je Ibn Taymiya
Poslanik"
Ibn Baz odgovara uz osmijeh i kaže:
“U redu je, to je stepen koji je dostigao (Ibn Tejmija)"
Evo države, govora i vjerovanja ekstremnog fanatika Ibnoua Taymiya !!! Kažu da je postigao
stepen proročanstva, koja zabluda i sektaštvo; u potpunom protivljenju učenja sunita. Što bi
učinilo da Ibnu Tejmija (Chaykh antropomorfista) bude u istom rangu kao i proroci?
Napomena: Na knjizi Ibnoua Baza vidjet ćete ime još jednog vođe vehabijske sekte po imenu
Al-fawzan, koji se takođe slaže sa njegovim čakhom (Ibnou Baz). To podrazumijeva da će ova
doktrina (vjerujući da je Ibn Tejmija ispuniti kriterije koji ga čine mogućim poslanikom i da,
ukoliko nije došao do zaključka da je od posljednjeg bio Muhamed Ibn 'Abdu l-Lah, reklo bi se
da je Ibn Tejmija poslanik,to je specifično za Ibnu Baza.Ovo nije izolirano mišljenje među
vehabijama, već poenta njihove dogme na koju su ponosni, dijele i šire!
Već znamo da mnoge vehabije kažu da bi Ibnou Taymiya bio najveći naučnik kojeg je zemlja
sahranila; ali ono što mnogi ljudi ne znaju je da ovi pseudosalafi-vehabije govore još ozbiljnije:
šta se kaže, Ibn Tejmija je mogao biti Poslanik !!!! Možda su tužni / razočarani što je
Muhammed alejhisselam zadnji od Poslanikovih poslanika.
Neka nas Allah zaštiti od devijacije i učini da naša srca budu privržena učenjima istinskih
učenjaka koji su nas upozorili protiv loših uvjerenja poput antropomorfizma.

- ⚠️SPORNE FETVE⚠️Šejha Albanija


- ⛔️1 / "Žene poslanika mogu pasti u blud" [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 2507, svezak 6,
str. 26 prvo izdanje Maktabat al-Ma`ârif li-an-Nachr wa at-Tawzī` - ar riyâdh ].

2 / "Osnivač salafijskog pokreta je Allâh" [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str. 18,
prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

3 / "Zabranjeno je ženi koja ima dlake po licu koje narastu do te mjere da postanu brada da se
obrije" [Fatâwî al-Albânî iz al-Madînah wa al-Imârât, str. 248, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ',
Egipat]

⛔️4 / "Iznenađenje je atribut Allâha" [Ach-Chaykh Al-Albānī wa manhajuhu taqrîrî masâ'il al-
I`tiqad-Muhammad Sarrûr Cha`bân str. 243, prvo izdanje, dar al-Kiyan Ar-Rijad].

5 / "Kada se poslanikova riječ suprotstavlja njegovom djelu, nek se favorizira njegovo djelo"
[Fatâwî al-Albânî al-Madînah wa al-Imârât, str.39, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

6 / "Poziv na uništenje kupole koja pokriva mezar Poslanika i iznošenje mezara Poslanika iz
njegove džamije" [Tahdhīru as-Sâjid, ah-Chaykh Al-Albânî, str.58, 3. izdanje, Al -Maktabatu
al-Islâmîy, Bayrûth].
⚠️⚠️⚠️7 / "Poslanik nije najbolje stvorenje" ⚠️⚠️⚠️[At-Tawassul Anwāuhu wa Ahkamuhu, Al-
Albani, str. 149, prvo izdanje, Maktabat al-Ma`ārif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar riyādh].
Skrivanje pokrivenosti: 🚫

8 / "Proslava Mavlida preuzima se od slavlja nasara (kršćana) i praćenja njihovih postupaka"


[Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str.155, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

⚠️⚠️⚠️9 / "Zabranjeno je pohađati određenu školu poput šâfiitske ili hanafitske škole" [Fatâwî
al-Albânî iz al-Madînah wa al-Imârât, str.43, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

⚠️⚠️⚠️10 / Stvaranje sličnosti između hanefijskog fikha i Evanđelja [Mukhtasar Sahih Muslim
iz Al-Mundhirija, Tahqiq al-Albani, hadis # 2060, str.543, 3. izdanje Maktabat al-Ma`ârif li
-Nachr wa at-Tawzī` - ar riyādh].

11 / "Tablîgh Jamā'a je moderna grupa sufija. Ne temelji se na Poslanikovoj knjizi ili sunnetu
"[Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str. 31, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

12 / "Zabranjeno je ljubiti Kur'an, jer je to bid'a i zabluda" [Risālat Kayfa yajib `alaynâ an-
nufassira al-Qur'ân al-Karîm, Al-Albânî, str. 28, prvo, str. izdanje al-Maktaba al-Islâmiyya,
Jordan].

13 / "Kazivanje" Sadaqa Allâhu al-`Adhîm" nakon čitanja Kur'ana je bid'a "[Fatâwî al-Albânî fî
al-Madînah wa al-Imârât, str. 163, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ" , Egipat].

14 / "Zabranjeno je činiti Ezan (poziv na molitvu) koristeći mikrofon i zvučnik" [Al-Ajwiba an-
Nāfi`a `as asilati lujnati masjidi al-Jâmi`ati, Al Albani, str. 18, drugo izdanje, al-Maktab al-
Islamy, Bayruth).

15 / "Mihrâb u džamiji je bid`a" [Silsilat al-ahâdîth ad-Da`îfa, Al-Albânî, imao je br. 448,
svezak 1 str.641, drugo izdanje, Maktabat al-Ma`ârif li an-Nachr wa at-Tawzī`-ar-Riyādh].

16 / "Zabrana naučenim ženama i daiiyyat (propovjednicima) da predaju ženama u džamijama"


[referenca: Al Albani u svom djelu "silsilat al ahddith as-sahha, hadis br. 2680, svezak 6, P .401
prvo izdanje Maktabat al-Ma`ârif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar riyâh].

⛔️17 / "Onaj koji klanja u Taraviji 20 rekata` suprotstavlja se sunnetu" [Al-Hâwi min fatâwî
ach-Chaykh Al-Albânî, Abu Hammâm al-Misrîy, svezak 1, str.326, Al-Matba`a al- `Ilmiyya -
Egipat].

18 / "Zabranjeno je reći nekoj osobi nakon kursa" učini mi Dovu "[Qâmus al-Bida` Mustakhraj
min Kutûb al-Albani, Machhûr as-Salman wa Ahmad Ach-Chukûkânî, str. 702, treće izdanje,
Dar al-Imam al-Buhari - Katar].

19 / "Zabrana imama tokom propovijedi da Dovi za mudžahidine (borce) i one koji se bore za
odbranu Islâma" [Al-Ajwiba an-Nāfi`a `a as'ilati lujnati masjidi al Jami'ati, Al-Albani, str.72,
drugo izdanje, Al-Maktab al-Islamy, Bayruth).

⚠️⚠️⚠️20 / "Palestinski narod mora napustiti Palestinu i ne ostati pod cionističkom vlašću"
[Fatâwâ Ach-Chaykh Al-Albânî, `Ukkâchatu` Abdu al-Mannân, str. 18, drugo izdanje, Dâr al-
Jîl, Baireut].

⚠️⚠️⚠️21 / "Palestinski Džihad protiv sionističke okupacije haram je i nije dozvoljen[Audio


zapis Al-Hudā wa an-nûr ach-Chaykh al-Albânî].

⛔️22 / "Allah ima dva oka" [Al Fatwawi Al-Kuwaytiyyatu al-Albani, str.43, prvo izdanje, Dar
Ad-Diya '- Egipat].

⛔️23 / „Smijeh je atribut Allâha“ [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 2810, svezak 1, str. 738
prvo izdanje Maktabat al-Ma`ārif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar rīyādh] . Za dobro razumijevanje
Allahovog Dahika [smijeh] pogledajte naš članak o ovoj temi.

24 / "Allah zaista ima ruku" [Ach-Chaykh Al-Albani wa manhajuhu taqrîrî masâ'il al-I`tiqâd-
Muhammed Sarrûr Cha`bân str. 216, prvo izdanje, dâr al-Kiyân Ar-Rijad].

⚠️⚠️⚠️25 / "Nepogrešivost Poslanika nije apsolutna" [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-


Imârât, str. 18, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

⚠️⚠️⚠️26 / "Moguće je da je Poslanik zaboravio stihove koje je citirao ljudima" [Al Fatwawi
Al-Kuwaytiyyatu Al-Albani, str. 30-31, prvo izdanje, Dar Ad-Diya '- Egipat].

27 / "Haram je poljubiti ruku ruku svog oca i majke, jer ovo je deo inovacija" [Qâmus al-Bida`
Mustakhraj min Kutûb al-Albani, Machhûr as-Salman wa Ahmad Ach-Chukûkânî, str. . 718,
treće izdanje, Dar al-Imam al-Buhari - Katar].

28 / "Haram je svakog petka posjetiti njegove pokojne roditelje, jer je to deo inovacija".
[Ahkam Al-Janâ'iz wa bida`ihâ, str.258, četvrto izdanje, al-Maktab al-Islâmiy - Bayrut].

29 / "Dobro je da žene nose sve zlato u nakitu tvoreći krug, poput prstenova, narukvica, ogrlica,
kaiševa itd. "[Ādâb az-Zafâf Al-Albânî, u uvodu djela i na str. 222, prvo izdanje, Maktabat al-
Ma`ārif lî Nachri wa at-Tawzî` - Ar-Rijadh].

30 / "Dozvoljeno je da žena doji muškarca koji joj je stranac" [Audio zapis Al-Hudā wa an-nûr
ach-Chaykh al-Albânî].

31 / "Haram je recitirati Fatihu za mrtvu osobu i recitirati Kur'an s namjerom da hasanate budu
pripisane mrtvima" [Ahkam al-Janawi wa bida`ihâ, str. 256, 257, 259, četvrto izdanje, Al-
Maktab al-Islâmiy-Bayrut].

32 / "Haram je predstaviti nečiju ta`ziju (saučešće) porodici mrtve osobe ispred mezara ili na
određenom mjestu i zabranjeno je ograničiti na tri dana" [Ahkâm Al-Janâ'iz wa bida `ihâ, str.
255, četvrto izdanje, al-Maktab al-Islâmiy - Bayrut].

33 / "Haram je na nečijem grobu upisati ime mrtve osobe i datum njegove smrti" [Ahkâm Al-
Janâ'iz wa bida`ihâ, str.265, četvrto izdanje, Al-Maktab al-Islâmiy - Bayrūt].

⛔️34 / "masturbacija tokom mjeseca ramazana ne otkazuje posti". [Tamam al-Minnah Al-
Albani, str. 188., peto izdanje, Dâru ar-Râyah - Ar-Rijada].

35 / "Haram je nositi pantalone za muškarce kao i za žene" [Fatâwî al-Albânî iz al-Madînah wa


al-Imârât, str. 18, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat, a takođe i u audiozapis Al-Hudā wa an-
nūr ach-Chaykh al-Albânî].

36 / „Sunna je staviti sat u desnu ruku“ [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str.149,
prvo izdanje Dâr ad-Diyâ, Egipat].

37 / "Haram je petak učiniti praznikom" [Al-Ajwiba an-Nâfi`a `a as'ilati lujnati masjidi al-
Jâmi`ati, al-Albânî, str.65, treće izdanje, Al-Maktab al-Islamy, Bayrut].

⛔️38 / "Haram je prije jela izgovoriti" Bismi Allahi ar-Rahmani ar-Rahim ", samo morate reći"
Allahu Bismi ". [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 346, svezak 1, str.681 prvo izdanje
Maktabat al-Ma`ârif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar rīyādh].

39 / "Haram je donošenje salavata na Poslanika kad se neko iznenadi nečim" [Qasmus al-Bida,
Mustachraj min Kutub al-Albani, Machhur as-Salman wa Ahmad Ach-Chukukhani, str. 701,
treće izdanje, Dar al-Imam al-Buhari-Katar].

40 / "Haram je putovati posebno da se posjeti mezar Poslanika" [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah


wa al-Imârât, str.12, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat i u Ahkam Al-Janâ'iz wa bida`ihâ,
str.265, četvrto izdanje, al-Maktab al-Islâmiy - Bayrut]. ].

⛔️41 / "Davanje imena muslimanskim pokretima i grupama je bida”osim salafijskog pokreta


"[Fatâwî al-Albânî al-Madînah wa al-Imârât, str. 27, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ", Egipat].
42 / "Haram je unajmiti stanove sufijama ako izjavljuju da su sufi" [Fatawi al-Albani f al-
Madinah wa al-Imarat, str.136, prvo izdanje Dar ad-Diya, Egipat] .

43 / "Haram je muslimanu da pije stojeći" [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 177, svezak 1, str.
394 prvo izdanje Maktabat al-Ma`ârif li-an-Nachr wa at-Tawzî` - ar riyâdh] .

- ⚠️Albani kaže da se melek smrti ne zove Azrail !(kontradikcija s Ibn Tejmijom i Abdul
Wehabom-Koga sad Vehabije da slijede?
Ovdje se vodi velika polemika i velika zbrka na koju vehabije nemaju odgovore. Žrtve ove
sekte nalaze se razočarane i dezorijentirane između razlika i kontradikcija koje postoje unutar
njihovog marginalizovanog pokreta. Tačka u vezi koje nema razloga za raspravu jer je među
muslimanima jasno poznato da je to tako!

1) KONCENZUS MEĐJU SUNNIJAMA

Evo nekoliko skeniranja velikih muslimanskih imama na činjenicu da se Melek smrti zove
Azrail alejhi selam.Potvrda muslimanskih učenjaka da je ime Meleka smrti (Malikou l-mawt)
zaista Azrail.
Imam Abu Hayyana al-Andalusi umro 754H
(⚠️u komentarima SCAN1)
Šejh As-Sawi u svojoj knjizi "hachiyatou s-sawi" (koja je komentar tefsir l-džalalayn)kaže:
(⚠️u komentarima SCAN 2)
Među ostalim učenjacima koji su potvrdili da se melek smrti zove Azrail, su sljedeći Imami:
At-tabarani (umro 360h)
As-Samarqandi (umro 375h)
Al Bayhaqi (umro 458h)
Al Baghavi (umro 516)
Al Qadi'yyad (umro 544)
Ibn 'Atiya (umro 546)
Ibn l-Jawzi (umro 597h)
Al Qourtoubi (umro 671h)
Al Khazin (umro 725h)
As-Souyouti (umro 911h)
'Ali al Qari (umro 1014.)
As-Sindi (umro 1138h)
'Abdou l-Lah Al Ghoumari (umro 1413h)

2) POZICIJA I STAV IBN TEJMIJE


U svojoj knjizi koju je nazvao "Majmou'-fatawa" svezak 4, stranica 259, on govori doslovno da
je ime Meleka smrti Azrail.
(⚠️u komentarima SCAN3)
Prijevod istaknutog teksta:
Pa čak i Azraïl Melek smrti.
Isto tako je i osnivač vehabizma, Muhamed Ibn Abdel Wehab potvrdio ovo ime za Meleka
smrti! Rekao je da u svojoj knjizi "us Ousoula l-Iman".

3 ALBANIJEVA LAŽ

Pogledajte dobro što se usudio reći u svom takozvanom komentaru na čuvenu Tahawijevu
poslanicu o vjerovanju.Istaknuti odlomak koji ćete vidjeti je komentar Albanija citat gdje Imam
Abou Ja'ffar At-Tahawi kaže:
“A mi vjerujemo u Meleka smrti".
(⚠️u komentarima SCAN4)
Prijevod istaknutog teksta:
To je njegovo ime u Kur'anu, kad ga nazivaju Azrail kako je poznato među ljudima, to nema
osnova, ali preuzet je iz priča nemuslimana među narodom Banu Izraela.
Kao što vidite, za lošeg novotara Albanija ovo ime "Azraïl" ne bi bilo povezano sa islamom.
Tako da prema njegovoj laži ne bi bilo islamskog učenja na ovu temu i svi učenjaci koji su došli
prije i poslije njega bili bi u neznanju, zbunjenosti i nesposobnosti. Drugim riječima, bilo bi
najmanje četrnaest stoljeća da su muslimani u zabludi i da učenjaci ne bi bili u stanju pomoći
zajednici, jer prema njemu koncenzus je neutemeljen!
Kakvo neznanje!

⚠️Evo evo pitanja na koje sektaši VEHABIJE ne nalaze odgovor!


Koga da slijede u ovom loše organizovanom fanatizmu?⚠️

1 Ako odluče primiti savjet izabranika svog srca (naime Ibn Tejmijei Mouhamed Ibn Abdel
Vehaba) govoreći da se Melek smrti zove Azrail, oni stoga potvrđuju da se Albani izdvojio iz
muslimanske zajednice suprotstavljajući se koncenzusu učenjaka. Oni će također priznati da je
Albani napravio njihovog takozvanog Šejhul- l-Islama kao neukog inovatora.Zato bi rekli da
Albani nema apsolutno nikakve reference,ni jednoglasnost, pa čak ne sljedi ni svoje gurue koje
ne prestaje hvaliti!

2 Ako se odluče pridržavati izoliranog Albanijevog mišljenja i njegove klike,tada će se


usprotiviti Koncenzusu i sami sebe isključiti iz naše zajednice, odbacujući učenje svojih
najvećih duhovnih vođa (Ibn Tejmije i Abdul Wehaba).
Ali najpatetičnija stvar u cijeloj ovoj maskenbalu je ta što ih najviše muči nije njihovo
protivljenje koncenzusu učenjaka, već neodobravanje Ibn Tejmije i Muhameda Ibn Abdel
Vehaba.
Kao što ste vidjeli prije, vehabije ne osjećaju apsolutno nikakvo žaljenje ili sramotu zbog
odbacivanja učenjaka.
Upamtite oni nisu islam uzeli za religiju, već tok misli koje su izmislili na osnovu laži i
oskvrnuća Presvetih tekstova kao i puta istine koji su utabali učenjaci ovog Ummeta.

Vehabije govore da je onaj ko vjeruje da Allah nema mjesto ateist-Albanijev tekfir Ummeta.

- Al Albany muslimane smatra "nemuslimanima", jer vjeruju da Allah postoji bez mjesta, jer su
ga izuzeli iz šest smjerova (gornji, donji, desni, lijevi, prednji i stražnji). Tvrdi da onaj ko kaže
da Allah nije u jednom smjeru bio bi ATEISTA. Ovim riječima on je muslimansku zajednicu
učinio nevjerničkomu svojoj cjelini i zbog toga se suprotstavio Islamu, vjerovanjima svih
Poslanika, svih meleka i svih Muslimana, pa tako i Imamima Selefa i Halifama. Zaista, nije li
poznato da je izreka "ALLAHU SE NE PRIPISUJE SMJEROVI”vjerovanje svih muslimana !?

Kao primjer, navedimo riječi imama Ebu Ja'fara At-Tahawija pravog selefa koji je rekao u
svojoj čuvenoj knjizi o vjerovanju:
(⚠️u komentarima scan 1 2 3⚠️)
‫ت كسائر‬ُّ ِ ‫الجهــــــات السـ‬
ُ ‫تـعـالى – أي هللا – عن الحدود والغــــــــايـــــــات واألركان واألعضـاء واألدوات ال تحـويــــــه‬
َ
‫» المبتدَعات‬
Allah te’ala nema ograničenja, krajeva, strana, organa i udova. Šest smjerova ga ne
ograničavaju za razliku od svih stvorenja.

Al Albany i njegova zabluda.


(⚠️video u komentarima)
⛔️Ono što mi se čini nevjerovatnim od jednog našeg Imama Ibn Qajima ili Ibn Tejmije koji je
rekao: "antropomorpfist obožava idola a ateist obožava ništavilo, on voli nešto što ne postoji "i
to je ocigledno jasno kad negiraju o Allahu atribut visine (fizicki) sto potvrdjuju ne samo ajeti
istiva, nego i mnogi drugi, a takođe i po mnogim hadisima; trenutno nismo na ovoj temi, ali
knjige imana selefa su vrlo dostupne i raširene elhamdulillah.
Ali sada mi je dovoljno samo da citiram ono što je objavljeno od nekih imama halafa kako bih
'pokazao ono što tvrde o izuzimanju svojstava Allaha' azza wa dželle koja se odnose na
Njega.Rekli su: „Naš gospodar azza wa jall, ne kažemo, i ne pripisujemo mu činjenicu da je On
na vrhu, dolje, desno, lijevo, sprijeda, straga, sa strane, unutar i izvan svemira. To je ono što
kažu za onoga koga obožavaju.
Ateisti kažu: "Allah nije gore ni dolje, ni s desne, ni s lijeve strane, ni prije, ni iza, ni unutar
svemira, ni izvan."
Ako bismo pitali rječitije ljude: "opišite ništavilo", ona bi mogla reći više od onoga što ti ateisti
kažu o onom kojem obožavaju soubhanahou ta'alu, jer su rekli da Allah nema ni visokog ni
dolje, ni desno ni ljevo ni naprijed ni nazad.
Za Albanija su ateisti svi učenjaci čitave islamske zajednice! Oni koji su rekli da Allah postoji
bez mjesta, bez smjera bazirajući se u ovim izjavama na Tekstove Šerijata(ajet i hadis) i
podržavajući to vjerovanje razumom, kao što to možete primijetiti u ovom članku, bogatom
dokazima.⛔️

napomene:

Al Albany u svom govoru govori nam o knjigama selefa koje postoje, ali, međutim, citira riječi
Ibn Tejmije i njegovog učenika Ibn Qajima koji su salaf. Ali zašto? Jer u stvarnosti su ova dva
lika njihove najstarije reference, niko među salafom nije rekao da onaj ko kaže da Allah nije u
jednom smjeru ateist je! Zaista, ko je od pravih selefa rekao to !! ??
Nijedan od muslimanskih učenjaka nije rekao "Ko govori da Allah ni gore, ni odozdo, ni desno,
ni lijevo, ni ispred, ni iza, niti u svemiru ni spolja je ateista"
Ateizam negira postojanje Allaha, tako da za vehabije kas neko kaže da Allah postoji bez
mjesta, da nije ni na nebu ni na zemlji, to je kao da je rekao da je Allah ne postoji, da bi
obožavao ništavilo. Za vehabije je postojanje Allaha zamislivo samo ako se on nalazi na nekom
mjestu (tačnije na Aršu za njih). Zbog svega što je Poslanik alejhisselam rekao da to znači:
"Allah je postojao, a Ništa drugo osim Njega nije postojalo" (izvještavali Al Boukhariyy i Ibnou
Jaroud) To znači da je Allah postojao dok nebo , zemlja,Arš, svemir i mjesta nisu postojali.

Da li je Šejh al-Albani referenca koju trebamo slijediti⁉️

“Svakako da je ovo nauka (aludirajući na nauku hadisa) religija, pa pogledajte odakle joj
uzimate. - Sirin ibn (Šarh Sahih od muslimana, an-Nawawi)“

Šejh Al-Albani (rahimahuLlah) je suvremena referenca u nauci o hadisu među našom braćom
selefijama. Kao takvi, neki mu pripisuju najviši stepen znanja u ovoj nauci, ne ustručavajući se
da ga postave iznad najvećih majstora poput al-Buharije ili an-Nawawija.No, je li mu dodijeljen
čin? Da li Šejh al-Albani treba biti referenc za dokazivanje?Možemo li reći za njega da je bio
učenjak hadisa? Da li je zaista slijedio blagoslovljene korake pobožnih prethodnika (as-selef as-
Salih)? Ovo ćemo vidjeti u ovom članku inshaa Allah.

Mi ističemo da ovaj članak nije namijenjen beskorisnom omalovažavanju čovjeka koji je dao
svoj život za islam, a još manje za prosuđivanje njegove namjere, već ima za cilj vraćanje istine
o njegovom rangu unutar ove znanosti i stoga o relevantnost i kvalitet različitih radova i djela.
Neka se Allah smiluje Šejhu Al-Albaniju, neka oprosti njegove pogreške i nagradi ga za
njegova pobožna djela.
Rezime:

1Da li je Šekh Al-Albani bio muhadit?


2 / Sheykh Al-Albani može biti praćen u jurisprudenciji (Fiqh)?
3 / Šejh Al-Albani i tumačenje (ta'wil) imama Al-Buharija u vezi s "El-Vejom"
4 / Ta'wil imama Ahmeda ibn Hanbala
5 / Tevvasul imama Ahmeda ibn Hanbala
6 / Anegdota koja puno govori ...

1 / Da li je Šekh Al-Albani bio muhadit?

Nauka se uči od učenjaka. Poslanik Muhammed ‫ ﷺ‬je uzeo džibrilski Kur'an, a


zatim ga podučio svojim ashabima [ra] koji su ga prenijeli svojim nasljednicima (tabi'in, a zatim
tab-tabi 'in), i tako dalje našim današnjim učenjacima koji su uspjeli steći islamske nauke kroz
ove neprekinute lance. Zahvaljujući ovom prenosu, naša se religija sačuvala od inovacija,
grubih grešaka i falsifikata kao što su to postojale u drugim religijama.

Danas se iz neznanja nekom priznaje pod izgovorom da dolazi iz Saudijske Arabije ili da slijedi
salafe. Ali nije dovoljno da sebe proglasite "na putu ka salaftu" da bi to bilo istinito ... još je
potrebno to neoborivo dokazati.

Što se tiče šejha Nasira ad-Din al-Albanija, sa svim dužnim poštovanjem, on se ne može opisati
kao učenjak hadisa, jer mu je poznato da je samouk, od svih islamskih nauka koje dobija od usta
poznatih i priznatih učenjaka koji su i sami primili kompetentne i priznate stipendiste. O tome je
bio vrlo jasan Glasnik Allāha ":„ Onaj kome Allah želi dobro, olakšava učenje religije, svakako
nauka o religiji je usmeno prenošenje “. [izvijestio Al-Bukhary]

Više informacija o ovoj temi pročitajte u članku "Može li se sveta nauka dobiti iz knjiga?"

Međutim, Sheykh Al-Albani se s hadisima upoznao samo savjetujući knjige u bibliotekama.


Tome dodaje činjenica da Šejh Al-Albani ne povezuje niti jednog hadža lancem prenosa
(Sanad) koji ga povezuje sa Rassul Allâh ‫ﷺ‬, već da je čak i hafid mora da ga je
primio ( sa lancima prenosa) i napamet po spremnom pismu, najmanje 100 000, za Muhaddita
ta brojka ide i do 400 000! Uprkos tome, ima nekih koji se nisu ustručavali da ga nazovu
velikim muhaditom veka!

Ova metoda učenja koja se sastoji od učenja samostalno bez prolaska učenjaka koji podučavaju
i potvrđuju postignuća učenika tokom karijere ozbiljna je inovacija i zaradila je Sheykh Al-
Albanija da se počini bezbroj i vrlo ozbiljno pogreške u autentifikaciji i tumačenju hadisa.
Kako, osim toga, možemo sebi priuštiti autentifikaciju ili oslabiti hadise ili pripovjedače kad
nemamo ni lanac prijenosa koji se vraća na Rassoul Allâh ‫ ?ﷺ‬Uprkos tome, Šejh
Al-Albani dozvolio je sebi da dovede u pitanje djela hadiskih svjetiljki poput An-Nawawi, Al-
Bukhari, Al-'Asqalani i drugih.

U knjigama hadisa šejha Al-Albanija nalazi se mnogo aberacija. Dakle, nije rijetkost da on
jednom hadisu daje određeni status i nekoliko stranica kasnije u toj istoj knjizi ili u drugoj toj
istoj hadisi daje drugačiji status! U jednom od ovih odbacivanja i analiza koje se odnose na
djelo šejha Al-Albanija, veliki učenjak hadisa Hasana 'al-Al-Saqafa izbrojio je ne manje od 500
kontradikcija! [1]

Šejh Muhammad Yasir al Hanafi daje konkretan primjer kako se Al-Albani igra sa statusom
hadiskih pripovjedača, prema onome što treba podržati ili ne podržati njegovo mišljenje!

Desetine hadiskih stručnjaka poput al-Ghumarija,al-A'damija,as-Sakafa,abu-Ghudda, Sheykh


Mamdouh Saida(koji je to odbio u knjizi od 6 tomova) napisane su cijele knjige za osporavanje
njegovog rada i mnoge pogreške ... Među tim pobijanjima možemo spomenuti:

1- Poznati učenjak indijskog hadisa Habib al-Rahman al-A'zami (raa) koji je napisao: - Al
Albani Shudhudhuh wa Akhta'uh (Greške i aberacije Albanija) u četiri sveska.

2-Sirijski naučnik Sa'id Ramaban Al Buti koji je napisao dvije klasike: - Al-Lamadhhabiyya
Akhtaru Bid'atin Tuhaddidu al-Shari`a al-Islamiyya (ne-praćenje škole sudske prakse je
inovacija. opasniji prijeteći islamski sveti zakon) - As-salafiyya Marhalatun Zamaniyyatun
Mubaraka Madhhabun islam (Iz vremena pobožnih prethodnika bila je to blagoslovljena
povijesna epoha, a ne islamska škola misli)

3- Učenjak marokanskog hadisa 'Abd Allah Ibn Al Siddiq Al-Ghumari koji je napisao: - Irgham
al-Mubtadi al-Ghabi bi Jawaz al-Tawassul bi al-Nabi fi al-Rad al al-Albani al-Wabi
(Osporavanje Al Albanija u vezi s tawassul-om Poslanika) - al-Qawl al-Muqni` fi al-Rad al al-
Albani al-Mubtadi` (uvjerljivi govor u odbacivanju Al-Albanija od inovator) - Itqan al-Sun`a fi
Tahqiq Ma`na al-Bid`a (knjiga o preciznom značenju šta je inovacija).

U svojoj knjizi "It-haf Ul Adhkiya fi Jawaz It Tawassoul bil Anbiya wal Awliya" piše o njemu:

"Ukratko, kažem da je šejh Al Albani (neka mu Allah sve oprosti) motiviran ciljevima i
željama, osim onih za koje tvrdi da ih je dao. Ako u svom čitanju naiđe na hadith ili [ashaba]
(athar) koji se ne slaže sa njegovim gledištem, onda to nastoji smatrati slabim (da'if) .
Lukavstvom i izmišljotinom pokušava pokušati da svojim čitaocima vjeruje da je njegovo
gledište pravo; dok je sasvim u zabludi.Vrlo je grešnik i prevarant. Svojom dvostrukošću uspio
je zavesti one koji su mu vjerovali i smatrao da je pouzdan [...] Al Albânî je pročitao primjedbu
Al Hâkima, ali to mu nije prijalo. Stoga je više volio tvrdoglavo i nepošteno da se fokusira na
superiornost verzije koju izvještava 'Awn, a koja je zapravo slaba [...] Nažalost, Al Albani je
tvrdoglav i morbidno tvrdoglav, kao i svi ljudi koji uslijedilo je ... Želim ovdje pokazati još
jednu stvar: čovjek se ne može pouzdati u pouzdanost Al Albanijeve presude o autentičnosti ili
slabosti ahadota, jer on ima naviku koristiti sve arsenal taktike falsifikovanja i on ne prezire da
laže ono što vraća učenjacima izobličenjem njihovih riječi ili prikrivanjem značenja njihovih
riječi. On ima hrabrosti suprotstaviti se konsenzusu i tražiti brisanje (naskh) tekstova bez
dokaza. Počinje mnogo viška zbog svog nepoznavanja osnova [fikha] i pravila o zaključku i
dedukciji (istinbat) (dokazi iz hadisa) [...] Nepojmljiva i heterodoksna stajališta Al Albanija,
rezultata njegovo bezobzirno pojedinačno istraživanje, njegova obmana, nedostatak poštenja u
klasifikaciji hadisa kao vjerodostojne ili slabe prema njegovoj dobroj volji, iskrivljenje riječima
učenjaka i znamenitih figura Islâma; sve je to u stvari Allahova kazna, ali on to ne shvata.On je
jedan od onih koji misle da čine dobro, dok su u zabludi. Molimo Allāha da nas sačuva od
bolesti na koju je utjecao Al Albânî i u njemu tražimo utočište od svog zla. Sve pohvale idu
Allahu, Gospodaru svjetova. [2]

4- Učenjak marokanskog hadisa 'Abd al-'Aziz ibn Muhammed bin Al Siddiq Al-Ghumari
napisao je: - Bayan Nakth al-Nakith al-Mu`tadi (izložba o izdaji pobunjenika).

5- Znanstvenik sirijskog hadisa 'Abd Al-Fattah Abu Ghudda koji je napisao: - Radd `ala Abatil
wa Iftira'at Nasir al-Albani wa Sahibihi Sabiqan Zuhayr al-Shawish wa Mu'azirihima
(odbacivanje produkcija nasira al Albanija , njegov prijatelj Zuhayr al Shawish i njihove
pristalice)

6- Učenik egipatskog hadisa Mohammad Awwama koji je napisao: - Adab Al-Ikhtilaf (pravila
za izražavanje razilaženja mišljenja).

7- Egipatski učenjak hadisa Mahmud Sa`id Mamduh koji je napisao: - Wusul al-Tahani bi Ithbat
Sunniyyat al-Subha wa al-Radd `ala al-Albani (međusobna potvrda da je Dhikr sa Biserima
sunnet u odbacivanje Al-Albanija) - Tanbih al-Muslim ila Ta`addi al-Albani `ala Sahih Muslim
(upozorenje muslimanima o napadu Al Albanija na sahih muslimana)

8- Znanstvenik saudijskog hadisa Isma'il Ibn Muhammad Al-Ansar koji je napisao: -


Ta`aqqubat `ala" Silsilat al-Ahadith al-Da`ifa wa al-Mawdu`a "li al-Albani (recenzent knjige)
Hadis Al-Albani) - Tashih Salat al-Tarawih `Ishrina Rak`atan wa al-Radd` ala al-Albani fi
Tad`ifih (uspostava kao ispravna za salavat Tarawih u dvadeset Rak`as i pobijanje njegovog
slabljenje od Al-Albanija) - Ibahat al-Tahalli bi al-Dhahab al-Muhallaq al-Nisa 'wa al-Radd ala
al-Albani fi Tahrimih (Činjenica da je za žene zakonito nošenje dragulja za razliku od na
pobijanje Al Albanija)

9- Sirijski učenjak Badr al-Din Hasan Diab koji je napisao: - Anwar al-Masabih `ala Zulumat
al-Albani fi Salat al-Tarawih (da očisti tamu Al-Albanija na molitvi Tarawih).

10 - Direktor vjerskih aktivnosti u Dubaiju 'Isa ibn' Abd Allah ibn Mani'Al-Himyari napisao je:
- al-I`lam bi Istihbab Shadd al-Rihal li Ziyarati Qabri Khayr al-Anam (primijeti u ovome u vezi
s preporukom da se posjeti grob proroka) - al-Bid'a al-Hasana Aslun Min Usul al-Tashri (dobra
inovacija je jedan od izvora islamskog zakonodavstva)
11- Ministar islamskih i vjerskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata šejh Muhammad Ibn
Ahmad al Khazraji napisao je: - Članak: al-Albani: Tatarrufatuh (ekstremni položaji Albanija)

12- Sirijski učenjak Firas Muhammad Walid Waysin svoje izdanje: - Ibn al-Mulaqqin Sunniyyat
al-Jumu`a al-Qabliyya (sunnet-namazi koji moraju prethoditi Salati Al-Jumu`a).

13- Sirijski naučnik Samer Islambuli koji je napisao: - Al-Ahad, Al-Ijma`, Al-Naskh.

