Mahabharata

Uvod

Opseg
Mahabharata je vjerojatno najvei ep u svjetskoj knjievnosti. Po predaji obuhvaa sto tisua loka
odnosno dvostiha od po tridesetdva sloga. Ustvari, predajom su se kroz tisuljea oblikovale dvije
okvirne recenzije sanskrtskog teksta u Indiji: sjeverna od 82 tisue loka i juna od 95,6 tisua loka. U
kritiko su izdanje ule od toga 73,9 tisue loka. Tih je, dakle, 147,8 tisua stihova desetak puta vie
od 15.700 heksametara Iliade ili preko dvanaest puta vie od 12.100 heksametara Odysseije koji su po
duini usporedivi sa estnaestercem loke.
Sadraj
Jezgru Mahabharate tvori pria o sukobu oko nasljedstva izmeu dviju grana plemena Kuru.
1. knjiga: Knjiga o poetku: Sinovi starijeg brata Dhrtaratre ele naslijediti kraljevstvo po ocu
koji vlada u gradu Hastinapuri na Gangi. Takmaci su im sinovi mlaeg brata Pandua koji je prvi vladao
Hastinapurom jer je Dhrtaratra bio slijep, ali je prvi i umro. Panduove sinove poalju u dalek dvor
gdje su im bratii eljeli podmetnuti poar, ali oni izbjegnu klopci. Neko se vrijeme skrivaju, a onda
stjeu na dvoru kralja susjednoga plemena Panala, Drupade, u gradu Kampilyi uz Gangu, kraljevu
ker na natjecanju za enu. Njome se uz neobina objanjenja eni sve petoro brae. Poto su oni
tako stekli Drupadu za saveznika, Dhrtaratra odluuje podijeliti kraljevstvo Kurua izmeu svojih
stotinu sinova na elu s najstarijim, Duryodhanom, koji e ostati u Hastinapuri, i petorice Panduovih
sinova na elu s najstarijim, Yudhithirom, koji e dobiti podruje oko Yamune, nasuprot Hastinapuri
na Gangi. Tu Panduovi sinovi izgrade prijestolnicu Indraprasthu. Pomae im Krina, brati Pandava,
sinova Panduovih, i Kaurava, sinova Dhrtaratrinih. On je iz treeg plemena Yadava ili Vrnija koje je
kralj Magadhe arasamdha istjerao iz Mathure na Yamuni, nasuprot Kampilyi na Gangi, te su se
preselili u Dvaraku na Kathiawaru. U etverokutu spomenutih prijestolnica postoje naslutljivi
"geopolitiki interesi". Jedan od Pandava, Aruna, dobiva i Krininu sestru Subhadru za enu.
2. knjiga: Knjiga o sabornici: Poto Yudhithira primi sveano kraljevsko posveenje u
Indraprasthi, prije kojega su se Pandave morali iskazati ratnikim uspjesima na sve etiri strane svijeta
i na poticaj Krinin svladati arasamdhu u dvoboju, pozivaju ih bratii Kaurave u Hastinapuru. Tu im
prireuju kockarsko natjecanje pri kojemu Yudhithira zbog prijevare prokocka kraljevstvo i mora po
dogovoru otii s braom i enom Draupadi, Draupadinom keri, u progonstvo u umu na dvanaest
godina, a trinaestu moraju provesti meu ljudima, ali neprepoznati ako ne ele ponoviti progonstvo.
3. knjiga: Knjiga o umi: Braa doivljuju neobine pustolovine u umi, osobito veliki strijelac
Aruna, snani Bhima i mudri Yudhithira.
4. knjiga: Knjiga o Virati: Trinaestu godinu Pandave provode s Draupadi prerueni sluei kralja
Matsya Viratu u njegovoj prijestolnici Upaplavyi. Na isteku godine zadue kralja junatvom kojim su
mu spasili stada od susjednih Kurua i Trigarta. Time stjeu novog saveznika, Viratina se ki udaje za
Arunina sina od Subhadre Abhimunyua.
5. knjiga: Knjiga o pripravama: Pandave u dogovoru sa saveznicima po isteku trinaeste godine
zatrae od Kaurava svoju polovinu kraljevstva ili bar pet sela. Kao posrednik zastupa ih u
Hastinapuri Krina. Duryodhana, sada Dhrtaratrin prijestolonasljednik, odbija, meutim, da im ita
ustupi. Obje strane skupljaju saveznike i kreu na bojno polje Kuruhetru.
6-10. knjiga opisuje tok velike bitke i slave junaka koji su se borili i ginuli. Prve se etiri zovu po
zapovjednicima vojske Kaurava: Knjiga o Bhlmi (6), Knjiga o Droni (7), Knjiga o Karni (8) i Knjiga
o alyi (9); svi su oni junaki pali u borbi, a Pandave su ih, po Krininim savjetima, mada i sami veliki
junaci, redom svladavali lukavstvom uz osjetne moralne dileme, a naposlijetku je tako i Duryodhanu
1

svladao Bhima. Peta se zove po jezivome pokolju koji je izveo posljednji zapovjednik Kaurova
Asvatthaman s jedinom dvojicom svojih preostalih vitezova: Knjiga o nonome prepadu (10).
Nakon stranih knjiga o bici slijedi 11. knjiga: Knjiga o enama, gdje se opisuje naricanje ena i
pogrebni obredi za pale junake. Dhrtaratrina ena Ganhari tuguje nad palima u objema vojskama i
proklinje Krinino pleme, a Panduova udovica Kunti otkriva svojoj djeci da im je silni protivnik Karna
bio roeni brat iz njena predbranog ivota.
Jedini je od palih vojskovoa bio jo na ivotu stari Bhima i leao je sve vrijeme na bojnome
polju sav izboden Aruninim strijelama jer je snagama svoga znaaja, ivotnih odricanja i duhovne
stege stekao vlast nad asom smrti i ekao vrijeme kada e Sunce krenuti put sjevera jer je ono
povoljno za osloboenje od svijeta. U 12. knjizi, Knjizi o smirenju, i 13. knjizi Knjizi o poukama,
dolazi do njega s velikim potovanjem pobjednik Yudhithira, oajan zbog krvave pobjede i pokolja
roaka, uitelja i prijatelja, te prima od mudroga samrtnika duge pouke o osloboenju due, ali i o
vladanju i dunostima kralja u svijetu. Napokon, Bhima umire i vre se pogrebni obredi za njega.
14. knjiga: Knjiga o konjskoj rtvi: Yudhithira se smiruje, posveuju ga za kralja Hastinapure, a
potom po Krininom savjetu prinosi veliku konjsku rtvu koja kralja treba oistiti od grijeha i potvrditi
njegovu neospornu vlast.
15. knjiga: Knjiga o pustinjakome stanu: Kralj Dhrtaratra, kojega su dotad Pandave petnaest
godina pazili kao da im je otac jer je izgubio sve svoje sinove, odluuje napustiti svjetovni ivot i sa
svojim najbliima otii kao pustinjak u umu da se pripremi za smrt.
16. knjiga: Knjiga o kijaama: Pandave saznaju da se Krinino pleme zatrlo na nekoj pijanci u
tunjavi kijaama uslijed Gandharine kletve, a braa su se Krina i Balarama vratili na nebo.
17. knjiga: Knjiga o velikome putu: I Pandave s Draupadi naputaju kraljevstvo ostavljajui
Abhimanyuova sina, a Arunina unuka Parikita za nasljednika. Kreu na veliko hodoae na
Himalayu na kojemu svi do Yudhithire padaju od iznemoglosti, sve dok po posljednjega, Yudhithiru,
ne doe sam Indra, kralj bogova, s Dharmom, bogom pravde, da ga vode u nebo.
18. knjiga: Knjiga o usponu na nebo: Yudhithira ne nalazi brau i enu u nebu nego u paklu gdje
ispataju za svoje grijehe i lukavstva u ratu, ali kada odluuje da i on ostaje radije tu uz njih nego da
sam poe na nebo, dovruje se vrijeme ispatanja i svi stiu u nebo i preobrazuju se u boanstva.
Time se posljednja knjiga nadovezuje na poetne prie u prvoj knjizi gdje se i roenje Pandava
objanjava boanskim podrijetlom Yudhithire od boga Dharme, Bhime od boga vjetra Vayna, Arune
od gromovnika Indre, a njegove brae Nakule i Sahadeve od bogova blizanaca Avina, dok Karna vue
podrijetlo od boga Sunca Surye, a u Bhimi se utjelovio bog neba Dyaus.
Razvoj
Svakako nee ni sva ta okosnica prie potjecati iz iste starine, no ovdje radi kratkoe treba
upozoriti makar samo na glavne smjerove u kojima se ep u toku predaje irio.
a) U junaku su se pjesmu uklapale druge pjesme iz repertorija pjevaa kao npr. verzija prie o
Rami ili pria o kralju Nali, kojih sudbine priaju posjetioci Pandavama za dugoga boravka u umi jer
podsjeaju na sudbinu Pandava, ali su dobile sretan tok i time donose utjehu. Kada su brahmani
preuzeli predaju epa u svoje ruke, proirili su ga mnogobrojnim brahmanskim mitovima i legendama
poput prie o vjernoj eni Savitri, indijskoj Alkestidi, ili o tome kako su bogovi stvorili Smrt itd. U
predaju su se oito ukljuili i isposnici i pustinjaci koji su u epu ostavili traga mnogobrojnim pounim
izrekama, parabolama, basnama ili pounim priama poput prie o brahmanu Daaliju i sitnome
trgovcu Tuladhari koji velia nenasilje.1
b) Ta uklapanja i proirenja sadraja osobito su onda izmijenila narav epa kada su, na primjer,
polazei od pitanja nasljedstva u epu, koje je jedno od vrlo znatnih pitanja obredno-pravne nauke
dharmaastre, razvila oko originalnih paradoksa na kojima se gradi vieslojno ustrojstvo prie
itave pravne rasprave koje su Mahabharatu iz implicitne stale pretvarati u eksplicitnu dharmaastru.
1

v. npr. R. Katii, Stara indijska knjievnost, MH, Zagreb, 1973., str. 111-126.
2

Bhima je sin kuruskoga kralja antanua. Da bi mu otac mogao dobiti lijepu Satyavati za enu, on
se odrie nasljedstva u korist djece budue oeve ene. Potovanje roditelja i predaka uvjet je prava na
nasljedstvo. A Bhima toliko tuje oca da to pravo gubi. K tome je i prvoroenac, a pravo na
nasljedstvo ipak stjeu Satyavatini sinovi. Napokon se dogaa da oba njena sina umru mladi bez
potomstva, a Bhima ostaje na ivotu, a zavjetom se odrekao kraljevstva, pa ak i obiteljskoga ivota.
Zbog svojega zavjeta ne moe pomoi ni dvjema udovicama pokojnoga polubrata Viitravirye da,
prema obiaju levirata, pokojnome muu rode nasljednika. No sad se otkriva daje i Satyavati prije
braka sa antanuom imala predbranoga sina Vyasu, ali on je strani isposnik. I sada umjesto velikoga
ratnika Bhime pravo levirata ostvaruje isposnik Vyasa. Time Viitravirya stjee dva zakonita sina koji
su tjelesna djeca Vyasina. Meutim, Dhrtaratra koji je stariji rodio se slijep, pa nasljedstvo opet preko
reda pripada mlaem Panduu, a on zbog neke kletve ne smije prii vlastitim enama Kunti i Madri.
Stoga one moraju prizvati bogove da im pomognu da mu rode zakonitu djecu, petoricu Pandava. Kada
djeaci Kaurave i Pandave dorastu do nasljedstva, doista nee biti nesporno tko na nj ima pravo. Ipak,
ep esto naglaava da je od svih najstariji Yudhitira pa bi po tome pravo bilo njegovo. No kasnije se
saznaje da je odbaeni predbrani Kuntin sin Karna, kojega je odgojio koija Adhiratha pa ga svi
smatraju niim po rodu, zapravo bio najstariji od brae, a ona su ga ubila u boju. I kada Pandave
naputaju kraljevstvo, nasljedstvo ostaje na unuku najmlaega Kuntina sina Arune jer su djeca svih
drugih izginula u ratu.2
Stoga nije udno da Kaurave i Pandave kuaju vie puta podijeliti kraljevstvo. Prvi put, moda,
ve kada alju Pandave u zapaljivi dvor izgraen za njih. Drugi put kada im dodjeljuju Indraprasthu.
Trei put kada raspodjelu kraljevstva preputaju kocki. A etvrti put ratnoj srei kao bojem sudu.
Iz pitanja o zakonitome prijestolonasljedniku razvija se i niz drugih pravnih i udorednih pitanja u
samoj radnji epa koja nerijetko djeluju kao primjeri pravnih ili udorednih dilema. One, meutim,
dobivaju snaan pjesniki izraz i postaju slika ljudske sudbine u svijetu. No kada se u 12. i 13. knjizi
uvrste opsene pravne rasprave i Bhimine pouke Yudhithiri, one nemaju pjesnikoga izraza ni snage
i tu golemi pouni tekstovi posve mijenjaju narav epa u eksplicitnu dharmaastru. Isto vrijedi i za
kozmoloke, geografske i ostale rasprave koje su Mahabharatu pretvarale u enciklopediju poput
pounih spjevova purana.
c) S druge strane stoji najslavniji pouni dio Mahabharate, Bhagavadgita, uvrtena u 6. knjigu epa
(VI. 23-40) okrunjena otkrovenjem vozara Krine koji se prijatelju i velikom strijelcu Aruni pokazuje
prvo kao veliki uitelj yoge, a napokon i kao sveobuhvatno boanstvo koje stvara sva bia i ponovno ih
guta kao plamen vremena, te kojemu se naprosto treba posve predati s povjerenjem i sudjelovati u
njegovom biu (bhakti).
Ta "Gospodnja pjesma" daje cijelome zbivanju u epu novi smisao. Sve u njemu dobiva boanski
smisao, pria postaje sveta, a ep dobiva ulogu i ugled vjerske knjige ili objave.
Nije Bhagavadgita jedini tekst koji daje epu narav vjerske knjige, ali je najznatniji, i ne stoji sama
izdvojeno u njemu, nego je iroko utjecala na svoj kontekst i svojom perspektivom proela brojne
epizode i pojedinane odlomke u itavom epu. Ipak mnogi drugi dijelovi prie ostali su tako stilizirani
kao da za tu boansku perspektivu i ne znaju te, na primjer, prikazuju Krinu kao obina ovjeka s
neizbjenim slabostima.
Stoga se moe pretpostaviti da ep isprva nije imao takva vjerskoga sadraja ve da ga je dobio
kada njegov junaki sadraj vie nije imao neposredno zainteresiranih odravatelja, nego se druga vrsta
pjevaa ili kazivaa posluila omiljenim epom da u njegovu okviru iri i svoje svjetovne ili vjerske
predaje.
d) I sama Mahabharata uva svjesnu uspomenu na svoje irenje kao i stilizirani prikaz svojega
razvoja. Ona, naime, sama tvrdi da je djelo mudraca i isposnika Vyase koji u epu vie puta savjetuje
Yudhithiru i Pandave ili im pripovijeda prie. Vyasa je nauio sina uku i nekoliko uenika svoju
pjesmu, a jedan ju je od uenika, Vaiampayana, kazivao zmijskoj rtvi koju je prinosio. Vyasa tu
2

Spominjui te paradokse u Uvodu u ovaj prijevod epa, J. A. B. Buitenen veli da se "velianstveni nacrt prie
ini dijelom zamiljen kao genealoka zagonetka"., v. The Mahabharata, I, University of Chicago Press, 1973,
str. XVI-XIX.
3

moda u svojemu liku utjelovljuje slubu porodinoga genealogista i panegirara ili redaktora
knjievne predaje, a svakako jo Vaiampayana pjeva pjesmu o precima Bharatama neposredno
zainteresiranu nasljedniku kraljevske loze. No Mahabharata sebe prikazuje kao neije iznoenje pjesme
kako ju je Ugruravas, sin ute Lomaharsane, koji ju je uo od Vai na aninoj rtvi, kazivao
brahmanima i isposnicima okupljenim na dugome dvanaestogodinjemu rtvenome sijelu
obredovoditelja aunake u umi Naimia. Ugruravas je jo uvijek sin ute, dvorskoga pjevaa koji je
esto bio kraljevski koija i iz oevida opijevao podvige gospodara, ali njegovo sluateljstvo ve su
brahmani i isposnici, nosioci svjetovnih i duhovnih znanja, obrednih i vjerskih predaja, kakvima se s
vremenom, vidjeli smo, proirivao tekst velikoga epa.
U epu se i spominju razliite njegove verzije: aya "Pjesma o pobjedi" koja je imala svega 8.800
loka, Bharata "Pjesma o Bharatama" ili "Boj Bharata"3 od 24.000 loka i Mahabharata "Velika pjesma
o Bharatama ili o boju Bharata" od 100.000 loka.4 Te se verzije mogu povezati s kazivanjima Vyase,
uke ili Vaiampayana i Ugruravasa.5
U epu je stilizirano prikazan i nain na koji se kazivao u usmenoj predaji.6 Kaziva bi prvo iznio
kratku okosnicu prie. Potom, ako bi ga sluatelji molili da im je potanko ispria, stao bi je kazivati sa
svim podrobnostima. I tada bi ga sluatelji mogli prekidati dodatnim molbama da togod odreenije ili
jo potanje ispria. Tako se ep kazivao u razgovoru izmeu kazivaa i sluatelja, a prenosio u oblik
saetaka ili tema i tehnike pjevanja ili formula kojom se iz okosnice gradila pria kakva se milila
sluateljstvu.7 Stoga je pjesma lako poprimala razliit opseg, a velike sveanosti i dugi obredi na
kojima se iznosila mogli su poticati njeno irenje.
Teorije i izdanja
Prouavatelji Mahabharate posveivali su posebnu panju traenju razliitih sadrajnih slojeva
hvalopjeva Kurua, hvalopjeva Pandava itd. koji su se nataloili u Mahabharati u tijeku njena razvoja
(Adolf Holtzman, Sr.8 i Jr.9) ili pak u traenju jedinstvene niti i nacrta cijelog djela kako je do nas dolo
u pouci i dharmi, pravu i udoreu (Joseph Dahlmann10), nastojali su otkriti odnos mitskoga obrasca
prema povijesnoj podlozi u mitskoj prii, npr. u prii o braku crne Draupadi s petoricom Pandava kao
braku crne Zemlje s pet godinjih doba (A. Ludwig11) ili doprijeti do slike povijesti velikoga epa (E.
W. Hopkins12). Dugo su se znanstvenici morali sluiti izdanjima samo pojedinih recenzija
Mahabharate, i to esto nekritikima.13 Dugo se osjeala potreba za jedinstvenim kritikim izdanjem.14
Napokon se pokazalo da taj pothvat mogu izvesti jedino Indijci. I tako je Bhandarkar Oriental Research
Institute u Pooni konano pod vodstvom V. S. Sukthankara, S. K. Belvalkara i P. L. Vaidve pripravio
izmeu 1933. i 1966. kritiko izdanje Mahabharate,15 tj. zajednikoga predloka sjevernih (aradskokamirske, bengalsko-maithilsko-nepalske i devanagarske) i junih (granthsko-teluke i malayalske)
verzija Mahabharate, ne uputajui se u spekulacije o ranijim oblicima aye, Bharate ili sl. jer njihovu
3

Cf. Panini 4, 2 56.

Cf. MBh I 56, 32-34.
5
VaidyaR. V., A study of Mahabharata A Research, Poona 1967, p. 11
6
npr. u knjizi o Astiki, MBh. I 13-53.
7
v. van Buitenen, nav. dj., str. XXIV.
8
Indische Sagen, 3 sv., Karlsruhe 1845-47. (2Jena 1920-21.)
9
Das Mahabharata und seine Teile, Kiel 1892-95.
10
Das Mahabharata als Epos und Rechtbuch, Berlin 1985.
11
Uber das Verhdltnis des mythischen Elementcs zu der historischen Grundlage des Mahabharata, Prag
1884.
12
The Great Epic oflndia, New York 1901.
13
Sjev. rec.: Calcutta 1834-39., Bombay 1863., Poona 1929-33.; ju. rec.: Madras 1855-60., Bombay 190609., Kumbakonam 1986-94.
14
M. Winternitz je traio da se poduzme kritiko i/davanje Mahabharate jo 1897. u Parizu na XI.
meunarodnome kongresu orijentalista.
15
v. podatke u zaglavlju knjige.
4

rekonstrukciju sama rukopisna predaja ne omoguuje. Kritiko je izdanje, dakle, zajedniki nazivnik
sjeverne i june recenzije, ali je aparat uza nj pravi thesaurus svih rukopisno potvrenih varijanata i
itanja epa.
U toku toga izdavanja i osobito poslije njega ponovno su oivjeli svi oni pristupi istraivanju
Mahabharate koji su je javili u razdoblju prije kritikoga izdanja i potom u nedostatku takva pomagala
privremeno zamrli. O postanku i razvoju Mahabharate pisali su sam prireiva kritikoga izdanja
Sukthankar16 i R. V. Vaidva.17 Sukthankar je pritom, meutim, bio blii unitarnome shvaanju
Mahabharate u Dahlmanna, barem u pogledu jedinstvenosti zamisli epa, negoli analitikome pristupu
Holtzmanna, strica i neaka. Smatrao je da Mahabharata ima znaenje pjesme o podvizima svojih
junaka, ali i znaenje pouke o dharmi i svete povijesti ili krinistike objave, a vidjeli smo da su upravo
ta dva druga znaenja izrasla na podlozi prvoga u toku razvoja epa.
To samo znai da ep ne samo da je u osnovi svoje junake radnje imao jasnu koncepciju u dugu
suta koji su ga stvarali, nego da se i u proirenim preradama u rukama brahmana, isposnika i
vjerovjesnika takoer razvijao prema promiljenim koncepcijama smjera i smisla u kojem su eljeli
preraditi i proiriti ep. Stoga u osnovi nema ni onoliko proturjeja izmeu analitikoga i unitarnjega
pristupa epu koliko ga vidi Sukthankar. Historijska filoloka kritika teksta ne mora polaziti od isljuiva
interesa za pra-Bharatu, nego moe istraivati povijest niza koncepcija s kojima se ep u povijesti
preraivao.18
Mitskim su se obrascima i znaenjima u Mahabharati s pogledom u indoevropsku pretpovijest
bavili Steg Wikander19 i Georges Dumezil,20 a s ogledom na kasniji puranski razvoj Madleine
Biardeau.21 U novije vrijeme tim su se pitanjima bavili i Alf Hiltebeitel i Georg von Simson.
Mitolokim obrascima, ali i pjesnikom tehnikom Mahabharate i Ramayane, pripovjedakim
postupcima i analizom formula bavio se vrlo plodno i P. A. Grincer.22
To je samo nekoliko natuknica o golemome podruju istraivanja golemoga staroindijskoga epa.23
Vrijeme
Iako bi to mogla biti prva stvar o kojoj e se zapitati zapadni italac, barem onaj koji je u neto
ranije vrijeme pohaao kolu, pitanje vremena nastanka djela redovito je najtee pitanje u povijesti
staroindijske knjievnosti pa sam ga ostavio za kraj.
Obino se u indolokoj literaturi prihvaa prosudba E. W. Hopkinsa.24 On je smatrao da poetke
staroindijskoga epskog pjesnitva moemo, dodue, stavljati i 700 ili 1.700 godina pr. n. e., ali o tome
16

On the Meaning of the Mahabharata, Bombay, 1937.

Vaidya, nav. dj. (bilj. 5).
18
S takvim sam pristupom pokuao analizirati povijest teksta Bhagavadgite u lancima: Textual Layers of the
Bhagavadglta as Traces of Indian Cultural History, Schriften zur Geschichte und Kultur des alten Orients 18,
Akademie Verlag, Berlin 1986, str. 628-638; The First Yoga Laycr in the Bhagavadglta, Felicitation Volume in
Honour of Prof. Ludwik Sternbach, Lucknovv 1979, sv. I, str. 545-557.
19
Fran Bravalla till Kurukshetra, Archiv for nordisk filologi 75, 1960, str. 183-193; Germanische und indoiranische Eschatologie, Kairos II, 1960., str. 83-88.
20
Mythe et epopee, I, Paris 1968., II, Paris 1971.
21
Etudes de mythologie hindoue: Cosmogonies puranigues, Bulletin de l'Ecole Francaise d'Extreme Orient
LIV-LV, 1968-69.; Brahmanes et potiers, Article liminaire, Annuaire de l'Ecole Pratique des Hautes Etudes
LXX, 1971-72. i dr.
22
Drevneindijskij epos, genzis i tipologija, Moskva 1974.
23
Mogu se jo spomenuti i najznatniji prijevodi koji su prethodili kritikomu izdanju:
na engleski: K. M. Ganguli-P. C. Roy, Calcutta 1884-96. N. M. Dutt, Calcutta 1895-1905.
na francuski: H. Fauche, Paris 1863-70. (1-10. parvan) I oni koji su mu slijedili:
na engleski: J. A. B. van Buitenen, Chicago-London, od 1973. (1-5. parvan) P. Lal, Calcutta, od 1967.
na ruski: V. I. Kal'janov, Moskva, od 1950., 1987. izaao je 3. parvan u prijevodu J. V. Vasil'kova i S. L.
Neveleve.
Vjerojatno su najpouzdaniji prijevodi van Buitenena i Kal'janova i dr., ali izbor K. M. Gangulijeva prijevoda
za predloak ima veliku prednost toje cjelovit i, naravno, toje naim prevodiocima bio dostupan.
24
nav. dj. (bilj. 12), str. 386-402.
17

ne moemo neto pouzdano znati, a da poeci predaje o Bharatama, kako je to jo bio smatrao Albrecht
Weber, seu do razdoblja vedskih obrednih djela brahmana. No za na se ep ne moe tvrditi da su
predaje o Bharatama ili Kurnima u njemu skupljene prije 400. g. pr. n. e. Predaje o Pandavama i
poluboanskome Krini mogle bi potjecati iz razdoblja od 400. do 200. g. pr. n. e. Prerada s Krinom
kao sveobuhvatnim boanstvom i mnotvom poune puranske grae mogla je uslijediti izmeu 200. g.
pr. n. e. i 100-200. g. n. e. Posljednje su knjige i poetak prve mogli biti dodani izmeu 200. i 400. g. U
istom se radoblju mogla napuniti pounom graom 13. knjiga i izdvojiti se iz 12. knjige. Poslije toga
razdoblja mogli su se prihvaati tek pojedinani dodaci. Mogli bismo rei da su to otprilike oni koje je
otklonilo iz teksta sadanje kritiko izdanje.
U 5. se st., naime, na nekome natpisu ve spominje Mahabharata kao djelo od sto tisua loka,
dakle u potpunome opsegu. A kako se u epu ee spominju Yavane, izvorno Jonjani, s kojima su se
Indijci prvi put sreli u doba Aleksandra Velikoga, tekst kakav imamo ne moe biti stariji od 4, st. pr. n.
e., a svretak u 3. st. n. e.
U svojoj knjizi o Ramayani, J. L. Brockngton25 sloio je slian pregled razvoja drugoga velikog
staroindijskog epa, stavivi mu poetak u 5. st. pr. n. e.
Ramayana je sigurno dovrena prije Mahabharate ali je vjerojatno mlaa u zaecima. Stoga mi se
ini bliskom istini prosudba J. A. B. Buitenena da se zaeci Mahabharate mogu najvjerojatnije
zamisliti negdje u 8. ili 9. st. pr. n. e. No i on se slae daje "knjinica djela" koju znamo kao
Mahabharatu mogla biti osnovana tek oko 400. g. pr. n. e., a prestati nabavljati prinose oko 400. g. n.
e.26
O starosti predmeta Mahabharate svakako jo treba dodati da su arheolozi poput B. B. Lala i
drugih otkopali naselja koja su identificirali kao Hastinapuru, staru prijestolnicu Kurua, Ahiatru i
Kampilyu, gradove Panala, i druge lokalitete poznate iz velikoga epa. Oni pokazuju kulturu ranoga
eljeznog doba, odlikuju se posebnim sivim slikanim lonarstvom i preteno ruralnom uljudbom, a
ispitivanje starosti nalaza pomou ugljika C14 pokazuje da potjeu otprilike iz razdoblja oko 1.000 g.
pr. n. e.27
To mora biti i razdoblje kada su se poele pjevati pjesme o vladarima Kurua i Panala i otada se
nikada nisu prestale pjevati jer bi svaki privremeni prekid u usmenom prenoenju pjesama kroz dugo
razdoblje njihova stvaranja, sabiranja i razvoja velike pjesme o boju Bharata iz njih nuno izazvao i
potpun gubitak cijele te predaje, bar prije trenutka njena zapisivanja. No ta je predaja na svoj nain jo
i danas iva, kao to jo i danas stoji grad Mathura i jo je uvijek sredite iva Krinina kulta i kao to
ime Indraprastha i danas oznauje dio Delhija oko Stare tvrave.

Delhi, 1989.
Mislav Jei

25

Righteon Rama, The Evolution of an Epic, OUP, Delhi 1984.

nav. dj., Uvod, str. XXIV-XXV.
27
C f. Mahabharata, Myth and Reality, Diffcring Vicivs, ed. by S. P. Gupta & K S. Ramachandran, Delhi
1976, str. 23-51 i 52-80 (B. B. Lal, V. N. Misra, A. H. Dani, R C. Gaur, D. P. Agganval, Sheila Kusumgar).
26

Knjiga prva
ADIPARVAN
Knjiga o poetku

OM! Klanjajui se bogovima Narayani i Nari, najuzvienijem od mueva, te boginji rjeitosti

Sarasvati, neka se iznese pobjeda!
Ugraravas, sin Lomaharane, prozvan nadimkom Sauti,1 vrsni znalac purana,2 doe i smjerno se
pokloni pred velikim mudracima strogih zavjeta koji sjeahu odmarajui se u umi Naimia, poslije
dvanaest godina obreda na velikom rtvenom sijelu aunake, uglednoga oca obitelji. Poto ga sveti
ljudi doekae s dunim potovanjem, on sklopi ruke, pozdravi mudrace, ak svakoga posebice, te se
raspita za napredak njihova isposnitva. Kada svi opet posjedae, Lomaranin sin krotko zauze mjesto
koje mu bijae pokazano. Kada vidjee da se udobno smjestio, jedan od mudraca zapoe razgovor i
upita ga: Odakle dolazi lopoooki Sauti? Gdje si provodio svoje vrijeme? Pitam te, a ti nam sve
potanko pripovijedaj.
Upitan, Sauti, vrsni govornik, dade icrpan i toan odgovor rijeima biranim i prikladnim za ovaj
skup mudraca utonulih u misli, Sauti ree: Sluao sam svete pripovijesti, raznolike i predivne, koje je
Krina Dvaipayana spjevao u svojoj Mahabharati, a Vaiampayana kazivao u cijelosti na sveanosti
Zmijske rtve kraljevskoga mudraca anameaye, elnika svih glavara, Parikitova sina. Udivljen
onime to sam uo, ja se dadoh na put i posjetih mnoge svetinje i svete vode, te stigoh u zemlju koja je
omiljela dvoroenima,3 zvanu Samantapanaka, gdje nekada boj bie djeca Kurua i Pandua i zaradi
kojih se svi vladari zemaljski podijelie u dva tabora. Potom, eljan da vas vidim, dooh pred vas,
velepotovani mudraci. Vi ste za mene poput Brahmana. O blagoslovljeni, vi okonaste svoje tihovanje
i nahraniste sveti oganj i sada lagodno sjedite ovdje, na popritu rtvenoga obreda i obasjavate ga
poput sunanoga ara. Recite to da vam ponovim od onoga to znam? Da vam kazujem svete legende
sabrane u puranama ili pak pouke o vjerskim dunostima i svjetovnome boljitku ili o djelima slavnih
svetaca i ovjeanskih vladara?
Riiji4 mu odgovore: elimo uti pripovijest zvanu Bharata, sveti spjev udesnoga Vyase
Dvaipayane kojim se razgoni strah od zla, i to ba onako kako ga govorae mudrac Vaiampayana na
Zmijskoj rtvi kralja anameaye, a pod ravnanjem samoga Dvaipayane.
Tada ree Sauti: Padam niice pred pramuem, pred Ianom,5 koji je brahman,6 oitovani i
neoitovani, postojei i nepostojei, koji je sav Svemir, a i ono to on nije, vjean i razliit i od
postojeega i od nepostojeega, Tvorac gornjih i donjih, Vinu, Hari,7 ist i bezgrean.
1

Sauti znai sin ute, vozara bojnih kola i pjevaa hvalopjeva kralju. Takav je uta bio Ugraravasov otac
Lomaharana.
2
Purane, doslovno "starodrevne (predaje)", sveti su spisi hinduizma. Mlae su od Veda, sastavljene
uglavnom u epskim metrima kao i Mahabharata i Ramayana. Sadre kozmogonske, kozmografske, mitoloke,
teoloke, filozofske, pravne, povijesne i druge predaje. Velike purane, kojih se obino nabraja osamnaest,
opseu esto desetak do dvadesetak i vie tisua dvostiha, a znaju ukljuiti, uz prikaze svetih znanja, i
enciklopedijske preglede svjetovnih znanja, kakve su sastavljali brahmani za potrebe puke prosvjete.
Vjerojatno najstarija pisana redakcija sauvanih tekstova potjee iz razdoblja dinastije Gupta (4-6. st. n. e.), a u
toku slijedeeg tisuljea pojedine su se purane, ili njihovi dijelovi, sve vie vezivale uz pojedine kultove
(vinuistike, ivistike, aktistike), a potom i uz pojedina svetita (tirthe).
Ipak, ovdje se moe misliti na starije usmene oblike "drevnih predaja" kakve se spominju ve i u Vedama.
3
"Dvoroeni" (skr. dvia) zovu se obino samo brahmani, iako bi se naelno tako mogli zvati svi koji su se
smjeli inicirati u Vede i time duhovno po drugi put roditi (dakle jo katriye i vaiye).
4
Riiji: mudraci, vidioci.
5
Iana: Gospod (esto pridjevak ive).
6
Brahman (sred. rod): boanska Rije ili basna koja objavljuje istinu, rita ili satya (usp. gr. logos).
Treba razlikovati od brahmana (m. rod), sveenika koji zna brahman (sr.) ili od vrhovnoga boga i sveenika
Brahmana (m.).
7
Hari: zlatni, smei, rii i sl.; pridjevak Vinua, odn. Krne.
7

Objavit u svetu zamisao Vyase ija su djela divotna i kojega tuju svi ovdje prisutni. Ona je
radost za uene jer je ukraena otmjenim izrazima, razgovorima ljudskim i boanskim, i raznovrsnou
mjera stiha.
Dok ovaj svijet jo bijae bez svjetlosti i uvijen u potpunu tamu, nastade u njemu golemo jaje koje
bjee prapoetni uzrok stvaranja, neiscrpno sjeme svih stvorenja. Zovu ga velikim, boanskim znakom
na poetku yuge,8 a u njemu bijae istina, svjetlo, brahman, vjeno, divotno i nepojmljivo bie, svuda
podjednako, neoitovani i tanahni uzrok kojemu je svojstveno i bie i nebie. Iz jajeta izae Praotac,
jedini Gospod, Praapati,9 Brahman, Suraguru,10 Sthanu,11 Manu,12 Ka,13 Paramethin,14 zatim Praeta
sa Daka15 i sedam Dakinih sinova. Onda se pojavi i dvadeset i jedan Praapati16 i ovjek
nezamislivih svojstava kojega znaju svi riiji i boanstva. Nakon toga bjehu stvoreni premudri i sveti
brahmariji i mnogi raariji,17 obdareni svim plemenitim osobinama. Tako bi i s vodom, nebesima,
zemljom, zrakom, nebom, stranama svijeta, godinama, dobima, mjesecima, polumjesecima zvanim
paka i s danima i noima u njihovu slijedu. I tako bi stvoreno sve to ljudi poznaju.
A ono to se vidi u svemiru iva i neiva bit e na kraju svijeta, na koncu yuge izmijeano i
poremeeno. A na poetku nove yuge sve e se obnoviti i, kada mu doe vrijeme, sve e slijediti jedno
za drugim u odreenome poretku, kao to se raaju i raznoliki zemljini plodovi. I tako u svijetu krui
bez poetka i kraja taj toak to uzrokuje propadanje svih stvari.
Postojala su bezbrojna stvorenja i njihova obitavalita i bijahu ve bezbrojni narataji. Vede, yoga
i vidnana, dharma, a i artha i kama,18 pravila ovjekova ponaanja, razliite knjige o pitanjima kojima
se bave dharma, artha i kama, povijesti, raspre i razne objave, sve je to spoznao rii Vyasa i sroio
ovdje u odreenu slijedu i predstavio u obliku knjige.
Satyavatin19 je sin nakon duga trapljenja i razmatranja o vjenim Vedama spjevao ovu svetu
povijest. Kada20 dovri najvei od svih spjevova, plemeniti Dvaipayana Vyasa, Paraarin sin i ueni
8

yuga: kozmiko razdoblje. Obino etiri yuge ine krug od najsretnijega do najpokvarnijega razdoblja, a
tisua ih ini jedan dan Brahmana ili kalpu, golemo razdoblje od 4 320 000 000 smrtnikih godina, u kojemu se
svijet stvara, kao to u jednako dugoj noi Brahmana opet propada. Ovdje se pod izrazom yuga misli zapravo
cijela kalpa.
9
Praapati: Gospodar poroda, tj. bog otac.
10
Suraguru: Uitelj bogova.
11
Sthanu: Stup svijeta, ili naprosto Postojani.
12
Manu: ovjek, praotac ovjeanstva.
13
Ka: "Tko?" Tajanstveno bie vrhovnoga boga Praapatija.
14
Paramathin: Onaj koji stoji na najviemu vrhu. Dovdje se nabrajanje moe shvatiti kao nabrajanje imena
istoga boga (ili kao nabrajanje niza vrhovnih boanstava?).
15
Daka, "Vjetina" ili "Vjetak", Praetasa, sin 10 Praetasa i Marie prema puranskoj genealogiji, imao je
sedam sinova: Krodha, Tamas, Dama, Vikrita, Arigiras, Kardama i Ava.
16
ee se govori o jednome ili o deset Praapatija, Brahmanovih sinova, od kojih je jedan i Daka.
17
Brahmariji su brahmanski mudraci, tj. brahmanskoga roda, a raariji kraljevski mudraci.
18
Vede su najstariji indoazijski korpus svetih pjesnikih i obrednih tekstova kojima svaki hinduist priznaje
svetost, ak i ako slijedi kakvu posebnu svetu predaju neke od brojnih hinduistikih sljedaba. Mlai sloj svetih
tekstova jesu ve spomenute purane, a u prosjeku jo mlae tekstovne sinteze s jo vie domorodake
duhovnosti na staroindoazijskome jeziku sanskrtu zovu se tantre. Ima i od toga mlaih svetih tekstova pojednih
sljedaba iz naega tisuljea, no oni su ee na novoindijskim jezicima nego na sanskrtu.
Najveim dijelom ranije od spomenutih vrsta svetih tekstova nastali su veliki epovi Mahabharata i
Ramayana, koji su samo dijelom istovremeni sa starijim puranskim spisima, a dobrim dijelom nastavljaju se na
vedsku religioznost.
Razmjerno su se, meutim, rano i razmjerno nezavisno od vedske knjievnosti i obrednosti stali razvijati
sustavi asketske duhovnosti poput sarnkhye (ovdje: vinane) i yoge, uvelike usporedni vremenski i sadrajno s
nebrahmanistikim pokretima buddhizmom i inizmom. Iz vedske se pak obiajnosti, obrednosti i prava stala
razvijati nauka o obiajima ili pravu, dharmaastra, a pored nje i njoj teoretski podreena nauka o ovosvjetskoj
dobrobiti, arthaastra, i ovoj podreena nauka o osjetilnim uicima, kamaastra.
Cio taj odlomak predoava sloenost i enciklopedinost Mahabharate u konanome obliku.
19
Satyavati je majka Krine Dvaipayane Vyase, tvorca Mahabharate prema predaji.
8

brahmari, stade premiljati kako e ga prenijeti svojim uenicima. A tada mu Brahman, uitelj svijeta,
doe osobno znajui za njegovu brigu da uini dobro ljudima i hotei ugoditi velikomu mudracu.
Nemalo iznenaen, Vyasa naredi da netko od bezbrojnih mudraca koji bijahu oko njega donese
najbolje sjedite i stade pred Brahmana ispunjen ljubavlju i radosno se smijeei, pa ga oslovi: O
boanski Brahmane, sroio sam spjev koji se visoko cijeni. Objasnio sam tajne Veda, a i mnoge druge,
objedinio purane s povijeu podijeljenom na prolost, sadanjost i budunost, odredio sam prirodu
prolaznosti, straha, bolesti, bitka i nebitka, opisao sam vjerovanja i razliite naine ivota, naelo
etiriju kasta, opisao sam isposnitvo i dunosti onih koji ue Vede, veliinu Sunca i Mjeseca, planeta,
sazvjea i zvijezda i trajanje etiriju era. Opisao sam pravilan govor, milosre, roenje nebesnika i
ovjeka, mjesta hodoaa i ostala sveta mjesta, a i planine, rijeke i ocean i nebeske gradove. Opisao
sam i naine ratovanja, razne narode i jezike, prirodu ljudskoga ponaanja i sve-driteljski Duh. Sve je
tu prikazano, jedino se, nakon svega, na zemlji ne moe nai onaj tko bi sve to mogao zapisati.21
Brahman mu na to kaza: Zbog tvojega poznavanja boanskih tajni visoko te cijenim i ispred svih
ovih proslavljenih mudraca to se odlikuju svetou ivota. Znam da si kazivao boanske rijei istine
jo od roenja. Ti si nazvao svoje djelo pjesmom. Zato neka bude pjesma i neka ne bude pjesnika ija
e se djela moi usporediti s njome. Uputi svoje misli Ganei,22 mudrae, i nai e onoga tko e je
zapisati.
Rekavi to Vyasi, Brahman se otputi svojemu boravitu. Onda Vyasa poe u mislima prizivati
Ganeu. Uklonitelj prepreka, Ganea, uvijek spreman ispuniti elje onih koji su mu odani, ne dopusti
da Vyasa dugo misli na njega, nego doe ovamo gdje ovaj sjeae i, poto bi pozdravljen, sjede. Vyasa
mu ovako kaza: Gospodare eta, budi ti zapisiva Bharate to je ja u svojemu umu sainih, a ja u ti je
kazivati.
Na ove rijei Ganea odvrati: Bit u pisar tvojega djela pod uvjetom da moje pisalo ne stane
doklegod ti sluim piui. Vyasa odgovori boanstvu: Slobodno prekini s pisanjem kada ne bude
razumio to kazujem.
I Sauti zapoe23: O brahmani, bijae jednom kralj po imenu Parikit potomak roda Kurua. Kao i
njegov pradjed, bijae jake ruke, prvi meu onima to u boju lukom vladaju, a bjee i strastveni lovac.
Vladar je lutao okolicom lovei jelene i divlje veprove, vukove i bivole i svakojake druge divlje
ivotinje. Dogodi se jednom da svojom otrom strijelom zgodi jelena pa se, zabacivi luk na leda,
zaputi kroza umu da ga trai. Lutao je tamo i amo poput Rudre24 koji jednom davno bjee lutao za
jelenom, utjelovljenjem rtve. Ne bijae jelena koji bi, jednom pogoen Parlkitovom strijelom,
mogao umai, ali ovaj jelen, ranjen kao to bjehu i svi oni prije njega, utee velikom brzinom. Izgubi
se jelen iz vida Parikitu i odmami kralja daleko u umu. Umoran i edan, naie on na nekoga munija
koji je sjedio u kravljem oboru napajajui se do sita pjenom koja je kapala s usta teladi dok su ih
20

Ovaj se odlomak ne nalazi u kritikome izdanju jer nema dostatne rukopisne potvrde pa se zakljuuje da je
mlai dodatak.
21
Primjedba o zapisivau izbaena je iz teksta u biljeku o varijantnome itanju ak i u apendiksu kritikome
izdanju, gdje se inae ostali tekst moe nai kao izluena interpolacija; smatra se dakle kasnim umetkom u
umetak.
Ipak je taj kasni sekundarni umetak zanimljiv u svjetlu teorije o usmenome pjesnitvu kao mitologizirano
svjedoanstvo o idealnome sluaju zapisivanja usmenoga pjesmotvora.
22
Ganea, "gospodar eta", osobito eta ivinih pratilaca, obino se smatra sinom ive i Parvati, a prikazuje
se kao debeo ovjeuljak sa slonovskom glavom i samo jednom kljovom. Kao omiljeni bog mudrosti i
otklonitelj zapreka zaziva se prije svakoga pothvata, a esto i na poetku knjievnih djela. Pjesnik umetka
prikazao je zatitnika uenosti kao zapisivaa Mahabharate koja je postala riznicom uenosti, ali joj je zbog
golema opsega prijetio zaborav bude li se samo usmeno prenosila.
23
Sauti Ugraravas, iako mu je kasnije u usta umetnuta pria o zapisivau Ganei, zapravo predstavlja jo
tipiziranoga usmenoga kazivaa spjeva. Ovdje u ovome izboru zapoinje okvirna pria (adhyaya 36).
24
Rudra je vedsko ime boga koji ugroava stoku i ljude, te se moli da se umilostivi. On je paupati "gospodar
ivotinja", pa se zamilja kao lovac. Kada je umilostivljen rtvom, obredom i prinosom, zovu ga iva "Blagi".
Pod tim se imenom kasnije u hinduizmu uzdigao, vjerojatno pokrivi niz mjesnih kultova, do jednoga od
najpotovanijih bogova, ili ak do vinjega boga naprosto.
9

njihove matere dojile. Kralj mu urno prie te zapita munija koji bijae pod tekim zavjetom: O
brahmane, ja sam kralj Parikit, sin Abhi-manyuov, i izgubio sam jelena kojega sam ustrijelio. Jesi li
ga ti vidio?
No muni ne izusti ni rijei strogo se drei svojega zavjeta utnje. Na to srditi kralj podie vrhom
luka nekakvu mrtvu zmiju pa mu je prebaci preko vrata. Muni se nije protivio. Ne prozbori ni rijei, ni
lou ni dobru. Vidjevi ga u takvu stanju, kralj se saali i vrati se u svoju prijestolnicu, a ri ostade
onako kako ga kralj bjee zatekao. Premda je bio uvrijeen, muni je znao da je taj tigroliki velmoa
vjeran dunostima svojega stalea i ne htjede ga prokleti, a vladar, od roda Bharata, nije znao da je to
mudrac predan redu i pravdi, pa ga je zato tako bio uvrijedio.
Mudrac je imao sina po imenu ringin koji jo bjee u mladim godinama i predan isposnitvu,
nepokolebljiv u dranju svojih zavjeta, ali i estok i lako razdraljiv, a teko ga je bilo udobrovoljiti.
Upravo se bjee vraao svojemu domu kad njegov drug po imenu Kria stade zbijati ale na raun
njegova oca.
Kada u to se ocu dogodilo, rngin se silno rasrdi, pa ree: Toga grenoga bijednika koji je
mojemu nejakome istarom roditelju objesio mrtvu zmiju na ramena poslat e Takaka, moni Zmijski
kralj, u obitavalite Yamino.25 Nagnat e ga na to snaga moje kletve!
Proklevi tako u gnjevu kralja, on ode svojem ocu i vidjega gdje jo uvijek sjedi u kravljem oboru
s mrtvom zmijom na ramenima. Vidjevi ponienje svojega roditelja, on opet planu i, prolijevajui
suze od jada, ree svojemu ocu: Oe, uo sam za ovo tvoje ponienje koje si pretrpio od onoga opakog
zlikovca, kralja Parikita, i ja ga u bijesu prokleh. On je najgori od svih Kurua i obilato je zasluio da
ga prokunem. Za sedam dana gospodar zmija Takaka odnijet e grenoga kralja u strano gnijezdo
smrti!
Nato e otac svojemu srditomu sinu: Dijete moje, nisam tobom zadovoljan! Tako se isposnici ne
ponaaju. Mi ivimo u njegovoj zemlji i on je na zakoniti zatitnik. Trebalo bi da ovakvi kao to smo
mi oprataju kralju koji je na vlasti ma to on uinio. Ako ti unitava dharmu, dharma26 e unititi
tebe. Ako nas kralj ne brani kako valja, loe emo se provesti. Pod okriljem pravedenih vladara mi bez
odmora stjeemo duhovne zasluge, a i kraljevi imaju u njima udjela. Parikit nas je, kao i njegov djed,
titio kao to bi trebalo da svaki kralj titi svoje podanike. On je kralj-isposnik, a bijae iznuren i moren
glau, a to to je uinio, uinio je iz neznanja. Zemlja bez kralja izloena je svakome zlu. Kralj
kanjava prijestupnike, a strah od kazne donosi mir. Kralj uspostavlja vjeru, a vjera uspostavlja
kraljevstvo nebesko. Bogovi alju kiu, a kia daje ito i bilje. Manu kae da je onaj koji upravlja
ljudskim ivotima jednak desetorici sveenika koji prouavaju Vede.
ringin pak ovako odgovori ocu: Nagle ili neumjesne, ove moje rijei nikako ne mogu biti
nedjelotvorne, dopadalo se to tebi ili ne. Ja nikada, oe, ne rekoh to uzalud, ak ni u ali.
amika e na to: Drago moje dijete, znam da si neustraiv i istinoljubiv. Nikada prije nisi izustio
neistinu tako da ni ova kletva ne moe biti uzalud. Sin, makar bio i u zrelim godinama, mora se s ocem
posavjetovati i tako e stei glasovito ime i krasit e ga mnoge vrline. Budui da si jo dijete, tebi je
takav savjet to potrebniji. O sine, ivi u miru hranei se umskim voem i korijenjem i zatri u sebi tu
svoju estinu i srdbu jer njima unitava plodove svojih isposnikih djela. Gnjev umanjuje vrline to
ih asket stjee u velikoj muci. Ja sam miroljubac i to jo mogu popraviti, to u i uiniti. Poslat u
vijest kralju.
I on posla svojega uenika Gauramukhu, lijepo odgojena i savjesna isposnika, davi mu savjet da
se najprije raspita za kraljevo zdravlje i boljitak i tek onda da mu prenese poruku. Tako uenik stie s
porukom pred vladara, glavara plemena Kurua.
Kada kralj sazna da glasoviti rii tada bijae drao zavjet utnje, silno se raalosti i stade se
gorko kajati uvidjevi njegovu dobronamjernost. Vea bijae kraljeva alost zbog nepravde koju je
25

Yama je vedski bog, sin Vivasvantov, praotac ljudi i time gospodar ili kralj oeva i predaka u obitavalitu
mrtvih.
26
Dharma je jedan od temeljnih pojmova hinduistikoga nazora na svijet. Znai i obiaj i dunost i pravdu i
vjeru. Nadreen je pojmovima kama "udnja" i artha "dobrobit", te s njima tvori aksioloku ljestvicu. Podreen
je filozofkome pojmu moka "odrijeenje od svjetovnih spona".
10

uinio svetomu ovjeku nego zbog vijesti o svojoj skoroj smrti. On otpusti Gauramukhu s rijeima:
Neka mi se smiluje mnogopotovani! A kada ovaj ode, on, ne gubei ni trena, u velikoj tjeskobi sazva
sve svoje ministre pa se stadoe savjetovati. I sam kralj bjee dovitljiv pa naredi da se podigne palaa
na vrhu jednog jedinoga stupa i da se dobro uva i danju i nou. Tu je sve vrvjelo od lijenika i
lijekova i brahmana vinih aranju i vladar je, zatien sa svih strana svojim ministrima, izvravao
svoje kraljevske obaveze. Ni zrak nije mogao doprijeti do njega.
Kada osvanu sedmi dan, krenu ueni Kayapa,27 znamenit meu brahmanima, da se nae uz kralja
i da ga izlijei budui daje ve saznao za sve to se zbilo. Na putu ga presretne Takaka, vladar zmija,
pa mu ree: Tebe krasi velika slava, a uspjeh ti je kod kralja neizvjestan. Kraljeva ivotna nit
prikraena je brahmanovim prokletstvom. Ako ide tamo radi blaga, ja u ti ga dati ma kako teko bilo
do njega doi.
Kayapa e nato: Ja i idem tamo i zbog blaga, o zmijo, ali ako mi ga ti da, vratit u se odakle sam
i doao.
I on sjede i utonu u Yogu te utvrdi da je kralju doista kucnuo sueni as pa se vrati uzevi od
Takake blaga koliko mu je srce eljelo.
A Takaka stie u reeno vrijeme u grad Hastinapuru.28 Usput sazna da kralj ivi vrlo dobro
zatien lijekovima i basmama koje ponitavaju otrove. Zmija se zamisli pa ree: Moram kralja
prevariti svojim moima obmane. I tako on posla kralju nekoliko zmija koje uzee na sebe lik
isposnika i one mu odnijee ponude u vou, vodi i travi kua.29 Prvi meu kraljevima prihvati ove
darove i, kada zmije u liku isposnika odoe, ree svojim doglavnicima: Kuajte sa mnom ovo divno
voe to su ga donijeli pustinjaci. I on i njegovi ministri osjetie elju da jedu voe, a na to su ih
poticale neumitna sudbina i riijeva kletva.
Kralju dopadne u ruke ba ona voka u kojoj se sakrio Takaka. Kada je zagrize, iz nje izae ruan
kukac neprepoznatljiva oblika, bakrene boje i crnih oiju. Drei toga kukca, prvi meu kraljevima
ovako oslovi svoje savjetnike: Zalazi sunce. Sada se vie ne plaim otrova. Zato neka ovaj kukac
postane Takaka i neka me ugrize da bih okajao svoj grijeh i da bi se obistinile riijeve rijei.
Ministri mu, kao oamueni, povlaivahu, a vladar se gubei svijest smijeio jer mu bijae kucnuo
sueni as. Uto mu se Takaka ovi oko vrata i zaurla strano, pa ujede vladara i zatitnika zemlje.
Palaa u kojoj kralj obitavae zablista od Takakina otrova, a ministri se razbjegoe pred stranim
prizorom. Kralj se srui kao gromom pogoen.
Tako Takakin otrov ubi kralja, a ministri i kraljevi sveenici uz pomo svetih brahmana obavie
njegov posmrtni obred, a onda se skupie svi itelji prijestolnice i na prijestolje postavie mladoga sina
pokojnoga kralja po imenu anameaya. Premda jo bjee u deakoj dobi, kraljevi je sve svoje
vrnjake nadmaivao u promiljenosti i bistrini uma. Uz pomo ministara i sveenika upravljao je
svojom kraljevinom mudro i pravedno kao i njegov pradjed Yudhithira.
Jednoga dana kralj anameaya upita svoje savjetnike: Znate li vi kakva je sudbina snala mojega
oca? Tek kada budem od vas saznao sve o njegovu ivotu, znat u to mi je initi ili ne initi.
Prvi mu ministar na to odgovori: anameayo, tvoj otac bjee Govindin30 miljenik. Velika bjee
njegova slava i ljubav kojom su ga svi obasipali. Rodila ga je Uttara kada se rod Kurua ve gotovo
27