14- jordanski učenjak As`ad Salim Tayyim koji je napisao: - Bayan Awham al-Albani fi
Tahqqihi li Kitab Fadl al Salat `ala al-Nabi

15- Jordanski učenjak Hassan 'ali As-Saqqaf koji je napisao dva sveska: - Tanaqudat al-Albani
al-Wadiha fi ma Waqa'a fi Tashih al-Ahadith wa Tad`ifiha min Akhta' wa Ghaltat (pogreške
koje Albani se obvezao na autentičnost vjerodostojnih i slabih hadisa) - Ihtijaj al-Kha'ib bi
`Ibarat čovjek Idda'a al-Ijma` fa Huwa Kadhib (gubitnički poziv na izraz: da onaj koji pozivi na
konsenzus su lažljivci!) - al-Qawl al-Thabtu fi Siyami Yawm al-Sabt (čvrsti govor u vezi sa
subotnjim postom) - al-Lajif al-Dhu`af li al-Mutala`ib bi Ahkam al-I`tikaf ("opasna igra protiv
njega koji se igra po pravilima I`tikafa) - Sahih Sifat Salat al-Nabi ‫( ﷺ‬Autentični
kriteriji za molitvu Poslanika) - I`lam al-Kha" id bi Tahrim al-Kur'an `ala al-Junub wa al-Ha'id
Talqih al-Fuhum al-'Aliya (priviđenje visokog uviđavanja) - Sahih Sharh al-'Aqida al-
Tahawiyya (tačno objašnjenje od ' aquida tahawiyya).

Nikada nije "učenjak" hadisa toliko opovrgnut. Mora se shvatiti da je nauka o prenošenju štitila
našu religiju, ta nauka koja ne postoji ni u jednoj drugoj religiji. Kako navodi veliki imam Ibn
al-Mubarak, učenik Sufjana at-Thawrija, Malik ibn Anasa i Ebu Hanife, koji je bio veliki
hadiski učenjak sa statusom Amira al-Muminina u nauci o Hadis: "Lanac prenošenja dio je
religije i ako ne bi bilo lanca prijenosa, svi bi rekli šta želi".

Da li se Al-Albani može kvalificirati kao učenjak hadisa ili još bolje od muhaddita?

- Muhadit koji nema šejha u hadisu i koji je samouk


- Muhadit koji je izgubljen bez svojih knjiga
- Muhadit koji ne poznaje napamet 10 hadisa svojim lancem prijenosa.
- Muhadit koji ne spominje ni hadis lancem prijenosa, sve do Poslanika, s.a.v.s.
- Muhaddit koji su specijalci hadisa demantovali i čija djela osporavanja protiv se više ne
računaju.

Takva osoba nije mouhaddit.⚠️⚠️⚠️

Šejh Albani (rahimahu Allâh) bio je istraživač u nauci o hadisu (na njegovom nivou), ali se za
njega ne može reći da je bio specijalist u hadisu ili muhadditu, budući da prenosi hadis mimo
lanaca prenosa i njegova nauka se takođe ne prenosi lancem prenosa!

2 / Može li se šeik Al-Albani slijediti u nadležnosti (Fiqh)?


Šejh Nasir ad-Din al-Albani, jedna od velikih referenci vehabizma, i smatraju ga najvećim
učenjakom hadisa, uprkos velikim nedostacima u ovom pitanju. Daleko od ograničavanja na
ovu disciplinu, šejh je započeo i u Fatwi, ali ni ovdje bez potrebne obuke i vještina nije uspio
studirati sa učenjacima. Ovo učenje zasnovano na samo-učenju dovelo ga je do izdavanja
potpuno apsurdnih i opasnih Fatwa za muslimane.

Prethodno, šejh Bin Baz, upitan za riječ Al-Albanija u vezi sa zekatom , rekao je da je Al-
Albani samo muhadit (razumio je da ne zna fikhh, jer se pitanje tiče fikhha) i precizira da (Al-
Albani) nije učio kod Shuyukha (učenjaka), već je učio u knjigama. Dakle, čak i Ibn Baz koji je
istog pokreta (vehabija) koji Al-Albani priznaje da ovaj drugi nema šejha. E sad, pitanje koje se
postavlja je kako čovjek može tvrditi da je ovaj čovjek muhadit (prema nekima on bi bio
muhadit našeg vremena) dok on nema šejha?

Evo nekih od njegovih najgorih fatawa, kako bi s jedne strane skrenuo pažnju muslimana na
greške ovog čovjeka, a s druge strane, da upozori one koji ga ne poznaju ili nekolicinu:

⚠️1 / "Žene poslanika mogu pasti u blud" [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 2507, svezak 6,
str. 26 prvo izdanje Maktabat al-Ma`ârif li-an-Nachr wa at-Tawzī` - ar riyâdh ].

⚠️2 / "Osnivač salafijskog pokreta je Allâh" [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str.
18, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

⚠️3 / "Zabranjeno je ženi koja ima dlake po licu do te mjere da joj naraste brada da se obrije"
[Fatâwî al-Albânî iz al-Madînah wa al-Imârât, str. 248, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

⚠️4 / "Iznenađenje je atribut Allâha" [Ach-Chaykh Al-Albānī wa manhajuhu taqrîrî masâ'il al-
I`tiqad-Muhammad Sarrûr Cha`bân str. 243, prvo izdanje, dar al-Kiyan Ar-Rijad].

⚠️5 / "Kada se poslanikova riječ suprotstavlja njegovom djelu, neka se favorizira njegovo
djelo" [Fatâwî al-Albânî al-Madînah wa al-Imârât, str.39, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

⚠️6 / "Poziv na uništenje kupole koja pokriva mezar Poslanika i iznošenje mezara Poslanika iz
njegove džamije" [Tahdhīru as-Sâjid, ah-Chaykh Al-Albânî, str.58, 3. izdanje, Al -Maktabatu
al-Islâmîy, Bayrûth].

⚠️7 / "Poslanik nije najbolji od stvorenja" [At-Tawassul Anwāuhu wa Ahkamuhu, Al-Albani,


str. 149, prvo izdanje, Maktabat al-Ma`ārif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar riyādh]. Skrivanje
pokrivenosti: OVDJE, a pregled dotičnog prolaza: OVDJE
8 / "Proslava Mevluda preuzima se od slavlja nasara (kršćana) i praćenja njihovih postupaka"
[Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str.155, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

⚠️9 / "Zabranjeno je pohađati određenu školu poput šâfiitske ili hanafitske škole" [Fatâwî al-
Albânî iz al-Madînah wa al-Imârât, str.43, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

⚠️10 / Stvaranje sličnosti između hanefijskog fikha i Evanđelja [Mukhtasar Sahih Muslim iz
Al-Mundhirija, Tahqiq al-Albani, hadis # 2060, str.543, 3. izdanje Maktabat al-Ma`ârif li
-Nachr wa at-Tawzī` - ar riyādh].

11 / "Tablîgh Jamā'a je moderna grupa sufija. Ne temelji se na Poslanikovoj knjizi ili sunnetu
"[Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str. 31, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ', Egipat].

12 / "Zabranjeno je ljubiti Kur'an, jer je to bid'a i zabluda" [Risālat Kayfa yajib `alaynâ an-
nufassira al-Qur'ân al-Karîm, Al-Albânî, str. 28, prvo, str. izdanje al-Maktaba al-Islâmiyya,
Jordan].

13 / "Kazivanje" Sadaqa Allâhu al-`Adhîm" nakon čitanja Kur'ana je bid'a "[Fatâwî al-Albânî fî
al-Madînah wa al-Imârât, str. 163, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ" , Egipat].

⚠️14 / "Zabranjeno je činiti Ezan (poziv na molitvu) koristeći mikrofon i zvučnik" [Al-Ajwiba
an-Nāfi`a `as asilati lujnati masjidi al-Jâmi`ati, Al Albani, str. 18, drugo izdanje, al-Maktab al-
Islamy, Bayruth).

15 / "Mihrâb u džamiji je bid`a" [Silsilat al-ahâdîth ad-Da`îfa, Al-Albânî, imao je br. 448,
svezak 1 str.641, drugo izdanje, Maktabat al-Ma`ârif li an-Nachr wa at-Tawzī`-ar-Riyādh].

⚠️16 / "Zabrana učenim ženama i daiiyyat (propovjednicima) da predaju ženama u džamijama"


[referenca: Al Albani u svom djelu "silsilat al ahddith as-sahha, hadis br. 2680, svezak 6, P .401
prvo izdanje Maktabat al-Ma`ârif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar riyâh].

⚠️17 / "Onaj koji klanja u Teraviji 20 rekata` suprotstavlja se sunnetu" [Al-Hâwi min fatâwî
ach-Chaykh Al-Albânî, Abu Hammâm al-Misrîy, svezak 1, str.326, Al-Matba`a al- `Ilmiyya -
Egipat].

18 / "Zabranjeno je govoriti nekoj osobi nakon kursa" učini mi Dovu"[Qâmus al-Bida`


Mustakhraj min Kutûb al-Albani, Machhûr as-Salman wa Ahmad Ach-Chukûkânî, str. 702,
treće izdanje, Dar al-Imam al-Buhari - Katar].

19 / "Zabrana imama tokom propovijedi da Dovi za mudžahidine (borce) i one koji se bore za
odbranu Islâma" [Al-Ajwiba an-Nāfi`a `a as'ilati lujnati masjidi al Jami'ati, Al-Albani, str.72,
drugo izdanje, Al-Maktab al-Islamy, Bayruth).

⚠️⚠️⚠️20 / "Palestinski narod mora napustiti Palestinu i ne ostati pod cionističkom vlašću"
[Fatâwâ Ach-Chaykh Al-Albânî, `Ukkâchatu` Abdu al-Mannân, str. 18, drugo izdanje, Dâr al-
Jîl, Baireut].

⚠️⚠️⚠️21 / "Palestinski Džihad protiv sionističke okupacije haram je i nije dozvoljen”[Audio


zapis Al-Hudā wa an-nûr ach-Chaykh al-Albânî].

⚠️22 / "Allah ima dva oka" [Al Fatwawi Al-Kuwaytiyyatu al-Albani, str.43, prvo izdanje, Dar
Ad-Diya '- Egipat].

⚠️23 / "Smijeh je atribut Allâha" [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 2810, svezak 1, str.738
prvo izdanje Maktabat al-Ma`ārif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar rīyādh] . Za dobro razumijevanje
Allahovog Dahika [smijeh] pogledajte naš članak o ovoj temi.

⚠️24 / "Allah zaista ima ruku" [Ach-Chaykh Al-Albani wa manhajuhu taqrîrî masâ'il al-I`tiqâd-
Muhammed Sarrûr Cha`bân str. 216, prvo izdanje, dâr al-Kiyân Ar-Rijad].

⚠️⚠️⚠️25 / "Nepogrešivost poslanika nije apsolutna" [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-


Imârât, str. 18, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

⚠️26 / "Moguće je da je Poslanik zaboravio stihove koje je citirao ljudima" [Al Fatwawi Al-
Kuwaytiyyatu Al-Albani, str. 30-31, prvo izdanje, Dar Ad-Diya '- Egipat].

27 / "Haram je ljubiti ruku oca i majke, jer ovo je deo inovacija" [Qâmus al-Bida` Mustakhraj
min Kutūb al-Albani, Machhûr as-Salman wa Ahmad Ach-Chukûkânî, str. . 718, treće izdanje,
Dar al-Imam al-Buhari - Katar].

28 / "Haram je posjetiti svakog petka svoje pokojne roditelje, jer je to dio inovacija". [Ahkâm
Al-Janâ'iz wa bida`ihâ, str.258, četvrto izdanje, al-Maktab al-Islâmiy - Bayrut].

29 / "Dobro je da žene nose sve zlato u nakitu čineći krug, poput prstenova, narukvica, ogrlica,
kaiševa itd. "[Ādâb az-Zafâf Al-Albânî, u uvodu djela i na str. 222, prvo izdanje, Maktabat al-
Ma`ārif lî Nachri wa at-Tawzî` - Ar-Rijadh].

Na pitanje u vezi s ovom fetvom, šejh Wahba al-Zu Aylī je rekao:

"Zaista, odstupanje nekih koji su uključeni u Nauku ili onih koji uče sami bez učitelja nema
nikakve vrijednosti u smislu nauke ili šerijata i njihova su mišljenja isključena i odbačena.
Proglašavanje zabranjenim zlatom (harām) za žene je i islamsko i intelektualno odstupanje, jer
je Plemeniti Kur'an u Aji jasno stavio do znanja: "Ovo biće (djevojka) odgajano usred ukrasa i
koje je, u spor ... " [43:18] da je to dio njegove prirode i sklonosti da se žena ukrašava
draguljima. Također je u Poslanikovom sunnetu utvrđeno da je Poslanik rekao: "Zlato i svila su
halal (dozvoljeno) za žene, a haram (zabranjeno) za muškarce" [Musnad imama Ahmeda b.
Hanbal, vol.14, str. 499-500, hadis # 19407, Dar al-Hadith, izdanje u Kairu]. Reći da je haram
znači ići protiv ijma '(konsenzus Savanata). Nisam čitao knjigu Âdâb az-Zafâf, ali ako sadrži
takva mišljenja, ne zaslužuje pažnju. [3]

⚠️30 / "Dozvoljeno je da žena doji muškarca koji joj je stranac" [Audio zapis Al-Hudā wa an-
nûr ach-Chaykh al-Albânî].

31 / "Haram je recitirati Fatihu za mrtvu osobu i recitirati Kur'an s namjerom da hasanate budu
pripisane mrtvima" [Ahkam al-Džanavi wa bida`ihâ, str.256, 257, 259, četvrto izdanje, Al-
Maktab al-Islâmiy-Bayrut].

32 / "Haram je predstaviti nečiju ta`ziju (saučešće) porodici mrtve osobe ispred mezara i na
određenom mjestu i zabranjeno je ograničiti na tri dana" [Ahkâm Al-Janâ'iz wa bida `ihâ, str.
255, četvrto izdanje, al-Maktab al-Islâmiy - Bayrut].

33 / "Haram je na nečijem mezaru upisati ime mrtve osobe i datum njegove smrti" [Ahkâm Al-
Janâ'iz wa bida`ihâ, str.265, četvrto izdanje, Al-Maktab al-Islâmiy - Bayrūt].

😂34 / "masturbacija tokom mjeseca ramazana ne otkazuje posti". [Tamam al-Minnah Al-
Albani, str.418, peto izdanje, Dâru ar-Râyah - Ar-Rijada].

35 / "Haram je obući se u pantalone za muškarce kao i za žene" [Fatâwî al-Albânî iz al-Madînah


wa al-Imârât, str. 18, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat, a takođe i u audiozapis Al-Hudā wa
an-nūr ach-Chaykh al-Albânî].

😂36 / "Sunna je staviti sat u desnu ruku" [Fatâwî al-Albânî fî al-Madînah wa al-Imârât, str. 49,
prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat].

37 / "Haram je dan petak učiniti praznikom" [Al-Ajwiba an-Nâfi`a `a as'ilati lujnati masjidi al-
Jâmi`ati, al-Albânî, str.65, treće izdanje, Al-Maktab al-Islamy, Bayrut].

😂38 / "Haram je prije jela reći" Bismi Allahi ar-Rahmani ar-Rahim ", samo morate reći" Bismi
Allah "". [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 346, svezak 1, str.681 prvo izdanje Maktabat al-
Ma`ârif lian-Nachr wa at-Tawzī`-ar rīyādh].

39 / "Haram je pravljenje salata na Poslanika kad se neko iznenadi nečim" [Qasmus al-Bida,
Mustachraj min Kutub al-Albani, Machhur as-Salman wa Ahmad Ach-Chukukhani, str. 701,
treće izdanje, Dar al-Imam al-Buhari-Katar].

40 / "haram je da se putuje posebno da bi posjetili mezar Poslanika" [Fatâwî al-Albânî fî al-


Madînah wa al-Imârât, str.12, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ ", Egipat i u Ahkam Al-Janâ'iz wa
bida`ihâ, str.265, četvrto izdanje, al-Maktab al-Islâmiy - Bayrut]. ].

⚠️41 / "Davanje imena muslimanskim pokretima i grupama je pokudno” osim salafijskog


pokreta "[Fatâwî al-Albânî al-Madînah wa al-Imârât, str. 27, prvo izdanje Dâr ad-Diyâ",
Egipat].

42 / "Haram je unajmiti stanove sufijama ako izjavljuju da su sufi" [Fatawi al-Albani f al-
Madinah wa al-Imarat, str.136, prvo izdanje Dar ad-Diya, Egipat] .

😂43 / "Haram je muslimanu da pije stojeći" [silsilat al ahâdîth as-sahîha, hadîth 177, svezak 1,
str.340 prvo izdanje Maktabat al-Ma`ârif li-an-Nachr wa at-Tawzî` - ar riyâdh]

Neka se Allah smiluje njemu, oprosti mu i oprosti nam.

3 / Šejh Al-Albani i tumačenje (ta'wil) imama Al-Buharija u vezi s "El-Vejom"

Poznato je da salafi formalno zabranjuju svako tumačenje (ta'wil) svetih tekstova, preferirajući
čisto doslovno čitanje. Međutim, najveći učenjaci i među selefima ponekad su tumačenje
koristili. Promatrajte šta kaže šejh al-Albani [rahimehu Allah] o onima koji čine te'wil riječi
wajh u ajetu 88 od Sura al-Qassah.

Kaže: „Vjernik ne može tako nešto da kaže“ !!

Sada, među učenjacima koji koriste tumačenje, nalazimo na primjer imama Al-Buharija
[rahimahu Allāh]. Ovde su dolje skenirane stranice.

Prije svega riječ imama Al-Buharija koja kaže da El-Wajh (ponekad se prevodi kao Lice ili
Lice) znači Royalty:
- [SCAN 1 u komentarima⚠️]

Zatim riječi Al-Albanija koji daje njegovo mišljenje da oni koji čine ta'wil (a samim tim i Al-
Buhari) ne mogu biti vjernici:
- [SCAN 2 i 3 u komentarima⚠️]
Dakle, čini se da takozvani "salafiji" (ili vehabije) ne slijede one koji tvrde o tako važnim
pitanjima kao što je 'Aqida (vjerovanje). Jer, šejh Al-Albani, onaj koji čini ta'wil (tumačenje)
riječi El-Wajh, ne može se nazvati muslimanom. Nećemo nedostajati ako kažemo da je Al-
Albani direktno takfir velikog učenjaka al-Hafidha al-Buharija, ali primjedbe su i dalje vrlo
ozbiljne jer ovom riječju ekskomunicira jako puno naučnika, ashaba i znatan broj muslimana!

Za precizne prednosti u odnosu na al-Wajh, pročitajte članak: Tumačenje Allahovog Vejha


[lica] prema četiri autoritativna tefsira - [Ibn Katir, Ibn 'Abbas, At-Tabari, Al-Qurtubi]

4 / Ta'wil imama Ahmeda ibn Hanbala


-
Već smo vidjeli da je Šejh el-Albani [rahimehu Allah] osudio one koji praktikuju tumačenje
(ta'wil) određenih izraza ili riječi Kur'ana i da je za njega, na primjer, onaj koji je načinio te'wil
od el-Wajh ne bi mogao biti musliman. Sada se ispostavilo da velika većina učenjaka prihvata
ova tumačenja ako su u skladu s arapskim jezikom i veličanstvom Allâh ta'ala. I suprotno
onome što vehabije kažu, neki učenjaci Salafa vježbali su ta'wil kao što je bio slučaj sa al-
Buharijem [radhia Allâhou 'anhou].

Sad ćemo vidjeti da je još jedan veliki imam, Ahmed ibn Hanbal [radhia Allâhu 'anhu], također
praktikovao ta'wil. Treba napomenuti da salafiji "učenjaci" tvrde da sljede njega i njegovu
školu. Evo odlomka iz čuvene knjige Imama ibn Katira [rahimehu Allaha] "el-Bidaje wa el-
Nihaje" - početak i kraj - u kojem on jasno izražava i jasno povezuje ta'wil (tumačenje) od
atribut "Allahovog dolaska" koji je dao imam Ahmed ibn Hanbal u vezi sa stihom 22 od Surah
el-Fajra "i vaš Gospodar je došao" "‫ "و جاء ربك‬govoreći da je ovo dolaze od Njegovih nagrada.

Još jednom otkrivamo da vrlo veliki imam selef i ko je imam od koga se selefi nazivaju, takođe
čini Allahove ta'wil atribute, kao što je slučaj mnogih učenjaka među veće.

⚠️⚠️⚠️Ovdje upućujem pitanje našoj braći i sestrama koji slijede minhaj koji je rekao "selefi",
hoćete li slijediti al-Albanija i reći da imam Ahmed više ne zaslužuje kvalifikaciju muslimana
[astarfighu-Llah]?⚠️⚠️⚠️
- [SCAN 4 u komentarima]

5 / Tevvasul imama Ahmeda ibn Hanbala

Imam Ahmad je rekao Ebu Bekr al-Marwazi: "yatawassalu bi al-nabi fi dou'a'ih" - "Ko natera
Doua da koristi Poslanika ‫ ﷺ‬kao razlog (vasilah). Ista priča nalazi se u Manasiku
imama Ahmeda kako je izvijestio njegov učenik Abu Bakr al-Marwazi. O činjenici da ga je
imam Ahmed ibn Hanbal potaknuo da čini Tavasul preko Rassululahda kod dua'a, izvještava i
imam ibn Tejmije u svojim fatavama (svezak 1 strana 140, vidi također Mafaahim, str. 137).
Sam šejh ibn Tejmijje spomenuo je al-Marwazijevo pripovijedanje iz njegove knjige o
Manasiku (obredi hadža) koje mu je napisao Imam Ahmed govoreći: "Ko prisili da Dou'as
koristi Poslanik kao uzrok (wassilah). ". Pogledajte Qa'idah fit-Tawassul wal-Wassila (str.98 i
155).

Što se tiče šejha al-Albanija, on je rekao: "Imam Ahmad je dozvolio Tavasul-a samo preko
Poslanika, a drugi poput Imama As-Shawkanija su dozvolili Tawassul-u preko njega, drugih
proroka i pobožnih. [Napominjemo usput da on ne spominje Imam Malik i Imam Shafi'i kao
ovlaštenje takođe Tawassul] Međutim, mi [tj. Albani i njegov lik], kao što je slučaj u svim
oblastima u kojima postoji neslaganje, pratimo sve ono što je dokazano potkrijepljeno, bez
slijepog slijeđenja mišljenja muškaraca ". [al-Albani, At-Tawassul strana 38].

Dok se selefiji izjašnjavaju da slijede imama Ahmeda, kad mu njihov položaj ne odgovara, oni
odustaju od njegovog mišljenja. Dakle, šejh Al-Albani je suštinski rekao: „Ne pratimo imama
Ahmeda na njegovom tevkasulu, čak i ako je to učinio, jer mi nismo Ahmedije”
⚠️To dokazuje:

1 / da je imam Ahmed (imam od selefa, imam Mujtahid el-Mutlaq, koji je imao desetine i
desetine shouyoukh među nespornim svjetiljkama prvih generacija i koji su pamtili i vraćali
više od milion hadisa) tawassoul i zbog toga ga je odobrio.

2 / za koju selefi smatraju da su ljudi koje slijede samo u onome što potvrđuje njihovu vlastitu
doktrinu.

Evo jakih i dodatnih dokaza da, uprkos svojim izjavama, Al-Albani i njegovi ilki ne slijede
selefije nas-Saliha, već uzimaju samo ono što je u skladu s njihovom doktrinom, daleko od
selefskog puta kao-Saliha, onog koji danas je podeljen na dve škole 'Aqide' (Ash'arite i
Maturidite), četiri škole Fiqha (Malikite, Shafe'ite, Hanafite i Hanbalite) i autentične Turuqe od
Tassawuf
- https://www.dailymotion.com/video/xgiw7u

6 / Anegdota koja puno govori ...

Na kraju ćemo reći priču koja savršeno ilustrira sve ono o čemu smo izvještavali u ovom
članku, dokazujući još jednom nesposobnost šejha al-Albanija u islamskim naukama. Ovo
svjedočenje, koje spominje veliki učenjak i ocean znanja, šejh Mohammed Awama
(Hafidahoullah) takođe naglašava važnost nauke primljenog lancem prenošenja. O tome
izvještava u svojoj knjizi "Uticaj plemenitih hadisa na razgraničenje imama pravnika koji Allah
Allah može cijeniti", str. 47, kaže:
"[Situacija me gura da vam kažem ovu anegdotu], o onim stvarima zbog kojih se istovremeno
smijemo i plačemo, izvještavajući o našem šejhu, učenjaku grada Homs (Sirija) i njegovoj
jedinstvenosti, šeiku lektora i garant Fatwe, lekcionar, egzegete, pravnik i asket, šejh Abdul
Aziz Ôyoun Al-Soud, koji je umro 1399. godine od Hegira, neka mu Allah Uzvišeni dade Svoju
milost.

Ispričao mi je ovu anegdotu prije oko 9 godina, u mojoj kući u Alepu (Sirija). Rekao je: ušao je
u džamiju, neposredno prije ezana "Dhohra", u blizini mene je čovjek kojeg nisam poznavao, a
koji je kasnije imenovan, a naš šejh me imenovao, to je šeik Nasser Al-Albani! Sjeo je, čekajući
Ezana, a kad je Muezzin rekao, "Allahu Akbara Allahu Akbara", ovaj čovjek je reagirao
energično i ljutito govoreći: "Ovo je lažno, ovo je Bid'a (inovacija) ! Tada mu je naš šejh rekao:
"Šta nije u redu i Bida'a? Odgovorio je: "To je suprotno Sahihu muslimana"! Tada mu je naš
šejh ponovio pitanje: "a šta je u Sahih muslimanu"? Čovjek tada kaže: "Šta je u Sahihu
muslimanu:" Allahu Akbaru Allahu Akbarou "sa Dhamom na Ra'a. U ovom trenutku mu je
rekao naš šejh sa poznatim Adabom (plemenitošću karaktera) i spokojstvom: "Primili ste Sahiha
muslima od svog Šejha koji ga je primio od njihovog Šejha,imama muslima,koga je izvještavao
hadise sa Dhamom o Ra’a? Ili je ovo (ono što tamo spominjete) utisak izdavača "?! Naš šeik je
rekao: "Šuti i ubio sam te, zatim se molio i otišao." "

Nadamo se da će ovaj članak poslužiti kao osvjetljavanje svjetla onima koji su iskreno na putu
Uzvišenog Allaha, Njegovog voljenog Poslanika ‫ ﷺ‬pouzdanog u otkrivenje,
njegovu čestitu porodicu, Njegove plemenite ashabe,časnu porodicu i sve vjernike.

ALBANIJEVE KONTRADIKTORNOSTI U IZVOĐENJU AUTENTIČNOSTI HADISA.

- (Djelo je napisao Hasan Es-Sekkaf)


Odlučio sam prevesti ovaj rad od učenjaka Hasana es-Sekafa,, vrsnog poznavaoca hadisa, našeg
suvremenika, kojeg smatram značajnim jer tretira pitanja odnosa prema drugom izvoru islama;
hadisa Allahovog Poslanika Muhammeda -’alejhi-sselam-. Svakom muslimanu kada se
spomene da je Allahov Poslanik nešto rekao i dao smjernicu po određenom pitanju, tu više
nema dilema, vjernik se odmah opredjeljuje da slijedi i prihvata Poslanikov -’alejhi-sselam- stav
po tome pitanju. Nezamislivo je da bilo koji musliman ne prihvati Poslanikov hadis.

«Albanijeve kontradiktornosti u ocjeni autentičnosti hadisa»

UVOD
Bismillahirrahmanirrahim
Hvala Allahu -dželle še’nuhu-, Gospodaru svjetova. Neka je blagoslov i mir na Njegovog
Poslanika Muhammeda -’alejhi-sselam-, njegovu časnu porodicu i njegove ashabe.
Odlučio sam prevesti ovaj rad od učenjaka Hasana es-Sekafa,, vrsnog poznavaoca hadisa, našeg
suvremenika, kojeg smatram značajnim jer tretira pitanja odnosa prema drugom izvoru islama;
hadisa Allahovog Poslanika Muhammeda -’alejhi-sselam-. Svakom muslimanu kada se
spomene da je Allahov Poslanik nešto rekao i dao smjernicu po određenom pitanju, tu više
nema dilema, vjernik se odmah opredjeljuje da slijedi i prihvata Poslanikov -’alejhi-sselam- stav
po tome pitanju. Nezamislivo je da bilo koji musliman ne prihvati Poslanikov hadis. Allah dž.š.
na više mjesta u Kur'anil-Kerimu eksplicite naređuje da se slijedi ono što odredi i kaže Allahov
Poslanik:»Ono što vam naredi Allahov Poslanik uzmite a što vam zabrani klonite se
toga.»/Ku'ran/ « Ko se pokorava Poslaniku taj se pokorava Allahu.» /Kur'an/. Otuda je bila
velika potreba i važno da se sačuva Poslanikov -’alejhi-sselam- hadis i zabilježi, kako bi svi
muslimani mogli koristiti ovaj izvor. Poznati su učenjaci koji su svoj životni vijek istrošili
sakupljajući hadis i bilježili ga u knjige. Imam Buharija ( 194-256 h. – 810-870 g. ) je umetu
ostavio Džamiu Sahih, Muslim (201- 261 h.)- Sahihu- Muslim, Ebu Davud (202- 275)- Sunen,
Tirmizi (209- 279)- Sunen, Ibn Madže- Sunen, En-Nesai ( 210-303) Sunen, Malik (93-179)-
Muvettu, Ahmed ibn Hanbel ( 164-241) Hakim – Mustedrek, Ebu Hanife – Musned i dr. Sva
ova i druga hadiska djela su do danas sačuvana i štampana su i kao takva dostupna širem krugu
čitatelja i istraživača. Normalno je bilo da se vodilo računa da se među hadise ne ubaci nešto što
nije izgovorio Allahov Poslanik Muhammed -’alejhi-sselam- Na tome planu urađeno je veoma
mnogo tako da se danas može veoma lahko izvršiti provjera autentičnosti predaja za koje se
spominje da su hadisi. Pod naukom ilmul-hadis ( nauka o hadisu) postoje glavne pod discipline
a najvažnije su:

1)Ilmu- džerh ve ta'dil ( Nauka o povrijedivosti i pravednosti prenosioca hadisa) O ovoj


hadiskoj disciplini postoje mnoga djela a najvažnija su: Tabekatu ibn Sa'd Zuhri (230 h.-844)
koje ima 15 tomova. Od ibn Hibbana «Kitab fi evhani ashabi tevarihi» Ibn Kesir ( 744 h. 1372 )
«Kitabu ttekmil fi ma'rifeti ssukati ve dduafai vel-medžahil» Te djelo od Zihnija «El-Keššaf» u
kome je pisao o ravijama šest vjerodostojnih zbirki hadisa. I dr.

2)Ilm ridžalul-hadis ( Nauka o prenosiocima hadisa) O ovoj disciplini pisao je Buharija, zatim
IbnEsir ( u 630- 1232) sa djelom Esedul-gajeti fi temjizi ssahabeti i ibn Hadžer el-Askalani u
852 h. – 1448 ) «El-Isabetu fi temjizi sahabeti»

3) Ilm nasih ve l-mensuh ( Nauka o derogirajućin i derogiranim ahdisima.

4) Ilmu ileli fil-hadisi (Nauka o iznalaženju nedostataka u hadisu)

Hasan Sekkaf je prošao klasični stil obrazovanja i usvajanja islamskih znanosti. On potiče iz
jedne ugledne i časne alimske porodice. Pripada potomstvu posljednjeg Allahovog Poslanika
Muhammeda -’alejhi-sselam- iz Hašemitskih redova. Od rane mladosti glavna sfera njegovog
interesa i zanimanja su islamske znanosti. Učio je pred poznatim muhaddisom Abdullahom el-
Gimarijem. Od njega je i dobio idžazu alima, eksperta za hadiske znanosti. Pored hadisa vrstan
je poznavalac i fikha. Sljedbenik je šafijskog mezheba. Imao smo čast slušati njegova
predavanja iz hadisa. S pravom su ga neki nazvali živim kompjuterom. Vrlo vješto barata
hadisima. Kao da su mu sve hadiske zbirke memorisane u glavi i sa nevjerojatnom brzinom vadi
te hadise i oni kao biser teku preko njegovog britkog jezika. Veliki broj studenata dolazi na
njegova predavanja. Njegovo ime nije poznato širem krugu islamske javnosti. Vjerojatno zato
što živimo u vremenu kada iza medija, čak i u islamskom svijetu, stoje nemuslimani. Hasan
Sekkaf živi u Jordanu i pomno prati zbivanja u islamskom svijetu reagirajući na svaki pokušaj
napada na Islam ili njegovo iskrivljenje. On ljubomorno čuva i njeguje miraz Allahovog
Poslanika (znanje), vjerojatno tako naglašenom pažnjom i zbog toga što je krvnom lozom, a ne
samo duhovno, vezan sa Poslanikom Muhammedom -’alejhi-sselam-. Poznato je da su poslanici
ostavljali u nasljedstvo samo znanje i vjeru, a ne dinare niti dirheme.

U arapskom svijetu poznate su i objavljene njegove rasprave, usmene i pismene, sa jednim


učenjakom, čije ime se prenijelo u sve krajeve svijeta, i preko muslimanskih i nemuslimanskih
glasila. Riječ je o alimu koji sebe naziva “muhaddisom”-Muhammed Nasuruddin Albani.

Muhammed Nasurruddin Albani je bivši zlatar iz šamskih mahala, koji se samostalno bavio
hadiskom naukom. Otac mu je bio učenjak-fakih. Zapažen je od strane odgovornih u Saudijskoj
Arabiji i biva pozivan tamo. Tu je stvorio svoju karijeru, učeći i pišući o hadisu i hadiskoj
znanosti. Ubrzo, njegovo ime je naglašeno takvom intonacijom, da nadmašuje i imena kao što
su: Buharija, Muslim i dr.. Za kratko vrijeme stvorena je slika da su ispravni i autentični jedino
oni hadisi u čije senede je on zavirivao i poslije rekao da su sahih, ili mevdu’u (tačni ili lažni). U
svom naučnom radu usmjeravan je tako da je iskazivao antipatije prema fikhu kroz nosioce i
utemeljivače fikhskih mezheba. Poznate su njegove fetve o zabrani slijeđenaja bilo kojeg
mezheba. Posebno je skeptičan prema fikhu Ebu Hanife. Govorio je za Ebu Hanifu da nije
nikakav učenjak, te da je operirao sa vrlo malim brojem hadisa:»samo 17, a opet u pola njih je
griješio!!! Dakle, zaključak je po Albanijevoj izjavi:”Ebu Hanife gradi mezheb samo na 17
hadisa.”.

Preko studenata koji su studirali u Saudijskoj Arabiji njegovo ime i njegov nauk dalazi i u naše
krajeve i sredine. A sa svim tim dolazi i veliko iskušenje i belaj našim Balkanskim
Muslimanima. Navika naših ljudi o islamskom življenju po hanefijskom mezhebu, koja ima
tradiciju više od 400 god., biva poljuljana i dovedena u sumnju. Ta se iskušenja vežu za čovjeka
koga smo gore spomenuli: Muhammed Nasuruddin Albanija. Naši studenti koji su konačnu
predstavu o Islamu zaokružili i usvojili u jednoj sredini kao što je npr. Saudijska Arabija,
većinom nisu sačuvali slobodu duha i pri formiranju stavova uzimanje u obzir više faktora.
Mnogi u svojim jednostranim nastupima, zanemaruju i mogućnost da ipak u jednoj sredini bitnu
ulogu u svemu igra trenutni politički moment. Posebno je važno u svakoj sredini znati korijene
strukture koji su nosioci vlasti. A nije nepoznata činjenica ko je digao ustanak protiv hilafeta i
udružujući se sa otvorenim neprijateljima Islama zabili nož u leđa islamskom obliku vladavine
(hilafetu). Tu su se jednoobrazno iznosile i usvajale određene činjenice sa naglašenim akcentom
da je to jedino ispravno i da je sve drugo zabranjeno i neispravno. Studenti su neosjetno
uvlačeni u ideju selefizma ili vehabizma, preživljavajući jedno detaljno sistematsko
prevaspitavanje. Oni koji su bili čvrsti i oprezni u usvajanju stavova nisu mogli ostati tamo,
vraćani su na ovaj ili onaj način iz tih sredina. Tako smo preživljavali iskušenje pokušaja
razbijanja okova hanefijskog mezheba. Pozivači te ideje su sa svom žestinom napadali na Ebu
Hanifu -radijallahu ‘anhu- , onako kako su ih učili njihovi učitelji. Iz tog razloga, prilažem
našim muslimanima ovaj rad kako bi neki ublažili svoj juriš na mezhebe, a i neki muslimani
povratili povjerenje u drevne dobre učenjake, koji su stjecali znanje radi postizanja Allahovog
zadovoljstva a ne radi nekih zvanja ili dunjalučkih interesa. Takvi su bili četvorica fakiha: Ebu
Hanife, Malik, Šafija i Ahmed ibn Hanbel. Neka Allah -dželle še’nuhu- bude njima zadovoljan.
Ona pitanja koja su riješili ovi učenjaci, mudžtehidi, nema potrebe da mi, muslimani sadašnjice,
o njima polemišemo i gubimo vrijeme i energiju. Nijedan od poznatih osnivača mezheba nije za
sebe rekao, da je izrekao konačan stav o svim pitanjima i da se više nema i ne treba ništa
rješavati. Islam je aktualan i pogodan za svako vrijeme i svaku generaciju. Ebu Hanife, Malik,
Šafija i Ahmed ibn Hanbel, su nam riješili pitanja kao što su:”Kako se klanja, posti, abdesti,
zekjat daje, hadždž obavlja i mnoga druga pitanja.” Albani želi da nam proizvede generaciju
“mudžtehida” koji će ponovo ova pitanja istraživati, i koji će se nadmetati i rasipati silnim
znanjem raspravljajući koji je od učenjaka više u pravu. A koliko je knjiga napisano o tome
kako treba klanjati, postiti i drugim fikhskim temama!.

Muslimanima današnjice je potrebno rješavati ona pitanja koja nisu riješili Ebu Hanife i drugi,
jer nisu bila aktualna u njihovom vremenu, to su prije svega pitanja hilafeta, pitanje odnosa
muslimana prema haremu u kudsu -Palestini, mnoga pitanja iz ekonomije, medicine, industrije i
td.. Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed ibn Hanbel su u svom vremenu riješili te aktualnosti i
problematiku svoga vremena i njihova odgovornost je završena sa preseljenjem na bolji svijet.
A od osnova islamskog edeba je makar minimum sjećanja na njih po dobru.

Smatram da je muslimanima današnjice potrebno nešto drugo. Mi trebamo mudžtehide koji se


neće kritički osvrtati na stare obrađene teme, nego će poštovati fikh tih vrijednih učenjaka, a
onda na temeljima tog usvojenog fikha angažirati se na idžtihadu o savremenim pitanjima, o
mnoštvu aktualnosti kojima smo okruženi a o njima ne znamo šerijatski stav. Upravo su nas
sistemi obrazovanja u većem djelu islamskog svijeta doveli u jedan ćorsokak, gdje se osjećamo
nemoćni da istaknemo Islam kao alternativu u suvremenom dobu.

Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed ibn Hanbel -radijallahu ‘anhu- su to ostvarili u svom
vremenu. Zamislimo učenika koji cijelo vrijeme svog studiranja istražuje oblast, npr. seneda
hadisa (lanac prenosilaca) ili propise hajza i nifasa a o ekonomskom sistemu u Islamu raspolaže
materijom i primjerima iz Srednjeg vijeka. Propis kamate objašnjava primjerom razmjene
dobara; zlato za srebro, so za pšenicu i sl.-međutim, mi živimo u vremenu, gdje se susrećemo sa
potpuno novim aktualnostima, banke, profit, inflacija, izvori prihoda, devalvacija valute..., i po
tim pitanjima naši “mudžtehidi” bi trebali da se više pozabave. Dakle, nama je potreban
idžtihad, ali ne onaj koji nas vodi našoj prošlosti, već onaj koji će nas voditi našoj blistavijoj
budućnosti. U tom svjetlu i s tom namjerom neka bude i vaš pristup tekstu

«Albanijeve kontradiktornosti u izvođenju autentičnosti hadisa»


Ako ovaj tekst posluži kao platforma za jedan novi pristup bitnim stvarima, koji nedostaju
muslimanima svijeta, pa i našim, u tom kontekstu i ako bude inicijator za buduće konstruktivne
razgovore i dijaloge među učenjacima koji se bave Islamom, kao i pokušaj da se određenim
temama pristupi na drukčiji način, i da ne bude razlog novih podjela i sukoba, onda smatram
ovaj trud jednim uspjehom i velikim korakom naprijed.

Ve sallallahu ‘ala sejjidina Muhammedin ve alihi!

Fikret ef.. Arnaut

Rodoslov autora: Hasan ibn Ali ibn Hašim ibn Ahmed ibn Alevi ( šafijski muftija i šejh u
Mekki – umro 1335 h. – pisac djela «Teršihul-mustefidine» ibn Ahmed ibn Abdurrahman ibn
Muhammed ibn Abdillahi ibn Husejn ibn Idris ibn Ahmed ( Ebi Bekr Ba Akil) ibn Abdurahman
ibn Omer ibn Abdurahman ibn Akil ibn Abdurahman Essekaf ibn Muhamed ibn Ali ibn Alevi
ibn Muhammed ibn Alevi ibn Abdillahi ibn Ahmed El-Muhadžir ibn Isa ibn Muhammed En-
Nekkib ibn Ali El-Urejdi ibn Džafer Es-Sadik ibn Muhammed El-Bakir ibn Ali Zejnil-Abidine
ibn Sejjidina El-Husejn unuk Poslanikov, ibn sejjdina El-Imami Ali ibn ebi Talib ve ibn
Essejide Fatime Zehra kćerka sejjidina Resulullaha salalalhu alejhi ve sellem.

Allahov Poslanik je rekao:»Svaki uzročnik i rodoslov će biti prekinut na Sudnjem danu osim
moga uzročnika i moga rodoslova.» / Prenosi Hakim 3/142/

- Ibtalu tashihil vahin lihadisil adžin


Poništenje Albanijeve ocjene autentičnosti hadisa Adžin

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova koji će poraziti svakog silnika-prkosnika. Neka je salavat na
Muhammeda -’alejhi-sselam- : čiji Sunnet razotkriva stanje svakog griješnika-smutljivca, i na
njegove ashabe, svakog borca i pomagača istine koji slijede njihov put.

U ovoj kraćoj poslanici, želim da odgovorim Muhammed Nasuruddinu Albaniju, u njegovoj


korekciji hadisa o načinu ustajanja poslije sedžde na sljedeći rukn, a taj hadis kod muhaddisa je
poznat po imenu hadisul-adžin. Nazvan je takvim imenom zato što takav način ustajanja liči
kuharu koji sjedi na koljenima a vanjskom stranom svojih šaka mijesi tijesto. Albani zastupa
mišljenje da u namazu tako treba izvoditi ustajanje na kijam pomažući se rukama kao kuhar. To
mišljenje temelji na hadisu za koji on kaže da je sahih-autentičan , a vidjet ćemo iz sljedećeg
teksta kako i ovaj put Albani vrši provjeru autentičnosti hadisa po svom nahođenju bez
slijeđenja ikakvih naučnih postavki koje su slijedili prethodni muhaddisi (tradicionalisti). Često
je slučaj da Albani tako postupa ne poštujući kavaid (pravila), čak ni svoja koja je on sam
postavio u izvođenju autentičnosti hadisa, ako se radi o hadisima koji ne odgovaraju njegovoj
ideji koju zastupa. Mi ćemo se pored ovog primjera osvrnuti i na druga pitanja gdje Albani
svojim stavovima kontrira svim učenjacima islamskog Ummeta, svejedno radilo se o fakihima
(pravnicima) ili muhaddisim (tradicionalistima).

Također ćemo navesti primjere gdje se Albani krajnje drsko i nekorektno odnosi prema
učenjacima nazivajući ih raznim nepristojnim imenima. A to ne bi smjela biti osobina
prosječnog vjernika a “muhaddisa” pogotovu. Svaki razuman vjernik kada sasluša njegove ideje
ili kada pročita njegovo djelo, steći će dojam da se radi o ličnosti koja ni u kom slučaju ne može
biti autoritet koji se slijedi. Lahko se ustanovljuje da se radi o osobi sa niskim znanjem posebno
u pitanjima fikha. Međutim, on se poziva i postavlja da je jedina ličnost koju je dozvoljeno
slijediti, jer, kako kaže:» poziva ispravnom putu, hadisu Allahova Poslanika». Ispada da su
prethodni učenjaci pozivali nekom drugom putu. Navodimo neka njegova mišljenja koja se kose
sa mišljenjima većine islamskih autoriteta:

1) Zabranjuje nošenje zlata ženama, iako postoji suglasnost učenjaka da je zlato dozvoljeno
ženama Muhammedovog Ummeta. To spominje Imam Nevevi i Ibn Hadžer el-Askalani i kažu
da postoji idžma’a /saglasnost islamske uleme po ovom pitanju/. Ali Albani ne prizna idžma’a
da je od izvora Islama. Pisao sam o tome poseban traktat u kome sam ukazao na slabost ovog
njegovog mišljenja. On ga temelji na izjavi Ahmed ibn Hanbela: “men idea el-idžma fe huve
kazib”, “ko zaziva idžma’a taj je lažac”, iako ne zna uopće u kom smislu je Ibn Hanbel
izgovorio ovu rečenicu.

2) Zastupa mišljenje da na trgovačku robu ne treba plaćati zekjat, mada je sada najveći dio
kapitala u trgovačkoj robi. A neplaćanjem zekjata ukida se pravo siromašnima.

3) Zabranjeno je davanje zekjata mudžahidinima u Afganistanu, zato što nemaju ispravno akide
(vjerovanje), jer pripadaju maturidijskom akidetu koje je po Albanijevom mišljenju neispravno.

4) Zabrana posta subotom, pa makar se to poklopilo sa danom u kome je preporučen post, kao
Dan ‘Arefata.

5) Zabranjuje (iznosi stav da je haram) itikaf u svim džamijama osim tri: Haremi-šerifu u
Mekki, Poslanikova džamija u Medini i Mesdžidul-Aksa u Kudsu. To ne kaže ni jedan drugi
učenjak.

6) Dozvoljava Ramazanom iftar prije akšamskog vremena a i sehur prije zore. Kod svih drugih
učenjaka takav post je pokvaren.
7) Zastupa mišljenje da je haram (zabranjeno) slijediti bilo kojeg imama-mudžtehida u fikhu,
kao Šafiju, Ebu Hanifu i dr., osim njega. Jer on poziva “pravom putu” hadisu Božijeg Poslanika.
Znači li to da su Imami: Ebu Hanife, Šafija, Malik i Ahmed ibn Hanbel pozivali na neki drugi
put ili učenje? Po Albaniju znači. Njegovi sljedbenici, kojih, hvala Bogu, nema puno, su grupe
mladića fanatika koji ga slijepo slijede, a ne slijede nijedan mezheb i protiv toga se bore. Čak
kada im se spominje mišljenje po određenom pitanju koje se temelji na hadisu oni kažu:”Albani
kaže drugačije”. Jedne prilike jedan Šejh je držao predavanje u Ammanu i između ostalog
spomenuo je hadis u kome je Allahov Poslanik rekao:”Ako vidite nekoga da posjećuje redovno
džamiju svjedočite da je Musliman”, kada se najednom iz svjetine prolomi glas, “to je laž na
Božijeg Poslanika”. Šejh nije obraćao pažnju na upadicu mladića duge brade i do ispod koljena
podrezane bijele mantije. Poslije predavanja jedan moj prijatelj je prišao mladiću i tiho mu
rekao:”Hadis koji je Šejh citirao nalazi se u poznatoj Nevevijinoj zbirci hadisa, prenosi ga
Tirmizi a Imam Nevevi kaže da je taj hadis hasen (dobar)”. Mladić mu je drsko odgovorio: “
Ma koji Nevevi, Albani kaže da je taj hadis apokrifan”!. Ovaj primjer je ilustracija koja ukazuje
na slijepo fanatično slijeđenje jednog džahila.

😎 Njegovo mišljenje o zabrani naklanjavanja namaza, ako ga čovjek namjerno izostavi. Ne


priznaje sahih hadise koji upućuju na obaveznost naklanjavanja propuštenih namaza.

9) Dozvoljava učenje Kur’ana džunupu i ženi koja je u hajzu ili nifasu, kao i doticanje i nošenje
Kur’ana.

10) Kaže za onoga koji nosi tespih i uči zikr pomoću tespiha da je dall( u zabludi) i mubtedi
(koji zavodi novotarije u vjeri).

11) Isto to kaže za onoga koji ode da posjeti Božijeg Poslanika u Medini i traži njegov šefa’at.
A inače po kur’anskoj terminologiji dall se kaže za kršćane, zato što su iskrivili monoteističko
učenje vjere u Jednog Boga i proglasili Isaa -’alejhi-sselam- Božijim sinom. Albani snjima
izjednačuje one koji nose tespih i posjećuju kabur Božijeg Poslanika!!!

12) Pripisuje Allahu dž. š. mjesto. Kaže da je Allah -dželle še’nuhu- iznad Arša na mjestu koje
se zove Ademij a po islamskom učenju Allah -dželle še’nuhu- je neovisan od vremena i
prostora. Nije materija da Mu treba mjesto. On je čist i Uzvišen od toga. Allah -dželle še’nuhu-
je stvorio prostor i vrijeme. Postojao je i kada nije bilo ni vremena ni prostora, niti toga mjesta
koje Albani naziva Ademijj. On je sve to stvorio. Kako sada odjednom da mu treba mjesto na
kome će boraviti?

13) Kaže za hanefijski fikh da je kao Indžil u ovome vremenu. Prema tome oni koji slijede
hanefijski mezheb da su na stepenu kršćana koji slijede Indžil u ovom vremenu. A to bi, kad bi
se izrazili drugačije, značilo da su sljedbenici hanefijskog mezheba nevjernici.
14) Njegov uobičajeni stil da svakog onog koji se suprostavi ili ne složi sa nekim od njegovih
mišljenja, naziva neprijateljem Sunneta, Tevhida (islamskog monoteizma) i muhaddisa
(tradicionalista). Ako bi se osvrnuli na bilo koje od spomenutih mišljenja, sa kojima se ne slažu
skoro svi Muslimani, onda se ne treba čuditi da su većina Muslimana ovog vremena
“neprijatelji” Sunneta, Tevhida i muhaddisa , po njegovom rezonu. Pitaju ga:» Ko je na pravom
putu?»Kaže:» Oni koji njega slijede, jer on zastupa Sunnet Božijeg Poslanika». A ta fraza je
samo maska iza koje se skriva. Po njegovom mišljenju ispravni su samo oni hadisi koje je on
cenzurisao i rekao da su autentični (Sahih), pa makar se ne slagao sa najvećim učenjacima u
hadisu kao što su Buharija i Muslim. On kaže da u Buharijevom i Muslimovom Sahihu ima
apokrifnih hadisa. Ne zvuči li paradoksalno?!

Ovo su samo neki stavovi Albanija, a njih ima još puno, koji se kose sa Kur’anskim i hadiskim
učenjem, i stavovima meritornih i priznatih islamskih učenjaka.

Sada ću navesti njegove izjave o poznatim učenjacima koji imaju drugačije mišljenje od
Albanija po određenim pitanjima, iz čega se zaključuje da Albani odstupa od linije selefi-saliha,
iako u teoriji zastupa selefijske stavove. Takve izjave može iskazati samo onaj ko je niskog
morala i srca punog mržnje i bolesti. Također se konfrontira sa primjenskom stranom Sunneta
Božijeg Poslanika koji je rekao u sahih Hadisu:”Nije vjernik onaj koji vrijeđa, niti onaj koji
proklinje, niti onaj koji čini nemoral.”(Tirmizi) Na drugom mjestu kaže: “Čuvajte se lošeg
govora, jer to ne voli Uzvišeni Allah -dželle še’nuhu-.”

Pogledajmo sljedeće primjere:

1) Kaže u svojoj knjizi “Kešfu-nikabi” str.52 psujući i vrijeđajući poznatog učenjaka Abdul-
Fettaha ebu Guddeta, ...”Allah ti ruku osakatio i jezik ti zanijemio.”

2) Kaže o vrijednom učenjaku Ismailu el-Ensariju, vrijednom istraživaču i piscu koji radi u
Saudijskoj Arabiji, u uvodnoj riječi novog izdanja njegovog djela “Adabu-Zeffafi” str.5:
“Otkriću istine o ličnosti ovog Ensarije,” a na str.16 kaže:”Koliko je nalagao o meni?” Na str.23
kaže:”U njemu se sastalo dvoje, pogrešno razumijevanje i nečiste namjere.” Nastavlja pa
kaže:”Od Božijih dokaza protiv pokvarenjaka od Svojih robova”-pod pokvarenjakom misli na
učenjaka Ensarija. Na str.45:”On je veći lažac od tih bezbožnika.”

3) Na str.49:”Pojavio se novi zlobnik i zlikovac koji se zove Mahmud Seid ibn Memduh eš-
Šafii.” Zašto je zlobnik i zlikovac? Samo zato što je ovaj učenjak ukazao na Albanijeve
kontradiktornosti.

4) Na str.50:”njegov Šejh je el-Gimari koji je poznat po zlobi i otvorenom neprijateljstvu prema


sljedbenicima Sunneta i Tevhida.” Radi se o poznatom muhaddisu savremeniku Abdullahu el-
Gimariju, koga Albani proglašava nevjernikom, jer neprijatelj Tevhida (učenja o Allahovom
jedinstvu) nije ništa drugo do kjafir.

5) Na str.8 kaže:”Šejh el-Ensari se udružio sa jednim neprijateljem Sunneta i Tevhida, a to je


šejh Habibu Rahman el-Azmi.”

6) Zatim poznatog, mirnog i blagog učenjaka Šuajba el-Arnauta, naziva da je od onih koji
slijede svoje prohtjeve i da zabluđuje sa pravog puta.”A zašto?» - Samo zato što je ovaj učenjak
pristalica hanefijskog mezheba i uglavnom piše fikhske knjige. U islamskom svijetu slovi kao
vrlo poštena i Bogu predana ličnost.

7) Kaže o Imamu Ebu Hanifi u svojim zabilješkama na djelo “Sunnet” od Ebu Asima 1/76 str.:
“Učenjaci su smatrali Ebu Hanifu nepouzdanim zbog slabog pamćenja.” I proglasio da je fikh
Ebu Hanife ravan Indžilu. To je također istakao u svojim pribilješkama na djelo “Muhtesar
Sahihul-Muslim”, o čemu ćemo spomenuti opširnije u ovome radu.

😎 Rekao je u svom prologu djela “Silsiletul-ehadisi daife” 4/3 str. o muhaddisu Abdullahu
Gimariju: “On je neprijatelj sljedbenika Sunneta i veliki neznalica u hadiskoj disciplini-džerh ve
ta’dil.” Na str.3 istog djela kaže:”Muhaddis Abdullah el-Gimari je zlikovac i zavidnik, prsa su
mu puna zlobe i zavidnosti, a srce zaslijepljeno strastima i požudama.”

9) U 4-tom tomu njegovog djela “Ehadisu sahiha” str. “h” optužuje Šejha Muhammeda ‘Ali es-
Sabunija da je kradljivac, lažac, neznalica i onaj koji zavodi na krivi put.” Na str. “z”
kaže:”Otkriću njegovu niskost i sramotu.”

10) Svoga nekadašnjeg prijatelja s kojim je sarađivao više od 25 god., Šejha Muhammeda
Nesiba el-Rifaija, poslije razilaženja proglašava mušrikom i nevjernikom.

Ovo su samo neki primjeri njegovog žargona, a to posebno neugodno zvuči kod onih koji
poznaju navedena imena vrijednih učenjaka koji rade na Allahovom putu, da bi stekli Njegovo
zadovoljstvo, a ne ovosvjetsku slavu i imidž. Mislim da je navedeno dovoljan pokazatelj o
njegovom niskom moralu, bolesnom srcu i opasnim mišljenjima.

Objašnjenje Albanijevog neispravnog mišljena o hadisu Adžin

Imam Buhari je nazvao jedno poglavlje u svom Sahihu “Kako se oslanja rukama na zemlji kada
se ustaje na kijam poslije obavljenog sudžuda?.” Naveo je u tom poglavlju hadis od Ebu
Kalabeta -radijallahu ‘anhu- koji je rekao:”Došao mi je Malik ibn el-Huvejris» u ovoj našoj
džamiji i rekao:”Ja ću vam klanjati namaz, ali ne želim to radi samog namaza, nego želim da
vam pokažem kako sam vidio Allahova Poslanika da klanja.» Rekao je Ejub:»Pitao sam Ebu
Kalabeta, kakav je bio njegov namaz? Rekao je :”Kao namaz ovog starca Amra ibn Selemeta.
Rekao je Ejub:”Taj starac kada je izgovorio tekbir i podigao glavu sa druge sedžde, sjeo je
malo, oslonio se o zemlju i onda ustao.”

(Fethul-Bari 2/203)

Nekoliko poznatih imama, poznavalaca hadiskih disciplina, Imam Hafiz ibn Salah, Imam
Nevevi, Hafiz ibn Hadžer el-Askalani navode sljedeće.”Sunnet je da se ustane sa sedžde
oslanjajući se dlanovima o zemlju, a ne vanjskim djelom šake, kao što radi kuhar kada mijesi
tijesto.” Ovo je zabilježeno u djelu “Etelhisul-habir” od Ibn Hadžera1/260. Imam Nevevi rekao
je u djelu “El-Medžmuu” komentar na djelo “El-Muhezzeb”3/442:”Što se tiče hadisa koji se
spominje u Vesitu i nekim drugim djelima od ibn Abbasa da je Allahov Poslanik kada je ustajao
u namazu poslije druge sedžde oslanjao se rukama kao što se oslanja kuhar kada mijesi tijesto,
to je daif hadis (slabi) ili batil (izmišljen) koji nema svoju osnovu. A kada bi bio tačan (sahih),
to bi značilo da se je oslanjao dlanovima a ne kao što to radi Adžin (kuhar ili starac), mada je
ovo drugo ispravnije.” Ovdje se završava citat Imama Nevevija. Svima je poznato ko je Imam
Hafiz Nevevi, a ovo nije usamljeni slučaj gdje Albani kontrira ovim velikim učenjacima, koje
cijeli Ummet priznaje kao eksperte islamskih znanosti.

Također i Hafiz ibn Hadžer el-Askalani u djelu “Talhisul-habir” 1/260, spominje navedeni hadis
da je apokrifan, (batil) saglašavajući se sa Hafizom ibn Salahom i Hafizom Nevevijem.
Međutim, krajnji ishod po Albaniju je da je hadisul-adžin (sahih) autentičan i pouzdan, i da su u
njegovoj ocjeni pogriješili svi prethodni učenjaci. Jednostavno promaklo im. Zvuči
paradoksalno. Albani završava rečenicom: ”I koliko je prethodnima promaklo da bi to
uspješnije obavili kasnije generacije.”

Sada ću doslovno citirati šta Albani kaže o svemu tome u svom djelu “Silsiletul-ehadisi ed-
daife” 2/392 o hadisu adžin:”Hadis je zabilježio Ebu Ishak el-Harbi među garib hadisima od
Erzeka ibn Kajsa:”Vidio sam Omera kako se oslanja površinom šaka u namazu pri ustajanju sa
sedžde. Pitao sam ga za to. Rekao je:” Vidio sam Allahova Poslanika da ovako radi.” I kaže
(Albani):”Lanac prenosilaca je dobar, on je sljedeći: Pričao nam je Abdullah ibn Omer, pričao
nam je Junus ibn BEKIR (Bukejr) od Hejsema od Alija ibn Kajsa od Erzeka ibn Kajs. I
kaže :”Dva Kajsova sina su pouzdana (sika) a Hejsem je sin Imrana Dimišikija.» Ibn Hibban ga
spominje među sikat-pouzdanima. 2/296 A od njega su prenosili el-Hejsem ibn el-Haridžeh.
Spominje ga Ibn ebi Hatem u( džerh ve ta’dil) i kaže:”Prenose od njega Muhammed ibn Vehb
ibn Atijje, Hišam ibn Ammar i Sulejman ibn Šerhabil. Ne spominju o njemu ni džerh ni ta’dil.
Ali se rivajetu (predaji) ove trojice pridružuje četvrti el-Hejsem ibn Haridžeh i peti Junus ibn
Bekr. Radi toga mirne savjesti prihvatam ovaj hadis , jer da ima kakvu slabost ukazali bi na nju
eksperti hadisa kao Ibn Hibban i Ebi Hatem. I nastavlja:”Ovaj hadis je promakao poznatim
velikanima u hadisu kao što su Ibn Salah, Nevevi, Askalani i dr. (svi drugi). Oni su pogriješili
kada su rekli za ovaj hadis da je apokrifan (mevdu´).
- Uvrede, optužbe i napadi samoukog Albanija na račun alima ummeta
- Muslimani su brinuli za islamsko obrazovanje još od vremena selefa - prvih muslimanskih
generacija. Prvobitno, svršenik islamskih nauka u obrazovnim institucijama je dobivao idžazu,
usmenu dozvolu za bavljenje islamskim naukama. Kasnije su svršenici dobivali pismene
dozvole, tj. idžazetname. Kad je izvršena modernizacija obrazovanja u muslimanskom svijetu i
ustrojavanje po zapadnjačkim uzusima, halke su na islamskim univerzitetima i fakultetima
zamijenjene sa katedrama, a umjesto idžazetnama je uvedena diploma. Ipak, idžazetname i
halke su ostale kao dio neformalnog islamskog obrazovanja.
- Selefistički samouki šejh Albani (1914-1999) je možda jedna od najkontroverznijih
muslimanskih ličnosti koja je živjela i djelovala u XX stoljeću. Iako nije završio nijedan razred
osnovne škole, niti je imao formalno islamsko obrazovanje (tj. nije imao diplomu ni visoke, ni
srednje, ni osnovne islamske škole), niti ono tradicionalno (tj. niti je imao šejhove - nije učio u
halkama pred šejhovima, niti je posjedovao ijednu idžazetnamu), nametnuo se kao šejh - vjerski
autoritet u selefističkim krugovima. Štaviše, Albani je kroz svoja djela izvrijeđao, napao i lažno
optužio veliki broj alima, kako klasika, tako i svojih savremenika. Također, po mnogim
pitanjima je zauzeo stavove koji odudaraju od stavova učenjaka četiri mezheba. U ovome tekstu
ćemo se ukratko osvrnuti na njegove uvrede, napade, optužbe i kontroverzne stavove.
- Albani je napao, između ostalih, sljedećih 12 klasičnih učenjaka:
- imam Ebu Hanife (699-767),
- imam Ibn Hibban (884-965),
- imam El-Hakim (933-1014),
- imam Ebu-l-Feredž Ibn el-Dževzi (1126-1200),
- Ibn el-Kattan el-Fasi (1167-1230),
- imam El-Munziri (1185-1258),
- imam Ibn Tejmijje (1263-1328),
- imam Ez-Zehebi (1274-1348),
- imam Ibn Hadžer (1371-1449),
- imam Es-Sujuti (1445-1505),
- imam Muhammed Abdurreuf el-Munavi (1545-1621) itd.
- Albani je napao, između ostalih, sljedećih 16 savremenih učenjaka:
- šejhu-l-islam Muhammed Zahid el-Kevseri (1879-1952),
- šejh Ahmed Šakir (1892-1958),
- šejh Ahmed ibn es-Siddik el-Gumari (1901-1960),
- šejh Muhammed ez-Zemzemi ibn es-Siddik el-Gumari (1912-1988),
- šejh Habiburrahman el-'Azmi (1901-1992),
- šejh Muhammed Nesib er-Rifai (1912-1992),
- šejh Abdullah ibn es-Siddik el-Gumari (1910-1993),
- šejh Abdulhajj ibn es-Siddik el-Gumari (1919-1995),
- šejh Ismail ibn Muhammed el-Ensari (1922-1996),
- šejh Abdulfettah Ebu Gudde (1917-1997),
- šejh Abdulaziz ibn es-Siddik el-Gumari (1918-1998),
- šejh Ibrahim ibn es-Siddik el-Gumari (1935-2003),
- šejh Hasan ibn es-Siddik el-Gumari (1926-2010),
- šejh doktor Seid Ramadan el-Buti (1929-2013),
- šejh Šuajb Arnaut (1928-2016),
- šejh doktor Mahmud Seid Memduh (1952- ) itd.

- Uvrede, optužbe i napadi Albanija na račun klasičnih učenjaka


- Kazao je za velikog imama Ebu Hanifu, tabiina, osnivača hanefijskog mezheba, pisca najstarijih
knjiga u islamu i autora najstarije sveobuhvatne hadiske zbirke, da je slab prenosilac, jer je imao
hrđavo pamćenje: Imami su ga proglasili slabim, jer je imao hrđavo pamćenje (hifz). (Vidi za
detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 20)

- Uporedio je hanefijski fikh sa Evanđeljem i napravio razliku između hanefijskog fikha i Kur'ana
i Sunneta: Ovo jasno dokazuje da će Isa, a.s., postupati po našem Šerijatu i suditi po Knjizi i
Sunnetu, a ne po nečemu drugom: Evanđelju, hanefijskom fikhu i sl. (Vidi za detaljnije: Hasan
ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 30)

- Kazao je da maturidije i eš'arije imaju otpadničke stavove: Mi smatramo da veliki broj onih koji
čine te'vil (tumačenje, tj. ešarije i maturidije) nisu otpadnici (zindici), ali oni u stvarnosti
zauzimaju stavove otpadnika. (Vidi: Durus li eš-šej Muhammed Nasir el-Elbani, www.
islamweb.net, sv. 43, str. 5

- Albani se nije ustručavao ni da napada poznatog hanbelijskog učenjaka Ibn Tejmijju. Tako je
napisao Sahih El-Kelim et-tajjib (Vjerodostojni dio Lijepe riječi), jer je smatrao da je Ibn
Tejmijje u svom djelu navodio slabe predaje. Tako je ostavio 193 predaje, a izbacio 61 (24%
predaja) za koju je smatrao da nije vjerodostojna. (Vidi: El-Albani, Sahih El-Kelim et-tajjib,
Mektebe El-Mearif, Rijad, 1987)
- Kazao je za hafiza hadisa Sujutija, autora oko 1000 djela iz raznih nauka, da bespotrebno urla:
Oko ovog hadisa je Sujuti bespotrebno urlao u El-Leali. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-
Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 7)

- Kazao je za hafiza hadisa Sujutija da nema srama: Gle, čuda, kako se Sujuti ne srami da ocrni
svoj El-Džami es-sagir sa ovim hadisom... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf,
Kamus šetaim El-Elbani, str. 7)

- Kazao je za hafiza hadisa Zehebija, učenika Ibn Tejmijje i pisca preko 200 djela, da ne gleda i
ne provjerava dobro: Ja kažem: Stoga, zašto se onda složio sa Hakimom oko vjerodostojnosti
isnada ovog hadisa? Koliko on ima ovakvih sličnih slaganja iznesenih zbog manjka opservacije
i provjere. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 9)

- Kazao je za hafiza Zehebija da je veoma kontradiktoran: Ta, pogledaj stepen kontradiktornosti


Zehebija! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 9)

- Kazao je za muhaddise Hakima, Munzirija i Zehebija da su zapostavili valorizaciju i da slijepo


slijede: Hakim veli: Vjerodostojnog (sahih) isnada (lanca)! S njim se složio Zehebi! Hadis je
potvrdio Munziri u Tergibu! Sve je to zapostavljanje valorizacije (tahkika) i pokoravanje taklidu
(slijepom slijeđenju). U suprotnom, kako je moguće da valorizator (muhakkik) ocijeni
vjerodostojnim isnad poput ovoga! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus
šetaim El-Elbani, str. 10)

- Kazao je za muhaddisa Hakima, autora hadiske zbirke El-Mustedrek i drugih djela, da je


načinio nečuvenu grešku: Upravo zbog toga je Hakim načinio zaista nečuvenu grešku! (Vidi za
detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 11)

- Optužio je hafiza hadisa Ibnu-l-Dževzija, koji je napisao oko 300 djela, da hrđavo postupa i da
je kontradiktoran: Upravo zbog toga je Ibnu-l-Dževzi hrđavo postupio, kada je naveo hadis u
El-Mevduat. Naime, on je kontradiktoran, pošto ga je naveo, također, u El-Vahijat, tj. u
hadisima koji su slabi, ali nisu izmišljeni (mevdu'). (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-
Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 11)

- Optužio je i muhaddisa Ibn Hibbana, koji je napisao 100-injak djela, među kojima je i hadiska
zbirka Es-Sahih, da je kontradiktoran: Ja kažem: Ovo je očigledna Ibn Hibbanova
kontradiktornost, koja sliči prethodnoj Hafizovoj (tj. Ibn Hadžerevoj) kontradiktornosti. (Vidi
za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 114)

- Na drugom mjestu je kazao da Ibn Hibbanove ocjene vjerodostojnosti prenosilaca nisu


pouzdane, optuživši ga da je ocjenjivao vjerodostojnim nepoznate prenosioce: Doista se ne treba
pouzdati u Ibn Hibbanovo ocjenjivanje vjerodostojnosti, jer je on imao pravilo da ocjenjuje
vjerodostojnim nepoznate prenosioce. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus
šetaim El-Elbani, str. 118)
- Optužio je i hafiza Ibn Hadžera, koji je napisao preko 200 djela iz raznih naučnih oblasti, da je
kontradiktoran: Ibn Hadžerovo mišljenje o njemu je kontradiktorno. (Vidi za detaljnije: Hasan
ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 114)

- Kazao je za hafiza Ibn Hadžera da zanemaruje činjenice: Naime, on ga doista nije sreo, kako je
utvrdio Hafiz u Et-Tehzibu. Međutim, kao da je on zanemario ovu činjenicu, kada je kazao u
Bezl el-maun: Njegov sened je hasen - dobar. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf,
Kamus šetaim El-Elbani, str. 119)

- Optužio je imama Muhammeda Abdurreufa el-Munavija da je besprimjerno kontradiktoran:


Doista Munavi ima čuda za koje ne znam sličnih primjera. Naime, on zaista u mnogo slučajeva
sam sebi kontradiktira. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani,
str. 115)

- Optužio je značajnog marokanskog imama i muhaddisa Ibn el-Kattana el-Fasija da je


kontradiktoran: Ja kažem: Ta, ti vidiš kako je Ibn el-Kattan kontradiktoran glede dotičnog Ibn
Omera. Tako jedanput njegov hadis proglašava hasenom - dobrim, a drugi put daifom - slabim.
(Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 115)

- Uvrede, optužbe i napadi Albanija na račun savremenih učenjaka


- Nazvao je čuvenog azharskog sirijskog doktora Seida Ramadana el-Butija, koji je napisao preko
60 djela, zabludjelim glupanom: Moje mišljenje da je ovaj mukallid (misleći na Butija)... Šta da
radimo sa ljudima koje pozivamo da slijede Knjigu i Sunnet, kako bi se time spasili od
mezhebske pristrasnosti i životinjske gluposti, pa oni odbiju naš poziv, samo kako bi nastavili sa
svojom pristrasnošću i glupošću? I ne samo to. Naprotiv, oni pozivaju nas i sve ljude da ih
slijedimo, kako bismo postali zabludjeli gupaci poput njih. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija
es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 17)

- Proklinjao je poznatog hanefijskog sirijskog učenjaka šejha Abdulfettaha Ebu Guddeta, pisca
preko 70 knjiga. Tako je kazao: Neka Allah paralizuje njegovu ruku i odsječe njegov jezik!
(Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 18)

- Štaviše, Albani je tu svoju kletvu na račun šejha Ebu Guddeta, uz mnoge druge ogavnosti,
zapisao u knjizi uvredljivog naziva: Kešf en-nikab amma fi kelimat Ebi Gudde min el-ebatil
(Otkrivanje vela glede laži u riječima Ebu Guddeta).

- Kazao je za šejha Abdulfettaha Ebu Guddeta da je poput stočne kuge koja pogađa kamile,
tačnije ismijao je njegovu kunju (priimenak) Ebu Gudde: Doista je on kuga (arap. gudde), poput
kuge deva. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 108)
- Kazao je za cijenjenog hanefijskog sirijskog muhaddisa šejha Šuajba Arnauta, koji je uradio
valorizaciju preko 200 tomova iz oblasti hadisa, tefsira, fikha i dr., da spada u sljedbenike
strasti: Doista je među zapanjujućim poukama (ibretima), koje otkrivaju namjere sljedbenika
strasti, da je šejh Šuajb Arnaut... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim
El-Elbani, str. 19)

- Optužio je spomenutog muhaddisa Arnauta da se pravi da je slijep: Međutim, on se pravi slijep!


(Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- Kazao je za šejha Muhammeda Aliju es-Sabunija, koji je napisao, između ostalog, četiri tefsira i
sažeo klasične tefsire Taberija i Ibn Kesira, glasovitog azharskog učenjaka i mufessira, ne samo
da je lopov, već da je lopina, veliki lopov, pored drugih uvreda koje je iznio na njegov račun:
Lopina, neiskren, neznalica, onaj koji odvodi u zabludu, čovjek koji iznosi isprazne tvrdnje.
(Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- No, nije se Albani tu zaustavio. Na drugom mjestu je šejha Sabunija uvrijedio sljedećim
riječima: Otkrit ću njegovu nečast i sramotu. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf,
Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- Nazvao je neprijateljem sunneta istaknutog indijskog hanefijskog učenjaka i muhaddisa


Habiburrahmana el-'Azmija, koji je uradio zahtjevan tahkik (valorizaciju) velike hadiske zbirke
Musannefa Abdurrezzaka u 11 tomova, ali i tahkike drugih hadiskih zbirki: Doista se El-Ensari
okoristio jednim neprijateljem sunneta, muhaddisa i poznatih daija tehvida, a to je šejh
Habiburrahman el-'Azmi. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-
Elbani, str. 20)

- Međutim, sam Albani je prije toga pohvalio El-'Azmija u uvodu svoje knjige Sahih Et-Tergib ve
et-terhib, što dovoljno govori o Albanijevoj kontradiktornosti: Znaj, razlog koji me je podstakao
da je objavim... poznati i cijenjeni učenjak i šejh Habiburrahman el-'Azmi. (Vidi za detaljnije:
Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 33-34)

- Kazao je za selefističkog šejha Muhammeda Nesiba er-Rifaija, autora poznatog sažetka Tefsira
Ibn Kesira, koji je preveden i na naš jezik, da je, zajedno sa spominjanim šejhom
Muhammedom Alijem es-Sabunijem, koji je isto napisao sažetak Ibn Kesirovog tefsira, među
najvećim neznalicama: Njih dvojica spadaju, koliko znam, među najveće neznalice koje su
pisale u ovoj oblasti (misli na njihove sažetke Tefsira Ibn Kesira), posebno Rifai među njima
dvojicom. Naime, on je među njima dvojicom najodvažniji da, na osnovu pretjeranog neznanja,
ocjenjuje predaje vjerodostojnim. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim
El-Elbani, str. 20)

- Na drugom mjestu se zakleo da gorespomenuti mufessiri Sabuni i Rifai lažu: Zaista ga je


spomenuo šejh Nesib er-Rifai u Sažetku (Muhtesaru) Tefsira Ibn Kesira. U toj budalaštini ga je
slijedio Es-Sabuni. Tako je spomenuo taj hadis u svome Muhtesaru. Njih dvojica su mislili da
su se u svojim dvjema knjigama držali pravila da će spominjati samo vjerodostojne (sahih)
hadise. Tako mi Allaha, slagali su... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus
šetaim El-Elbani, str. 21)

- Azharski šafijski učenjak i muhaddis doktor Mahmud Seid Memduh je napisao knjigu, u kojoj
je odgovorio na Albanije napade na vjerodostojnost hadisa iz Sahiha imama Muslima, pod
imenom: Tenbih el-muslim ila teaddi El-Elbani ala Sahih Muslim (Upozorenje muslimanu na
Albanijeve napade na Muslimov Sahih).

- Međutim, Albani nije ostao dužan doktoru Mahmudu Seidu, što je stao u odbranu Muslimovih
hadisa. Tako je, između ostalog, opisao dotičnog doktora da je pakosnik i omraženik: Postoji
novi pakosnik i omraženi napadač.To nije niko drugi doli čovjek koji se zove Mahmud Seid eš-
Šafii... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 20)

- Kazao je za braću Gumarije (šejh Ahmed, šejh Abdullah, šejh Abdulaziz i dr.), azharske
učenjake, da su pakosnici i neprijatelji sunnija: Također, među njegove šejhove spada i nekoliko
Gumarija, poznatih po pakosti i žestokom neprijateljstvu naspram ehlu-sunneta i tevhida... (Vidi
za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 24)

- Kazao je za renomiranog malikijskog azharskog šejha Abdullaha el-Gumarija da je drzak i


nepoznat: Razmisli, objektivni čitaoče, o drskosti ovoga neznanca. (Vidi za detaljnije: Hasan
ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 18)

- Kazao je za spomenutog šejha i muhaddisa Abdullaha el-Gumarija da je neprijatelj sunnija i da


je velika neznalica: Neprijatelj ehli-sunneta i velika neznalica u pogledu nauke o ocjenjivanju
pouzdanosti prenosilaca (ilmu-l-džerh ve-t-ta'dil). (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf,
Kamus šetaim El-Elbani, str. 25)

- Optužio je spomenutog šejha Gumarija da iznosi prljavštine i prevare: Među njegove prljavštine
i prevare spada... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str.
19)

- Kazao je za izvjesnog svoga savremenika iz reda muhaddisa da je pakosnik, zavidnik koji je


zasljepljen strašću: On spada u pakosnike i zavidnike čija prsa su preplavljena i čija srca su
zasljepljena strašću. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str.
21)

- Kazao je za časnog selefističkog šejha Ismaila ibn Muhammeda el-Ensarija, potomka ashaba i
ensarije h. Sa'da ibn Ubade, da je prljav, zloban i moguće i nevjernik: Stoga, uvaženi čitaoče,
pogledaj prljavštinu ovoga čovjeka, čije srce samo što nije prokapalo suze iz zavisti i pakosti.
Naime, on lukavo pita i iz svoje duše odgovara, napadajući, a uči (ajet) Doista duša navraća na
zlo... Ili spada u šejhove koji posjeduju kešf (otkrovenje), koji misle da poznaju šta je u
ljudskim prsima i da otkrivaju srčane tajne, nevjerujući u riječi Uzvišenog, poput ovih: Doista
Allah zna šta je u prsima. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-
Elbani, str. 22)
- Kazao je za šejhu-l-islama Muhammeda Zahida el-Kevserija, pretposljednjeg vekila
(zamjenika) Islamskog mešihata u Osmanskoj državi, da je neprijatelj sunnija: Diskurs
Kevserija je poznat po njegovom žestokom neprijateljstvu naspram ehli-sunneta i sljedbenika
hadisa... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 26)

- Na drugom mjestu je kazao slično za šejhu-l-islama El-Kevserija: Veoma je teško da na ovo


odgovorimo pozitivno zbog njegovog žestokog neprijateljstva prema imamima selefa (prvih
generacija) i tevhida (monoteizma)... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus
šetaim El-Elbani, str. 26)

- Kazao je za azharskog šejha i muhaddisa Ahmeda Šakira da je poznat po popustljivosti u


ocjenjivanju hadisa: Glede šejha Ahmeda Šakira, on je kazao u svome komentaru na
Musned:“Njegov isnad (lanac) je vjerodostojan - sahih. Ja kažem: To spada u njegovu
popustljivost po kojoj je poznat... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim
El-Elbani, str. 180)

- U uvodu svoje knjige Adabu-z-zifaf Albani je napao i optužio čak 15 osoba: 7 šejhova braću
Gumarije (Ahmed, Abdullah , Abdulaziz, Muhammed ez-Zemzemi, Abdulhajj, Ibrahim,
Hasan), šejha muhaddisa Šuajba Arnauta, šejha muhaddisa Habiburrahmana el-'Azmija, imama
Ibn Hazma, šejha Ismaila el-Ensarija, Zuhejra eš-Šaviša, koji je bio Albanijev bliski prijatelj 40
godina i štampao veliki broj njegovih djela, šejhu-l-islama El-Kevserija, šejha Mahmuda Seida,
šejha Abdulfettaha Ebu Guddeta. (Vidi detaljnije: El-Albani, Adab ez-zifaf fi es-sunne el-
mutahhere, El-Mektebe el-islamijje, Amman, 1988/89, str. 3-79 (passim); Hasan ibn Alija es-
Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 31-32)

- Kontroverzni Albanijevi stavovi koji odudaraju od konsenzusa učenjaka


- Među Albanijevim kontroverznim stavovima koji se kose sa konsenzusom (idžmaom,
jednoglasjem) učenjaka sva četiri mezheba su:
- 1 - Dozvoljeno je džunubu i ženi u hajzu i nifasu da uče Kur'an, te dodiruju i nose Mushaf.
- 2 - Zabranjeno je naklanjati namaz kojeg je osoba namjerno propustila.
- 3 - Euzu billahi mine-š-šejtani radžim nije osnovni tekst Euze. (Vidi: El-Albani, Temam el-
minne fi et-ta'lik ala Fikh es-sunne, El-Mektebe el-islamijje, Amman, Dar Er-Raje, Rijad, 1989,
str. 176)
- 4 - Novotarija koja vodi u zabludu je korištenje tespiha.
- 5 - Na trgovačku robu nije obavezno davati zekat. Poznati saudijski šejh Ibn Džibrin tvrdi da
niko prije Albanija nije zastupao stav o neobaveznosti zekata na trgovačku robu.
- 6 - Zabranjeno je postiti subotom, pa makar se subota podudarala sa mendub postovima, kao
npr. postom dana Arefata.
- 7 - Zabranjeno je činiti itikaf, osim u tri džamije: Mesdžidu-l-Haram u Mekki, Poslanikova
džamija u Medini i Mesdžidu-l-Aksa u Jerusalemu.
- 8 - Dozvoljeno je jesti u ramazanu nakon nastupa zore i prije nastupa akšama, jer nijedna
svjetska vaktija nije tačna. Tačnije, Albani je zanegirao ispravnost svih poznatih vaktija u
svijetu: Dijanet (Tursko predsjedništvo vjerskih poslova), Rabita (Svjetska muslimanska liga),
Generalna egipatska uprava za istraživanje, Univerzitet islamskih nauka u Karačiju u Pakistanu,
saudijska Ummu-l-Kura itd.
- 9 - U novotarije koje postoje u Medini je to što je Vjerovjesnikov kabur ostao u Poslanikovoj
džamiji. Štaviše, Albani smatra da se Zelena kupola i Poslanikovo turbe trebaju srušiti. (Vidi:
El-Albani, Tahzir es-sadžid min ittihaz el-kubur mesadžid, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, str.
68)
- 10 - Ko otputuje u Medinu, kako bi zijaretio Vjerovjesnika, s.a.v.s., je zabludjeli novotar.
- 11 - Isa, a.s, će biti selefija i suditi po Kur'anu i Sunnetu, jer četiri priznata mezheba nisu u
potpunosti u skladu sa Kur'anom i Sunnetom.
- 12 - Zabranjeno je slijediti četvericu imama (Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed), kao i druge
imame selefa.
- 13 - Ženama je zabranjeno da nose nakit van kuće.
- (Vidi detaljnije o ovim Albanijevim stavovima: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-
Elbani, str. 43-46)
- Primjeri nekih sahih hadisa koje su zabiježili Buhari i Muslim za koje Albani kaže da su daif
- ”Ako neko od vas ustane noću neka svoj noćni namaz otpočne sa dva lagahna rekjata”.-
Zabilježio Muslim u svome sahihu br.768. Albani je rekao u svom dijelu: »DAIFUL-DŽAMII
VE ZIJADETUHU 213-br.718, da je ovaj hadis DAIF. Hadis prenosi Imam Ahmed i Muslim
od Ebu Hurejra radijallahu ‘anhu. ”Muhammed -’alejhi-sselam- je imao konja koji se zvao
Ellehih” Albani i za ovaj hadis kaže da je DAIF, a inače prenosi ga Buharija od Sehla ibn Seida.
U poglavlju Fethul-Beri 6/58 br. 2855 . Albani-Daiful-džamii ve zijadetuhu 4/208- broj hadisa
4489 .
Vehabijske greške u Akidi 2 Selefijski učenjak kaže da se Allah kreće
Smatralo se da se od njih sve vidjelo ali nije."učenjak" Salafi Muhammad Khalil Harras je
napravio podvig izgovoriti dvije ogromne neistine u jednoj maloj rečenici

U jednom od tih djela, "teolog" Salafi Muhammad Khalil Harras izjavio je [1](scan 1 u
komentaru):
126 ‫ويقول‬:
(((‫اه ))يعني أن نزوله إلى السماء الدنيا يقتضي وجوده فوقها فإنه انتقال من علو إلى سفل‬.

Približni prijevod:
„To znači da Njegovo najniže spuštanje u nebo znači da On postoji iznad njega, jer je to pokret
od vrha prema dnu. "
Dakle, Muhammad Khalil Harras griješi u dvije važne tačke sunitskog vjerovanja.
1 / Kaže da Allah postoji u jednom smjeru (onom iznad)
2 / Kaže da se Allah kreće (spušta) i kada znamo vjerovanje vehabija, to znači da oni misle da
Allah osobno silazi
Svi dobro vođeni učenjaci i imami pobijali su ove lažne navode. Apsurdno je da i danas još
uvijek postoje tako strana vjerovanja u muslimanskoj zajednici koja su jako udaljena od naših
izvornih vjerovanja.
https://www.sunnisme.com/savant-salafi-dit-allah-bouge.html/

Napomene:
[1] Bez komentara na Kitab kod Ibn Khouzayma u Tawhidu, str. 126(scan 1)
- Kaže imam ummeta Mula Ali El-Kari: “Allah nema granicu niti kraj, On nije ograničen, niti je
bilo šta od odlika tjelesnih stvorenja niti teče u Njegovom hakku vrijeme i mjesto kako to
govore mudžessimi, oni koji Ga porede sa stvorenjima i zagovornici hulula.” [Šerh Fikhil
Ekber, Mula Ali El Kari, str. 57.]

Da li Allah dž.š. ima ruku?

- Uvod: Pre nego što se raspravlja u takvim i u sličnim pitanjima mora da se zna: A: U
arapskom jeziku ne postiji glagol „imati“ i svaki prevod sa arapskog na “imati“ u
srpski obavezno da je prevođeno sa neke druge reči u arapskom. B: Ne postoji
nijedan učenjak od Selefa ko kaže Allah ima ruku jer ne sme niko da dodaje reč imati
čim ne postoji u Kuranu niti u jeziku.
C: Reč ruka je spomenjena u Kuranu više od trideset puta, u jednini, u dvojini, i u
množini. Sadržaj dolaska reč ruka u Kuranu sa ispravnim prevođenjem: ((Ruka
Allaha: dva puta. Sa rukom Allaha: dva puta. Sa njegovom rukom: četiri puta.
Njegove dve ruke: tri puta. Dve ruke njegove milosti: tri puta. Dve ruke Allaha: jedan
put. Sa moje dve ruke: jedan put. Naše ruke: dva puta. Sa našim rukama: jedan put.
Među njegove dve ruke: dvanaest puta.)) Tomačenje Prvo: Prema svim tefsirima,
mufesirima, fakihima, učinjacima.. za vreme Selefa (večina učenjeka prvih tri
islamskih veka): Reč ruka ne razume se bukvalno, već kažu: 1- Reč ruka ili da se ne
tomači uopšte. Kažu imami Ahmed i Melik: Čitanje je tomačenje a tomačenje je
čitanje. Što znači ako se pita: Šta znači ruka allaha? Kaže se: znači ruka Allaha. bez
nikakvog dodataka. 2- Ruka u jeziku znači moć a po tome su tomačili ruku u Kuranu
na: moć, stvorenje, davanje, blagodet... i slično i to tomačenje poklopa se sa jezikom
upotpunosti. 3- Kada tomačim bukvalno značilo bi se organ a organ ne može da se
kaže prema Alahu. Niti jezik pomogne na topošto je jednom jedna ruka, jednom dve
ruke, i jednom više od dve. Prema tome mora onda da se reč ruka tomaći na nečin
kako bismo mogli da razumemo šta hoće Kuran da kuže i da ne bi bio sukob.
Drugo: ne može nikako prema pravilima jezika da bude reč ruka ili ruke atribut jer
reč Atribut znači: svojstvo, kakvoća, znak, obeležeje, oznaka. Gram. Reč koja bliže
određenu neku imenicu. Fil. Bitna, trajna, osobina nečega, glavno osobina (od
beckrajnog broja atributa beskranje supstancije čovečjem saznanju pristupačna su
samo dva: prostornost i mišljenje, po spinozi) Atributivan koji se odnosi na atribut,
koji brši službu atributa. Vukalija. Citiranje od selefijskih tefsira Hoćemo da vidimo
da li su savremeni Selefije iskreni ili nisu i da li poštuju mišljenje Selefa ili ne: Kaže
imam Tabari šejh svih mufesira: Reč “ruka“ gde god da jeste u Kuranu znači jedan od
tri značenja: ili moć i snaga ili rad ili blagodat i tako su rekli svi mufesiri od Ashaba i
Tebiina i naveo je da je to što je rekao to je mišljenje svih Selefa kao što su: Hasan,
Seid, Kateda, Šabi, Mudžehid, Mukatil, Ibnu Abbas... Takođe imam Ibnu Kesir u
svom tefsiru potvrdi to što Tabari kaže . Primeri od tefsira Ibn Kesira: Kaže Ibnu Kesir
u tomčenju ajeta: Allahova ruka je iznad njegovih ruka (suret Alfeth 10): znači: Allah
je prisutan, čuje govor, vidi mesta, zna javnost i tajnost. Takođe kaže Ibnu Kesir u
tomačenju ajeta: Jevreji su rekli allahova ruka je vezana (suret almejda): znači rekli
su Allah je sebičan. i tako kažu i Ikrima, Kateda, Suddi, Mudžehid, Ibnu Abbas...
Zaklućak: 1- Selefija lažu kada kažu Allah dž.š. ima ruku. 2- Jezički su pogrešili kada
su rekli “ruka“ je atribut. 3- lažu kada kažu da je njehov tefsir selefijski tefsir. 4-
Pogrešili su kada su rekli znamo značenje i ne znamo kakvoću jer videli smo u
rečniku da je kakvoća sinonim atributa. 5- najveća greška Njehova jeste kada kažu
Allah ima svoj oblik ali mi ne znamo kako izgleda.

Kaže Imam Taberi, r.a.: “Allah nije ovistan o bilo čemu poput tijela i sl.” [Tarihul Umemi Vel
Muluk, Taberi, 1/ 28]

Vehabijske greške u Akidi 3 Šejh al Utejmin pripisuje umor Allahu


U pitanju su hadisi: "Allah se ne umori dok se ne umorite"
Bismillāhi ar-Rahmani ar-Rahim,
As-salamu 'alejkum wa rahmatullah wa barakatuhu,
Allah kaže: "Allah,nema Božanstva osim Njega, Živog, koji se odupire. Ni san ni pospanost ga
ne iskorištavaju. [1]

Kao što znamo, skupina muslimana tvrdi da su nasljednici Selefa (Pobožni prethodnici), to je
teorija. Ali u stvari se vrlo često može naći da ljudi koji pripadaju ovoj grupi imaju udaljene
položaje od položaja Selefija-Saliha i njihovih nasljednika.
Jedan od primjera, oni ne ustručavaju se pripisati Allâhu umor (estagfirullah)
Rekao je "teolog", selefijski šejh el-Uthemin, [2]:

‫ وأما ملل هللا عز‬,‫ ألن مللنا نحن ملل تعب وكسل‬,‫ ليس كمللنا نحن‬,‫وهذا الملل الذي يفهم من ظاهر الحديث أن هللا يتصف به‬
‫ (ولقد خلقنا السماوات‬:‫ قال تعالى‬,‫ وهللا سبحانه وتعالى ال يلحقه تعب وال يلحقه كسل‬,‫وجل فإنه صفة يختص به جل وعال‬
‫) هذه السماوات العظيمة واألرض وما بينهما خلقها هللا تعالى‬38 :‫واألرض وما بينهما في ستة أيام وما مسنا من لغوب) (ق‬
‫ قال (وما مسنا من لغوب) يعني ما تعبنا بخلقها في هذه‬,‫ والثالثاء واألربعاء والخميس والجمعة‬š‫ األحد واالثنين‬:‫في ستة أيام‬
‫المدة الوجيزة مع عظمها‬
Približni prijevod:
"Ova malala [doslovno: umor] koja se shvati kao Allahovo svojstvo prema doslovnom /
očiglednom značenju pripovijesti, ne liči na našu istrošenost, jer naša istrošenost je umor i
lijenost. Što se tiče istrošenosti Allaha, Moćnog i Uzvišenog, to je posebno svojstvo
Svemogućeg i Svevišnjeg, a Allah (swt) se ne pripisuje umoru ili lijenosti ... "

Vidimo da se al-'Utheymin igra na riječima (Allâh ima iscrpljenost, ali nije baš iscrpljenost ...)
jer je uhvaćen između selefijske metodologije koja se sastoji u utvrđivanju strogog doslovnog
značenja i posljedice ovakvih tumačenja. Ova metodologija predstavlja pripisivanje
nesavršenosti Allâhu, jer je nestabilnost karakteristična za bića koja uključuju umor,
iscrpljenost, lijenost i tako dalje.

Šejh Ibn Baz [rahimahu Allâh] imao je isti govor (kao al-'Utheymine) i on je otišao još gore da
izjavi da se Allâh može pripisati kuk (tj. Mjesto gdje se vežu nečije hlače) ili slabine (leđna
regija), pod uvjetom da postoji autentičan hadis o ovoj temi!

S druge strane, evo šta kažu veliki sunitski imami:


- Imam od selefa (pobožni prethodnici), At-Tahawiyy [radhia Allâhou 'anhu] rekao je u svom
čuvenom djelu "Mouchkil al-Athar" [3]: "Naš odgovor i nemoguće je pripisati tjelesnost i umor
Allahu
U ovoj knjizi Imam At-Tahawiyy dalje objašnjava da je nemoguće pripisati Allahovoj
iscrpljenosti i zato što je to ljudski kvalitet (povezan sa umorom, iscrpljenošću, obeshrabrenjem)
i nikada Allahovo svojstvo. Stoga moramo uzeti hadis u njegovom metaforičkom smislu i
nikada u njegovom doslovnom smislu kao što to čine vehabije.
- Imam Ibn'Abd al-Barr [rahimahu Allah] rekao je: "To znači da ko se umori i prestane raditi,
nagrada prestaje tada protiv njega. A zna se da se Allâh ne umara, da su se ljudi umorili ili ne, i
da se ta oskudica ne može ticati Njega u vezi sa bilo čim (da je oslobođen od ovoga i Uzvišen
neizmjerno!), Izraz iz Hadisa došao je prema onome što je uobičajeno na jeziku Arapa, jer kada
prestanu sa drugim pojmom, u odgovoru ili nagradi ovog izraza, spominju ga. istim pojmom,
čak i ako se od njega razlikuje u smislu ". [4]
- Ibn al-Qayyim je rekao u Al-Wâbil Al-Sayyib: "I ne osjeća iscrpljenost na insistiranje ljudi
koji ga mole za svoje potrebe".
Napokon, u ovakvom slučaju, najbolje je još uvijek direktno opovrgnuti Allhuhovom riječi:
"Stvorili smo nebo, zemlju i međuzvjezdane prostore u šest dana, a da ne osjetimo ni najmanji
umor. »[5]
Neka nas Allah zaštiti od uzurpacije, zablude i pretvaranja.
Wa Allâhou a'alam,
Napomene:
[1] Kur'an 2/255
[2] Izvor: http://binothaimeen.net/all/books/article_18024.shtml
[3] "Mouchkil al-Athar", svezak 2, strana 142
[4] U Al-Istidhkâru (5/213) -
Objašnjenje: "To znači da Arapi ponekad koriste isti izraz u istoj rečenici radi rječnosti, a da isti
izraz nema isto značenje. Ovdje se u hadisima riječ "malal-širina" koristi dva puta u istim
rečenicama, ali ne u istom smislu: prvi se izraz "mala" upotrebljava u stvarnom smislu za ljude,
a drugi se koristi u metaforičkom smislu (majaz) koji odgovara Allahovoj veličanstvenosti.
Ovdje vidimo razliku između vehabija koji Allāhu pripisuju "nestašicu" i imama Ibn 'Abd Il
Barra koji uzvisuje Allâh, i tako vidimo da on ima isti položaj kao i svi sunneti, i da su vehabije
zaista marginalne pripisujući Allâhu takve atribute nesavršenosti! Da li će se oni usuditi da
imama Ibn 'Abd Il Barra nazivaju negatorom (mu'âtil) kao što to čine i ostali aš'ariti zbog
činjenja ta'va širine u ovom hadisu ?!
https://www.sunnisme.com/sheykh-al-utheymin-attribue-la-lassitude-a-allah.html/
[5] Kur'an 50/38
- Vehabijske greške u Akidi 4 Šejh Selefi Abdullah bin Aqeel kaže da Allah ima veličinu.
- U pobijanju,protiv velikog Imama Al-Hafidh Ibn Hadžer el-'Asqalanija (rahimahullaah) koji je
koristio ta'wil (tumačenje) riječi "Haqwu" (veličina), poznati glavni selefijski šeik Abdullah bin
Aqeel kaže [1]

,‫ال حول وال قوة إال باهلل! الواجب اإليمان بما دل عليه الحديث وإمراره كما جاء على حقيقته كباقي نصوص الصفات‬
‫ كل ذلك على الحقيقة الالئقة باهلل عز وجل من غير‬,‫ كما أن له سمعا ووجها وقدما‬,‫واإليمان بمقتضى الحديث أن هلل حقوا‬
‫تحريف وال تمثيل وال تكييف وال تعطيل‬.
‫ وعليه فال يجوز نفيه وال‬,‫أما تنزيه هللا عن الجارحة فكالم مجمل لم يصح نفيه عن هللا وال عن رسول هللا صلى هللا عليه وسلم‬
‫ ألنه يحوي حقا وباطال‬,‫إثباته حتى يستفصل عن مراد قائله‬.
‫ والواجب إثبات الصفات هلل على‬.‫وتكلف كونه مجازا واستعارة مما يفضي إلى التعطيل ونفي الصفات الثابتة هلل عز وجل‬
‫ كما‬,‫ ومن غير تحريف وال تعطيل‬,‫الوجه الالئق باهلل من غير تكييف وال تمثيل‬,
Približni prijevod:

"Ono što je potrebno je da vjerujete u ono što je navedeno u Hadisu i prenijeti ga kao što je
došao u doslovnom smislu, kao što je to slučaj i sa drugim tekstovima koji se odnose na
božanske atribute, i da vjerujete u implikacije ovog Hadisa, što će reći da Allah ima veličinu. . .
".
Autor osporava činjenicu da se kaže da Allah nema organe(udove):
"Kako u tvrdnji da je Allah slobodan (iznad onoga što mu se pripisuje) od posjedovanja
organa(udova,djelova) te riječi su dvosmislene i nema autentičnih tekstova Allaha ili Poslanika
Njegovog s.a.w.s. koji negiraju ovo, pa na toj osnovi je zabranjeno da se ovo negira ili
potvrđuje"
Knjiga iz koje je uzet ovaj citat, je pregledana, uređivana od strane nekoliko selefijskih učenjaka
kao sto su 'Abdul Aziz bin Salih Al-Fawzaan i Abdullah Ghunayman.

Komentar:
Veličina je karakteristika stvorenja koja nas braća u koncept dimenzijei to podrazumijeva
ograničenje što je nemoguće za Allaha kao što je navedeno od strane najvećih učenjaka islama:

Imam Al-Ghazaliyy: "On nije definiran mjerom ..." ili "Nije definisan pravcima" [2]
Imam At-Tahawiyy: "On je oslobođen svih granica" [3]
Imam Aliyy ibn Ebi Talib: "Ko tvrdi da je naš Gospodar ograničen, taj zasigurno nije spoznao
Stvoritelja, onog koji zaslužuje da bude obožavan" [4]
Imam Ali ibn Husein Ibni Alija Ibn Ebi Talib:" Allah nije ograničen "[5]
Imam as-Saffarini napisao u svome znamenitom spjevu “Akida Hanbali "Slava Njemu! Koji se
izdigao(istawa) kako je rekao,bez kako - Uzvišen neka je od ograničavanja. "[6]

Itd ...

Neka nam Allâh pruži ispravnu vjeru.Amin

Napomene:
[1] U svojoj knjizi "Tanbihat ala al-Akhta'a'aqadiyyah Al-Fath Al-Bari fi" (Upozorenja o
greškama u aqidu spominje u Fath al-Bari), 1/31.
[2] 'Ihja Ulum ad-Din
[3] Al-'Aqidat ul-Tahawiyyah, paragraf 38
[4] Ebu Nou`aym
[5] Prijavljena od imama Mourtada az-Zabîdîdans 'Ithâfou s-l-Sadati Mouttaqîn
[6] U Ad-Durrah al-Madiyyah

- Vehabijske greške u Akidi 5 Al-'Uthaymin, Ibn Baz i Al-Albani pripisuju Allahu trčanje
U Fatawa al-Aqidi citiran je 'šejh' Salafi Muhammed bin Salih ibn 'Uthaymin (RA) koji govori
[1]:
‫وأي مانع يمنع من أن نؤمن بأن هللا تعالى يأتي هرولة‬

„Šta nas može spriječiti da vjerujemo da Allah trči (harwala)? "

A evo što pronalazimo direktno iz Stalnog komiteta za naučno istraživanje i fatve Kraljevine
Saudijske Arabije (Ajnatud-Da'imah lil-Buhuthul `Ilmiyyah wal-Ifta):
citiranje

196 ‫ ص‬3 ‫فتاوى اللجنة الدائمة للبحوث العلمية واإلفتاء ج‬:


(‫ هل هلل صفة الهرولة‬::‫?س‬
‫ إذا تقرب إلي العبد شبرا تقربت إليه ذراعا‬:‫ على نحو ما جاء في الحديث القدسي الشريف على ما يليق به قال تعالى‬,‫ نعم‬:‫ج‬
‫ رواه البخاري وسلم‬.‫)وإذا تقرب إلي ذراعا تقربت منه باعا وإذا أتاني ماشيا أتيته هرولة‬.
Približni prijevod
Pitanje:
Da li je trčanje (Harwala) atribut Allaha?

Odgovor:
Da, kao što je dokazano u hadisu Qudsi al-Shareef .... "... a ako neko hoda prema meni potrčaću
mu. Izvijestili al-Buharija i Muslim [2].

Ibn Baz u svom Fatawu citira hadis i dodaje: "Tumačenje ovih hadisa metaforički i izbjegavanje
njihovih doslovnih značenja je praksa jeretika Jahmijje i Mu'taziliije." [3] Zatim na pitanje: „Da
li je trčanje Allahov atribut? On odgovara: "Da, jer to se pokazalo u božanskom Hadisu
svetom ... .." i ako dođe k Meni dok hoda, ja ću ka njemu trčati "(Buhari i Muslim).

Al-Albani je vrlo jasan u vezi s tim: "Trčanje [Harwala] je Allahov atribut i nema osnova za
negiranje". [5]

Komentar:
S druge strane, veliki sunitski učenjaci poput At-Thirmidhija [6], Qatada [7], Ibn `Abd al-
Salama [8], An-Nawawi [9], itd. protumačio je Harwala(trčanje) kao značenje brzine kojom
Allah Svojemu robu daje oprost, milost i uspjeh.

Neka nam Allah dade dobro razumijevanje i pravu dogmu.


Napomene:
[1] U Fatawa al-Aqidi na stranici 112
[2] Sahih Al Buhari, vol. 9, knjiga 93, broj 627
[3] Fatawa Ibn Baz, vol. 5, str. 374
[5] Fatawa Al-Albani, str. 506
[6] U svojim Sunasima
[7] Al-Bayhaqi, al-Asma 'wal-Sifat (Kawthari ed. 25-286, Hashidi ed.2: 51-54).
[8] Al-Ishara ila al-Ijaz (str.106)
[9] An-Nawawi, Sharh Sahih Muslim (17: 3-4).

Vehabijske greške u Akidi 9 Šejh Ibn Baz protivi se Muslimanima koji kažu da Allah nema
tijelo,dijelove i organe.

Vjeran pogrešnom vjerovanju selefije, 'šejh', selefij Ibn Baz, rekao je:
‫هل السنة ال ينفون عن هللا إال ما نفاه عن نفسه‬
9- ‫ تنزيه هللا سبحانه عن الجسم والحدقة والصماخ‬- ‫ هداه هللا‬- ‫ثم ذكر الصابوني‬
‫ وهذا ليس بمذهب أهل السنة بل هو من أقوال أهل الكالم‬,‫واللسان والحنجرة‬
‫ فإن أهل السنة ال ينفون عن هللا إال ما نفاه عن نفسه أو‬,‫المذموم وتكلفهم‬
‫نفاه رسوله صلى هللا عليه وسلم وال يثبتون له إال ما أثبته لنفسه أو أثبته له‬
‫رسوله صلى هللا عليه وسلم ولم يرد في النصوص نفي هذه األمور وال إثباتها‬
‫ ويغني عن ذلك قول‬,‫فالواجب الكف عنها و عدم التعرض لها ال بنفي وال إثبات‬
‫هل السنة في إثبات صفات هللا وأسمائه أن ال يشابه فيها خلقه وأنه سبحانه ال‬
‫ ال يوصف هللا إال بما وصف به نفسه‬:‫ قال اإلمام أحمد رحمه هللا‬.‫ند له وال كفو له‬
‫)و وصفه به رسوله صلى هللا عليه وسلم ال يتجاوز القرآن والحديث‬.

9_ Zatim se spominje As-Sabuni - neka ga Allah vodi - izjavljujući da je Allah oslobođen


posjedovanja tijela (al-džizma), zjenice (al-hadaqa), slušnog kanala (al-simakh), jezika ( al-lisan) i
grkljan (al-hanjara); [Kraj As-Sabunijevih riječi] Ibn Baz komentariše: "A OVO NIJE STAV EHLI
SUNNETA, već je ovo stav naučnika o kalamu i njihovih smicalica.Sledbenici Ehli Sunneta
negiraju ništa o Allahu ...
https://www.sunnisme.com/sheykh-ibn-baz-soppose-aux-musulmans-qui-disent-que-allah-nest-pas-
concerne-par-le-corps-les-parties-et-les-organes.html/

Napomene: [1] Izvor: Skeniranje knjige Sheykh Bin Baza(u komentarima)

Vehabijske greške u Akidi 10 Šejh Ibn Baz kaže da Allah ima granicu
Vehabije-nemezheblije,historijske istine i dokazi.·Недела, 01 декември 2019·Reading time: 3
minutes
Evo riječi 'šejha' Ibn Baza na njegov 'komentar' al-`Aqide at-Tahawiyya:

‫ فهو سبحانه ال يعلم حدوده إال هو سبحانه‬,‫فمراده بالحدود يعني التي يعلمها البشر‬
"Pod Hudoodom (ograničenjima) autor označava one koje ljudi znaju dok niko osim Svemogućeg
Allaha ne zna Njegove granice. »[1]

Prema Ibn Bazu, Allah ima granice koje On sam poznaje, dok veliki imam Selaf, kod Tahavija,
autor Tahavije, jasno i apsolutno kaže da Allah nema ograničenja.