Kayapa je potomak Kayapin, a Kayapa je vedski mudrac kojemu se pripisuje nekoliko himana u
Riksamhiti. Ime mu znai "kornjaa". Moda se zbog simbolike kornjae Kayapi u epovima i puranama
(moda ve od atapathabrahmane) pripisuje da je praotac biima, mu Aditin, otac Vivasvantu itd.
28
Hastinapura je bila prijestolnica Kurua, na desnoj obali Gange, oko 22 milje SI od Mirata, a JZ od Binora.
29
Kua je trava koja slui za neke obrede (Poa cynosuroides). Zove se jo i darbha.
30
Govinda "Stjecatelj ili pronalaza goveda ili stoke": pridjevak Krine, utjelovljenja Vinuova, koji pokree
kljuna zbivanja u Mahabharati. Krina se slavi kao pastir iz Vrae, miljenik pastirica, kao pobjednik brojinh
zloduha i Kamse, tiranina u Mathuri, te kao heroj plemena Yadava iz grada Dvarake, koji otima od Bhoda
kraljevnu Rukmini sebi za enu, koji u bici na Kuruketri savjetuje Pandave dok se njegova vojska bori na
strani Kaurava, te kao boanstvo koje nakon unitenja nebrojenih udesnih protivnika ili svladavanja suparnika,
dovodi i do unitenja vlastitoga plemena, a potom se i sam povlai iz svijeta, pogoen u stopalo od lovca
arasa.
11

bijae ugasio i zato silni Abhimanyuov sin dobi ime Parikit. Dobro je znao kraljevske dunosti i bio
obdaren svakom vrlinom. Potpuno je vladao svojim strastima, bjee otrouman, dobra pamenja,
mona uma i svakome nadmoan, a i dobar poznavalac nauke o pravu i udoreu. Umio je vladati
dravom. Vladao je naim podanicima ezdeset godina i, kada preminu, sav ga je narod oplakivao. Od
njega si naslijedio ovu kraljevinu i jo si kao dijete postavljen na prijestolje da bi titio sva stvorenja.
Nato e anameaya: Zar je u naemu rodu ikada bilo kraljeva kojima na srcu ne bjee dobrobit
njihovih podanika ili takvoga kojega podanici nisu voljeli? Kako je umro moj vrli otac? Nato
savjetnici, uvijek skrbni i eljni dobra svojemu vladaru, ispripovijedie u tanine sve kako se zbilo.
Sasluavi pripovijest svojih savjetnika, kralj anameaya stade roniti suze ucviljen tekim
jadom. Plakao je krei ruke i teko uzdisao. Onda se, srdit, obrati svim svojim ministrima: uo sam
kako je moj otac dospio u nebo. Mislim da ne smijem tratiti ni asa, ve se moram osvetiti zloduhu
Takaki. On je taj koji je spalio mojega oca svojim otrovom, a ringin mu je bio samo orue. Moj bi
otac danas bio iv da je taj brahman stigao do njega. to bi Takaka izgubio da je moj otac bio vraen u
ivot Kayapinom milou i oprezom ministara? On je naveo Kayapu da se vrati, i to iz iste zlobe.
Nije znao za djelotvornost mojega gnjeva.
Tada se kralj okrete brahmanima koji poznavahu upotrebu mantri: Pripremit u sve to vam je
potrebno da biste obavili obred Zmijske rtve. Recite mi to sve da pribavim?
Tako pripravie obred rtvovanja zmija, i zapoee ga onako kako to pravila propisuju: rtveni
sveenici, vrsni znalci obrednih dunosti, nalijevali su topljeno maslo u blistavi oganj odjeveni u crnu
odjeu i, oiju crvenih od dima, izgovarali propisane mantre. Uas obuze sve zmije. Sveenici su
prosipali Ijevanicu u Agnijeve31 eljusti i pritom izvikivali imena zmija, a one su mahom padale u vatri
pomuenih osjetila, dozivajui jedna drugu alostivim glasovima.
Prepade se i sam zmijski kralj i srce mu gotovo prepue od straha pa pozva svoju sestru i kaza joj:
O preljubazna, razum mi se muti, a vid mi poputa. Ja u danas pasti omamljen u onaj blistavi oganj.
Obred Parikitova sina na propast je naega roda. O ponajbolja meu enama od zmijskoga roda, tvoj
sin Astika moe prekinuti ovo rtvovanje. To sam saznao od Praoca32 samoga, od onog koji je od
pamtivijeka.
Nato zmijska gospoa pozva svojega sina pa mu ree: O sine, dolo je vrijeme da se ispuni ono
zbog ega me moj brat dade tvojemu ocu. ini ono to zna da treba uiniti.
I vrsni brahman Astika, najvrliji meu najboljima, ode pravo u rtveno dvorite i poe slaviti i
hvaliti nedostine kraljeve podvige i sveenike i sveti oganj, a kralj anameaya nato ree
brahmanima: On jest djeak po svojoj dobi, ali govori kao da je mudar starac. Nije on djeak ve neki
mudri starac. Rekao bih da eli da mu ispunim elju. O brahmani, dopustite mi da to uinim.
Brahmani mu odgovorie: Svaki brahman, ma bio i djeak, zavreuje kraljevo potovanje. Ako je
jo i uen, jo je vredniji da mu se ispuni svaka elja, ali ne prije nego to se Takaka pojavi.
Ali kralju se bjee svidjelo da brahmanu ispuni elju pa ree: Kai mi svoju elju! A Takaka ve
bijae blizu i gotovo na rubu rtvenoga ognja kad Astika izree elju: anameayo, ako mi ve eli
ispuniti elju, onda uini da se prekine ovo rtvovanje i da vie nijedna zmija ne padne u plamen.
Na to se Parikitov sin jako sneveseli pa e: O proslavljeni, uzmi sve to ti srce ite. Zlato, srebro,
stada, sve u ti dati samo ne prekidaj ovo rtvovanje!
Astika mu odvrati: Nisam od tebe traio, kralju, ni zlato, ni srebro, a ni goveda. Ja samo elim da
prekine rtvu i da se oslobodi pleme moje majke. Tada i svi ostali koji poznavahu Vede u jedan glas
povikae: Ispuni brahmanu njegovu elju.
I tako, na poticaj brahmana kralj objavi: Bit e kako eli Astika! Zavrite obred! Neka zmije vie
ne strepe i neka se Astika zadovolji. I tako se ispuni Astikina elja i uz radosne poklike zavri se
rtveni obred kralja anameaye od loze Pandava. I sam kralj bjee zadovoljan ovakvim ishodom i
svima prisutnima razdijeli blaga na stotine i tisue.
31

Agni je ime bogu Ognju, jednome od najobuhvatnijih vedskih bogova, sveeniku bogova koji prima rtve i
prenosi ih bogovima.
32
Praotac, Pitamaha, jest bog Brahman.
12

Na toj rtvenoj sveanosti, nastavljae Sauti, brahmani su u predasima izmeu dunosti govorili o
mnogoernu to se tie Veda, ali je Vyasa33 samo kazivao udesnu i znamenitu povijest zvanu Bharata.
Vyasa je naredio svojemu ueniku Vaiampayani da pred kraljem anamedayom ponovi cijelu
Bharatu onako kako je od njega bijae nauio.
Ja u kazivati od poetka ovaj veliki i prekrasni spjev zvani Mahabharata koji je sastavio Vyasa,
poujte me, o Brahmani, i mene obuzima silna radost dok ga ponavljam.
Ova Bharata ravna je Vedama. To je boanstvena svetinja, najvrednije od svega to se moe uti.
To je purana koju riiji oboavaju. Ova sveta povijest usauje u srce elju za spasenjem. Ma kako bio
okrutan i grean onaj tko je slua, oslobodit e se svih svojih grijeha kao to se Sunce oslobodilo od
Rahua.34 Ova povijest kazuje se sada, a kazivat e se i u budunosti. Treba da je slua onaj tko eli
stei vrlinu.
Vaiampayana ree: amadagnijev sin Paraurama35 za-tirao je katrije s lica Zemljina dvadeset i
jedan put, a onda se povukao na Mahendru, najbolju meu svim gorama, i tamo se posvetio isposnikoj
pokori. U to vrijeme ne bijae vie katriya na Zemlji i njihove ene eljne potomstva obiavahu
dolaziti brahmanima. Brahmani su se drali svojih krutih zavjeta i primali su ene samo kada bi bilo
pravo vrijeme za to, i nikako mimo toga ili iz pohote. Tada na tisue katriyskih gospi zae s
brahmanima i tako, o kralju, dooe na svijet mnoge silne katriye, djeaci i djevojice, i loza se
katriya produi. Bujao je nov narataj blagoslovljen dugim ivotom i vrlinom. Ponovno se uspostavio
stari poredak od etiriju stalea kojima na elu bijahu brahmani. I svaki je ovjek iao u to vrijeme
svojoj eni samo u dane za to odreene, a ne iz pohote i bez reda. Tako je bilo i s ostalim stvorenjima,
pa ak i s pticama. Tako se izrodi golemo mnotvo bia, stotine i stotine tisua, i mnoili su se dalje i
ivjeli u vrlini osloboeni tuge i bolesti. Tako na Zemlji opasanoj morima opet zavladae katriye.
Radovahu se tome i brahmani, a i ostale kaste jer kraljevi zaboravie opaine roene iz grijeha i gnjeva
i pravedno su dijelili kazne onima koji zasluuju pa su tako titili svekoliku Zemlju. Bog je Indra
promatrao estite vladare katriye i putao je ivotvorni dad u pravo vrijeme i na pravo mjesto i
njegov blagoslov bjee na svim stvorenjima. U to vrijeme, o kralju, nitko ne lijegae sa enom prije no
to je sazrio i Zemlja se napunila dugovjenim ljudima sve do svojih obala.
Brahmani su prouavali Vede i Upaniade i meu njima ne bjee ni jednoga koji bi Vede
prodavao. Ne bi meu njima nikoga tko bi Vede itao pred kakvim udrom.36 Vaiye su orali zemlju
pomou volova, ali krave nikada nisu ujarmljivali. Stoku nikada nisu muzli dok se telad od sise ne
odbije, a u tim danima nije bilo ni trgovca koji bi na mjeri zakidao. Svatko se drao puta Vrline i u nju
je stalno upirao pogled. Sve etiri kaste izvravale su svoje dunosti, a novoroenad je i u ena, a i u

33

Krna Dvaipayana Vyasa po predaji je ime tvorca Mahabharate. No "vyasa" znai "dijaskenast,
rasporeivatelj, prireiva"; moglo bi se, dakle, shvatiti kao naslov ili titula Krine Dvaipayane. A on je
prikazan u epu kao tjelesni djed, a po pravnim odnosima prastric Pandava i Kaurava, junaka epa, i kao njihov
dugovjeni suvremenik.
34
Rahu je uzlazni vor mjeseeve putanje u kojemu moe doi do pomrine Sunca. Zamilja se kao glava
zmaja koji guta Sunce i Mjesec. Silazni se vor naziva Ketu i zamilja kao rep zmaja.
35
Paraurama, "Rama sa sjekirom", sin amadagnijev, esto je utjelovljenje Viinua. Sedmo je bio slavni
Rama, sin Daarathin, a osmo Krina u vrijeme radnje Mahabharate. Paraurama se pojavio na poetku drugoga
svjetskog razdoblja, tretayuge, i po neobinoj i znaajnoj prii, kao brahman, ali i nepobjediv ratnik, dvadeset i
jedan put zatro katriye jer su zlostavljali brahmane. Sukob je planuo kada je Kartavirya, tisuoruki kralj
Haihaya oteo amadagniju rtveno tele. Za to ga je Paraurama ubio, a Kartaviryini sinovi osvetili ubivi
amadagnija. Nato se Paraurama zakleo da e istrijebiti katriye, to je i izveo. Potom se povukao na
Mahandru (to su kasnije priblino Istoni Ghati), a zemlju prepustio Kayapi.
36
U staroindijskome idealnom obrascu drutva i etiriju stalea (varna) brahmani bi trebali biti sveenici i
uvari svetih znanja, katriye ratnici i vladari, vaiye ratari, stoari, obrtnici, radnici i trgovci, a udre sluge.
Kako su udre moda stvarali iz pokorenih ili porobljenih uroenikih zajednica, ili od otpadnika iz drugih
stalea, oni nisu smjeli imati udjela u nasljednim svetim obredima ili znanju Veda. Stoga se Vede pred udrom
nisu smjele ni kazivati.
13

krava dolazila u pravo vrijeme. I drvee davae cvijet i plod u pravo vrijeme i, kada je razdoblje Krita37
era bilo u punome jeku, Zemljom su vrvjela bezbrojna stvorenja.
A kada Zemlja bi blagoslovljena svakim obiljem, poee se na njoj, u kraljevskim lozama, raati
Asure.38 Sinove Ditine stalno pobjeivahu sinovi Aditini pa izgubie vlast i mjesto u nebesima i poee
se utjelovljivati na Zemlji. eljeli su stei svevlast meu ljudima i poee se raati na Zemlji i kao
goveda, konji, magarci, deve, bivoli, pa ak i meu biima kakva su rakase,39 a i meu slonovima i
jelenima. O Zemljin zatitnie, od svih onih to se raahu i zbog svih to se ve bijahu rodili Zemlja ne
mogae vie ni samu sebe nositi. A neki od sinova Ditinih i Daninih,40 koji bijahu s neba zbaeni,
rodie se na Zemlji kao nasilni i drski kraljevi. Ti se monici rairie Zemljom u raznim oblijima i
svojom silom stadoe tlaiti sve etiri kaste i sva ostala stvorenja. Hodili su zemljom, o kralju, u
etama, njih stotine i tisue i zastraivali i ubijali sve pred sobom. Drali su se istine i bjehu skloni
vrlinama, ali bijahu oholi zbog svoje snage i zatrovani bezonou, vrijeali su ak i znamenite riije u
njihovim stanitima.
A onda Zemlja, muena strahom i tlaena golemom teinom, zatrai zatitu od Praoca svih
stvorenja, a Brahman joj ovako odgovori: O uvarko svakojakoga blaga, ja u sazvati sve nebeske
itelje, i to to od mene trai bit e uinjeno.
I Brahman se oprosti od nje te sazva sve bogove i ovako im svima ree: Olakajte Zemlji njezino
breme! Svaki od vas neka se na njoj rodi i neka pone zametati boj! Potom Tvorac prizva i sva
plemena gandharva41 i apsarasi42 pa im onda naredi: Idite i rodite se na Zemlji, svaki za sebe i u obliju
u kojemu eli.
I Indra,43 kralj bogova, stade se savjetovati s Narayanom44 i svim bogovima o tome kako e sii na
Zemlju. Poto se dogovorie, Indra izdade zapovijesti svima nebeskim iteljima pa se vrati iz
Narayanina boravita. A nebeski se stanovnici, malo-pomalo, poee raati u zemaljskim tijelima na
propast asurama, a na dobrobit svih triju svjetova. I tako su se poeli raati nebesnici u staleima
brahmana i katriya ili kao kraljevi-mudraci, kako kojemu nebesniku bjee po volji. I oni stadoe
ubijati silne danave, rakase, gandharve i zmije, a i razne druge ljudodere i svakojaka stvorenja. A
utjelovljeni nebesnici bijahu tako moni, ak i kao djeca, da im njihovi neprijatelji nisu mogli nauditi.
Vaiampayana e onda: Kralju anameayo, Mahabharata je vrlo opirna i zato odvoji dosta
vremena da bi je uo u cijelosti. I potom nastavi:
37

Krita je prvo sretno razdoblje u svjetskome ciklusu, treta drugo manje savreno, dvapara jo nesavrenije, a
etvrto u kojemu i mi ivimo, a koje je poelo nakon Krinine smrti 3102. godine pr. n. e. najnesretnije,
zove se kali. Te etiri yuge dobile su imena po zgodicima na kocki: kada su djeljivi s etiri, kada preostanu tri
boda, dva ili samo jedan, a to je najgore. Tako se u svjetskim razdobljima ostvaruju sve etiri, samo tri, dvije ili
samo jedna etvrtina pravednosti, dharme.
38
Asure su u vedskoj Riksamhiti jo osobito istaknuti glavari meu bogovima, ali se od Atharvasamhite i
obrednih tekstova brahmana taj naslov ne nadijeva vie istim bogovima, dobrim dijelom sinovima boginje
Aditi, nego protivnicima bogova, zlodusima. Kako se poetno a- staje shvaati kao nijeno a-, stvaraju se dva
nova imena po opreci: nasuprot zlodusima asurama bogovi se zovu "sure", a nasuprot njihovoj majci Aditi,
majka asura zove se "Diti". Takav teoloki obrazac nasljeuje i zastupa hinduizam u epovima, puranama i dr.
39
Rakase ili rakasi, recimo: bjesovi, neto su nii, zemniji sloj zloduha od asura, ali katkada se gotovo i ne
razlikuju od njih.
40
Danu je pramajka jednoga roda asura, danava, koji se znade razlikovati od daitya, sinova Ditinih. Oboje se
znadu smatrati djecom Kayapinom, kao i bogovi koje je rodio s Aditi.
41
Gandharve su nebeska bia, esto shvaena kao nebeski glazbenici, ali su moni i u boju.
42
Apsarasi su nebeske vile, druice Gandharva, stoga gdjekada plesaice.
43
Indra je najistaknutiji vedski bog, kralj bogova i nesavladivi ratnik i zatiratelj zloduha, meu kojima su
najznamenitiji Vritra, Vala i Paniji. U hinduizmu, poevi od epova, opisuje se krasota njegova neba u koje
pristiu junaci i rasko prijestolnice Amaravati. Iako je Mahabharata u konanoj redakciji vinuistika, u
velikome je dijelu epa Indra glavar nebesnika, to je izraz ranijega stanja i vjerojatno je to stariji dio tekstovne
predaje.
44
Narayana, esto povezan s Narom, prvotnim "Muem, ovjekom", jedno od istaknutih boanskih imena,
obino Vinuovih, ali nekada i Brahmanovih, nejasna sadraja. Moglo bi znaiti potomak ili sin Nare.
14

ivio je tada kralj Cedija po imenu Upariara ili Vasu i imao je pet monih sinova, neizmjerno
hrabrih, koje postavi da vladaju pokrajinama. Vasuovi sinovi osnovae tu kraljevine i podigoe
gradove i nazvae ih svojim imenima te tako ustoliie dinastije koje vladahu dugo vrijeme.
A kada bi se kralj Vasu popeo u svoja kristalna kola koja mu je Indra dao na dar i kada bi
projezdio irokim nebesima, dolazili su k njemu gandharve i apsarasi.
Dogodi se jednom da Vasuova supruga Girika doe kralju poslije zavrenih obreda oienja
nakon svoje mjesenice, no istoga toga dana javie se Vasuu i njegovi preci i zatraie od najboljega
meu kraljevima i prvog meu mudrima da ubije jelena njima za rtvu. Kralj pomisli da se na zahtjev
predaka nije dobro ogluiti pa poe u lov usput se eljno spominjui Girike koja bijae lijepa poput
same ri.45 Bilo je proljee. Kralj bijae ushien njegovim dahom i opojnim mirisima cvijea i
draesnim lahorom i ne mogae svoje misli nikako odvojiti od prelijepe Girike. Tada opazi sokola koji
se odmarao u blizini. Vasuu bjehu znane i Dharma i Artha46 pa zato ovako ree sokolu: O preljubazni,
otii mojoj eni Giriki i predaj joj ovo moje sjeme jer njezino je vrijeme upravo dolo.
Hitri sokol poslua kralja i sunu u nebo. Ali vidje ga jedan od njegove vrste pa pomisli kako se
ovaj negdje domogao mesa i nasrnu da mu ga otme. I dok su se oni tako borili, sjeme pade u rijeku
Yamunu. U toj je vodi ivjela apsaras od visokoga roda po imenu Adrika, a bjee ovamo dospjela zbog
kletve nekoga brahmana koji ju je pretvorio u ribu. im sjeme pade u vodu, ona ga smjesta proguta.
Proe otada nekih deset mjeseci i neki ribar uhvati ribu. Naao se u veliku udu kada iz rasporena
ribljeg trbuha izadoe dva ljudska djeteta. Jedno bijae muko, a drugo ensko. Ribari odoe kralju i
sve mu rekoe, a Vasu onda uze k sebi muko edo i ono poslije postade vrli i istinoljubivi vladar
kraljevine Matsya.
Rodivi ove blizance, apsaras se razrijei svojega prokletstva, a njezina ki koja je mirisala na
ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude kerka. Djevojica dobi ime Satyavati.
Satyavati je bila prelijepa i obdarena svakom vrlinom, njezin osmijeh bjee draestan, samo se
katkad od nje osjeao riblji miris i stalno se druila s ribarima. eljela je biti od koristi svojemu ocu i
zato se prihvatila da vozi un preko rijeke Yamune.
Naie tuda glasoviti rii Paraara. Satyavatl bjee tako lijepa da bi je i isposnik mogao poeljeti i
ona probudi udnju u mudracu. Istoga trena kada je ugleda, on poelje ovu gospu slatkoga osmijeha.
Tada moni muni ovako kaza Vasuovoj djevojci vitkih udova i nebeske ljepote: Primi me u svoj
zagrljaj, blagoslovljena! Satyavatl e na to: Vidi li sve one isposnike na obali rijeke, o sveti ovjee?
Kako da ti ispunim elju kada me oni gledaju?
Tada slavni gospodin stvori maglu i ona uvi u tamu itav predio, a djevojka, kada to vidje, vrlo se
zaudi. Osjeti se bespomonom i stid je obuze pa ree: O sveti ovjee, ti zna da sam ja djevojka i da
sam u vlasti oca svojega. O bezgreni, ako te primim u svoj zagrljaj, moja e nevinost biti okaljana, a
kako da se u svoj dom vratim obeaena? Doista, ne bih vie mogla ivjeti. Razmisli o tome, o rii,
pa ini to misli da odatle slijedi.
A najbolji od riija zadovoljan joj ree: Ti e ostati djevica i kada ispunim svoju elju. O
srameljiva i prelijepa gospo, reci mi koju elju da ti ispunim? Divna djevojko ljupkoga osmijeha, znaj
da je moja milost uvijek djelotvorna.
Nato mu djevojka ree svoju elju: da joj tijelo uvijek odie najljepim miomirisom, a isposnik joj
smjesta ispuni tu elju. Tada se djevojka silno razveseli i toga asa doe joj njezino vrijeme. I ona
primi u svoj zagrljaj tog isposnika udotvorca. Od toga vremena prozvae je Gandhavati Njezin bajni
miris mogao se osjetiti itavu yoanu47 daleko. A slavni Paraara potom se vratio u svoje pustinjako
boravite.
Tako se sluilo da Satyavati donese na svijet glasovitoga Paraarina sina, mudraca Vyasu.

45

ri je boginja sjaja, ljepote i obilja, ena Vinuova.

Dharma je obiaj i pravo, a artha dobrobit, imutak. Ovdje se misli na nauke o tim predmetima, posebice na
dunosti mua prema eni po dharmi.
47
Yoana je dan puta (volovskom) zapregom, ili manja mjera udaljenosti: 4 ili 7 milja i sl.
46

15

Kralj po imenu Mahabhia, izdanak Ikvakuove loze, bio je u svoje vrijeme gospodar cijele
zemlje. Bijae istinoljubiv i doista neustraiv. Tisuom konjskih rtava i stotinom vaa-peya48 napokon
je ugodio nebesnicima i Indri, te su ga uzeli na nebesa. Jednom se okupie nebesnici da odaju poast
Brahmanu, a meu njima bjee i Mahabhia. Dola je tu i Ganga, kraljica rijeka, da Praocu iskae svoje
tovanje. Tada se die vjetar i rastvori skute njezine odore poput latica makova cvijeta. Tako se njezino
tijelo izloilo pogledima svih nebesnika a oni svi oborie oi. Jedino je kralj mudrac Mahabhia gledao
bez srama u kraljicu rijeka. Zato ga Brahman prokle i ree: Ti, nesretnie, zaboravio si se ugledavi
Gangu, i zato e se opet roditi na Zemlji! Raat e se tamo uvijek iznova, a rodit e se i ona u svijetu
ljudi i trpjet e od nje teke uvrede sve dok se u tebi ne probudi gnjev, i tek e se onda osloboditi
svojega prokletstva!
Nato se kralj Mahabhia stade prisjeati svih zemaljskih vladara i isposnika i poelje da se rodi
kao sin junakoga Pratipe. Kraljica rijeka bijae uoila kako je izgubio postojanost i njezino srce poe
pomiljati na njega eljno. Na svojemu putu susretne Vasue i vidje da su i oni u nekoj neprilici pa ih
zapita: Zato ste tako potiteni, nebeski itelji? Je li sve dobro i kako valja? Na to e Vasui: O kraljice
rijeka, prokleo nas je slavni vidjelac Vasitha jer bjee srdit to smo nehotice naletjeli na nj za
veernjih molitava. Ree nam ovako: Rodit ete se meu ljudima! Nije u naoj moi da izbjegnemo
njegovoj kletvi jer nas je prokleo kazivatelj brahmana. O Rijeko, postani ti ena kakva ovjeka i uini
nas svojom djecom! O preljubazna, nama se ne mili da uemo u utrobu bilo koje ene od ljudskoga
roda! Kraljica rijeka i na to odgovori: Neka bude kako elite! Recite mi samo kojega biste od ljudskih
prvaka eljeli za svojega oca?
Vasui joj rekoe: Na Zemlji e kralj Pratipa dobiti sina antanua koji e biti znan irom svijeta. A
Ganga e na to: O bezgrenici, to to vi elite i moja je elja! A Vasui e tada: Nakon roenja odmah
nas baci u rijene valove da nas spasi od duga boravka na Zemlji.
Uinit u kako elite, odgovori Ganga, ali se pobrinite da jedno dijete kralju ipak preivi. A Vasui
e: Svatko e od nas priloiti osmi dio svoje snage. Kada se sve saberu ujedno, imat e sina kakva
samo poeljeti moe. Ali taj tvoj sin nee raati djecu na Zemlji.
Pratipa bijae kralj koji je inio dobro svim stvorenjima. Mnoge je godine proveo na izvoritu
Gange ivei kao isposnik i inei pokoru. I on i njegova ena odravali su mnoge zavjete ne bi li
ikako dobili potomka i napokon im se elja ostvarila. Rodi im se sin kada ve bijahu zali u kasne
godine. Taj sin bjee upravo Mahabhia, a nadjenue mu ime antanu jer se rodio tek poto je njegov
otac ovladao svim svojim strastima.
antanu je znao da se predjeli neprolaznoga blaenstva mogu stei samo djelima pa se u skladu s
time posvetio vrlini. Kada antanu bjee stasao, otac Pratipa mu ree: O antanu, sine, prije nekoga
vremena doe pred mene djevojka kojoj je na srcu tvoja dobrobit. Ako bi te ta prekrasna djeva
nebeskoga izgleda pitala hoe li se oeniti njome, ti je nemoj odbiti, a nemoj ni suditi o njezinim
postupcima, ma to inila, niti je pitaj tko je ni ija je, nego je uzmi za svoju kraljevnu. Znaj da je to
moja elja.
Kada ga je tako pouio, kralj okruni svojega sina i povue se u umu. A novi kralj, antanu, bjee
obdaren velikom mudrou, a po sjaju bjee ravan Indri. Postao je strastan lovac i mnoge je dane
provodio lutajui umama. Najbolji meu vladarima nikada se ne vrati bez ulova: bilo jelena bilo
bivola.
Jednoga dana iao je obalom Gange te spazi ljupku djevojku blistave ljepote, nalik na samu ri.
Zubi joj bijahu kao biseri, a na njoj ukrasi nebeske ljepote i haljine tako fino tkane da se inilo da su
sazdane od lopoa. Kralj je gledao kao skamenjen i inilo se da svojim nepominim pogledom ispija
njezine ari, ali da nikako ne moe utoliti svoju e. I djevojka je gledala sjajnoga kralja kako joj silno
potresen prilazi i to joj dirne srce u kojemu planu ljubav. Gledala ga je i gledala, sve vie udei da ga i
dalje gleda.

48

Konjske rtve, asvamedha, i rtve vaapeya velike su, sveane i skupe kraljevske rtve some, koje
rtvovatelju donose velike zasluge u oima bogova.
16

Tada je kralj oslovi njenim rijeima: O bajna djevo vitoga stasa, bila ti boginja ili gandharvi, bila
ti apsaras, yakini ili nagini, pa makar bila i ljudskoga roda, nebeska ljepoto, molim te da mi bude
ena!
Djevoje predivna lika ovako mu ree, budei svakom svojom rijeju kliktaj radosti u njegovu
srcu: Bit u tvoja ena, o svijetli kralju, i sluat u tvoje zapovijesti. Ali to god budem inila, svidjelo
se to tebi ili ne svidjelo, nemoj se protiviti i nemoj mi zamjeriti. Nikada mi ne reci rune rijei, a ja ti
obeavam da u ivjeti s tobom sve dok se bude prema meni ophodio blago. A onoga asa kada me
bude ukorio ili mi rekao runu rije, ja u te, zasigurno, ostaviti.
Neka bude tako, odgovori kralj. I tako djevojka dobi za mua vrsnoga vladara, elnika u rodu
Bharata, i bi joj vrlo drago. A kralj antanu uze je za svoju nevjestu i uivao je sva zadovoljstva
njezine naklonosti. Drao se svojega obeanja i uzdravao se da bilo to od nje zahtijeva, a bjee toliko
oaran njezinom ljepotom, dranjem i plemenitom skrbi da mu ugodi da i nije primjeivao kako
prolaze mjeseci, doba i godine.
Ganga rodi kralju sedam sinova, svakoga prekrasna poput nebesnika. Ali, kako je koje dijete
rodila, ona ga baci u rijeku Gangu govorei pritom: Ovo inim za tvoje dobro! I dijete bi potonulo da
se vie nikada ne pojavi.
Kralju se to nimalo nije svidjelo, ali joj ne kaza ni rijei prijekora zbog straha da je ne izgubi. A
kada se rodi i osmo dijete i njegova ena s osmijehom na usnama krenu da ga baci u vodu, ojaeni
kralj ne mogae vie izdrati i osjeti arku elju da ovo dijete spasi pa joj ree: Nemoj ga ubiti! Tko si
ti i ija li si i zato ubija svoju roenu djecu? Velik je teret tvojih grijeha, edomorko!
Nato mu supruga odgovori: Ako zaista eli potomka, znaj da si postao najvei meu onima
kojima se rodie sinovi. Neu ubiti ovo tvoje dijete, ali je prema naemu dogovoru vrijeme mojega
ivota s tobom isteklo. Ja sam Ganga,ah-nuova49 ki, vazda oboavana od svih velikih mudraca. S
tobom sam ivjela sve ove godine da bih izvrila naum nebesnika. Zbog Vasithine kletve osmorica
slavnih Vasua morali su na sebe preuzeti ljudsko oblije. Izuzev tebe ne bijae na Zemlji nikoga
vrijedna da postane njihov roditelj. Isto tako, osim mene ne bijae na zemlji ene koja bi im mogla
postati majkom, jer ja sam nebesnica u ljudskome obliju. Postavi im otac, zasluio si predjele
dugovjenoga blaenstva, a ja sam ih na ovaj nain oslobodila riijeve kletve. Budi blagoslovljen, a ja
te naputam! O kralju, uvaj i njeguj ovo dijete koje e odrati svoje stroge zavjete i daj mu ime
Gangadatta.
Izrekavi to, boginja istoga asa nestade, no odvede dijete sa sobom. Taj antanuov potomak
dobio je ime Gangeya ili Devavrata, a svojega je oca nadmaio u svim vrlinama.
Kada ga je ena napustila, antanu se alosna srca vrati u svoju prijestolnicu.
Kralj antanu bjee glasovit u sva tri svijeta zbog svoje mudrosti, vrline, istinoljubivosti,
samoobuzdavanja, slobodoumlja, bistrine, skromnosti, strpljivosti i snage koja uvijek obitavae u
njemu. I bogovi i kraljevski mudraci divili su mu se zbog toga obilja dobrih osobina i njegova
poznavanja vjerskih dunosti i nauke o zemaljskoj dobrobiti. On bjee zatitnik roda Bharata i branitelj
svih ljudskih bia. Vidjeli su svi zemaljski kraljevi njegovu odanost vrlini i podarie mu naslov: kralj
kraljeva. Dok je Zemljom vladao kralj antanu, o kralju, nisu na njoj bez potrebe ubijani ni jeleni, ni
divlji veprovi, ni ptice, a ni bilo koje drugo ivo stvorenje. U njegovim je zemljama prevladavala
vrlina, a kralj, ija dua bjee prepuna milosra i liena svjetovnih elja i estine, pruao je svoju
zatitu svim biima podjednako. Bio je kralj i otac svima, i osirotjelima i onima koji od njega iskahu
zatitu, i pticama i zvjerima i svakome drugom stvorenju. Dok bjee na vlasti najbolji meu Kuruima,
rije postade istina, a ljudske misli teile su k nesebinosti.
Kralj antanu ode jednom u lov i dogodi se da rani nekoga jelena te poe za njim du obale rijeke
Gange. Kada izbi na rijeku, opazi da njezinim koritom tee vrlo malo vode pa se poe pitati: Zato li
danas rijeka ne tee kao prije?
On poe potraiti uzrok toj udnoj pojavi i tako naie na mome lijepa stasa i izgleda, i vidje ga
kako branom od otrih strijela pregrauje rijeni tok kao to bi to svojim nebeskim orujem mogao
49

ahnu je po prii bio moni trapljenik kojega je u zadubljenju ometao tijek Gangin, pa ju je ispio! Poslije
se ublaio i ponovno je "rodio" pustivi da mu istee na uho.
17

uiniti samo Indra. Kralj je, udivljen, gledao djeakov natovjeni podvig i nije ga mogao prepoznati
jer je svojega sina vidio samo jedanput, odmah po roenju. Mome opazi svojega oca i istoga asa
arolijom nestade pred njegovim oima. Vidje kralj to udo i bi mu jasno da to moe biti samo njegov
roeni sin. On se tad okrete rijeci pa joj ree: Pokai mi dijete! A Ganga uze na sebe predivno oblije i
izroni iz vode vodei djeaka za ruku. antanu nije mogao prepoznati ovu zamamnu gospu u
prekrasnome ruhu i nakitu, a Ganga ga oslovi: O kralju, ovo je osmi sin kojega sam ti rodila. Vodi ga
svojemu domu. Ovaj je junak kod Vasithe prouio svete knjige, a vjet je svakome oruju i u boju je i
samome Indri ravan. Znana su mu i sva oruja kojima vlada slavni i nepobjedivi amadagnijev sin
Paraurama, kao strijelac ne promauje, a kraljevske su mu dunosti dobro poznate.
antanu uini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega sina blistava kao sunce i vrati se u
svoju prijestolnicu. Kralj antanu od plemena Purua stigao je u svoju prijestolnicu blistavu kao grad
nebesnika mislei da od njega nema veega sretnika. Sazvao je sve Purue i na svoje prijestolje ustoliio
svojega sina kao suvladara elei zajamiti svojoj kraljevini zatitu i sigurnost.
Slavni Devavrata ubrzo omilje svojim uzornim dranjem i kralju i kraljevskoj porodici, a i svima
podanicima. Poivjee tako moni kralj i njegov sin pune etiri godine.
Jednom se kralj zaputi u ume koje se prostirahu oko rijeke Yamune. Dok je etao obalom, osjeti
zamaman miomiris koji je dolazio odnekud iz umske gutare. elei nai njegov izvor, on poe lutati
okolinom i najzad spazi prelijepu crnooku djevojku nalik na nebesnicu, koja ne bjee nitko drugi do
ribareva ki. On je upita: Tko si i ija si? to radi u ovoj umi? Ona mu odgovori: Budi blagoslovljen!
Ja sam ki ribarskog kralja. Po naredbi svojega oca vozim ovu skelu izmeu dviju obala kako bih
dobroinstvima stekla zasluge.
I antanu ode pravo njezinu ocu i zaprosi je. Ali ribar mu na njegovu pronju ovako odgovori: O
kralju, im se rodila ova moja Ijepoputa ki, znalo se da e nekome postati enom. O bezgreni, ti
ljubi Istinu, a u mojemu srcu ima jedna elja. Ako mi je ispuni, ja ti poklanjam ovu djevojku jer,
doista, ne moe se za nju nai bolja prilika od tebe.
antanu e nato: Kada ujem elju koju hoe da ti ispunim, rei u ti mogu li ti dati rije ili ne
mogu. A ribar mu ree: O kralju, ovo te pitam: hoe li sina kojega ti ona bude rodila uiniti svojim
nasljednikom ili nee?
Kada kralj saslua ribarevu elju, nije bio voljan da je ispuni premda ga je raspinjao nepodnoljiv
plamen udnje, i tako se vrati u svoju prijestolnicu Hastinapuru, ali mu misao o ribarevoj keri nikako
nije davala mira, a kada stie svojemu domu, poe provoditi svoje dane uronjen u alosne misli.
Doe jednoga dana Devavrata svojemu tunome ocu pa ree: Svaka je blagodat uz tebe, glavari su
ti posluni, a ti si utonuo u misli i, kada te pitam, nita mi ne kazuje. Za ime tuguje? Blijed si i
izmuen i ne ide vie na jahanje, kao da u tebi nema ivota. elim znati od koje boljke boluje i mogu
li ti nai lijeka?
Na sinovo pitanje antanu odgovori: Istina je to to kae. Obuzela me sjeta. Rei u ti to mi je
na srcu. O izdane loze Bharata, ti si jedini nasljednik naega velikoga roda, a tebi su na umu samo
oruje i junaki podvizi. A meni je, sine, uvijek na umu nepostojanost ljudskoga ivota. O Gangin sine,
dogodi li se tebi togod, ostat emo bez potomstva. Ti si meni doista koliko i stotinu sinova, i ja se zato
ne elim vie eniti, ali mudri kau da je jedan sin kao nijedan. O potome Bharata, ti si vitez ustre
udi i vazda si s vojskom. Moe biti i da e na bojnome polju zavriti. Dogodi li se to, to e biti s
lozom Bharata? O tome vazda mislim i to mi srce ispunjava tugom.
Zamisli se bistroumni Devavrata nad ovim oevim rijeima pa ode starom ministru, kraljevu
pouzdaniku i dobronamjerniku. Ovaj mu sve kaza o ribarskome starjeini i o njegovu zahtjevu.
Devavrata odmah ode ribarskome kralju i povede sa sobom mnoge glavare katriya koji ve bjehu u
asnim godinama, pa u kraljevo ime zaprosi kerku ribarskoga kralja. Doekali su ga kako to i prilii
kraljeviu pa, kada je Devavrata ispred cijeloga kraljeva dvora sjeo na ponuenu mu stolicu, ribarski
mu se poglavica obrati: O najbolji meu Bharatama, prvi si od onih to lukom barataju i jedini sin
kralja antanua. Velika je tvoja sila. Ali ja bih ti neto rekao. Da je nevjestin otac i sam Indra glavom, i
on bi poalio kada bi odbio takvu hvalevrijednu i asnu priliku. Veliki ovjek iz ijega se sjemena
rodila slavna gospa Satyavati esto mi spominjae da je nje dostojan jedino kralj. Znaj da sam odbio i
18

prosidbu nebeskoga brahmarija Asite koji je esto dolazio naumivi da je dobije za enu. Mogu rei
samo jedno: sin druge kraljeve ene nee imati nikakvih izgleda bude li mu ti takmac. O tlaitelju
neprijatelja, onaj tko je tebi suparnik, ne moe biti siguran, pa bio on ak i asura ili gandharva. Budi mi
blagoslovljen, ja drugih prigovora nemam.
Devavrata saslua ovu besjedu, ali mu na umu bjee samo dobrobit njegova oca, pa tako pred
svima glavarima obznani:
O prvaci meu istinoljupcima, sasluajte moj zavjet! Niti se rodio, niti e se roditi onaj koji e se
ovako obvezati: Uinit u ono to se od mene oekuje. Bude li ta djevojka rodila sina, on e postati na
kralj.
Potaknut vlastoljubljem, ribarski starjeina poelje izvui sve to se da izvui pa ovako odgovori:
Plemeniti gospodine, doao si amo da zastupa svojega slavnoga oca pa budi onda i moj zastupnik u
ovoj prosidbi. O zatonie istine, zakletva kojom si se vezao dostojna je tebe i ja i ne pomiljam da bi
je ti mogao pogaziti. O snagoruki, jedina su mi briga djeca koju bi ti mogao imati.
A Gangin sin, istinoljubac, razumje poradi ega se ribar ustee, i u elji da ugodi svojemu ocu,
ree: Ribarski starjeino, dobri ovjee, sluaj to u rei pred svim ovim velmoama: ujte me,
kraljevi, ja se upravo sada odriem svojega prava na prijestolje! Strah od mojih potomaka otklonit u
ovako: O ribaru, od ovoga dana uzimam na sebe zavjet brahmaarina.50 Umrijet u bez potomaka i
tako se domoi vjenoga blaenstva.
Ribaru se od silne radosti nakostrijeila svaka dlaica na tijelu pa e rei: Poklanjam ti je! Uto se
nad Devavratom iz nebesa prosu cvjetna kia, a nebesnici, apsarasi i nebeski mudraci krunili su cvjetne
latice i kliktali: Ovo je Bhima! Bhima! Bhima!51
A Bhima, odani sluga svojega oca, oslovi tada prekrasnu djevojku: Popni se u moja kola,
majko,52 da krenemo naemu domu. Pomogao je lijepoj gospi da se popne, pa odjezdie k Hastinapuri.
Stigavi pred oca, ispria mu sve kako se zbilo, a nato svi okupljeni kraljevi i velmoe povikae uglas:
On je doista Bhima! I stadoe ga hvaliti i slaviti njegov neuveni podvig.
Presretni kralj, zadivljen sinovom portvovnou, ovako ga blagoslovi: Sve dok bude elio
ivjeti, Smrt nee doi po tebe. Prii e ti tek kada od tebe dobije doputenje.
Zavrile su se svadbene setkovine i kralj uvede lijepu nevjestu u svoj dom. Ubrzo mu Satyavati
rodi bistroumna i odvana sina i dadoe mu ime itrangada. Bio je obdaren velikom snagom i ubrzo
posta vrlo slavan. Neustraivi gospodar antanu dobi potom jo jednoga sina kojega mu rodi Satyavati.
I on posta velik strijelac i naslijedi kraljevinu od svoga oca. Prije no to je drugi sin, Viitravirya,
dospio do zrelih godina, mudri kralj antanu podlegnu neumitnome tijeku Vremena.
Kada mu se otac otputio na nebo, Bhima se potinjavao Satyavatinim naredbama. On postavi na
prijestolje itrangadu, silnoga tlaitelja neprijatelja, koji bijae pobijedio sve koji su mu se
suprotstavljali i miljae da mu meu ljudima nema takmaca. Moni kralj Gandharva, njegov imenjak
itrangada, vidje da njegovoj sili ne mogu odoljeti ak ni nebesnici, a ne samo ljudi i asure, pa mu
izae na megdan.
Vladar plemena Kurua i kralj Gandharva, dvojica silnih junaka, sukobie se na polju Kuruketri na
obalama rijeke Sarasvati. Strani okraj nije se prekidao pune tri godine. U tomu bjesomunom boju, u
kojem je pljutalo oruje, a borci jedan drugome nanijee mnogo ljutih rana, itrangada, kralj
Gandharva, bjee lukaviji te napokon svlada vladara Kurua, pogubi ga, a onda se vrati na nebesa. Kada
pogibe tigar meu kraljevima, hrabri antanuov sin, Bhima dade da se obavi posmrtni obred za njega,
a onda na njegovo prijestolje postavi djeaka, snana, ali jo maloljetna Viitraviryu. Viitravirya je
vladao kraljevinom pod Bhiminim okriljem i oboavao je antanuova sina koji bjee upuen u sve
tajne vjere i zakona. Kada Bhima vidje da mu je brat postao punoljetan, odlui da ga oeni. Doznao je

50

Brahmaarin je uenik koji ui Vede. Za nauka mora ouvati spolnu suzdranost. Stoga je zavjet
brahmaarina zavjet ednosti.
51
"Bhima" znai "Strani". Straan je onaj koji se prihvati takvih zavjeta i odri ih. To je postalo novo i
mnogo poznatije ime Devavrati ili Gangeyi.
52
Zove je "majko" iz potovanja kao buduu enu svojega oca.
19

da e u to vrijeme kralj od Kai53 prirediti sveanost na kojoj e njegove tri keri, lijepe poput apsarasi,
odabrati sebi mueve. Na zapovijest svoje kraljice majke on se pope u svoja bojna kola pa se bez
pratnje otputi gradu Varanasi. Tamo vidje mnotvo kraljeva dospjelih sa svih strana, a i sve tri djevojke
koje e birati svoje mueve.
Dok su se kraljevi svaki ponaosob predstavljali, Bhima odabra za svojega brata sve tri djevojke,
posadi ih na svoja kola, a onda se silni bojovnik obrati svima okupljenim kraljevima glasom dubokim
kao tutnjava groma: Mudri su odredili da se znamenitu gostu, mimo ostalih darova, moe pokloniti i
djevojka ukraena blagom. Neki poklanjaju svoje keri a zauzvrat dobiju par goveda. Neki se ene uz
djevojin pristanak, a neki je opet zaaraju travama da pristane. Neki se ene dobivi pristanak njezinih
roditelja, a neki opet dobiju enu kao dar za pomo pri rtvenome obredu. Uenima je ovaj osmi nain
najmiliji, ali kraljevi najvie dre do svayamvare54 i obiavaju se tako eniti. No mudraci rekoe da se
najvie cijeni ena oteta sa sveanosti samoizbora kada izginu svi kraljevi i kraljevii koji se
suprotstave otimau. Zato ja, evo, odvodim ove djevojke, o zemaljski gospodari, a vi udarite najbolje
to moete i pobijedite ili poginite! I on odvede djevojke jezdei na svojim brzim kolima.
Izazvani kraljevi poustajae grizui usne od bijesa i udarajui dlanom o dlan. Nastade velika strka i
galama dok su bacali sa sebe svoje ukrase i navlaili bojne oklope, a i koijai ubrzo stigoe sa
zapregama plemenitih konja, koje su vukle prekrasna kola. I tako se do zuba naoruani ratnici dadoe u
potjeru za Bhimom koji je odstupao. Nastade ogoreni okraj izmeu Bhime na jednoj i
mnogobrojnih vladara na drugoj strani i na Bhimu se srui deset tisua strijela odjednom. S Bhimine
strane takoer poletjee strijele poput dada nebeskog i poobarae strijele njegovih protivnika. Njegove
su strijele sjekle lukove, obarale zastave, razbijale oklope i otkidale na stotine i tisue ljudskih glava.
Tolikoj neustraivosti i strahovitoj vjetini Bhiminoj stadoe klicati okolni ratnici jer on ih u boju sve
nadbi i onda produi putom k svojoj prijestolnici odvodei sa sobom djevojke.
Samo jakoruki alva, obuzet gnjevom, pozva Bhimu i ree mu: Stani! Na taj izazov namrteni
Bhima, tlaitelj dumanskih vojski, zaustavi svoja kola i s lukom u rukama doeka svojega protivnika
onako kako to obiaji katriya nalau. Tada kralj alva obasu antanuova sina stotinama i tisuama
lakokrilih strijela dok su mu ostali kraljevi klicali i odobravali mu. A elnik ljudskoga roda, antanuov
sin, lati se oruja Aindra i pobi plemenite drijepce svojega protivnika i tako ga u ovom boju za
nevjeste pobijedi, ali ga ostavi na ivotu.
Gangin nepobjedivi sin pobi tako bez i jedne ogrebotine na sebi mnoge protivnike i dovede u
prijestolnicu kerke kralja od Kai. Postupao je s njima njeno i paljivo, kao da su mu snahe ili sestre
ili ak roene keri. elio je ugoditi svojemu bratu Viitraviryi i ponudi mu tri nevjeste kojima ne
bjee mane. Kada su uz Satyavatinu pomo bile zavrene pripreme za svadbu, najstarija ki kralja od
Kai stade pred Bhimu, ljupko mu se nasmijei i ree: alva, kralj Saubhe, izabranik je mojega srca, a
i on me u svojemu srcu odabrao da mu budem ena. I moj je otac tako odluio, a ja bih na svayamvari
njega odabrala za svojega gospodara. Ti zna to ti vrlina nalae i zato ini to misli da je pravo.
Bhima je doista znao to vrlina od njega zahtijeva i zato se posavjetova s brahmanima i potom joj
dade svoje odobrenje da ini onako kako misli da je najbolje, a ostale dvije djevojke uz propisane
ceremonije preda svojemu bratu Viitraviryi. Brat mu je bio umjeren i sklon vrlini, ali se ubrzo poslije
svadbe uzoholi na svoju mladost i ljepotu i preda se grijehu. A Ambika i Ambalika bijahu predivnoga
stasa i zlatne puti, kosa im bijae crna i kovrava, a nokti crveni i dugi, bokovi jedri i zaobljeni, a
njedra duboka i nabrekla. Plemenite mlade gospe, koje je odlikovalo svako dobro znamenje,
dragovoljno prihvatie svojega mua koji ih je u svakome pogledu bio dostojan i vrlo ga zavoljee. A
on, odvaan poput nebesnika i lijep kao dvojica Avina,55 bjee kadar ukrasti srce svakoj ljepotici.
Sedam godina proveo je kraljevi ne razdvajajui se od svojih dviju supruga, i bjee jo u prvoj
mladosti kada se razbolje od suice. I roaci i prijatelji savjetovali su se i pokuavali mu pomoi, ali svi
njihovi napori bijahu uzalud. Kraljevi se Kurua gasio kao sunce na zalasku i najzad preminu.
53

Kai je Benaresko (ili Varanasko) kraljevstvo.