A Ibn Baz kaže dalje:

‫ وليس مراده نفي علو هللا واستواءه على‬,‫وهكذا قوله (ال تحويه الجهات الست كسائر المبتدعات) مراد الجهات الست المخلوقة‬
‫ وقد فطر هللا عباده على اإليماني بعلوه سبحانه وأنه في‬.‫ ألن ذلك ليس داخال في الجهات الست بل هو فوق العالم ومحيط به‬,‫عرشه‬
‫جهة العلو‬

"Slično tome, riječ o imamu at-Tahavi (" šest smjerova ne obuhvataju Allâh, za razliku od svih
stvorenja ") znači šest stvorenih pravaca. To ne znači da Allah nije visok i da nije utvrđen na svom
prijestolju, jer to nije jedan od tih šest smjerova: On je iznad univerzuma, a On je okružuje. Allah je
stvorio Svoje sluge nadahnjujući ih vjerovanjem u Njegovo uzdizanje i Njegovo biće u višem
smjeru. "
Prema Ibn Bazu, Allah bi bio u višem pravcu koji nije uključen u 6 smjerova, jer su oni stvoreni.
Tako je za njega Allah u nekom stvorenom smjeru. Ne samo da vjeruje da je Allah u jednom
smjeru, već vjeruje i da postoje nestvoreni pravci! 'Ajib!
Šejh selefi Salih al-Fawzan kaže isto to u svom komentaru na 'Aqida at-Tahawiyyah.
Da bi se vratio pojmu ograničenja, mora se znati da je prije Ibn Baza, šejh Ibn Tejmijje takođe
proglasio granicu koja se tiče Allaha:
"On (Allah) nema granicu koju poznajemo, ali ima granicu koju On poznaje".
A on takođe kaže:
"Riječ oko koje su se muslimani i nevjernici složili je da je Allah na nebu i oni su ga time
ograničili." [2]
Kako možete na trenutak zamisliti da je to vjerovanje možda ono što je poučio Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, zatim Njegovi ashabi?

Komentar:
Ljudima koji tvrde da razumiju selef, suprotstavljanje im u vjerovanju ne čini se problemom!

Podsjećanja radi, evo nekih izjava koje su na tu temu dali neki veliki muslimanski učenjaci:

Imam Al-Ghazaliyy: "Nije ograničen mjerom ..." ili "Nije ograničen uputama" [3]
Imam At-Tahawiyy: "On je slobodan od svih granica" [4]
Imam 'Alijej ibn Abî Tâlib: "Onaj koji tvrdi da je naš Gospodar ograničen, onda sigurno nije
poznavao Stvoritelja, Onoga koji zaslužuje da mu se klanja." [5]
Imam 'Ali Ibn l-Housayn Ibni' Ali Ibni Ebi Talib: "Svakako, Allah nije ograničen" [6]
Imam as-Saffarini je napisao: "Slava mu! On je "uspostavljen" (istawâ) kao što je već spomenuo, a
da ne bude uzvišen. [7]
Imam al-Bayhaqi: "Allah je bez granica" [8]
Imam ibn Hadžer el-'Askalni: "Izjava antropomorfista je ništavna jer je' Istiqrar '(sit) atribut tijela,
tada bi bilo potrebno da prebiva ili da se zauzme u svojoj kreaciji i da bude ograničena. Ali to je
Allahu nemoguće, jer je prikladno samo za stvorenja. [9]
Imam Qadi 'Iyadh: "Allah je bez granica" [10]
Napomene:
[1] Kompletan komentar Ibn Baza možete naći na web stranici Salafi u PDF-u.
[2] Bez njegove knjige Al-Mouwafaqah Sarihi l-Ma'qoul li Sahihi al-Manqoul, svezak 2, stranica
29 i 30. Vidi Skeniranje 1 - 2 - 3 - 4
[3] Ulh ad-Din 'Ihya'
[4] Al-Aqidat ul-Tahawiyyah, stav 38
[5] Izveštava Abou Nou`aym
[6] Pričao imam Mourtada az-Zabidid u 'Ithafu s-Sadati-Mouttaqin
[7] U svojoj čuvenoj pjesmi 'Aqida Hanbali: Ad-Durrah al-Madiyyah
[8] U Al-Asma wa as-Siffatu
[9] U al-Fath al-Bari, strana 460
[10] U Eš-šifi, Dar al-Kotob al-Ilmiyyah, Bejrut Libanon, stranica 131

- Riječ "ISTIVA”(uzdizanje) je spomenuta u Kur'anu,i mi to prihvatamo. Medjutim,mi ne


prihvatamo pogrešno tumačenje,shvatanje, interpretaciju tog izraza od strane mnogih u
današnje vrijeme. Na Arapskom Jeziku,ta riječ,”ISTIVA”ima mnogo značenja,ne samo
jedno.Taj izraz može da znači: 1. Porasti. 2. Sazrjeti. 3. Sjediti. 4. Podići se. 5. Poravnati se
s nečim. 6. Za čovijeka da postigne svoju najbolju dob,vrhunac, snagu. 7. Za nešto da se
dobro ispeče. 8. Odmarati se na nečem. 9. Za nešto da postane ustaljeno i nadje svoju
ravnotežu. 10. Imati kontrolu. 11. Pokoriti. Možemo li reći za Allaha,Stvoritelja i
Gospodara svega,prvih devet spomenutih značenja ovog izraza?Ne!Ne mozemo!Ne
možemo reći za Stvoritelja da je dobro ispečen,da je postigao svoj vrhunac ili slično!
Neuzubillahi.Ništa od toga nije Uvijerenje Muslimana. Ispravna
interpretacija,razumijevanje je da Allah ima kontrolu nad svim stvorenjima,sve je
pokorno Allahu. Neka svi oni koji misle da," Allah sjedi na,učvršćuje se ili uzvisuje na
Arš",odmah odbace to pogrešno vjerovanje i prihvate Islam, Ispravno Vjerovanje i
izgovore Šehadet i dobro se čuvaju od svakog bogohuljivog vjerovanja,djelovanja i
govora.

- Riječ "ISTIVA”(uzdizanje) je spomenuta u Kur'anu,i mi to prihvatamo. Medjutim,mi ne


prihvatamo pogrešno tumačenje,shvatanje, interpretaciju tog izraza od strane mnogih u današnje
vrijeme.
- Na Arapskom Jeziku,ta riječ,”ISTIVA”ima mnogo značenja,ne samo jedno.Taj izraz može da
znači:
- 1. Porasti. 2. Sazrjeti. 3. Sjediti. 4. Podići se. 5. Poravnati se s nečim. 6. Za čovijeka da postigne
svoju najbolju dob,vrhunac, snagu. 7. Za nešto da se dobro ispeče. 8. Odmarati se na nečem. 9.
Za nešto da postane ustaljeno i nadje svoju ravnotežu. 10. Imati kontrolu. 11. Pokoriti.
- Možemo li reći za Allaha,Stvoritelja i Gospodara svega,prvih devet spomenutih značenja ovog
izraza?Ne!Ne mozemo!Ne možemo reći za Stvoritelja da je dobro ispečen,da je postigao svoj
vrhunac ili slično!
- Neuzubillahi.Ništa od toga nije Uvijerenje Muslimana.
- Ispravna interpretacija,razumijevanje je da Allah ima kontrolu nad svim stvorenjima,sve je
pokorno Allahu.
- Neka svi oni koji misle da," Allah sjedi na,učvršćuje se ili uzvisuje na Arš",odmah odbace to
pogrešno vjerovanje i prihvate Islam, Ispravno Vjerovanje i izgovore Šehadet i dobro se čuvaju
od svakog bogohuljivog vjerovanja,djelovanja i govora.
- Kaže Imam Hafiz El-Bejheki: “Ukratko kazano, svaki musliman je dužan znati da Allahov
„istiva“, neka je slavljen i uzvišen, ne znači ispravljanje od iskrivljenosti niti zauzimanje mjesta,
niti kontakt s bilo čim od Njegovih stvorenja, već je on učinio „istiva“ nad Svojim aršom onako
kako je kazao, bez „kako“ i bez „gdje“. Ne obuhvata Ga niti dodiruje bilo šta od Njegovih
stvorenja. Njegov „dolazak“ nije s mjesta na mjesto i nije kretnja, Njegovo „spuštanje“ nije
pomjeranje. On nije tijelo, Njegov „vedžh“ (lice) nije lik, Njegov „jed“ (ruka) nije tjelesni
organ, Njegov „ajn“ (oko) nije zjenica. To su svojstva koja su tako spomenuta u Kur'anu i
Hadisu pa smo ih takve prihvatili, negirajući njihovu sličnost i poređenje sa svojstvima
stvorenja, jer je On kazao: “ Njemu ništa nije slično.“ (EŠ-Šura, 11) „ Niko Mu ravan nije“ (El-
Ihlas, 4) „Znaš li da ime Njegovo ima iko!“ (Merjem, 65) (El-Bejheki, El-I'tikad, 44)
-
- Šta je „istiva“? Jedan od izraza koji se spominju u Časnom Kur'anu u kontekstu Allahovog
uzvišenog Zata jeste i izraz „istiva“. Koliko god se taj izraz od ranih godina islama tumačio na
pogrešne načine, ipak, niti jedan musliman ne može poreći njegovo postojanje. Razilaženje u
mišljenju vezano za „istiva“ nije po pitanju njegovog postojanja, nego po pitanju značenja.
Dakle, iznesena su različita mišljenja u pogledu samog značenja riječi. Od najranijeg perioda
muslimani su 5. ajet sure Taha u kojem se navodi da je „Er-Rahman učinio istiva Arša“,
tumačili na način da je Uzvišeni Allah Koji je stvoritelj Arša u potpunosti ovladao Aršom i da je
On njegov potpuni vlasnik. I cijeli svijet, sve stvoreno, je sa aspekta činjenice da je u vlasništvu
Uzvišenog Allaha i da On Uzvišeni upravlja njime, poput Arša. Učenjaci ehl-i sunneta ve 'l-
džema'ata su navedeni ajet shvatali i tumačili na opisani način. Ipak, nažalost, pojedine
zabludjele frakcije su, nastojeći da iskrive značenje spomenutog ajeta, izraz „istiva“, tumačili
kao „sjesti, zaposjesti“, da nas Uzvišeni Allah sačuva od toga. Na taj način su, pripisujući
Gospodaru svjetova mjesto, kao jednu od imanskih osnova pridodali vjerovanje – da nas
Uzvišeni Allah sačuva – „Allah je na nebesima“. To njihovo nakaradno tumačenje nema
nikakav niti akli (razumski) niti nakli (tradirani) dokaz. Jer, na Zemlji ne postoji niti jedan
priznati rječnik arapskog jezika u kome je riječ „istiva“ prevedena kao „sjesti, zaposjesti,
smjestiti se“. Jedino je u pojedinim rječnicima izdatim u posljednje vrijeme, pridodato takvo
značenje. Međutim, ehlisunnetski alimi su spriječili da se navedenom i njemu sličnim časnim
ajetima i hadisima pridoda pogrešno značenje, te su na taj način sačuvali ispravan itikad
ummeta. U poznatim rječnicima arapskog jezika kao što su „Lisanu 'l-Arab“, „Tadžu 'l-arus“ i
„Mu'džemu Mekajisi 'l-luga“ riječ „istiva“ je prevedena kao „biti u potpunosti, biti potpun, biti
dovoljan“. Veoma je rasprostranjena i tvrdnja da se značenje spomenute riječi izmijenilo zbog
upotrebe različitih pomoćnih glagola, međutim, to ponovo ništa ne mijenja.
- Pripisivanje mjesta Uzvišenom Allahu Ne smijemo zaboraviti da su sva bića mimo Allaha,
dž.š., a koja nazivamo „alemom – svijetom“ stvorena poslije. Jer, zajednička osobina za sve njih
je promjenjivost. A svako biće koje je podložno promjenama stvoreno je poslije. Tako je i cijeli
alem stvoren poslije. Pod alem potpadaju i pojmovi vremena i prostora, što znači da su i oni
stvoreni poslije. Stoga, budući da je mjesto stvoreno poslije, nemoguće je da Uzvišeni Allah
bude ograničen mjestom. Uzvišeni Allah je čisto od toga da „uđe“ u stvorenje koje je stvoreno
naknadno. Dakle, i uzvišeni Arš je mjesto koje je Allah, dž.š., stvorio poslije, pa je stoga
vjerovanje da se Uzvišeni Allah nalazi na Aršu, potpuno pogrešno. Ukoliko bi se Uzvišenom
Allahu Koji postoji oduvijek, pripisalo bilo kakvo mjesto, nakon što je stvorio svijet, onda bi se
– da Allah, dž.š., sačuva – prihvatilo da je Njegov uzvišeni Zat podložan promjeni. A svako
biće koje je svojim zatom podložno promjeni, stvoreno je poslije. Imam-i Azam, rah., dotičući
se spomenutog pitanja, kaže: „Da je Uzvišeni Allah bio muhtadž (u potrebi) da sjedne na Arš,
odnosno da Arš učini Svojim boravištem, gdje je onda bio prije nego je stvorio Arš?!“ Znajući
da pojedinci iskrivljenog vjerovanja neće moći odgovoriti na postavljeno pitanje, Imam-i Azam,
rah., im je odmah u nastavku kazao: „Allah, dž.š., je uzvišen i čist od toga da Mu se pripisuju
takva svojstva.“
-
ISLAMSKO VJEROVANJE - AKIDA(‫)عقيدة‬
Šta znači "Jed (ruka), Vedžh (lice) i sl., ako se ovi pojmovi dodaju Allahu, dž.š?"

(Mr. Bajazid ef. Nicević i Mr. Sami ef. Džeko)


Kaže imam Ebu Hanife: "On je nešto sto nije slično ničemu.
A kada kažemo: " NEŠTO" mislimo potvrdjivanje Njegovog postojanja bez tijela, bez forme, bez
akcidencije.
On nema granicu,nema suparnika niti sudruga.
Njemu ništa nije slično.
On ima JED, VEDŽH i NEFS onako kako je to Allah dž.š. spomenuo u Kuranu."
(Fikhul Ekber)

Allah dž.š. je Kuran objavio na arapskom jeziku i izabrao rijec JED koja u arapskom jeziku ima oko
50 značenja najmanje.
Pa je nakon toga Allah dž.š. rekao da se po tim riječima i po shvatanju tih nejasnih riječi razlikuju
MUNAFICI od VJERNIKA.

Munafici uzimaju jedno značenje te riječi, a odbacuju ostala i to uzimaju baš ono koje nikako ne
može da odgovara Allahu dž.š. jer Allah dž.š. nema organe,niti ima tijelo,niti je ograničen pa da
kažemo da On ima ruku.

Na primjer, izraz El-jed (ruka) u arapskom jeziku ima slijedeća značenja:

1) El-jed: dio tijela, od ramena do vrhova prstiju (ovo je vanjsko značenje),


2) El-jed: blagodat i dobročinstvo,
3) El-jed: vlast (sultan),
4) El-jed: moć (kudret),
5) El-jed: snaga (kuvvet),
6) El-jed: zajednica,
7) El-jed: vlasništvo,
El-jed: pokornost, slijedjenje,
I mnoga druga značenja.
Riječ “El-jed” se u rečenicama može koristiti na sljedeći način:

1) El-jed odjeće: rukav,


2) Oni su njegov El-jed: oni su njegovi pomagači
3) Oni su El-jed protiv drugih: oni su složni protiv drugih.
4) On je dugog El-jed-a: on je darežljiv, plemenit.

Ako imamo u vidu sva ova značenja riječi “El-jed”, kako znati pravo značenje ove riječi, ukoliko je
dodata Allahovom imenu?
Kako smo ranije rekli, ovakve izraze,
dodate Allahovom imenu, možemo tumačiti dvojako:

1) Metodom TEFVIDA, odnosno potvrditi Allahu “EL-JED”,


kao što je On to uradio, a tačno značenje prepustiti Allahu, dž.š.
Na to je aludirao imam Ebu Hanife, kao i ostali Imami,
kao na primjer Ibn Kudame, rekavši:
“Prelazite preko njih kako su došli,
a znanje i značenje njihovo prepustite Allahu dž.š.”

2) Metodom TE’VILA, odnosno, odabrati jedno od više značenja riječi “EL-JED” koje je, uz
određeni šerijatski dokaz, najbliže istini
i najbolje odgovara kontekstu Ajeta u kom se ta riječ nalazi.

Naravno, onda kada se odabere jedno od tih više značenja, Učenjaci koji koriste ovu metodu ne
kažu:
“ovo je sigurno značenje ovog izraza”,
iz straha da ne odbace neko drugo moguće značenje,
već kažu:
“našim idžtihadom smatramo da riječ “El-jed” dodata Allahu
u ovom Ajetu ima to i to značenje.”

Razlog njihovog traganja za najispravnijim značenjem je pojava krivog shvatanja tih pojmova (jed,
vedžh, ‘ajn, saak, itd.)
Onda kada ne bude potrebe odabirati jedno od više tih značenja,
treba se držati osnove kojom kažemo da Uzvišeni Allah ima “El-jed” koju čak i ne treba prevoditi
po shvatanju imama Ebu Hanife, rahmetullahi ‘alejhi.
Da li su ove dvije metode priznate kod Učenjaka?
Na ovo pitanje nalazimo odgovor u knjizi Iršadu el-Fehul
od Šejha Eš-Ševkanija, gdje kaže:

“Ljudi su se po pitanju Allahovih, dželle šanuhu, atributa razišli u tri pravca:

- Prvi pravac: Ne postoji mogućnost te’vila nejasnih Ajeta,


već se usvaja doslovno značenje
i ne tumači se ništa putem te’vila.
Ovo je govor mušebbiha (antropomorfista).

- Drugi pravac: Ovi Ajeti imaju te’vilsko značenje,


ali se treba suzdržavati od njega
uz negiranje bilo koje mogućnosti poistovjećivanja i negiranja,
zato što Allah, dželle šanuhu, kaže: (‫)وما يعلم تأويله إال هللا‬.
Kaže Ibn Burhan: “Ovo je stav selefa.”

- Treći pravac: Oni koji tumače te’vilom.

Šejh Ibn Burhan kaže:


“Prvi pravac je neispravan (batil),
a druga dva se prenose od Ashaba.
Treći pravac se prenosi od Alije, Ibn Mesuda, Ibn Abasa i Ummu Seleme.”

A, Allah, dž.š., najbolje zna!


(iz knjige: komentar El-Fikhu 'l-ekber od šejha El-Magnisavi sa dodacima Bajazida Nicevića)

ZBOG ČEGA NE MOŽEMO REĆI:


“ALLAH IMA RUKU ALI TA RUKA NIJE KAO NAŠE RUKE”

Govor da Allah dž.š. ima ruku ali ta ruka nije kao naša ruka,
ili mi ne znamo kakva je to ruka nije od govora Selefa.
Već je to govor MUDŽESIMA koji su živjeli u vrijeme Selefa,
poput Ibn Zagunija, Ed Darimija es Sidzzija, Ibn Betta El Akberija, Kadi Ebu Ja’la El Ferra i drugih
MUDŽESIMA (Oni koji vjeruju da je Bog tijelo), MUŠEBIHA (Oni koji Boga prispodobljavaju
Njegovim stvorovima i vele: “On, iako nije tijelo, opet može imati osobine tijela”) koji su živjeli u
to vrijeme.

Ovaj govor je nemoguć zbog nekoliko stvari.


Prvo, ako bi neko rekao da Allah ima ruku ali ta ruka nije kao naša ruka on bi uporedio Allaha dž.š.
sa stvorenjima i upao u KUFR
i nevjerovanje jer Allah dž.š. jasno kaže:
“NIŠTA NIJE KAO ON”
Neko će reći:
Pa kada kažemo da je Njegova ruka različita od naše ruke onda Ga mi ne poredimo sa stvorenjima
jer kao što ruka nije isto što i krava, niti je konj isto što i auto isto tako Allahova ruka nije isto što i
naša ruka.

Rećićemo mu:
Svaka ruka je tjelesna jer da nije tjelesna ne bi se uopšte zvala rukom.
A ako je ta Allahova ruka tjelesna onda je ona slična ostalim tjelesnim stvarima kao sto su auto,
konj, krava, vazduh i sl.

Tjelesnost izmedju stvorenja se ne razlikuje jer je tjelesnost ustvari ograničenost sa odredjenog


broja strana.

Ako bi neko rekao da to nije definicija tjelesnosti i da se ne odredjuje tako je li nešto tjelesno ili ne,
već da je tjelesnost ustvari odredjena sadržina ili odredjeni oblik,
rećićemo mu:

Ako ovo nije definicija tjelesnosti onda ti ne možeš nazvati ruku tjelesnom i flašu tjelesnom već
samo jednu od tih stvari.
A ako kažeš tako suprostavices se Idžmau (Koncenzusu) svih ljudi od Adema a.s. do Sudnjeg dana
da su i flaša i ruka tjelesne stvari.

Takodje, ako neko kaže da Allah dž.š. ima nešto tjelesno ili je On sam tijelo to znači da je Allah
dž.š. ovistan o nečemu i kosi se sa Kuranskim Ajetom:
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha,
a Allah je nezavisan i hvale dostojan “
(35 Fatir, 15 Ajet)
Isto tako, govor da je Allah tjelesan ili da ima nešto što je tjelesno povlači za sobom tvrdnju da je
on sastavljen iz više dijelova jer je svako tijelo sastavljeno iz najmanje dva dijela a to su unutrašnji i
spoljasnji dio, i kosi se sa Allahovom jednoćom u Njegovom zatu i Njegovim svojstvima.

Allah dž.š. kaže:


“ON JE PRVI i POSLIJEDNJI, SPOLJAŠNJI i UNUTRAŠNJI.”
(57 Al Hadid, 3)

Pa da je Allah dž.š. tjelesan onda On ne bi mogao da bude Unutrašnji i Spoljašnji zato sto
spoljašnjost i unutrašnjost tijela nisu jedna te ista stvar.
( Esasu Takdis, Fahrud din El Razi, str. 30-31)
Tako, nakon što smo utvrdili da su sva tijela slična u svojoj tjelesnosti tj.ograničenosti, možemo
reći da je govor:

Allah ima ruku poredjenje Allaha sa stvorenjima jasan KUFR.

Imam Nevevi , kao i mnogi drugi ucenjaci Ehli-Sunnet Vel-Džemata navode Idžma (Koncenzus)
islamske Uleme po pitanju MUŠEBIHA (Oni koji Boga prispodobljavaju Njegovim stvorovima i
vele: “On, iako nije tijelo, opet može imati osobine tijela”) i MUDŽESIMA (oni koji vjeruju da je
Bog tijelo),
da je to OČITI KUFR i da je osoba koja svesno, sa znanjem, nakon što je do nje došlo jasno
objašnjenje, i dalje tvrdi da Allah ima ruku ili nešto slično stvorenjima KAVIR, nevjernik u Allaha,
idolopoklonik.
( El Ma’rifeh, Abdulkerim Er Rifai i Ramadan El Buti, str. 25)

Različitost izmedju Allaha i Njegovih stvorenja mora da bude APSOLUTNA,


što se postiže samo govorom da Allah NEMA "RUKE" nego riječ JED znači nešto drugo.
Dokaz da je Allah dž.š. različit od svega je Kuranski Ajet:
"NIŠTA NIJE KAO ON"

Ne postoji govor Ucenjaka Ehli-Sunnet Vel-Džemata u kome se kaže da riječ JED znači RUKA ili
džariha.

Ne zamjera se čovjeku koji kaže da Allah dž.š. ima JED,


ali kad čovjek kaže da ALLAH ima JED i taj JED je ruka onda je on uzeo jedno od 100 značenja te
riječi i to baš ono koje po svim pravilima Islama ne može da se upotrebi i učinio ono što niko od
Selefa niti od Halefa nije uradio.
Da li su grešni oni koji čini tu grešku koji su rekli nešto što niko od SELEFU SALIHA nije rekao,
ili mi koji slijedimo riječi ovih Ashaba i svih Učenjaka Islama.

Bilježi se u Tefsiru od Ibn Džerir Et Taberija 11/472:


Poglavlje o tumačenju Allahovih riječi:
" Ve semae benejnaha bi EJD"

1.)Pričao mi je Ali kaže: Pricao mi je Ebu Salih, kaže: Pričao mi je Muavija,kaže: Pričao mi je
Alija,kaže: Pričao mi je Abdullah ibn Abbas kaže:
"Allahove riječi :
"Ves semae benejnaha bi EJD"
znače BI KUVVEH tj. Snagom.

2.)Pričao mi je Muhammed ibn Amr,kaže: Pričao mi je Ebu Asim, kaže: Pričao mi je Isa i El Haris,
kaže: Pričao mi je El Hasen, kaže: Pričao mi je El Verka, kaže: Pričao mi je Ibn Ebi Nedžih, kaže:
Pričao mi je Mudžahid:
" Allahove riječi: "Ves semae benejnaha bi EJD znače:
"Ves semae benejnaha bi KUVVEH"

3.)Pričao mi je Bisr, kaže: Pričao mi je Jezid, kaže: Pričao mi je Seid od Katade da je rekao:
" Ve semae benejnaha bi EJD" znač:
" Ve semae benejnaha bi KUVVEH" tj. "
I nebo smo svojom moći sagradili"

Bilježi Ibn Džerir Et Taberi:


Ve semae benejnaha bi EJD:
Prenosi se od Mensura: "Bi KUVVEH tj. SNAGOM
Prenosi se od Sufjana: " Sagradili smo ga svojom SNAGOM."
(Tefsiru TABERI, od Ibn Džerir Et Taberi, 11/472)

Kaže Hasen El-Basri tumačeći Ajet:


" Jedullahi fevka Ejdihim"
(a koji mudžessimi prevode:"Allahova ruka je iznad njihovih ruku“):
Njegovo dobročinstvo i uzvraćanje na dobro”.
(Def’u subheti tesbih, Abdurrahman ibn Dževzi El Hanbeli; str. 115)

JED znači kuvvet tj. snaga, a glagol EJJEDE znači osnažiti.


JED takodje znači i Ni'met i Ihsan
Od značenja riječi JED je i MULK kao u primjeru :
"Ova stvar je u mom JEDU tj. i mom posjedstvu.”

Kaže Imam El Dževheri:


“EJD nije izvedenica glagola ADE već množina imenice JED"
( Muhtaru Sihah, Muhammed ibn Ebi Bekr ibn Abdul Kadir Er Razi, str. 361-362, poglavlje harfa
JA)

Prenosi Imam Ebu Bekr Muhammed ibn Muhammed El Kasani od


Ebu Bekr Alauddin Muhammed ibn Ahmed Es Semerkandi, a on od Ebu Muin Mejmun ibn
Muhammed El Mekhul En Nesefi, a on od Ebu Abdullah El Husejn ibn Ali El Kasgiri ( El Fadl), a
on od
Ebu Malik Nasran ibn Nasr El Hatlija, a on od Ali ibnul Hasen ibn Muhammed El Gazalija, a on od
Ebul Hasen Ali ibn Ahmed El Farisija, a on od Nesir ibn Jahja El Fekiha, a on kaže:

Čuo sam Ebu Muti' El Belhija da kaže:


Pitao sam Numan ibn Sabita Ebu Hanifu o Fikhul Ekberu pa je rekao:
"Allahov dž.š. JED je iznad njihovog Jeda,
nije kao Ejd Njegovih stvorenja,
i nije RUKA (džariha).
On je stvoritelj Ejda.
Njegov Vedžh nije kao vedžh njegovih stvorenja.
On je stvoritelj svakog Vedžha.
Njegov nefs nije kao Nefs njegovih stvorenja,
On je stvoritelj svakog Nefsa.
Ništa nije kao On.

Rekao sam Ebu Muti'”


“Šta misliš kada bi i rekli: GDJE JE ALLAH?”
Pa je rekao:
"Reci ce mu se: Postojao je Allah i nije postojalo mjesto prije nego je On stvorio stvorenja.”
“Postojao je Allah dž.š. i nije postojalo "GDJE"
niti su postojala stvorenja niti bilo šta.
ON JE STVORITELJ SVEGA."
( Fikhul Ebsat)

- Hadis koji se biljezi u poglavlju Tefsira da je Ibn Abbas rekao da rijec JED znaci KUVVET tj.
snaga a ne kako to tkz selefije prevode Ruka; 578. stranica , hadis broj 4807, SAHIHUL
BUHARI)
- (Hadis isto u poglavlju Tefsira od Ibn Dzubejra da je rekao: JED znaci KUVVET tj. snaga; str.
531. hadis br. 4534, SAHIHUL BUHARI)
- (Hadis od Sufjan ibn Ujejne da je rekao da rijec JED znaci NI'MET. ( str.556. hadis br. 4697,
SAHIHUL BUHARI)

VJEROVANJE EHLI SUNNET VEL DŽEMATA


Kaže Kurtubi:
"GDJE je upitnik koji se postavlja za ono što je u mjestu i nije dozvoljeno da se upotrebljava za
Allaha dž.š
jer ON NIJE OGRANIČEN U MJESTU"
( El Mufhim; tom 2. stranica 143.)
Kaže Zehebi (učenik Ibn Tejmijje):
"Zalaženje u nejasne Ajete je nešto za šta
NEMATE DOZVOLU
niti je došao tekst o opisivanju Allaha
kao o nečemu prostorno ograničenom,
Allah dž.š. je UZVIŠEN OD TOGA DA BUDE OGRANIČEN.”
(Sijer A'lamu nubela; dio 16.; stranica 97.)
Kaže Mula Ali El Kari:
"Allah NEMA GRANICU NITI KRAJ,
ON NIJE OGRANIČEN,
niti je bilo šta od odlika tjelesnih stvorenja niti teče u Njegovom hakku vrijeme i mjesto kako to
govore MUDŽESIMI
(oni koji Ga porede sa stvorenjima i zagovornici hulula)”
(Serh Fikhil Ekber str 57.)
Kaže Ibn Nudžejm:
" I TEKFIRI se za PRIPISIVANJE Allahu MJESTA.
Pa ako kaže: (Allahu fi sema)
željeći time da citira ono što je došlo od Kur'ana ne tekfiri se.
A ako ne bude kod njega nijet Tekfiri se kod većine i po tome je fetva"
(El Bahru raik serh kenzil dekaik" stranica 210)
Kaže se u Fetava Hindijje:
"Pa ako kaže:
Allah je na nebu željeći time MJESTO TEKFIRI SE.
A ako kaže (Allahu fis sema), željeći time citiranje Ajeta ne tekfiri se.
A ako ne bude bilo kod njega nijeta tekfiri se"
(Fetava hindijje; tom 2. stranica 259.)
Kaže Taberi:
"Allah nije ovistan o bilo čemu poput tijela i sl."
(Tarihul Umemi vel muluk; tom 1., stranica 28.)
Kaže Kurtubi
(tumačeći Hadis da je čovjek najbliži Allahu dok je na sedždi):
Ovo se odnosi na najveći stepen bogobojaznosti,
a ne na prostornu blizinu jer
ALLAH NIJE OGRANIČEN PROSTORNO.”
(Serh Sujuti ala sunen Nesai; tom 4. stranica 254.)
Kaže Ibn Hiban:
"Hvala Allahu KOJI NEMA GRANICE NITI MJESTA.”
(Sikat, tom 1.;stranica 1.)
Kaže Ibn Hazm Ez Zahiri
"Od nužnih stvari je vjerovanje da
ALLAH NIJE OGRANIČEN U MJESTU.”
(ElFasl fi milel vel ehvai ve nahl; tom 1. stranica 380.)
Kaže Bejheki :
"Nije tačno opisivanje Allaha kao PROSTORNO OGRANIČENOG"
( Esmau ves sifat; stranica 373.)
Kaže Imam Haremejn Džuvejni govoreći o ZAHIRU Kur'ana:
"Razišla se ulema po pitanju uzimanja po ZAHIRU,
a pravovjerni zabranjuju to
( Akidet nizamije fi erkanil islamijjeh)
Kaže Abdurrahman Ibn Dževzi:
"Istina je da se Allah NE OPISUJE KAO OGRANIČEN.”
(Def'u subheti tesbih; stranica 129.)
Kaže Kurtubi:
"Ispravno je TEKFIRITI MUDŽESIME
jer nema razlike izmedju njih i idolopoklonika.
Tražiće se od njih da se pokaju pa ako se ne pokaju
BIĆE UBIJENI kao što se UBIJA MURTED.”
(Tezkar fi efdalil ezkar; stranica 309.)
Kaže Nevevi:
"Hidžab se upotrebljava za tijela,
a Allah NIJE TJELESAN niti OGRANIČEN"
(Minhadz; tom 3. stranica 14.)
Kaže Ebu Hasen El Ešari:
"Hvala Allahu Jednom Jedinom...
On NEMA LIK niti GRANICU
pa da ga tako uporedimo sa stvorenjima"
( El Ibane str. 7)
Kaze Ebu Hasan Ešari:
"Kaže Ehli-Sunnet Vel-Džemat:
“ALLAH NIJE TIJELO, NITI JE SLIČAN STVORENJIMA.”
(Meqalatul islamijjin str. 211.)
Kaže Ebu Fadl Et Temimi El Hanbeli:
“Upitan je Imam Ahmed, dan prije njegove smrti o citatima koji govore o Allahovim svojstvima,pa
je rekao:
“Prelazimo preko njih kako su nam dosli i vjerujemo u njih ako su nam dosli vjerodostojnim putem;
i ne opisujemo Allaha onim čime sam sebe nije opisao.
ON JE BEZ GRANICE i BEZ TIJELA.
A zatim je citirao Ajet:
“NIŠTA NIJE KAO ON”
I rekao je:
“Ko bude govorio o tome (o ograničavanju Allaha), novotar je.”
(I'tikad El Imam Ebi Abdillah Ahmed ibn Hanbel, str. 87.)
Kaže Ibn Hadžer Askalani:
“ALLAHU SE NE PRIPISUJE MJESTO.”
( Fethul Bari 13/ 484)
Kaže Er Ragib El Asfehani:
“Allahova blizina je Njegova blagodat prema robu,
a ne OGRANIČAVANJE Allaha u MJESTU.”
( Mufredatul elfazil kur’an, str. 664.)
Kaže Abdurrahman Ibn Dževzi:
“ Kažu mudžesimi da je Allah spomenuo Arš,
jer je to najbliže stvorenje Njemu.
Ovo je OČITO NEZNANJE,
jer se prostorna ograničenost ogleda samo u tjelesnim stvarima,
a ALLAH NIJE TJELESAN.”
( Def’u subheti tesbih, str. 131.)
Kaže Ibn Hadžer Askalani:
“Dokazuju mudžesimi svoje imaginacije da je Allah tjelesan Hadisom o NUZULU,
ali im je Ehli-Sunnet Vel-Džemat porekao to jer,
je Allah Uzvišen od svih OGRANIČENJA i MANJKAVOSTI.”
( Fethul Bari, 3/39)
Četvorica Imama proglašavaju NEVJERNICIMA
one koji Allahu pripisuju SMJER ili TIJELO.
U svojoj knjizi Al-Minhadžul-Qawim na 254 stranici,
Šejhul Islam Ibn Hadžar Al-Hajtami je rekao:
ٍ ‫أن القراف ّي وغيره حكوا عن ال ّشافع ّي ومال‬
« ‫ك وأحمد وأبي حنيفة رضي هللا عنهم القول بكفر القائلين بالجهة والتّجسيم وهم‬ ّ ‫واعلم‬
‫» حقيقون بذلك‬
"Znajte da su Al-Qarafi i drugi izvijestili od Imama Šafije, Malika, Ahmeda Ibn Hanbela i Ebu-
Hanife (neka je Allah zadovoljan njima),
Oni koji kažu o Allahu da je u jednom PRAVCU ili da je TIJELO
su počinili KUFR, a Imami su u pravu po ovom pitanju.”
Šejhul Islam Šihabudin Ahmed Ibn Muhamed
IBN HADŽAR AL-HAJTAMI, rodjen je 907. hidžretske godine,
a umro je 974. hidžretske godine. Bio je Učenjak Šafijskog Mezheba.
Ibn Hadžar Al-Hajtami izvještava od Al-Qarafija i drugih Učenjaka da su osnivači 4 škole Sunitska
Mezheba:
Imam Ebu Hanife, Imam Malik, Imam Šafija i Imam Ahmed Ibn Hanbel rekli da je pripisivanje
Allahu PRAVCA i TIJELA KUFR.
Stoga po tom pitanju postoji KONCENZUS (Idžma) medju osnivačima četiri Mezheba.
Šejh Ahmed Ibn Idriz AL-QARAFI Al-Maliki Al-Misri
je slavni Učenjak, specijalista za Usul, poznati Fakih malikijskog Mezheba.
Rosjen je 626. godine, a umro je 684. godine posle hidžre.
Korisne informacije:
Imam, Mudžtehid EBU HANIFE An-Numan Ibn Tabit,
jedan je od najpoznatijih Učenjaka Selefa.
Rodjen je u 80. godini, a umro je u 150. godini posle hidžre.
On je Imam Hanefijskog Mezheba i imao je čast da upozna Ashabe Allahovog Poslanika s.a.w.s.
Imam, Muhadis (specijalista za nauku o Hadisima),
Mudžtehid, Fakih, MALIK Ibn Anas jedan je od najvećih Učenjaka naše zajednice, on je suštinska
referenca za sve Muslimane.
On je SELEF (tj. živio je u prva 3 vijeka posle hidžre),
rodjen je u 93. godini, a umro 179. godine posle hidžre.
On je Imam Malikijskog Mezheba.
Imam Mudžtehid, Fakih, Muhamed Ibn Idriz AŠ-ŠAFI jedan je od najvećih Učenjaka našeg
Ummeta,
on je suštinska referenca za sve Muslimane.
On je SELEF (tj. živio je u prva 3 vijeka posle hidžre),
rodjen je 150, a umro 204. godine posle hidžre.
On je Imam Šafijskog Mezheba.
Imam, Mudžtehid, Muhadis, Abu Abdiulah AHMED Ibn Muhamed IBN HANBEL Aš-Šajbani,
rodjen je 164. godine, a umro 241. godine posle hidžre.
On je Imam Hanbelijskog Mezheba.