Svayamvara je "samoizbor" mua, pri kojemu kraljevna bira izmeu prosaca, a oni se pritom mogu i
natjecati u junatvu, npr. u strijeljanju iz luka.
55
Avini su dva vedska boga blizanca, krasna nebeska "konjanika", pratioca Zore.
54

20

Plemeniti Bhima bijae u dubokoj alosti i poe ga muiti strepnja. Uza Satyavatinu pomo on
pripremi posmrtne obrede koje obavie ueni sveenici i sa svim junacima od loze Kurua.
Nesretna Satyavati, skrhana bolju, obavi pogrebne dunosti pa, kako je znala i umjela, stade tjeiti
ucviljene udovice i ojaenog Bhimu.
Proe neko vrijeme i ona stade misliti na dunosti koje joj je vjera nametala i na produenje loze
Kurua pa jednom ree Bhimi: Sada sve ovisi samo o tebi, i prinosi rie za pretke i slava i nastavak
loze Kurua i koljena antanuova. O silni, ti zna to vrlina od tebe zahtijeva! Tvoj mili brat, a moj jaki
sin otputio se na nebesa dok je jo bio u mladoj dobi. Mile keri kralja od Kai, Viitraviryine udovice
jo su u cvijetu mladosti i ljepote i eljne su sinova. Posluaj moju zapovijest, snagoruki: obdari ih
djecom koja e produiti nau lozu. Sjedi na prijestolje Bharata i vladaj dravom poto ih uzme za
ene kako to i dolikuje. Ne alji svoje pretke u pakao.56
Bhima joj odgovori onako kako mu je vrlina nalagala: Majko, to to si rekla vrlina svakako
odobrava, ali imaj na umu moj zavjet kojim sam se odrekao potomstva. O Satyavati, sada u ti opet
ponoviti: Neu se nikada odrei Istine makar se morao odrei svih triju svjetova i carstva nebeskoga,
pa i onoga to je vie od toga. Makar se Zemlja odrekla svojih mirisa, voda svoje mokrote, zrak
svojstva dodira, Sunce svojega bljetavila, vatra svojega ara, Mjesec hladnovite svjetlosti, prostor
zvuka a bog pravde svoje pravednosti, ja se ni tada neu htjeti odrei Istine. Kraljice, ne vodi nas u
propast odvraajui svoje oi od vrline! Obiaji ne daju katriyama da pogaze rije, i odstupanje od
istine nikada se katriyi ne odobrava. Zato me sluaj, majko, rei u ti kako se moe produiti loza
Bharata. Naite nekoga brahmana bez mane, pozovite ga i dajte mu blaga, a on e dati porod
udovicama kralja Viitravirye.
Satyavati se na ovo tiho nasmija i glasom uzdrhtalim od postienosti odgovori: Bharato silnih
miica, istina je to to mi ree. Ti si Vrlina, Istina i jedina potpora naega roda. Uini onako kako je
pravo kada bude uo to u ti kazati. Dok bijah djevica, rodila sam sina slavnome Paraari, a taj posta
veliki rii izuzetnih moi i dobio je ime Dvaipayana. Istoga asa kada bi roen, veliki mudrac spali sve
svoje grijehe i, slobodan od strasti, ode sa svojim ocem. Ako i ti i ja zatraimo da nam to uini, on e,
zasigurno, podariti dobru djecu udovicama tvojega brata. Kada je odlazio od mene, ovako mi je rekao:
Majko, bude li nekad u nekoj nevolji, samo pomisli na mene.
Kada ona spomenu velikoga riija, Bhima sklopi ruke i ree: Doista je mudar onaj tko svoje misli
razborito usmjerava i na vrlinu i na korist i na zadovoljstvo, i radi strpljivo promislivi kako bi vrlina
vodila vrlini, korist k jo veoj koristi, a zadovoljstvo k zadovoljstvu.
Tada Satyavati uputi svoje misli muniju Dvaipayani koji upravo toga asa bijae utonuo u
prouavanje Veda. Kada sazna da ga majka zove, on se istoga trena pojavi pred njom a da to nitko
drugi nije mogao saznati. Satyavati mu oda duno potovanje, a onda ga zagrli umivajui svojim
suzama sina kojega je ugledala poslije tolika vremena. Njezin prvjenac Vyasa umi joj suze hladnom
vodom pa joj se pokloni i ree: Doao sam, majko, da ispunim tvoje elje. O najvrlija, ne oklijevaj
nego zapovijedaj! I on sjede zadovoljan poastima koje mu bijahu ukazane.
O veleueni, ree mu majka, sinove raaju i otac i majka i zato oni pripadaju i jednome i drugome.
Nema nimalo sumnje da je nad njima majina vlast ista kolika je i oeva. Prema obiajima ti si moj
najstariji sin, o brahmari,57 a Viitravirya mi je najmlai. antanuov sin Bhima posveen je Istini i
zbog dane rijei ne eli vladati Zemljom niti imati potomaka. Tvoj je mlai brat ostavio za sobom dvije
prelijepe i mlade udovice, nalik na same nebesnice. Ti si najpozvaniji da im podari djecu koja e biti
dostojna naega roda i produiti nau lozu.
Kada je sasluao majinu besjedu, Vyasa joj odgovori: Ti zna, Satyavati, to je dunost i na
ovome, a i na onome svijetu. Zato neka dunost bude i moj cilj. Uinit u kako mi zapovijeda. Neka

56

Sudbina predaka ovisi o mukome potomstvu koje im rtvuje prinose, a osobito grumene rie. Da se nit
potomstva ne prekine, ako tko premine bez djece, njegovu je bratu dunost oeniti se udovicom i s njome roditi
preminulome bratu mukoga potomka (levirat).
57
Kao to je raari kralj-mudrac, tako je brahmari brahman-mudrac. Brahmanski su mudraci najee jo
potovaniji u predaji od kraljevskih mudraca.
21

se gospe godinu dana dre zavjeta koje u im ja propisati i neka potom obave obred oienja jer nema
ene koja bi mi mogla prii, a da nije izdrala strogu pokoru.
No Satyavati e nato: O bezgreni, tako ne smije biti. U zemlji gdje nema kralja ljudi propadaju
bez njegove zatite. Ne odravaju se rtveni obredi ni bilo kakvi sveti ini. Oblaci ne daju kiu, odlaze
i bogovi. Gledaj zato samo da ove dvije gospe to prije zanu, a Bhima e odgojiti djecu.
Vyasa joj odgovori: Ako ve moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke svojemu bratu, onda
neka kraljevne podnesu moju runou. To e im biti najtea pokora. Ako budu podnijele moj jaki
zadah, strogo i runo lice i moju odjeu i tijelo, zaet e od mene i dobiti prekrasnu djecu. Neka me
kraljevna iz Kosale58 eka odjevena u iste haljine i ukraena nakitom, a ja u doi u njezinu lonicu.
Rekavi to, rii nestade.
Satyavati ode svojoj snasi Ambiki i odnese joj blagoslovljenu vijest. Uz dosta muke poe joj za
rukom privoljeti je da poslua savjet i da uiniti ono to je dunost traila, a potom ode nahraniti
brahmane i riije koji se bijahu okupili tom prilikom.
Ubrzo poslije snahine mjesenice Satyavati joj priredi obred oienja kupanjem pa je odvede u
njezinu lonicu.
Vjeran svojemu obeanju, istinozborac rii ue tada u njezinu odaju, ali budui da svjetiljka bjee
upaljena, kraljevna ugleda njegovo tamno lice, umrenu kosu boje bakra, blistave oi i odbojnu bradu,
te sklopi oi od uasa. Rii se nije obazirao elei da ispuni majinu elju, ve je poznade, ali ona od
straha nijednom ne otvori oi.
Kada je od nje otiao, rii susretne svoju mater, a ona ga upita: Hoe li kraljevna dobiti valjana
sina? On joj odvrati: Sin kojega e ona roditi bit e snaan kao deset tisua slonova, bit e slavan kralj i
mudrac koji e mnogo znati i bit e obdaren i pameu i poduzetnou. Jedino e se roditi slijep, a to je
krivica njegove matere. Na ove sinove rijei Satyavati ree: O blaeni isposnie, kako netko tko je
slijep moe postati dostojan vladarskoga trona Kurua? Na tebi je da Kuruima da jo jednoga kralja.
Rii ree: Neka bude tako! pa je napusti. Kada je dolo vrijeme, srednja ki kralja Kosale rodi
slijepa sina.
Onda Satyavati dobi pristanak od svoje mlae snahe pa opet pozva Vyasu. Ovaj stie odmah i,
kako ve bjee utanaeno, ue k drugoj eni svojega brata. Ambalika ugleda mudraca i problijedi od
straha, a Vyasa opazi njezino bljedilo pa joj ovako kaza: O ljepolika gospo, ti si problijedjela vidjevi
moj zastraujui lik i zato e i tvoj sin kojega bude rodila biti bljedolik i prozvat e ga Pandu.59
Rekavi joj to, slavni mudrac izae iz njezine odaje i opet susretne svoju majku, a ona ga zapita: Kakvo
e biti dijete? On joj ree da e joj unuk biti blijede puti, a majka ga nato stade moliti da im podari jo
jedno muko edo, na to Vyasa ree: Neka bude tako!
Kada doe vrijeme, gospa Ambalika rodi muko dijete. Sin bijae sjajan i darovit, a i pratila su ga
sretna znamenja kada se rodio. Samo mu je koa ostala blijeda. Taj sin bi prozvan Pandu. On je taj koji
je izrodio silne strijelce, petoricu Pandava.
Poslije nekoga vremena, kada starijoj Viitraviryinoj udovici dooe opet njezini dani, ode
Satyavati do nje i stade je nagovarati da jo jednom primi Vyasu. A kraljevna, lijepa poput keri
nebesnika, ne htjede vie uiniti svekrvi po volji jer joj jo uvijek bjee u sjeanju strani lik i odbojni
riijev zadah. Umjesto toga, ona opravi jednu od svojih sluavki svojim nakitom i haljinama i posla je
k njemu. A slukinjica bjee lijepa kao apsaras i, kada je Vyasa stigao, ona ustade da ga pozdravi i
stade ga dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doe. Slavni izvritelj najteih zavjeta bio je njome vrlo
zadovoljan i, kada ustade da ide, ovako joj kaza: O ljubazno djevoje, ti vie nee biti robinja! Tvoj e
sin biti nadasve obdaren vrlinom i sreom i bit e na zemlji prvak medu umnim ljudima. I tako se od
Krine Dvaipayane rodi sin, poslije poznat po imenu Vidura. On bjee slobodan od strasti i elja i vrsni
znalac dravnikih dunosti. To bijae bog pravde koji se na Zemlji rodio zbog kletve mudraca
Mandavye.
Tada anameaya upita: to to uini bog pravde da bi zasluio prokletstvo da bude roen od
sluavke kao udra?
58
59

Kai, odakle su potjecale kraljevne, pripadao je (bar povremeno) zemlji Kosali.

Pandu znai "Blijedi, Bljedoliki".
22

Vaiampayana e na to: Brahman po imenu Mandavya obiavao je sjediti pred svojim sklonitem
ispod nekoga drveta. Godinama je on tako sjedio sve dok jednog dana ne naioe tuda razbojnici
natovareni plijenom. Za njima je u stopu ila eta straara pa razbojnici uoe u pustinjakovo stanite,
sakrie tu svoj plijen i u strahu se posakrivae naokolo prije no to su naili straari. Jedva da su se
posakrivali kada eta progonitelja stie za njima. Kada vidjee riija koji je sjedio ispod drveta, oni ga
zapitae: O najbolji medu brahmanima, kuda odoe oni razbojnici? Na to pitanje isposnik ne kaza ni
rije odgovora. Kraljevi asnici pretraie njegovo sklonite i naoe plijen, a naoe i razbojnike koji
se bijahu posakrivali naokolo. Pade tako sumnja i na munija60 pa ga oni u drutvu lupea odvedoe
pred kralja. Kralj ga osudi da bude kanjen zajedno sa svojim saveznicima, kako miljae, a izvritelji,
i ne znajui to ine, izvrie presudu i munija nabie na kolac. No vrli mudrac, iako bjee na kolcu i
bez hrane, nikako ne umirae i svojim isposnikim moima ne samo da se odravao u ivotu nego je
pozvao i druge isposnike. Oni dooe nou i, kada ga vidjee na kolcu, udubljenog u meditaciju, vrlo
se rastuie. Oni rekoe dobrome brahmanu tko su i odakle su pa ga upitae: Reci nam, o brahmane,
kakav si to grijeh poinio da ga mora na kolcu ispatati?
Znameniti muni ovako im odgovori: Nemam koga za ovo kriviti. Nitko doli ja sam nije mi mogao
uiniti ovo zlo.
Kraljevi slubenici vidjee da je on jo uvijek iv pa o tome izvijestie kralja. Ovaj se posavjetova
sa svojim doglavnicima pa onda doe na to mjesto i poe umilostivljavati riija nabijenog na kolac: O
najbolji meu mudracima, ja ti jesam zlo uinio, ali se to zbilo iz neznanja. Preklinjem te da mi
oprosti. Tebi ne prilii da se na mene ljuti. Kraljevo preklinjanje ublai munijev gnjev, a kralj, kada
to vidje, pokua nekako odstraniti kolac iz njegova tijela, no to mu nikako nije uspijevalo. Onda naredi
da se kolac odsijee tako da ne ostane batrljak i tako je, s ostatkom kolca u sebi, muni lutao svijetom
posvetivi se najstroemu isposnitvu te se domogne bezbrojnih predjela blaenstva koji drugima nisu
bili dostupni. A zbog ostatka kolca u svojemu tijelu dobi ime Mandavya.
Brahman je bio upuen i u najvie tajne vjere i tako jednom stie i do boga pravde. Rii prie
boanstvu koje je sjedjelo na svojemu prijestolju pa ga upita: to sam to greno uinio a da i ne znam
za to, pa sada moram podnositi ovu kaznu? Bog pravde ovako mu odgovori: O riznico isposnikih
zasluga, jednom si probo slamkom nekoga kukia. Sada snosi posljedice toga grenog ina jer, kao
to i poklon, ma kako neznatan bio, dobiva na vrijednosti u skladu sa zaslugom koja se njime stjee,
tako i grijeh postaje tei to je tea bol koju je izazvao.
Sasluavi boanstvo, muni ga upita: Reci mi, doista, kada sam uinio taj grijeh? Bog mu odvrati
da je taj grijeh uinio dok je jo bio dijete, a muni e nato: Ono to se uini do dvanaeste godine ivota
ne moe se raunati u grijeh! Svete knjige ne kau da bi i to mogao biti grijeh. Kazna koju ja podnosim
nije primjerena tako beznaajnu grijehu. Zato e ti, o gospode pravednosti, biti roen na Zemlji, i to u
kasti udra, a ja od danas postavljam granicu, i sve to se uini do etrnaeste godine ivota ne moe se
raunati u grijeh!
Vaiampayana onda nastavi: Kada se rodie ova tri djeteta, Kuruangala i Kuruketra,61 a i sami
Kurui doivjee dane napretka u svakome pogledu. Zemlja poe davati obilate etve, a njezini plodovi
bili su dobra okusa. Oblaci su davali kiu na vrijeme i drvee se prepunjalo voem i cvijeem. Teglea
marva bila je ivahna i radovale su se i ptice i sve ostale ivotinje. Cvijee bjee mirisno, a voe slatko.
Gradovi i gradii napunili se trgovcima, zanatlijama, prodavaima i umjetnicima svih vrsta, a narod
posta neustraiv, uen, poten i veseo. Nestali su razbojnici i grjenici i inilo se da je svaka pokrajina
Kraljevine ula u zlatno doba. Narod postade naklonjen vrlini i rtvenim obredima, istinoljublju i
ljubaznome ophoenju, ljudi su pazili jedan na drugoga, tako da su ivjeli u obilju i blagostanju.
Uivali su u nevinim zabavama i oslobodili se svake oholosti, mrnje i zavisti. Prijestolnica bijae puna
kao more i nalik na samu Amaravati.62 Diila se stotinama palaa i krasnih graevina, dvorima i
slavolucima. Toak vrline, koji Bhima bijee jednom pokrenuo, uinio je da podanici drugih zemalja
60

Muni "utjelac" jest trapljenik koji se zavjetovao na utnju. Katkada se izraz rabi i neodreenije za
mudrace uope ili sl.
61
Kuruangala i Kuruketra su podruja Kurua, dosl. "Kurusko umsko podruje" i "Kurusko polje".
62
Amaravati je nebeska prijestolnica vrhovnoga boga (iz vedskoga vremena) Indre.
23

ostavljahu svoje domove da bi se naselili u njegovoj kraljevini i tako se stanovnitvo brzo umnoavalo
a graani i narod bili su poneseni nadom i radou gledajui mladenake podvige svojih mladih
kraljevia.
Stanovnici okolnih zemalja gledali su kako se obnavlja gotovo ugaena antanuova loza i govorili
su meu sobom da su od svih majki prve keri kralja od Kai, od svih zemalja da je prva Kuruangala,
meu svim zatonicima vrline da je prvi Vidura, a meu svim gradovima najvei Hastinapura.
Pandu postade kralj jer se najstariji brat, Dhrtaratra, nije zbog svojega sljepila mogao prihvatiti te
dunosti, a Vidu ru je rodila ena niska roda.
Jednoga dana Bhima ree: Ovaj na rod, koji je obasjan svakom vrlinom, od samoga svojeg
poetka imao je vlast nad svim zemaljskim vladarima. Ja, Satyavati i umni Krina63 protegli smo mu
niti i na vas trojicu. uo sam da postoje tri djevojke koje su dostojne da uu u nau porodicu. Jedna je
ki plemena Yadava, druga je ki kralja Subale, a trea je kraljevna plemena Madra. Sve su one od
kraljevske krvi, glasovite ljepotice i poeljna prilika za savez s naim narodom. Reci mi, Viduro, kako
ti o tome sudi?
Vidura e nato: Ti si nam i otac i majka! Ti si i na potovani uitelj. Zato ini ono to misli da e
za nas biti dobro.
Ubrzo Bhima sazna od brahmana da se plemenita Subalina ki molila ivi da joj ispuni elju, a
elja bijae da moe roditi stotinu sinova. Molitva joj je bila usliena i, kada Bhima to sazna, uputi
poslanstvo kralju Gandhare. Kralj Subala najprije se ustezao na ovu pronju imajui na umu da je
najstariji kraljevi, Dhrtaratra, slijep, ali se najzad ipak odlui da uda svoju ker znajui kolika je
slava Kurua i da se njihova plemenita loza uvijek odlikovala uzornim dranjem. Tako on dade ker
blagoslovljenu svakom vrlinom za Dhrtaratru. Kada je estita Gandhari saznala da je mladoenja
kojemu su je njezini roditelji namijenili slijep, ona iz ljubavi i potovanja prema svojemu buduem
muu stavi povez na oi. akuni, sin kralja Subale, dovede Kuruima svoju sestru i predade je
Dhrtaratri.
Gandhari bijae doekana s velikim potovanjem i panjom i pod Bhiminim se nadzorom
proslavi krasna svadbena sveanost. Junaki akuni obdari svoju sestru mnotvom dragocjenosti i
haljina, a onda se vrati u svoj grad ispraen Bhiminim izrazima potovanja. Prelijepa Gandhari ubrzo
omilje svim Kuruima uzornim dranjem, panjom i obzirnou.
Meu Yadavama bijae vlastelin po imenu ura. On je bio Vasudevin64 otac, a imao je i ker po
imenu Pritha, ili Kunti, kojoj po ljepoti ne bijae ravne na zemlji. urin neak po imenu Kuntibhoa
nije imao potomaka pa ura da svoju prvoroenu ker, kako se bjehu jo prije dogovorili. U domu
svojega pooima Pritha je imala dunost da se brine o brahmanima i ostalim gostima i namjernicima.
Jednom im u pohode doe strani pustinjak Durvasas, glasoviti poznavalac svetih tajana i poinitelj
mnogih isposnikih podviga. Pritha mu vrlo omilje svojom usrdnom panjom i potovanjem i mudrac
je zauzvrat naui basni kojom e prizvati bilo koga od nebesnika ako poeli da s nekim od njih dobije
dijete. Uinio je to predvidjevi da e se ona jednom nai u nevolji.
Kunti jo bjee djevoje i muila ju je radoznalost. Nije se mogla oduprijeti iskuenju, nego pozva
boga Suryu.65 Istoga asa kada je izgovorila basnu, ona ugleda bljetavo boanstvo kako joj prilazi.
Onaj to vidi sve to se na svijetu zbiva stade pred zapanjeno djevoje pa je oslovi: Evo me, crnooka,
reci to da uinim za tebe! A Kunti e nato: O pogubitelju neprijatelja, jedan brahman dade mi ovu
basnu na dar, a ja te, o gospode, prizvah tek da iskuam njezinu djelotvornost. Klanjam se pred tvojom
milou i molim da mi oprosti uvredu. eni uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uinila.
A Surva joj odgovori: Znam da te tom basnom Durvasas obdario, o stidljivo djevoje, ali ti se ne
plai, ve me primi u svoj zagrljaj. O preljubazna, moj dolazak ne smije biti uzaludan! Kraljevno, moj
dolazak mora biti plodonosan, i zato nee sagrijeiti ako to uini meni za ljubav.
63

Misli se Krina Dvaipayana Vyasa.

Vasudeva je otac Krine Vasudeve, osmoga utjelovljenja Vinuova i bitnoga pokretaa radnje u
Mahabharati.
65
Surva je velik vedski bog, Sunce, kojemu je kult oivio i u kasnijemu hinduistikome razdoblju.
64

24

I tako, milou boga Sunca koji cijelome svijetu daruje svjetlost i ivot, prelijepa Kunti zae sina.
Odmah se zatim i dijete rodilo, i tako doe na svijet slavni junak boanskoga porijekla koji e pod
imenom Karna biti glasovit irom svijeta. Rodio se s boanskim oklopom na sebi i s naunicama,
blistav i lijep kao to mu je i otac. Potom bog Sunce vrati Kunti njezino djevianstvo i ode natrag na
nebesa.
Princeza Vrinija66 gledala je svojega tek roenoga sina ne znajui to bi s njime uinila. U strahu
od rodbine ona se odlui da sakrije ovaj dokaz svoje nepromiljenosti. Stoga baci svojega snanog sina
u vodu. Dobro poznati Adhiratha, Radhin mu, iz kaste suta, koijaa, naao je dijete, i njih dvoje, on i
njegova ena, podigoe ga i othranie kao da je njihovo roeno i nadjenue mu ime Vasuena. Djeak
bjee obdaren velikom snagom, a kada je malo poodrastao, postade vjet svakovrsnu oruju.
Silni Vasuena obiavae oboavati Sunce stojei licem prema Istoku sve dok mu njegovi zraci ne
bi obasjali lea. U toku tih asova predanih molitivi ne bijae niega na Zemlji to bi junaki i
hitroumni Vasuena odbio da pokloni brahmanima ako bi oni to zatraili od njega. Tako gospod Indra
uze na sebe oblije brahmana i jednom doe Vasueni u takvu asu pa zatrai od njega njegov prirodni
oklop. Vasuena isijee sa sebe svoj oklop i dade mu ga, a glavar nebesnika bijae prekomjerno
zadovoljan i pokloni mu prekrasno koplje rekavi: Onaj koga bude poelio pobijediti, bio on
nebesnik, asura, ovjek ili rakasa, poginut e od ovoga koplja, ali njime e moi ubiti samo jednoga
protivnika.
I tako Survin sin, dotada poznat po imenu Vasuena, dobi ime Karna jer je odsjekao sa sebe svoj
prirodni oklop. Kada je dolo vrijeme da se za Kunti nae mladoenja, Kuntibhoa pozove sve okolne
kraljeve na svayamvaru. Nevjesta bijae po svojoj ljepoti nadaleko poznata pa se tu okupilo mnogo
kraljeva koji su je prieljkivali za sebe. Izmeu svih uzvanika ona uoi silnoga Pandua, ponosnog kao
lav i irokih prsiju, koji bijae sjajniji od svih prisutnih. Ona stavi svoj vijenac njemu oko vrata i tako
ga odabra za mua kao to bi Paulomi odabrala Indru.
Bhima je isprosio za Pandua jo jednu nevjestu i dao za nju mnogo blaga. Bjee to ki kralja
naroda Madra, po imenu Madri, glasovita u sva tri svijeta po svojoj ljepoti. Tako proslavie Panduovu
enidbu.
Prvak meu kraljevima preda se u drutvu svojih dviju supruga uivanjima kojima su granice
postavljale samo njihove elje, a kada se tako navri mjesec dana, kralj Kurua poe osvojiti svijet.
Pratila ga je silna vojska sastavljena od slonova, konjanika i bojnih kola. Taj tigar meu ljudima
najprije pokori razbojnika plemena Daarna, a onda uputi svoju vojsku protiv Darve, vladara
kraljevine Magadhe, koji, ponosan na svoju mo, ugroavae mnoge vladare. Potom krenu na Mithilu i
pokori Videhane, a zatim i Kaijce, Suhme i Pundre, i svojom neustraivou i snagom svojega oruja
nairoko proslavi ime Kurua.
Ne proe otada mnogo vremena, a Panduu dojadi lijenost i tromost, pa se povue u umu sa
svojim dvjema suprugama. Napustio je svoj divni dvorac prepun udobnih leajeva i nastanio se u umi
kojom je lutao i sve svoje vrijeme posveivao lovu na divlja. Odabravi mjesto za svoje obitavalite u
prekrasnom brdovitom podruju na junim obroncima Himalaye, ivio je savreno slobodan, a narod
je, po Dhrtaratrinoj zapovijesti, opskrbljivao Pandua svime to bijae potrebno za udobnost i uivanje.
U to vrijeme, o anameaya, Gandhari rodi Dhrtaratri stotinu sinova, a uz tu stotinu rodi mu
druga ena iz stalea Vaiya jo nekoliko.
anameaya e nato: O najbolji meu Brahmanima, kako je to Gandhari rodila stotinu sinova i
koliko joj bijae potrebno vremena?
Vaiampayana produi: Jednoga dana doekala je Gandhari velikoga mudraca Dvaipayanu,
umornoga i gladnoga, i podvorila ga s mnogo potovanja i panje, a zadovoljni Vyasa ispuni joj elju
da moe roditi stotinu sinova od kojih nijedan nee ni u emu zaostajati za svojim ocem. Kada je
Gandhari zaela, pune dvije godine nosila je teret u svojoj utrobi i ne mogae se poroditi. To joj je
priinjavalo neizrecive patnje. Tada doe glas kako je Kunti rodila sina blistava kao sunce i ona krenu
pameu od nestrpljenja i svom se snagom udari po trbuhu. Uto se porodi i iz njezine utrobe izae tvrda
66

Vriniji su rod Yadava kojemu su pripadali i Krina i Kunti.

25

gruda mesa, nalik na gvozdenu topovsku kuglu, koja je u njoj rasla pune dvije godine. Ba kada je
htjede baciti, stvori se tu Dvaipayana koji je svojim duhovnim moima ve dokuio to se zbilo.
Ugledavi kuglu, on upita Gandhari: to to uini? a ona mu otkri cijelu istinu: Kada sam ula
da je Kunti rodila prije mene i da je dobila kraljevia sjajna kao sunce, od alosti otvorih nasilu svoju
utrobu. Ti si mi obrekao da u roditi stotinu sinova, a rodila sam, evo, ovu kuglu.
Nato e Vyasa: O Gandhari, ono to sam rekao, to e se i zbiti. Ne izrekoh nikada neistinu, ak ni
u ali. Neka brzo donesu stotinu upova napunjenih topljenim bivoljim maslom. Kada ih donesu,
poprskaj ovu grudu hladnom vodom.
Kako je rekao, tako se i zbi. Kada poprskae grudu hladnom vodom, ona se lagano razdijeli na
stotinu i jedan komad veliine palca. Svaki od tih dijelova metnue u zaseban krag s bivoljim maslom
i sve ih stavite na skrovito mjesto, a okolo postavie strau da ih uva. Sveti ovjek tada ree
Gandhari da ih smije otvoriti tek kada isteknu dvije godine. I poto je tako sve uredio i razdijelio im
savjete, sveti se mudrac otputi na Himalayu da se tamo posveti isposnikim podvizima.
Kada je dolo vrijeme, rodi se od komada mesa stavljena u up kraljevi Duryodhana. Po
starjeinstvu bjee najstariji kraljevi Yudhithira, prvjenac kraljevne Kunti, a u isti dan kada se rodio
oholi Duryodhana, i Kunti je rodila drugoga sina, po imenu Bhima, koji bjee silno jak i snanih
miica.
Kada se rodi Duryodhana, kralj Dhrtaratra pozva Bhimu i Viduru, a i sve ostale Kurue,
dobronamjernike i brahmane pa im ree: Kraljevi je Yudhithira najstariji i on je nasljednik naega
koljena. Vrlinom svojega roenja on je kraljevstvo pridobio za sebe. No moe li i ovaj moj sin koji je
roen poslije njega postati kralj? Kaite mi po pravdi to je ispravno i poteno?
im bjehu izgovorene te rijei, o Bharata, aglji i sve ostale grabljive ivotinje zloslutno zaurlae.
Sluajui to kobno predskazanje, i brahmani i mudri Vidura ovako mu odgovorie: uj, o kralju,
najjai meu ljudima, kada se tvoj sin rodio, pojavili su se zloslutni predznaci i nema sumnje da e on
postati istrebitelj tvojega roda. Sudbina svih nas ovisi o tome hoemo li ga se odrei ili neemo. Ako
ga zadrimo, dogodit e se nesrea, a ako se njega odrekne, o kralju, ostat e ti jo devedeset devet
sinova. Reeno je da se radi dobra porodice mora odbaciti pojedinac, a radi sela mora se odbaciti
porodica, radi drave mora se odbaciti selo, a da radi svoje due ovjek mora odbaciti i cijelu Zemlju.
Vidura i brahami tako mu izloie ovu stvar, ali zbog ljubavi prema sinu Dhrtaratra ne bjee
voljan pokoriti se tom
savjetu.
U iduih mjesec dana rodie se i svi ostali Dhrtaratrini sinovi i jedna ki, a od slukinje iz kaste
Vaiya, koja je dvorila Dhrtaratru, rodi se sin velike pameti i dobi ime Yuyutsu, i to se dogodi dok je
Gandhari jo bila trudna.
A Pandu jednoga dana, o kralju, dok je lutao umama kojima su vrvjeli jeleni i grabljive ivotinje
opake udi, opazi golema jelena, po svoj prilici predvodnika stada, kako se pari sa svojom enkom.
Vladar ih oboje pogodi s pet britkih i hitrih strijela operjanih zlatom. Ali to to je Pandu pogodio ne
bjehu jelen i njegova enka, ve sin nekog riija, kojemu isposnike zasluge bijahu doista velike, i
njegova druica, zaokupljeni igrom u jelenjim oblijima. Jelen proboden Panduovim strijelama u toku
parenja srui se na tlo i progovori ljudskim glasom: O kralju, ak ni ljudi koji su robovi grijeha,
gnjevni i lieni pameti, nikada ne ine ovako okrutna djela.
Pandu e nato: Dobro je znano da se jeleni love na razliite naine, i nitko ne mari da li je jelen
oprezan ili neoprezan. A jelen mu odvrati: Ne krivim te, o kralju, to si ubio jelena, niti to si mene
ranio, ve zato to nisi mogao priekati da se zavri ljubavni in, nego si ga nemilosrdno prekinuo. Ja
sam muni, o kralju, i odravam ivot voem i korijenjem i, sada preruen u jelena, ivim u miru sa
svima. Ti si me ubio i ja u te zato prokleti. Ubio si me ne znajui da sam brahman i zato nisi sagrijeio
brahmanovo ubojstvo, ali zato, kada se bude uelio ene i kada joj bude priao da se s njome sjedini,
toga trena otii e u svijet mrtvih kao to ja sada odlazim. ena s kojom u vrijeme svoje smrti bude
sjedinjen poi e za tobom s ljubavlju i panjom u svijet kralja mrtvih od kojega jo nitko nije
pobjegao. I, izrekavi to, muni predade svoju duu a Pandu osta pred tim prizorom utonuo u more
alosti.
26

Gorke su suze ronili i Pandu i njegove dvije supruge zbog nesree koja ih je zadesila. Poslije
jelenove pogibije kralj Kurua zaputi se u pratnji svojih druica prema planini Nagasabha, hranei se
samo voem i korijenjem. Kada su preli Himalayu, stigoe na Gandhamadanu. Tu su se nali pod
okriljem mahabhuta,67 siddha68 i znamenitih riija i ivjeli su u tome kraju katkad u ravnici, a kadto na
planinskim padinama. Dooe tako i do planine sa stotinu vrhova i tu nastavie initi pokoru.
Jednoga dana Pandu pozva svoju vjenanu suprugu, prekrasnu Kunti, i u etiri joj oka ree: O
Kunti, budui da ja vie ne mogu zaeti potomke, nareujem ti da nae nekoga tko mi je ravan ili jo
bolji od mene i da s njime zane i donese na svijet mojega nasljednika.
O gospo ljupka osmijeha, znaj da ene neko ne bjehu u kuama zatvorene i ovisne o svojim
muevima i rodbini, nego su ile kuda im je volja i zabavljale se kako im se svidjelo. O najvrsnija, one
nisu pripadale muevima niti su im bile vjerne, pa se i danas na to ne gleda kao na grijeh jer u ta
vremena bijahu takvi obiaji. I danas taj obiaj vlada meu pticama i meu ivotinjama, i meu njima
nema ljubomore. Taj je obiaj jednom postojao i meu ljudima i zato ga veliki mudraci odobravaju. U
Sjevernih Kurua taj se obiaj jo uvijek potuje, a dananji obiaji ustanovljeni su tek kasnije. No bilo
ovo greno ili ne, oni koji poznaju Vede kau da je enina dunost da muu ispuni molbu. O ljubazna
gospo, ja evo sklapam ruke i stavljam na tjeme lopoev znak ne bih li te umilostivio!
Kunti onda kaza kralju Kurua o poklonu plemenitog Dvaipayane.
Sasluavi njezinu pripovijest, on joj ree: O ljepotice, uinit u jo danas sve to je potrebno da bi
se nae elje mogle ispuniti. Pozovi boga pravde,69 o sretna gospo. On je najvrliji od svih nebesnika.
Sin kojega budemo od njega dobili postat e, zasigurno, glavar Kurua jer u njegovu srcu nee biti
grijeha ni nepravde budui da mu je otac bog pravde i udorednih zakona.
A Kunti, najbolja meu enama, kaza svojemu muu: Neka bude tako! I poklonivi se pred njim,
odlui da jo istoga dana ispuni njegovu molbu. Osmog asa najpovoljnijega dana u sedmome
mjesecu, kada se uspinje zvijezda yetha u konjunkciji s izlazeim Mjesecom, Kunti rodi prekrasno
dijete koje e ivjeti da stekne veliku slavu.
U asu kada dijete bi roeno uo se neki bestjelesni glas: Ovo e dijete, nema sumnje, biti
ponajbolji meu donositeljima pravde, prvi od onih koji ive u vrlini! Prvi Panduov sin zvat e se
Yudhithira. Bit e kralj s prostranom vlau, uven u trima svijetima, obdaren sjajem i slavom i
estitime vladanjem.
Pandu bjee blagoslovljen sinom koji je bio pun vrlina pa se zaelio da mu Kunti rodi jo jednoga
koji bi se odlikovao velikom snagom. Ona opet poslua svojega mua pa prizva k sebi Vayua70 i on joj
podari sina snana tijela, a pri njegovu roenju uo se opet natprirodni glas koji ree: Ovo e dijete biti
meu svim snanim ljudima najsilniji!
Onda se Pandu posavjetovao s brahmanima pa nakon toga zamoli Kunti da se na godinu dana
obavee osobitim zavjetom. Kunti uini kako je kralj molio i, kada je prola godina, Pandu joj ree: O
prelijepa gospo, svojim isposnitvom udovoljila si Indri,71 kralju nebesnika, i zato sada pozovi njega i
zani s njime jo jednoga sina.
estita Kunti poslua ga i prizva svojom mantrom Indru, gospodara nebesnika. On joj podari
muko edo kojemu dadoe ime Aruna. im se kraljevi rodio, iz vedra neba zatutnjio je glas slian
grohotu olujna oblaka: O Kunti, ovo e ti dijete imati snagu Kartavirye72 i ibija,73 a u boju e biti
67

mahabhuta: "veliko bie"

siddha: "savreni", yogin koji je postigao nadnaravne moi siddhi.
69
Bog pravde je Dharma. Katkad se poistovjeuje s Yamom (v. I, bilj. 9).
70
Vayu je velik vedski bog, Vjetar, est pratilac Indre.
71
Indra, v. I, bilj. 43.
72
Kartavirya je bio slavni mitski kralj Haihaya koji je dareljivou i trapljenjem nadmaio sve kraljeve i
stekao tisuu ruku i zlatnu koiju. Pria se i o njegovoj pobjedi nad bijesom Ravanom. No kada je riiju
amadagniju oteo rtveno tele, ubio gaje riijev sin Paraurama (v. I, bilj. 35).
73
ibi je takoer kralj slavan po dareljivosti i nesebinosti. Najpoznatija je pria kako je spasio golubicu od
jastreba davi grabeljivici u naknadu vlastitoga mesa. Potom se ispostavilo da je golubica bio Agni, bog
Oganj, a Jastreb Indra, te da se ibi time proslavio pred bogovima.
68

27

nepobjediv poput samoga Indre. irom svijeta tvoje e ime proslaviti i ovladat e mnogovrsnim
nebeskim orujem.
Kada Kunti izrodi Panduu sinove, doe mu jednom njegova druga nevjesta pa mu u povjerenju
kaza: Velika je moja tuga, o kralju! Iako sam jednaka s Kunti, moj e mu samo s njome imati poroda.
Ako mi Kunti pomogne da i ja dobijem kojega sina, veliko e mi dobro uiniti, a i tebi e pokloniti
potomke.
Tada Pandu opet ode k slavnoj Kunti pa joj se obrati: Blagoslovljena gospo, osiguraj posmrtne
obrede za mene i moje pretke. O bezgrena, pomozi Madri da zane djecu i tako se oslobodi svoje
nevolje. Tako e stei ime koje e se uvijek spominjati.
Kunti onda povjeri svoju mantru kraljici Madri i kaza joj: Kada izgovori ovu mantru, misli na
boanstvo s kojim bi voljela imati poroda. Madri se nato malo zamisli pa onda prizva dvojicu Avina.74
I dooe joj obojica. Ona s njima zae dvojicu sinova, Nakulu i Sahadevu, koji po ljepoti bjehu
nenadmani na zemlji. Pri njihovu roenju javio se opet bestjelesni glas i rekao: Ova e dvojica
nadmaiti druge ljude ljepotom, bistrinom i vrlinom. Sjat e presilnim sjajem, ljepotom, blagom i
pristalou.
Tako se Panduu rodi pet sinova koje zaee nebesnici, a bili su obdareni velikom snagom i ivjeli
su da bi izvojevali veliku slavu i da nairoko razglase ime Kurua. Njihova se vrlina poveavala kako su
oni rasli, a glasoviti mudraci koji obitavahu na toj planini kojoj je vrhunce pokrivao snijeg gledali su to
i divili se. Petorica Panduovih sinova i stotinu sinova kralja Dhrtaratre, tog umnoitelja plemena
Kurua, rasli su brzo poput lopoa na jezeru.
Gledajui svoje naoite sinove kako stasaju pred njegovim oima ivei u prostranim umama na
arobnim planinskim obroncima, Pandu najednom osjeti kako se u njemu opet budi usahla snaga
njegovih miica. Jednoga dana u proljee, kada sva stvorenja izgube pamet, kralj poe sa svojom
druicom Madri tumarati po umi u kojoj ve svako drvo bjee istjeralo nove cvjetove. Svuda u okolici
bijae mnogo malih jezera obraslih lopoem. Pandu je gledao sve te divote i najednom osjeti kako se u
njemu opet raa udnja. Kada mu pogled pade na mladoliku Madri kojoj su se haljine providjele,
njegova elja usplamtje kao umski poar. Prodiran udnjom, on je privue sebi premda se ona
odupirala koliko je mogla, tresui se od straha. No strah od prokletstva nije mogao obuzdati Pandua i
on, nagnan svojom sudbinom, nasilu potrai njezine zagrljaje kao da bjee nakanio skonati svoj ivot.
I tako Pandu, estiti kralj Kurua, podlegne neumitnu utjecaju vremena ba kada bjee u zagrljaju svoje
supruge. Kada je Kunti saznala to se dogodilo, ree uplakanoj Madri: Ja sam njegova starija supruga i
zato zasluga mora biti moja. Ja moram poi za naim gospodarom u predjele mrtvih. Ustaj, o Madri, i
predaj mi njegovo tijelo, a ti ostani ovdje i posveti se djeci.
Ali Madri e na to: Ja sam obgrlila naega gospodara i neu mu dopustiti da ode bez mene. Ja u
poi za njim jer mi elja jo nije utoljena. Ti si mi starija sestra, daj mi svoj pristanak! Prvak je Bharata
doao k meni eljan zagrljaja i jo me se nije nasitio. Zar nisam ja ta koja treba poi u Yamino stanite
da ga zadovolji? O mnogopotovana, ako ja nadivim tebe, neu znati podizati tvoju djecu kao da su
moja, pa zar se neu tako ogrijeiti? A ti e, o Kunti, odgojiti i moje sinove kao da su tvoji roeni.
I tako se ki kralja Madra, vjenana supruga Panduova, pope na Panduovu pogrebnu lomau.
Vaiampayana nastavljae: Kada mudri riiji, bogovima podobni, vidjee da je Pandu preminuo,
oni se meu sobom dogovorie i odluie: Sada je naa dunost da se vratimo u kraljevinu i da
dovedemo tamo njegovu djecu i suprugu i da odnesemo njegove posmrtne ostatke.
Nije otada prolo mnogo vremena kada Kunti stie na glavna gradska vrata. Kada graani ue da
je u grad stiglo nekoliko tisua munija i dostojnika, oni se vrlo zaudie i ubrzo poslije Suneva izlaska
poe se okupljati mnotvo sa enama i djecom. Promatrali su isposnike u tiini i svako srce bijae
dirnuto samilou.
Dooe i Kurui u pratnji sveenika i naklonom pozdravie riije pa zauzee svoja sjedita, a
graani se poklonie do zemlje pa i oni posjedae naokolo. Onda najstariji meu riiji-ma ispripovijeda
sve kako je bilo i na kraju ree: Evo njihovih ostataka, tu su i njihova djeca, a tu je i druga majka.
Primite ih kako dolikuje.
74

Avini, v. I, bilj. 55.

28

Rekavi to Kuruima, pustinjaci istoga asa nestadoe, a graani, vidjevi ih kako pred njihovim
oima nestaju poput oblaia pare na nebu, razioe se zadivljeni kuama.
Kada se zavrie pogrebne sveanosti i svi podanici stadoe aliti za Panduom, asni Vyasa doe
jednoga dana svojoj majci Satyavati pa joj kaza: Majko, nai dani sree prooe i nailaze dani nevolje.
Grijeh raste svakim danom. Svijet je postao star. Kraljevstvo Kurua nee jo dugo trajati, a razlog tome
bit e nepravda i nasilje. Idi zato u umu i posveti se yogi i isposnitvu. Odsada e sve vie biti prevare
i nepravde, a potenoga rada e nestati. Ne budi u svojim kasnim godinama svjedok propadanja
svojega roda.
I tako, uz Bhimino doputenje, kraljica ode sa svojim dvjema snahama u umu i poe se baviti
zadubljenjem te doivje lijepu i duboku starost, a onda napusti tijelo i pope se na nebo.
Poto prooe sve obrede ienja to ih propisuje Vede, Panduovi se sinovi naselie u palai
svojega oca. Rasli su i ivjeli kako to kraljeviima i dolikuje, a pokazalo se da su u svojim igrama s
Dhrtaratrinim sinovima u svemu nadmoni. U snazi i vjetini gaanja, u halapljivosti i u podizanju
praine Bhima ih je sve nadilazio. Sin boga Vjetra vukao ih je za kosu tjerajui ih da se tuku
meusobno, a on se za to vrijeme smijao. Vrikodara75 je s lakoom pobjeivao svih stotinu djeaka
iako su bili snani, a to je inio kao da je bio samo jedan od njih. Neki put bi uhvatio desetoricu njih i
potapao ih pod vodu, a potom ih, jedva ive, izvlaio na suho. Drei ih za kosu vukao ih je po zemlji
pa su Dhrtaratrinim sinovima stalno bile razbijene glave ili izgrebena koljena ili pak izubijana ramena.
Kada bi se oni popeli na drvo da beru voe, on bi udarcem noge obarao na zemlju i voe i berae. U
rvakim vjetinama, u brzini i spretnosti ne bjee mu meu njima nitko ravan. Bhima je doista
obiavao kinjiti Dhrtaratrine sinove, ali je to prije inio zbog nezrelosti, nego iz pakosti.
Gledao je jaki Duryodhana Bhimine podvige i njegovu snagu i u njegovu se srcu zae
neprijateljstvo. U svojoj ljubomori na Pandave, a meu njima najvema na Bhimu, Duryodhana i
njegova braa toliko se zaboravie da napokon odluie ubiti Bhimu, a ostale baciti u tamnicu. Budui
da Yudhithira bijae zakoniti prijestolonasljednik, raunali su da e se tako domoi kraljevine.
Tako jednoga dana pooe plivati na rijeku Gangu i Dhrtaratrini se sinovi pripremie da izvedu
svoje neasno djelo. Kada su poslije plivanja svi krenuli u svoje atore da se odmore, oni podmetnue
Bhimi otrovanu hranu pa on i ne stie do svoje postelje ve ostade leati na obali rijeke. Onda ga
Duryodhana sputa povijuama i gurnu u vodu, ali im se Bhima naao u vodi, izujedae ga otrovne
vodene zmije kojima je tu bilo leglo, tako da nijedan otrov ne mogae potpuno djelovati. Potom Ganga
izbaci Bhimino tijelo na sprud. Za to se vrijeme Duryodhana sretan i veseo vrati u logor, a kada se
Yudhithira stade raspitivati za Bhimu, on mu odgovori da je otiao u grad. Kada se vratie u dvor,
nitko im nije mogao rei da je vidio Bhimu i Pandave pa se sa zebnjom u srcu vratie da ga trae, ali,
ma koliko traili, ne naoe ga i napokon se vratie silno ojaeni i zabrinuti.
Snani je Bhima najzad doao k svijesti i odmah je otrao svojoj majci. Kunti i Yudhithira vrlo
mu se obradovae i izgrlie ga za dobrodolicu, a onda Yudhithira ree: Ne govori o ovome ni rijei
nikome, ali od danas moramo budno uvati jedan drugoga. Poslije nekoga vremena Duryodhana se
opet odvai da u Bhiminu hranu pomijea otrov koji je bio svje, estok i smrtonosan. Yuyutsu je bio
prijatelj Pandavama i ree im za otrov, no Vrikodara se nije osvrtao na to nego pojede sve bez
ustezanja i potpuno ga probavi. Ma kako otrov bio jak, nije vie djelovao na njega.
Kralj je vidio da Kurui odrastaju neodgojeni i da trate svoje vrijeme pa Gautamu imenova za
njihova uitelja i posla ih k njemu.
Na izvoru Gange ivio je glasoviti mudrac Bharadvaa. Jednoga dana ugleda on prelijepu vilu
Ghrtai kako hodi obalom Gange i upravo tada puhnu vjetar i rastvori skute njezine odjee. Pustinjaka
taj prizor toliko raspali da svoje sjeme ispusti u jedan krag. Tako se iz kraga rodio mudri Drona.
Bharadvaa je imao prijatelja, kralja Priatu, a njegov sin Drupada svakoga je dana dolazio u
Bharadvaino isposniko stanite i tu se igrao s mladim Dronom i uio. Ubrzo je meu njima
procvjetalo bujno mladenako prijateljstvo.
Kada je umro kralj Priata, njegov sin Drupada sjede na njegovo prijestolje. Negdje u isto doba
umrije i slavni Bharadvaa. Drona je i sam elio potomka, a to bijae i elja njegova oca, pa on uze za
75

Vrikodara "Vuji trbuh", nadimak Bhimin.

29

enu aradvatovu ker Krpi. Ona mu rodi sina. im se dijete rodilo, ono pusti glas nalik na konjsko
njitanje, a s neba se javi glas: Ovo je dijete zanjitalo kao konj i to se nadaleko ulo. Zato neka mu
ime bude Avatthaman. Bharadvain sin bjee presretan to je dobio sina.
Negdje u to vrijeme douo je Drona da slavni brahman amadagnya namjerava razdijeliti sve
svoje blago brahmanima pa se odmah zaputi u planine Mahendra. Doavi pred Ramu, on se pokloni
do zemlje pod njegovim stopalima i, vidjevi da se ovaj sprema krenuti u umu jer ve sve blago bjee
razdijelio, Drona mu ree: Ja sam Bharadvain potomak, ali nisam izaao iz maternice. Brahman sam
od visoka roda i ime mi je Drona. Doao sam po tvoje blago.
Slavni unititelj plemena katriya saslua ga pa mu odgovori: Dobro mi doao, odlinie meu
dvoroenima! Reci to bi ti elio? Drona e na to: O izvritelju najteih zavjeta, elio bih naslijediti
tvoje vjeno blago! Rama mu odvrati: Sve blago i zlato to bjee moje podijelih brahmanima. Imam jo
samo svoje tijelo i razno skupocjeno oruje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo. Kai to e od
toga dvoga?
Drona mu odgovori: O Bhrguov sine, pristoji ti se da mi da sve svoje oruje i da me naui
tajnama njihova bacanja i vraanja! Rekavi: Neka bude tako! Bhriguov sin dade Droni svoje oruje i
predade mu i cjelokupnu nauku o oruju sa svim pravilima i tajnama. Drona ih sve primi i naui, i
miljae za sebe da je prebogato obdaren pa se radosna srca zaputi svojemu prijatelju Drupadi.
Doao je potom pred kralja Drupadu i s dunim ga potovanjem oslovio: O kralju, znaj da sam
tvoj prijatelj. A kralj, zatrovan oholou zbog svojega bogatstva, namrti se pa oiju podlivenih krvlju
od gnjeva odvrati Droni: Kako se usuuje, brahmane, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj
moe drugovati s lutajuim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali vrijeme sve
nagriza, pa se i nae prijateljstvo istroilo. Zar se bogata moe druiti sa siromahom, neznalica s
uenim ovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki mogu biti prijatelji.
Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu plamtio gnjev. Stao je za tren da
razmisli to mu je initi pa se onda odlui i poe u Hastinapuru, prijestolnicu Kurua. udio je da se
kralju Panala odui za njegovu bezobratinu. Kada je stigao u Hastinapuru, Bharadvain se sin
nastanio kod Gautame zvanoga i Kripa, koji bijae brat njegove ene Kripi. Dronin jaki sin obiavao je
u odmorima izmeu Kripinih predavanja pouavati Kuntine sinove u baratanju orujem, ali jo uvijek
nitko nije znao kakav je junak Asvatthaman.
ivio je Drona tako neko vrijeme u Kripinu domu sve dok se jednoga dana nije dogodilo da se
junaki kraljevii, svi koliko ih bijae, zapute izvan grada. Igrali su se loptom i radosno lunjali svuda
naokolo sve dok im lopta ne pade u neki bunar. Postieni i zabrinuti gledali su oni jedan drugoga i
onda primijetie u blizini nekoga tamnoputa brahmana, oronula i slaba, koji tek to bjee zavrio svoju
rtvu agnihotra.76 Kraljevii koji su se ve odrekli vaenja lopte iz bunara okruie toga brahmana, a
Drona to bjee on nasmijei im se pa ree: Sramota! Kakvi ste vi katriye, moni i vjeti ratnici
koji barataju orujem a da ne moete ni loptu iz bunara izvaditi? Zar vi niste roeni u rodu Bharata?
Obeajte mi za danas veeru i ja u vam izvaditi vau izgubljenu loptu s pomou ovih travaka, a uz to
u izvaditi i ovaj prsten koji u baciti u bunar. I Drona skide svoj prsten i baci ga u presahnuli bunar.
Nato e Yudhithira, Kuntin sin: O brahmane, dobit e uz Kripinu dozvolu od nas toliko da e ti
trajati do kraja ivota! Drona se na to osmijehnu pa ovako ree prinevima Bharata: Ova rukovet
dugakih trska s pomou mojih basna preobratit e se u oruje. Pogledajte ove trske! Sada u prvom
trskom ubosti loptu, a onda u drugom trskom ubosti prvu, i tako redom napravit u lanac i izvaditi
vau loptu.
I Drona uini upravo onako kako je rekao, a zaueni kraljevii gledali su u njega oima
iskolaenim od ushienja. Oni mu onda rekoe: O ueni brahmane, hajde izvadi i prsten!
Nato slavni Drona uze luk i strijelu i njome natae prsten pa ga tako izvadi. Drei strijelu s
prstenom na njoj, on je prui zadivljenim kraljeviima, a ovi, gledajui prsten, prozborie: Klanjamo ti
se, o brahmane, eljeli bismo znati tko si i odakle si. Moemo li to uiniti za tebe?

76

Agnihotra je jutarnja ili veernja Ijevanica masla u oganj.