Kaže Imam Hafiz El-Bejheki: “Ukratko kazano, svaki musliman je dužan znati da Allahov
„istiva“, neka je slavljen i uzvišen, ne znači ispravljanje od iskrivljenosti niti zauzimanje mjesta, niti
kontakt s bilo čim od Njegovih stvorenja, već je on učinio „istiva“ nad Svojim aršom onako kako je
kazao, bez „kako“ i bez „gdje“. Ne obuhvata Ga niti dodiruje bilo šta od Njegovih stvorenja.
Njegov „dolazak“ nije s mjesta na mjesto i nije kretnja, Njegovo „spuštanje“ nije pomjeranje. On
nije tijelo, Njegov „vedžh“ (lice) nije lik, Njegov „jed“ (ruka) nije tjelesni organ, Njegov „ajn“
(oko) nije zjenica. To su svojstva koja su tako spomenuta u Kur'anu i Hadisu pa smo ih takve
prihvatili, negirajući njihovu sličnost i poređenje sa svojstvima stvorenja, jer je On kazao:
“ Njemu ništa nije slično.“ (EŠ-Šura, 11) „ Niko Mu ravan nije“ (El-Ihlas, 4) „Znaš li da ime
Njegovo ima iko!“ (Merjem, 65) (El-Bejheki, El-I'tikad, 44)

- DA LI SE ZA ALLAHA DŽ.Š. MOŽE REĆI DA JE ON SVJETLO


Kaže Ebu Muin en-Nesefi el-Maturidi:
Mušebbihe kažu: Dozvoljeno je da se kaže da je On nur koji svijetli.
Ehli sunnet vel džemat kaže: Nije dozvoljeno već je On Stvoritelj nura i osvjetljivač svjetla, zato što
svjetlo ima boju.
Ako bismo rekli da je On nur to bi uzrokovalo sličnost sa stvorenjima a On je čist od sličnosti sa
stvorenjima.
Allah Uzvišeni kaže: "Ništa nije kao On i On sve čuje i sve vidi." (Eš-Šura, 11.)
Oni dokazuju Allahovim riječima: "Allah je nur nebesa i zemlje." (En-Nur, 35.) i kažu da je Sebe
nazvao nurom.
Odgovor na to je da kažemo: Kaže Ibn Abbas r.a.: "To znači: Osvjetljivač nebesa i Zemlje." (Et-
Taberi, 320/9, predaja br. 26085)
Neki od njih (ehli sunnet vel džemata) kažu: "Upućivač stanovnika nebesa i Zemlje."
(Ebu Muin en-Nesefi, Bahru-l-kelam, str. 103., Daru-l-ferfur, Damask)
- Ibn Tejmijje, covjek za cije se knjige vehabije i ostale sekte hvataju prilikom dokazivanja svojih
zabludjelih ideja,mnogo puta u zivotu se kajao za ono sto je govorio i pisao. Ovo je jedno od
njegovih pokajanja koje smo nasli u knjizi Nedzmul Muhtedi i u Komentaru knjige "Sejfu Sakil fi
reddi ala Ibn Zefil" od Sejhul Islama Muhammed Zahid El Kevserija, str. 477.

POKAJANJE IBN TEJMIJJE

" Hvala Allahu u ciji Kur'an vjerujem...


Vjerujem da je Kur'an Allahov dz.s. govor, vjerujem da je on svojstvo od Njegovih vjecnih
svojstava. I vjerujem da Allahov dz.s. govor nije stvoren.On nije slovo niti glas, niti je on nesto
unutar stvorenja. On nije na papiru niti u mastilu niti je u necem mimo toga.
Ono sto vjerujem po pitanju Allahovih rijeci " Er Rahman Alel Arsi Isteva " je ono sto su rekli
prisutni ucenjaci u ovom medzlisu, i vjerujem da se ove rijeci ne uzimaju bukvalno,kao sto
vjerujem da ja ne znam znacenje ovih rijeci i da niko osim Allaha ne zna pravu sustinu tih rijeci.
Moj govor o nuzulu je isti kao govor o Istivau,kazem o njemu ono sto kazem o u.Ne znam njegovo
znacenje i ne tumacim ga bukvalno vec ga tumacim i vjerujem u njega onako kako ga tumace i
vjeruju u njega ovdje prisutni.
Sve ono sto se suprotstavlja ovakvom vjerovanju je NEISPRAVNO. Sve ono sto sam ja rekao ili
napisao a sto se suprotstavlja ovome je NEISPRAVNO. Sve ono sto sam ja rekao ili napisao a
sadrzi neku zabludu ili pripisivanje Allahu dz.s. onog sto Mu ne dolikuje,ja se odricem toga i kajem
se Allahu dz.s. zbog toga.
Ovo je napisao Ahmed Ibn Tejmijje, u cetvrtak 6. Rebiul Ahira 707. godine.
Sve sto sam napisao gore,napisao sam po slobodnoj volji,bez prisile."
Ahmed Ibn Tejmijje
Svjedoci pokajanja:
- Glavni Kadija Bedruddin Ibn Dzema'ah
- Muhammed ibn Ibrahim Es Safi'i
- Abdul Ganijj ibn Muhammed El Hanbeli

Ovo priznanje su uz prisustvo kadije prepisali i potvrdili:

- Ahmed ibn Ruf'ah


- Abdul Aziz En Nemravi
- Ali ibn Muhammed ibn Hatib El Badzi Es Safi'i
- El Hasen ibn Ahmed ibn Muhammed El Husejni
- Abdullah ibn Dzema'ah
- Muhammed ibn Osman El Buridzi

Da dodam jos da se ovo pokajanje biljezi i u:

1.)Durerul Kamineh, Ibn Hadzer El Askalani,tom 1. str. 148.Izdavacka Kuca: Darul Dzil, 1414.H.g.
2.) Nihajetul Erbi fi Fununil Edeb, Kadi Sihabuddin En Nuvejri ( Umro 733.G), tom 32. str. 115,
Izdavacka kuca: Darul Kutubil Misrijjeh, 1998 god

“POKAJANJE ŠEJHA IBN TEJMIJE"


(pokajanje Ibn Tejmije)
Šejh Ibn Tejmije, mnogo puta u životu se kajao za ono što je govorio i pisao. Ovo je jedno od
njegovih pokajanja koje je zabilježeno u knjizi Nedžmu-l Muhtedi i u komentaru knjige Sejfu Sakil
fi reddi ala Ibn Zefil str. 477...
"Hvala Allahu u čiji Kur'an vjerujem... Vjerujem da je Kur'an Allahov dž.š. govor, vjerujem da je
on svojstvo od Njegovih vječnih svojstava. I vjerujem da Allahov dž.š. govor nije stvoren. On nije
slovo niti glas, niti je on nešto unutar stvorenja. On nije na papiru niti u mastilu niti je u nečem
mimo toga. Ono što vjerujem po pitanju Allahovih riječi " Er Rahman Alel Arši Isteva " je ono što
su rekli prisutni učenjaci u ovom Medžlisu, i vjerujem da se ove riječi ne uzimaju bukvalno, kao što
vjerujem da ja ne znam značenje ovih riječi i da niko osim Allaha ne zna pravu suštinu tih riječi.
Moj govor o NUZULU je isti kao govor o ISTIVAU, kažem o njemu ono što kažem o istivau. Ne
znam njegovo značenje i ne tumačim ga bukvalno već ga tumačim i vjerujem u njega onako kako
ga tumače i vjeruju u njega ovdje prisutni.
Sve ono što se suprotstavlja ovakvom vjerovanju je neispravno. Sve ono što sam ja rekao ili
napisao, a što se suprotstavlja ovome je neispravno. Sve ono što sam ja rekao ili napisao, a sadrži
neku zabludu ili pripisivanje Allahu dz.s. onog što Mu ne dolikuje, ja se odričem toga i kajem se
Allahu dz.s. zbog toga.
Ovo je napisao Ahmed Ibn Tejmijje, u četvrtak 6. Rebiul Ahira 707. godine. Sve što sam napisao
gore, napisao sam po slobodnoj volji, bez prisile."
Ahmed Ibn Tejmijje
Svjedoci pokajanja: Glavni Kadija Bedruddin Ibn Džema'ah, Muhammed ibn Ibrahim Eš Šafi'i,
Abdul Ganijj ibn Muhammed El Hanbeli.
Ovo priznanje su uz prisustvo Kadije prepisali i potvrdili:
Ahmed ibn Ruf'ah, Abdul Aziz En Nemravi, Ali ibn Muhammed ibn Hatib El Badži Eš Šafi'i, El
Hasen ibn Ahmed ibn Muhammed El Husejni, Abdullah ibn Džema'ah, Muhammed ibn Osman El
Buridži .
Ovo pokajanje se bilježi i u:
Durerul Kamineh, Ibn Hadzer el-Askalani,tom 1. str. 148.Izdavačka Kuća: Darul Dzil, 1414.H.g.
Nihajetul Erebi fi Fununil Edeb, Kadi Šihabuddin En Nuvejri (umro 733.G), tom 32. str. 115,
Izdavacka kuca: Darul Kutubil Misrijjeh, 1998. god.
http://pravednavaga.forumakers.com/t135-ibn-tejmijjino-pokajanje
Pokajanje zalutalog Mudžesima(onaj koji vjeruje da je Bog tijelo) Ibn Tejmije,zabilježio Velikan
Ehli-Sunneta Ibn Hadžer Askalani u njegovoj knjizi(Al-Durar Al-Kamina,tom 1,strana 158. On
opisuje POKAJANJE Ibn Tejmije,kada je rekao pred mnogim učenjacima,da je on bio EŠARIJA,da
atribut ALLAHA AL-KALAM nisu bila slova i zvukovi i druge stvari.
NAPOMINA:Ovo pokajanje dogodilo se 707.hidžretske godine,a Ibn Tejmija je umro 728.
godine.U medjuvremenu je vraćen u zatvor zbog drugih kontradikcija sa
Koncenzusom(Idžma)učenjaka.Ali ovo svjedočenje Ibn Hadžera Askalanija pokazuje da je Ibn
Tejmija u jednom trenutku svog života shvatio ozbiljnost svojih pogrešnih riječi i stavova.
Hanefijski Učenjak Šejhul Islam Muhamed Zahid Kewseri
rekao je o Ibn Tejmiji:
“Svako ko misli da su svi Učenjaci njegovog vremena učestvovali u zavjeri protiv njega zbog lične
ljubomore,ko to misli trebao bi ispitivati vlastitu inteligenciju i razumijevanje nakon proučavanja
njegovih odstupanja u vjerovanju i u njegovim djelima, za koja je pozvan da se pokaje i sve do
svoje smrti više puta je premješten iz zatvora u zatvor,zbog svojih stavova"
Zatvaran je veći dio svog života u Kairu, Aleksandriji i Damasku zbog njegovih učenja u kojima
je Allahu pripisivao tjelesne atribute Njegovih stvorenja(u njegovim djelima Al-Aqida Al-
Hamavija,Al-Vasitija itd)u kojima on opisuje Allahovu
“RUKU”,”STOPALA”,”PODKOLJENICU”,”LICE”,literalno bukvalno(Haqiqi) i tvrdio je da se
Allah nalazi na Prijestolju.
Čvrsta osuda konfuznog učenja Ibn Tejmije od strane Učenjaka Ehli-Sunneta je
kategorična.Imami medju kojima su:Aladin Al-Buhari,Takijudin Šubki,Ibn Hadžer Hajtami,Aliz
Ibn-Džama i drugi,izdali su Fetwe navodeći da je Ibn Tejmija zalutao po pitanju vjerovanja(Akide)
i upozoravali su ljude da ne prihvataju njegove konfuzne teorije.
Ibn Tejmija je bez sumnje bio veliki Učenjak u Hadisu i drugim naukama ali njegova karijera
pokazuje da čovjek može biti izvanredan na jednom polju i patiti od radikalnih nedostataka na
drugom(Akida).Po standardima svih prethodnih učenjaka Ehli-Sunneta,jasno je da uprkos obilnom
nasljedju koje je ostavio Ibn Tejmija,on se ne može smatrati autoritetom u pitanjima vjerovanja
Akide(u kojoj je pravio duboke greške nespojive sa islamskim učenjem,kao i zbog većine njegovih
Fetwi koje su se protivile Konzenzusu(Idžma)Sunitskih Učenjaka.
Treba imati na umu da pitanja Akide ne spadaju u domen ličnog rezonovanja(Idžtihada)bez
obzira na to je li Ibn Tejmija postupio iz iskrenog uvjerenja ili ne.
UČENJACI KOJI KAŽU DA JE IBN TELMIJA ZALUTAO
Salahudin As-Safadi je rekao:”Četiri Kadije(sudije muslimanske države),od kojih je
1Malikija,1Šafija,1Hanefija,1Hanbelija imali su isto mišljenje i izdali su dekret da je Ibn Tejmija
zalutao i da je dužnost upozoriti na njega.”
(u knjizi Ujunu Tarik)
Imam Subki je rekao:”Njegovo je učenje nadmašilo njegovu inteligenciju."
Istoričar Ibn Šakir je rekao:”Ibn Tejmija je zalutali čovjek".
(u knjizi Ujunu Tawarik)
Šejh Ibn Mualim Kurejši je rekao:
“On(Ibn Tejmija)je izgubljen,zalutao čovjek na koga je dužnost upozoriti.”
(u svojoj knjizi Najmul Muhtadi)
Šejh Ibn Hadžar Hajtami je rekao:
“Ibn Tejmija je inovator, izgubljeni,zalutali neznalica.”
(u knjizi Al-Fatawa Al-Haditiya)
Kadija Badrudin Ibn Džama je rekao:
“Ibn Tejmija je neko koga je Allah zalutao.”
(Izvijestio Al Hajtami u knjizi Al-Džavarul Munadham)
Šejh Ad-Dusuki Al-Maliki je rekao da su nekiHanefijski Imami su rekli:
“Ibn Tejmija je izgubljen čovjek koji je zalutao jer je prekršio jednoglasnost(Idžma)i krenuo putem
koji vodi ka novotarijama.”
(U svom Hašija,komentar Al-Kabira tome 2 str.362)
Muhadis Ibn Sulejman Ibn Muhamed Al-Azhari je rekao:
“Ibn Tejmija za kog su se svi muslimani složili i rekli da je izgubljeni čovjek koji je zalutao.”
(u svojoj knjizi Fajdul Vahab)
Šejh Asavi Al-Maliki je rekao da su Učenjaci rekli:
“Ibn Tejmija je pogrešan zalutali čovjek koji zavodi druge.”
( u svojoj knjizi Hašijatu Sawi ala Tefsir al-Džalalajn)
Šejh Ibn HadžarAl-Hajtami je takodje rekao:
“Mnogi učenjaci su izjavili da ne vjeruju Ibn Tejmiji.”
(svom komentaru Šarkul Idah fi Manaciki Hadž]
Veliki Islamski učenjak,Imam Abu Hajn Al-Andalusi,svjedoči da je Ibn Tejmija
Mudžesim,vjerovao je da će Allah biti smješten na prijestolju.”
Ovo uverenje je očigledna zabluda i dokaz krivog vjerovanja.
Imam Sujuti je rekao je o Imamu Andalusiju:
“On je Nahwi(specijalista za gramatiku),Lugavi(specijalista za arapski jezik),Mufesir(specijalista za
Tefsir),Muhadis(specijalista za nauku o prenošenju Hadisa),Mukri(specijalista za recitovanje,učenje
Kurana) i historičar svog vremena ”
(Al-Bugaja)

Imam Ali Ibn Ebu Talib a.s.:


“Allah nije tijelo,nema organa, pripisivanje tijela Allahu je nevjera(kufr)”
" ‫ كفرهم بماذا‬,‫ قال رجل يا أمير المؤمنين‬,‫ سيرجع قوم من هذه األمة عند اقتراب الساعة كفارا‬:‫وعن علي رضي هللا عنه‬
‫ ينكرون خالقهم فيصفونه بالجسم واألعضاء‬,‫ قال بل باإلنكار‬,‫"أباإلحداث أم باإلنكار‬

Imam Ali ibn Talib neka je Allah s njim zadovoljan je rekao:


" Kada se približimo sudnjem danu, postojat će ljudi koji će postati nevjernici ",
čovjek je pitao :" O Emire Vjernika njihova nevjerica je zbog činjenice da izmišljaju nešto suprotno
religiji ili poricanjem vjerovanja Islama?
Rekao je Imam Ali:
"Negirajući, oni poriču svog Stvoritelja pa mu dodeljuju tjelo i udove."

Korisne informacije:
-Šejh , Faqih (specijalista pravne prakse) Fahrudin Ibn Mualim Al-Kurači, rođen je 660. godine po
hidzri u Egiptu, a umro 725. u Damasku.Njegovu biografiju napravio je Hafiz Ibn Hadžar Al-
Askelani u svom djelu "Ad-Durarul-Kâminah".

- Ovdje spominje riječ Imama Alija a.s.koji je rekao da će približavanjem posljednjeg dana ljudi
koji tvrde da su ummet postati nevjernici činjenicom da vjeruju da je Allah tijelo i da će imati
udove.
- Lako možemo uspostaviti vezu s određenim ljudima u naše vrijeme koji vjeruju da bi Alah bilo
tijelo, sastavljeno od različitih tjelesnih dijelova (ruke, stopala, oka, lica ...), da bi bio u nekom
mjestu, smjeru, da bi se kretao po nebu i drugi niz verovanja koja izvode iz Islama.
- U citatu je dobro potvrđeno da je vjerovanje da je Allah tijelo sa organima, to je nevjera(kufr)
- Mnogi učenjaci su potvrdili da pripisivanje tijela Allahu predstavlja nevjericu. Među njima:
Imam Ali Ibn Abi Talib
Imam Ebu Hanifa
Imam Malik
Imam Šafija
Imam Ahmed Ibn Hanbel
Imam Ešari
Imam Abu Mensur Al-Bagdadi
Imam Ibn Battal (449 H.)
Imam Al-Bajhaki
Imam Al-Ghazali
Imam Fahrduin Ar-Razi
Imam An-Nawawi (676 H.)
Imam Al-Mawsili
Imam Ibn Abi Jamrah (699 H.)
Imam An-Naçafi (710 H.)
Imam Safijudin Al-Hindi (715 H.)
Šejh Ibn Amir Al-Hajj Al-Hanafi (733 H.)
Šejh Mahmud Al-Qounawi Al-Hanafi (771 H.)
Imam Takijudin Al-Housni (829 H.)
Šejh Aladin Al-Buhari
Imam Sujuti
Šejh Ibn Hajar Al-Haytami
Šejh Al-Munawi
Šejh Muhamed Majarah(1072 H.)
Šejh Ibn Balban
Imam Al-Bayadi (1098 H.)
Imam Abdul Gani An-Nabuluci
Šejh Abdulah Ibn Husein Al-Alavi (1272 H.)
Šejh Mouhammad illaych Al-Maliki
Šejh Salim Al-Bichri Al-Azhari (1335 H.)
Šejh Al-Marighni Az-Zaytouni
Imam Al-Kawthari
Šejh Mehmed Zahid Kotku
Muhadis Muhamed Yacin Al-Fadani (1410 H.)
Muhadis Al-Harari (1429 H.)
I mnogi drugi ...
- Mnoge druge riječi Imama Alija ibn Taliba prenešene su u vezi sa Tevhidom. Među njima:

Ibn Abdi Rabbih (m.328 H.) je rekao:


“Alija Ali Ibn Abi Talib (neka je Allah zadovoljan s njim) je upitan:
“Gdje je bio naš Gospodar prije nego što je stvorio nebo i zemlju? Tada je Ali Ibn Abi Talib
odgovorio:
“pitanje gdje” zahtijeva mjesto i Allah azza wa jall postoji od cijele vječnosti, a ovo nije slučaj sa
mjestom. »
[Al-'Iqdou l-Farîd]

Imam Abu Mensur Al-Bagdadi(m. 429 H.) rekao je:


“Emir vjernika", Ali Ibn Abi Talib:”Allah ta’ala je stvorio Prijestolje kao manifestaciju svoje vlasti
i nije je uzimao kao mjesto za sebe “

Imam Abu Mensur Al-Bagdadi(m. 429 H.) je tada rekao:


“A Ali Ibn Abi Talib je takođe rekao:
“Allah postoji od cijele vječnosti i nema mjesta koje postoji cijele vječnosti da bi on na tom mjestu
bio. On je sada onakav kakav je bio cijele vječnosti “

Imam Abu Nou'aym (m.430 H.) izvještava da je Imam Ali Ibn Abi Talib rekao:
“Onaj koji tvrdi da je naš Gospodar ograničen, onda sigurno nije poznavao Stvoritelja, Onog koji
zaslužuje da bude obožavan”
[Hilyatou l-Awliyâ]

Imam Al-Isfararayini (m.471 H.) izvještava da kada čovjek pita Imama Alija gdje je Allah?
Imam Ali mu je odgovorio:
Ne kažemo GDJE za Onoga koji je stvorio mjesta. Tada ga je osoba upitala:
“Kakav je Allah?
A imam Ali je odgovorio:" Ne kažemo KAKAV za onoga koji je stvorio kako"

Imam An-Nacafi (m.508 H.) rekao je:


“Ali Ibn Abi Talib(neka je Allah zadovoljan s njim) je upitan:" Gdje je bio naš Gospodar prije nego
što je stvorio prijestolje(Arš)?
Tada je Ali ibn Talib odgovorio:
Pitanje koje se odnosi na mjesto,Allah azza wa jall postoji iz cijele vječnosti bez mjesta i bez
vremena, i On je sada takav kakav je iz cijele vječnosti.
(to znači bez mjesta i neovisan o vremenu) ”
[Bahrou l-Kalâm]

- Vjerovanje tkz Selefija: “Allah trci po Arsu, po nebesima i po Zemlji" Kaze Osman ibn Seid
Ed Darimi Mudzessim ( ovo nije poznati muhaddis Ebu Muhammed Abdullah ibn
Abdurrahman ibn Fadl ibn Behram Ed Darimi et Temimi Es Semerkandi koji je napisao "Sunun
Darimi" ), ovo je jedan od tkz "selefa": Ne prihvatamo tvrdnju da su svi pokreti i radnje stvoreni
vec kazemo da je Allahovo setanje, trcanje i
uzdizanje iznad Arsa oduvijek." ( Kitab Akideti
selef, str. 479) Kaze Abdulaziz bin Baz i stalna
komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji odgovarajuci
na pitanje: Moze li se Allah opisati svojstvom
trcanja?: Da, svakako,Allah trci,kao sto je to
opisano u hadisi kudsiju: " Kada mi se moj rob
priblizava pedljom ja mu se priblizavam
podlakticom,kada mi se priblizava duzinom
podlaktice ja mu koracam u susret, a kada koraca
meni u susret ja trcim da njega susretnem." (Fetve
bin Baza tom 3. stranica 196.) Boze mili, da li su
ovi ljudi zavrsili dva razreda osnovne skole. Da li su
oni ikad culi za neku stilsku figuru ili im je to " visa
filozofija koja je bid'at, novotarija, a svaki bid'at je
zabluda."

POTIRANJE LICA NAKON DOVE - PRAKSA


MUHAMMEDA A.S. I NJEGOVIH ASHABA R.A.
ُ ‫صلَّى هَّللا‬َ ‫ي‬ َّ ِ‫ أَ َّن النَّب‬-‫ب ْب ِن يَ ِزي َد ع َْن أَبِي ِه‬
ِ ِ‫ص ع َْن السَّائ‬ٍ ‫ص ْب ِن هَا ِش ِم ْب ِن ُع ْتبَةَ ْب ِن أَبِي َوقَّا‬
ِ ‫َح َّدثَنَا قُتَ ْيبَةُ بْنُ َس ِعي ٍد َح َّدثَنَا ابْنُ لَ ِهي َعةَ ع َْن َح ْف‬
َ َ َ َّ َ
‫َعل ْي ِه َو َسل َم َكانَ إِذا َدعَا ف َرف َع يَ َد ْي ِه َم َس َح َوجْ هَهُ بِيَ َد ْي ِه‬
Es-Saib b. Jezid prenosi od svoga oca da je Allahov Pejgamber (alejhisselam), kada bi činio dovu,
digao bi ruke a potom potrao lice rukama.“ (Ebu Davudov Sunen, Ahmed i Ebu Nu'ajm)
Abdur-Rezzak u svome „Musannefu“, jedno poglavlje je naslovio:„Poglavlje o potiranju lica
rukama nakon dove“.U tome poglavlju navodi i predaju od Džurejdža od Jahja b. Se'ida da je
Abdullah b. Omer tako činio i tvrdio da su ashabi potirali svoja lica nakon činjenja dove radi
bereketa.
- Jedna od najvećih novotarija ovog vremena jeste to što su vehabije dozvolili nesposobnim
ljudima da pričaju o tumačenju Kur'ana i komentarisanju dokaza tj. ljudima koji nisu došli do
stepena mudžtahida da pričaju o šerijatskim argumentima ... pod navodima:
Kur'an je jasna knjiga na arapskom i mogu svi da ga razumeju.
Verodostojan hadis je samostalan dokaz.
Mezhebi nisu dokazi.
Konsenzus nije priznat dokaz.
Analogija nije priznat dokaz.
Govor mudžtahida nije dokaz.
Direktno razumemo i tumačimo kur'an i sunet.
Mada, ljudi se u islamu dele na mudžtahide koji se bave argumentima i mukalide koji prate i slede
mudžtahide,, što se ustvari zove mezhebizam ( sleđenje Kur'ana i suneta tragom argumenata,
razumevanja i metoda jednog mudžtahida) .
Dakle, uzimanje i vađenje ljudi od kategorije mukalida i ubacivanje ih u posao mudžtahida je
najveća novotarija ovog veka.
Zato je šejh Buti r.a. pisao knjigu: nemezhabizam je najopasnija novotarija koja preti islamskom
šerijatu. Opasnost te novotarije se vidi u posledicama iste,, jer pod istim navodima i opravdanjima
počeli su ateiste, sekulariste, kur'aniste, moderniste kao i sve neznalice da tumače kur'an i sunet
daleko od mezheba.. pod navodima:
Kur'an je jasna knjiga na arapskom i mogu svi da ga razumeju.
Verodostojan hadis je samostalan dokaz.
Mezhebi nisu dokazi.
Konsenzus nije priznat dokaz.
Analogija nije priznat dokaz.
Govor mudžtahida nije dokaz.
Direktno razumemo i tumačimo kur'an i sunet.
"... srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju. Sura el-Bekara, ajet
broj 118.

- Brada treba da je uredna: Ata' b. Jesar kaže da je ušao jedan čovjek u Poslanikovu, sallallahu
alejhi ve sellem, džamiju rasčupane kose i brade pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
pokazao rukom da iza?e iz džamije. Otišao je uredio svoju kosu i bradu potom se vratio. Kada
se ponovo pojavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Zar ovako nije ljepše nego da
dolazi rasčupane kose kao šejtan." (Malik, 4/457/1834 i Bejheki u Šuabul-imanu, 5/225/6462.)
O brkovima: Imam Malik u svom djelu Muvetta kaže: "Kratit će brkove u tolikoj mjeri dok se
ne vidi kraj usne, a neće ih brijati pa da pravi nakazu od sebe." Ibn Abdil-Hakem prenosi od
Imama Malika, r.a., daje rekao: "Kratit će brkove, a puštati bradu." Kraćenje brkova ne
podrazumijeva njihovo brijanje. Smatram da se treba opomenuti svako ko brije brkove. Ibn
Kasim prenosi od Malika: "Skratiti brkove je potrebno, ali brijanje brkova smatram
nakaženjem." Imam Malik je rekao: "Tumačenje hadisa Resaulullaha, sallallahu alejhi ve
sellem, o kraćenju brkova je da ih treba potkresati, i nije mu se sviđalo da se oni krate s vrha."
Još je rekao: "Svjedočim i tvrdim da je brijanje brkova NOVOTARIJA i smatram da svakog ko
ih obrije treba istući. " Imam Malik je rekao: "Omer ibn Hattab bi, kada bi zapao u nevolju,
puhnuo, nogu bi zamotao u ogrtač i uvrtao bi BRKOVE." Omer ibn Abdulaziz je rekao: "Sunnet
u postupanju s brkovima je obrubljivanje gornje usne." Sto se tiče Imami 'azama, Ebu Hanife,
Zufera, Ebu Jusufa i Muhammeda, oni su smatrali da je kraćenje brkova bolje od brijanja. Što se
tiče Imama Ahmeda, on je potkraćivao brkove na najmanju moguću mjeru. Čuo sam daje bio
pitan o sunnetu kraćenja brkova, pa je rekao: "Oni se potkraćuju kao što je rekao Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem: "Kratite brkove." Bio je upitan: "Šta kažeš za čovjeka koji brije
brkove ili ih krati? I kako da ih brije?' Rekao je: ,Ako ih krati, nije problem, pa i ako ih
makazama skrati da izgledaju kao da ih je obrijao, nije problem.'" Ebu Muhammed ibn Kudame
Makdisi u Mugniu kaže: "Čovjek ima pravo da ih skrati (brkove) i da ih makazama skreše, a da
to ne bude brijanje. Imam Tahavi kaže: "Mugire ibn Šu'be prenosi da mu je Poslanik, s.a.v.s.,
skresao brkove koliko je debeo misvak." Hadis bilježe Tahavi u Šerhu mianil-asari (4/230),
Ahmed (4/252,255), Ebu Davud (188) s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Prije nego išta
napišem ovdje, htio bih reći zavolio sam šejha Dževada u ime Allaha, slušajući njegove
dersove, kao i ostale naše cijenjene šejhve poput šejha Safeta, Elvedina, Almira i ostalih da sad
ne nabrajam do unedogled, i tko je išao da uči o tematici brade u Islamu, jasno je da musliman
treba da nosi bradu, samo nažalost potrebno je reći da danas mnoga braća kao da se natječu da
rade strašila od sebe kada je u pitanje njegovanje urednog izgleda, pogotovo brade, pa izgledaju
poput nekih karikatura zlikovaca iz zapadnjačkih filmova stereotipnog primitivnog unazadnog
arapina iz vremena džahelijeta. Kao da se natječu tko će pustit veću i raspušteniju bradu, tko će
imati oveći grm na licu, valjda u želji da pokažu ponosno svoj iman i bogobojaznost, a iznad
usne ogule sve dlake, smatrajući to kraćenjem. Moje je skromno mišljenje da se time ne samo
pridonosi krivoj slici učenja islama ,te karaktera i ličnosti jednog muslimana kako vanjštinom
tako i nutrinom, nego daje povoda i ostalim vjernicima a pogotovo nevjernicima razlog da čine
grijeh, tj da gibete ili ružno govore o njima radi takvoga pristupa projekcije vanjštine jednoga
muslimana, a to je samo po sebi kao i nošenje odjeće isticanja po mome skromnom znanju o
islamu strogo zabranjeno. Ako se već pušta brada po sunnetu Poslanika s.a.v.s moje pitanje bi
bilo zašto se onda ne krate brade ispod onoga što se može zagrabiti jednom rukom tj šakom od
korijena brade tj. lica a ne da se pušta brada 30-60 cm preko toga.
Zar nije to mimo sunneta Poslanika s.a.v.s i mimo nekih estetskih i higijenski prihvatljivih
normi? Allah da vas nagradi kao svoje najiskrenije robove.

A:

Sura Mearic 4 ajet : Ka njemu se penjaju - K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On uzdiže i
prima.” (Prijevod značenja, Fatir, 10) “I kada Allah reče: ‘O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te
uzdignuti i spasiću te od nevjernika…” (Prijevod značenja, Alu Imran, 55) -Jeste li sigurni da vas
Onaj koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?” (Prijevod
značenja, El-Mulk, 16 -Knjigu ti spušta Allah, Silni i Mudri!” (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 1) ”
Reci: ‘Od Gospodara tvoga spušta ga melek Džibrili kao istinu, da još više učvrsti vjernike u
vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.‘” (Prijevod značenja, En-Nehl,
102 spominje se da je Allah stacioniram na nebesa. Molim da mi pomognete da razumem sve to
zato sto se boim da cu uciniti kurf. a znam i da je Muhammed s.a.v.s odeo po nebesima da se sretne
sa Allah (miradz) Hvala vam i nek Allah bude zadovoljan sa vamahud sura 7 ajet : prijesto iz nad
vode...

- B:
- Allah dž š je nad Aršom vladao. Inače, u Kur'anu postoji arapska reč (istava), ta reč je glavni
razlog dileme oko tog pitanja. Reč istava je glagol koji ima mnogo značenja, između ostalog
znači sesti, znači podignuti se, znači vladati i još puno značenja. Takođe, među muslimanima
postoje ljudi koji veruju u telesnog Boga, i veruju u to da Bog postoji svojem bićem, u fizičkom
smislu u određenom prostoru koji postoji iznad Arša.. ti ljudi uzimaju reč istava za dokaz i
tumače je u značenju kao sesti. Postoje takođe i muslimani koji veruje u to da Bog nije telesni,
bog ne postoji u određenom mestu jer nije biće niti može prostor da ga uhvata,, Bog postoji bez
mesta, bez zauzimanja prostora, bez ulaska u njegova stvorenja. Bog postoji bez početka, i tamo
gde i kako je bio pre stvaranja mesta tu je i posle stvaranja mesta. Ti ljudi -i ja sam jedan od
njih- uzimamo između ostalog reč istava za dokaz i tumačimo je u značenju vladati.. Značenje
kako mi verujemo jeste: Allah je nad Aršom i nebesima vladao .

- Allah, dž.š., je iznad svega!


Ehli sunnet je stava da je Allaha, dž.š., iznad svega. On je iznad svega, iznad nebesa i Arša, jer, šta
bi moglo biti uzvišenije od Gospodara svjetova? No, mušebbihe ne bi bile mušebbihe a da ne
razmišljaju o onome što nam je Poslanik, a.s., zabranio, rekavši: Razmišljajte o Allahovim
stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu dž.š., jer vi to niste u stanju učiniti!". Mušebbihe,
dakle, razumiju Allahovu uzvišenost kao stacionarnu poziciju Allahovog bića o kojem nam
Poslanik, a.s., zabrani da razmišljamo. Oni su mušebbihe, jer kao što razumiju da je drugi sprat
iznad prvog, ta pravila primjeniše i na Allaha, dž.š.

No, mi, sljedbenici ehli sunnetske akide, pristasmo uz stav istinskih učenjaka, a taj stav objasni
najveći imam Ebu Hanife, rhm., u knjizi Fikhul-Ekber, rekavši: Božiju bliskost i udaljenost ne
treba razumjeti u smislu duže ili kraće relacije, nego u smislu počasti i poniženja."

Imam Gazali govori: "Allah je iznad i Arša i nebesa, i iznad svega, i to uzdignutošću koja Ga ne
čini bližim ni Aršu ni nebesima, niti Ga čini daljim od Zemlje.

Vjerujemo da Allah postoji, ne na mjestu koje obuhvata Njegovo biće, niti je na svakom mjestu.
On je iznad svega, Uzvišen od bilo čega. Tamo je gdje je bio i prije stvaranja mjesta. On je
Gospodar, Milostivi (Er-Rahman) iznad Arša, Savladatelj (El-Kahhar) iznad Svojih robova. On je
Jedan, Jedini. Ništa nije kao On, On sve čuje i vidi!