30

Na to pitanje Drona im ovako odgovori: Idite do Bhime i opiite mu mene i moju vjetinu. On e
znati tko sam. Kraljevii na to rekoe samo: Bit e tako. I odoe ravno k Bhimi pa mu prenesoe
brahmanovu poruku i ispriae sve kako se zbilo.
Bhima ih saslua i odmah razumje da to ne moe biti nitko drugi do Drona, pa pomisli da bi im
on mogao postati uitelj. On odmah ode Droni i pozdravi ga s potovanjem, a onda ga upita za razlog
njegova dolaska u Hastinapuru i ponudi mu da pouava kraljevie. Drona mu ispria sve svoje
dogodovtine i na kraju mu kaza: O izdane loze Kurua, od naih najmlaih godina princ Panala i ja
uili smo zajedno i, doista, bio mi je prijatelj. Uvijek mi govorae i injae dobro i, da bi mi ugodio,
esto mi je spominjao: O Drona, ja sam prvjenac svojega slavnog oca i, kada me kralj postavi za
vladara, moja kraljevina bit e i tvoja. O prijatelju, sveano ti se zaklinjem, moja zemlja, moje blago i
srea o tebi e ovisiti! No kada je zavrio svoje naukovanje, vratio se u svoju prijestolnicu. Ja sam ga
veoma potovao i njegovih se rijei sjeam i dan-danas.
Dogodi se jednom da moj sin Asvatthaman, a jo bijae dijete, opazi sinove nekoga bogataa kako
piju mlijeko pa stade plakati. Meni se smrknu pred oima pa bijah kao izvan sebe. Poelio sam da
dobijem kravu, i to od nekoga tko ih ima mnogo, pa pooh od zemlje do zemlje, ali se moje traganje
pokaza uzaludnim jer nigdje ne dobih mlijene krave. Vratih se praznih ruku. Jednom ugledah kako
neka drugarica u igri daje mojemu sinu piti vodu pomijeanu s riinim branom. On je, jadnik, pio, i
vjerovao da pije mlijeko pa je zaplesao i uzvikivao: Pio sam mlijeko! Pio sam mlijeko!
Kad mi doprijee do uiju i podrugljiva ogovaranja nametljivaca, izgubih pamet. Za sve sam to
sebe osuivao i napokon odluih da neu, makar me brahmani i grdili, vie ivjeti mrskim ivotom
neijega sluge.
Potom Drona ispria kako je otiao do Drupade kada je saznao da je ovaj postao kralj, i kako ga je
on odbio.
O Bhimo, Drupada mi je nanio uvredu i ja dooh gnjevan urjaku Kripi ne bih li dobio pod svoje
okrilje pametne i poslune uenike.
Bhima saslua ispovijest Bharadvaina sina pa mu ree: Nategni svoj luk, o brahmane, i naini od
kraljevia Kurua vrsne poznavaoce nauke o oruju. Budi siguran da e ti se ispuniti svaka elja u srcu.
I tako Drona, prvi meu strijelcima, veselo prihvati za uenike Panduove i Dhrtaratrine sinove.
Jednoga dana on ih pozva da se okupe oko njega. Kada mu dodirnue stopala u znak potovanja,
on im ovako ree: U srcu nosim elju, neporonici. Dajte mi tvrdu vjeru da ete mi je, kada svrite
ratne nauke, ispuniti. Na to nijedan kraljevi Kurua ne kaza ni rijei, samo se Aruna zakle da e
ispuniti elju svojemu uitelju i da e uiniti sve to ovaj bude od njega zahtijevao. Nato ga radosni
Drona privi na grudi i uzdiui proli suze radosnice.
I tako neustraivi Drona poe pouavati Panduove sinove i nebeskomu i zemaljskomu oruju, a
kao prvaku meu brahmanima dooe mu i mnogi drugi kraljevii da bi ih on uio. Tako mu u nauk
doe i Radhin sin iz kaste suta. Od svih njih, samo je sutin sin Karna stalno prkosio Aruni i,
priklonivi se Duryodhani, pokazivao prezir prema Pandavama.
Aruna je volio nauk o oruju i zato bjee stalno uza svojega uitelja. Vjetinom, snagom miica i
ustrajnou sve ih je nadmaivao. Doista, premda su poruke to ih je uitelj davao bile iste za svakoga
od njih, Aruna zbog svoje umjenosti i spretnosti bijae najbolji od svojih drugova.
Kada je Drona vidio kolika je Arunina odanost oruju, pozva on kuhara pa mu kriom ree:
Aruni nikada ne daj da jede u mraku i nemoj mu rei da sam ti ja to naredio. Prolo je nekoliko dana i
dogodi se da vjetar ugasi svijeu dok je Aruna veerao. On nastavi jesti u mraku iz navike prinosei
ruku ustima, i to mu skrenu panju na mo navike. Zato jakoruki Panduov sin nastavi vjebati lukom i
nou.
Drona je uo brujanje luka u noi i doe Aruni pa ga zagrli i ree mu: Istinu ti govorim, Aruna,
nainit u od tebe takva strijelca da ti nee biti para na svijetu. Otada ga je Drona uio kako se bori s
konja, kako sa slona, a kako pjeice. Uio ga je kako se vode dvoboji, a kako se bori u gomili. Nauio
ga je kako se rukuje kijaom, maem, sulicom i tekim kopljem.

31

Dva su Dronina uenika, Duryodhana i Bhima, postali nenadmani borci kijaom i stalni
suparnici. Asvatthaman je sve njih nadmaio u poznavanju tajna o oruju, a blizanci Nakula i Sahadeva
sve nadbie u maevanju. Yudhithira je postao najbolji meu strijelcima s bojnih kola.
Aruna bjee u svemu najbolji. Sve je nadvisio otrim umom, pribranou, snagom i poletom. Ime
mu se proulo irom svijeta i slovio je za strijelca prvoga meu prvima. Ne bjee mu ravna ni po
vladanju orujem, a ni po panji i ljubavi prema uitelju. A Dhrtaratrini sinovi sada jo vie zamrzie
Bhimu zbog njegove pregoleme snage, a Arunu zbog vrline i sjajna uspjeha.
Kuda su Dhrtaratrini i Panduovi sinovi zavrili svoje kolovanje i ovladali ratnim naukama i
vjetinom, ree Drona kralju Dhrtaratri: O kralju, sinovi su ti zavrili kolovanje. Dopusti im da ti
sada pokau ono to su nauili. A razdragani mu kralj odgovori: Drono, ponajbolji meu brahmanima,
velik je uspjeh koji si s njima postigao!
Na kraljevu zapovijest nainie graditelji golemo borilite i kraj njega krasnu lou za kralja i
njegove gospe, kako to ve bjee obiaj. Na utvreni dan okupila se tu kraljevska porodica, rodbina i
uzvanici, a u gledalitu se sabrala arena i razdragana gomila.
U odreeni as ue u borilite Yudhithira, a za njime su po redu i starjeinstvu stupali ostali
kraljevii. Onda zapoe nadmetanje i junaki kraljevii pokazae svu svoju udesnu spretnost u
vladanju orujem.
Na uiteljev znak stupi potom na borilite mladi Aruna nalik na oblak obasjan zalazeim suncem.
Na sebi je imao zlatni oklop, pun tobolac strijela i konu rukavicu. Narod se uskomea kada je opazi,
ali se ubrzo svi primirie kada on stade pred svojim uiteljem pokazivati sve to je nauio. Netremice
su ga gledali udei se i divei njegovoj sigurnosti i spretnosti u vladanju maem, lukom i kijaom.
Onda je orujem Agneya stvorio vatru, orujem Varuna vodu, orujem Vayavya stvorio je zrak, a
orujem Paranya oblake. Orujem Bhauma stvarao je zemlju, a orujem Parvata planine. Napokon je
orujem Antardhana uinio da sve to nestane.77
Kada se sve zavrilo i kada je oduevljenje promatraa malo splasnulo a zvukovi su instrumenata
zamrli, odjednom se s ulaza zauo pljesak dlana o dlan koji odjeknu kao pucanj groma. Sve se oi
okrenue na tu stranu.
Mnotvo je netremice promatralo pridolicu pitajui se:Tko li je to?A on se ponosito obazreo oko
sebe, prije slian boanstvu negoli smrtniku, i silna je snaga zraila iz njega.
Onda prozbori gromovitim glasom: Ne iznenadi se, Aruno, kada pred svima ponovim sve tvoje
podvige.
Taj izazov zbuni Arunu i obuze ga gnjev. A u istome trenu u Duryodhaninu se srcu rasplamsa
neobuzdana naklonost. Uz Dronino doputenje sjajni je mladi s nemarnom lakoom ponovio sve to
je Aruna uinio, pa ga i nadmaio, a na sve to Duryodhana se bezmjerno radovao. Onda on i njegova
braa stadoe grliti i hvaliti Karnu, a Duryodhana mu ovako ree: O silni junae, neka si nam
dobrodoao! O snagoruki, u dobar as te srea poslala! I ja i svekolika kraljevina Kurua stojimo ti na
usluzi!
Junak mu ovako odgovori: Za mene, sve to ti kae kao da je ve i uinjeno. Na srcu su mi samo
dvije elje: tvoje prijateljstvo i dvoboj s Arunom. Duryodhana e na to: Uivaj uz mene sve blagodati
ivota. Budi dobroinitelj svojemu prijatelju i stavi svoju nogu na glave svih protivnika, o tlaiteIju
dumana!
Aruna se osjeae ponienim pa oslovi Karnu koji stajae meu Duryodhaninom braom poput
gorskoga vrhunca: Ja u te otpraviti tamo kamo odlaze svi oni koji se nepozvani nameu i nepitani
govore, Karno, jer e od moje ruke poginuti. Karna e na to: Ovo borilite svakome je otvoreno i nije
graeno samo za tebe. emu prepirka, Aruno, tako se ogledaju samo slabii! Prometni svoje rijei u
strijele pa u ti danas strijelama otkinuti glavu, i to ba ovdje pred tvojim uiteljem!
77

To su tajna, odnosno "boanska oruja". Moda se zamiljaju kao mantre, udotvorne izreke ili basne, a
jamano se mantrama prizivlju. Agneya je Ognjevo oruje, Varuna je oruje Varune, boga voda, Vayavya je
Vjetrovo, a Paranya oruje Paranye, boga Groma ili Olujnoga Oblaka, Bhauma je Zemljino, a Parvata
Planinino, dok je Antardhana oruje Nestajanja. Odlomak pokazuje koliku su ulogu, uz, tvarno oruje, u
shvaanju ratovanja, naroito brahmanskome, igrale i basne.
32

Potom se Prithin sin urno oprosti od svoje brae i uz uiteljevo doputenje krenu se sukobiti s
Karnom.
I silni se Karna oprosti od Dhrtaratrinih sinova pa izae Aruni na megdan. U taj as nebo se
prekri oblacima iz kojih sijevahu munje. A bog Sunce vidje da je Indra doao promatrati megdan pa
razagna oblake iznad svojega sina. Aruna se nije ni vidio prekriven oblacima, a Karna stajae vidljiv i
obasut sunanim zracima. Duryodhana je jo uvijek stajao uz Karnu, a uz Arunu stajahu Bharadvaa,
Kripa i Bhima. A Kunti se, ki plemena Bhoa, obeznani. Spretni je Vidura uz pomo slukinja ubrzo
vrati k svijesti kropei je vodom i sandalovinom, ali kada doe k sebi i ugleda svoja dva sina kako
stoje jedan naspram drugoga odjeveni u oklope, uas je obuze, ali ne mogae nita poduzeti.
Tada se javi Kripa, Saradvatov sin, koji se dobro razumio u pravila dvoboja i brati se Karni: O
dini junae, reci nam tko su ti otac i majka i od kojega si roda i koljena. Kraljevi koji ti je izaao ne
megdan sin je Prithe i kralja Pandua i slavni je potomak iz loze Kurua.
Na to Karna obori k zemlji svoje lice problijedjelo kao lopo na jesenskome pljusku. Tada ree
Duryodhana: Uitelju, svete knjige kau da pravo na prijestolje mogu polagati tri vrste ljudi: potomci
plemenite loze, glasoviti junaci i slavni vojskovoe. Ako Aruna nije voljan boriti se s nekim tko nije
kraljevskoga roda, ja, evo, postavljam Karnu za kralja Ange!
I istoga asa on posadi Karnu na zlatnu stolicu i uz prenu riu, cvijee, krage s vodom i mnogo
zlata silni junak bi postavljen za kralja Ange. Brahmnani su govorili mantre,78 a nad glavom su mu
drali kraljevski suncobran. I kada se veselje malo stialo, Karna upita Duryodhanu, kraljevia Kurua:
Tigre meu kraljevima, ime da ti uzvratim to bi bilo vrijedno kraljevskoga dostojanstva koje si mi
poklonio? Duryodhana mu odgovori: Ja arko elim samo tvoje prijateljstvo!
Neka bude kako eli! nato e Karna, i oni se sretni izgrlie.
Uto se (oslanjajui se na tap) pojavi na borilitu Karnin pooim Adhiratha u slabo pritegnutoj
odjei, oznojen i drhtav. im ga je opazio, Karna ostavi luk i svoju tek pokropljenu glavu prikloni
pred svojim ocem. Stari ga koija nazva sinom i zagrli ga plaui i kvasei suzama ljubavi posinkovu
glavu.
Bhima miljae da je Karna doista koijaev sin pa se stade podrugivati, ali ga srditi Duryodhana
prekide: Takve ti rijei ne pristoje, Vrikodaro! Porijeklo velikih junaka neznano je kao i izvorite
velikih rijeka! Vatra koja proguta cijeli svijet nastaje od vode. Zna se i vae porijeklo, Pandave. Moe
li kouta donijeti na svijet tigra? Ovaj kraljevi nije samo dostojan da upravlja Angom, nego zasluuje
da caruje nad cijelim svijetom. Ako sve to nekome od vas nije pravo, neka se popne na njegove koije
pa neka pokua nogama i rukama zategnuti njegov luk!
Meu prisutnima podie se amor odobravanja, a Duryodhana uze za ruku Karnu i izvede ga iz
borilita obasjana svjetlou svjetiljka jer se ve bjee poeo hvatati mrak. Vratie se i Pandave u svoje
boravite u pratnji Drone, Kripe i Bhime.
Stekavi Karnino prijateljstvo, Duryodhana raspri sve svoje strahove koji su ga prije muili dok
je promatrao Aruninu ratniku vjetinu. Junaki Karna, vjet svakome oruju, sokolio je Duryodhanu
ljubaznim rijeima, a ak je i Yudhithira smatrao da je Karna strijelac kojemu na Zemlji nema ravna.
Kada je Drona vidio da su Panduovi i Dhrtaratrini sinovi svladali ratnike vjetine, pomisli da je
dolo vrijeme da zatrai nagradu za svoj trud. On sazva sve svoje pitomce pa im ree: Zarobite u boju
Drupadu, kralja Panala, i dovedite ga pred mene. To e za mene biti najvrednija plaa. Mladi mu
ratnici odgovorie: Neka bude tako! Potom se hitro popee na bojna kola, pa sa svojim uiteljem
pooe da ga nagrade za njegov trud. Na svojemu putu ubijali su Panale i tako stigoe pred
prijestolnicu velikoga Drupade te je opkolie. Prije no to je bitka poela, Aruna ree svojemu
uitelju: Mi emo navaliti tek kada Dhrtaratrovii pokau to znaju i umiju. Nijedan od njih nee moi
uhvatiti na bojitu kralja Panala.
Mnogi silni kraljevii Kurua s Karnom i Duryodhanom na elu natjecali su se meu sobom tko e
biti prvi u juriu i tako ujezdie u Drupadin grad i pojurie njegovim ulicama.
A kralj Drupada bjenjae razbojitem nalik na vatreni toak te pobijedi i Duryodhanu i Vikarnu,
pa ak i silnoga Karnu, a i mnoge druge hrabre kraljevie, i tako ugasi njihovu e za bojem.
78

svete izreke, basne. Ovdje upravo vedske izreke.

33

Pandave zaue lelek razbijene vojske pa s potovanjem pozdravie Dronu i popee se na svoje
koije. Aruna u hitnji zamoli Yudhithiru da se ne uputa u okraj pa pohrli naprijed dok su mu
Nakula i Sahadeva titili kotae. Bhima se uvijek tukao u prethodnici pa je i sada hitao naprijed s
topuzom u ruci. Doista je Bhima potjerao pred sobom slonove i kola Drupadine vojske kao to pastir,
sa tapom u ruci, tjera svoje stado. Kralj Panala vidje da su njegovu vojskovoi pomreni rauni pa
sam osu strijele na hrabre Pandave. Rasrdi se Aruna pa sasijee strijelama protivnikov luk, zastavu
mu obori i izbode konje, a vozara pogodi s pet vitih strijela. Onda ostavi luk na stranu pa iz toka izvadi
sablju i sa svojih kola skoi na Drupadina. Savreno neustraiv, on zarobi Drupadu, a kada to vidjee
Panale, razbjeae se na sve strane.
Kada vidjee to se zbilo, kraljevii navalie na vojsku Panala, ali im Aruna na to ree: Ovaj je
Drupada roak Kuruima i ponajbolji meu kraljevima. Zato, o Bhima, nemoj ubijati njegove vojnike.
Nae je da naemu uitelju damo njegovu nagradu.
I poto na bojitu pohvatae i Drupadu i njegove prijatelje ministre, kraljevii ih sve preradoe
Droni. Drona je gledao poraenog i ponienog Drupadu liena njegova blaga i sjeti se vladareve
nesnoljivosti prema sebi pa mu ree: Opustoio sam ti kraljevinu i oteo prijestolnicu, ali se za ivot ne
mora plaiti. Nee li se sada sjetiti naega prijateljstva? Onda se osmijehnu pa produi: Ne boj se,
hrabri kralju, ivot ti nije ugroen! Mi smo, brahmani, uvijek pomirljivi. Kralju, ja opet elim tvoje
prijateljstvo! Ispunit u ti i elju, vraam ti polovicu kraljevine. Ti si mi jednom rekao da onaj tko nije
kralj ne moe drugovati s kraljem i zato u zadrati polovicu tvoje kraljevine. Ako ti bude po volji,
sjeti se da sam ti jo uvijek prijatelj.
Drupada mu na to odgovori: Brahmane, ovakvoj velikodunosti nije se ni uditi u ovjeka
plemenite due i silne snage. Zadovoljan sam to mogu prihvatiti tvoje prijateljstvo i tvoju plemenitu
ponudu. I tako Drona od svega srca vrati polovicu kraljevine Drupadi, pusti ga na slobodu i isprati
sa svim poastima.
No Drupada ne mogae vratiti svoj duevni mir niti zaboraviti ponienje. Nije bilo nade da e svoj
poraz moi osvetiti ni silom, a ni snagom duha, i on je to dobro znao. Zato je lutao irom zemlje traei
naina da dobije sina koji bi bio mono oruje njegove osvete.
Proe godina dana od rata s Panalama, a Dhrtaratra odlui postaviti Yudhithiru, Panduova sina
za zakonitoga nasljednika prijestolja. Uinio je to zbog njegove nepokolebljivosti, postojanosti,
strpljivosti, dobrostivosti, iskrenosti i postojane pravdoljubivosti. Ubrzo Kuntin sin Yudhithira
nadmai svojega oca u dobru dranju, uljudnosti i marljivu izvravanju dunosti.
Aruna i ostali Panduovi sinovi krenue tada u rat i pokorie mnoge kraljevine te Dhananaya79
posla u kraljevinu Kurua obilan plijen, a njezine granice nadaleko proiri. Sluao je kralj Dhrtaratra o
junatvima i sili tih monih ratnika i najednom se njegovi osjeaji prema njima zatrovae, pritisnue ga
brige i vie nije mogao oka sklopiti.
Tako mu jednom doe i ministar Kanika pa stade besjediti:O kralju, uvaj se Panduovih sinova.
Njihova dobrota i utjecaj na zlo su i tebi i tvojima. Pandave jesu sinovi tvoga brata, ali to je blii rod,
to je opasnost pogubnija.
I graani Hastinapure esto su se okupljali i jedan drugome glasno govorili da je ve vrijeme da
Yudhithira stupi na prijestolje. Dhrtaratra nikada ne moe biti kralj govorahu oni jer je roen
slijep, a slijepac ne moe biti vladar. Kralj ne moe biti ni Bhima jer se nepokolebljivo dri zavjeta.
Samo Yudhithira moe biti okrunjen i samo e on vladati pravedno i ispravno kraljevinom Kurua.
Te rijei stigoe i do Duryodhane i jo mu vie otrovae srce te on ode svome ocu Dhrtaratri pa
mu stade gorko jadikovati: Oe moj, graani priaju kojekakve gluposti i sasvim su zaboravili
potovanje koje su nam duni. ak ni Bhimu vie ne potuju, a ni tebe vie ne tede. Govore da
Yudhithira treba da postane kralj, i to bez odgaanja, a to bi nama donijelo propast. Pandu je stekao
kraljevinu svojim vrlinama i nasljednim pravom, a ti nisi dobio krunu jer si roen slijep premda si je i
ti bio dostojan. Ako Panduov sin sada naslijedi krunu svojega oca, a njegov je sin naslijedi od njega, i
sinov sin takoer je naslijedi, mi emo, o kralju svijeta, biti iskljueni iz toga nasljea i prezreni od
79

Dhanamaya "Osvojitelj blaga" pridjevak je junaka, a osobito Arunin.

34

cijeloga svijeta, a to eka i nau djecu. Zato uini neto, o kralju, da ne postanemo ovisni i uzdravani
od Pandava. O kralju, ako se ti domogne kraljevske vlasti, mi emo je onda lako naslijediti od tebe.
Kralj Dhrtaratra, kojemu znanje bijae njegovo osjetilo vida, sluao je sinovu besjedu i prisjeao
se savjeta ministra Kanike pa ga obuze jad i poe se kolebati. A princ Duryodhana ovako mu ree: Oe
moj, nai neki pametan nain da poalje Pandave u Varanavatu. Tako neemo morati strahovati
odnjih.
Dhrtaratra se zamisli pa mu onda odvrati: Pandu uvijek bijae naklonjen vrlini i prema svojoj
rodbini uvijek se valjano ophodio, a posebno bijae ljubazan prema meni.
Malo je mario za svjetovne uitke, a za mene je uvijek sve inio pa ak mi i svoju kraljevinu
ustupio. Njegov je sin naslijedio sve vrsne odlike preminuloga oca i narod ga hvali i podupire. I Pandu
bijae mio svima pa i ministrima i vojnim starjeinama. Ako maknemo Yudhithiru, zar nas graani
nee pobiti zajedno s naom rodbinom i prijateljima?
Ali se Duryodhana ne dade zbuniti: O moj oe, ti se nema zbog ega brinuti. Narod emo
pridobiti poklonima i poastima i on e prii na nau stranu jer emo time dokazati nau snagu. Bhima
nee drati strane ni njima ni nama, a Dronin sin na mojoj je strani. Tamo gdje je sin bit e i otac, a i
ujak Kripa pridruit e mu se, jer on ne bi nikada ostavio Dronu i sestrina sina na cjedilu. Viduru
uzdravamo premda je on potajno uz nae dumane. Ako im se i pridrui, ne moe nam nauditi. Poalji
Pandave u Varanavatu i niega se ne boj. Ugasi ovaj jad to me dan i no pali i srce mi probada ne
dajui snu da mi doe na oi.
I tako kraljevi Duryodhana i njegova braa poee malo-pomalo pridobijati graane blagom i
poastima. Jednoga dana doe po Dhrtaratrinu nalogu nekoliko otroumnih dvorjana i stade hvaliti
grad Varanavatu i "govoriti kako je prelijepo to mjesto pa onda rekoe: Tamo je upravo poela
proslava sveanosti Paupatija80 i sabralo se mnotvo naroda, a povorke koje se u Varanavati mogu
vidjeti najsjajnije su na svijetu.
Kada je primijetio da se znatielja Pandava raspalila, slijepi im kralj kaza: Ako vi, djeco, elite
prisustvovati prazniku u Varanavati, idite i povedite svoje prijatelje i pratioce. Darivajte brahmane i
glazbenike biserima i draguljima i razonodite se neko vrijeme, a kada vam bude volja, vratite se u
Hastinapuru.
Yudhithira je prozreo prave Dhrtaratrine razloge i, poto je vidio i da je nemoan i bez
saveznika, on samo ree: Neka bude tako.
Pokvareni Duryodhana vrlo se obradovao kada je kralj to rekao Pandavama i pozva svojega
savjetnika Puroanu, uze ga za desnicu ruku pa mu kriom stade govoriti: Puroano, ova je zemlja,
prepuna blaga, moja, a kada je moja, tada je i tvoja i priliiti ti da je i ti titi. Dhrtaratra je poslao
Pandave u Varanavatu gdje e po njegovoj naredbi prisustvovati proslavi. Upregni brze mule i gledaj
da tamo stigne jo danas. im stigne, uredi da se u blizini orunice podigne palaa s etiri dvorane.
Bogato je opremi i namjesti i dobro je uvaj! A kada je bude gradio, upotrijebi smolu i konoplju i sve
ono ega se oganj lako prihvaa, samo pazi da nitko nita ne primijeti i da Pandave nito ne
posumnjaju. Kada je bude sagradio, pozovi Pandave da se nastane u njoj. Oni e se zabavljati po
gradu i, kada jednom budu vrsto usnuli, ti podmetni oganj na sve etiri strane. -Puroana poslua te
ode izvriti to mu bjee nareeno.
Pandave se pripremie za polazak i na oprotaju se do zemlje poklonie svojim starijima, a od njih
dobie blagoslov za sretan put. Graani ih daleko ispratie, a kada svi ve sustadoe, ostade jo samo
Vidura a on onda oslovi Yudhithiru, i to skrovitim govorom koji je Yudhithira poznavao, kako bi bio
siguran da ih nitko drugi nee razumjeti: Onaj tko poznaje planove svojih zlotvora moi e ih lako
osujetiti. Ostat e iv onaj tko zna da umski poar ne moe nauditi stanovniku jazbine. Ima oruja
otrijih od elinih. Onaj tko luta stjee znanje i upoznaje putove, a smjer odreuje prema zvijezdama.
Onaj tko svoja osjetila dri na uzdi ne moe podlei svojemu dumaninu.
Razumio sam te odvrati nato Yudhithira a Vidura se vrati svojemu domu.
Svi graani Varanavate obradovae se na vijest da su stigli Panduovi sinovi i doekae ih uz
blagoslove. Okrueni gomilom Panduovi sinovi uoe u mnogoljudni i sveano okieni grad. Najprije
80

Paupati "Gospodar stoke ili ivotinja" pridjevak je velikoga boga ive.

35

su posjetili stanita brahmana koji su obavljali svoje propisane svete obaveze, a onda pooe i u kue
gradskih slubenika pa potom u domove koijaa, vaiya, pa ak i udra.81 Zatim ih Puroana ugosti
iznosei pred njih jelo i pie, postelje i ilime i sve najbolje i najpoeljnije.
Poslije desetak dana palaa to su je za njih gradili bila je zavrena i Puroana ih povede unutra
rekavi da su je nazvali "blagosretnom". im su uli, osjetie miris smole i laka, topljenoga masla i
masti i Yudhithira odmah upozori Bhimu na to da je kua sagraena od lako zapaljive grae. Bhima
e nato: Ako je ovo vatrena klopka, hajde da se vratimo tamo gdje smo dosad boravili. Yudhithira mu
odvrati: Bolje bi bilo da stanujemo ovdje pravei se da nita ne primjeujemo. Ne smijemo pokazati da
smo sumnjiavi, ali bi bilo dobro da to prije potraimo izlaz odavde. Hajde da kriom iskopamo
podzemni prolaz. Ako za njega nitko ne sazna, vatra nam nee moi nauditi.
Ne proe dugo, stie im neki Vidurin prijatelj, ovjek vian rudarstvu, i ree im u povjerenju:
Mene alje Vidura. Vian sam rudarskim poslovima i stojim na usluzi Pandavama. Kai mi kakav
posao treba da uradim za vas?
Yudhithira mu odgovori: Plemeniti ovjee, ja znam da si ti vjerni Vidurin prijatelj, estiti i drag
Viduri. Nema nijedne nae nevolje za koju Vidura nije saznao. Opasnost koju je on predvidio sada nam
se primakla. Zatiti nas od nje, ali tako da Puroana nita na sazna.
Bit e kako eli odgovori rudar i dade se u potaji paljivo na posao. Ubrzo je nainio velik
podzemni prolaz koji je vodio iz kue, a ulaz mu bjee na sredini kue skriven podom.
Puroana je ekao godinu dana kako bi Pandave uljuljao u uvjerenju da im ne prijeti nikakva
opasnost, a i da bi sve izgledalo kao nesretan sluaj. Bio je vrlo zadovoljan vidjevi da oni nita ne
sumnjaju i pomisli da je dolo vrijeme da izvri nalog kraljevia Duryodhane. Yudhithira je osjetio da
se neto sprema pa ree svojoj brai: Greni i bezduni Puroana uvjeren je da mi nita ne sumnjamo,
ali se u tome grdno prevario. Rekao bih da je dolo vrijeme da se spaavamo.
Dolo je vrijeme i za dijeljenje milostinje i Kunti toga dana nahrani mnogo brahmana, a dooe tu
i gospe iz grada pa su svi jeli, pili i veselili se do mile volje, a onda se uz Kuntino doputenje razioe
kuama. Bijae tu dola i neka ena iz plemena Niada sa svojih pet sinova elei utoliti glad. Voeni
sudbinom i opijeni vinom, oni ne mogoe krenuti dalje, ve, vie mrtvi nego ivi, ostadoe negdje u
kui da tu prespavaju.
Kada su ve svi bili u posteljama, podie se jak vjetar a Bhima onda uegnu oganj sa sve etiri
strane, a najprije tamo gdje bijae spavao Puroana. Kada Pandave vidjee da je kuu na mnogo mjesta
uhvatio plamen, oni uoe u podzemni rov zajedno sa svojom majkom. Suknuo je golem plamen i
njegova huka i prasak izbudie narod u mjestu. Graani su alosnih lica gledali palau u plamenu i
govorili: Onaj lupe Puroana sagradio je svu kuu po Duryodhaninu nalogu nakanivi unititi njegove
roake i, evo, sada je podmetnuo vatru u nju. O, sudbina je htjela da spali i sebe samog spalivi
nedune i neporone kraljevie! Cijelu no su graani Varanavate stajali tako oko kue i oplakivali,
a za to vrijeme Panduovi su sinovi izali iz prokopa i, neprimijeeni, otili u umu. Bhima bjee
obdaren izuzetnom snagom i brzinom pa on uprti na sebe i majku i svu svoju brau te tako krenue na
put. Kada svanu jutro, okupie se oko zgarita brojni graani u elji da vide to se dogodilo
Pandavama. Kada ugasie vatru, vidjee da kua bjee sazdana od laka i smole i da je u vatri izgubio
ivot Duryodhanin savjetnik Puroana. Poee prekopavati traei Pandave i naoe nedunu enu
Niada i njezinih pet sinova. Vidurin se rudar prihvatio da raisti pepeo i pri tom je njime zatrpao
otvor prokopa tako da nitko nije nita primijetio. Tako graani poslae vijest Dhrtaratri da su i
Pandave i Puroana izgorjeli.
Kralj Dhrtaratra zaplaka saznavi za zlu vijest, a onda okupi rodbinu i obavi posmrtne obrede i
rtve Ijevanice za poduje Panduovim sinovima i svi su ih glasno oplakivali i sve je pritiskala teka
tuga pa i graani plakahu zajedno s njima, a samo se Vidura nije pretjerano predavao alosti jer on je
jedini znao istinu.
Pandave ostavie za sobom grad Varanavatu ravnajui se prema zvijezdama. Iduega dana
predveer uoe u neku pustu i stranu umu i Kunti tada ree: Sva gorim od ei, a majka sam
petorice Pandava i svi su oni ovdje oko mene! I ona lee na zemlju pa odmah utone u san. Bhima se
81

Niade su vrlo niska kasta uroenika.

36

probio kroz gustu umu i naiao na neko jezero pa se vratio s vodom majci i brai, no svi oni ve
bijahu zaspali. Bhima onda sjede uvati strau.
U blizini mjesta na kojemu oni bijahu zaspali ivio je u nekome drvetu ala rakasa82 po imenu
Hidimba. Ljudoder osjeti da su u blizini ljudska stvorenja pa ree svojoj sestri: Odavno se nisam
pogostio svojom omiljenom poslasticom! Kako je ugodan ovaj ljudski miris to mi drai nosnice! Idi i
vidi tko to u umi spava pa ih pobij i donesi meni. Ve se unaprijed sladim i voda mi curi na usta.
Zaklat u ga pa u se dosita napiti svjee, vrue, pjenuave krvi.
Rakasi, ena-ljudoderka po imenu Hidimba, ode kako joj je brat rekao do mjesta gdje su
Pandave polijegali da se odmore. Vidjela je Kunti i etvoricu brae kako spavaju i Bhimu kako budan
sjedi i uva im strau. Silni Bhima bijae naoit, bez premca na zemlji, visok poput drveta ala, pa se
rakasi zagleda u njega i ne mogae vie oka odvojiti. Budui da je mogla uzeti na sebe bilo kakvo
oblije, ona se prometnu u prelijepu djevojku pa izie pred Bhimu, oslovi ga i ree: O boanstveni
stvore, mene je moj zlonamjerni brat rakasa poslao da pogledam koga ovdje ima u nadi da e se
pogostiti vaim mesom. Ovo to ti velim cijela je istina: otkako te spazih, sjajna poput nebesnika, ne
elim drugo nego da te dobijem za mua. Dopusti mi, o silni junae, da te izbavim od svojega brata
ljudodera! O neporonie, budi mi mladoenja! Poi sa mnom da ivimo na grudima planine kamo
obini ljudi nemaju pristupa.
Bhima joj na to odgovori: O rakasi, misli li da bi ovjek poput mene pristao da ode i zbog svojih
strasti prepusti rakasi i majku i brau koji mirno spavaju ne slutei nita? O stidljiva gospo, nema toga
rakase koji bi podnio snagu mojih ruku!
Za to je vrijeme poglavica rakasa Hidimba primijetio da mu se sestra predugo zadrala pa sie sa
svojega drveta i poe vidjeti zato je nema. Kada doe do mjesta gdje su Pandave spavali, vidje svoju
sestru u ljudskom obliju i okienu cvijeem, a lice joj je blistalo kao pun mjesec. Rakasa se odmah
dosjetio jadu i spopade ga straan bijes. Zbog toga to si me ovako ljuto uvrijedila ubit u sada i
tebe zajedno s njima! ree joj.
Vidje Bhima da se Hidimba jako naljutio na svoju sestru pa se osmijehnu i ree: O Hidimba, zato
smeta ovim ljudima koji tako mirno spavaju? Opaki rakaso, ne gubi vrijeme nego udri ravno na
mene! Ne dolii ti da ubije enu, a ne samo da te ona nije uvrijedila, nego ti vrijea nju! Kada te
ubijem, nee vie dodijavati ljudima koji ovuda prolaze i moi e se tuda opet bez straha putovati.
Ljudoder je spremno doekao izazov. Dohvatie se u kotac kao dva pobjenjela slona.
Raspameeni od jarosti, ruili su drvee oko sebe i kidali povijue. To probudi usnule Pandave.
Iznenada trgnuti iza sna, gledali su zapanjeno i oni i njihova majka prelijepu Hidimbu i Bhimu kako se
rvu sa stranim rakasom.
Tada se javi Aruna: Istok se rumeni i skoro e zora. Umoran si, Bhimo, i trebalo bi da malo
predahne. Pusti mene da dokrajim tog rakasu, ti si zasluio da se odmori. Na to Bhima gotovo
pobjesni pa uhvati rakasu, tresnu ga o zemlju i ubi, kao da je kakva obina zvijer.
Onda se okrene rakasinoj sestri pa joj kaza: O rakasi, ja znam da se rakase osveuju tako da
pomou opsjena namamljuju u klopku svoje neprijatelje! Zato e i ti poi za svojim bratom!
Ali tada Hidimba sklopi ruke pa se s mnogo potovanja obrati Kunti i Yudhithiri: O prepotovana
gospo, tebi su znane patnje kojima bog ljubavi kinji enski rod. I ja tako patim zbog Bhime, o
blagoslovljena! Misli o meni to ti se prohtje, i da sam luda, i da sam tvoja robinja, ali mi ukai malo
milosti i dopusti da tvoj sin bude moj mu. Dopusti mi da sa sobom povedem ovoga krasnog viteza, o
blagoslovljena, a ja ti dajem rije da u ti ga vratiti.
Na to e Yudhithira: Znaj, hitromisla, da oboje moete initi to god vam je volja, ali samo dok
traje dan. Svake veeri mora nam ga vratiti. S tim se sloi i Bhima pa ree Hidimbi: O tankostruka,
pristajem ostati s tobom sve dok ne rodi sina!
Neka bude tako! sloi se rakasi Hidimba i odjezdi preko neba ponijevi Bhimu sa sobom.
Hidimba se zabavljala s Bhimom i uila se kako da ga uini sretnim pretvarajui se u najljepa
oblija i vodei ga kroz nenaseljiva podruja, preko uma i planinskih padina obraslih rascvjetalim
drveem, pored jezera punih lopoa i ljiljana, preko rijenih otoka sa ljunkovitim obalama, preko
82

Rakasa, v. I, bilj. ,'39.

37

planinskih bujica i umskih potoka s prelijepim obalama. Bili su u himalayskim kolibama i u

bezbrojnim peinama nad kristalnim jezercima u kojima su se smijali lopoi, na morskim obalama
sjajnim od zlata i bisera, u krasnim gradovima punim plemenitih vrtova i gajeva posveenih bogovima,
na padinama breuljaka i na obalama jezera Manasa na kojima raste voe i cvijee iz svakoga
godinjeg doba. Rakasi, hitra kao misao, stizala je s Bhimom svuda i uivali su i radovali se sve dok
ona ne ostade trudna i ne rodi monoga sina kojemu je Panduov sin bio otac.
Straan mu bijae sin. Imao je golema usta, strane oi, iljate ui, bakrenaste usne, otre zube,
snane ruke i veliku snagu i hrabrost, a urlik mu bjee zastrauju. On bijae roen kao dijete, ali istoga
asa poraste i postade mladi. Njegova majka vidje da mu je glava slina loncu pa mu po tome dadoe
ime Ghatotkaa.83 Bio je duboko odan Pandavama i postade njihov ljubimac, takorei jedan od njih.
A junaci Pandave lutali su od ume do ume ubijajui za hranu jelene i druge ivotinje i usput su
prouavali Vede, Vedange i ostale svete knjige. Tako na svojemu putu jednom susretoe i svojega
djeda Vyasu. I oni i majka pozdravie ga s mnogo potovanja pa stadoe pred njega sklopljenih ruku, a
Vyasa im ree: O Bharate, sumnjajte da ja gledam istim oima i na vas i na Dhrtaratrine sinove, ali
ljudi su uvijek skloni onima koji su u nevolji ili su jo premladi. Sasluajte to u vam rei. Nedaleko
pred vama je lijep grad u kojem nee biti opasnosti za vas. ivite tamo prerueni i ekajte dok ja ne
doem onamo.
I tako ih Vyasa odvede u grad Ekaakru i tu se nastanie u kui nekoga brahmana. Tu su Kuntini
sinovi, veliki ratnici, ivjeli od milostinje, i s veeri bi pred Kunti stavljali ono to su isprosili, a onda
bi svatko dobivao koliko mu pripada. Polovicu su uzimali Kunti i etvorica Pandava, a snani je Bhima
uzimao drugu polovicu.
U kuu u kojoj se bijahu sklonili doe jednom neki brahman koji je u svojemu ivotu uinio ve
mnogo pokore, a Kunti i njeni sinovi zamolie ga da im pria o sebi. Tako im on na kraju spomenu i
velianstvenu svayamvaru84 koja se priprema za kraljevnu Panala, Draupadi. Ree im i da su se kralju
Drupadi, njezinu ocu, iz rtvenoga ognja rodili sin i ki i da ih na svijet nije donijela ena. Tada ga oni
poee salijetati da im sve potanko ispripovijeda, a on im ree ovako:
Kralj Drupada potitena je srca posjeivao mnoge pustinjake nastambe i traio sposobna
brahmana dobro upuena u rtvene obrede. Shrvan jadom arko je elio dobiti sina i stalno je govorio:
Ah, da mi je nasljednik koji e biti obdaren svim vrlinama i nadmoan nad svakim! I jadao bi u svojoj
stranoj malodunosti: Sramota je imati takvu djecu i takve roake kakve ja imam. Neprestano je
uzdisao udei da nae naina kako bi se mogao osvetiti Droni. Lutajui obalama Gange i Yamune,
vladar naie na neko posveeno boravite brahmana i tu nae dvojicu njih. Zvali su se Yaa i Upayaa.
Potpuno su vladali svojim duhom i drali su se i najteih zavjeta, a pripadali su najviemu
brahmanskome redu.
Kralj im Drupada oda sve dune poasti i iz razgovora zakljui da je mlai od njih dvojice,
Upayaa, moniji i pozvaniji da izvri rtveni obred to ga je kralj zahtijevao. On mu se nasamo obrati
i ree to eli, ali mu Upayaa ljubazno odgovori: Moj stariji brat jednom je iao umom i naao opalu
voku. Uzeo ju je a da nije ispitao istou mjesta s kojega ju je uzeo. Nije se ak ni brinuo o tome.
Doista, tko se ne dri istoe, nee je potovati ni u kakvu obliku. Sudei po tome, ja vjerujem da moj
brat ezne za zemaljskim blagom. Zato idi k njemu, o kralju. On e za tebe izvriti to bogosluje.
I doista, kada Yaa saslua Drupadinu ponudu, ree: Bit e kao to eli! Onda se kralj
Drupada posveti prikupljanju svega to je potrebno za rtveni obred u nadi da e dobiti sina koji e biti
kadar ubiti uitelja Dronu.
Imajui u vidu vanost takva obreda, Drupada uze za pomonika Upavau koji pak nije elio
nikakvo blago. Drupada bijae sve briljivo pripremio kako bi osigurao uspjeh obreda i, kada je Yaa
izlio na oganj posveenu rtvu, iz plamenova se pojavio djeak nalik na nebesnika, blistav kao vatra iz
koje se rodio. Imao je krunu na glavi, na tijelu zlatan oklop, a u rukama luk i strijele. Iz istoga ognja
rodi se Drupadi i ki, zanosno lijepa premda tamne puti. Imala je oi poput lopoevih latica i
plavkasto-crnu kosu punu kovra. Na zemlji joj ne bijae ravne po izgledu. Brahmani im dadoe
83
84

Ghatokaa znai otprilike "elavko poput lonca".

Svayamvara je samoizbor mua. v. I, bilj. 54.
38

imena: sina nazvae Dhrtadyumna, a ker Krina, jer bjee tamne puti. Dok su sluali brahmanovu
priu, inilo se da Kuntine sinove podbadaju koplja. Silni junaci izgubie duevni mir. Kunti je vidjela
da su joj sinovi postali ravnoduni i odsutni duhom pa se jednom obrati Yudhithiri: Mnoge smo noi
proveli u kui ovoga brahmana. Preivjeli smo u ovome gradu lijepe dane i dobivali smo milostinju od
mnogih slavnih i asnih ljudi. O junaki sinovi Kurua, milostinja se vie ne dobiva tako lako kao prije.
Ako elite, moemo poi u zemlju Panala. Mislim da nije dobro predugo ivjeti na jednome mjestu.
Potom Kunti ree isto i Bhimi, Aruni i blizancima i svi se suglasie da pou.
No slavni Panduovi sinovi jo ne bijahu napustili brahmanovu kuu u kojoj su ivjeli skriveni
kada se opet pojavi Vyasa. Znameniti mudrac dade im mnogo korisnih i vanih savjeta o vrlini i poslije
duega razgovora poe im kazivati: Neki glasoviti rii ivio je sa svojom kerkom u svojemu sklonitu.
Ona bijae tankostruka i divnih usana, njenih obrva i obdarena svim dobrim odlikama. Iako bijae i
estita i lijepa, mlada djevojka ne mogae za sebe nai mua pa ojaena srca poe obavljati svakojake
isposnike pokore ne bi li tako dola do supruga. Svojim strogim isposnitvom napokon je zadovoljila
gospoda ankaru85 i on joj blagonaklono doe i ree: Koju elju hoe da ti ispunim? Iz enje da
ispuni elju u srcu, onda nekoliko puta ponovi: O daj mi mua obdarena svakom vrlinom! Na to joj
Iana, najvei od svih govornika, ovako kaza: O blagoslovljena, imat e pet mueva, i to od loze
kraljeva Bharata!
O gospode na to e djevojka ja elim po tvojoj milosti stei samo jednoga! A bog joj
odgovori: Ti si djevojko rekla pet puta: Daj mi mua! Zato e u iduem ivotu imati pet mueva.
A vi, kraljevii Bharate, znajte da je sada ta djeva nebeske ljepote roena u lozi kralja Drupade.
Bezgrena Krina iz roda Priata odreena je da vama petorici bude supruga. Idite zato u prijestolnicu
Panala. I rekavi to, njihov slavni i blaeni djed ode onamo odakle je bio doao.
Kada Vyasa ode, Pandave se oprostie od brahmana i zaputie se u prijestolnicu Panala. Ili su
vesela srca, a Kunti je ila pred njima.
Kralj Drupada gajio je u srcu potajnu elju da za zeta ne dobije Arunu, ali o tome nikome i
nikada nije govorio. Kralj se usprkos svemu nadao Aruni pa dade napraviti tvrdi luk koji nitko osim
Arune ne bi mogao zategnuti. Potom dade da se naini i nekakva naprava koju podigoe u nebo, a na
njoj bjee meta. I tada Drupada objavi: Onaj tko napne ovaj luk i strijelom pogodi metu na napravi
dobit e moju ker za enu.
Taj se glas prouo nadaleko i nairoko pa se na svayamvaru okupie mnogi kraljevi, a dooe i
Kurui i s njima Karna i Duryodhana. Stigoe i mnogi slavni brahmani i mudraci da promatraju
sveanost. Pandave su sjedjeli u gledalitu prerueni meu brahmanima i gledali neusporedivi sjaj i
blagostanje kralja Panala. Kada se zavrie propisane ceremonije, uzeo je kraljevi Dhrtadyumna
svoju sestru za ruku, doveo je na sredinu pa objavio gromkim glasom: ujte i poujte, o kraljevi, svi vi
koji se ovdje okupiste! Ovdje je luk, a ovdje su i strijele. Meta vam je tamo i treba pogoditi znak na
napravi koja se okree. Doista, onaj tko izvri ovaj teki podvig dobit e danas moju sestru Draupadi za
nevjestu, tko bio da bio, samo da je plemenita roda. Potom se okrenu svojoj sestri i poe joj
nabrajati imena, porijeklo i odlike svakoga od okupljenih kraljeva.
Kada joj je svakoga spomenuo, kaza joj: Sve katriye glasovite u svijetu sabrali su se, mila sestro,
ovdje zbog tebe. Svaki e se, tebe radi, truditi da pogodi metu, a ti e, sretna djevojko, uzeti za mua
onoga koji prostrijeli biljeg. Mladi kraljevii iskieni naunicama hvalisali su se jedan drugome, svatko
od nih uvjeren da je upravo on najviniji oruju, i naduto su se epurili svojom opremom. Ustajali su
jedan po jedan i prilazili velikome luku, ali je svaki od tih monih kraljevia uzalud nastojao njime
ovladati. Neki od njih bijahu ak odbaeni na tlo i ostajali su tako nepomino leei. Slomie se
njihove grivne i popucae naunice i, dok su brektali hvatajui dah, njihova elja da dobiju za sebe
prelijepu princezu naglo bi splanjavala pa su si davali oduka bolnim usklicima.

85

amkara "Blagotvornik, Umiritelj" pridjevak je velikoga boga ive.

39

Gledao je Karna, prvi meu lukonoama, poraze ovih kraljevia pa se die i on i ode do mjesta
gdje je stajao luk. Uze ga i odmah stavi strijelu na njega, ali Draupadi ga vidje i odmah ree: Neu
odabrati sutu86 za svojega gospodara!
Karna pogleda u Sunce, od muke se nasmija pa onda odbaci od sebe luk koji ve bijae do kraja
napeo.
Kada ve svi kraljevi u tome asnome skupu postadoe predmet podrugljivih primjedbi, poelje i
Aruna, prvi meu junacima, napeti luk i staviti strijelu na njega.
Budui da se vie nitko ne javi da pokua, ustade plemeniti Aruna iz gomile brahmana, a kada ga
oni ugledae kako ide prema luku, zamahae koama na kojima sjeahu i die se meu njima velika
graja. Neki su se ljutili, a neki radovali. Jedni govorahu: Kako e brahmanski momi, slab i
neizvjeban, moi napeti luk koji ni slavne katriye poput alye ne mogoe napeti! Svi mi brahmani
ispast emo smijeni u oima ovih kraljeva! Drugi pak govorahu: Jak je i odluan. Da nije tako, ne
bi se ni uputao u taj pothvat. Meu svim smrtnicima brahmani su oni kojima nita nije nemogue. Oni
se odriu hrane, ive samo od zraka i voa i odravaju svoje svete zavjete. Mravi su i slabi, ali na svoj
nain oni su ipak moni.
Aruna je za to vrijeme priao luku i stade pred njega slian planini. Onda obie oko njega i
pokloni se gospodu Iani, onome koji ispunjava elje, pa pomisli na Draupadi i podie luk. Indrin sin,
prvi meu snanima, napne ga za tren oka i uze pet strijela pa njima pogodi znak na napravi i ovaj pade
na tlo. U nebesima zatutnja, a borilite odjeknu od mnogih poklika. Bogovi prosue nebesko cvijee na
glavu Prithina sina, pogubitelja dumana, i ono je pljutalo s nebesa zasipajui cijelo borilite, a
glazbala zasvirae, sute i magadhe87 zapjevae. Tisue brahmana mahalo je od radosti svojim
ogrtaima, a poraeni su kraljevii Ijutitim uzvicima davali oduka svojemu gnjevu i razoaranju.
Draupadi ugleda Arunu slina samome Indri i oborenu metu i radosna mu srca prie s bijelim
cvjetnim vijencem.
Kralj Drupada e dati svoju ker ovome brahmanu. Svi se kraljevski uzvanici zgledae meu
sobom dok je u njima kljuao bijes. U Vedama se jasno kae rekoe oni da je svayamvara
odreena samo za katriye. Ovaj nas je bijednik sve uvrijedio i zato ga pogubimo! Ako ova djevojka ne
eli odabrati nijednoga od nas, bacimo je u oganj i raziimo se svojim kuama!
Gnjevni i silni vladari, snani poput tigrova, s miicama nalik na gvozdene topuze, potegoe svoje
oruje i nasrnue na kralja Drupadu s namjerom da ga odmah rastave od ivota. Kada ih vidje da
oboruani lukovima i strijelama juriaju na njega, on se skloni meu brahmane, a silni ratnici Bhima i
Aruna, moni da kazne svakoga zlotvora, isprijeie se kraljevima na putu i jurnue na njih kao dva
pobjenjela slona.
Kada je Vasudeva88 spazio tu dvojicu, svojim nadljudskim razborom prepozna u njima Arunu i
Bhimu pa ree svojemu bratu Baladevi89: Ono mora da su Aruna i Bhima, a tamo gdje su oni, nisu
daleko ni ostali Panduovi sinovi. Baladeva, ija put bijae boje oblaka bremenitih kiom,
zadovoljno odvrati svojemu mlaem bratu: Sretan sam to ujem da je sestra naega oca umakla sa
svojom djecom stranoj sudbini!
86

Suta: kasta koijaa, kraljevskih ili vitekih vozara kola. Bili su ujedno i pjevai, slavitelji kraljevskih
pobjeda.
87
Sute i magdahe: dvije vrste pjevaa oda, pohvalnih pjesama.
88
Vasudeva, sin Vasudevin, patronim je Krine, bratia Pandava, utjelovljenja boga Vinua. On e igrati
znatnu ulogu u radnji epa. Usp. I, bilj. 30.
89
Baladeva je Balarama, svjetloputi brat tamnoputoga Krine. Obojica su utjelovljenje Vinua, sinovi
Vasudeve i Rohini, odn. Devaki, no odgojeni medu pastirima u Gokuli da bi bili zaklonjeni od kralja u Mathuri,
Kamse, koji je elio pogubiti sve sinove sestrine Devaki, koji bi ga, prema proroanstvu, jednoga dana
smaknuli. est ih je Kamsa pogubio, no sedmoga, Balaramu, i osmoga, Krinu, uspio je Vasudeva spasiti.
Obojica su se proslavili kao pobjednici nad mnogobrojnim asurama i bjesovima i nad Kamsom. Balarama je
vie podviga izvrio oboruan plugom, pa ga zovu i Halayudha "Plugoorunik". Opisuje se njegova beskrajna
snaga i sklonost piu. Opisuje se i njegova smrt prilikom samounitenja Yadava u velikoj pijanki: Na samrti,
prije no to se Krina vratio u lik Vinua, Balarama se oslobodio tijela u liku ee, kozmike zmije Vinuove,
koja mu je izljezla iz usta. Usp. I, bilj. ,'30.
40

Uto se sukobie Karna i Aruna, a Aruna ree: Karno, ja sam samo obian brahman, ali
poznajem najmonija oruja. Milou svojega uitelja upuen sam u tajne Brahmanova i Puramdarina
oruja, a ovdje sam da bih tebe pobijedio u boju.
Zato se smiri, o junae!
Nato se Radhin posinak predomisli i odusta od borbe znajui da se Brahmanovo oruje ne moe
niime pobijediti.
Za to su se vrijeme na drugoj strani dohvatili u kotac Bhima i alya nalik na dva slona u borbi za
enku. Udarali su jedan drugoga koljenima i akama i to potraja nekoliko asaka, a onda Bhima uhvati
alya rukama i baci ga. alya pade na zemlju podaleko od toga mjesta, ali, zaudo, Bhima ga bijae
bacio tako da se ovaj nije mnogo ozlijedio. Poto je alya bio oboren, a Karna se povukao iz okraja,
ostali se kraljevi uznemirie i rekoe: Ne tucimo se vie s brahmanima! Ispitajmo najprije tko su ovi, a
onda emo se lako razraunati s njima. I tako mladi junaci izioe iz ove gomile, ranjavi, ali vodei
sa sobom Draupadi.
Kunti se ve poela brinuti jer je mislila da su joj sinovi otili samo isprositi milostinju, a vrijeme
za milostinju ve je davno bilo prolo. Poele su joj padati na pamet svakojake nesree koje su moda
snale njezine sinove. Napokon tiinu kasnoga poslijepodneva poremeti Arunin dolazak. Za njime je
ilo mnotvo brahmana, a Aruna bjee nalik na Sunce kada se za oblana dana promoli izmeu
oblaka.
On ue u lonarevu kolibu u kojoj su se smjestili i ree majci da su donijeli milostinju koju su
danas isprosili. Ona u taj as bijae u drugoj odaji i nije mogla vidjeti svoje sinove pa im odgovori:
Uivajte svi u tome to ste dobili! Malo potom ona spazi Draupadi pa izusti: Oh, to sam rekla?
Kunti se uplai da se ne ogrijei i stade premiljati kako da se svi izvuku iz ovoga. Ona uze veselu
Draupadi za ruku pa stade pred Yudhithiru i ree: O predvodnice plemena Kurua, reci mi kako da se
moje rijei obistine, a da ker Draupadinu ne ukalja grijeh i da joj ne pomuti sreu?
I svi oni posjedae i stadoe misliti. Silni kraljevii gledali su lijepu kraljevnu i bog udnje svlada
njihova srca pa im poe pomuivati utila. Draupadina poraavajua ljepota koju je oblikovao sam
Tvorac bjee nadvisila ljepotu svake ene na Zemlji i ne bijae srca koje bi joj moglo odoljeti.
Gledajui svoju mlau brau, Yudhithira razumje to se u njima zbiva. On se tada sjeti rijei Krine
Dvaipayane. Kralj se zabrinu da se ne stvori razdor meu braom pa ree ovako: Blagoslovljena
Draupadi bit e svima nama zajednika ena!
Uskoro se pred lonarevom kolibom pojavie i Krina i Balarama. Glavar roda Kurua doekao ih
je srdano i, kada se ispozdravljae, on upita Krinu: Vasudevo, kako si nas mogao ovdje pronai kada
nitko ne zna gdje nam je sklonite? Krina se osmijehnu na to pa odgovori: Kralju, vatra se i
skrivena lako moe nai. Tko bi, ako ne Pandave, mogao poiniti onakva junatva? I Krina im
dade svoj blagoslov pa se on i Balarama dadoe na put.
Kada su kraljevii Kurua krenuli k lonarevoj kui, kraljevi Panala Dhrtadyumna poe za
njima. Rekao je svojim slugama da se vrate, a on se sakri u lonarevoj kui tako da ga nitko ne opazi.
Kada je dolo jutro, izvue se iz svojega sklonita i ode izvijestiti oca o onome to je uo i vidio.
Slavni ga je vladar doekao pitanjem: Reci, kamo je dospjela Krina? Tko nam je to odvede?
Na to mu kraljevi radosno ispria o svemu pa na kraju ree ovako: ini mi se, oe, da su nae elje
urodile plodom. Nauli smo ve da su i Kunti i Pandave izbjegli poaru u kui od laka. Rekao bih da
su to Pandave.
Kralj Drupada vrlo se obradova i posla svojega sveenika da ode Pandavama i da im porui: Kralj
Drupada pripremio je gozbu za svadbu svoje keri. Doite im obavite svoje dnevne obrede jer emo
Krinino vjenanje obaviti ovdje. Nemojte oklijevati, ve se popnite u ove koije okiene zlatnim
lopoima, koje vuku plemeniti konji, jer one su kraljeva dostojne, i dovezite se u dvor kralja Panala!
Kralj Drupada htio je svakako dokuiti kojoj kasti pripadaju ovi junaci pa je ve imao
pripremljene razliite stvari svuda naokolo: voe i posveene vijence, oklope i titove, sagove i stoku,
razno sjemenje i ostale ratarske potreptine. Kada su svrili s veerom, vrsni se junaci ni na to drugo
ne osvrtoe, nego poee razgledati ratnu opremu.

41

Tada se slavni kralj Panala obrati Yudhithiri onako kako se oslovljavaju brahmani i ree: Jeste li
katriye ili brahmani, ili ste moda nebesnici koji u liku brahmana sioe na Zemlju da isprose ruku
moje keri? Reci mi, potovani, jer tek kada ujem tvoj odgovor, moi u pripremiti obrede koji
dolikuju vaem staleu.
Yudhithira ovako odgovori na pitanje: Ne alosti se kralju, tvoja ti se arka elja ispunila. Mi smo
katriye, sinovi slavnoga Pandua. Ja sam Panduov najstariji sin, a ovo su Bhima i Aruna. Blizanci i
Kunti stoje uz Draupadi. Tvoja je ki, o kralju, poput lopoa koji e presaditi iz jednoga jezera u drugo.
Ti si sada na potovani starjeina i nae jedino utoite. Rekoh ti, eto, istinu o nama.
Kada to u, kralj Drupada samo zatrepta oima od silne radosti i neko vrijeme ne mogae ni slova
prozboriti. Uz velik napor on obuzda svoje osjeaje pa oslovi Yudhithiru kako je red i poe se
raspitivati o poaru i o njihovu spasenju iz kue od laka. Poto je sve saznao, zgrozi se nad
Dhrtaratrinim nedjelom i obea Kuntinu sinu Yudhithiri da e ga ponovno vratiti na prijestolje
njihova oca.
Prema kraljevoj naredbi nastanie se Kunti, Krina i Pandave u njegovoj palai. Ovaj put siguran,
kralj Drupada doe sa svojim sinovima pred Yudhithiru pa mu kaza: O snagoruki, uzmi moju ker i
vei je svetim obredom za sebe ili za onoga kojega ti odabere. Nato e Yudhithira: O kralju, tvoja
e ki biti zajednika ena svih nas.
Drupada e tada: O izdane loze Kurua, reeno je da mu moe imati vie ena, ali da ena moe
imati vie mueva, to jo nisam uo. Ti, Kuntin sine, poznaje pouke vrline i nema na sebi grijeha i ne
dolikuje ti da poini prijestup koji je protivan i Vedama, a i svima naim obiajima.
Yudhithira mu odgovori: O gospodaru, tajne udorea tanahna su mudrost i mi ne znamo sve
njihove putove. Poimo zato putovima kojima su jo u davnini stupali prvaci ovjeanstva. Moj jezik
jo nije izrekao la, a moje se srce jo nikada nije priklonilo grijehu. Moja mi majka to nareuje, a
moje srce to odobrava. Zato je to suglasno vrlini! Drupada e na to: O Kuntin sine, dogovorite se sa
Dhrtadyumnom to treba poduzeti i izvijestite me o svojoj odluci ujutro, a ja u onda uiniti to treba.
Onda Yudhithira, Kunti i Dhrtadyumna sjedoe da vijeaju, no ba u to vrijeme pojavi se tu
veleueni mudrac Vyasa koji je putovao tim krajem. I Pandave i slavni kralj Panala, a i svi ostali
ustadoe i s potovanjem pozdravie slavnoga riija. Kralj Drupada ljubazno mu se obrati i zapita ga
to misli o udaji njegove keri, a Vyasa mu, poto ga je sasluao, odgovori: Taj se nain, o kralju,
protivi i Vedama i obiajima, a i zastario je, ali ja bih volio uti svakoga od vas to misli o tome.
Na to se prvi javi Drupada: Meni je sumnjiva ispravnost ovakva ina! Nakon Drupade izjasni
se i Dhrtadyumna: Mi neto takvo ne moemo uiniti a da nam savjest ostane mirna. Zaista,
brahmane, ja ne mogu rei: Neka Draupadi bude zajednika ena petorici brae.
Potom progovori Yudhithira: Iz purana saznah da je gospapo imenu atila, iz roda Gotama,
najvrlija meu enama obdarenima vrlinom, uzela za mueve sedmoricu riija. I pustinjakova ki, koja
se u pradavno vrijeme rodila iz drveta, vjenala se s desetoricom brae koji svi bijahu istoga imena.
Zvali su se Praetas i svi su bili vrsni isposnici.90 Reeno je da poslunost starijima uvijek donosi
duhovne zasluge. Govori se da je ovjeku meu starijima najvanija majka, a ba nam je ona naredila
da Draupadi uivamo svi zajedno, kao i sve to smo dotada isprosili. Zato mislim da je to u skladu s
vrlinom.
Kunti e nato: Upravo je tako kako ree vrli Yudhithira. O brahmane, ja se neistine neizmjerno
plaim i bojim se da ono to sam tada rekla ne postane neistina!
Kada svi kazae svoje miljenje, javi se opet Vyasa: O kralju Panala, ne elim pred svima o tome
govoriti, ali ti e moi uti zato se ovaj obiaj smatra prastarim i vjenim. I slavni uitelj ustade,
uze kralja za ruku i odvede ga u Drupadine osobne odaje.
Vyasa onda stade pripovijedati: Lutajui oko izvorita Gange, gospod Indra ugleda nekoga naoita
mladia kako s mladom djevojkom sjedi na prijestolju postavljenom na jedan od himalayskih vrhova i
igra se s njome kockama. Starjeina nebesnika oslovi mome i ree mu: Znaj, bistri mladiu, da je
90

bila je to Maria, ki Kanduova, koja je s desetoricom Praetasa, sinovima Prainabarhisa, a praunucima

kralja Prithua, zaela i rodila Daku (u njegovu drugome roenju).
42

Svemir pod mojom vlau! Ali onaj kome se bjee obratio bio je toliko obuzet igrom da ga nije ni
primijetio i Indra se na to naljuti pa ponovi: Zna li da sam ja gospodar svijeta?!
Momak ne bijae nitko drugi do Mahadeva91 glavom. On vidje da se Indra vrlo rasrdio pa se
osmijehnu i pogleda ga, a taj pogled dostajae da starjeina nebesnika ostane na mjestu oduzet i
nepomian kao stup. Kada se igra kockama zavrila, slavni Iana, ije su moi strahotne, oslovi Indru:
akro,92 gledaj da ti se to jo jednom ne dogodi! A sada pomakni ovaj golemi kamen jer su tvoja snaga
i mo neizmjerni.
Indra ukloni kamen i u prsima kralja planina ugleda peinu, a u njoj bjehu jo etvorica sasvim
nalik na njega samog. Indru obuze alost vidjevi ih u toj nevolji pa zajeca: O, zar u i ja biti kao oni?!
Gledajui Indru oima iskolaenim od gnjeva, gospod Iana mu ree: O stortveni, ne oklijevaj,
nego ulazi u ovu peinu! Svojom si me glupou ljuto uvrijedio! A preplaeni Indra odvrati mu na
to: Ti si, Bhavo, nadzornik svekolikoga beskonanog svemira!
Boanstvo neizmjernih moi nasmije se na to pa mu odgovori: Oni to im je ud poput tvoje
nikada ne steknu milosti kod mene. I ovi ostali bjehu poput tebe. Ui u tu peinu i lezi tamo na neko
vrijeme. Sudbina svih vas bit e ista. Rodit ete se u svijetu ljudi i tamo ete uiniti mnoge teke
podvige. Pobit ete veliko mnotvo ljudi, a onda ete, svatko prema zaslugama, ponovno dospjeti u
Indrino carstvo.
Na to mu Indre, liene svoje slave, odgovorie: Sii emo iz nebeskih predjela na Zemlju gdje je
sueno da bude teko dosei spasenje, ali nam dopusti da nas u naoj buduoj majci zanu bogovi
Dharma, Vayu, Indra i blizanci Avini. Gromovnik je sluao to govore Indre, njegovi prethodnici,
pa i on oslovi najveega meu bogovima: Umjesto da sam idem onamo, svojim u moima stvoriti iz
sebe onoga koji e izvriti tvoju zapovijest i biti peti od njih.
Visvabhuk, Bhutadhaman, anti i Teasvin, to su etvorica prethodnih Indra. Slavni gospod s
udesnim lukom odobri im svoj petorici da im se elje ispune i jo odredi da e im u svijetu ljudi
zajednika supruga biti ena neobine ljepote, nebeska ri93 glavom, boginja milosti. Praen Indrama,
gospod Iana ode zatim pred neizmjerno silnoga Narayanu,94 Beskonanoga, Netvarnoga,
Nestvorenoga, Prastaroga i Vjenoga, pred Duh ovoga beskonanog Svemira.
Narayana se sa svime suglasio i tako se sve Indre rodie u svijetu ljudi, a Hari Narayana uze dvije
dlake sa svojega tijela, jednu bijelu, a drugu crnu, i posla ih da uu u maternice dviju ena iz roda
Yadua. Njima bjehu imena Devaki i Rohini. Dlaka koja bijae bijela postala je Baladeva, a ona crna
Krina ili Keava.95 A one Indre od starine, koji bjehu skriveni u peini na Himalayama, to su petorica
silnih Pandava. Meu njima je Aruna onaj koji je dio samoga akre.
Nebeska ri, koja bijae naznaena kao njihova supruga, to je ova prelijepa Draupadi. Kako bi se
mogla roditi ona ije je bljetavilo poput suneva, a miomiris neusporediv, ako ne iz Zemlje i iz vrline
rtvenoga obreda?
I rekavi to, sveti i milosrdni brahman Vyasa podari kralju mo nebesnikoga vida te on ugleda
sve Pandave u njihovim prijanjim tijelima, u oblijima Indra iz davnine.
I kralj ree Vyasi: Samo Gospod zna to je pravo, a to krivo. Ako je ankara odredio tako, na
meni nee ostati grijeh pa bilo to pravo ili krivo. Neka se vesela srca vjenaju s Krinom jedan za
drugim po starjeinstvu i kako je to odreeno svetim obredima!96
91

Mahadeva "Veliki bog" pridjevak je ivin. Isto tako i Iana "Gospodar, Vladar" i Bhava.
akra "Monik" i atakratu "Stortvenik, Stokrjeposnik" pridjevci su Indre.
93
usp. I, bilj. 45
94
usp. I, bilj. 44
95
usp. I, bilj. 88 i 89
96
To je tipian puranski odlomak u epu koji mu podaruje religijsku sankciju. Time je junaki ep postajao
vjerska i pravna knjiga, dharmaatra. Osim toga, u ovome se odlomku vidi kako se vremenom bogovi
hinduizma, Mahadeva i Narayana, odn. iva i Vinu, nadreuju vedskim bogovima s Indrom na elu. A
vedskim se bogovima nadreuje i zakon karmana, samooblikovanja vlastitim djelovanjem. Podloni tomu
zakonu stari bogovi postaju prolazni i mijenjaju poloaj kao i druga bia. Te se promjene uklapaju u ritam
smjene svemirskih razdoblja, yuga i kalpa, koje u prii simbolizira Mahadevina igra kockama. Usp. I, bilj. 37
92

43

Potom kralj Drupada i sin mu Dhrtadyumna pripremie svadbu. Okupanu, kako to sveti obredi
nalau, i okienu draguljima, predadoe oni kraljevnu Draupadi njezinim mladoenjama. Moni
ratnici, potomci Kurua, primali su njezinu ruku po starjeinstvu, dan za danom.
O anameaya, nebeski mi je rii ispriao da je u tome vjenanju najudesnije bilo to to je
tankostruka kraljevna poslije svakoga vjenanja ponovno postajala djevica.
Kada je svadba zavrena, moni Panduovi sinovi ostadoe ivjeti u prijestolnici kralja Panale.
Vrlo se zaudie svi kraljevi kada saznae da su se pod krinkom miroljubivih brahmana skrivali
Panduovi sinovi. Svi su oni uli da je Kunti sa svojom djecom izgorjela u kui od laka i zato su ih sada
gledali kao da su ustali od mrtvih. Sjeali su se surova Puroanina nedjela i govorili: Neka je sramota i
Bhimi i Dhrtaratri i svekolikome rodu Kurua!
Vidura doe pred kralja Dhrtaratru i izvijesti ga da su Panduovi sinovi stekli mnogo saveznika i
zdruili se s brojnom rodbinom koja ima veliku vojsku i da su bili na sveanosti svayamvare, a
Dhrtaratra e na to: Ta su djeca, o Kattre, meni isto tako draga kao to bijahu i Panduu, pa moda i
vie.
Tko ne bi i u dobru i u zlu poelio takve prijatelje kao to su Drupada i njegovi prijatelji i
saveznici? Vidura na te kraljeve rijei samo odgovori: O kralju, neka tvoje bistroumlje potraje
neizmijenjeno stotinu godina!
Odmah potom stigoe pred Dhrtaratru Duryodhana i Radhin sin pa rekoe vladaru: Pred Vidurom
se ne moe slobodno govoriti, ali sada te naosmo sama pa emo ti rei to nam je na srcu. to misli
initi, o gospodaru? Zar je za tebe boljitak tvojih neprijatelja isto to i tvoj vlastiti boljitak? Mi smo
odluili, oe, stalno se truditi ne bismo li nekako oslabili Pandave. Dolo je vrijeme da se
posavjetujemo to nam je initi. Pandave e nas progutati zajedno s naom djecom i rodbinom.
Dhrtaratra e na to: Ja i elim uiniti upravo ono to mi savjetujete, samo se ne elim nikakvim
nainom odati pred Vidurom. Sada, budui da je otiao, reci mi, o Suyodhana,97 to ima na umu?
Duryodhana mu odvrati: Pokuajmo, oe, uz pomo povjerljivih i vjetih brahmana posijati razdor
izmeu Kuntinih i Madrinih sinova. Ili podmitimo kralja Drupadu i njegove sinove i ministre bogatim
darovima da se otue od Panduovih sinova. Moemo jo poslati otroumne uhode koji e posijati
ljubomoru meu Pandave. Moemo i zavaditi Draupadi s njezinim muevima ili nai naina da se
Pandave naljute na nju. to ti, Karno, o tome misli?
Budui da se njemu obratie, Karna im ovako kaza: O Duryodhana, ne mislim da ti je umovanje
ispravno. O hrabri kraljeviu, ti si i prije pokuavao ostvariti svoje elje na razliite lukave naine, ali
nikada ti nije polo za rukom pobiti svoje neprijatelje. Tada su ivjeli ovdje, kraj tebe, bili su mladi i
jo nezreli, a sada su odrasli i iskusni. Oni koji su oenjeni zajednikom nevjestom ne mogu biti
razjedinjeni, niti e Krinu odvojiti od njih. Odabrala ih je jo dok su bili u nevolji, pa zar e ih
ostaviti sada kada ive u blagostanju? Kralj Panala astan je i naklonjen vrlini. Nema u njemu zlobe.
On nee napustiti Pandave makar mu ponudio i cijelu kraljevinu. Nama ostaje samo jedno: da ih
napadnemo i istrijebimo. Sve dok je kralj Panala slabiji, a naa strana jaa, moemo, a i moramo,
udariti bez milosti. Ja sada ne vidim, gospodaru, drugoga naina.
Silni mu Dhrtaratra od svega srca odobravae, a onda mu ovako ree: Ti si, o Sutin sine, i mudar i
vian oruju. Zato ti dobro pristoji ova besjeda koja daje prednost junatvu. Ali ipak pozovimo na
vijee Bhimu, Dronu i Viduru, a ja u prihvatiti onaj savjet koji e biti za nae dobro.
I tako sjedoe svi da se savjetuju i, kada Dhrtaratra upita Bhimu za njegovo miljenje, on mu
ovako odgovori: Ja nikada ne mogu odobravati razdor s Pandavama. Ne sumnjaj u to da ste ti i Pandu
preda mnom jednaki. Gandharini su sinovi za mene isto to i Kuntini. Trebalo bi da ih titim jednako
kao i tvoje sinove, Dhrtaratro. A kao to ti, Duryodhano, trai svoje pravo na prijestolje, tako isto
imaju i Pandave pravo na svoju oevinu. Ako slavni Pandovi sinovi ne dobiju vlast nad kraljevinom,
kako je moe dobiti ti ili bilo koji drugi potomak Bharata? Ako ti misli da si punopravno stekao
97

Suyodhana znai "Dobar borac"; tako otac zove Duryodhanu, moda od milja. Neki misle (A. Holtzmann)
daje Duryodhana zapravo izmijenjeno junakovo ime koje su pjevai skovali da ga pogrde jer ono moe znaiti
"Zao ili lo borac", a tko bi takvo ime nadjenuo djetetu? No ime Duryodhana moe se shvatiti i kao "Teko
oborivi, Nesavladivi, Onaj s kojim je boj teak", pa moe biti posve prihvatljivo.
44

kraljevinu, onda se, po mojemu sudu, oni takoer mogu smatrati punopravnim nasljednicima ove
kraljevine, a njihovo je pravo starije. Zato im s mirom dajte polovicu zemlje. O Gandharin sine, otkada
saznah da su Kuntini sinovi izgorjeli, bijae mi muno susresti se i s kojim ivim stvorom. Otkako je
narod saznao za Kuntinu zlu sudbinu, pred njime si ti bio mnogo vei krivac od Puroane. Nasljednie
Kurua, znaj da sve dok ti junaci ive, nitko ih ne moe rastaviti od njihova nasljedstva, pa ni sam
gromovnik Indra!
Kada Bhima zauti, nastavi Drona: Gospodaru, ja mislim kao i Bhima. Postupi tako da se
prouje kako ste se i ti i Duryodhana obradovali time to se dogodilo. Poalji glasnike da pozovu
Pandave natrag u Hastinapuru kada im kralj Drupada to dopusti, a Duhasanu i Vikarnu98 poalji da ih
doekaju u sveanoj povorci. Doekaj ih s ljubavlju i postavi na prijestolje njihova oca jer to i narod
eli.
Poslije Drone javi se Karna: I Bhima i Drona dijelili su s tobom blago i poasti, pa zar ima ita
smjenije od njihovih savjeta koji su tebi na tetu? Ako je sudbina tebi dodijelila ovo kraljevstvo, ono
e se u tebi i nastaviti. Ako je pak sudbina odredila drugaije, moe se truditi koliko ti drago, ali ti
nee tebi dopasti. Zato dobro razmisli tko te savjetuje mudro, a tko naopako.
Drona e nato: Budui da si zao, govori slijedei svoju zlu narav. Nama podmee grijeh elei
Pandavama uiniti zlo. Ne posluate li moj savjet, mislim da neete dugo ekati na propast roda Kurua.
Tada se javi Vidura: O gospodaru, nema sumnje da ti tvoji prijatelji rekoe ono to e biti za tvoj
boljitak. Ali ti nema volje sasluati to ti oni govore i njihove rijei teko dopiru do tvojih uiju. Oni
koji te savjetuju da ini zlo Pandavama ne ine to za tvoje dobro. to se govori o nepobjedivosti
Pandava, prava je istina. Oni koji imaju Baladevu za saveznika, Krinu za savjetnika i Satyakija99 za
pomonika, svakoga e pobijediti u ratu. Prisjeti se toga, kralju, i imaj na umu da je njihovo pravo na
prijestolje starije od tvojega pa se ponaaj prema njima onako kako to vrlina pouava. Puroanino
zlodjelo bacilo je ljagu na tebe. Operi sa sebe tu sramotu i dobrostivo se ponesi prema Pandavama.
Znaj, tamo gdje je Krina, ondje su i Pandave, a gdje je Krina, tu je i pobjeda! Tko e, kralju, ako nije
proklet od bogova, nastojati zadobiti ratom ono to se moe postii mirnim putem? Duryodhana, Karna
i Subalin sin akuni prionuli su uz krivdu i izgubili pamet kao djeca, i zato ih ne sluaj!
Dhrtaratra je primio na znanje sve te rijei i potom objavio: Veleueni Bhimo, slavni Drono, a i
ti Viduro, rekoste mi istinu i savjetujete me za moje dobro. Uistinu su moni ratnici, Panduovi i
Kuntini sinovi, prema obiajima i moji sinovi. Zato, o Kattre, pohitaj i s ljubavlju i potovanjem
dovedi amo Pandave i njihovu majku.
I tako Vidura ode kralju Drupadi da dovede Pandave natrag u Hastinapuru. Slavni Drupada nije
odve vjerovao Dhrtaratri, ali se ipak odluio i rekao: Pandave mogu initi kako im je volja.
Napokon Pandave stigoe pred Dhrtaratru i u znak potovanja padoe pred njegove noge, a isto
uinie i pred slavnim Bhimom. Jednako potovanje odadoe svakome tko je te poasti bio dostojan i
potom se raspitae za ivot i napredak grada i graana. Na kraju im Dhrtaratra ree da se mogu povui
u svoje odaje i oni odoe.
Poto su se odmorili neko vrijeme, pozvali su ih kralj Dhrtaratra i antanuov sin Bhima pa im
kralj ree ovako: Sluaj me, Yudhithiro, Kuntin sine, i vi njegova brao: Poite u Khandavaprasthu da
ovdje ne bi opet izbile nesuglasice.
Uzmite polovicu kraljevstva i upravljajte Khandavaprasthom zatieni Aruninim junatvom kao
nebesnici Indrinim gromovima.
Junaci se suglasie s time i odadoe poast kralju te se otputie u Khandavaprasthu. Stigoe onamo
zadovoljni to su dobili polovicu zemlje, a to je bila pusto na koju nitko nije polagao pravo. Junaci
neumole slave dooe tu s Krinom na elu i uljepae to mjesto, a onda uz Dvaipayaninu pomo
odabrae i izmjerie podruje koje bijae povoljno, posvetie ga propisanim obredima i namijenie taj
komad zemlje za podizanje grada. Napravie naokolo opkop irok kao more i zidove do neba visoke i
bijele kao runasti oblaci. Bio je ukraen palaama s mnogim vratima, a na njima bijae ukras od dviju
98
99

Duhasana i Vikarna sinovi su Dhrtaratrini, braa Duryodhanina.

Satyaki je bio Krinin vozar kola.
45

ploa nalik na Garudina100 krila. Zatvarale su ga dvori visoke kao gorje Mandara, a ulice su bile iroke
i dobro izraene tako da nije bilo straha od bilo kakve nesree. Uljepan bezbrojnim graevinama, grad
je sliio na Amaravati101 i zato dobi ime Indraprastha.102 Nalikovao je veliku oblaku bremenitome
blistavim munjama.
Na prekrasnome mjestu pod dobrim znamenjem Pandave podigoe dvorac prepun svakojaka blaga
i nalik na palau nebeskoga rizniara Kubere.103
Kada je grad bio sagraen, stadoe u njega dolaziti mnogi brahmani, vrsni znalci Veda, elei se tu
nastaniti. Dooe sa svih strana i mnogi trgovci u nadi da e se tu obogatiti i mnogi odlini umjetnici i
zanatlije u namjeri da tu obitavaju. Oko grada prostirali su se predivni vrtovi puni svakakva drvea, i
cvjetnog i plodonosnog, a u gradu je bilo i raznih kua u kojima su se mogla nai svakojaka
zadovoljstva, a blistale su kao ogledala. Bilo je i mnogo sjenica obraslih puzavicama i ljupkih umjetnih
breuljaka i malih jezeraca punih kristalno bistre vode i ribnjaka koji odisahu miomirisom lopoa i
ljiljana, po kojima su plovili labudi i patke. Radost Pandava bivae iz dana u dan sve vea jer su vidjeli
da ive u prostranoj kraljevini s pobonim stanovnicima.
Doao je jednom pred njih nebeski mudrac Narada pa im ovako kaza: Slavna kraljevna Panala
udana je za sve vas i zato utvrdite meu sobom pravilo koje e sprijeiti da se meu vama zametne
mrnja. uvajte svoje prijateljstvo, Yudhithiro, i ne inite nita to bi vas jednoga od drugog otuilo.
Pandave sasluae rijei velikoga riija pa stadoe vijeati. I tako, pred potovanim mudracem, oni
utvrdie meu sobom pravilo da onaj od njih koji bi gledao drugoga dok je taj s Draupadi, mora otii u
umu i ivjeti tamo dvanaest godina potujui zavjet brahmaarina.104
Dogodilo se jednom da neki razbojnici otjerae stoku nekome brahmanu i, dok su gonili svoj
plijen, brahman je, izvan sebe od bijesa, dotrao u Khandavaprasthu i stao jadikovati i koriti Pandave.
Aruna sasluao je njegove jadikovke pa mu ree: Ne boj se!Ali zbilo se tako da je Yudhithira
zauzeo dvoranu s orujem Pandava s Draupadi. Aruna je sluao brahmanove pourivanje i razmiljao:
Vrlina je vanija od tijela i traje i kada tijelo nestane. I stoga odlui ui, sve kaza Yudhithiri, pa
izie vesela srca s lukom u rukama i ree brahmanu: Pouri se, brahmane, da nam ti bijedni pljakai
ne odmaknu daleko!
Udovoljivi brahmanu, junak se vrati u prijestolnicu i pokloni se svima starijima primivi od njih
pohvale pa se najposlije primakne Yudhithiri i ree mu: Dopusti mi gospodaru da ispunim zavjet
kojim sam se zavjetovao. Vidio sam te s Draupadi i pogazio pravilo koje smo utvrdili.
Te rijei vrlo oalostie Yudhithiru i on mu uzrujanim glasom odvrati: Mlai brat moe bez
krivice ui u odaje gdje boravi stariji brat sa svojom enom. Protivi se pravilu da stariji brat ue kod
mlaega, i zato, o snagoruki, ne ini to to si naumio!
Aruna e na to: Upravo sam od tebe uo da se ovjek, kada vri svoju dunost, ne smije igrati
rijeima! Ja ne smijem porei istinu jer istina je moje oruje.
Kralj mu onda dade doputenje i Aruna se pripremi za ivot u umi pa ode da tamo provede
dvanaest godina. Tako je Aruna, ija hrabrost bijae bez premca, vidio sva hodoastilita i svetita i
napokon stigao i do obala zapadnoga oceana. Tu doe u sveto mjesto zvano Prabhasa. Douo je to
Krina pa i on doe da vidi svojega prijatelja. Krina i Aruna padoe jedan drugome u zagrljaj i
propitae se za junako zdravlje pa sjedoe razgovarati.
Ubrzo je zapoela velika sveanost na planini Raivataka koju su proslavljali Vriniji, Bhoe i
Andhake,105 i njih dvojica pooe da je vide. Dok su lutali naokolo, spazie lijepu Vasudevinu ker, a
Krininu sestru Bhadru okruenu njezinim slukinjama i ukraenu svakakvim nakitom i, onoga asa
100

Garuda je orao na kojemu jezdi Vinu.

Amaravati je Indrina nebeska prijestonica. v. I, bilj. 43
102
Indraprastha znai "Indrina visoravan ili ravnica". Smatra se da se grad nalazio na poduju dananjega
Delhija.
103
Kubera je runi patuljasti sin Viravasa ili Pulastye, uvar blaga na sjevernoj planini Meru ili Kailasi. U
hinduistikoj mitologiji njegovo blago i rasko katkada kao uzor zamjenjuju sliku Indrine prijestolnice.
104
Usp. I, bilj. 50
105
Vriniji, Bhoe i Andhake razni su rodovi plemena Yadava.
101

46

kada je Aruna opazi, ovlada njime bog udnje. Silni je Krina primijetio da Aruna promatra Bhadru
utonuo u misli pa ree: Kako to? Moe li boanstvo udnje potiniti srce onoga koji luta umama?
Blagoslovljen mi budi, njezino je ime Bhadra i najmilija je ki mojega oca. Ako ti se srce uz nju
privilo, reci mi, a ja u govoriti s ocem. Aruna e nato: Koga nee oarati kada je ovako lijepa?
Reci mi, anardano,106 kojim je nainom mogu dobiti?
Vasudeva mu onda kaza: O elnie ljudskoga roda, za enidbu katriye odreena je svayamvara,
ali je to nesigurno. Uvijek je bio hvaljen hrabri Katriya koji radi enidbe otme sebi nevjestu. Nikada
se ne zna to se moe zbiti na sveanosti samoizbora. Zato je otmi, Aruno!
I Kuntin sin, pogoen strijelama boga ljubavi, ote prelijepu djevojku Yadava, uze je k sebi na
koiju i s ugrabljenom djevojkom slatka osmijeha produi k svojoj prijestolnici.
Ponosni junaci Vrinija ue neugodnu vijest i oiju zakrvavljenih od vina poskakae sa svojih
stolica pa podviknue: Upreite kola! Dajte oruje! Ali Krinin brat Baladeva, visok kao vrh
Kailase,107 odjeven u plave haljine i okien cvjetnim vijencima, ovako ree premda bjee omamljen
vinom: Hej, nerazumni ljudi, to to inite? Zar ne vidite da anardana jo uvijek mirno sjedi? Zalud
urlate od gnjeva kada jo ne znate to je njemu na umu!
A Krina e tada: Naoj porodici Aruna nije nanio nikakvu sramotu. Prije bi se reklo da nam je
ukazao ast. Panduov je sin znao da se sa svayamvarom ne moe pouzdano raunati, a kome je milo da
nevjestu dobije na dar kao ivotinju? Tko e dragovoljno prodati svoje dijete? Vjerojatno takav nain
nije bio po volji Aruni pa je odveo djevojku onako kako je red. Subhadra je djevojka na glasu, a
velika je i Arunina slava. Tko ne eli Arunu za prijatelja? Moj vam je savjet: poite za njime mirno i
veselo pa ga dovedite natrag. Bude li se Aruna vratio u svoj grad poto nas pobijedi, naoj je porodici
suena propast. U izmirenju nema ponienja.
Kada ga sasluae, svi uinie kako je naredio. Zaustavili su Arunu i vratili ga u Dvaraku108 i tako
se on na vjenanju sjedini sa Subhadrom.109
Kada se navrila dvanaesta godina, Aruna se vrati u Indraprasthu. Najprije je doao pred kralja, a
onda izrazi svoje tovanje brahmanima i najzad doe pred Draupadi. Ona mu, ljubomorna, ovako ree:
Zato ovdje gubi vrijeme, o Kuntin sine? Idi kod keri iz roda Satvata.110 Ali Aruna se trudio oko
nje sve dok ne izmoli oprotaj. Subhadra bijae odjevena u crvenu svilu, ali joj on odjenu odjeu kakvu
nose pastirice i tako je posla u enske unutranje odaje, no Subhadra i u tim haljinama bijae vrlo
lijepa. Krupnooka Bhadra najprije oda poasti svekrvi Kunti koja je u izljevu osjeaja obasu
blagoslovima.
Potom djevojka s licem sjajnim poput punoga Mjeseca urno doe pred Draupadi i pokaza joj
svoje potovanje te ree: Tvoja sam slukinja! Nato Krina hitro ustade i zagrli Madhavinu111 sestru
rekavi: Mila, ne imao tvoj mu suparnika! Od toga su dana Panduovi sinovi ivjeli u srei i
zadovoljstvu, a Kunti se radovala s njima.
Najmilija Krinina sestra Subhadra rodila je prekrasna sina. Bio je dugoruk, irokih prsa i krupnih,
bikovskih oiju. Taj junak, strah i trepet neprijatelja, dobi ime Abhimanyu, a dobio ga je jer bjee
neustraiv i nepomirljiv.112 Dijete je raslo poput mjeseca mlaaka i ubrzo postade vrsni znalac Veda, a
od svojega je oca primio cijelokupnu nauku o oruju, i o ljudskom i o nebesnikom. Kao to Indra
gledae na Arunu, tako je i Aruna gledao na Abhimanyua i srce mu bijae prepuno radosti.
Blagoslovljena ki Panala takoer podari petorici svojih mueva pet sinova koji svi bijahu junaci
bez premca i u boju postojani poput brjegova. A ovo su njihova imena: Yudhithira dobi sina
Prativindhyu, Bhimasena dobi sina Sutasomu, Aruna dobi sina rutakarmana, Nakula dobi sina
ataniku, a Sahadevi se rodi sin rutasena.
106

anardana "Pobuditelj ili Kinjitelj ljudi" pridjevak je Vinua ili Krine.

Kailasa je visoka ivina planina na sjeveru, izmedu Himalaye i Karakoruma
108
Dvaraka je prijestolnica Yadava u Suratri (Guaratu, na Kathiawaru).
109
Subhadra ili Bhadra isto je ime.
110
Satvate su rod Krinin i Subhadrin.
111
Madhava je pridjevak Krine.
112
neustraiv: abhih, nepomirljiv: manyumant. To je "puka etimologija", naroito za prvi dio imena.
107

47

Boravei u Indraprasthi, Pandave poee okolne kraljeve potinjavati svojoj vlasti. Svi njihovi
podanici ivjeli su sretno i zadovoljno ovisei o Yudhithiri, kao to dua ivi sretno na tijelu
blagoslovljenu svim vrlinama.
Tako su im prolazili dani i jednom ree Aruna Krini: Krino, dolo je ljetno doba. Hajdemo na
obalu Yamune da se tamo zabavljamo sa svojim prijateljima. I tako se Partha i Govinda113
dogovorie pa se oprostie od Yudhithire i odoe okrueni prijateljima.
Dok su sjedjeli na nekome ljupkom mjestu, sretni kao blizanci Avini u nebesima, pojavi se pred
njima nekakav brahman stamen poput drveta ala. Put kojim je prolazio postojao je nalik na topljeno
zlato, a brada mu bjee svjetlouta i malo zelenkasta. Kada ugledae toga neobinog brahmana, njih
dvojica ustadoe pred njim, a brahman ih oslovi:
Vi ste najvei junaci na zemlji, a Khandava nije daleko odavde. Ja sam prodrljivi brahman iji su
obroci obilati. Dajte mi obilje hrane pa ete mi veoma ugoditi.
Nato mu Krina i Aruna odgovorie: Pokuat emo te nahraniti, ali nam reci kakvu hranu jede?
A slavni brahman e nato: Ne treba meni obina hrana. Znajte da sam ja Agni114 i dajte mi hranu
kakva mi prilii. Ova prauma Khandava pod Indrinom je zatitom i zato je nikako nisam mogao
prodrijeti, a to mi je oduvijek bila velika elja. Stoga dooh k vama jer ste obojica vjeti oruju.
Budete li mi vi pomogli, progutat u ovu umu, a to je hrana koju prieljkujem.
Nato anameaya upita: Mora da je Agni imao valjan razlog da proguta umu Khandava.
Vaiampayana mu odvrati: Na rtvenome obredu kralja Svetakija Agni je cijelih dvanaest godina
pio rastopljeno maslo.115 Doista, za sve to vrijeme nalijevali su maslo u njegova usta i Agni se bijae
toliko zasitio da ga ne poelje vie piti ni iz ije ruke i ni sa ije rtve.
Izblijedio je i izgubio boju i ne mogae vie sjati kao prije. Tada mu uzvieni Tvorac svih stvari
smjekajui se ree: O proslavljeni, bolest te je snala jer si dvanaest godina objedovao nepresahli
potok rastopljenoga masla! Ti si ve jednom sagao u pepeo stranu umu Khandava koja je uvijek bila
sklonite onih to se protive bogovima, a sada je opet postala dom bezbrojnim stvorenjima. Bude li se
najeo njihove masti, vratit e ti se opet tvoja prava narav.
Kada je Aruna uo da Agni namjerava progutati umu Khandava koju je Indra branio, on mu
ovako odgovori: O preuzvieni, ja nemam luka koji e izdrati snagu mojih miica i moju estinu u
boju. Lakoa mojih ruku zahtijeva mnogo strijela, a moja e kola teko podnijeti teinu svih tih strijela
koje e mi biti potrebne. Ni Krina nema oruja koje bi bilo dostojno njegove moi i kojim bi mogao
ubijati Nage i Pisae.116 O Pavaka,117 mi smo voljni uiniti sve to mukost i neustraivost mogu
uiniti, a na tebi je da nam pribavi sredstva.
Tada Agni pozva gospodara voda Varunu118 i ree mu: Daj mi to prije taj luk i tobolce koje bijae
dao kralj Soma119 i tu koiju sa zastavom na kojoj je lik majmuna. Aruna e lukom Gandivom, a
Krina kolutom izvriti velik podvig.120 Stoga ih mene radi daj!
I tako Aruna dobi taj dragulj medu lukovima u kojemu bijae golema snaga, a Varuna mu dade i
dva neiscrpna tobolca i kola opremljena nebeskim orujem te ukraena zastavom na kojoj stajae veliki
113

Partha "sin Prithin" jest Aruna, a Govinda "Nalaza goveda" Krina.

Agni je bog Oganj.
115
Pri rtvama maslo je prinos posveen upravo Ognju, dok ostale prinose uglavnom prinosi drugim
bogovima.
116
Nage su kobre, poluboanska zmijolika bia i mitski narod; pisae su najnia vrsta bjesova, gora od
rakasa.
117
Pavaka "Oistitelj" pridjevak je Ognja.
118
Varuna je uzvieni bog dane rijei i uvar pravde u vedskim zbirkama himana. On stoluje u nebeskim
vodama. Zdruuje se najee s Mitrom, bogom ugovora ili saveza. U hinduizmu je Varuna postao u prvome
redu bog voda, a prvotna mu se narav zaboravila.
119
Soma je bog tijetenoga rtvenoga pia u vedskim obredima. Ujedno je i vladar nad svim tekuinama i
raslinjem.
120
Ovdje se Aruna i Krina opremaju orujem i kolima s kakvima e nastupiti u bici na Kuruketri i s
kakvima se obino u ikonografiji prikazuju. Slavna oruja imaju imena: tako se Arunin luk zove Gandiva. Ona
se, uostalom, prije boja oslovljavaju basnama.
114

48

majmun. U zaprezi bjehu drijepci bijeli poput srebra ili poput runastih oblaka, a brzi kao vjetar ili
misao. Ta je kola poslije duboka i naporna rasmiljanja nainio Vivakarman,121 graditelj svemira. Ona
bijahu nalik na oblak obasjan Suncem na zalazu. Agni dade Krini kolut koji je na sredini imao otvor i
u njemu osovinu. Bijae to strano oruje i ubrzo mu postade milije od svega ostaloga.
Onda Pavaka ree Krini: S ovim orujem bit e u boju nadmoan i ljudima i bogovima. O
Madhava, kada ga u boju baci na neprijatelje, ono e ih pobiti i nitko mu nee moi odoljeti, a onda e
se vratiti u tvoje ruke.
Aruna tad ree: Plani sada, gospode, ako te je volja, a mi smo ti sposobni pritei u pomo. I
Agni stade prodirati umu Khandava opkolivi je sa svojih sedam plamenova i razbukta se u svoj
svezatirui oblik kao da je doao kraj yuge 122
A prvaci katriya stadoe na suprotne strane vozei se na svojim kolima i otpoee pokolj svih
ivih bia koja u njoj obitavahu. Dok je uma gorjela, na tisue ivih stvorenja bjealo je isputajui
uasnute krikove. Jezera i ribnjaci prokljuae i u njima pogiboe sve ribe i kornjae. Probodene
Aruninim strijelama ptice su s kricima padale u zapaljenu umu. Moni plamenovi blistavoga ognja
dosegnue i samo nebo i zaplaie ak i nebesnike.
Ubrzo Indra prekri nebesa gomilajui oblake svih vrsta i pusti dad na umu u plamenu. No
pljusak ne stie do vatre ve ga, jo u visini, popi vrelina plamena. Tada se Indra naljuti na Agnija pa
pokupi i nagomila ogromne oblaine pa naini pravu poplavu. Strano je bilo i pogledati taj okraj
vatre i vode nad kojim su se valjale gomile oblaka izmijeane s dimom i blistavim munjama.
U taj as Panduov sin prizva svoja vrsna nebeska oruja i njima rastjera Indrin dad. Nebo iznad
praume prekrie Arunine strijele i nijedno ivo bie ne mogae odozdo umaknuti. Tada glaveina
nebesnika zaeli ogledati se sa svojim sinom, srditim Arunom, i zasu ga svojim orujem prekrivajui
njime itava nebesa. Razulareni vjetrovi uzburkae sve oceane gonei goleme skupine oblaka
bremenitih olujama a ti oblaci, pomamno tutnjei, prosue svoje munje i gromove. Tada dobro poueni
Aruna izree za to odreene basne i posla svoje vrsno oruje zvano Vayavya,123 a ono poniti silu
Indrinih gromova, isui potop iz oblaka i ugasi munje.
Brojne ptice iz plemena Garudina ponosno se obruie iz gornjih nebesa u namjeri da napadnu
Krinu i Arunu gromovitim krilima, kljunovima i pandama. I bezbrojne zmije, kojima lica bljuvahu
oganj, dooe iz visina neprestano luei svoj otrov. Aruna ih sve sasijee svojim strijelama koje
bijahu natopljene njegovim gnjevom. Sabrae se tu nebrojene asure, gandharve, yake,124 rakase i
nage, eljni boja putajui zastraujue urlike. U uzdignutim su rukama drali gvozdena oruja, kolute,
kamenje i raznovrsne metnje, i svi oni dooe na megdan Aruni i Krini. I premda su ga obasipali
neprobojnim pljuskom svakojaka oruja, Aruna je sjekao njihove glave svojim otrim strijelama. Silni
Krina, pogubitelj zlotvora, napravio je grdan pokolj u vojskama daitya i danava.125
U taj as velikoga okraja posvuda se pojavie udesni i kobni predznaci koji pomraie osjetila
svakome ivime stvorenju, a bili su nalik na znamenja koja se pojavljuju prije propasti svijeta. Dvojica
neustraivih i nepobjedivih junaka vidjee tada da se i Indra i svi nebesnici spremaju za boj pa stadoe
pred njih mirno drei lukove u rukama. I vjeti bojovnici bijesno nasrnue na vojsku koja im se
primicae i zasue je svojim gromovitim strijelama. Tek kada ih Krina i Aruna vie puta razbie,
nebesnici napustie bojite i potraie Indrino okrilje.
Indra se osvjedoio u neustraivost dvojice junaka i bjee vrlo zadovoljan. On krenu jo jednom na
juri i izazva uasan pljusak kamenja s namjerom da iskua Aruninu vjetinu jer se ovaj podjednako
sluio i lijevom i desnom rukom. Srditi je Aruna razagnao i ovaj dad, a Indra poelje da nekako
nadbije svojega sina pa rukama odvali golemi vrh s gorja Mandara i baci ga na Arunu onako zajedno
s drveem na njemu. Svojim hitrim vatrenoustim strijelama Aruna raskomada taj vrh na tisuu
dijelova. Dok su padali preko neba komadi te planine, izgledali su kao planeti koji padaju na zemlju
121

Vivakarman "Onaj ije je djelo sve ili svemir" jedno je od imena za boga stvoritelja.
Yuga je svjetsko razdoblje, v. I, bilj. 37
123
v. I, bilj. 77
124
Yake su, kao i gandharve, ambivalentna poluboanska bia: potovana a esto strana.
125
v. l, bilj. 38 i I, bilj. 40
122

49

izbaeni sa svojih nebeskih staza. Divovski vrh srui se na umu Khandava i pobi tu nebrojeno
mnotvo ivih stvorenja.
Kada su nebesnici odustali od bitke, zau se bestjelesni glas, dubok i jak: Vasavo,126 u boju nitko
ne moe pobijediti Krinu i Arunu jer su oni Nara i Narayana glasoviti u nebesima jo od drevnih
vremena! Propast Khandave Sudbinom je odreena!
Gospodar se nebesnika uvjerio da su te rijei istinite pa se odree svojega gnjeva i ljubomore i
vrati se na nebo. A plamenovi nasieni obiljem mesa, masti i krvi suknue do velikih visina ne
isputajui ni pramen dima. Krina opazi kako se iz zapaljena Takakina boravita bijegom spaava
neki asura pa die svoj kolut i zavitla ga, ali u taj as asura povika: Pohitaj amo, Aruno, i izbavi me!
Zauvi njegov preplaeni glas, Aruna odgovori: Ne boj se! I poto milosrdni Prithin sin ree
asuri da se nema ega bojati, Krina odustade od svoje namjere, a ni Agni ga ne htjede vie progutati. I
tako je mudri Agni za petnaest dana spalio umu dok su ga Krina i Aruna branili od Indre, a potedio
je samo est stvorenja: Avasenu, asuru Mayu i etiri ptice arngake.
Onda kralj anameaya upita: O brahmane, reci mi zato je Agni u tom poaru potedio ptice
arngake?
Kada se vatra razbuktala u umi Khandava nastavi Vaiampayana mlade ptice ne mogoe se
nikako spasiti i spopao ih je uas. Njihova bespomona mati, arita, znala je da su premladi i da se ne
mogu spasiti pa je glasno zaplakala. Ona se obrati ptiima i ree: Ne vidim naina kojim bih vas mogla
spasiti! Ja u vas, evo, pokriti svojim krilima i s vama u umrijeti! Va me je okrutni otac ostavio!
Nato jedan mladunac ree svojoj rasplakanoj majci: O majko, okani se toga i nemoj se vezivati uz
nas. Idi onamo gdje nema vatre. Ako mi ovdje izginemo, ti e opet imati djece, a ako i ti bude
poginula, u naoj lozi djece vie nee biti. O majko, uini ono to je dobro za na rod! Nismo ti uinili
nikakvo dobroinstvo, ne zna ak ni tko smo. to smo ti mi da se toliko trudi da nas zatiti iako e te
to ivota stajati!?
uvi to, ptica roditeljka odletje na sigurno. Tada ptii ugledae kako im se pribliavao sjajni
oganj, a aritari, najstariji meu njima, stade ovako govoriti: Onaj tko je mudar ostaje budan kada se
suoi sa smru. Stoga on ne osjea bol kada se priblii smrtni as. A onaj kome je dua pometena i ne
ostane priseban u suenome asu, osjea bol smrti i nikada se ne domogne spasenja.
Tada se javi Drona, etvrti i najmlai brat: Surovi bog vatre sa sedam jezika i sedam usta brzo se
primie naemu gnijezdu blistajui i prodirui sve na svojemu putu!
aritari onda stade zboriti: Ti si, Vatro, dua Uzduha! Ti si tijelo zemaljskoga raslinja, ukro!127
Voda je tvoj roditelj, a ti si roditelj Vodi. O silovita, tvoji se plamenovi prostiru kao sunane zrake i
gore i dolje i straga i na sve strane!
Drugi brat Sarisrkka ree: O gospode kojemu je dim zastava, nae majke nema na vidiku, a oca i
ne znamo! Perje nam jo nije naraslo i osim tebe nemamo nikoga da nas zatiti! Jedini ti daje toplinu,
gospode, ti koji grije iz sunevih zraka.
Trei pti, Stambamitra, nastavi: U svemu si, o Agni, ti jedini! Cijeli ovaj Svemir na tebi je
uspostavljen! Ti odrava svako stvorenje, i ti si potpora Svemira. Mudri znaju da si ti i jedan i
mnotvo. Ti si stvorio trostruki svijet, a kada doe vrijeme, ti e ga, razbuktavi se, i unititi! Ti si
stvoriteljski uzrok cijeloga svijeta, a i bit u koju se taj svijet rastapa.
Najzad se opet javi Drona, najmlai: O gospodaru Svemira, ti jaa obitavajui u tijelima i ini da
sva iva bia probavljaju svoju hranu. Zato se sve osniva na tebi. O ukro, iz ijih usta izaoe Vede, ti
si onaj koji na sebe uzima oblije Sunca i pije vodu i svaku kaplju soka sa zemlje, a kada doe vrijeme,
vraa joj kiu i daje da sve raste. Od tebe potjeu sve biljke i svaki zeleni list. Ti stvara jezera i
ribnjake i veliki ocean. O blagoslovljeni, kojemu je put oznaen crnim tragom, spasi nas i drugim
putom kreni!
Agnija obradovae te Dronine rijei, a sjeti se i molbe riija Mandapale koji im bijae otac, pa im
ovako kaza: Drono, ti si mudrac i ono to si rekao Vjena je istina, brahman!128 Ne boj se, uinit u ti
po volji. Mandapala mi takoer ree, kada budem prodirao umu, da vas potedim.
126
127

Vasava je voa osmorih bogova Vasua, a to je Indra.

ukra "ist, Svijetao" pridjevak je Ognja.

50

Eto, tako se, uz pomo Krine i Arune, ojaalo slavno boanstvo, estoko i sjajno, i progutalo
umu Khandava na dobrobit svijeta. Onda s nebesa sie Purandara129 okruen Marutima130 i ree
Aruni i Krini: Vi ste uinili podvig koji ni nebesnici ne mogoe uiniti!