ARŠU (BOŽIJEM PRIJESTOLJU) I KURSIJJU (BOŽIJEM PIJEDESTALU)

Pitanja:

Da li je Arš stvoren ili on postoji oduvijek, i da li je on neophodan Allahu, dž.š., odnosno da li je


Allah Svoj Zat (Biće) smjestio na Aršu?

Da li je Kursij zaista mjesto gdje su Allahova stopala (Allah je neograničen, ne obuhvata Ga ni


prostor ni vrijeme)?

Odgovor:
Esselamu alejkum

Cijenjeni brate/sestro,

Ovo pitanje poslali ste nekoliko puta. Sprva, nisam htio odgovoriti budući da smatram, a ako Bog
da objasnit ću zašto, kako razlog postavljanja ovakvog pitanja može biti stvarno bespredmetan. No,
s obzirom da ste opetovali svoje pitanje, s Božijom pomoći podijelit ću s vama svoje mišljenje.

Kako, za razliku od našeg dragog brata hadžije Kenana Čeme, nemam osjećaj kako odgovoriti
koncizno a jasno, vjerovatno će i ovaj odgovor biti nešto duži ali vas ipak molim da pročitate do
kraja. Odgovor načelno namjeravam podijeliti u tri cjeline.

Prva bi bila neki opći uvod u analizu pojmova koje spominjete u svome pitanju. Naime, kao što
ćemo inšallah vidjeti, nije moguće dati odgovor „tek tako“, bez pojašnjavanja vaših pitanja.

Druga cjelina odnosila bi se na analizu pojmova navedenih u vašemu pitanju (radi preglednosti, još
u vašemu pitanju te pojmove smo podvukli).

Konačno, treća cjelina dala bi konkretne odgovore na vaša pitanja, naravno, shodno mojim
mogućnostima, a i predstavljala bi svojevrstan zaključak ove rasprave.

Zahvaljujem vam se na javljanju i povjerenju.

ZAŠTO TRETIRATI POJMOVLJE

Zbog čega nam je ovo važno? U jednome hadis-i šerifu, hazreti Muhammed, alejhiselam, kaže:
„Najveći broj grijeha Ademovih potomaka dolazi od jezika.“ (hadis, govor hazreti Muhammeda,
alejhisselam, bilježe Taberani i Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ibn Mesuda)

Ovim nikako ne želimo reći kako je zabranjeno pitati odnosno, da budemo precizniji, kako je
zabranjeno čovjeku koji osjeti posebnu sklonost ka nečemu posavjetovati se s nekim kome vjeruje.
Jednostavno, često ne razumijevajući jedni druge, ljudi se posvađaju i zamrze za cijeli život.

No, nije samo jasan govor u nekome jeziku preduvjet za uspješno razumijevanje. Potrebno je i da
svako bude svjestan svojih mogućnosti, da bude svjestan svojih okvira i poimanja i artikuliranja
stvari o kojima razgovara/raspravlja.

Podsjetimo se na kur’ansko uputstvo, kako je časni Kur’an skrenuo ljudima pažnju da trebaju biti
svjesni svojih mogućnosti. U jednome kur’anskome ajetu čitamo: A zašto oni ne razmisle o
Kur’anu? (4:82) Poruka je opća (‘āmm), odnosi se na sve ljude, pozivaju se da razmisle o Kur’anu.
A potom im se nudi i logično objašnjenje, u nastavku istoga ajeta: Da je on od nekog drugog, a ne
od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. Hazreti Katade, kako bilježi imam
Taberi u svome tefsiru a vezano za ovaj plemeniti ajet, izvlači zaključak: šta god dragi Allah kaže,
to je istina, dočim se iskazi ljudi razlikuju.
Jednom kažemo ovako, drugi put, o istoj stvari, kažemo onako. Zato na drugome mjestu u časnome
Kur’anu čitamo preporuku, šta ako se ljudi, a islam ih poziva na slobodno promišljanje, međusobno
raziđu po jednome pitanju. Da li se tada svako treba slijepo držati svoga? Uzvišeni Allah u
narednom plemenitom ajetu iste sure kaže: Kada saznaju za nešto važno, a tiče se bezbjednosti ili
opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi
od njih ono što žele da saznaju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi
biste, osim malo vas, sigurno šejtana slijedili.

Ovako bi izgledao jedan normalan poredak stvari: vlastitim sposobnostima promišljati o stvarima;
u slučaju nejasnoća, obratiti se upućenijem u te stvari, i pri tome prihvatiti svoju poziciju kao onoga
koji pita, a poziciju upućenijeg/učenijeg kao onoga koji daje odgovor, kojega treba uvažavati s
obzirom da nam izlazi u susret.

Česte su rasprave u kojima slabije upućeniji u konkretnu stvar doslovno zaskače upućenijeg,
svojim čestim upadicama i neuljudnim komentarima. Prva stvar koja ne valja jeste odgoj takve
osobe, a druga stvar je određena doza licemjerstva takvog čovjeka. Naime, čini se da ga u tome
slučaju ipak ne interesira da sazna istinu, već mu je draže da i on sâm „progovori koju“.

Najbolji dokaz ovoga je što svi šutimo kada smo bolesni a ljekar nam govori od čega smo oboljeli i
šta nam je raditi kako bismo se izliječili. Upijamo svaku riječ koju ljekar izgovori. A na isti način
trebalo bi se vladati i kada raspravljamo/slušamo o nekoj stvari koja nas interesira, jer je u tome
slučaj naš „upućeniji“ sugovornik poput ljekara – rasterećuje nam razum, oslobađa nas zbrkanih
misli i time nam olakšava život.

Što se tiče, s druge strane, nesporazuma među ljudima koji razgovaraju a nemaju jednako shvatanje
pojmova kojima operiraju, naime, ne upotrebljavaju u istome smislu stručne riječi koje koriste
(naprimjer za pjesnika, ruža je simbol ljubavi, za muslimana simbol hazreti Pejgambera,
alejhisselam, za odanog učenika ona je simbol njegovog dragog učitelja i tome slično), o tome nam
najbolje govori kazivanje iz drugoga toma hazreti Mevlana Rumijeve „Mesnevije“, o četverici ljudi
koji su se svađali oko toga kako se grožđe zove.

Jedan bio je Perzijanac i htio je za srebrnu novčanicu, koju su dobili, kupiti „engjur“; drugi bio je
Arap, i on je za taj novac hito kupiti „ineb“; treći bijaše Turčin, i za taj novac htio je kupiti „uzum“,
a četvrti bio je Grk, i za taj novac htio je kupiti „istafila“. Dugo su se prepirali o tome šta će od ovo
četvero uzeti. Poenta je u tome što su sve četiri riječi označavale istu stvar – grožđe. No, nije bilo
nikoga ko bi njihove želje objedinio. Nadovezujući se na ovo kazivanje, hazreti Mevlana Rumi u
narednom kazivanju spominje slučaj hazreti ensarija, plemena Evsa i Hazrežda koj su bili u
stalnome sukobu, sve dok im nije došao hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, i objedinio
njihove potrebe, te su se silno zavoljeli i tako je i dan danas. Obaveza je svakoga vjernika, kaže
hazreti Mevlana, pronaći takvog čovjeka, duhovnog nasljednika hazreti Muhammeda, alejhisselam,
koji je u stanju Poslanikovim, alejhisselam, berićetom povezati srca ljudi. U međuvremenu,
slijedeći hazreti Muhammedov, alejhisselam, primjer, valja nam nastojati drugoga do kraja
saslušati i jasno precizirati šta to o čemu govorimo tačno znači.

ANALIZA POJMOVA

Prvi pojam koji spominjete je Arš (Al-’Arš), doslovno „Prijestolje.“ Spominje se na mnogo mjesta
u časnome Kur’anu (naprimjer 7:54), te u hadisima hazreti Muhammeda, alejhisselam (naprimjer
hadis: „Četvero je objavljeno iz riznice podno ‘Arša: Ummul Kitāb, Ajetul Kursija, završeci sure
Bekara, i sura Kevser.“ Hadis bilježe Taberani i Ibn Hibban, prenoseći ga od hazreti Ebu Umame;
opće je poznato da se pod „Ummul Kitāb“ misli na suru Fatiha, „Ajetul kursija“, kod nas još
poznata kao „Ćurs-dova“, to je 255. ajet sure Bekara, a „završeci sure Bekara“ jesu posljednja tri
ajeta 284.-286.).

njegovome postojanju i nakon Sudnjega dana, govori hadis:

„Puhnut će se u sur te će u nesvijest pasti sve što je na nebesima i na Zemlji, izuzev onoga koga
Allah izuzme. Potom će se puhnuti drugi put, a oni će ustati i gledati. Bit ću prvi koji će podići
glavu. Kad tamo, Musa, drži se za jedan od nosača (kā’ima) ‘Arša. Ne znam da li je podigao glavu
prije mene ili je od onih koje je Allah izuzeo. Ko rekne: ‘Bolji sam od Junusa ibn Mettâ’, slagao
je.“ (hadis bilježi Tirmizi, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)

Imenica „’Arš“ nastala je od glagola „’a-r-š“ – ‘areše, ja’rišu/ja’rušu, ‘aršun, i ima značenje
„sagraditi kolibu“, „napraviti odrinu“, „kamenjem obzidati samo donji dio bunara“; sa
prijedlogom „bi“ ima daljnja značenja „ostati“, „boraviti“. Od ovoga izvedena je imenica
„’arš“, sa velikim spektrom značenja „prijestolje“, „hladnjak“, „sjenica“, „šator“, „koliba“,
„dvorac“, „svod“, „nebo“, „stup“, „potporanj“ i slično. Od ovoga glagola izvedena je i
imenica „’arīša“, koja ima značenje „nosiljka“, „vinova loza“. (vidi: Teufik Muftić, Arapsko-
bosanski rječnik, str. 947.)

Iz ovoga zaključujemo da pojam „’arš“ označava nešto što je „iznad“, no, ne samo fizičkoga
„iznad“ već i nečega što je „nad“ nečim drugim, kao što je po funkciji koju obavlja, predsjednik
države „iznad“ nekog činovnika.

U svome rječniku „Kitābut-ta’rīfāt“, hazreti imam Alija ibn Muhammed Džurdžānī za pojam „’arš“
kaže:

„’Arš je tijelo (džism, u smislu sinteze sadržinâ jedne supstancije) koje obuhvata sva druga tijela.
Nazvano je tako uslijed svoje uzvisitosti, odnosno uslijed poređenja s prijestoljem vladara s kojega
vladar donosi presude. Sa svoga prijestolja sprovode se vladareve odluke i odredbe. ‘Arš nema neki
konkretan oblik niti konkretno fizičko tijelo.“ (str. 100.)

Govoreći o ovome pojmu, alâma Muhammed Alija et-Tehānevī u svome rječniku „Keššāfu
istalehātil funūni vel ‘ulūmi“, kaže:
„’Arš u islamskim disciplinama ima značenje onoga što filozofi oslovljavaju Sferom svih sferâ
(felekul eflāk, nebo svih nebesa). U tesavvufu, Najviše prijestolje (el-’aršul ekber) jeste srce
Savršenog čovjeka (el-insānul kāmil).“ (tom II, str. 1171.)

Da na neki način zaključimo, el-’Arš, Allahovo Prijestolje, ili jednostavno Prijestolje (pisano sa
velikim početnim slovom), označava nefizičko tijelo koje je dragi Allah stvorio kao entitet koji
obuhvata sve drugo stvoreno. Drugim riječima, kada se kaže el-’Arš, misli se na sveukupnu
stvorenost, zatvorenu u, i predstavljenu, jednim nefizičkim tijelom.

Drugi pojam koji spominjete je stvaranje. Ovako izražen, teško ga je predstaviti samo jednim
arapskim ekvivalentom. Inače, o ovome pojmu, kao i nekim drugim, pregledno je napisano u knjizi
„Srednjovjekovno filosofijsko nazivlje u arapskom jeziku“, čiji je autor Tarik Haverić (knjigu
objavila je izdavačka kuća „el-Kalem“, u Sarajevu, 1990.). Treba naglasiti da ovo izuzetno vrijedno
djelo ima svojih grješaka, ali može poslužiti kao neki uvod u terminologiju.

Najčešće se pojam „stvaranje“ označava arapskom imenicom „halk“ (halq), koja dolazi od glagola
„h-l-q“ – haleka, jahluku, halkun, i ima značenje „originalno stvaranje stvari, kakva nije prije
postojala (‘ibtidā’uš-šej’i ‘alā misālin lem jusbak ilejh)“. (Ibn Menzūr, Lisānul ‘Areb, tom IV, str.
192., 193.)

Često se spominje u časnome Kur’anu (naprimjer 2:29), kao i u plemenitom hadisu (naprimjer:
„Kada Allah želi stvoriti (ha-le-ka) kakvu stvar, ništa drugo ne može Ga spriječiti.“ Hadis bilježi
Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebu Seida.)

Hazreti imam Džurdžani kaže:

„Stvoreno (halk) označava elemente duše u nju uronjenje, iz kojih s lahkoćom nastaju djelovanja.“
(str. 70.)

Alâma Tehanevi kaže:

„Stvoreno označava Svijet materijâ/Svijet tvarî (‘ālemul mādda), i Svijet egzistencije i vremenitosti
(‘ālemul vudžūdi vez-zemān), poput sferâ, praelemenata, minerala, biljaka i životinja. Još se
oslovljava i Svijet očitovanosti (‘ālemuš-šehāda), Svijet robovanja (‘ālemul mulk) i Svijet
stvorenoga (‘ālemul halk).

Novo stvaranje (halk džedīd) u tesavvufu označava povezanost protegnutog bîvanja unutar
mogućih bîtaka sa Dahovima Svemilosnog.“ (tom I, str. 763.)

Pojam „stvaranje“ može biti preveden i imenicom „ber’“, koja dolazi od glagola „b-r-’“ – be-re-’e,
jebre’u, ber’un/burū’un, i ima značenje „originalnoga stvaranja (lā ‘an misāl) živih bića (hajevān),
posebne kategorije u odnosu na ostala stvorenja.“ (Ibn Menzur, Lisānul ‘Areb, tom I, str. 354.)

Tako, ukoliko se misli na živa bića, koristi se ovaj glagol (naprimjer u suri el-Bejjine, u šestom i
sedmom ajetu, upotrebljen je pojam „najgora stvorenja“ (šerrul berijja) i „najbolja stvorenja“
(hajrul berijja), te se i jezički, dakle čak i vankontekstualno, razumije da je riječ o živim bićima,
bićima koja dišu, imaju dah), a ukoliko se misli naprimjer na nebesa i Zemlju, neće se koristiti ovaj
već neki drugi pojam, poput pojma „halk“ (vidi Kur’an 17:99). No, za živa bića može se koristiti i
pojam „halk“ (vid: Kur’an 17:98).

I ovaj pojam spominje se u časnome Kur’anu (naprimjer 57:22; također, spominje se i jedno od
Allahovih, dželle šanuhu, Lijepih Imena izvedeno od ovoga glagola – el-Bāri’u, 59:24), a u hadisu
to Lijepo Ime „el-Bāri’u“ spomenuto je u predaji u kojoj se nabraja devedeset i devet Lijepih
Božijih Imena (hadis bilježi Ibn Madže, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre).

Pojam „stvaranje“ može biti preveden i imenicom „hades“ (úadet), koja dolazi od glagola „h-d-s“ –
hadese, jahdusu, hudūsun, a označava nešto „suprotno vječnome (nekīdul kadīm).“ (Ibn Menzur,
Lisānul ‘Areb, tom III, str. 75.) Ovaj pojam, dakle, označava stvaranje u vremenu, odnosno
pojavljivanje.

Ovaj pojam u ovome značenju spominje se u Kur’anu (naprimjer 65:1), a mnogo češće u značenju
imenice „hadīs“, „govor“, „kazivanje“. Takav se često pojavljuje u hadisu (naprimjer hadis kojega
bilježi hazreti imam Ahmed, prenoseći ga od hazreti Ebu Derdâa, a u kojem se kaže za hazreti
Muhammeda, alejhisselam: „Nikada nije nešto kazivao a da nije bio nasmiješen.“). Pored toga, u
ovome smislu „nastanka nečeg novog, nečega čega prije nije bilo“, u hadisu spomenuto je u obliku
„muhdesa“ („Najistinitiji govor je Govor Allaha, najbolja uputa je Muhammedova uputa, najgore
stvari su izmišljanje novoga (muhdesāt). Svaka izmišljotina je novotarija (bid’a), svaka novotarija
je zabluda, a svaka zabluda odvodi u Vatru. Sudnji dan doći će vam iznenada. Ja i Sudnji dan
poslati smo ovako. Preči sam svakome vjerniku od njega sâmog. Ko ostavi imetak, to je za njegovu
porodicu. Ko ostavi dug ili kakav propust, to će biti za njega ili protiv njega. A ja sam zaštitnik
vjernika.“ Hadis bilježe Muslim, Nesai i Ibn Madže, prenoseći ga od hazreti Džabira)

Hazreti imam Džurdžani kaže:

„Hudūs označava egzistiranje neke stvari koja prije nije postojala.“ (str. 56.)

Alâma Tehanevi kaže:

„Hades je čin (emr) koji opstoji po nekome činiocu, drugim riječima, koji ne opstoji sâm po sebi.“
(tom I, str. 625.)

Konačno, pojam „stvaranje“ može biti preveden i imenicom „ibdā’“, koja dolazi od glagolske
osnove „b-d-’a“ – ebde’a, jubdi’u, ibdā’un, a koja znači „stvar koja je bila prva (eš-šej’ul-lezī
jekūnu evvelen).“ (Ibn Menzur, Lisānul ‘Areb, tom 1, str. 341.)

Ovaj pojam, u obliku „bid’, spominje se u časnome Kur’anu: “Reci: ‘Ja nisam prvi (bid’) poslanik i
ne znam šta će biti sa mnom ili s vama…’ (46:9) U eseru (predaji koja s ebilježi od nekoga od
hazreti ashaba) navodi se da kada je hazreti Omer vidio da ljudi zajednički klanjaju u mjesecu
ramazanu sa zajedničkim imamom, rekao je: „Lijepa li je ova novotarija (bid’a)“ (predaju bilježi
imam Buharija, prenoseći je od hazreti Abdurrahmana ibn Abdul Karijja), dakle, lijepo li je ovo a
nije ga prije bilo, ovo je prvi put.

Hazreti imam Dužurdžani kaže:

„Ibdā’ ili ibtidā’ označava davanje egzistencije nekoj stvari koja nije prije u tome obliku postojala,
niti u vremenu niti kao mišljevina.“ (str. 3.)

Da zaključimo, ovisno od željenog značenja, pojam „stvaranje“ može se razumjeti kao halk,
originalno stvaranje stvari, kao ber’, stvaranje koje se odnosi samo na živa bića, kao hades,
stvaranje u vremenu, pojavljivanje, te kao ibtidā’, stvaranje prve stvari.

Naredni pojam koji spominjete je oduvijek. Ovaj pojam može se shvatiti kao kidem, potom kao
ebed i ezel, te kao bekâ. Svaki od ovih pojmova ima svoje specifično značenje.

kidem, dolazi od glagolske osnove „q-d-m“ – kadume, jakdumu, kadāma, a ima značenje
„prethoditi“, „biti star“, „biti drevan“, „biti starodrevan“. (Teufik Muftić, Arapsko-bosanski
rječnik, str. 1172.).

Ovaj pojam nalazi se i u časnome Kur’anu (naprimjer 11:98), i u Poslanikovom, alejhisselam,


hadisu (Naprimjer predaja: „Kada imam izgovori ‘amin’, izgovorite i vi ‘amin’ jer onaj čije se
izgovaranje ‘amin’ podudari sa izgovaranjem ‘amin’ meleka, oprostit će mu se grijeh koji je
prethodno počinio.“ Hadis bilježe imami: Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Nesai,
Tirmizi, Ahmed i Malik, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre).

Imam Džurdžani kaže:

„Bespočetno (kadīm) odnosi se na bîtak čija egzistencija nije po nekom/nečem drugom. On je


bespočetan po svojoj bîti. Ovaj pojam koristi se i za bîtak čijoj egzistenciji nije prethodilo
nepostojanje (‘adem).“ (str. 115.)

Alâma Tehanevi kaže:

„Pojam suprotan pojmu ‘kidem’ (bespočetnost) je ‘hudūs’ (stvorenost), a oba pojma oznaka su
bîvanja. Za onu egzistenciju kojoj nije prethodilo nepostojanje (‘adem), kaže se da je ‘kadīm’, a
egzistenciji kojoj je prethodilo nepostojanje, kaže se da je ‘hādis’.“ (tom II, str. 1305.)

ebed, dolazi od glagolske osnove „’-b-d“ – ‘ebede, je’budu/je’bidu, ‘ubūdun, a ima značenje
„vječnost“ (dehr), te se kaže: „nikada to neću uraditi“ (lā ef’alu zālike ebedel ebīd). (Ibn Menzur,
Lisānul ‘Areb, tom I, str. 40.)

Ovaj pojam pronalazimo često i u časnome Kur’anu (naprimjer 2:95), a nalazi se i u Poslanikovom,
alejhisselam, hadisu (naprimjer na Oprosnom hadžu kada je hazreti Muhammed, alejhisselam, po
završetku s’aja naredio hazreti ashabima da se ponašaju kao da je umra, hazreti Surāka ibn Malik
upitao ga je: „Da li se to odnosi samo na ovu godinu ili zastalno (lil ebed)?“ Na to hazreti
Muhammed, alejhisselam, odgovori: „Zauvijek (bel lil ebed).“ Hadis bilježe imami Ibn Madže i
Abdurrezzak).

Imam Džurdžani kaže:

„Vječnost (ebed) označava vremensku trajnost egzistencije kojoj nema kraja, u odnosu na
budućnost, kao što ezel označava vremensku trajnost egzistencije kojoj nema kraja, u odnosu na
prošlost.“ (str. 2.)

Alâma Tehanevi nudi definiciju identičnu definiciji imama Džurdžanija, i još citira i drugi stav
imama Džurdžanija:

„Ebed označava takvo trajanje, čiji prestanak nije moguće zamisliti, niti maštanjem niti
razmišljanjem, nikako.“ (tom I, str. 84., 85.)

ezel, dolazi od glagolske osnove „’-z-l“ – ‘ezele, je’zilu, ezlun, a ima značenje „pritjesniti“, (s
prijedlogom „’an“) „zadržati“, „spriječiti“. (Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 27.)
Kada se želi opisati šta je to bespočetno (kadīm), kaže se „ono što nije prestajalo“ (lem jezel). (Ibn
Menzur, Lisānul ‘Areb, tom I, str. 134., 135..)

U obliku „mu’zela“ („tjesnac“, „škripac“, „oskudica“), ovaj glagol pronalazimo u hadisu, u predaji
koju je zabilježio Ibn Esīr u svome djelu „Usdul gābe“, kada je hazreti Tahfa ibn Zuhejr rekao
hazreti Muhammedu, alejhisselam: „Pogodila nas je crvena godinica koja donosi oskudicu
(mu’zela).“

Imam Džurdžani kaže:

„Vječnost (ezel) označava trajnost egzistencije vremenski neograničenu u odnosu na proteklo.“


(str. 9.)

Alâma Tehanevi kaže:

„Vječnost (ezel) označava trajnost egzistencije u odnosu na proteklo, kao što ebed označava
trajnost egzistencije u odnosu na buduće. U djelu ‘Šerhul tavāli’ ‘, u raspravi o stvorenosti tjelâ,
kaže se da je ezel štostvo (māhija) koje zahtijeva neprethođenje po drugome (el-lāmesbūkijja bil
gajr). Na ovo se misli kada se kaže: ‘Ezel negira prvotnost (el-Evvelijja ).’“ (tom I, str. 143.)

bekâ, dolazi od glagoske osnove „b-q-j“ – bekā, jebkī, bekjun, a ima značenje „ostati“, „trajati“,
„motriti“, „čekati“. (Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 115.)

Kaže se da je neprestajno (bākin) ono čija se egzistencija nikada ne završava u budućnost (la
jentehī takdīru vudžūdihi fil istikbāl). (Ibn Menzur, Lisānul ‘Areb, tom I, str. 467.)

Jedno od Allahovih Lijepih imena (Esmā’ullāhil husnā) je i Ime „el-Bākī“ (Vječni, Neprestajni).
Ovaj glagol često se sreće u časnome Kur’anu (naprimjer 57:27), kao i hadis-i šerifu (naprimjer
predaja u kojoj hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže: „Zar ne vidite ovu noć u kojoj ste sada.
Nakon što protekne stotinu godina od nje, na Zemlji neće ostati niko ko je sada u životu.“ Hadis
bilježe hazreti imam Ahmed, Bejheki, Tirmizi i Ebu Davud, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera.)

Alâma Tehanevi kaže:

„U tesavvufu, bekâ označava stanje kada čovjek shvati da bîva proživljen nakon što ga je nestalo,
nakon što je napustio sebe a iskreno pristao uz dragoga Boga.“ (tom I, str. 342.)

Da pokušamo rezimirati, kidem označava svojstvo oduvječnosti, bekâ označava svojstvo


zauvječnosti, ezel označava stanje oduvječnost, a ebed stanje zauvječnost.

Naredni pojam koji spominjete je neophodnost, nužnost (darūra). Definirajući ovaj pojam, ima
Džurdžani kaže:

„Nužnost (darūra) izvedenica je imenice darer (teškoća), i ima značenje nečega od čega se ne može
odbraniti.“ (str. 93.)

Alâma Tehanevi kaže:

„Jezički, ‘darūra’ znači potreba (hādža). U tesavvufu, nužnost označava obavezu sâlika (duhovnoga
putnika) da dosegne stanje bekâa. U logici, nužnost označava nemogućnost odvajanja svojstva
(mahmūl) od objekta (mevdū’) na kojega se odnosi, bez obzira dolazilo ono od sâme bîti toga
objekta ili, pak, nečega odvojenog od njega.“ (tom II, str. 1112.)

Bilo kakva vrsta nužnosti, ne može se pripisati dragome Bogu? Zašto? Jednostavno, mada s naše
perspektive motreno, uzvišeni Allah je nužno pravedan, nužno sve zna i slično, ipak, sâma
kategorija nužnosti dio je naše mogućnosti poimanja stvari. Koliko god jasnu i duboku predstavu
pojma nužnosti imali, ipak, s obzirom da smo stvorenja, i taj pojam plod je stvorenoga (našega
uma). Ovo za sobom povlači mnoga pitanja: Da li se, u tome slučaju, može reći da je tvrdnja „dragi
Bog je nužno pravedan“ ili uopće „dragi Bog je pravedan“ relativna? Da li dragi Bog, u tome
slučaju, može na Sudnjem danu, naprimjer, biti nepravedan prema stvorenjima?

Za razumijevanje ovoga, bitne su dvije stvari. Prva, važno je vratiti se u ovim stvarima klasičnim
teološkim odmišljanjima islamskih učenjaka koji daju jednostavno pravilo: Dragi Bog je apsolutan,
uvijek je iznad svega što bilo ko o Njemu misli – Ništa nije kao On (lejse ke mislihi šej’un –
Kur’an, 42:11), a o dragome Bogu stvorenja pouzdano mogu znati samo ono što je On o Sebi sâm
rekao u Svojoj Knjizi, časnome Kur’anu, i jezikom Svoga posljednjega poslanika Muhammeda,
alejhisselam, hadis.

To ni u kome slučaju ne znači da čovjek ne smije o dragome Bogu promišljati (fikr) odnosno o
stvaranju koje On daje, ali, u tome slučaju, čovjek uvijek mora imati na umu da kako god „daleko“
i „duboko“ otišao u svojim razmišljanjima, ipak, to što je pojmio nema kvalitet gore spomenute
pouzdanosti. Drugim riječima, koliko god spoznali uzvišenoga Gospodara, ipak, to je samo jedan
segment onoga što On stvarno jeste – Ništa nije kao On; Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga
treba veličati (mā kederullāhe kahha kadrihi – Kur’an, 39:67)

I drugo, treba imati na umu da su sva svojstva koja mi razumijemo: pravednost, znanje i slično,
nešto što, primijenjena na dragoga Boga, nema ni na koji način isto značenje kao kada je
primijenjeno na nas, Njegova stvorenja. Stoga, kada govorimo o Allahovim, dželle šanuhu,
Svojstvima (Sifāt), predstavu o tome šta ona znače ostvarujemo tek kroz analogiju (poređenje).
Ovo nije identično stavu mu’tezila koji negiraju uopće postojanje Božijih Atributa. Ne. Samo
kažemo, Atributi postoje, Božija Lijepa Imena postoje, nisu On ali nisu ni nešto drugo doli On (mā
hije Huve ve lā gajruhu) ali pouzdano znanje šta ona stvarno znače, nemamo. Razlog je,
ponavljamo, jednostavan – dragi Bog jedini je stvoritelj, a mi smo samo Njegova stvorenja.
Stvoreno može imati viziju nestvorenoga samo kroz analogije i simbole.

Postoje neki izrazi, poput oduvječne nužnosti (darūra ezelijja), kojima se pokušava kategorija
nužnosti vezati za uzvišenoga Boga, no, to tek predstavlja jedno „natezanje“ da čovjek svijet u
kojemu egzistira i njegove principe poveže i sa dragim Stvoriteljem. Tako se može reći da je
uzvišeni Allah znalac po oduvječnoj nužnosti (Tehanevi, tom II, str. 1112.), no, to ipak predstavlja
samo nešto nužno po našoj logici. Uzvišeni Allah znalac je budući da Se sâm tako opisao u Svojoj
Knjizi i hadisu hazreti Pejgambera, alejhisselam, a ne shodno oduvječnoj nužnosti jer je to samo
jedan pojam kojega je čovjek osmislio. A o Bîtku znamo samo onoliko koliko smo ga u
mogućnosti iskazati, verbalno ili mentalno/duhovno. Naravno, čovjek se podstiče na promišljanje
(naprimjer: A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? 4:82), ali kakogod ono duboko bilo, ne može biti
potpuno. Potrebno je čovjeku budući da ga približava, izoštrava, čini prefinjenijim, što mu
omogućava veće približavanje dijelovima Svijeta skrivenoga (‘ālemul gajb). Tako ljude koji imaju
sklonost ka promišljanju (tefekkur), naročito njegovanom unutar pojedinih tradicionalnih islamskih
disciplina, prije svega tesavvufa i islamske meta/fizike, nazivamo „produhovljenim“. Ali kakogod
neko bio produhovljen, apsolutna spoznaja uzvišenoga Boga ostaje mu nedodirljiva – Ništa nije
kao On.

Naredni pojam koji spominjete je smještanje, smještenost (mehall). Hazreti imam Eš‘ari tvrdi da su
mirovanje (sukūn) i smještenost istovjetni. Po njemu, jezički motreno, glagol „s-k-n“, sinonim je
glagolu „h-l-l“. Tako, smještanje definira se kao postojanje neke stvari u njenom mjestu. Imam
Eš’ari tvrdi da svako tijelo mora nužno biti smješteno na nekoj podlozi, ali ta podloga ne
podrazumijeva nužno neko tijelu adekvatno ili inherentno mjesto. Atom može postojati izolirano
bez bilo kojeg drugog atoma ispred njega, što ga ne priječi da se i u njemu nalazi svojstvo
postojanja (kevn). Tako motren atom, u eš‘arijskoj teologiji naziva se izolirani atom (džuz’
munferid). (Adnan Silajdžić, Filozofijska teologija Abu al-Hasana al-Aš’arija, str. 52.)

Zbog ovoga, hazreti imam Eš’ari:

„Odbacuje sličnost između božanskih atributa i akcidenata. Ako Ga se poredi sa akcidentom, onda
On nužno podrazumijeva mjesto (mahall) u kojem prebiva, odnbosno ukoliko Ga se poredi sa
tijelom onda će nužno, kao i svako drugo tijelo, biti stjecište akcidenata koji se smjenjuju u Njemu.
Drugim riječima On će nužno biti stvoren i to na temelju već iznijetoga načela da supstancija ne
može postojati bez svojih akcidencija.“ (Adnan Silajdžić, str. 86.)

Uzevši ovo u obzir, ni u kojemu slučaju pojam smještanje ne može biti primijenjen na dragoga
Boga, bilo na Njega kao Apsoluta, bilo na bilo koji pojedinačni obzor Njegovoga
samomanifestiranja Svojim Lijepim Imenima i Atributima.

Nadalje, koristite dva pojma kao sinonime, tako barem razumijevam s obzirom da ste jedan pojam
stavili u zagradu tik nakon navođenja prvoga pojma. To su pojmovi „Zāt“ i „Biće“.

U časnome hadisu, kaže se:

„Najbolji islam je onoga muslimana od čijega su jezika i ruke sigurni drugi muslimani. A najbolji
iman je kod onih muslimana koji su najljepšega vladanja. A najljepša hidžra je onoga muslimana
koji napusti ono što je uzvišeni Allah zabranio. A najbolji džihad je kod onoga ko se trudi samo
radi Allaha (fī Zātillāh), silan je i uzvišen.“ (hadis bilježi Taberani, prenoseći ga od hazreti Ibn
Amra)

Po imamu Džurdžaniju, zāt (bît) svake stvari je:

„Ono što ju specificizira i razlikuje od svega drugoga pored nje. Bît neke stvari predstavlja nju
sâmu, nju per se (‘ajnuhu), i svaka bît posjeduje svoje akcidente (‘arad). Razlika između pojmova
bît i biće (šahs), u tome je što je pojam bît općenitiji od pojma biće, budući da se bît može odnositi
na tijelo a i na nešto drugo, dočim se pojam biće odnosi isključivo na neko tijelo (džism).“ (str. 74.)

Alâma Tehanevi još kaže:

„Pojam zât odnosi se na neki pojam (me’ān). Među kojima na štostvo (māhija), u značenju: ‘po
čemu je ta stvar to što jeste (mā bihiš-šej’u huve huve)’.“ (tom I, str. 816.)

Iz ovoga možemo zaključiti da načelno govoreći o uzvišenom Allahu, možemo upotrijebiti izraz
„Zātullāh“, „Allahova Bît“, naprimjer: „Allahovu Bît, ono što On stvarno jeste, nemoguće je
spoznati.“

S druge strane, upotrijebiti izraz „Allahov Šahsijet“, „Allahovo Biće“, nešto je nedopustivo, budući
da se pod time automatski podrazumijeva da dragi Allah ima tijelo (džism). No, u književnoj
literaturi kao i u svakodnevnome govoru, koristi se i ovaj pojam, naprimjer: „Uzvišeno je Tvoje
Biće!“ treba obratiti pažnju na dvoje.

Prvo, kao što smo rekli, riječ je o „književnosti“ odnosno „svakodnevnome govoru“, ne o teologiji.
Stoga, jednome teologu ovakve riječi ne priliče, makar mu nijet (namjera) bio dobar. Uzvišeni
Allah jasno opisuje svojstvo hazreti Musâa, alejhisselam, kao Svoga izaslanika faraonu. Obraćajući
se faraonu, hazreti Musa-pejgamber, alejhisselam, veli: „’Dužnost mi je da o Allahu samo istinu
kažem.’“ (7:105)
Drugo, kako kaže naš imam u akaidu hazreti Maturidi, može se razmotriti, u kojem bi se značenju
koristio pojam „džism“ (tijelo), odnosno, u našemu slučaju, šta na osnovu toga podrazumijevamo
pod pojmom „biće“.

Ukoliko pod time podrazumijevamo nešto što posjeduje svoj početak, kraj, mjere, strane, mjerne
vrijednosti, fizičke ili misaone, tada je apsolutno nedopustivo koristiti ovaj izraz uz ime uzvišenoga
Allaha.

Ukoliko pod pojmom „biće“ ne podrazumijevamo nešto što ima mjerne veličine u bilo kojemu
smislu, i ukoliko pod time mislimo samo na dragoga Allaha ni na šta i ni na koga drugog, samo u
tome slučaju dozvoljeno je upotrijebiti i izraz „tijelo“ za uzvišenoga Gospodara, odnosno, u
našemu slučaju, izraz „biće“.

No, završava hazreti imam Maturidi, budući da nigdje u predaji, u Kur’anu i Sunnetu, kao ni u
govorima i djelima prvih generacija muslimana, nije korišten termin „tijelo“ za uzvišenoga Allaha,
čak i u uz gore navedene uvjete, ipak je bolje ne pridruživati pojam „tijelo“ imenu uzvišenoga
Allaha. (hazreti imam Maturidi, Kitābul īmān, str. 62., 63.)

Naredni pojam je Kursijj (el-Kursijj), doslovno „Pijedestal“. Pojam koristi se i u Kur’anu i u


Sunnetu, odnosno hadisu. U časnome Kur’anu, Kursijj, a vezano za uzvišenoga Allaha, spominje se
u dvjesto pedeset i petom ajetu sure Bekara:

„Kursijj Njegov obuhvata i nebesa i Zemlju, i Njemu ne dojadi održavanje njihovo: On je


Svevišnji, Veličanstveni.“

U plemenitom hadisu, hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:

„Razmišljajte o svakoj stvari, a nemojte razmišljati o Bîti uzvišenoga Allaha (Zātullāhi te’ālā).
Između Njegovoga Sedmog neba i Njegovoga Pijedestala (Kursijjuh) je sedam hiljada svjetlosti. A
on je iznad svega toga.“ (hadis bilježi Ibn Hibbān, prenoseći ga od hazreti Ibn Abbasa)

U svojoj predivnoj kasidi o osnovama vjerovanja po eš’arijskom mezhebu „Dževheretut-tevhīd“,


hazreti imam Lekānī kaže:

„(obaveza je vjerovati u postojanje)”

I ‘Arša, i Kursijja, onda i u Kalema,

pisarâ, Levhe, mnoga mudrost tu je skrivena.“

Komentirajući ove stihove u svome djelu „’Avnul murīd lī šerhi dževheretit-tevhīd“, hazreti imam
Ibrahim Bādžūrī za pojam „Kursijj“ kaže:

„Kursijj je veliko svjetlosno tijelo (džism ‘azīm nūrānī) podno ‘Arša, priljubljen uza nj (multesikun
bihi) iznad Sedmoga neba. Između njega i Sedmoga neba razdaljina je od pet stotina godina, kao
što to prenosi hazreti Ibn Abbas. No, preče je suzdržati se od donošenja suda o sâmoj njegovoj
zbilji, jer o tome ne postoji pouzdano znanje. Kursijj nije isto što i ‘Arš, za razliku od mišljenja
kojega zastupa hazreti Hasan Basri.

Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: ‘ Kursijj Njegov obuhvata i nebesa i Zemlju’.“ (Ibrahim Bādžūrī,
„Avnul murīd lī šerhi dževheretit-tevhīd“, tom II, str. 1094.-1095.)

Da rezimiramo, Kursijj je stvoreno veliko svjetlosno tijelo, slično ‘Aršu, nalazi se iznad Sedmoga
neba (semā’ sābi’a) a ispod ‘Arša, s kojim je povezan.

Konačno, posljednji pojam koji spominjete je „Allahova stopala“ (kidemallāh). U časnome hadisu
kaže se:

„U Džehennem će se neprestano bacati, a on će pitati: ‘Ima li još?’ Sve dok Gospodar siline ne
stavi na njega Svoju nogu, pa se oni stisnu jedni uz druge, te Džehennem rekne: ‘Dosta! Dosta!
Tvoje Ti siline, i Tvoje Ti plemenitosti!’ A u Džennetu stalno će biti mjesta, sve dok Allah ne
stvori za njega druga stvorenja te ih nastani u preostalom dijelu Dženneta.“ (Hadis bilježe hazreti
imam Ahmed, Bejheki, Tirmizi, i Nesai, prenoseći ga od hazreti Enesa)

Pored ovoga, u izvorima naše vjere, Kur’anu i Sunnetu, spominju se slična Božija Svojstva: Božija
ruka, Božiji prsti, Božija prilika i slično. Šta to stvarno znači i kako to treba pravilno razumijevati,
obratit ćemo se jednom od naših voljenih učitelja – hazreti imamu Gazaliji. On, mubarek, to
objašnjava na njemu svojstven način, ozbiljno, a istodobno jasno, da ga svako razumije.

„Prva obaveza muslimana je vjerovanje u Allahovu Svetost (takdīs). A to znači, kada čovjek čuje
izraze ‘ruka’, ‘prst’, riječi hazreti Pejgambera, alejhisselam, da je Allah pomiješao ilovaču od koje
je hazreti Adem, alejhisselam, stvoren, Svojom rukom; i da je srce vjernika između prstiju
Svemilosnoga, u tome slučaju mora voditi računa da pojam ‘ruka’ za sobom povlači dva značenja
(ma’nejn).

Jedno značenje je konkretan entitet, ud, sastavljen od mesa i nerava. A meso, kost i nervi su
konkretno tijelo, konkretna svojstva. Pod tijelom mislimo na neko određenje, koje ima svoju
dužinu, širinu, dubinu, koje priječi nekoga drugog da bude tu s obzirom da se ono tu nalazi, izuzev
da se skloni sa toga mjesta.

Ovaj izraz koristi se i kao metafora, pojam ‘ruka’ u svome drugome značenju, nema značenje tijela,
uopće. Tako se kaže: ‘Ta i ta zemlja nalazi se u rukama toga i toga vladara’. Ovo je razumljivo,
makar, naprimjer, vladar i nemao ruke.

Tako svako, i ljudi svakodnevlja a i stručnjaci, moraju znati i čvrsto vjerovati da hazreti
Muhammed, alejhisselam, pod tim izrazom ‘ruka’ nije mislio na tijelo, organ sastavljen od mesa,
krvi i kosti, i da je to nemoguće pripisati uzvišenom Allahu. On je presvet, iznad je toga
(mukaddis). Onaj ko misli da Allah ima tijelo sastavljeno od svojih dijelova, taj je ustvari
obožavatelj kipa (‘ābid sanem). Jer svako tijelo stvoreno je, a robovanje stvorenom je nevjerstvo
(kufr). Tako je robovanje kipu kufr jer je kip stvoren, a stvoren je s obzirom da je tijelo (džism).

Pa ko robuje kipu, taj je nevjernik (kāfir), oko čega su saglasni (idžmā’) prve generacije muslimana
(selef) i one kasnije generacije (halef). Bez obzira bilo to tijelo fizički čvrsto (kesīf), poput čvrstih
planina, ili, pak, prefinjeno (letīf), poput zraka i vode; bez obzira bilo to tijelo tamno, poput Zemlje,
ili svijetlo, poput Sunca, Mjeseca i zvijezda, ili bezbojno, poput zraka; bez obzira bilo ono silno,
veliko, poput ‘Arša, Kursija i nebesa, ili malo, poput pjeska, ili kakve čestice; bez obzira bilo ono
čvrsti, poput kamena, ili živo, poput čovjeka. Jednostavno, tijelo je kip, makar bilo fino, lijepo,
veliko ili malo, čvrsto ili postojano, i dalje je kip.

Ko odriče tjelesnost uzvišenom Allahu, Njegovoj ruci i prstima, taj poriče da Uzvišeni ima udove,
meso i nerve, te iskazuje svetost Gospodaru, silna je Njegova Veličanstvenost, u odnosu na ono što
je nužno stvorenom.“ (hazreti Ebu Hamid Gazali, Ildžāmul ‘avām ‘an ‘ilmil kelām, str. 42., 43.)

ODGOVORI NA POSTAVLJENA PITANJA

Sada ćemo s Božijom pomoći koncizno odgovoriti na vaša pitanja, držeći se netom iznesene
terminologije.

‘Arš je stvoren, nije oduvijek (kidem), a postojat će i na Sudnjem danu, o čemu nas jasno
obavještava hazreti Pejgamberov, alejhisselam, hadis.

‘Arš niti bilo šta drugo nije nužno/neophodno uzvišenom Allahu. U suri Ankebut, nedvosmisleno
je rečeno: „A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.“
(ajet 6.)

Uzvišeni Allah iznad je svih kategorija kojima naš razum operira. Tako se na Njega, uzvišen je, ne
može odnositi pojam „smještanje“, niti se može reći da je Svoju Bît smjestio na ‘Aršu. Uzvišeni
Allah jedini je stvoritelj, i uvijek je iznad toga da mu se na bilo koji način pridruži bilo ko ili bilo
šta od onoga što je stvorio.

U kontekstu prethodnih odgovora, svaki kur’anski ajet ili hadis hazreti Muhammeda, alejhisselam,
treba razumijevati onako kako smo vidjeli iz citata hazreti imama Gazalija. Tako i izraz „Allahova
stopala su na Kursijju“ ne treba razumijevati doslovno, već u to vjerovati, ukoliko je hadis u
kojemu se to prenosi uistinu vjerodostajan (sahīh), a znanje šta to stvarno znači, nama je nepoznato.

Na ovome mjestu treba skrenuti pažnju, parafrazirajući riječi hazreti imama Malika a koje se
odnose na ajet istivâa u kojemu se kaže:

Svemilosni, koji je učinio istivâ nad ‘Aršom (sura Ta Ha, ajet 5.)

„Poznato je da se istivâ desio (ma’lūm), kako se to desilo i šta to stvarno znači nama je nepoznato
(medžhūl), vjerovanje u to je obaveza (vādžib), a pitanje o tome je nedozvoljena novotarija
(bid’a)“, isto možemo ustvrditi i za sintagmu „Allahove stope“ – one su hakk, istina, jer se o njima
govori u predajama, šta one stvarno znače, nama je nepoznato, vjerovanje u njih je obaveza, a
raspravljanje o tome šta to stvarno znači, nije dopušteno.

Neki će reći, danas je to rašireno i kod nas u Bosni i Hercegovini a uslijed nekontroliranog protoka
štampe čuje se i kod nekih službenika Islamske zajednice, da je tumačenje ovih pojmova (te’vīl)
zabranjen, a ipak će, kada prevode slične sintagme, ponuditi neki svoj te’vil. Tako će mnogi,
naprimjer, navedeni ajet prevesti: „A potom se uzvišeni Allah uspeo na ‘Arš“, ili slično.

Mu’tezile, koji nisu pripadnici ehli sunneta vel džemata (službene akaidsko-političke škole),
negiraju stvarnost Allahovih Atributa, te ove sintagme razumijevaju kao metafore. S druge strane,
naša škola potvrđuje postojanje Allahovih Atributa, no, ove sintagme, ako je baš nužda prevesti ih
nekome, prevede simbolično. Dakle, vjerujemo da su one hakk, ali ako ih baš moramo prevesti,
prevodimo ih simbolično.

Pogledajmo samo predivan prijevod ovoga plemenitog ajeta koji je dao rahmetli Besim Korkut:
„Milostivi, koji upravlja svemirom svim.“

Nasuprot tome, mu’tezile simbolički i prevode ali i vjeruju isključivo u simbolično značenje ovoga
te sličnih ajeta i hadisa.

Želivši završiti ovaj tekst, posebno bismo skrenuli pažnju na izuzetnu složenost i preciznost
teoloških pojmova. Napominjemo, oni nisu „filozofska naklapanja“, kao što neki kažu. Obratite
pažnju, sve i jedan pojam korišten samo u ovome odgovoru deriviran je (izveden) iz izvora naše
vjere – Kur’ana i Sunneta. Znamo i da uzvišeni Allah ništa ne govori „onako“, kao i da hazreti
Pejgamber, alejhisselam, „ne govori po svome hiru“. Stoga, treba biti dobro oprezan kada se želi
nešto reći ili napisati a što bi se trebalo odnositi na dragoga Allaha. A naročito ako su taj govor ili
tekst javni. Nepažnjom, nedovoljnim poznavanjem materije, makar i imali dobar nijjet, završit
ćemo u grijehu a nerijetko sa sobom povući i druge.

Imam Ibn Hadžar r.a. je upitan: da li može čovek vršiti taklid ( sleđenje i oponašanje) prema
Ashabima ili ne, sa argumentima? Rekao je: Imamu l-Haramejn r.e. je preneo od potvrđenih
učenjaka da je to zabranjeno običnim ljudima, jer ne postoji poverenje u mezhebe Ashaba, jer
nisu njihovi mezhebi zabeleženi ni studirani ( lektorisani i komentarisani) .. Imamu l-Haramejn
je to i preneo od imama Ibnu S-salaha r.a. Isto tako, zabranjeno je slediti i oponašati Tabi'ine i
ostale mudžtahide kojima mezhebi nisu zabeleženi i studirani, već mora se slediti samo
četvorica imama ( četiri mezheba) jer su se njihovi mezhebi širili toliko da su kasnije upravljeni,
pa objašnjeno gde su govorili "apsolutno" i gde "uslovno", gde su govorili "generalno" i gde
"konkretno", sa razlikom od ostalih ( imama) od kojih imamo samo čiste fetve tj. fetve koje
možda imaju još nastavak, ili dodatak, ili izuzetak, možda kad bi se video ceo njihov govor našlo
bi se da je hteo ( taj mudžtahid) drugačije nego ono što je rečeno u početku, zato je njihov taklid
zabranjen. Molim Allaha da nam da korisno znanje amin

Imam Muhammed ibn Jusuf eš-Šami je, u svojoj “Siri”, zabilježio od šejha Ebu Musa ez-
Zerhunija da je rekao: ”Vidio sam u snu Allahova Poslanika Muhammeda a.s., pa sam mu
rekao šta se govori i uči na manifestacijama mevluda. Rekao mi je: ”Ko se raduje nama, i mi
se radujemo njemu.” Fikret ef. Arnaut

- "Allah nije unutar sveta niti je van sveta" je poznat izraz ahlisunetske akide.
Taj izraz je bio uvek predmet ismejavanja sa strane vehabija i uvek su stavili pitanje: "pa gde je
onda" ? Neki još dodaju: " pa to znači- po vašoj akidi- da Allah ne postoji" .
Naš odgovor:
1. Kad hoćete da znate stav nekog mezheba čitajte njegov stav iz njegovih knjiga ne iz literatura
protivnika.
2. Ahli sunati va l-džemat kada to kažu oni misle na početak stvaranja stvorenja kad nije ni bilo
sveta, a kamoli da ima unutar i van sveta.
3. Svi znamo hadis u Buhariju da je Poslanik alejhi selam rekao: Allah je bio i nije ništa bilo. Pa
kako da bude Allah unutar sveta ili van sveta kad sveta nije bilo??.
4. Vehabije negiraju taj sunitski istinski stav jer on ubije njihovo telesno verovanje tj. verovanje u
Boga koji se nalazi unutar sveta, i zato oni kažu: "Allah se spušta svojim bićem, zadnje trećine noći,
na ovozemaljsko nebo", i dodaju "svojim bićem" da tvrde ulazak Boga u fizičkom smislu u nebo .
5. Mi Ahli sunati va l-džemat negiramo pokret i kretanje Boga, jer je kretanje od atributa stvorenih..
a nažalost vehabije veruju u pokretnog Boga.
6. Mi Ahli sunati va l-džemat verujemo da je Allah bio, zatim je stvorio svet.. a vehabije veruju da
postoje nestvorenih stvari pored Boga.
Taj stav je govorio i branio Ibn Tejmije što je ustvari bio jedan glavni razlog zbog čega su ga neki
učenjaci tekfirili.
7. Vehabije veruju da Allah unutar sebe radi radnje, i da Allah se nalazi pod raznim radnjama i
raspoloženjima,, i zato oni kažu: Allah se smeje, sedi, stoji, voli, mrzi, naljuti se, raduje se i slično
od radnja i stanja pod kojima Allah postoji i nalazi se.
Mi Ahli sunati va l-džemat odvajamo skroz Stvoritelja od stvorenih.. zato kažemo:
Allah je bio i nije ništa bilo.. Allah je bio i nije bilo sveta.. gde je bio kad nije bilo sveta tu je i dan
danas ..
Vehabijama smeta taj naš akidatski stav i izraz jer oni veruju da je " Allah unutar sveta", ili ulazi i
izlazi, pa bude ponekad unutar sveta, ponekad van sveta, ponekad unutar sveta i van njega uisto
vreme.
Kaže Ibn Tejmije: Allah je gore iznad Arša, i dole unutar ovozemaljskog neba, uisto vreme, u
pravom istinskom značenju.
Molim Allaha da nam da korisno znanje amin.
Kaže Imam Zejnul Abidin: “Ti si Allah, kojeg ne okružuje prostor.” [Ittihafu Sadetil
Muttekin, 4/ 380]

- Znaš li Kuran napamet? Znaš li arapski jezik? Znaš li arapske jezike (dijalekte) iz
vremena objave? Znaš ti Tefsir? Znaš li gramatiku arapskog jezika? Ako ovo ne znaš ne
možeš samostalno uzimati od Kurana. Što se Hadisa tiče znaš li napamet Hadise sa
senedima? Znaš li koji Hadisi su zdravi, a koji ne tj.koji se ne kose sa Ajetima iz Kurana?
Znaš li za svaki Hadis koji citiraš njegov Sened,povod objave,kome je objavljen,razlog
zašto je objavljen? Znaš ti komentare Hadisa od raznih učenjaka? Ako ovo ne znaš ne možeš
samostalno uzimati dokaze iz Hadisa. Ti nisi Mudžehid, ti si Mukalid i moraš slijediti nekog
kompetentnog učenjaka jer i ako pogodiš tj daš dobar odgovor kod Allaha činiš haram jer
Mukalidima je haram da čine Idžtihad jer nisu ispunili uslove da budu Mudžtehidi koji
pored gore navedenih uslova znaju još i analogiju, logiku, i cjeli fikh i što je najbitnije znaju
sve komcenzuse(Idžma) kako ne bi činili Idžtihad na pitanjima na mojima postoji
koncenzus. Zaista je Idžma blagodat Ummeta jer je Poslanik s.a.w.s.rekao: “Nikad moj
Ummet neće biti jednoglasan u zabludi.”(ovdje se misli na Mudžtehide, a ne na Mukalide
koji moraju da slijede Mudžtehide na nebi oni koji pobrješno razumiju stvarali haos i
konfuziju u vjeri.

MUHAMMED ALEJHISSELAM NAM POJAŠNJAVA ISLAMSKU AKIDU


- Rekao je Pejgamber, sallahu alejhi ve sellem: "Allah je bio (postojao) i nije bio niko sa Njim..."
( Buhari ) i učio je Pejgamber, sallahu alejhi ve sellem, prije spavanja:
"...Entel-evvelu fe lejse кableke šej-un ve entel-āħiru fe lejse b‘adeke šej-un ve entez-zāhiru fe lejse
fevкake šej-un ve entel-bātinu fe lejse dūneke šej-un iкdi..." (Muslim)
Ti si Prvi i prije Tebe ništa nije bilo, Ti si Posljednji i poslije Tebe ništa nema, Ti si Vidljivi i nema
ništa IZNAD Tebe, Ti si Nevidljivi i ISPOD Tebe nema ništa! (Muslim)

- ''Bog postoji, ali ne kao ostale stvari. On nije tijelo niti materija niti ima lik ni granicu ni kraj. Ne
može se za njega reći šta je ni kakav je. On nije na nekom mjestu niti vrijeme na Njega utiče, jer su to
sve oznake onoga što je postalo i što je moguće. Što se pak tiče da se iz nekih ajeta i hadisa razumije na
prvi pogled da je Bog na jednoj strani i da on ima neka obilježja tijela, npr.da je gore, da ima lice, ruku i
slično, to je u ovom pogledu najbolje vjerovati onako kako se uistinu htjelo s tim izrazima, a Bogu
pripada pravo poznavanje toga, kako su i prvi muslimani (selef) mislili, jer Bog kaže: " Samo Bog zna
njihovo bitno (pravo,sržno) značenje" (tj.značenje ajeta koji imaju raznoliko/različito značenje).''
Zaključci: a) Allah nema oblikovani lik, b) Allah nema tijelo, c) Allah nema dijelove tijela, d) Allah nema
odredeno mjesto boravka, e) Allah nije na odredenoj strani i f) pravo, bitno, sržno značenje izraza
jeddullah, vedžhullah, qadem, arš, kursijj itd., poznaje samo Allah i ispravno je njihova znacenja
prepustiti Allahu. Ovo je vjerovanje prvih muslimana / selef. (Prema djelu ''Revdatu-l-dzennat fi usuli-l-
i'tiqad'' Hasan Kjafi Pruščak)

- Imam Zehebi (1274-1348), učenik imama Ibn Tejmijje, navodi da su ashabi i tabiini praktikovali
tesavvuf. Imam Zehebi, glasoviti Ibn Tejmijjin učenik i šafijski učenjak, u svome poznatom leksikonu
Sijer e'lam en-nubela' , obrađujući biografiju šejhu-l-islama Abdullaha ibn Muhammeda ibn Alije el-
Herevija (1006-1088), poznatog mutesavvifskog šejha, kaže o tesavvufu ashaba i tabiina: Šejhu-l-
islam Abdullah ibn Muhammed ibn Alija el-Herevei, imam, uzor, veliki hafiz (hadisa)... (Izvor: Ez-
Zehebi, Sijer e'lam en-nubela', Muessese er-Risale, Bejrut, 1985, sv. 18, str. 503) Ta, kako je sladak
tesavvuf ashaba i tabiina! Oni se nisu upuštali u dotične opasnosti i vesvese, već su oni robovali
Allahu, bili Mu ponizni i pozudavali se u Njega. Oni su prema onima koji su strahovali od Allaha bili
milosrdni, a prema Njegovim neprijateljima su bili borbeni. Hitali su ka pokornosti, a klonili su se
lažnog govora... (Izvor: Ez-Zehebi, Sijer e'lam en-nubela', sv. 18, str. 510) Ibn Redžep je o veličini
znanja rekao Ibul-Kajjima: Postigao je veliko znanje u okviru hanbelijskog mezheba. Bio je spretan i
vješt u tome i pronikao u mnoge discipline islama. Bio je poznavalac tefsira bez premca i istaknuti
znalac i autoritet usula. Isto tako je bio upućen i u hadis i smislove hadisa, njegovo razumijevanje i
shvatanje, te istančane principe dedukcije propisa iz hadisa, u čemu mu nije bilo nekoga ko bi mu
mogao parirati. Takav je bio i na polju fikha i usul-i fikha, te na području arapske jezikoslovne
znanosti, retorike i gramatike. Njemu pripadaju velike zasluge za postignuća na pomenutim poljima.
Bio je i učenjak na polju suluka, islamskog duhovnog odgoja, te je poznavao govor i izreke sufija i
njihove aluzije i suptilnosti koje se u tim izrekama javljaju. Njemu, dakle, pripada nemjerljiva uloga i
veliki značaj na svim tim poljima i u svim tim disciplinama. (Zejlu 'T-tabekati 'l-hanabile, 4/44)

- DA LI TEKIJA MOŽE BITI VAKUF?

Ovo pitanje može postaviti samo neko ko je ili bezobrazan ili nije nikada pročitao nijedno klasično fikhsko
djelo iz četiri mezheba koje govori o vakufima. Tekija, zavija, halva, medresa, hanikah, mekteb, daru-l-hadis,
daru-l-Kur'an, univerzitet (arap. džami') i sl., sve su to građevine koje su specijalizirane za određene vjersko-
obrazovne djelatnosti, a kao posebne građevine nisu postojale u doba Muhammeda, a.s.
Tako npr. poznati hanefijski imam Mevsili kaže, između ostalog, u svome Muhtaru (hanefijskom fikhu), u
Knjiga XXXX - Vakuf (zadužbina), 30.1. Poglavlje o vakufu

"Ko:
1. izgradi pojilište za muslimane,
2. svratište (han) za putnike,
3. tekiju (ribat) ili
4. rezervoar (havz, havuz);
5. iskopa bunar;
6. načini od svoje zemlje mezarje ili
7. napravi put za ljude,
vakuf neće biti obavezan sve dok kadija ne presudi da se radi o vakufu ili vakif uslovi vakuf svojom smrću.

Vakuf u slučaju bolesti se računa vasijetom


(oporukom).
Vakuf tekije (ribata), za kojom nema potrebe, uložit će se u njoj najbližu tekiju."

(Izvor: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Muhtar li-l-fetva (hanefijski fikh), I dio, uvod, prijevod i komentar: Jusuf
Džafić, Planjax, Tešanj, Behram-begova medresa u Tuzli, 2017, str. 415)

- Što se tiče predaje od Ibn Mes'uda o njoj sam još ranije pisao: Od Amr ibn Jahjaa se
prenosi da je rekao: “Ja sam čuo od svog oca a on je čuo od svog slijedeće: ”Sjedili smo pred
vratima Abdullah ibn Mesuda, r.a., prije podne namaza, pa kada bi on izašao iz svoje kuće, pratili
bismo ga do džamije. Pa nam dođe Ebu Musa El Eš’ari, r.a., pa reče: ”Je li vam izašao Ebu
Abdurrahman?” - Rekosmo: ”Ne.'”
Pa i on sjede sa nama, dok (Ibn Mes'ud) ne izađe. Kada izađe, svi skočismo prema njemu. Pa reče:
”O Ebu Abdurrahman! Maloprije sam vidio u mesdžidu nešto što mi je mrsko bilo, ali nisam vidio
ništa osim dobro.”- “A šta si to vidio?” - upita ibn Mesud. “Ako poživiš vidjećeš. Vidio sam narod
u džamiji kako sjede u halkama, iščekuju namaz. U svakoj halki ima po jedan čovjek a u rukama
su im kamenčići. Pa taj čovjek među njima govori, proučite tekbir, sto puta, pa onda svako od njih
prouči po sto puta Allahu ekber. Pa im onda kaže proučite tehlil sto puta, pa uče ga sto puta, pa
učite tesbih sto puta, pa uče, pa tahmid sto puta, pa uče.” Zatim reče Ibn Mesud: ”Što im nisi
naredio da oni pobroje svoje grijehe.

A garantujem im da im dobra djela neće propasti.” Zatim je nastavio ići, i mi smo za njim krenuli,
dok nije došao do jedne od tih halki i stade iznad njih. Pa reče: “Šta ja to vidim da vi činite?” Oni
odgovoriše: “O Ebu Abdurrahman, to su kamečići kojima brojimo tekbir, tehlil, tahmid i tesbih.” A
on im reče: “Pobrojte vi svoje grijehe. A ja vam garantujem da vam od dobrih djela ništa propasti
neće. Pričuvajte se, o ummete Muhammedov, kako vi brzo srljate u vašu propast. Evo njegovih
ashaba među vama, a evo i njegove odjeće, i njegovo posuđe je tu. Tako mi Onoga u čijoj vlasti je
moj život, vi ste izgleda na nekoj vjeri koja je bolja od vjere Muhammedove, ili ste vi ti koji su
otvorili vrata zablude.” Zatim oni rekose: “Tako nam Allaha o Ebu Abdurrahman, mi nismo željeli
ništa drugo osim dobro.” A on im odgovori: ”A koliko li je onih koji žele dobro, ali ga ne dostignu.
Zaista nam je Allahov Poslanik, kazivao: “Da će jedan narod ili neki ljudi, učiti Kur'an ali njihovo
učenje neće prelaziti njihove grkljane.” Zatim Ibn Mesud rece: “Tako mi Allaha, vrlo je moguće, da
je većina vas od tih.” Zatim se okrenuo od njih i otišao.”

Međutim, ovaj eser ne može biti dokaz i to iz sledećih razloga: U ovom hadisu, kao što svi vidimo
nalazi se Amr ibn Jahja za kojeg: Imam Zehebi kaže: Amr ibn Jahja ibn Amr ibn Seleme, kaže Jahja
ibn Muin: “Njegovi hadisi se ne primaju.”

Kaže Jahja ibn Muin: Njegovi hadisi se ne primaju

Kaže Ibnu Haraš: On je daif, slab

Kaže Ibn Adijj: On je od slabih prenosilaca


Takođe, čak i da nekako dostigne stepen hasena, ovaj hadis se ne odnosi na zabranu okupljanja u
halke prilikom zikra niti na zabranu upotrebe tespiha ili zabranu muezinluka već se odnosi, kako je
to ulema Ehli Sunnet Vel Džemata spomenula, na neku od sledećih stvari:

- Ljudi koji su zikrili u tim halkama radili su to preglasno pa im je Ibn Mes'ud to negirao.

- Ti koji su zikrili svojim glasnim zikrom su uznemiravali klanjače u toj džamiji.

- U rivajetu istog hadisa kod Taberanija spominje se da je Ibn Mes'ud naredio grupi koja je kasnije
došla da se pridruži grupi koja je ranije došla tj. da se svi spoje i zajednički zikre a ne da se
razdvajaju i više halki. I upravo to razdvajanje im je on negirao.

Zatim, Hafiz Sujuti u svom djelu El Havi lil fetava kaže: “A što se tice esera koji se prenosi od Ibn
Mesuda da je video ljude kako uče tehlile i tekbire u džamiji pa ih je isterao iz džamije i proglasio
novotarima, on zahtijeva pojašnjenje: “Ovaj eser, čak i da pretpostavimo da je ispravan, se
suprotstavlja sahih hadisima a poznato je da se sahihu daje prednost nad daifom. Zatim, postoje
dokazi u kojima se negira da je ovo djelo Ibn Mesuda jer bilježi imam Ahmed od Ebu Vaila da je
rekao: “Oni govore da je Ibn Mes'ud odvraćao ljude od zikra ali ja nikada nisam seo sa Ibn
Mes'udom a da nismo zikrili.”

Kaže Imam Ibn Hadžer El Hejtemi: “A što se tiče esera koji se pripisuje Ibn Mes'udu da je on video
ljude koji su činili tekbir i tehlil pa ih je isterao iz džamije i proglasio novotarima, to nije utvrđeno
od njega i nije preneseno ispravnom predajom. Čak nasuprot tome, preneseno ja od Ebu Vaila da je
rekao: “Oni govore da je Abdullah ibn Mes'ud odvraćao ljude od zikra a ja nikad nisam seo sa njim
a da nismo zikrili.”

Kaže Imam Munavi: “A što se tiče esera koji se pripisuje Ibn Mes'udu da je on video ljude koji su
činili tekbir i tehlil pa ih je isterao iz džamije i proglasio novotarima, to nije tačno niti utvrđeno. Pa
čak i da je utvrđeno suprotstavlja mu se eser kojeg bilježi imam Ahmed u Zuhdu od Šekik ibn Ebi
Vaila da je rekao: “Oni govore da je Abdullah ibn Mes'ud odvraćao ljude od zikra a ja nikad nisam
seo sa njim a da nismo zikrili.”

Kaže Imam Mufessir Alusi: “Ono što je spomenuto u događaju Ibn Mes’uda u kojem se kaže da je
on video ljude da govore La ilahe illallah pa ih je isterao iz džamije i proglasio novotarima, nije
ispravno kod učenjaka hadisa. Pa čak i da je ispravno suprotstavlja se ispravnim eserima koje
prenose od njega mnogi muhaddisi a u kojima se kaže da je on naglas zikrio. Takođe, moguće je i
da im je on negirao preglasan zikr.”

Sami ef. Dzeko

4. činjenica - Imam Imaduddin Ibn Kesir (1302-1373), učenik imama Ibn Tejmijje, bio je
mutesavvif i jedno vrijeme pripadnik šazilijskog tarikata.
Imam Es-Safedi (1296-1363), učenik imama Zehebija, Ibn Kesirov kolega i šafijski učenjak, u
svome čuvenom leksikonu El-Vafi bi el-vefejat, obrađujući biogafiju šejha Ebu-l-Hasana eš-Šazilija
(1196-1258), utemeljitelja šazilijskog tarikata, kaže o Ibn Kesiru: ...I vidio sam našeg šejha
Imaduddina, kako odustaje od njega na kraju, kako je zastao pred dotičnim izrazima i ostao zbunjen
u pogledu čovjeka. Naime, on je usvojio tesavvuf po njegovom tarikatu (tj. bio mutesavvif, sufija
šazilijskog tarikata). Bio je učenik šejha Nedžmuddina el-Asbehanija, stanovnik Harema (Mekke), a
Nedžmuddin je bio učenik šejha Ebu-l-Abbasa el-Mursija, učenika Šazilija. (Izvor: Es-Safedi, El-
Vafi bi el-vefejat, Dar Ihja' et-turas el-arebijj, Bejrut, 2000, sv. 21, str. 141-142)
5. činjenica - Imam Ibnu-l-Kajjim, učenik imama Ibn Tejmijje, je bio učenjak u nauci o
duhovnom odgoju i tesavvufu.
Imam Ibn Redžeb (1335-1393), hanbelijski učenjak i učenik imama Ibnu-l-Kajjima, navodi u
svome izvrsnom leksikonu hanbelijskih pravnika Zejl Tabekat el-hanabile, u biografiji Ibnu-l-
Kajjima, da je bio učenjak u suluku (duhovnom odgoju) i tesavvufu: ...Bio je učenjak u nauci o
duhovnoj odgoju (suluku), te poznavatelj govora mutesavvifa (sufija) i njihovih aluzija i finesa...
(Izvor: Ibn Redžeb, Zejl Tabekat el-hanabile, Mektebe el-Ubejkan, Rijad, 2005, sv. 5, str. 172)
hfz. Jusuf Džafić

- Kaže veliki islamski učenjak, šejhul islam, Ibn Abidin, radijallahu anhu:
“Mekruh je odlaganje sunneta nakon farza osim koliko je dovoljno da se prouči “Allahumme entes
selamu ve minkes selam…” zbog hadisa kojeg bilježe Muslim i Tirmizi od Aiše:
“Poslanik NIJE sjedeo nakon farz namaza osim koliko je dozvoljno da se kaže: Allahumme entes
selamu ve minkes selam tebarekte ja zel dželali vel ikram.” (Sahihul-Muslim; br. 592)
U komentaru na ovaj hadis Ibn Abidin, radijallahu anhu, kaže:
''A što se tiče hadisa o zikrovima nakon namaza, ni u jednom od tih hadisa nema ništa što bi
upućivalo na to da se to čini prije klanjanja sunneta jer je sunnet od pratilaca farza i njegovih
dopuna pa se kaže za zikrove koji su posle sunneta da su to zikrovi nakon farza.'' (Hašija, Ibn
Abidin, 2/ 236) Prenosi se od Ebu Ma’beda da ga je obavijestio Ibn Abbas da je glasno činjenje
zikra nakon što bi se završilo sa namazom bilo u vrijeme Božijeg Poslanika pa je Ibn Abbas rekao:
“Znao sam kada su završili (sa namazom) po tome ( zikru) koji bih čuo.” (Buhari, br. 841, str. 97;
Muslim, 1/ 410 ) Imam Šafija je u komentaru ovog hadisa rekao da je Poslanik, a.s., otpočinjao
ashabima zikrove nakon namaza pa su ga oni pratili u tome.
Da Ibn Tejmije nije zabranjivao učenje naglas zikra i njegovo zajedničko obavljanje?
Kaže Ibn Tejmije, Allah mu se smilovao: “ Poželjno je podizanje glasa prilikom izgovaranja riječi
Subhanallah, Elhamdulillah i Allahu ekber nakon namaza. To je stav nekih imama iz ranijih (selefa)
i kasnijih (halef) generacija. A ajetul-kursijja će se učiti u sebi, ne naglas.“ (El-Ihtijarat el-fikhijje
lišejhil-islam ibn tejmijje, 84-85)
Rječi Ibn Tejmije se slažu sa našom praksom učenja zikra poslije namaza.
Obavijestio nas je Er Rebi', kaže: Obavijestio nas je Šafija, kaže: Obavijestio nas je Ibrahim b.
Muhammed, kaže:Obavijestio nas je Musa b. Ukbe od Ebiz Zubejra da je on čuo Abdullah b.
Zubejra da je rekao: Poslanik, a.s., bi, kada bi predao selam povišenim glasom rekao: La ilahe
illallahu vahdehu la šerike lehu lehul mulku ve lehul hamdu vehuve ala kulli šej'in kadir, ve la havle
ve la kuvvete illa billah, ve lana'budu illa ijjahu, lehun ni'metu ve lehul hamdu ve lehus senaul
hasen, lailahe illallahu muhlisine lehud dine ve lev kerihel kafirun.
(El Umm, Šafija, 2/288, Daru'l Vefa, Prvo izdanje,2001. God.)
-

You might also like