128

v. I, bilj. 6. Budui da su ptii izrekli brahman, svetu istinitu himniku basmu, bog Oganj se umilostivio;
toliku mo nad njime imaju znanja o njegovoj naravi i istina o njemu. Na takvu vjerovanju bili su utemeljeni
stari vedski obredi i posveeno vedsko pjesnitvo.
129
Puramdara, obino se shvaa kao "Gradobija", iako znaenje nije pouzdano utvreno; pridjevak Indre.
130
Maruti su olujni pratioci boga gromovnika.
51

Knjiga druga
SABHAPARVAN
Knjiga o sabornici

Vaiampayana ree: Tada danava Maya iskaza Aruni svoje potovanje, sklopi ruke pa mu pred
Krinom ree: O Kuntin sine, spasio si me od Krinina bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao.
Reci mi mogu li ita uiniti za tebe?
Aruna e nato: Veliki asuro, ovom svojom ponudom uinio si upravo sve. Budi blagoslovljen,
moe otii kamo ti bude volja i budi dobronamjeran i naklonjen meni kao to smo mi ljubazni i
naklonjeni tebi.
Maya tada ree: O prvi meu ljudima, to to si rekao tebi i prilii. Ali, o blagoslovljeni, imam
arku elju da za tebe neto uinim. Ja sam znamenit umjetnik, Vivakarman1 meu danavama, sine
Panduov, i doista elim uiniti neto za tebe.
Aruna mu odgovori: Ti misli, bezgreni, da sam te ja spasio od neumitne smrti. ak i da je tako,
ja od tebe ne mogu nita traiti. Ali ne bih ti kratio ispuniti elju, i zato uini neto za Krinu. To e biti
dovoljna nagrada za moju uslugu.
Na Mayino navaljivanje zamisli se Vasudeva za tren to bi mogao naloiti Mayi da uini pa mu
napokon ree: O Ditin sine, najvei od svih umjetnika, ako ve eli neto uiniti, uini to za kralja
Yudhithiru pravednoga. Sagradi prijestolnu palau kojoj, ma koliko je prouavao, nitko iz svijeta ljudi
nee moi stvoriti ravnu. Naini, Mayo, takvu graevinu na kojoj e se vidjeti i umjetnost bogova i
asura i ljudi.
Maya se na to vrlo razveseli, a tada ga Krina i Aruna odvedoe pred Yudhithiru koji ga doeka
s dunom panjom i poastima. I slavni danava, prvi meu umjetnicima, sjede smiljati plan za palau
koju e sagraditi za Panduove sinove.
Potom Maya oslovi Arunu, prvoga meu pobjednicima: Ja u sada otii, uz tvoje doputenje, ali
u se ubrzo vratiti. Na sjever od vrha Kailase, blizu planine Mainaka, na obali jezera Bindu kraj kojega
su danave prinosili rtve, skupio sam veliku gomilu plemenitoga kamena. Ako je jo uvijek tamo,
vratit u se i donijeti ga amo, a onda u poeti graditi palau koja e biti ukraena svim vrstama
dragoga kamena i slavljena irom cijeloga svijeta. Vjerujem da je u jezeru Bindu jo uvijek strana
kijaa kralja danava kojom je on pobio sve svoje neprijatelje. Teka je i vrsta i posuta zlatnim tokama,
a moe podnijeti golemu teinu i ubiti svakoga dumanina. Mona je koliko i stotinu tisua obinih
kijaa. To je oruje dostojno Bhime, ba kao to je Gandiva tebe dostojan. Tamo je i velika koljka
gromkoga zvuka po imenu Devadatta koja potjee od Varune. Budi siguran da u sve to tebi predati.
I, rekavi to, asura se zaputi na sjeveroistok.
Kada je stigao onamo kamo je naumio, Maya pokupi i kijau i koljku i kristalne predmete koji
nekada pripadahu kralju Vraparvanu. Veliki asura Maya uze svekoliko neizmjerno blago koje su
uvali yake i rakasi2 pa ga odnese odatle i njime sagradi dvorac kojemu ne bjee ravna po ljepoti. Bio
je poput nebeskih palaa i cio sazdan od dragulja i plemenitoga kamenja i postao je uven u svim trima
svjetovima. Po obliku i ljepoti bio je nalik na palae Agnija, Surye ili Some i blistao je takvim sjajem
da se inilo da pomrauje i arke Suneve zrake. Bljetavilo koje je iz njega zrailo potjecae i od
nebeskoga i od zemaljskoga svjetla, pa se inilo da je ognjem ispunjen. Osam tisua rakasa zvanih
Kinkare uvalo je taj dvorac. Bili su strani, snani, golemi i dobro naoruani. Oi su im bile
bakrenocrvene, a ui iljaste kao strijele a mogli su letjeti zrakom. U sredini palae Maya sagradi
1

Vivakarman, "Svestvoritelj", bog je tvorac svijeta ili najvei umjetnik medu bogovima. Stvorio je Nebo i
Zemlju, a i oruja bogova. Maya kae daje on meu danavama (v. I, bilj. 40) ono to je Vivakarman meu
bogovima.
2
Yake i rakasi poluboanska su i polubjesovska bia. Prvi se ee tuju, osobito u krajevima gdje je
ponikao budhizam. Rakasi su isto to i rakase. Ime im znai ''uvari'7. I, bilj. 124. Mitoloki su povezani i
time to su yake slubenici Kubere, boga bogatstva, a rakasi su pleme Ravane, Kuberina polubrata u
Ramayani. Oboji, dakle, mogli uvati (razno) blago.
52

ribnjak kojemu ne bjee ravna na Zemlji, a u tom su ribnjaku bili lopoi sa stabljikama od svijetlog
dragoga kamenja, s liem od tamnoga i sa cvjetnim laticama nainjenima od zlata. Po njemu su se
etale svakojake vodene ptice, a meu rascvjetalim lopoima plivale su ribe i kornjae zlatne boje.
Voda u njemu bijae kristalno bistra, bez blata i mulja, a s njegove obale sve do povrine vode sputalo
se kristalno stepenite. Blagi je lahor mrekao njegovu povrinu i njeno lelujao stabljike cvjetova.
Obale su bile od skupocjena mramora ukraena biserom. Oko palae bijae zasaeno visoko drvee,
zeleno i sjenovito i uvijek u cvatu, tako da ga je bilo milina pogledati. Svuda naokolo dizali su se
njegovi gajevi irei ugodne mirise, a po jezercima razasutim meu drveem plivali su labudovi i
ostale ptice plovue. Palau je Maya sagradio u etrnaest mjeseci, a onda ode izvijestiti Yudhithiru.
Yudhithira dovede svoj dvor u novu palau pa priredi veliko slavlje na koje dooe mnogi
vladari, mudraci, brahmani, a i pjevai, pripovjedai, glumci i svirai. Svi su se gostili i slavili
dareljivoga kralja Yudhithiru i vjeta graditelja asuru Mayu.
Dok su slavni junaci Pandave sjedjeli tako u novoj prijestolnoj dvorani, pojavi se pred asnim
skupom nebeski mudrac Narada, znalac Veda i upaniada, Purana i povijesti ranijih Kalpa,3 koji bijae
obdaren izuzetnom moi rasuivanja i golemim pamenjem. Rii je lutao raznim svjetovima pa tako
stie i u tu sabhu4 i vrlo se obradova vidjevi Pandave. Odmah poslije dolaska brahman ukaza
Yudhithiri duno potovanje blagoslovivi ga i poeljevi mu pobjedu. Najstariji Panduov sin, upuen
u sva pravila i dunosti, urno usta i sa svojom se mlaom braom duboko i ponizno pokloni riiju i
ponudi mu sjedite koje mu dolikuje, radosno mu izkazavi svoju dobrodolicu. Zatim ga kralj obdari
stokom i ponudi mu razliite prinose, kao to je med, koji se nude gostu, i od svega srca nadari ga
svakojakim dragim kamenjem.
Onda Narada stade zboriti: Troi li na pravi nain blago koje stjee? Nalazi li tvoj um nasladu
u vrlini? Uiva li u blagodatima ivota? Nije li tvoj razum pokleknuo pod njihovom teinom? Ratuje
li kada je za to vrijeme i sklapa li mir kada treba? Junae, jesi li za svoje savjetnike uzeo ljude koji su
poput tebe zreli, umjereni, umjeni razluiti to treba, a to ne treba initi, ista porijekla i krvi i tebi
potpuno odani? Mogu li ti nauditi tvoji protivnici? Nije li te pospanost svladala? Budi li se kada je
tome vrijeme? Ima li uvijek na umu seljake poljodjelce? Smiju li i oni doi pred tebe bez straha?
Daje li, ako treba, i tisuu neznalica za jednoga uena ovjeka? Tlai li svoj narod tekim i
nemilosrdnim kaznama?
O izdane loze Bharata, provode li tvoji doglavnici dosljedno tvoje naredbe? Daje li svojoj vojsci
plau i namiru na vrijeme? Nadam se da ljude pokorne i vine nauci i vjetinama nagrauje blagom i
poastima onako kako zasluuju. Prithin sine, prihvaa li s milosrem onemoala neprijatelja koji
trai tvoje okrilje poto je pobijeen u boju? O zemaljski gospodaru, dri li se jednako prema svima
ljudima i moe li ti svatko prii kao da si mu ti otac i majka? Pokrivaju li se tvoji trokovi polovicom,
treinom ili etvrtinom tvojih prihoda? Doekuje li uvijek svoju rodbinu, starije, trgovce, starce,
nevoljnike i sve kojima treba zatita i daje li im hrane i blaga? Jesi li naredio da se irom tvoje
kraljevine sagrade ribnjaci i jezera kako zemljoradnja ne bi ovisila samo o kii? Jesu li zadovoljni ratari
u tvojoj kraljevini? Imaju li sjemena i hrane? Jesu li ljudi koji se bave zemljoradnjom, uzgojem stoke,
trgovinom i pozajmicom na probitak ljudi asni i poteni? O tome ovisi srea tvojega naroda, o kralju!
Je li sve pod tvojim nadzorom i vlau? Gone li u tvojoj zemlji lupee i razbojnike preko svih brda i
dolina? Prua li se enama u tvojoj zemlji utjeha i zatita? Nadam se da nijednoj od njih ne povjerava
svoje tajne i da se u njih ne pouzdaje. Bharato, nadam se da su tvoji doglavnici nepodmitljivi i da
pravedno sude kada se povede spor izmeu bogata i siromana. Bharato, je li daleko od tebe etrnaest
kraljevskih poroka: bezbonitvo, la, gnjev, neopreznost, neodlunost, zapostavljanje mudrih, lijenost,
povrnost, sluanje samo jednoga savjetnika, savjetovanje s neznalicama nauke o koristi, odustajanje
od plana, obznanjivanje tajna, neostvarenje dobrih zamisli i brzopletost?5 Kada Narada zavri svoju
3

Kalpa v. I, bilj~ 8.
Sabha: prijestolna dvorana za primanja, sabornica i, ujedno, kockarnica; dvor, palaa.
5
Cio taj niz pitanja odnosi se na opa mjesta pravne, politike i upravne nauke (dharmaastra, arthaastra i
nitiastra) i time izrijekom tematizira te struke unutar Mahabharate. I to je jedan od koraka razvoja toga epa u
smjeru dharmaastre, kakvom se on tradicionalno znao smatrati.
4

53

besjedu, kralj Yudhithira izrazi mu svoje potovanje, pa poe odgovarati na svako od pitanja koje mu
rii bjee postavio, a na kraju ree: Uitelju, mi elimo stupati putom vrline kojim stupaju vladari koji
mogu potpuno vladati svojim duhom. Sveti hitroumni ovjee, ti hodi mnogim raznim svjetovima to
ih je Brahman u davnini stvorio. Pitam te, brahmane, jesi li ikada i igdje vidio Sabornicu koja bi se
mogla mjeriti s mojom ili je ak nadmaiti?
Na to se Narada nasmijei pa ovako kaza Panduovu sinu pred svima okupljenim kraljevima:
Kralju, dijete moje, meu ljudima jo nikada ne vidjeh niti saznah za palau nainjenu od dragulja i
plemenitoga kamena koja bi bila poput tvoje. No ja u ti sada opisati kakvo je boravite kralja
preminulih, a i to kakav je Indrin dvor. Pripovijedat u ti i o Brahmanovu nebeskome dvoru u kojemu
se raspruje svaka nelagoda. Sve te palae pokazuju u svojemu sklopu i nebesniki i ljudski naum i
predstavljaju sve vrste oblika na svijetu.
Na te Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira sklopi ruke, a s njime i sva njegova braa i svi
prisutni u dvorani. Vladar onda zamoli Naradu: Opii nam te palae, svi smo te eljni sluati!
Narada ree: Indrina nebeska Sabornica prepuna je svjetlosti. On ju je stekao vlastitim podvizima.
Svoju je palau sam sagradio, Bharato, a ona je dugaka stotinu pedeset vodana,6 stotinu je iroka, a
pet vodana visoka. Moe se po volji kretati bilo kuda. U njoj nestaje slabost starosti, tuga, umor i strah,
ona daruje dobru kob. U njoj ima odaja sa sjeditima a ukraena je nebeskim drveem. To je
oaravajua Pukaramalini, moni kralju, koja pripada Indri stortvenome, a ja sam je vidio svojim
oima.
Sluaj sada kakva je kua Vivasvantova sina Yame: Nju je, Prithin sine, sagradio Vivakarman
i ona blista kao uglaano zlato. Prostire se na vie od stotinu yoana. Sja sunanim sjajem i u njoj se
moe nai sve to tko moe poeljeti. Nije ni hladna ni pretopla, i svakome razgaljuje srce. U tome
dvoru nema ni slabosti starosti ni gladi ni ei. Nito se neugodno tamo ne moe nai, a ni bilo kakvi
zli osjeaji. U njoj se moe nai svaki predmet elje, boanske ili ljudske, i sve to bi kome ustrebalo.
Ima vode, i tople i hladne, slatke i ugodne. Tu su i Kala7 i Mirtyu8 i rtvovatelji i siddhe i mnogi
yogini, tu su i pitri9 raznih skupina. Tu je i toak Vremena i slavni prinosilac rtvenoga masla,10 pa i
grjenici iz ljudskoga roda, kao i oni to preminue u doba zimskoga suncovrata. Tu su Yamini
slubenici koji su odreeni da odbrojavaju dosueno vrijeme svakome i svemu. Mnogo je tu onih koji
dvore gospoda pravde11 i teko ih je pobrojiti po njihovim imenima i djelima. Kuntin sine, ova se
prostrana palaa kralja pitara kree po njegovoj elji.12
Sluaj me sada, dijete, kada ti budem pripovijedao o Brahmanovim dvorima: Tu kuu nitko ne
moe opisati rekavi: "ona je takva i takva". O kralju, ona se ne moe opisati jer ve u iduem trenu
ona poprima drukiji oblik. Takvo neto jo nikada prije nisam vidio. Toplina i hladnoa, glad i e i
nelagode svake vrste nestaju im se u nju ue. ini se da je sazdana od brilijanata svake vrste i ne vidi
se da je podravaju ikakvi stupovi. Ne propada s vremenom jer je vjena. To zdanje svijetli samo od
sebe i kao da pomrauje i Mjesec i Sunce i Oganj. Ono buktei stoji na nebesima i pomrauje tvorca
dana.13 U toj palai, kralju, obitava Vrhovno boanstvo, praotac svih stvorenja. I njih i sebe stvorio je
Snagom stvaralakoga privida. U toj prekrasnoj Sabhi tuta je tma onih koji dolaze i odlaze. U njoj su
svakojake sile a brahmariji je aste. Iz nje blista svjetlo Brahmanove milostive prisutnosti i njezina je
ljepota nenadmana. Tigre meu kraljevima, kao to je ova tvoja sabha bez takmaca u svijetu ljudi,
tako je i Brahmanova sabha bez takmaca u svim trima svijetovima.

v. l, bilj. 47.
Kala je bog Vrijeme.
8
Mirtyu je bog Smrt, Umor.
9
Pitri su "oevi", preci aeni raznim prinosima potomaka.
10
Misli se: Oganj, Agni.
11
tj. Yamu.
12
Slijede opisi Varunine i Kuberine sabornice (ili dvora) i, na kraju, Brahmanove.
13
tj. Sunce.
7

54

Potom Narada nastavi: Predvodnice roda Bharata, kraIjevi koji izvre obred rtve radasuya,14
raduju se u Indrinu drutvu. Oni koji svoje ivote ostave na bojnome polju ne okreui lea protivniku
odlaze u Indrine dvore i radosno obitavaju uz njega. I oni koji napuste svoja tijela poslije surova
isposnitva stiu na isto mjesto i tamo dugo blistaju. Kuntin sine, tvoj ti je otac Pandu neto poruio.
Poto je saznao da u posjetiti svijet ljudi, on mi se poklonio i ovako rekao: O rii, trebalo bi da kae
Yudhithiri da e moi pokoriti cijelu Zemlju, samo ako ga braa budu sluala. A kada to uini, neka
priredi slavnu rtvenu sveanost zvanu raasuya. On je moj sin i ako obavi taj rtveni obred, dospjet u
u predjele gdje boravi Indra i tamo u u neprestanome blaenstvu provesti bezbrojne godine.
Ja ti, eto, rekoh to ti otac poruuje, a ti, Panduov sine, ispuni elju svojemu ocu. Ako uini
tako, moi ete i ti i tvoji praoci dospjeti u stanite samoga kralja besmrtnika. Reeno je, o kralju, da tu
veliku rtvu prate i mnoge tekoe. Kada tako vanu sveanost otpone vrsta rakasa nazvanih
brahmarakase,15 pokuavaju joj nai neku manu jer je njihov posao da ometaju svako rtvovanje. I
najmanja smetnja moe uzrokovati rat koji bi unitio katriye, a moglo bi se dogoditi da i cijela Zemlja
propadne. Razmisli, kralju, o tome temeljito pa onda radi onako kako misli da e biti za tvoje dobro.
Budi budan i spreman braniti sva etiri stalea. Budi dareljiv prema brahmanima i neka te prate srea i
napredak!
O anameaya nastavi Vaiampayana kada Narada ode, Yudhithira i njegova braa
poee razmiljati o toj rtvi, najveoj meu rtvama, nazvanoj raasuya.
Onda kralj Yudhithira sazva svoje savjetnike i brau pa ih upita to misle o rtvi raasuya.
Doglavnici mu odgovorie: Ta rtva omoguuje postizanje dostojanstva Varune16 i onaj tko ve ima
kraljevstvo eli uz njezinu pomoi stei i carska obiljeja. O kraljeviu Kurua, tvoji prijatelji misle da
ti zasluuje carsko dostojanstvo17 i da je dolo vrijeme da izvri rtvu raasuya.
To ponovie kralju i riiji Dhaumya i Dvaipayana, a njegova braa radosno pristae uz njih
dvojicu. No Yudhithira miljae da zapoinjanjem rtvenoga obreda ne treba ovisiti samo o njegovoj
odluci pa mu pade na pamet da bi Krina bio najpozvanija osoba da ga posavjetuje u tome, i stoga mu
posla teklia s porukom. Krina je odmah stigao u Indraprasthu a kralj ga primi s ljubavlju kao da mu
je roeni sin.
Yudhithira mu poslije obiajne dobrodolice ovako kaza: Poelio sam izvriti obred raasuya, no
puka elja nije dovoljna. Ti, Krino, zna sve o tome kako se ima obaviti taj obred. Njega moe obaviti
samo onaj tko je svuda potovan i tko je kralj nad kraljevima, jer se prilikom rtvovanja moe svata
dogoditi. Ti si iznad gnjeva i svih svojih elja, ti si dostojan dati mi savjet koji e svemu svijetu
donijeti dobrobit.
Krina mu na to odgovori: Veliki kralju, ti posjeduje sve osobine koje su bitne za izvrenje rtve
raasuya i doista si je dostojan. Znaj samo da se ovi koji se danas nazivaju katriyama i ne mogu
porediti sa katriyama to ih je istrijebio Rama,
amadagnijev sin.18 Mnoge kraljevske loze i ostali, obini katriye, misle da su potomci Aile ili
Ikvakua.19 Ailini potomci i kraljevi Ikvakuova koljena, razdijeljeni su sada na stotinu odvojenih loza
i razasuti irom Zemlje. Svi katriye potuju blagostanje tih kraljeva. A sada ih je kralj arasandha sve
14

Raasuya je rtva na kojoj se posveuje kralj. To je jedna od velikih katrijskih rtava poput vaapeye,
avamedhe ili sautramani. Pokretanje te rtve pokazuje dinastike tenje loze Panduove.
15
Brahmarakase su rakase koji su brahmani pa mogu vriti obrede.
16
v. I, bilj. 118. Kao bog dane rijei, Varuna je i bog kraljevske zakletve. I sam je kralj, vlada nad vodama, a
pri posveenju kralj se kropi vodama.
17
Carsko dostojanstvo: skr. samradguna, dostojanstvo samraa.
18
v. I, bilj. 35
19
Aila je Pururavas, sin Budhe i Manuove keri Ile. Budha je sin Some, koji se tu shvaa kao Luna ili
Mjesec. Njihovi su potomci kraljevi lunine loze. Njoj pripadaju gotovo svi slavni kraljevski rodovi u
Mahabharati: npr. Purui, a meu njima Bharate, pa Kurui (i Pandave) sjedne strane, i Yadui ili Yadave, a meu
njima Vriniji, pa Satvate i Andhake s druge. Ikvaku je sin Manua, a unuk Vivasvanta, koji se tu shvaa kao
Sunce. Njihovi su potomci kraljevi suneve loze. Meu njima se osobito istie rod Raghua koji slavi
Ramayana.
55

pokorio i postavio se iznad svih tih kraljeva. Poto je osvojio sve sredinje zemlje, odluio se meu
nama posijati razdor. U svojoj planinskoj tvravi on je zatoio brojne kraljeve i naumio je sve prinijeti
na rtvu ivi, boanstvu bogova, koji ga visoko cijeni zbog njegovih stranih isposnikih podviga. To i
jest razlog zato je Darasandha mogao pobijediti tolike zemaljske kraljeve. Ako ti eli, o veliki kralju,
izvriti taj rtveni obred, potrudi se da oslobodi kraljeve koje je Darasandha utamniio, a da njega
rastavi od ivota.20 Ne uini li tako, nee uspjeti u tome to si namislio.
Yudhithira e na to: Doista, naslov cara teko je osvojiti.
Ja mislim da je najvii cilj duevni mir i da samo iz njega moe proistei moje blagostanje. Ne
vjerujem da e mi proslava te sveanosti donijeti najviu sreu.
Krina mu odgovori: uli smo da su u razdoblju Krita21 svevlast stekli ovi vladari: Yuvanava
ukinuvi sve poreze, Bhagiratha svojom dobrotom prema svim podanicima, Kartavirya moima
svojega isposnitva, gospodar Bharata svojom snagom i hrabrou, i Marutta napretkom i
blagostanjem. Sva petorica postali su carevi. O Yudhithira, ti udi za carskim dostojanstvom, a i
dostojan si ga jer posjeduje sve te vrline. Katriya koji umre u boju dostojan je svakoga potovanja.
Zato da se ne sukobimo s Darasandhom? Osamdeset est kraljeva ve ami u njegovim
tamnicama i treba mu jo samo etrnaestorica da dopuni stotinu. Onoga asa kada mu ta etrnaestorica
padnu aka, on e zapoeti taj surovi obred. Onaj tko bi uspio sprijeiti to neljudsko djelo stekao bi
blistavu slavu, a onaj tko pobjedi arasandhu postat e, nesumnjivo, vladar nad svim katriyama.
Tada se javi Aruna: O kralju, pravi je onaj katriya koji uveava svoju slavu i imanje
potinjavajui svoje neprijatelje. Onaj tko nema hrabrosti, moe imati sve ostale vrline, ali teko da e
bilo to postii. Kao to u slabiima podlost hvata korijena, tako i oni jaki postaju nerazumni. Onaj tko
tei pobjedi mora se uvati i jednoga i drugoga, jer to su uzroci propasti. Ako pobijedimo protivnika,
lako emo stei carsko dostojanstvo.
Onda e opet Vasudeva: Taktika je pametna ovjeka da se ne bori otvoreno s onime tko je oito
nadmoan i stoji na elu svojih postrojenih eta. Mislim da se ne moemo osramotiti ako tajno
dospijemo u njegovo stanite i napadnemo njega samoga.
Yudhithira onda uputa: O Krina, tko je taj arasandha?
Krina im onda kaza ovu pripovijest: ivio je silni kralj po imenu Brhadratha, gospodar Magadhe.
Oenio se kerkama blizankama kralja od Kaija i sa svojim se suprugama dogovori da e ih uvijek
voljeti i paziti podjednako. No kraljeva mladost proe u uivanjima, ali ne mogae nikako dobiti sina
koji e ga naslijediti. Jednoga dana sazna kralj da se slavni andakauika zaputio da luta po svijetu i da
se upravo odmara u blizini pod nekim mangovim drvetom. Kralj doe pred munija u pratnji svojih
dviju supruga i obdari ga mnogim draguljima i vrijednim poklonima i vrlo mu ugodi pa mu
istinoljubivi muni ovako ree: O kralju nad kraljevima, osvojio si moju naklonost i reci mi koju elju
da ti ispunim? Kralj Brhadratha sa svojim enama duboko se pokloni pa mu ispria svoju muku.
Sasluavii kralja, muni ovlada svojim osjetilima i utonu u razmiljanje. Tada mu u krilo pade
plod manga koji bjee soan i netaknut kljunom kakve ptice. Muni uze plod i nad njime u mislima
izgovori odreene mantre pa ga dade kralju i ree mu: Moe se vratiti, o kralju, tvoja e se elja
ispuniti. Tada se mudri kralj pokloni do munijevih stopala i vrati se svojemu domu. Potom on
podijeli voku i dade je svojim enama da je pojedu. Munijeve su se rijei obistinile i kraljice ostadoe
trudne. Kraljevoj srei ne bjee kraja. Kada doe vrijeme, one se porodie i donijee na svijet svaka po
pola djeteta. Uasnute i bespomone, sestre se odluie otarasiti ovih tijela koja jo bjehu iva. Njihove
pomonice paljivo ih umotae i izaoe na zadnja vrata pa ih bacie. Malo kasnije naie tuda ena
rakasi po imenu ara, koja se hranila krvlju i mesom, i ona uze ta dva komada mesa pa ih, voena
rukom sudbine, spoji ujedno da bi ih lake ponijela. No, im ih je Ijudoderka spojila, te dvije polovice
20

Darasandha je bio kralj Magadbe s prijestolnicom Girivraa opkoljenom brdima, s utvrdama, kasnijom
Raagrhom iz Buddhina vremena. Darasandha je moan neprijatelj pa pobjeda nad njim donosi slavu i mogue
saveznitvo kraljeva koje je on pobijedio, no Krina ima i poseban razlog za svoj prijedlog: kao tast
mathurskoga kralja Kamse, kojega je Krina s Balaramom ubio, arasandha mu je ostao najopasnijim
neprijateljem, v. I, bilj. 30; I, bilj. 89.
21
v. l, bilj. 37
56

postadoe ivo i krepko dijete. Njoj se oi rairie od uenja kada najednom uvidje da vie ne moe
nositi to vrsto dijete snano poput groma. Uto dijete stisnu ake i gurnu ih u usta pa se prodera tako
strano i gromovito da na taj zvuk strae svi stanovnici palae, a i sam kralj s dvjema ojaenim i
bespomonim kraljicama ija su prsa bila prepuna mlijeka. Kada sve to vidje, Ijudoderka se zamisli:
Ja ivim u zemlji ovoga kralja, a njemu treba nasljednik. Nije dolino da ubijem dijete koje je potomak
ovako slavna i vrla vladara. I rakasi poprimi ljudski oblik pa se pojavi pred kraljem nosei dijete i
ree: O kralju, ovo je tvoje dijete.
Lijepe keri kralja od Kasija uzee dijete pa ga nadojie svojim mlijekom i otada je raslo poput
Mjeseca mlaaka pruajui svakoga dana radost svojim roditeljima.
Proe neko vrijeme i slavni isposnik, uzvieni andakauika, doe opet u kraljevinu Magadha.
Velianstveni rii primi kraljevu dobrodolicu pa mu ovako ree: Svi e zemaljski kraljevi biti ovome
tvojemu djetetu poslunici kao to svako tijelo ovisi o zraku koji mu je drag kao vlastito bie i ivi od
njega.
Kralju, kada se njegov otac i matere povukoe u umu, kralj arasandha svojom hrabrou potini
svojoj volji mnoge kraljeve. On je imao dvojicu pomagaa Hamsu i Dimbhaku kojima oruje
nije moglo nauditi.
I jedan i drugi nisu vie meu ivima i dolo je vrijeme za arasandhinu propast. Ako prerueni
doemo pred njega Bhima, Aruna i ja, on e, nesumnjivo, prihvatiti dvoboj s jednim od nas. Poto je
ponosan na svoju snagu, izazvat e Bhimu da se proslavi. Kao to smrt snalazi ovjeka naduta od
ponosa, tako e i njega snai smrt od Bhimine ruke. Ako poznaje moje srce i ako ima vjere u mene,
povjeri mi Bhimu i Arunu. Ne oklijevaj!
Sasluavi tu besjedu Uzvienoga,22 Yudhithira pogleda Bhimu i Arunu koji radosnih lica
stajahu pred njim pa ree: Govindo, mudar je tvoj savjet. Ti ne predvodi one kojima je uspjeh okrenuo
lea. Kada se Yudhithira suglasio, Krina, Bhima i Aruna, tri junaka nadarena izuzetnim moima,
dadoe se na put u Magadhu odjeveni poput brahmana zvanih snatake.23
U to doba ueni su brahmani primijetili mnoge zloslutne predznake pa o tome izvijestie kralja
arasandhu. Hrabri kralj trudio se da izbjegne zla koja ga oekuju pa se posvetio postu i pokori, a
sveenicima je naredio da obave obrede kojima e umilostiviti sudbinu. Kada su trojica junaka stupila
u njegovu palau, on ih doeka s potovanjem jer se po njihovu dostojanstvenu dranju dalo naslutiti
da su plemenita porijekla. Bhima i Aruna ne prozborie ni rijei, nego se javi Krina: Ova su dvojica,
svijetli kralju, pod zavjetom utnje i prije ponoi ne smiju izustiti ni rijei. A kralj im arasandha
odgovori na to: Sjedite! Smjestivi ih, kralj se povue u svoje unutranje odaje. Kada je dola
pono, kralj arasandha doe ukazati dobrodolicu brahmanima snatakama no Krina mu ree: Znaj,
kralju, da je na vjeni zavjet da ne primamo dobrodolicu kada doemo u dom neprijatelja!
Ti dri zasunjene mnoge zemaljske kraljeve. Surovo s njima postupa i namjerava ih rtvovati
gospodu Rudri, a jo se to nije vidjelo da se bogovima rtvuju ljudska bia: Ti pripadnike svojega
vlastitoga stalea izjednaava sa ivotinjama. Da bismo pomogli ljudima u nesrei, doli smo amo da
te ubijemo kao pogubitelja naih roaka. Ja sam Hrikea,24 a ova su dvojica Panduovi sinovi. Ili
oslobodi zatoene kraljeve ili se pripremaj Yami u pohode.
arasandha e na to: Nikada jo nisam zarobio kralja a da ga prije toga nisam pobijedio. Ako sam
skupio sve te ljude da ih rtvujem bogu, kako da ih sada oslobodim? Zar zato to se vas plaim? Ja
poznajem dunosti katriye i spreman sam se boriti protiv vas s vojskom protiv vojske ili pak u
dvoboju protiv jednoga ili protiv sve trojice.

22

Bhagavant "bogoviti" i "blagoviti, bogati" pridjevak je bogova i kraljeva, a u Mahabharati osobito Krinin.
esto se na engleski prevodi "the exalted one" i sl., pa ga prevodioci prenose kao "Uzvieni". On doista upuuje
na obogotvoravanje Krine u epu.
23
Snataka je ovjek, osobito brahman, koji je zavrio kolovanje u Vedama i obredima i, obavivi obredno
kupanje (snana), postao odrastao uen ovjek koji moe osnovati obitelj i dom. Prijelazno razdoblje od
kolovanja do domainstva posveeno je stanje.
24
Hrikea "Jeikosa" pridjevak je Krinin.
57

Vidjevi da se kralj arasandha odluio da im izae na megdan, Krina ga upita: Koga si, kralju,
od nas trojice odabrao da ti bude protivnik? arasandha skine svoju krunu i poveza kosu pa se
podie nalik na ocean koji rui svoje obale i oslovi Bhimu: S tobom u se boriti. Bolje je da me jai
pobijedi.
Dvoboj je poeo na prvi dan mjeseca karttika25 i slavni se junaci borahu bez stanke i predaha
punih trinaest dana. Kad ih uhvati etrnaesta no, vladar Magadhe poe posustajati. Onda silni
pogubitelj svojih dumana, jaki Bhima, spopade snanoga arasandhu te ga podie uvis i stade njime
vitlati. Okrene ga do stotinu puta, pa mu pritisnu koljenom kimu i prelomi preko pola njegovo tijelo a
onda pusti strahotan pobjedniki urlik.
Graani s brahmanima na elu izaoe pred pobjednika i ukazae mu poasti koje mu pripadaju.
Osloboeni kraljevii i kraljevi ponudie Krini i Pandavama svoju odanost i potovanje, a Krina ih
sve utjei i obodri. Za kralja Magadhe postavie arasandhina sina pa onda praeni dobrom sreom
napustie Magadhu s mnotvom bogatih poklona.
Mudri Krina i dvojica Panadava vratie se nakon svega u Indraprasthu i Krina vesela lica
izvijesti kralja Yudhithiru: O najbolji meu kraljevima, usud je dao arasandhi smrt od Bhimine ruke,
a utamnienim kraljevima slobodu. Oni su se neozlijeeni vratili u svoje postojbine. I Krina, slavni
Devakin sin, ode iz Indraprasthe poto je mnoge kraljeve oslobodio strahovanja. Ta pobjeda uzdignu
jo vie slavu Pandava, a oni nastavie provoditi svoje dane razgaljujui srce kraljice Draupadi. Kralj
Yudhithira nepokolebljivo je slijedio sve to je pravedno i u skladu s vrlinom, napretkom i
zadovoljstvom i obavljao svoju dunost branitelja podanika.
Jednom Aruna oslovi brata Yudhithiru: O najbolji meu vladarima, stekao sam sve ono to je
teko stei ma kako se arko prieljkivalo: i luk Gandivu i razno oruje, veliku mo i saveznike,
zemlju, slavu i vojsku. Mislim da je vrijeme da napunimo i nae riznice. elim da nam zemaljski
kraljevi plaaju danak.
Pravedni kralj Yudhithira ozbiljnim mu glasom odgovori: Prvae meu Bharatama, poi i neka te
prate blagoslovi svetih brahmana. Obraduj svoje prijatelje, a neprijatelje sneveseli!
Praen velikom vojskom, Aruna poe u rat jezdei na svojim boanskim kolima koja mu bijae
poklonio Agni. Krenuli su u pohod i Bhima, Nakula i Sahadeva, svaki vodei svoju vojsku. Aruna je
pokorio sjever, Bhima istok, Nakula zapad, a Sahadeva jug.26
Aruna najprije pokori Kulinde, Anartte i Kalakute, a potom potini i kralja Sumandalu pa uz
njegovu pomo udari na brojne kraljeve na otoku akala koji je jedan od sedam svjetskih otoka. Boj
bijae straan, no Aruna pobijedi i njih i onda svi oni udrueni udarie na kraljevinu Pragyotia. Tu
je stolovao kralj Bhagadatta a njegova vojska bijae vrlo velika, a pomagali su mu i Kirate i mnogi
drugi ratnici koji stanovahu na morskoj obali. Poslije duga i ljuta okraja kralj Bhagadatta ovako kaza
Aruni: O dijete, ja sam Indrin prijatelj i ne moe se rei da sam slabiji od njega, ali se u boju ne mogu
pred tobom odrati. Reci mi, sine Panduov, to mogu za tebe uiniti? Aruna mu na to odgovori: Ti
si prijatelj mojega oca i zato si i moj prijatelj. Ja ti ne mogu nareivati i zato dragovoljno plati danak
kralju Yudhithiri. Bhagadatta e nato: Sine Kuntin, preda mnom ste i ti i Yudhithira jednaki.
Uinit u to eli od mene.
Dhananaya onda udari na sjever i osvoji planinske klance i predgorja i tamonjim kraljevima
nametnu danak pa udruen s njima napadne kralja Brhantu i uze mu kraljevinu, a onda sklopi mir s
njime i krenu pokoravati sjeverne narode. Pokorivi svu Himalayu i planine Nishkuta silni junak
prijee i Bijele planine te pokori zemlju Kimpurusha i podruja kojima vladaju Gandharve. Tada stie
pred sjevernu Harivamu i odlui i nju osvojiti, ali pred njega izaoe ljubazni graniari, golemi i
snani, pa mu se obratie: O junae, ima dovoljno pobjeda! Ovdje ive Sjeverni Kurui i tu ne moe

25

Karttika je mjesec kada puna Luna stoji u zvijeu Krttikas, Plejadama ili Vlaiima. Danas odgovara
donekle prijelazu s naega listopada na studeni. Svojevremeno je to bio dvanaesti mjesec po jednome
kalendaru, a slijedeim je (oko 12. XI.), Agrahayanom ili Margairom, poinjala nova godina.
26
To je digviaya "osvojenje smjerova svijeta", idealan pothvat velikoga vladara koji eli postati car, samra,
ili svevladar, akravartin "pekreta svjetskoga kotaa" po staroindijskoj predaji.
58

biti rata. ak da i ue amo, nee moi nita vidjeti jer ovdje ljudske oi nito ne opaaju. Ako to
eli, Bharato, reci nam i mi emo ti usliati molbu.
Poto im Aruna ree to eli, oni mu kao danak dadoe mnogo nakita, odjee nainjene za
nebesnike, svilu i krzna kakva nose nebesnici. I tako, poto je pokorio mnoge katriye i pljakaka
plemena, junak se najzad vrati u Indraprasthu, a pratila ga je golema vojska sastavljena od svih etiriju
svojih rodova.27
Moni vitez Bhimasena najprije na miran nain pridobi prostranu zemlju Panala, potom za kratko
vrijeme pokori Gandake, Videhe i Daarne, a zatim i zemlju kraljeva Polinda, kraljeve
Avamedhevaru i Sukumaru, pa na Yudhithirinu zapovijest udari na iupalu, kralja edija. Kada
kralj edija sazna za njegovu namjeru, izae iz grada i doeka ga s dunim potovanjem.
Pokorio je Kosale, Matsve, Kai, Niade, Videhe i onda krenu na Magadhu dok se pod nogama
njegove vojske tresla zemlja. Poto uze i Magadhu, Bhima udari na estokoga bojovnika Karnu pa i
njega svlada i onda stie sve do morskih obala i tu nadbi sva plemena Mleha.28 Kraljevi Mleha
zasue Bhimu pravim pljuskom novca i dragulja, i bjee tu na stotine milijuna, a onda se strani Bhima
vrati u Indraprasthu i sve to golemo blago poloi pred noge pravednoga Yudhithire.
Sahadeva okrene sa svojom vojskom na jug i potini sebi kraljevinu Matsya i junane kraljeve
Avantija, po imenu Vinda i Anuvinda. Zatim pobijedi kraljeve Kosale, Pulinda i jo nekolicinu pa
krenu dalje na jug i udari na majmunske kraljeve Maindu i Dvividu s kojima se tukao sedam dana, a
onda mu oni, premda se jo nisu premorili, radosno predae darove za Yudhithiru. Pokorio je jo
mnoge dok nije stigao do morske obale i tamo se sukobio s plemenima Mleha i nekim narodom
kojega su pripadnici bili dopola ljudi a otpola rakase i tu osvoji Bakreni otok. Njegovoj vlasti pokorie
se i plemena Dravida, Kaliriga, a i mnoga druga. Bistroumni Sahadeva posla Panduovu prvoroenomu
sinu svu silu dragulja, sandalovine, aloje i mnotvo nebesnikog nakita i skupocjena ruha i vrati se kao
pobjednik u svoju prijestolnicu.
Nakula je krenuo na zapad i pred njim se pokorie plemena Daarna, ibija, Trigarta, Malava i jo
mnoga druga, a onda on posla glasnike Krini koji prizna njegovu vlast. Zatim mladi iunak produi
dalje prema prijestolnici Madra a njegov ujak alya takoer prihvati njegovu vlast zbog svoje ljubavi
prema Pandavama. Poto je neko vrijeme uivao ujakovo gostoprimstvo, mladi junak poe dalje u
osvajanje sve do morskih obala pa se i on kao pobjednik vrati pred Yudhithiru i donese nebrojeno
blago.29
Kada se kralj Yudhithira uvjerio u stanje u svojim riznicama i u prostranstvo svojih imanja, on
napokon odlui zapoeti rtveni obred jer mu ve svi njegovi prijatelji i doglavnici govorahu: O
blaeni, dolo je vrijeme da se priprema za veliki obred. Vie ne oklijevaj!
Onda se na elu silne vojske pojavi Krina nosei sa sobom golemo blago. Drevna dua Veda,
Gospod prolosti, sadanjosti i budunosti30 tim neiscrpnim morem dragulja povea neizmjerno blago
kralja Yudhithire, ali uvea time i jad neprijatelja Pandava. Prijestolnicu Bharata razdrago je njegov
dolazak kao dolazak sunca mrani predio ili dolazak povjetarca teku omaru.
Yudhithira mu oda sve poasti, a onda mu radosno ree: Krino, ti si zapravo taj koji je svekoliku
zemlju potinio mojoj vlasti i tvojom milou sve je ovo blago postalo moje! Sine Devakin, elim
namijeniti ovo blago brahmanima i nosiocima rtvenih ponuda, kako to obiaji nalau. Ti si taj kojemu
dolii da mi dopusti da ponem proslavu ove svetkovine i koji je pozvan da u njoj sudjeluje. Ako ti
bude prinosio ovu rtvu, ja u biti oien od grijeha.
Krina nato stade veliati Yudhithirine vrline i potom mu ovako kaza: Tigre meu ljudima, ti si
dostojan carskoga naslova! Ti obavi ovaj rtveni obred! Bude li ga ti obavio i ponjeo zasluge koje on
donosi, za sve nas to e biti velik uspjeh. Meni povjeri neku od slubi i ja u sluati tvoja nareenja.

27

etiri staroindijska roda vojske jesu: pjeaci, konjanici, bojna kola i slonovi.
Mlehe su "barbari", stari narodi.
29
Svaki od etiri brata napreduje na svoju stranu svijeta do obala oceana. Imena naroda u opisima osvajanja
dijelom su ukras pa se mogu ponavljati, pa katkada i proturjeiti poznatim prostornim odnosima.
30
Ovi izrazi oito ovdje poistovjeavaju prijatelja Pandava Krinu s vrhovnim boanstvom, Vinuom.
28

59

Onda Panduovi sinovi poee prema Krininim savjetima skupljati sve prijeko potrebne
potreptine za izvoenje obreda raasuya. Uzvienog brahmana Dvaipayanu, koji bijae kao
utjelovljenje samih Veda, postavie za rtvenoga sveenika i imenovae Brahmanom ove rtve. Kada
sve bjee pripremljeno, Yudhithira naredi Sahadevi: Ne oklijevaj, nego poalji odmah hitre glasnike
da pozovu sve na rtvenu sveanost.
Tako otpoe velika rtvena svetkovina nenadmanoga junaka, slavnoga Panduova sina. Bjee
nalik na svetkovinu koju je proslavljao glavom Indra na nebesima. Kralj Yudhithira posla Nakulu u
Hastinapuru da dovede Bhimu, Dronu, Dhrtaratru, Kripu, Viduru i sve one roake koji bijahu njemu
naklonjeni.
Saznavi za Yudhithirin obred, dooe tu stotine katriya iz razliitih zemalja. Znali su kolika je
vanost ove svetkovine i zato ponijee sa sobom mnogo raznoga blaga sa eljom da vide kralja
Yudhithiru u njegovoj rtvenoj Sabornici.
Kralj Yudhithira izae pred Bhimu, Dhrtaratru i ostale Kurue, ukaza svoje potovanje svojemu
djedu, a onda i uitelju Droni i potom im svima ovako ree: Pomozite mi u ovome obredu. Ova je
golema riznica vaa! Posavjetujte se i pouite me! I najstariji Panduov sin povjeri svakome od njih
doline dunosti, a sam Krina koji bijae sredite svih svjetova poelje stei izuzetne zasluge i tako se
prihvati da pere noge brahmanima.
Svatko je iskazivao poast kralju Yudhithiri darujui mu obilje dragoga kamenja i pritom
laskajui sebi da e mu time pomoi da do kraja izvri ovaj rtveni obred. O kralju, bilo je milina
pogledati mjesto na kojemu se prinosila rtva! Bilo je tu mnotvo palaa koje bjehu sagraene kao da
e vjeno trajati, a njihove vrhove dodirivala su kola nebesnika koji dooe promatrati svetkovinu.
Natjeui se po sjaju i bogatstvu s Varunom, Yudhithira zapoe svoj rtveni obred sa est rtvenih
vatri i prebogatim poklonima za brahmane. I bogovi i brahmani bijahu silno zadovoljni rtvenim
darovima, a i sve ostale kaste veoma su se radovale.
Posljednjega dana sveanosti, kada se bliilo vrijeme da kralj bude pokropljen svetom vodom, svi
veliki brahmani s kraljevima i mudraci, uvijek dostojni svakoga potovanja, sjedjeli su s kraljevskim
uzvanicima u unutranjemu krugu rtvenoga prostora. Slavni muniji sjedili su tu uz mudre kraljeve i
poinjali raznovrsne razgovore nadmeui se meu sobom u znanju i bistrini.
Narada je promatrao Yudhithirino blagostanje i sreu proisteklu iz ove rtve i bjee mu vrlo milo.
Promotrio je svekoliki skup katriya pa se zamislio. Poeo se prisjeati rijei to ih je jo davno uo u
Brahmanovu boravitu. Znao je da se Narayana, takoer zvan i Sambhu, Gospod svemira, rodio u
ljudskome liku u rodu Yadua, naredivi svim nebesnicima da se i oni rode na Zemlji, te da je on
glavom Hari KrIna. Naradi se najednom javi pretkazanje i on uvidje: Oj, Samobitni e uskoro sam
ukloniti sa zemlje ove silne katriye! Mislei i dalje o tome, sjedio je veleumni Narada na rtvenoj
sveanosti kralja Yudhithire osjeajui strahopotovanje u srcu. Uto se javi Bhima i ree pravednomu
kralju Yudhithiri: Bharato, vrijeme je da se kraljevima ponudi gostinski prinos, svakome prema
zaslugama. Prvu ponudu treba dati onome koji je najzasluniji.
Yudhithira odvrati: Oe Kurua, reci ti tko je prema tvojemu miljenju najdostojniji ove poasti?
Bhima mu odgovori: Kao to je Sunce meu svim svjetlilima, to je po svojoj moi, snazi i
hrabrosti taj koji se meu nama istie! ree on i odlui mudro da je Krina meu svima. Na to
junani Sahadeva na Bhiminu zapovijest prinese najvrsnije ponude pred Krinu iz roda Vrnija.
Krina ih primi kako to obiaj propisuje, ali kralj Siupala nije vie mogao podnositi poasti iskazane
Vasudevi.
Siupala stade besjediti: O Panduovi sinovi, zar da Krini dopadne ast prvjenstva? Zar
Vasudevinu sinu, govedaru iji otac bjee Ugrasenin sluga? Ako nitko nema ni rijei prijekora za to,
onda su svi na ovome saboru, zasigurno, podjetinjili. Yudhithiro, kako moe pred ovim skupom
asnih kraljeva ukazivati poast prvjenstva ovome nitkovu? Ako treba potovati sijede kose, zar mu
nije otac jo uvijek iv? Ako treba potovati uitelja, zar ti nije Drona uitelj? Ako treba potovati
poznavanje obreda, Vyasa je tu velik znalac! Mogao si bar prvu poast iskazati ovome podjetinjelome
starcu Bhimi jer on je najstariji meu nama! Nismo mi platili danak slavnomu Kuntinu sinu zbog
straha ili zbog elje za dobitkom ili moda da se s njime izmirimo. Mi mu dadosmo danas samo zato da
60

ispuni svoju elju i stekne ugled carskoga dostojanstva. A on nas sada vrijea! Zato si, anardano,
prihvatio poast koja ti ne pripada, ve uiva u ovoj ponudi poput psa koji u sklonitu lie komad
masla to ga je dobio. O pogubitelju Madhua, to je ena za onoga koji nema u sebi mukosti ili to je
prekrasna predstava slijepcu, to je i ova poast za tebe koji i ne pripada kraljevima. I izrekavi to,
Siupala usta sa svojega prekrasnog sjedita i u pratnji kraljeva napusti sabor.
Kralj Yudhithira se zauzme da smiri ovu svau ali Vasudeva ne mogae vie podnositi uvrede to
ih je Siupala netedimice sijao pa pomisli na svoj kolut31 kojim je ponizio ak i oholost asura. Onoga
trena kada mu se kolut naao u ruci, Krina stade zboriti: ujte, zemaljski gospodari, zato sam ovome
do sada opratao: Njegova me majka zaklela da od njega otrpim i stotinu uvreda i ja joj dadoh rije da
e biti tako. Sada je on prevrio taj broj i ja u ga pred svima vama ubiti. Izustivi to, ljutiti glavar
Yadua istoga trena svojim stranim orujem otkinu glavu vladara edija. On pade kao gromom oinut,
a iz njegova tijela istee straan blijesak slian Suncu na nebesima i svi kraljevi vidjee kako blijesak
taj iskazuje poast lopoookome Krini i utapa se u njegovo tijelo. Odmah potom kralj Yudhithira
naredi da se bez odgaanja prirede posmrtne sveanosti za kralja Siupalu, a njegova sina okruni za
oeva nasljednika.
Yudhithira je u propisanome roku zavrio svoju veliku rtvu, a uzvieni ie auri32 stajao sa
svojim kolutom, kijaom i lukom zvanim Sarnga i uvao strau sve do njena svretka. Poto se kralj
Yudhithira okupao na zavretku, prioe mu svi vladari katriya i kazae: Vrli kralju, posreilo ti se da
sve obavi i da stekne carsko dostojanstvo. Poaeni smo tvojom panjom i potovanjem i sve su
nam elje ispunjene! Vrijeme je da se vratimo u naa kraljevstva i zato traimo od tebe doputenje da
te napustimo.
Poto odoe svi kraljevi i brahmani, i Krina se oprosti od kralja Yudhithire. Kada33 bi obavljen
obred koji je tako teko izvriti, stupi pred Yudhithiru Vyasa okruen svojim uenicima. Pravedni
kralj Yudhithira pozdravi svojega djeda dotaknuvi njegova stopala i ree: Prvae meu ljudima,
pritie me teka briga koju nikako ne mogu zaboraviti. Slavni rii Narada ree mi da su se i na Zemlji
i na nebesima pojavili zlokobni znaci. Je li iupalinom smru dovreno to to oni pretkazuju?
Tamnoputi Vyasa ovako mu odgovori: Ti su kobni predznaci kazivali o onome to e se zbiti za
etrnaest godina, a to e svriti unitenjem svih katriya. Doi e vrijeme kada e samo radi tebe cijeli
stale katriya biti satrven, a uzrok e tome biti Duryodhanini grijesi. Bhimina i Arunina sila provest
e to u djelo. Nitko se ne moe suprotstaviti Vremenu. Ja sada odlazim u planine Kailasa. Primi moj
blagoslov i vladaj Zemljom budno i postojano i strpljivo podnesi svaku oskudicu.
Kada se oprostio od svojega djeda, Yudhithiru spopadoe turobne misli i sa strahom miljae na
ono to mu je rekao rii. On pozva svoju brau i ovako im kaza: O tigrovi meu ljudima, uli ste i vi
to mi je rekao mudrac roen na otoku. Budite mi blagoslovljeni, ujte kojim u se zavjetom od danas
zakleti: Ni svojoj brai, a ni ikojemu kralju, tko god to bio, neu izrei ni jednu oporu rije. Nato e
mi ivot u svih ovih etrnaest godina? elje moje rodbine bit e za mene zapovijest. Posvetit u se
vrlini dajui tako primjer tim svojim zavjetom. Neu moi postati uzrok nesloge ako ne budem pravio
razlike izmeu svoje djece i svoje rodbine. Nesloga je povod za rat. Budem li se klonio rata, neu izai
na lo glas u svijetu.
Kralj Duryodhana i Sakimi, Subalin sin, ostali su jo neko vrijeme ivjeti u prekrasnoj palai. U
akunijevu drutvu lunjao je Duryodhana dvorcem i razgledavao ga. Kraljevi Kurua vidje tu mnoge
nebesnike tvorevine koje nikada nije vidio u svojemu domu. Hodei jednoga dana palaom, kralj
Duryodhana stupi na povrinu koja bjee nainjena od kristala i u svojemu neznanju on pomisli da je to
bazen s vodom pa zadigne svoje haljine, no odmah uvidje svoju zabludu i vrlo se sneveseli. Neto
kasnije naie on na ribnjak pun kristalne bistre vode, ukraen lopoima s kristalnim laticama pa
pomisli da je to vrsto tlo, ali upadne u njega i smoi svoju odoru. Opazi ga Bhima pa prasnu u smijeh,
31

Kolut, disk, akra, svojstveno je Krinino bacae oruje.

auri je Krna; to je ime njegova uega roda po djedu uri, ocu Vasudevinu i Kuntinu.
33
Odlomak do slijedeega poglavlja navodi samo dio rukopisne predaje pa nije uao u osnovni tekst
kritikoga izdanja, nego u dodatak. U njemu tvorac epa Vyasa zahvaa u njegovu radnju. Radnju ini
prozirnijom, prepletenijom, ali i traginijom, a nesreu neminovnijom.
32

61

a uz njega se stade smijati i dvorska sluinad, a onda mu posluga donese prekrasnu suhu odjeu da se
presvue. Duryodhana ne bjee navikao na to da mirno podnosi uvrede i nije im to mogao oprostiti, ali
ne dade oduka svojim oseanjima niti im uputi jedan jedini pogled. Duryodhani se opet dogodilo da
zadigne svoje haljine prelazei preko suha tla, a oni opet prasnue u smijeh.
Poslije nekoga vremena dogodi se da Duryodhana naie na kristalna vrata i pomisli da su otvorena
pa krenu kroz njih, ali tresnu glavom i ostade tu stajati dok mu se pred oima sve vrtjelo. Idua
kristalna vrata bjehu otvorena, ali on prui ruke da ih otvori pa se isprui koliko je dug. Kod slijedeih
kristalnih vrata on pomisli daje bolje da se vrati natrag.
Nagledao se kralj Duryodhana basnoslovna blagostanja Pandava i obuze ga gorina, a srce mu se
prikloni grijehu i on se dade na put u Hastinapuru, ali ono to je vidio nikako mu nije davalo mira.
Dhrtaratrin sin bijae se usput toliko udubio u misli da ne ree ni slova u odgovor Subalinu sinu koji
mu se nekoliko puta obraao. Vidjevi ga tako zamiljena akuni ga upita: O Duryodhana, zato tako
teko uzdie?
Duryodhana mu na to odgovori: Ujae, vidjeh svekoliku zemlju u Yudhithirinoj vlasti,
potiinjenu Aruninim orujem. Vidjeh i rtveni obred Kuntina sina koji bijae poput Indrine rtve i
dan i no me ljubomora saie. Suim se kao plitki ribnjak na Ijetnome suncu. Bacit u se u oganj,
progutat u otrov ili u se udaviti u vodi. Meni vie ivota nema!
akuni e nato: Duryodhano, ne smije biti ljubomoran na Yudhithiru. Panduovi sinovi uivaju
darove svoje dobre sree. Oni samo sreom umakoe svim tvojim smicalicama. Dobili su, kralju, svoj
dio kraljevine i sve to su postigli, osvojili su svojim naporom. Veliki su ratnici i strijeljaju najveim
lukovima, a bitka im ini radost. Ali ja znam nain kako se Yudhithira moe pobijediti: Kuntin se sin
voli kockati. On je nevjea u baratnju kockom, a bude li pozvan na kocku, teko e moi odbiti izazov.
Ja sam vjet kockanju i nema mi u tome ravna u svim trima svjetovima. Zato ga, sine Kurua, pozovi na
kocku. Ja u u tvoje ime osvojiti kockom sve njegovo sjajno blagostanje. Samo, Duryodhano, o tome
mora znati i kralj Dhrtaratra. Ako mi tvoj otac naredi, ja u uzeti na kocki sve to Yudhithira
posjeduje. Ne sumnjaj u mene. Duryodhana mu tada odgovori: O Subalin sine, predloi ti ovo glavaru
Kurua i uini to na pravi nain jer ja nisam sposoban za to.
I tako doe jednoga dana akuni pred Dhrtaratru kojemu bijae uskraen oni vid pa mu stade
ovako kazivati: Znaj, veliki kralju, da ti je Duryodhana vrlo ublijedio, da je izmuen i potiten i da ga
stalno raspinje strah. Zato ga ne upita, kako dolii, i ne sazna kakva to alost mui srce tvojega
prvoroenoga sina i kakvi je neprijatelji izazvae?
Tada Dhrtaratra upita: Duryodhano, sine Kurua, to je razlog tvojemu jadu? Ako je dolino da to
saznam, reci mi. Duryodhana e na to: Jedem i oblaim se kao posljednji bijednik i tavorim svoje
dane razdiran stranom ljubomorom. Pravo je ovjek onaj kojemu je ponos njegova neprijatelja
nepodnoljiv i moe ivjeti tek poto ga pobijedi i svoje podanike oslobodi njegove tiranije. Nikada
prije niti sam uo za to, a nisam ni vidio takvo neprebrojno blago koje donesoe na rtveni obred
Panduovih sinova. Otkada vidjeh to nezamislivo blago svojega neprijatelja, nemam vie mira i, sve dok
budem gledao to blagostanje Panduovih sinova, moje e srce gorjeti u ognju.
Onda se javi akuni: O istinoljubivi, uj kako e moi stei to nenadmano blago Panduova sina:
Bharato, ja sam majstor u kockanju i nema mi ravna u svim trima svjetovima. Kuntin se sin voli
kockati, ali nije tome vjet. Bude li izazvan na bitku ili kocku, on e se, sigurno, odazvati, a ja u ga u
svakome bacanju pobijediti na prevaru.
Dhrtaratra e na to: Ja uvijek sluam savjete svoga ministra Vidure ija je mudrost neizmjerna.
Izvjestit u te kada ujem njegov sud o tome. Na to Duryodhana planu: Bude li se s Vidurom
savjetovao, on e te odvratiti od mojega nauma, a ako ti, kralju, odustane, skonat u svoj ivot. Kada
budem mrtav, ti se moe radovati s Vidurom, a cijela kraljevina bit e tvoja. to u ti ja?
Sasluavi Duryodhaninu alopojku, Dhrtaratra ne znade to e sa sobom pa se prikloni njegovim
zahtjevima: Zaposlite zanatlije ree on i naredite im da odmah sagrade velianstvenu palau sa
stotinu vrata i tisuu stupova.
Uinivi to da bi umirio svojega sina, kralj Dhrtaratra posla glasnika da pozove Viduru. Bez
njegova znanja nikada nije donosio odluke. Dobro je znao kakvo zlo moe izai iz kocke, ali sada
62

osjeti da je ipak tome naklonjen. im je uo za kraljevu nakanu, Viduri bi jasno da Kalijevo34 vrijeme
dolazi. Doavi pred svojega starijega brata, pokloni se pred njegovim stopalima i ovako mu ree: Ne
odobravam tvoju odluku. Tebi, kralju, ne dolii da meu svojom djecom odobrava razdor koji e
proistei iz kockanja.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Kattre, ako bogovi budu milostivi, nee biti svae meu mojim
sinovima. Ja sam siguran da nam je ovo namijenila sama sudbina. Budemo li u blizini Drona, Bhima i
ja, a i ti sam, nema te sudbine koja e posijati zlo meu nas. Zato upregni hitronoge konje i putuj u
Khandavaprasthu brzinom vjetra i jo danas dovedi ovamo Yudhithiru. To je, Viduro, moja odluka i
nemoj mi vie nita rei. Mislim da sudbina o svemu odluuje.
Vidura razumje da na ovome rodu lei prokletstvo i ode odatle s tugom u srcu. A Dhrtaratra,
Ambikin sin, vidje to Vidura misli o svome tome i odmah pozva svojega sina pa mu nasamo stade
govoriti: Gandharin sine, ne uputaj se u kocku. O jakoruki, jede sve to je najbolje i oblai najljepe
haljine i ima sve ono to obian ovjek ne moe sebi nikada priutiti. Za ime onda ali? Monie,
vladaj svojom mnogoljudnom kraljevinom i uivaj u svojemu blagu poput nebesnika.
Duryodhana mu odvrati: Ja sam bijedni grjenik, o kralju, jer objedujem i oblaim se, a uvijek
gledam na svojega neprijatelja. Kazano je da je bijednik onaj koji bez ljubomore u srcu gleda na
blagostanje svojega dumanina. O kralju, ne znam ak ni imena svih onih dragulja to sam ih gledao u
tome dvorcu.
Gledao sam sve to bogatstvo svojega neprijatelja i nisam mogao doi k sebi. Bezbrojni brahmani
koji su uvali stoku i radili najnie poslove kako bi ugodili kralju Yudhithiri ekali su na vratima s tri
stotine milijuna to ih prikupie za danak i nisu mogli dobiti doputenje da uu u palau. Silni kralj
Bhagadatta, junaki gospodar Pragyotie, ekao je na ulazu na elu mnogobrojnih Yavana i nije
mogao ui da preda danak u konjima najbolje pasmine, brzima kao vjetar. Bijae tu sva sila kraljeva
koji donesoe Yudhithiri mnogo zlata i srebra i njima bi doputeno da uu u njegovu palau. Balhike
su mu donijeli mnotvo koa od jelena i odjeu od jute i od nekakvih vlakana to ih prave kukci.
Dadoe mu tisuu odora koje nisu bile napravljene od pamuka, a boja im bjee kao boja lopoa.
Donijeli su i miomirise i tisue dragoga kamenja raznih vrsta, ali i oni ostadoe ekati na vratima ne
dobivi doputenje da uu u palau.
Tagane su donijeli itave hrpe zlata to ih iz podzemlja donose mravi i koje je po njima i nazvano.
Svaki je kralj doveo na dar tisuu slonova s kljovama kao pluna drala, pokrivenih zlatnim vijencima
i finim pokrovcima, tako da bjehu nalik na lopoe to cvjetaju. Kralj Matsya dade kao danak dvije
tisue slonova prekrivenih zlatom. elei uzdii Arunino dostojanstvo, Vasudeva dade etrnaest
tisua slonova. Sve kaste, visoke, srednje i niske, dooe iz svih zemalja svijeta u Yudhithirino
boravite i nainie od njega sredite svijeta.
A ja sam gledao kako zemaljski kraljevi darivaju neprijatelja basnoslovim i divnim poklonima i
elio sam presvisnuti od jada. Deset tisua isposnika koji uzdravaju svoje ivotno sjeme jedu svakoga
dana iz zlatnih tanjura u Yudhithirinoj palai, a Draupadi, kralju, nadgleda svakoga da li je jeo, pa ak
i bogalje i patuljke, a nita ne okusi prije nego to sve namiri. Kralju, Kuntinu sinu ne plaaju danas
samo Panale zbog rodbinskih veza, a Andhake i Vriniji zbog prijateljstva.
Glavaru Kurua, vidjevi sve to, postao sam blijed i izmuen i mojoj alosti ne pomae nikakvo
razmiljanje! Vidura je uvijek bio sklon initi dobro Pandavama i on e te, zasigurno, odvratiti od
onoga to treba uiniti. Kocku su ljudi izmislili jo u najdrevnije doba i tu nema nikakve propasti ni
potezanja oruja.
Dhrtaratra mu tada odgovori: Ne dopadaju mi se ove tvoje rijei, ali radi to ti je volja, kralju
ljudi. Znaj samo da e zaaliti bude li tako postupao. To je pretkazao i ueni Vidura koji je uvijek
stupao stazom istine i mudrosti.
I tako, protiv svoje volje, ode Vidura u boravite mudrih Panduovih sinova kako mu je to
zapovijedio Dhrtaratra. Kralj Yudhithira, uvijek odan vrlini, doeka ga s dunim potovanjem pa mu
34

Kali je gubitnika strana kocke ili gubitniki zgoditak sa samo jednom tokom. Po njemu se zove
posljednja yuga u krugu: v. l, bilj. 37. Mahabharata i opijeva dolazak Kaliyuge koju priprema ovo kockanje u
sabhi, zatim bitka na Kuruketri i, napokon, Krinina smrt.
63

ree: Ksattre, ini mi se da si neveseo. Dolazi li u miru? Nadam se da Dhrtaratrini sinovi sluaju
svojega starog oca. Nadam se da se i narod potinjava Dhrtaratrinoj vlasti.
Vidura mu odgovori: Slavni kralj i njegovi sinovi zdravo su i dobro i okrueni svojom rodbinom.
Kralj vlada poput Indre na nebesima, sinovi ga sluaju i zadovoljan je njima, ali slavnome vladaru ne
da mira samoljublje. Kralj me poslao da se raspitam za tvoje zdravlje i blagostanje i eli da sa svojom
braom doe u Hastinapuru i da vidi je li njegova novosagraena palaa ravna onoj koju si ti
podigao. Kada doe tamo, Kuntin sine, uivat e sa svojom braom u tome dvoru, a moete i sjesti da
odigrate prijateljsku igru kockama. Bit e nam drago da te vidimo jer su se ve svi iz roda Kurua ondje
okupili. Vidjet e tu i razne kockare i varalice koje je slavni Dhrtaratra takoer pozvao. Eto, kralju, ja
sam zbog toga doao.
Nato e Yudhithira: Budemo li sjeli da se kockamo, moemo se i posvaditi. Tko e se latiti
kockanja ako to zna? Reci to ti o tome misli, a mi emo posluati tvoj savjet.
Vidura mu odvrati: Ja znam daje kockanje uzrok bijede i trudio sam se da kralja odvratim od toga.
On me usprkos svemu poslao k tebi, a ti, veleueni, radi kako misli da je najprobitanije.
Onda e Yudhithira: Cijeli Svemir podloan je sudbini i to je Tvoreva volja. Nitko nije
slobodan, o veleueni, i ja ne elim posluati kralja Dhrtaratru i upustiti se u kocku. Otac bi morao
znati to je dobro za njegova sina. Ne elim igrati i neu to sam zapoinjati osim ako me ne izazove
opaki akuni. Moj je zavjet da ne odbijem budem li ikada bio izazvan.
I tako kralj Yudhithira zapovijedi da se smjesta spremaju za put. Iduega dana kralj i njegova
rodbina, praeni enama, krenue iz kraljevskoga doma, i Draupadi bijae meu njima.
Kada su stigli u Hastinapuru, Yudhithira doe u Dhrtaratrin dvor i stade pred kralja. Potom prie
Bhimi, Droni, Karni i Kripi, a i Droninu sinu i sa svima se izgrli. Prie onda i Duryodhani i svima
ostalima koji izaoe pred njega a onda se svi povukoe u odaje koje su im bile dodijeljene.
U svitanje iduega dana probudie ih slatke melodije dvorskih pjevaa pa ustadoe iz svojih
postelja poslije noi provedene u zadovoljstvima i obavie svoje jutarnje obrede pa se potom zaputie u
novu palau gdje ih pozdravie svi koji su se tamo ve bili okupili da se kockaju.
Poto su svi zauzeli svoja mjesta, akuni oslovi Yudhithiru i ree: O kralju, svi su na okupu.
Samo smo tebe ekali. Sada neka se utvrde pravila i neka se kocka baci.
Yudhithira mu odvrati: Grijeh je varati u igri i za katriyu to nije nikakvo junatvo. Nikada mudri
nisu povlaivali ponosu kockara varalice. Ne pobjeuj na prijevaru, kralju, kako to rade bijednici i
podlaci!
akuni e na to: Onaj plemeniti igra kojemu su znane tajne dobitka i gubitka, koji je vjet da
osujeti prijevaru svojega protivnika i koji poznaje sve to se u igri dogaa, doista je pravi igra i
podnosi sve to mu igra donosi. O Kuntin sine, ono to ovjeka moe povrijediti u igri, to su ulozi koji
se mogu dobiti ili izgubiti.
Yudhithira mu onda odgovori: Ja sam se zavjetovao da, budem li izazvan na kocku, neu odbiti.
Sudbina je, kralju, svemona i ja sam u njezinoj ruci. Ratniku dolikuje da se bori asno. Ne trebaju mi
ni srea ni bogatstvo koji su nepravdom steeni. Reci mi tko e sa mnom igrati i tko moe dostii moje
uloge pa moemo poeti.35
Uto se javi Duryodhana: Kralju Yudhithira, ja u ulagati dragulje i blago, a u moje ime igrat e
moj stric akuni. Na to e Yudhithira: Rekao bih da je protiv pravila da igrate jedan za drugoga i ti
bi se, veleueni, takoer sloio s time. Ali ako ustrajava na tome, neka igra pone.
I igra otpoe, a svi kraljevi s Dhrtaratrom na elu zauzee svoja mjesta. Samo Bhima, Drona,
Kripa i plemeniti Vidura sjedoe pozadi, smrknuti i neveseli.

35

Igra kockom shvaa se kao igra sudbine. Zato se ne smije odbiti jer bi to bilo kukavno i jalovo, no zato se
ne smije ni varati na kocki jer se time zadire u vlast sudbine.
Igra je kockom star i znatan obred. Njome se raspodjeljuje i preraspodjeljuje imutak u zajednici. Imutak
neprijatelja preraspodjeljuje se ratom i plijenom, a pravednost raspodjele imutka meu onima s kojima se ne
ratuje moe se preispitati kockom na posveenu mjestu u sabornici.
64

Yudhithira ree: Moj je zalog, kralju, ovo basnoslovno blago, ovi biseri neviene ljepote optoeni
zlatom. to e biti tvoj zalog, veliki kralju? Duryodhana e na to: Imam mnogo dragulja i mnogo
blaga, ali ja se time ne ponosim. Moe ga dobiti.
Onda spretni kockar akuni baci kockice i ree: Gle! Dobio sam! Yudhithira e na to: Dobio
si na nepoten nain! Ne hvali se tako, akuni! Uloimo sada tisue tisua. Imam u svojoj riznici
mnogo divnih upova i u svakome je tisue zlatnika. Imam neicrpno blago: zlata, srebra i plemenitoga
kamenja!
Oni opet zaigrae pa akuni ree: Gle, dobio sam!
Yudhithira je stalno gubio. Ulagao je koije, konje, slonove, vojsku, pa ak i odjeu. Kockanje se
nastavljalo i bijehu svi izgledi da e Yudhithira biti upropaten. Onda Vidura, razgonitelj svih sumnja,
oslovi Dhrtaratru: Veliki kralju, elnie Bharata, uj moje rijei premda ti one nisu ugodne kao to
nije ni lijek onome tko je na izdisaju. U tvojemu je domu agalj u liku Duryodhane. Kao kada se
sakupljai meda penju po opasnim planinama, i ne primijete zaokupljeni medom ponor u koji e pasti,
tako i Duryodhana, stvarajui si neprijatelje od ovih monih ratnika ne vidi ponor pred sobom. Kralju,
privij k sebi paunove umjesto gavrana. Neka uz tebe budu tigrovi, Pandave, a ne aglji!
Nato e Duryodhana: O Kattre, ti se uvijek hvali slavom neprijatelja! Nisu ti mili Dhrtaratrini
sinovi. Odaju te i jezik i um. Ne petljaj se u tue poslove! Samo je jedan koji sve vidi i mimo njega
nema nikoga. Ja sam u njegovoj vlasti, a on upravlja ak i djetetom u majinoj utrobi. Ja radim upravo
onako kako je on odredio. I onaj tko glavu o zid razbije i onaj tko guju u njedrima hrani ini upravo
ono to mu vlastita pamet nalae. Idi kamo te oi vode, Viduro! Neasna ena kad-tad napusti svojega
mua, ma kako je on tetoio i pazio!
Vidura e opet Dhrtaratri: Doista je srce kraljeva prevrtljivo! Najprije te uzmu pod svoje okrilje, a
onda te umlate kijaom. Djetinjast je onaj kralj koji najprije prihvati prijatelja, a onda mu stalno nalazi
zamjerke. Ako ti je elja, kralju, sluati hvalospjeve i za zlo i za dobro koje poini, ti onda uzmi enu
za savjetnika, ili kakvu ludu ili to slino. Na ovome svijetu ima dosta takvih kojima je laskanje na
jeziku, ali je malo onih koji umiju izrei runu istinu, a jo ih je manje koji e je sasluati. Ovo je
pouka kralju koju u pomno nauiti: pametan ovjek ne ljuti naprasnika kojemu je otrov ak i
upogledu.
Tada akuni oslovi Yudhithiru: O kralju, ti si izgubio mnogo blaga koje pripada Pandavama.
Reci nam ako ti je jo neto preostalo. Yudhithira e na to: Ostalo je, akuni, jo dosta blaga: tu je
moj grad i moja kraljevina, svi moji posjedi i sva dobra koja ne pripadaju brahmanima, pa i podanici
koji nisu brahmani. Zaigrat u s tobom jo jednom, a neka zalog bude to to mi je ostalo.
akuni jo jednom baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam! Tada ree Yudhithira: Moje
je blago i ovaj mladi grimiznih oiju, silan poput lava i irokih plea. Neka moj ulog bude Nakula.
akuni baci kocke i ree: Vidi, dobio sam! Nakula je sada u naoj vlasti! Koga e sada zaloiti?
Yudhithira odgovori: Sahadeva dijeli pravdu. U svijetu je na glasu zbog svoje uenosti. Njega
sada zalaem premda to doista nije zasluio.
akuni opet baci kocke pa kaza: Gle, i sada sam dobio! Pa onda upita: O kralju, upravo dobih
Madrine sinove. Oni ti jesu dragi, ali bih rekao da Bhimu i Arunu vie cijeni.
A Yudhithira odvrati: Bijednie! Ti nema ni obraza ni asti! eli nas zavaditi, ali znaj da u
svima nama kuca jedno srce! akuni mu odvrati: Klanjam se pred tobom. Ti zna, Yudhithiro, da
kockari u uzbuenju buncaju kojeta to ni u snu ne bi mogli rei.
Onda e Yudhithira: Sada je moj ulog Aruna koji nas poput lae prevozi preko uzburkana mora
bitke. On u boju uvijek pobjeuje i najvei je junak na svijetu. akuni spremno prihvati, baci kocke,
prevari, pa ree: Gle, dobio sam!
Yudhithira e opet: O kralju, koliko god da ni on ne zasluuje da i njega zaloim, ja u to uiniti!
Moj je ulog Bhimasena, na predvodnik, uvijek prvi u boju, koji nikada ne oprata uvredu, a po snazi
nitko mu u svijetu nije ravan!
akuni baci kocke, opet prevari i kliknu: Gle, dobio sam! pa nastavi: Mnogo si izgubio, Kuntin
sine, i konje i slonove pa ak i svoju brau. Reci, ima li jo neto to ti je ostalo?

65

Yudhithira odgovori: Jo nisam izgubio sebe. Ja sam najstariji od brae i njima sam drag. Ako
mene dobije, ja u initi ono to takva osoba treba da ini. Nato akuni spremno baci kocke i opet
prevari pa kaza: Gle, i tebe sam dobio! Dopustio si da i sam sebe izgubi na kocki. Velik je to grijeh! U
tebe je, kralju, bilo jo blaga i zato si, izgubivi sebe, poinio grijeh. Ti ima jo jedno blago koje
nisam dobio, a ono je tebi najdrae! Zaloi Krinu,36 kraljevnu Panala, pa bi tako mogao osloboditi
sebe.
Yudhithira tada ree: Moj e ulog biti tankostruka Draupadi bujnih vitica i crvenih usana. Igrat u
s tobom, Subalin sine! Kada to izree pravedni kralj Yudhithira, svi stariji glavari u skupu
povikae: Sramota! i cio se zbor uskomea i svi se prisutni kraljevi rastuie. Bhimu, Dronu i
Kripu obli znoj, a Vidura je stezao glavu akama i osjeao se kao da se zemlja otvara pod njime. A
Dhrtaratra se, veselei se, raspitivao: Jesu li je dobili?... Jesu li je dobili? i ne mogae sakriti svoje
osjeaje.
Uto akuni, opijen pobjedom, baci kocke stalno ponavljajui: Ima jo jedan ulog koji ti je drag!
Ima jo jedan ulog! a onda uzviknu: Gle, opet sam dobio! i pokupi kocke koje je bacao.
Onda se Duryodhana okrene Viduri pa mu kaza: Hajde, Kattre, dovedi nam amo ljubljenu
suprugu Pandava! Neka isti odaje i neka stanuje s ostalom sluinadi. Dovedi je nasilu ako ustreba!
Ali Vidura mu odvrati: Ne vidi li, maloumnie, da se tim rijeima vezuje kao konopima? Vidi li
da si jelen koji izaziva sve ove tigrove? Po mojemu, Krina ne moe biti robinja jer je kralj nju zaloio
kada ve bjee izgubio svoju slobodu. Dhrtaratrin sin stjee ovo blago na kocki kao to bambus
donosi plod prije no to e umrijeti.
A Duryodhana, pijan od taine, prezrivo mu dobaci: Pljujem ja na Kattra! Uto mu pogled pade
na Pratikamina, koijaeva sina, pa mu ovako ree pred tim asnim skupom: Idi, Pratikamine, i dovedi
amo Draupadi! Ti se ne boji Panduovih sinova. Samo Vidura bunca onako od straha.
Pratikamin poslua zapovijest i ode u odaje dodijeljene Pandavama pa ree estitoj Draupadi:
Potovana kraljevno, kralj je Yudhithira, opinjen igrom, ak i tebe zaloio i izgubio te! Sada pripada
Duryodhani i doao sam po njegovoj zapovijesti da te odvedeni meu sluavke.
to to zbori, Pratikamine? nato e Draupadi koji se to kralj kocka stavljajui svoju enu
u zalog? Zar nije imao nita drugo zaloiti?
Pratikamin joj ree: Upravo zato to vie nita nije imao, Panduov je sin zaloio tebe. A
Draupadi e: O sine sute, vrati se natrag i pitaj onoga koji se kockao je li prije izgubio sebe ili svoju
suprugu. Donesi mi njegov odgovor pa me onda moe voditi kuda ti je drago.
Glasnik se vrati i pred svima ree to im je Draupadi poruila, ali je Yudhithira utio kao da bjee
izgubio pamet. Duryodhana onda ree: Neka kraljevna doe i neka mu sama postavi pitanje. Neka svi
uju to e njih dvoje jedno drugome rei. Pratikamin opet ode, ali mu kraljevna porui: Idi natrag
na sabor i ponovi moje pitanje. Ja sam spremna initi ono to mi mudri starjeine i pravdoznanci jasno
reknu.
Suta poslua Yanaseni37 i vrati se u dvoranu i prenese poruku, ali su svi gledali u zemlju i nitko
ne prozbori ni rijei. Svi su znali koliko je Duryodhana zadrt i goropadan. A Duryodhana se tada
okrene svojemu bratu Duasani: Ovaj sin mojega koijaa slabouman je, Duasano, a i boji se
Bhime. Idi ti i dovedi mi je amo makar je morao nasilu vui. Nai neprijatelji sada ovise o naoj
milosti. to nam sada mogu nauditi?
Na te bratove rijei skoi kraljevi Duasana oiju zakrvavljenih od bijesa pa ode u Draupadine
odaje: Doi, o Panali ree on Draupadi ti dobivena na kocki! Doi lopoooka i pokori se
Kuruima jer su oni sada tvoji gospodari. Poteno su te dobili na kocki i zato doi u sabornu dvoranu.
Jadna Draupadi pokri svoje ublijedjelo lice rukama pa onda skoi i potra prema enskim odajama
u palai staroga kralja. Duasana jurnu za njom urlajui od bijesa pa je uhvati za duge crne vitice
valovite kose. Surovo je tresui i poteui za kosu, dovue u sabornu dvoranu bespomonu kraljevnu
koja je cviljela kao bananino stablo u oluji.
36
37

Krina je Draupadi
Yanaseni je Draupadi.
66

Raupana i s odjeom napola razvezanom srameljiva Draupadi, obuzeta gnjevom i jedva pri
svijesti, ree Duasani: Vidi se da ti ovdje svi povlauju! Obiaji su katriya u nepovrat nestali! Da
nije tako, ne bi svi ovi Kurui mirno gledali kako se ovdje kaljaju vrlina i pravda! Starjeine Kurua
sasvim su onemoali! Zar bi inae mogli mirno gledati ovaj zloin?
Duasana je vidio kako ona pogledava na svoje bespomone mueve pa ju je jo silovitije vukao i
podvikivao: Robinjo! glasno se smijui, a i Karna se smijae s njim radujui se tomu prizoru. Onda
se Draupadi obrati Bhimi: Kralj je pozvan na ovaj sabor i izazvan je da se kocka iako nije tome vian,
i to s varalicama i okorjelim kockarima. Kako se onda moe rei da je svoje uloge davao svojevoljno?
U ovome skupu ima Kurua koji imaju i sinove i snahe pa neka dobro razmisle o ovome.
Za to je vrijeme Duasana dobacivao Draupadi neuljudne i grube rijei dok je ona promatrala
svoje rastuene gospodare.
Bhima se vie nije mogao uzdravati pa dade oduka svojemu bijesu: Yudhithiro, kockari imaju u
svojim kuama dosta ena raspusne naravi, ali imaju prema njima milosti i ne stavljaju ih na ulog u
kocki! Sav danak i blago koje si uzeo od kralja Kaija i sve dragulje koje ti drugi kraljevi poklonie, i
sva naa kola, oklope i oruje, nau kraljevinu, pa ak i nas same, sve si izgubio na kocki i nita me od
toga nije razgnjevilo jer ti si na gospodar.38 Ali predaleko si otiao kada si zaigrao uloivi Draupadi!
Neka moj gnjev radi nje padne na tvoju glavu! Ruke u ti spaliti zbog toga!
No na to se javi Aruna: Jo nikada, Bhimo, dosad nisi izustio ovakve rijei. Ne razveseljuj nae
dumane! Zar je pristojno ogrijeiti se o najstarijega brata koji nije nizato kriv? Kralja su izazvali
zlotvori, a on se drao obiaja katriye i igrao je, ali preko volje. Ovo to se zbiva moe nam samo
uveati slavu.
Dhrtaratrin sin Vikarna gledao je muke Pandava i jad kraljevne Panala pa stade ovako zboriti:
Kraljevi, odgovorite na Draupadino pitanje! Ovdje su najstariji iz plemena Kurua i nitko ni rije nije
prozborio! O zemaljski kraljevi, i vi, Kurui, odgovorili vi ili ne, ja u rei to mislim da je poteno i
pravo. Kralj je izgubio najprije sebe pa je onda zaloio nju. Subalin sin je salijetao kralja da je zaloi
jer se ustremio da i nju dobije, ali, prema mojemu sudu, on je nije dobio.
Nato se meu prisutnima podie poklik odobravanja i svi su hvaliti Vikarnu i korili Subalina sina,
ali tada ustade Karna, pomamivi se od srdbe, pa zamahnu rukama i viknu: Vikarno, ta te tvoja
ustrina moe upropastiti kao to vatra proguta prue kojim je ugana! Sve ove mudre glave ne rekoe
ni rije kada ih je Krina pitala za njihov sud, a samo se ti, Dhrtaratrin sine, razmee ovdje svojim
gnjevom! Yudhithira je uloio sve to je imao, a i ona pripada pod njegovu vlast. Ili moda misli da
je nepristojno to je dovedosmo amo samo u jednome komadu odjee? Sine Kurua, bogovi su za enu
odredili samo jednoga mua, a ova Draupadi ovdje ima pet mueva i sigurno ne pripada estitim
enama. Zato bi onda bilo zazorno razgolititi je? Sve blago Pandava, pa i njih same, poteno je dobio
Subalin sin. Duasano, poskidaj njihovu odjeu!
Kada to ue, Bharato, Pandave poskidae svoju odjeu i bacie je pred prisutne, a onda posjedae.
A Duasana se lati Draupadine odjee u namjeri da je razodjene, a ona se u tom asu u mislima obrati
Gospodaru Krini: O Govindo, ti to obitava u Dvaraki, zar ne vidi da me Kurui poniavaju! Veliki
yogine, duo Svemira, stvoritelju svega, zakrili mene koja sam u nevolji jer, evo, gubim svijest, ovdje,
pred svim Kuruima!
Uzalud je Duasana svlaio s nje komad po komad odjee jer svaki put ispod skinute pojavljivala
se nova haljina. Stotine i stotine haljina raznih boja skinuo je on s Draupadina tijela, ali je Dharma
zatiivae dok se utjecala Kirni, Vinuu, Hariju ili Nari. Nato se zaue povici i podie se silna graja.
Kraljevi prisutni u dvorani, svjedoci ovoga nevjerojatnog prizora klicali su Draupadi i prekoravali
Dhrtaratrina sina.
Bhima je krio ruke dok su mu usne podrhtavale od pomame i tada pred svima izree ovu
zakletvu: O katrije, kraljevi, poujte moje rijei: Ovo jo nijedan ovjek nije izustio i te rijei vie
nikome nee prijei preko usana: Neka nikada ne stignem u blaeno boravite svojih predaka ako u
boju ne rasporim grudi ovoga zlikovca i ne napijem se njegove krvi!
38

Tolika se poslunost duguje glavaru obitelji: ocu ili najstarijemu bratu. To je cijena sloge zahvaljujui
kojoj braa mogu vladati zajedno.
67

Svakome tko je uo te Bhimine rijei nakostrijeila se svaka dlaka na tijelu i oni poee grditi
Dhrtaratrina sina i povlaivati Bhimi. Gomila haljina to ih je Duasana skidao s Draupadinog tijela
postade golema i on najzad odustane posramljen i umoran pa sjede. amor negodovanja u dvorani nije
se smirivao i onda Vidura ustane, podie ruke i viknu: Obraam se svima vama koji se ovdje okupiste!
Draupadi je postavila pitanje i jo uvijek, evo, plae neutjena! Na njega je jedino Vikarna odgovorio
onako kako je mislio da je pravo.
Prisutni kraljevi ne prozborie ni rijei, samo se Karna oglasi i ree: Duasano, odvedi ovu
sluavku u njezine odaje. I Duasana je htjede pred svima njima nasilu odvui, ali ona drhtei stade
zboriti:
Ne bijah pri svijesti dok me je ovaj zlotvor vukao snanim rukama, ali zato sada pozdravljam sve
asne starjeine ovoga sabora. Nije moja krivica to to ne uinih prije. Reeno je da ni drevni kraljevi
nisu nikada dovodili svoje vjenane ene pred javni skup, ali, jao, ini se da toga davnanjega obiaja
vie nema meu Kuruima. Recite mi sada jesam li ja sluavka ili to drugo? Prihvatit u ono to vi
presudite.
Nato se javi Bhima: Ve sam rekao da su putovi pravde zamreni. ak ni slavni mudraci ovoga
svijeta ne mogu ih katkada slijediti. Ono to na ovome svijetu jak ovjek naziva pravdom i drugi
potuju to god to zaista bilo, ali ono to slab ovjek zove pravdom teko da e se priznati makar to
bila i najsvetija istina. Zato ne mogu biti siguran u svoju odluku jer ne mogu sagledati njezine
posljedice. Ono to pouzdano znam, to je da su Kurui postali robovi pohlepe i da vie nemaju pameti.
Nee jo mnogo proi i na e se rod istrijebiti.
U strahu pred Duryodhanom nijedan kralj u tome zboru ne prozbori ni dobru ni lou. Dhrtaratrin
sin gledao je u tiini kraljeve i njihove sinove i unuke pa se onda nasmija i ree: O Yanaseni, neka
tvoji muevi kau pred ovim asnim zborom da Pravedni Yudhithira nije njihov gospodar i neka ga
uine laljivcem, a tebe oslobode ropstva.
Kada se agor mnogih glasova utiao, Bhima podie svoje mone ruke namazane sandalovim
mehlemom pa objavi: On je gospodar svih naih duhovnih i isposnikih zasluga, pa ak i naih ivota!
Ako on misli da je sebe izgubio na kocki, onda je jednako i s nama. Da nije tako, mislite li vi da bi i
jedan smrtnik koji stopama dotie zemlju mogao iv umaknuti iz mojih ruku nakon to je dotakao ove
uvojke kraljevne Panala? Vrlina me vezuje i potovanje koje dugujem najstarijemu bratu, a i Aruna
me stalno opominjao, zato ne poinih ovdje nikakvu strahotu. Ali ako mi to naredi pravedeni
Yudhithira, pobit u ove Dhrtaratrine podle sinove golim rukama!
Bhima, Drona i Vidura se uzrujae: Priberi se, Bhima, s tobom se moe svata dogoditi!
povikae oni.
Duryodhana je uo Bhimine rijei pa se obrati Yudhithiri koji je sjedio tih i kao izvan sebe. On ga
upita: Kralju, i Bhima i Aruna, a i blizanci pod tvojom su vlau. Jesmo li mi Krinu dobili na kocki
ili nismo?
I tada Duryodhana, elei ohrabriti Karnu, a Bhimu jo vie ozlojediti, otkri svoje lijevo bedro i
pokaza ga Draupadi. Bhima iskolai oi zakrvavljene od gnjeva i oslovi Duryodhanu kao da ga
probada rijeima: Neka se Vrikodara nikada ne domogne blaenih predjela gdje obitavaju njegovi
praoci ako ti u stranome boju ne polomi bedra!
Tada se umijea Vidura obrativi se svima: ujte, o kraljevi od Pratipine loze, vidite li vi kakva se
zla kob nadvila nad nas, a sve zbog stranoga Bhimina gnjeva? Nesrea koja eka Bharate poslana je
od samoga Usuda. Dhrtaratrini sinovi kockali su se ne obazirui se na pravdu i potenje!
U taj se as iz odaje za dnevne Ijevanice u oganj u Dhrtaratrinoj palai zau urlanje aglja, a
njemu u odgovor sa svih strana odjeknu njakanje magaraca i krikovi ptica grabljivica.
Tada se oglasi slijepi kralj Dhrtaratra: Duryodhano, sporoumni i neotesani! Ti si ve u pandama
propasti kada si mogao dopustiti da plemeniti Panduovi sinovi, a posebno njihova supruga Draupadi
trpe ovakve besramne uvrede! I tada vladar razabirui istinu pozva Draupadi pa joj ree: Kraljevno
Panala, ispunit u ti svaku elju koju od mene zatrai! Ti si obdarena mnogim vrlinama, odana si
pravdi i udoreu, a ja te pazim kao prvu meu svojim snahama.

68

Kralju Bharata odgovori Draupadi ako mi hoe ispuniti elju, neka to onda bude sloboda
pravdoljubivoga Yudhithire.
Stari joj kralj ree da joj je elja ispunjena pa onda nastavi: O blagoslovljena, moje ti je srce vrlo
naklonjeno. Ti zasluuje i vie od jedne elje! Ispunit u ti i drugu. Slobodno trai to god ti srce ite.
Kraljevna e na to: Svijetli kralju, dopusti onda da Bhima, Aruna, Nakula i Sahadeva dobiju natrag
svoja kola, lukove i slobodu. To je moja elja!
Onda e Dhrtaratra: Zatrai od mene i treu elju, snaho moja! Samo dvije elje za tebe su malo!
Ti si najestitija i najslavnija od mojih snaha. Na to mu Draupadi smjerno odgovori: Najbolji kralju,
ne elim biti pohlepna. Pohlepa ubija vrlinu. Nisam dostojna da mi ispuni i treu elju. No moji e
muevi, kada su slobodni, krjepou stei dovoljno za blagostanje.
Kralju javi se tada Yudhithira nareuj i reci to da inimo jer ti si na gospodar. Spremni
smo u bilo koje vrijeme izvriti tvoju zapovijest. Dhrtaratra mu na to odgovori: Yudhithiro, ja ti
zanavijek elim sreu i svaku blagodat. Idite s mirom i ti i tvoja braa i vladajte svojom kraljevinom,
primite natrag i sve svoje blago.
I Yudhithira poslua Dhrtaratrine rijei i pozdravi se sa svima, a zatim Pandave napustie
dvoranu. Popeli su se u svoje koije i, povevi Draupadi sa sobom, krenuli su u Indraprasthu,
najsjajniji od svih gradova.
Kada Pandave odoe, Duasana se obrati Duryodhani, Karni i akuniju: Hej vitezi, starac je
upropastio sve to smo mi s toliko muke i truda postigli! Sve je blago opet vratio neprijatelju!
Nato Duryodhana opet stade nagovarati Dhrtaratru: Oe, Pandave imaju sada svoja kola i oruje,
a oni nam nee oprostiti ovo ponienje! Napast e nas i sve do jednoga pobiti! O najbolji meu
Bharatama, za nas postoji samo jedan izlaz: da se ponovno kockamo s Pandavama. Brhaspati39 je rekao
da nema nepotene obmane ako slui pobjedi nad nadmonijim neprijateljem. Onaj tko ovaj put izgubi
na kocki, morat e otii u umu, u progonstvo, i ivjet e tako dvanaest godina. Trinaestu godinu morat
e provesti ivei meu ljudima, ali, ako ga prepoznaju, morat e opet u umu na jo dvanaest godina.
Ili jedni ili drugi od nas neka tako ive. Zato dopusti, o kralju, da jo jednom zaigramo! Pozovi
Pandave natrag da opet bacamo kocku. Ne budemo li tako uinili, mi smo izgubljeni! Oe moj, kada se
Pandave poslije trinaest godina vrate iz progonstva, lako emo ih moi pobijediti jer emo dotle stei
mone saveznike i uvrstiti svoju vlast.
Pokoleba se Dhrtaratra pa ree: Potecite i pozovite Pandave da se vrate. Nije bitno ako su ve
daleko odmakli. Neka dou i neka ponovno zaigraju.
I tako poslae teklia da Yudhithiru pozove natrag. Kada ga je sustigao, on mu ree: Kralju
Yudhithiro, cio se sabor opet okupio i tvoj mi je otac40 naredio da te pozovem da se vrati. eli da
doe i da ponovno igra.
Na to e Yudhithira: Sva stvorenja snalazi po naredbi Tvorevoj dobro ili zlo. Ako se moram
kockati, kockat u se. Znam da ovaj novi poziv vodi u moju propast. Pa ipak, ne mogu se ogluiti o
kraljevu naredbu. Tako govorei, okretao je svoja kola.
Vratie se u Hastinapuru i, nagnan sudbinom, Yudhithira opet sjede sa akunijem za kocke. Srca
njegovih prijatelja obuze gorki jad.
akuni mu ovako kaza: Stari ti je kralj vratio sve tvoje blago. To je vrlo lijepo. No sluaj me sada
paljivo jer je sada u pitanju drukiji i vrlo visok ulog. Ako nas pobijedi na kocki, otii emo u
progonstvo na dvanaest godina. Sve to vrijeme nosit emo jelenje koe, a kada doe trinaesta godina,
ivjet emo meu ljudima, ali ako nas budu prepoznali, vratit emo se u umu da u progonstvu
provedemo jo dvanaest godina. Ako ti bude pobijeen, vi ete ivjeti u umi, ti, tvoja braa i
39

Brhaspati je, prema Mahabharati, osniva arthaastre, nauke o dobrobiti ili politike nauke. No pod
imenom Barhaspatyarthaastra sauvala nam se samo relativno mlada verzija nekoga starijeg dijela. I jedna od
dharmaastra, obredno-pravnih prirunika, naziva se po Brhaspatiju Brhaspatismrti. ini se da je ona komentar
uz Manavadharmaastru ili Manusmrti.
Posebno je pitanje pamti li se pod tim Brhaspatijem koji stvarni stari autor ili se naprosto misli vedski veliki
bog sveenik kojega epsko-puranska predaja pamti kao riija, mudraca.
40
Dhrtaratra je, naravno, Pandavama stric, ali po oevoj smrti zauzima njegovo mjesto i ast.
69

Draupadi s vama. Kada bude istekla trinaesta godina, onaj tko je izgubio dobit e natrag svoju
kraljevinu. Yudhithiro, baci kocke da igramo!
Yudhithira mu na to odgovori: akuni, kako da kralj poput mene, koji zna svoje dunosti,41
odbije takav izazov?
Tada akuni baci kocke i ree: Dobio sam, Yudhithiro!
I tako se pobijeeni Panduovi sinovi spremie da pou u umu. Jedan za drugim odbacie oni
svoje kraljevske haljine i obukoe jelenje koe. Gledao ih je Duasana pa u zanosu uzviknu: Od sada
poinje neosporna vladavina kralja Duryodhane! Oholi Panduovi sinovi najzad su poraeni! Jadna
kraljevno Panala, sirota Draupadi, kako li e ivjeti u umi? Odaberi mua meu nama, ovdje
prisutnima! I Duasana obasu Pandave najneuljudnijim pogrdama, a Bhima se na to ne dade
obuzdati nego prie kraljeviu kao kada himalayski lav prilazi aglju pa mu ovako kaza: Bezduni
lupeu, izgovara rijei koje samo grjenik moe izgovoriti! Kao to ti sada probada naa srca svojim
poganim jezikom, tako e tvoje srce probadati strijele i tada e se sjetiti ovoga!
No Duasana zaboravi na stid i poe plesati oko Bhime koji nemoan stajae obuen u jelenje
koe. Kravo! Kravo! dovikivao mu je, a Bhima mu jo jednom ponovi: iva je istina to to ti
velim. Nee proi mnogo vremena, a ja u naoigled svih ratnika katriya pobiti sve Dhrtaratrine
sinove i tako ugasiti moj gnjev!
Kada Pandave krenue iz saborne dvorane, pakosni kralj Duryodhana, na vrhuncu radosti, poe za
Bhimom oponaajui njegov hod slian lavljemu. Bhima se na to okrenu pa mu ree: Ne varaj se,
budalo, da si nada mnom dobio ikakvu prednost time to si sada stekao. I tebe i tvoje pristae uskoro u
rastaviti od ivota, a u tome asu sjeat e se svega ovoga!
I Bhima nastavi koraati za Yudhithirom suspreui u sebi srdbu.
Aruna mu onda dobaci: Bhimo, odlunost pravoga ovjeka pokazuje se na djelu, a ne na rijeima.
Za etrnaest godina od dananjega dana vidjet e oni to e se dogoditi!
Tada se javi kralj Yudhithira: Sada kaem zbogom svim Bharatama, i svojemu djedu Bhimi i
kralju Somadatti i velikome kralju Balhiki i Droni i Kripi i svima ostalim kraljevima, i Avatthamanu i
Viduri i Dhrtaratri i njegovim sinovima. elim vam svako dobro, a kada se vratim, vidjet u vas
ponovno.
Nitko od prisutnih nije od stida mogao izustiti nijednu jedinu rije. Samo se Vidura oglasi i ree
im: Plemenita Kunti kraljica je po roenju. Njoj se ne pristoji da ide u umu. Osjetljiva je i u godinama
i zasluuje blagoslov i udobnost, i zato e ivjeti aena u mojemu domu. Znajte to, Panduovi sinovi, i
neka je s vama svaki blagoslov.
Rastuena Kunti gledala je Draupadi kako se priprema za odlazak pa joj ree glasom drhtavim od
suza: Dobra ena nikada se ne brine o onome to se ne moe izbjei. Tebe e braniti vrlina koja je
svemu nadmona i uskoro e opet nai sreu. Dok budete ivjeti u umi, dri na oku mojega
Sahadevu. Ne daj da mu srce poklekne pod ovom nesreom.
Bit e kako eli ree joj kraljevna okupana suzama.
Kada zlosretni Panduovi sinovi odoe, staroga kralja Dhrtaratru spopadoe brige. On posla po
Viduru koji odmah doe, a kralj ga zamoli da mu opie kako su otili prognanici.
I Vidura mu stade ovako kazivati: Yudhithira, slavni Kuntin sin, iao je naprijed, lica pokrivena
skutom odjee. Bhima je hodio odmah za njim i oborenih oiju gledao je u svoje ruke. Aruna iae za
Bhimom razbacujui nogama pijesak na putu. Nakula i Sahadeva posipali su svoja tijela prainom
idui za Yudhithirom, a za njima je ila Draupadi oiju oblivenih suzama i raupane kose koja joj je
prekrivala lice. Uz njih je iao i sveenik Dhaumya pojui strane samavedske42 napjeve posveene
Yami, gospodu smrti.
41

v. II, bilj. 35.

Vedski se tekstovi dijele na svete izreke, mantre ili brahmane, i na obredne tekstove vezane uz njih,
brahmane. Zbirke su svetih tekstova, samhite: Rksamhita, Samasamhita, Yauhsamita i Atharvasamita. Prva
sadri pjesme za javne obrede za zajednicu, kralja i sl., a etvrta dobrim dijelom za kune i magijske obrede,
trea sadri prozne obredne izreke, a druga napjeve za sveane rtve na kojima se tijetilo sveto pie soma.
Prema svojim samhitama dijele se i svi vedski tekstovi na etiri vede.
42

70

Dhrtaratra ga nato upita: Kai mi, Vidura, to znai nain na koji su Panduovi sinovi napustili
Hastinapuru?
Vidura mu odgovori: I unato svim ponienjima koja mu nanesoe tvoji sinovi i unato gubitku
kraljevine i blaga, mudri pravedni kralj Yudhithira jo nije skrenuo s puta vrline i jo je uvijek
Bharato, dobar prema tvojoj djeci. Premda je opljakan na podli nain, pa i prepun srdbe, on ne htjede
otvoriti oi. Pokrio je lice bojei se da ne spali narod svojim gnjevnim pogledom. A Bhima je gledao u
svoje ruke neprestano steui ake i mislio kako nitko nema tako snane ruke i elei na svojim
dumanima poiniti podvige dostojne snage njegovih miica. Aruna je rasipao pijesak pokazujui da
e jednako tako lako rasipati strijele po svojim neprijateljima. Sahadeva je lice posipao prahom mislei
kako ne bi trebalo da ga itko prepozna u ovome gorkom asu, a Nakula mislei: Bolje i ovako nego da
sada osvojim srce koje lijepe gospe.
Graani su, shrvani bolom, stalno ponavljali: Jao, gledajte kako nas naputaju naa vlastela!
Neka je stid velmoe Kurua koji poput budalaste djece prognae Panduove batinike, i to samo zbog
svoje pakosti! to emo mi bez svojih gospodara? Zar moemo voljeti zle i zavidljive Kurue? A
kada silni Panduovi sinovi izaoe iz Hastinapure, sijevnue munje iz vedra neba, a zemlja stade
podrhtavati. S neba padoe meteori, a grad im bijae s desne strane. To to smo vidjeli, Bharato,
najavljivalo je nau propast, a samo zbog tvojih pogrenih odluka.
Dok su kralj Dhrtaratra i mudri Vidura ovako razgovarali, pojavi se pred njima i pred cijelim
zborom Kurua nebeski rii i pred svima izgovori ove rijei: Od danas za etrnaest godina sve e vas
zbog Duryodhanina grijeha satrti Arunina i Bhimina sila. I rekavi to, najbolji od nebeskih riija
nestade pred njihovim oima i odjezdi preko neba.
Znajui da je uitelj Drona njihova jedina zatita, Duryodhana, Karna i akuni ponudie mu
kraljevinu. A on se obrati tim zavidljivcima i pakosnicima, i svim Bharatama, i ovako im ree:
Brahmani rekoe da su Pandave porijeklom nebesnici i da njih ne moete ubiti. I Dhrtaratrini sinovi, a
i svi ostali kraljevi, trae sada moju zatitu i ukazuju mi svoje potovanje i ja u se svim svojim srcem
zauzeti da opravdam njihovo povjerenje, ali sudbina je neumitna i ja protiv nje ne mogu nita.
Dhrtadyumna je porijeklom nebesnik i blistav je poput ognja. Roen je s oklopom, s lukom i
strijelama, a ja sam smrtno bie i izgubit u ivot budem li se s njime sukobio. irom se svijeta zna da
se on rodio da bude moja propast. Ti si taj uzrok, Duryodhano, zbog kojega e mi brzo doi taj strani
as. Tvoja srea nee dugo trajati. Zato prireuj rtvene obrede, dijeli darove i uivaj u svemu to ti
srce eli jer e te za etrnaest godina od dana dananjega stii velika nesrea.
Pred kralja Dhrtaratru koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko uzdiui doe Sanaya pa
ga upita: O zemaljski gospodaru, osvojio si itavu zemlju i sve njezino blago. Poslao si Pandave u
progonstvo. Poradi ega sada toliko tuguje?
Nato e Dhrtaratra: Zar nemaju za ime aliti oni kojima predstoji okraj sa silnim Pandavama na
njihovim velikim kolima i sa svim njihovim saveznicima? Sanaya e na to: Kada bogovi nekoga
ele upropastiti i obeastiti, oni mu najprije uzmu pamet. Kada propast naie, razum zatrovan
grijehom prihvaa zlo kao dobro i vrsto prione uz njega.
Dhrtaratra ree na to Sanayi: Sanayo, pogled ojaene Drupadine keri moe sagorjeti itav
svijet. Ne znam ima li nade da mi makar jedan sin ostane iv?

71

Knjiga trea
VANAPARVAN
Knjiga o umi

Vaiampayana govorae: Pobijeeni na kocki i nakon ljutih uvreda to im ih uputie opaki

Dhrtaratrini sinovi i njihovi prijatelji, Kuntini sinovi izaoe iz Hastinapure. Proli su kroz vrata
zvana Vardhamana, ponijevi svoje oruje sa sobom, i skupa s Draupadi krenuli na sjever. Graani koji
su ili za njima stadoe tada pred njih sklopljenih ruku i rekoe im: Budite blagoslovljeni! Kamo
odlazite i zato nas ostavljate u ovome jadu? Znamo da su vas okrutni dumani prevarom pobijedili, ali
vama ne prilii da tako ostavite voljene podanike i prijatelje uvijek spremne da vam uine po volji. Ne
elimo da nas propast snae zato to ivimo pod vlau Kurua! Kada se s budalama neprestano ivi,
um se pone smuivati kao to i sklonost vrlini proistjee iz druenja s dobrima i mudrima.
Yudhithira im nato odgovori: Blagoslov je na nama kada i narod i brahmani suosjeaju s nama i
pripisuju nam ak i one zasluge kojih nemamo! Ja i moja braa ipak vas molimo da imate prema nama
naklonosti i samilosti i da se vratite u Hastinapuru jer tamo ive na djed Bhima, kralj Dhrtaratra i
Vidura. Tamo je i moja majka, a i mnotvo mojih dobromiljenika ivi tamo. Ako nam zaista elite
dobro, vratite se i s ljubavlju njegujte one koje vam povjeravamo.
Uz bolne jecaje narod poe zaostajati, a Pandave se popee na svoja kola i pooe. U smiraj dana
stigoe do golema banyanova1 drveta na obali Gange i tu se oprae svetom vodom i ostadoe prenoiti.
Brahmani koji su sa svojim uenicima i rodbinom ili uz njih zapalie sada svoje svete vatre pojui
Vede i razgovarajui. Svojim umilnim glasovima tjeili su i bodrili prvake roda Kurua.2 Ta veer bijae
u isti mah i lijepa i strana.
Svanuo je novi dan. Brahmani koji se uzdravaju proeci dooe pred Yudhithiru, a on im ovako
ree: Nae je blago opljakano i nemamo vie kraljevinu. Sada emo ui u duboku umu i hranit emo
se voem i korijenjem, a i onime to ulovimo. uma je puna gmazovaca i grabljivica i svakojakih
opasnosti i trpjet ete mnogo bijede i nevolje. Zato se, brahmani, vratite gdje je kome volja.
Brahmani mu na to odgovorie: Ne pristoji ti, kralju, da nas tako ostavi jer na je put kuda god ti ide!
Yudhithira im odvrati: Moja me bijeda ini ovjekom dostojnim prijekora. Neka sramota padne
na glave podlih Dhrtaratrinih sinova! I rekavi to, kralj sjede na zemlju i zaplaka, a onda im stade
besjediti: O brahmani, ne elim ja imanje da bih uivao u njegovim blagodatima. Domovi dobrih ljudi
nikada ne mogu oskudijevati travom za sjedenje, vodom za pie, mjestom za odmor i lijepom rijeju.
Uvijek treba umornome dati postelju, sjedite onome tko je dugo stajao, hranu gladnome. Gostu
dugujemo ljubazan pogled, veselo srce i ugodnu rije. Nitko ne treba da pripravlja hranu samo za sebe
ni da kolje ivotinju a da je ne namijeni bogovima, precima i gostima. Svakoga jutra i veeri treba po
zemlji posuti hranu namijenjenu psima, onima koji jedu pse3 i pticama i tako obaviti rtvu
Vaivadeva.4 Tko jede ostatke rtve bozima, precima i gostima, blaguje jelo besmrtnosti. Tko ne krtari
kada daje hranu neznanome namjerniku stjee velike duhovne zasluge. A brahman aunaka e na
to: Jao, ovaj je svijet prepun proturjeja! ega se dobri stide, time se opaki ponose. Ako eli da opet
1

Banyan, skr. vata, nygrodha, lat. Ficus Indica, golemo drvo kojemu se grane znadu sputati do zemlje i
putati korijenje koje podupire grane stabla, tako da jedan banyan moe nekada pokriti iroko podruje.
2
Pandave su ogranak Kurua pa se i oni mogu nerazluno zvati Kuruima, a osobito najboljima od Kurua.
3
To su vapae ili vapake "oni koji se hrane psima (kuhaju pse)". To je naziv za za potomke andale i
brahmanke po tradicionalnog teoriji.
andale su u sanskrtskoj predaji jedna od najprezrenijih nedodirljivih dakle izvan stalekih drutvenih
skupina. Po tradicionalnome nauku u tu skupinu ulazi onaj tko je roen iz najneprirodnije staleke veze: veze
udre s brahmankom, te potomci takve osobe.
4
Vaivadeva je prinos ujutro, uveer i prije objeda kojim se aste "Svebozi", prinose mali prinosi
pripravljene hrane bozima koji ovjeku daju hranu i Agniju "Ognju" koji je kuha i prenosi bogovima.
Iza prinosa svetoj rijei Veda i bogovima daju se svakodnevno i prinosi precima, ljudima i svim biima. To
se zove "velika rtva", mahayana.
72

moe ugostiti brahmana, trudi se stei isposnike zasluge, jer oni koji ih imaju njihovom mou mogu
initi to poele.
Tada kralj Yudhithira i njegova braa stadoe pred mudroga sveenika Dhaumyu pa Yudhithira
upita: O sveenie, nije vie u mojoj moi da brahmane hranim i uzdravam, a ne bih ih elio napustiti.
Savjetuj mi stoga, sveti ovjee, to da uinim?
A Dhaumya, najbolji meu pravednicima, zadubi se malo u duhu pa ree ovako: Od Sunca, kralju,
potjee sva hrana koja stvorenjima odrava ivot. Sunce preobraava vodu u sjemenju pomou
Mjeseeva djelovanja i iz njega bujaju biljke koje imaju svih est okusa. To je ono to stvara hranu
svima zemaljskim ivim biima. Hrana koja odrava ivot proizala je iz Suneve sile i zato je Sunce
otac svima ivim biima. Od njega potrai zatitu!
Yudhithira ga poslua i ode na rijeku Gangu obaviti obred oienja, a potom se dade na post.
Molio se Suncu i prinosio mu darove i cvijee, a potom je spregao svoja osjetila. Izgovorio je stotinu
osam Sunevih imena onako kako ga sveenik bijae nauio. Udobrovoljeni bog, blistav poput ognja,
pojavi se plamtei pred Yudhithirom.
Dobit e ono to eli ree Sunce koje proiava svijet. Od danas e se u tvojoj kuhinji
pripravljati voe, korijenje, meso i povre, i imat e svega u izobilju tako da ti nikada nee ponestati.
Imat e i blaga od svake vrste. *Uzmi ovaj bakreni kotao koji ti dajem. Sve dok ga Draupadi bude
drala i sve dok svatko ne bude nahranjen, pa i ona, kotao se nee isprazniti za taj dan.5 I onda
Sunce nestade.
Vrli Kuntin sin pade pred noge Dhaumyi, izgrli svoju brau, a onda se zaputi kuhinji, gdje ga je uz
duno potovanje doekala Draupadi, pa sjede sam da kuha. A ista hrana sa svima etirima okusima
umnoavala se, ma koliko je malo bilo, i postala neiscrpna. On onda nahrani brahmane, pa svoju mladu
brau i napokon sebe. to bjee preostalo on dade Draupadi i, kada se i ona najela za taj dan, kotao
presui.6 Onda se svi zaputie k umi Kamyaka.
Kada su Panduovi sinovi otili u umu, tuga obuze kralja Dhrtaratru kojemu znanje bjee njegov
oinji vid. On zapita vrloga Viduru: Ti odlino poznaje pravicu i istim oima gleda na sve Kurue.
Reci mi to mi je initi? Kako da se umilim graanima da nas do korijena ne bi zatrli?
Vidura mu odgovori: Mudraci kau da je vrlina temelj kraljevine. Tvoji sinovi mogu vratiti mjesto
meu dobrim ljudima ako se Pandavama vrati ono to si im dao. Najvia je vrlina kada je kralj
zadovoljan svojim posjedom i ne eli tuega. Neka zemljom vlada bestrasni Aataatru,7 a
Duryodhana, Karna i akuni neka ga s marom slue. Neka Duasana pred cijelim dvorom zatrai
oprotaj od Bhime pa e nas onda svi zemaljski kraljevi potovati. Eto, pitao si me, a ja drugoga
odgovora ne znam.
Nato e Dhrtaratra: To to zbori pred ovim skupom, Viduro, nije za nae dobro, ve za dobro
Pandava. Zar radi Pandava mogu odbaciti svoje roene sinove? Viduro, ja te visoko cijenim, ali to to
mi veli sasvim je naopako. Idi odavde ili ostani! ini to te volja! Ma koliko se neasnoj eni ugaalo,
ona e ipak napustiti mua.
Rekavi to, Dhrtaratra ustade i povue se u svoje odaje. Vidura ree: Nije tako pa se otputi
tamo kamo su otili Kuntini sinovi.
Idui od ume do ume, Panduovi su sinovi napredovali prema zapadu. Napokon ugledae pred
sobom umu Kamyaka u divljoj ravnici uz obale rijeke Sarasvati. Tu ih pronae Vidura koji je putovao
sam s jednim jedinim kolima.8
Pandave ustadoe i doekae Viduru dobrodolicom. Poslije uobiajene ceremonije on im ispria o
svojoj prepirci s Dhrtaratrom i na kraju ree: Doista e Kurue snai propast. Kao ni kapljica vode na
lotosovu listu, tako se ni moji savjeti ne mogahu zadrati u Dhrtaratrinoj pameti. Sluaj me zato ti i
upamti moje rijei: Mudar ovjek strpljivo podnosi zla koja mu nanose protivnici i umnoava snage
5

Odlomak sa zvjezdicom * nije uao u tekst kritikoga izdanja.

Tvrdnja o pranjenju lonca ima vrlo sumnjivu rukopisnu potvrdu na prirupku samo jednog rukopisa, ali je
ula u sva tiskana izdanja do kritikoga.
7
Aataatru je pridjevak Yudhithire. Znai "Onaj kojemu se (ravan) protivnik (jo) nije rodio".
8
Bez uobiajene pratnje.
6

73

kao to se mala vatrica postupno prometne u velik poar. Takav e ovjek zavladati Zemljom. Tko
dijeli blagostanje s onima to su mu odani, imat e u njima drugove u nesrei. Sine Panduov, dijeli svoj
objed s njima i budi s njima iskren i ljubazan. Od toga svakome kralju raste mo.
Yudhithira e na to: Tako e i biti, a svaki tvoj savjet pomno u posluati.
Kada je Vidura otiao Pandavama, Dhrtaratra je zaalio to se tako ponio prema njemu. Sjetio se
njegovih otroumnih savjeta i u ratu i u miru i koristi to bi je Pandave imali od njega pa mu se smrknu
pred oima i on pade kraj vrata saborne dvorane. Kada doe k sebi, oslovi Sanayu koji stajae kraj
njega: Moj je brat Vidura nalik na samoga boga pravde! Zovi ga jo danas da se vrati jer mi srce plamti
od boli. Moj mudri brat nikada nije skrivio ni najmanji prijestup a ba je on morao od mene pretrpjeti
najgoru nepravdu!
Sanaya mu je odobravao pa onda ree: Bit e kako eli! i zaputi se u umu Kamyaka. Tako se
mudri Vidura, uvijek odan svojoj rodbini, vratio u Hastinapuru i oprostio svojemu bratu, a opaki je
Duryodhana zbog toga i uskipio od bijesa.
im je saznao to se dogodilo Pandavama, Krina im smjesta doe. Dooe i Bhoe, Vriniji,
Andhake, a stigoe tu i roaci kralja Panale, i Dhrtaketu, kralj edija, a i mona i slavna braa
Kekaye. Svaki se od njih zgraao i osuivao neasno djelo Dhrtaratrinih sinova. Tuna Draupadi
izae pred Krinu i stade mu pripovijedati muke i sramotu kojima je bila izvrgnuta, a on se, duboko
dirnut, trudio da je utjei i umiri pa joj onda ree: Milolika kraljevno, svi koji su te zlostavljali leat e
u samrtnim mukama sred krvave kaljue na bojitu izgubljene bitke. Sveano ti se zaklinjem da e
tvoje nezasluene patnje dostojno biti osveene. Obrii oi! Moe se Himalaya raspui, mogu se
nebesa sruiti, a zemlja razdrobiti i bezdano more presuiti, moja se rije nee opovri.
Tada svi okrenue svoja lica Krini, a on stade govoriti: Gospodaru Zemlje, ovo te zlo ne bi snalo
da ja ne bijah u Dvaraki. Ako ne milom, sprijeio bih kockanje silom, makar morao pobijetiti sve one
kockare i tobonje prijatelje koji se motaju po Dhrtaratrinu dvoru.
elnie Bharata, nisam mogao doi na vrijeme jer je kralj alva saznao da je jakoruki iupala
poginuo od moje ruke i silno se raestio. Doao je u Dvaraku sa svojim leteim gradom zvanim
Saubha9 i napao bez milosti mlade kraljevie Vrnija. Pobio je mnoge hrabre mladie i opustoio sve
gradske vrtove, a onda je krenuo da nae mene grdei me i prijetei mi smru. Potom je odletio u nebo
sa Saubhom.
Kada sam se vratio, uo sam kako je govorio o meni pa me spopadne bijes i odluih da ga ubijem.
alvu sam, kralju, naao usred uzbibanoga mora gdje stoji navrh Saubhe. Zlikovac me ugleda jo
izdaleka i pozva me na megdan, ali bezbrojne strijele izbaene mojim lukom nisu mogle dosegnuti
njegova kola, a grjeni sin daitya zasipao je i moju vojsku i mene bujicama strijela. Saubha se digla u
visinu oko dvije milje i moji je vojnici nisu mogli vidjeti jer su promatrali sa zemlje, a moje su se
strijele posveene mantrama10 zabadale u tijela danava11 i iz Saubhe odjeknue krici onih koji su
umirali i padali u dubine monoga oceana. Presjeenih vratova i otkinutih ruku padali su danave
gromoglasno urlajui, a morske su ih ivotinje prodirale. Vidjevi kako padaju njegovi ratnici, Salva
se poe protiv mene boriti stvarajui privienja. Neprestano me je zasipao buzdohanima i ralima,
krilatim kopljima i sulicama, bojnim sjekirama i maevima, gromovima i metnjima, ali ja sam njegove
opsjene unitavao svojima. Vidje on da mi njegova privienja ne mogu nauditi pa poe na mene bacati
goleme stijene. Tada nastade tama, Bharato! Dan je bio as taman as svijetao, smjenjivali su se mraz i
vruina, pljutalo je ugljevlje, padao pepeo i svakakvo oruje. Svojom mou priina razbio sam i ta
privienja i svuda naokolo sipao svoje strijele.
Onda se, silni kralju, nebeski svod obasja svjetlou kao od stotinu sunaca, stotinu mjeseca i deset
tisua zvijezda. Nitko vie nije znao je li dan ili no niti je mogao odrediti strane svijeta. Zbunio sam

Saubha je arobni grad daitya (v. I, bilj. 40) usred oceana pod vlau alve. Tu se mit, epska tehnika i puka
predanja kriaju u svojevrsnu bajku.
10
Mantre su basne. Izvorno su se tako zvale vedske izreke, a kasnije i druge izreke s usporedivom mou.
11
Ovdje se, ini se, danave ne razlikuju od daitya.
74

se, ali stavih na tetivu oruje zvano Pranastra.12 Ono odletje poput pahuljica istoga pamuka
otpuhanih vjetrom. Kada opet nasta svjetlost, ja se ponovno uhvatih ukotac sa svojim neprijateljem.
U taj as alvin grad nesta pred mojim oima a ja stadoh zauen. Vojska danava strano zaurla.
Ja sam upravo to i ekao pa stavih na tetivu oruje koje moe pogoditi neprijatelja koji se uje, ako se i
ne vidi, i urlanje danava prestade. Danave strahotnih oblija stadoe me zasipati golemim kamenjem
koje me ubrzo zatrpa nagomilavi se nada mnom poput kakva mravinjaka. Ja se onda latih groma,
omiljenoga Indrina oruja koje moe ruiti stijene i njime razbih sve to kamenje. Vidjevi da su nam
konji gotovo na izdisaju, moj mi koija Daruka ree: Potome Vrinija, zaboravi na samilost i ne
odugovlai vie. Napregni sve svoje sile i pogubi ga!
Ja mu onda rekoh: Stani malo! i stavih na tetivu svoje najmilije, blistavo i ognjevito oruje,
nebeskoga porijekla i neprevarljivo. Ono moe prodrijeti u sve. Rekoh: Uniti Saubhu i sve neprijatelje
koji su u njoj! i poslah ga silom svojih ruku i svoje srdbe ulivi u njega mo mantra. Silni kolut
Sudarana, otar poput britve i bez mrlje, nalik Yami Unititelju, kadar da u boju u pepeo pretvori
yake i rakase i danave, a i kraljeve roene u neistim plemenima, podie se u nebo strahotno
blistajui nalik na drugo Sunce na kraju yuge. Stigao je do grada Saubhe kojemu sjaj bjee ugasnuo i
proe ravno kroz njega kao kad pila presijeca visoko drvo. Prepolovljen Sudaraninom silom, grad
pade kao to je i pao grad Tripura kojega oborie strijele Mehevarine.13 Kolut se tada vrati u moje
ruke, a ja ga jo jednom silovito bacih rekavi: Idi alvi! alva upravo bijae potegao teki buzdohan
da ga baci na mene kada ga kolut prepolovi i svojom silinom zapali. Kada pogibe taj hrabri ratnik,
danave se jadikujui razbjeae na sve strane. Onda pogledah na njihov grad, visok kao planina Meru.
Njegove palae i vrata bijahu sasvim razoreni i izgorjeli, a danave su uasnuti bjeali. Eto zato, kralju,
ne mogoh doi u Hastinapuru! to da sada inim? Vodu je teko obuzdati kada jednom probije nasip.
Potom se pogubitelj Madhua, prvi meu muevima, pozdravi s Pandavama i spremi se da poe.
On povede sa sobom kraljevnu Subhadru i mladoga Abhimanyua, a Dhrtadyumna prihvati
Draupadine sinove pa ih onda svi kraljevi napustie. Ostadoe samo brahmani, vaiye i mnotvo
naroda iz Yudhi-thirine kraljevine usprkos svim nagovaranjima da se vrate kuama.
Tada se vrli Panduovi sinovi u pratnji brahmana zaputie k svetomu jezeru zvanom Dvaitavana.
Tamo ih zatekne stari i moni rii Markandeya koji im jednoga dana doe u posjet. On ovako kaza
Yudhithiri: Vidjevi te ovdje, sjetio sam se Rame, istinoljubivoga Daarathina sina. Gledao sam ga u
davnim danima kako s lukom u ruci luta gorjem Riyamukha. Slavni Rama bjee neustraiv poput
Indre, a u boju nepobjediv. Lutao je umama odrekavi se svakoga zemnog zadovoljstva jer mu otac
bjee tako naredio. Zato nitko ne smije biti nepravedan i rei: Sila je na mojoj strani! Ti si
nepokolebljivo ostao vjeran rijei koju si dao i otiao si u umu, u svoje muno izgnanstvo, ali znaj da
e vlastitom snagom, poto ispuni vrijeme ovoga munog boravka u umi, predobiti od Kurua ono
to je tvoje. I, rekavi to pred svima isposnicima i rodbinom Pandava, veliki rii pozdravi Dhaumyu
i otputi se prema sjeveru.
Prognani Kuntini sinovi imali su obiaj da sveeri sjede i vode razgovore, a uz njih bijae i lijepa
Draupadi, uvijek odana i draga svojim muevima. Jednom ih tako bjee obuzela tuga, a ona ree
Yudhithiri: Onaj se grjeni zlikovac sada, sigurno, veseli sa svojim pristaama. Zato si, kralju,
oprostio dumaninu iako si vidio to je uinio meni i tvojoj brai? Onoga katriyu koji, kada je vrijeme,
ne pokae svoju snagu, preziru svi. Jednako je tako neomiljen i katriya koji je nepomirljiv kada doe
vrijeme za pomirenje. Njega snalazi propast i na ovome i na onome svijetu.
Ueni su govorili kada treba pratati. uj to u ti rei: Uvredu treba oprostiti onome tko ti je
prije uinio neko dobro makar bio kriv pred tobom i za teku nepravdu. Sjeti se dobra koje ti je uinio.
I onima koji vrijeaju zbog svojega neznanja i ludosti treba oprostiti, jer ovjek teko stjee mudrost.
Ne treba nikada opratati onima koji vrijeaju samo se pretvarajui da ne znaju to ine, makar to bila i
neznatna uvreda. Svakome stvorenju prva uvreda mora biti oprotena, ali ga zbog druge treba kazniti
makar bila i neznatna. Reeno je da onome tko je preko volje uinio uvredu i zamolio za oprotaj treba
oprostiti kada se o svemu dobro razmisli. Skromnost moe pobijediti svaku silu i svaku slabost. Nema
12
13

Pranastra doslovce znai neto kao "oruje mudrosti".

Tripura je "Trograd", letei grad zloduha koji je unitio iva Mahevara.
75

niega to skromnost ne moe postii. Trebalo bi svatko da radi u skladu sa svojim moima i
slabostima. Katkad uvredu treba oprostiti i zbog straha od naroda. Kralj treba da ini ijedno i drugo
kada je tome vrijeme.
Yudhithira joj odgovori: Gnjev je pogubitelj ljudi, ali i njihov tvoritelj. Gnjev je, krasotice,
korijen svega blagostanja i sve neimatine. Nema djela koje ljutit ovjek nee uiniti ni rijei koju nee
izustiti. Ljutit ovjek pada u grijeh. Ubit e ak i svojega uitelja, a starije e uvrijediti otrim rijeima.
Ne moe razluiti to treba rei, a to ne. U bijesu moe ubiti i nevinoga, a ukazati potovanje onome
koji zasluuje smrt. Kako onda netko poput mene smije putati navolju gnjevu kad je on tako poguban
za svijet? Mudar ovjek koji, premda uvrijeen, ne dopusti gnjevu da ga raspinje, raduje se na onome
svijetu jer je ravnodunou nadvisio uvredu svojega zlotvora. Samo se neznalicama ini da je gnjev
isto to i snaga. Gnjev nam je dan na propast svijetu. Da meu ljudima nema onih koji su strpljivi i
snoljivi kao Zemlja, ne bi na svijetu bilo mira, nego samo neprestano ratovanje koje izaziva gnjev.
Ako uvrijeeni uvijek uzvraa uvrede, a kanjenik kanjava onoga tko ga je kaznio, nee vie biti mira
meu ljudima i grijeh e zavladati svijetom. Treba opratati, ljepotice, jer je raanje bia dunost
pomirljivih. Slavni je Kayapa rekao da pomirlji-vost dri svemir na okupu. Ima ih dosta koji e kralja
Dhrta-ratru stalno nagovarati da bude pomirljiv. Vjerujem da e nam on opet vratiti nau kraljevinu, a
ako ne bude tako, tad e mu to donijeti propast.
Draupadi e na to: Klanjam se Dhatru i Vidhatru14 koji su tako pomraili um. Ni pod ovim tekim
teretom ti ne misli onako kao tvoji oevi i djedovi. ula sam da kralj titi vrlinu i da vrlina zauzvrat
titi njega, ali ja vidim da vrlina tebe ne brani. Kao biser u niski ili drvo sred rijene matice svako bie
slijedi Tvorevu zapovijest jer je proeto njegovim duhom i korijeni su mu u njemu. Stvorenja ovija
tama i nisu gospodari svoje sree ili nesree. On je taj koji ih alje na nebo ili u pakao. Stvorenja ovise
o Gospodu poput slamki koje pak ovise o udi vjetrova, a On hodi svemirom zaposlen i dobrim i zlim
djelovanjem iako nitko ne moe rei: Gle, to je Bog! Gledaj snagu priina koja zrai iz njega!
Zasjenjena njegovim prividima stvorenja ubijaju svoje sudrugove. Muniji istinoznalci razliito gledaju
na nj i razliito ga vide ba kao to razliito vide i Suneve zrake. Obian ovjek opet drukije gleda na
zemne stvari. Yudhithiro, Samobitni Praotac razastire svoja privienja i pomou svojih stvorenja ubija
svoja stvorenja kao to bi netko drvetom lomio drvo, kamenom kamen, a eljezo eljezom. Svevinji
Gospod zabavlja se svojim stvorenjima kao to se dijete zabavlja svojim igrakama. Ne bih rekla,
kralju, da se Gospod prema svojim stvorenjima ophodi kao majka ili otac. Kada pogledam oko sebe,
prije mi se ini da se prema njima ponaa kao pakosnik u gnjevu.
Yudhithira joj na to odgovori: Tvoja besjeda, Draupadi, bila je oaravajua, uglaena i prepuna
lijepih izraza. Pa ipak govori bezbone rijei! Ja nita ne inim eljno iekujui plodove djelovanja.
Dunost mi je da dam i ja dajem. Dunost mi je da rtvujem i ja rtvujem. inim najbolje to mogu i
izvravam ono to obiteljski ovjek mora izvravati a ne obazirem se hoe li to uroditi kakvim plodom
ili nee. Uzor su mi dobri i mudri i ne oekujem plodove svojih djela, ve se trudim da ne prestupim
odredbe Veda. Moje srce privlai pravednost po sebi. A onaj koji udi da obere njezine plodove
varalica je i nikada se tih plodova ne domogne, kao ni onaj tko u nju sumnja, i to upravo zbog te
kolebljivosti. Zato ti govorim kako mi Vede nalau jer one su u tome najvii sudac. Nikada ne sumnjaj
u vrlinu! Vidjela si svojim oima velikoga isposnika Markandeyu. Samo njome, samo pravednou i
vrlinom, on je stekao besmrtnost u svojemu tijelu. Svojim oima gleda mnoge mudrace i mo njihova
nebesnikog isposnitva da prokunu i blagoslove i u tome su moniji od boanstava. Luda koji sumnja
u vjeru i oslanja se na dokaze proistekle iz svojega vlastita uma ne obazire se ni na kakve druge dokaze
i vidi samo vanjski svijet koji zadovoljava njegova osjetila, a slijep je za sve ostalo. Djelovanje na
ovome svijetu ima svoje plodove i u vjenosti premda ih sada ne moe vidjeti. Ne sumnjaj u pravdu i
ne klevei Boga koji je gospodar svih stvorenja, ve ui kako da ga upozna! Pokloni se onome ijom
milou smrtni ovjek stjee besmrtnost.
14

Dhatar i Vidhatar, doslovce "Djelac, Postavljatelj" i "Razdjelac, Raspodje-Ijivatelj", mogu biti meusobno
gotovo nerazluni pridjevci Brahmana, Praapatija "Gospodara poroda", Vivakarmana "Svestvoritelja" ili
Vinua. Ovdje u dvojini oito se shvaaju kao dva boanstva koja stvaraju i ureuju svijet i odreuju ivot u
njemu.
76

Dok su tako Pandave razgovarale, stie meu njih veliki isposnik Vyasa, Satyavatin sin. Oni mu
iskazae svoje potovanje, a Vyasa, prvi meu govornicima, obrati se Yudhithiri: Monoruki, svojim
duhovnim oima vidim to se zbiva u tvojemu srcu i zato dooh k tebi. Tvoj strah od Bhime, Drone,
Kripe, Karne i Duryodhane rasprit u jednom i zauvijek, i to onako kako mi nalae nae predanje.
Onda Paraarin sin pozva Yudhithiru na stranu i stade mu govoriti: Ako Aruna u boju pobije vae
zlotvore, za vas e doi bolja vremena. Ja u te nauiti znanju kojemu je ime Pratismrti15 i koje je
utjelovljenje uspjeha. Kada ga od mene primi, ti e ga prenijeti Aruni, a on e onda moi ispuniti
svoju elju. Zbog svojega isposnitva i hrabrosti Aruna je dostojan vidjeti bogove i zato neka ode
pravo Indri, Rudri i ostalim boanstvima da bi od njih dobio oruje. Njegova trezvenost, neustraivost i
vrlina otvorit e mu put k njima. Razmisli jo o neemu, Kuntin sine: Ti uzdrava mnotvo brahmana
i zabrinut e se ovdanji ispos-nici jer se moe dogoditi da jeleni nestanu iz ovoga kraja, a i okolno e
bilje pretrpjeti veliku tetu.
Onda uzvieni Vyasa, koji je upuen u tajne svijeta, prenese pravednome Yudhithiri tu nauku nad
naukama, a potom se oprosti od Pandava i istoga asa nestane. Vrli i veleumni Yudhithira sauvao je
to znanje u svojemu umu i uvijek bi ga ponavljao kad bi bilo prilike za to.
Jednoga dana pozva on Arunu nasamo i, uzevi ga za ruku, ovako mu ree: Bharato, cjelokupna
je nauka o oruju u Bhime, Drone, Kripe, Karne i u Dronina sina. Ti si na jedini zatitnik i na tebi
lei pregolem teret. Od Krine Dvaipayane stekao sam znanje koje e ti, bude li ga uporijebio, pred
noge poloiti znanje koje e ti, bude li ga upotrijebio, pred noge poloiti itavu zemlju. Sva su
nebeska oruja Indre. Zbog straha od demona Vritre16 nebesnici su svu svoju mo povjerili njemu i ti je
moe svu odjednom dobiti. Mora se podvrgnuti najstoemu isposnitvu, a onda idi akri i on e ti
dati sve svoje oruje. Potpuno vladajui rijeju, tijelom i umom pravedni Yudhithira prenese tada
svojemu bratu svu tu nauku i obavi potrebne obrede, a onda naredi junakome Arduni da krene na put.
Monoruki Aruna krenu naoruan svojim nebesnikim lukom i maem sa zlatnom drkom.
Odluivi postii svoj cilj, on okrenu na sjever prema vrhovima Himalaye. Prvi meu ratnicima svih
triju svjetova nepokolebljivo smirena uma posvetio se isposnitvu. Sasvim sam uao je u stranu umu
prepunu trnovita bilja i drvea, cvijea i voa, koja bjee dom mnogim krilatim stvorenjima razliitih
vrsta, bezbrojnim ivotinjama, siddhama i aranama.17 Proao je pjeice kroz umovita bespua u
podnoju goleme planine, a onda se dohvati njezinih obronaka. Vidio je rijene tokove boje lazulita
koje su tu i tamo prekidali strani brzaci i vrtlozi i sluao kako odjekuju glasovi brojnih labudova,
pataka i dralova. U tim prekrasnim umama ushieni se Aruna svom estinom preda najteim
pokorama. Odjeven u prnje od trave i koe crne sajge, sa tapom u ruci, jeo je uvenulo lie popadalo
po tlu. Prvih mjesec dana jeo je voe svake tree noi, drugog mjeseca jeo ga je svake este, a treeg
mjeseca jeo je samo svakoga etrnaestog dana. Kada poe etvrti mjesec, monoruki Panduov sin
odravao se na ivotu samo zrakom. Podignutih ruku, stojei samo na vrhovima prstiju bez ikakva
drugog oslonca, nastavio je svoje isposnitvo, a kosa mu je od esta pranja poprimila boju lopoa ili
munje. Tada se okupie svi veliki mudraci, odoe pred ivu, gospodara bogova, poklonie mu se pa
rekoe: Onaj silni Kuntin sin upustio se u najtea isposni-ka iskuenja na padinama Himalaje. Zemlja
se oko njega poela puiti zagrijana njegovim arom. Ne znamo kakva mu je namjera, ali nam on
zadaje bol. Ti ga moe odvratiti od toga.
Umin18 mu mirno je sasluao mudrace, a potom im gospodar stvorenja kaza: Ne brinite se zbog
toga! Ja znam elju Arunina srca. Ne udi on ni za nebesima ni za blagostanjem, a ni za dugim
ivotom. Ono za ime udi jo u mu danas ispuniti.
I slavni vlasnik luka Pinaka uze na sebe lik Kirate,19 blistava i golema kao planina Meru,20 pa
odmah sie na padine Himalaye.
15

Pratismrti znai "prisjeanje" ili sl.

Vitra je Indirin vjeni protivnik. Indira ga pobjeuje, ali se mitski sukob redovito obnavlja, v. i I, bilj. 43.
17
Siddhe su obino uznapredovali duhovnici koji su ovladali duhovnim i nadnaravnim moima (siddhi).
arane mogu biti pripadnici pojedinih vedskih kola, ali ime esto oznauje i nebeske pjevae, ili pak putujue
pjevae.
18
Uma je ivina ena. esto se zove jo i Parvati.
16

77

Kada je boanstvo bogova sa svojom pratnjom silo u taj kraj, on sinu ljepotom i svaki zvuk
umuknu, pa ak i um vode. Primakavi se Kuntinu sinu, iva opazi kako jedan od danava, po imenu
Muka, smjera ubiti Arunu pretvorvii se u divljega vepra. Aruna u taj as uze Gandivu i nekoliko
strijela nalik na otrove zmije, a onda odapnu tetivu koja ispuni zrak svojim brujanjem pa ree nerastu:
Nikakva ti zla nisam uinio, a ti navaljuje na mene da bi me ubio! Zato e danas otii u Yamino
boravite!
Kada iva vidje da e Aruna ubiti vepra, viknu mu da ne strijelja jer je to njegov plijen, ali se
Aruna ne osvrnu na to, nego otpusti svoju strijelu. U isti tren kao oganj munje sijevnu i ivina strijela
pa obje istodobno pogodie golemo Mukino tijelo, tvrdo poput adamanta. Tada Muka opet poprimi
svoj grozni lik rakase i ispusti duu.
Potom Aruna pogleda onoga koji ga je pokuao sprijeiti da ubije vepra i vidje blistavo bie,
sjajno poput zlata u lovakoj odjei. Pratila ga je ena jednako odjevena. Aruna se na to osmijehnu pa
upita: O zlatno stvorenje, tko si ti i zato luta s tom enom ovim pustim gorama? Zar se ne bojite u
ovoj pustoi? Zato si gaao ovoga nerasta kada sam ga je prvi uzeo na nian?
Lovac se nasmija pa mu odgovori: Ova uma bogata divljai pripada nama koji u njoj ivimo. Ne
mora se brinuti za mene. No ti mi ne izgleda dovoljno vrst da bi mogao biti jedan od njezinih itelja.
Vidim na tebi tragove udobna i mekuna ivota. Prije bi trebalo da ja tebe pitam to trai ovdje. Vepra
sam prvi ja ugledao i moj ga je hitac oborio tako da je moje i pravo prvjenstva.
Rije po rije, i izbi prepirka. Kirata na kraju podviknu: Hajde, uvaj se! Pustit u na tebe strijela
poput gromova, a ti priberi svu svoju snagu pa mi uzvrati! Aruna se naljuti na te rijei i zasu lovca
strijelama, ali se ovaj samo smjekao dok su padale po njemu ne nanijevi mu nikakvo zlo. Aruna se
silno zaudi. Izvrsno! Izvrsno! govorae on, a u sebi se pitao tko bi to mogao biti. Ili je
boanstvo ili je yaka, a moda i Indra, a moe biti da je i sam Rudra! govorio je sam sebi. Ta,
bogovi obiavaju katkad lutati ovom plemenitom planinom. Premiljajui u udu tko bi to mogao
biti, Aruna se nastavljao boriti sve dok je imao strijela, a onda stade udarati Kiratu lukom, ali mu ga
ovaj ote. Potom nasrnu na lovca maem kojemu ni tvrda stijena nije mogla odoljeti. Ali ma se polomi
i od otrice ostade samo patrljak. A lovac se samo smijao. Aruni ne preostade drugo nego da ga
napadne golim rukama. Jaki Prithin sin napadao je Kiratu daui od srdbe. Udarci su padali na obje
strane i cijeli je kraj odzvanjao od praska njihovih aka, ali to ne potraja dugo. Bog u liku Kirate i
Aruna uhvatie se u kotac. Onda se bog naljuti i udari Arunu svom svojom snagom. Tada Aruna
onemoa i onesvijesti se. Nije dugo potrajalo, a on doe k sebi, i sav krvav usta sa zemlje i spopade ga
ljuti jad. Tada u mislima pade niice pred gospodom bogova, milostivim ivom, napravi njegovo
oblije od gline i okiti ga vijencem cvijea odavi mu potovanje, kad u taj as spazi taj vijenac na
Kiratinoj glavi i odmah mu laknu oko srca. Pade niice pred ivinim stopalima a bog bjee vrlo
zadovoljan njime. Vidio je daje Arunino tijelo iscrpljeno isposnitvom pa ga oslovi glasom dubokim
kao grmljavina: Phalguno, vrlo si mi udovoljio svojim neusporedivim podvigom. Nema toga katriye
koji ti je ravan u neustraivosti i ustrajnosti. Tvoja snaga i neustraivost, bezgrjenie, gotovo su ravni
mojima.
Tada silni bog, kojemu je znamenje bik, uze Arunu u zagrljaj i ree mu: Sve sam ti oprostio! Sine
Panduov, poklonit u ti svoje najbolje oruje zvano Paupata.21 Ti e jedini moi rukovati njime,
baciti ga a da ti se ono vrati! ak ga ni Indra ne poznaje. To se oruje ne smije upotrijebiti bez valjana
razloga jer, baci li ga na slabijega protivnika, ono moe razoriti cijeli Svemir. U svima trima
svjetovima nema nikoga tko bi mu mogao odoljeti. Moe ga poslati na neprijatelja milju, okom,
rijeju i lukom.
Usredotoen i paljiv, Aruna tada prie ivi i ree: Poui me! I gospod mu ree sve to je
trebalo znati o tome oruju i sve tajne rukovanja njime. Otada je to oruje stajalo na usluzi Aruni i
ivi. U tome asu uzdrhta sva Zemlja sa svojim planinama, umama, morima, selima i gradovima i
19

Kirate su, ini se, bili planinsko uroeniko lovako pleme.

Meru je vrhunac u Himalaji ili na njenu sjeveru. No u prvome se redu shvaa kao planina u sredini Zemlje
ili svijeta na kojoj poiva nebo, osobito Indirino nebo. I na njoj borave nebesnici. To je hinduistiki Olymp.
21
Usp. I, bilj. 77
20

78

zaue se tisue bubnjeva i truba. Duhnue olujni vjetrovi i zrani vrtlozi, a bogovi i danave ugledae
to oruje kako stoji uz Arunu.
Poi sada u nebesa! ree mu trooko boanstvo,22 a Aruna stajae pred njim i gledae ga
netremice odajui mu duno potovanje. Tada mu Gospod svih nebeskih stanovnika vrati veliki luk
Gandivu poguban za sve danave i pisae, a potom nestade pred Aruninim oima rairenim od uda.
Silni pobjednik zlotvora stajae i dalje tu i udivljen govorae samome sebi: Doista, ja sam vidio
veliko boanstvo bogo va! Kakav li sam ja sretnik kada sam svojim rukama mogao dodirnuti trookoga
ivu, vlasnika Pinake, i vidjeti ga u njegovu dobroiniteljskom obliju?
I dok je silni Kuntin sin tako razmiljao, dooe tu bogovi Varuna, Kubera i slavni Indra sa
svojom kraljicom te sva njihova mnogobrojna pratnja. Pojavi se i prekrasni Yama, moni unititelj
bia, osvijetlivi nebesa svojim sjajem, a za njim su ili pitri, gospodari raanja.23
Yama mu ovako kaza: Aruno, pogledaj nas, zatitnike svjetova! Omoguit emo ti da nas vidi
svojim duhovnim oima jer ti to i zasluuje. U tvojemu prethodnom ivotu bio si rii neizmjerna
duha, znan kao veliki Nara. Po Brahmanovoj zapovijesti roen si u svijetu ljudi i pobijedit e u boju
najvrlijega djeda Kurua, Bhimu koji je roen od Vasua. Tvoja je dunost da pobijedi silne katriye
koje vodi Bharadvain sin Drona. Sine Kuntin, poubijat e zemaljska oblija nebesnika, danava i
rakasa koji su se utjelovili na zemlji i oni e se otputiti onamo kamo e ih odvesti zasluge njihovih
djela, a tvoje e ime zauvijek trajati na svijetu. Ti e uz Vinua olakati Zemlji teret. Primi od mene
ovu palicu24 kojom e poiniti velika djela.
Poslije Yame dooe i ostali nebesnici i svi mu davahu svoja nepobjediva oruja strana poput
gromova. Kada odoe zatitnici svjetova, Aruna uputi svoje misli prema Indrinim kolima kojima
upravljae Matali, Indrin koija, i ona dooe presijecajui nebo i tutnjei poput golemih olujnih
oblaina. Sva nebesa sinue od njihova blijeska. Na tim kolima bilo je maeva i raznoga oruja za
bacanje, i topuzina strana oblika, i krilatih kopalja nebeskoga bljetavila, i najsjajnijih munja i
gromova, a i svjetlica vezanih o tokove koje su praskale u vjetru i grmjele u vrtlozima kao
gromonosni oblaci. Na tim kolima stajahu i uasne nage golemih tjelesa i groznih eljusti, a bila je u
njima i gomila kamena bijela kao oblaci. Deset tisua konja zlataa, brzih poput vjetrova, vuklo je ta
kola, a ona su se snagom privida kretala takvom brzinom da ih je oko teko moglo pratiti.
Dok je Aruna bio zaokupljen promatranjem kola, vozar Matali sie s njih, pokloni se i kaza:
Sretni akrin sine, Indra te eli vidjeti. Ne oklijevaj nego se popni na kola koja ti je poslao!
Aruna mu na to odgovori: O Matali, popni se ti na ta kola koja se ne mogu stei ni s tisuu rtava
raasuya i avamedha.25 Onaj tko nema isposnikih zasluga ne moe ih ak ni vidjeti, a kamoli
dodirnuti ih. Vonju u njima da i ne spominjem! O blagoslovljeni, popni se najprije ti u kola, a kada se
konji budu umirili, popet u se i ja poput pravednika koji se penje na visoku stazu poasti.
Pope se akrin koija Matali pa umiri konje, a Aruna se vesela srca okupa u Gangi i ponudi
pitrima duni prinos vode. Potom Kuntin sin izgovori u sebi svoje uobiajene molitve i, oprostivi se
od planine, pope se blistav kao Sunce na ta nebeska kola. Tako bistroumni kraljevi Kurua s radou u
srcu odjezdi preko neba na nenadmanim nebesnikim kolima.
Kada postadoe nevidljivi za smrtnike na zemlji, on spazi tisue kola neobine ljepote. U tim
predjelima nije bilo ni Sunca ni Mjeseca da daju svjetlo ve su koije blistale same od sebe sjajem
22

tj. iva
v. II, bilj. 9
24
Yama je bog smrti i pravde, dharmaraa. Njegova je palica znak vlasti da sudi i kanjava.
25
rtve raasuya "kraljevsko posveenje", kakvo je slavio Yudhithira u Indraprasthi, i avamedba "rtva
konja" koja potvruje neospornu kraljevsku vlast na iroku podruju, kakvu e Yudhithira prinijeti nakon bitke
na Kuruketri, primjeri su najsveanijih kraljevskih rtava, dakle i "najzaslunijih". Usp. I, bilj. 48, II, bilj. 14.
Ovim se puranskim priama (moda kasnijim) o Kirati i (moda dijelom starijom) o Aruninu posjetu
Indrinu nebu prvo slavi iva, a drugo, uzdie Aruna uz Krinu u lik znatniji od drugih Pandava.
Osim mitskoga formalnog obrasca kojji pretpostavlja, postoje i slojevi naknadne brahmanske mitologizacije
radnje u Mahabharati, a ovo je jedan od njih. U nj se uklapa primjedba koja uzdie Arunino isposnitvo daleko
iznad rtava najstarijega brata Yudhithire.
23

79

vrline i isposnikih zasluga. Ti sjajni likovi koji se sa zemlje vide kao zvijezde nalik na svjetiljke,
izgledaju tako mali samo zbog svoje udaljenosti, a u stvarnosti su golemi. Aruna ih je gledao. Bilo ih
je tisue tisua. Svaka je zvijezda stajala na svojemu mjestu i sjala svojom svjetlou. Matali mu onda
ree: Sine Kuntin, to vidi sa zemlje kao zvijezde to su pravednici, svaki na svojemu mjestu. I tako
prooe kroz nebeske predjele, jedan za drugim, i ugledae najzad Indrin grad Amaravati.
Za to vrijeme mudrac je Brhadava tjeio Pandave priom o Nali koji takoer bijae izgubio na
kocki svoju kraljevinu pa ju je kasnije opet vratio.26
Kada je Brhadava zavrio priu, on ree Yudhithiri: Kralju, sada u, jednom zauvijek, odagnati
tvoju bojazan da e izgubiti bude li te jo ikada netko zvao na kocku. Silni junae, ja sam vrsni
poznavalac takvih igara. Ti si mi mio i zato u te, ako eli, nauiti svemu to pripada ovoj nauci.
Yudhithira mu, sav sretan, odgovori: Sveti ovjee, naravno da elim uiti od tebe! I tako mudrac
naui slavnoga Pandava sina vjetinama kockarskih igara.
Mudri sveenik Dhaumya obiavao je u umi drati uene propovijedi Pandavama. Dok ih je
jednom tako pouavao, doe im u pohode sveti Lomaa. Poto su ga doekali ljubaznom
dobrodolicom i srdanim pozdravima, veleumnome mudracu bi jako milo pa stade kazivati
Pandavama: O Kuntini sinovi, putujui kroza sva tri svijeta imao sam priliku posjetiti Indrino
kraljevstvo i tamo vidjeti i samoga kralja nebesnika. Vidjeh i vaega brata, junakoga Arunu, kako
sjedi na prijestolju uz Indru. Gospodar mi nebesnika onda ree: Poi k Panduovim sinovima! i tako
dooh da vas na Arunin zahtjev izvijestim da je dobio od Rudre ono oruje bez premca zvano
Brahmairas, koje je i sam Rudra stekao poslije velika trapljenja. Primio je sva Indrina oruja, a i ona
koja pripadaju bogovima. Vivavasuov sin itrasena27 nauio ga je svirati, pjevati i plesati, a isto tako i
pojati Samavedu.28 Aruna je sve nauio temeljito, kako to njemu i dolikuje, a rekao mi je da ti
prenesem i ovu poruku: Tvoj e ti se brat vratiti, Yudhithiro, kada dobije oruje i izvri za nebesnike
podvig koji oni sami ne mogu uiniti. Rekao je: Neka moj brat Yudhithira stupa stazom vrline i
potenja.
I onda dodao: Lomao, ti zna kako se ovjek moe oistiti od grijeha i zato porui Pandavama
neka krenu na hodoae na svete vode i neka stjeu duhovne zasluge.
Nato e Yudhithira: Ostao sam bez rijei od prevelike radosti! Tko je sretniji od onoga kojega
Indra spominje? O brahmani, neka ostanu ovdje svi oni koji ne mogu podnositi glad i e, napore
putovanja i surovost zime. Neka se svi koji su me pratili zbog svoje odanosti vrate kralju Dhrtaratri, a
ako im on ne htjedne pruiti sredstva za ivot, neka se obrate kralju Panala. On e to uiniti nama za
ljubav.
I Pandave pooe na hodoae. Okupali su se u mnogim svetim vodama, a onda im jednoga dana
Lomaa ree: O Pandave, vidjeli ste mnoge planine, rijeke, gradove i ume i mnogo predivnih svetinja.
Svojim ste rukama dodirnuli svete vode. Sada nas put vodi k nebeskoj planini Mandara29 i zato budite
paljivi i pribrani. Stii ete do boravita nebesnika i boanskih mudraca kojih su zasluge neizmjerne.
Ovuda, kralju, tee mona i predivna rijeka Ganga kojoj je voda svetinja a oboavaju je bezbrojni
nebesnici i mudraci.
Tada Panduovi sinovi odae poast svetoj rijeci pa nastavie svoje putovanje uz plemenitoga
Lomau. Kada uoe u goru Gandhamadanu,30 podie se silovit vjetar i udari straan pljusak pomijean

26

Tu je umetnut cio mali ep o Nali, jedna od najobljubljenijih pria iz Mahabharate, koju je i u nas preveo sa
sanskrta Tomo Mareti.
27
Vivavasu i itrasena su gandharve, dakle nebeski glazbenici (u. I, bilj. 41) i ratnici. itrasena je postao
Arunin prijatelj.
28
Vedski se tekstovi dijele na Rgvedu, Samavedu, Yuurvedu i Atharvedu. v. II, bilj. 42.
29
Mandara je planina kojom su, prema mitu, bogovi kao prutom vrcali more da stvore med besmrtnosti. Ima
gora kod Bhagalpura koja se tako zove i smatra svetom, ali se pomilja i na to da se mit odnosio na dio
Himalaye istono od Merua u Garhwalu.
30
Gandhamadana je jo jedna sveta planina u blizini Merua u sredinjem podruju svijeta, po mitskoj
kozmografiji, u Ilavrti.
80

s ledom. Sklanjali su se pod drvee i po peinama sve dok uasna olujina ne prestade. Kada opet
krenue, nisu preli ni dvije milje, a njena Draupadi, nenaviknuta na ovakve napore, najednom klonu.
Ve otprije izmuena tugom i nedaama, nesretna ker Panala poslije toga ledenog pljuska izgubi
svijest. Poloie je na jelenske koe da se odmara, a onda se javi snanoruki Bhima: O bezgrjeni, nas
e sve zajedno dalje nositi moni Hidimbin sin Ghatotkaa koji moe jezditi nebom!
Yudhithira pristade na to, a Bhima stade misliti na svojega sina rakasu. im je otac poeo misliti
na njega, poboni se Ghatotkaa pojavio pred brahmanima i Pandavama i sklopio ruke. Oni ga
doekae s ljubavlju, a on oslovi svojega stranog oca i ree: Pomislio si na mene i dooh odmah da ti
ponudim svoje usluge.
Bhima mu tada naredi: O nepobjedivi Hidimbin sine, ova je tvoja majka vrlo umorna. Ti si jak i
moe stii kamo god naumi. Uzmi je na svoja plea i poi s nama, ali se nemoj odve udaljavati da
se ona ne uznemiri. Na to e Ghatotkaa: Sam mogu jednom rukom ponijeti i vas i Dhaumyu. Pa
kakvo udo ako vas i sve prenesemo ja i moji pomagai. I vas i brahmane, neporonie, podnijet e
stotine rakasa koji mogu letjeti nebom i uzeti na sebe bilo koji oblik.
I Ghatotkaa uze na svoja plea Draupadi, a ostali ponijee Pandave. Samo je Lomaa jezdio
nebom vlastitim silama nalik na drugo Sunce. Minue tako preko mnogih zemalja, a onda ugledae
Kailasu, prvu meu planinama, koja je u sebi skrivala mnoga uda.
Tu provedoe est dana u oienjima ekajui da se pojavi Aruna. Iznenada zapue vjetar sa
sjeveroistoka i donese lopo nebeske ljepote, s tisuu latica i blistav kao Sunce. Draupadi opazi
draesani cvijet nezemaljskoga mirisa kako, donesen vjetrom, lei na zemlji pa ga ushiena uze i kaza
Bhimi: Vidi, Bhimo, ovaj predivni nebeski cvijet udna mirisa. Odmah mi je prionuo za srce. "Meni za
ljubav nai ih jo, tako da ih mogu odnijeti u nae boravite u umi Kamyaka.
I Draupadi odnese cvijet da ga pokae Yudhithiri, a Bhima se zaputi da ispuni elju svojoj
voljenoj kraljici. On okrenu svoje lice vjetru i pouri onamo odakle je cvijet doletio. Ne obazirui se na
opasnosti, krio je sebi put preko padina Gandhamadane usput se razraunavajui golim rukama s
lavovima i slonovima koji bi mu se nali na putu.
Tako naie i na gaj banana i tu spazi golema majmuna kako mu lei na putu. Pokuao ga je
uplaiti vikom, no majmun samo napola otvori oi, nasmijehnu se pa ree: Bolestan sam i ba sam
slatko spavao. Zato si me probudio? Ti si razuman stvor i zato treba da pokae samilost prema svim
stvorenjima. Ja pripadam ivotinjama i ne znam to je vrlina, ali rekao bih da ne zna ni ti, a nisi ni
pitao koga mudrog. Ti si djetinjasta neznalica i zato unitava ivotinje, a one su nia bia od ovjeka.
Kai tko si i zato si doao u ove ume u kojima ne ive ljudi? Ovuda se dalje ne moe, junae. Ovo je
staza nebesnika a smrtnici njome ne mogu proi! Ne idi dalje, to ti govorim za tvoje dobro!
Sasluavi rijei bistroumna majmuna, Bhlma mu odgovori:Tko si ti? Zato si uzeo majmunsko
oblije? Onaj koji te to pita katriya je, iz stalea do brahmanskoga, iz plemena Kurua iz Mjeseeva
loze31 Rodila ga je Kunti, otac mu je bog vjetrova, a zove se Bhimasena!
Majmun se na to osmijehnu pa odgovori: Kao to rekoh, ja sam samo majmun, ali e stradati
bude li ovuda silom htio proi.
Tvoji mi savjeti ne trebaju! odbrusi Bhimasena, Ustaj i mii mi se s puta dok se nisam
naljutio!
Majmun odgovori: Vrlo sam bolestan i nemam snage ustati. Ako ba namjerava proi, onda me
preskoi!
Nita lake od toga odvrati Bhima ali Svevinji duh koji nema nikakvih svojstava ipak
proima svako tijelo. Budui da znam za njega, ne mogu te preskoiti, a da nije tako, preskoio bih ja
tebe i ovu planinu ujedno, kao to je Hanu-mant preskoio more.

31

Mjeseeva je loza, andravama, loza staroindijskih kraljeva slavljenih u epovima to izvode svoje
podrijetlo od Atrija i Some (Mjeseca). Iz nje su potekli Yadui ili Yadave, kojima pripada Krina i Purui, iz
kojih su proizali Kurui ili Kaurave i Pandave. Druga je slavna kraljevska loza suneva, suryavama, koja
izvodi podijetlo od Vivasvanta (Sunca), Manua i Ikva-kua. Iz nje su potekli kraljevski rodovi u Ayodhyi
(Kosala) i u Mithili (Videha). Prvome pripada Rama, junak Ramayane, a drugome njegova ena Sita.
81

Na to e majmun: Prvae meu ljudima, tko je taj Hanu-mant to je preskoio more? Bhima mu
odvrati: On je moj brat, savren u svemu i jak tijelom i duom. On je slavni poglavica majmuna poznat
iz Ramayane. Radi Ramine kraljice jednim je skokom prevalio preko mora iroka stotinu vodana. Ja
sam mu ravan po snazi i junatvu. Mogao bih te kazniti! Zato ustaj i napravi mi puta!
No, majmun e opet: Silni junae, imaj malo strpljenja! Budi tako dobar kao to si jak i imaj
milosti prema starome i nejakom. Godine su mi pritisnule plea i nemam snage da se sam pomaknem.
Saali se na mene i pomakni mi rep u stranu i tako si napravi prolaz.
Stameni Bhima prie i dohvati majmunov rep i pomisli: Poslat u ovoga majmuna u kojemu nema
ni snage ni hrabrosti ravno u Yamino boravite! Ali na svoje neopisivo zaprepatenje nije ga mogao
niti pomaknuti premda je napeo svu svoju snagu. Stisnu zube i zape koliko god je snage bilo u njemu
tako da mu umalo ne popucae sve tetive. Kolutao je oima dok ga je znoj oblijevao, ali majmuna ne
pomakne ni za pedalj. Onda Bhima posramljen obori glavu, pokloni se, pa, sklopivi ruke, smjerno
upita: Tko si ti? Jesi li siddha, boanstvo ili gandhar-va? Pitam jer elim znati, dugoruki junae!
Stavljam se pod tvoju zatitu. Oprosti to sam ti zgrijeio!
Stvorenje mu tada odvrati: Sine Panduov, moni orunie, znaj da je i moj otac bog vjetrova i da
sam upravo ja Hanumant o kojemu si maloas priao. Kada sam saznao daje Sita odvuena u boravite
rakase Ravane, skoih preko mora stotinu vodana i vlastitom snagom prijeoh to leglo morskih pasa.
Spazio sam ker kralja anake u Ravaninu dvoru i utjeih Raminu ljubljenu gospu, a onda uegoh
oganj u svekolikoj Lanki32 s njezinim kulama, opkopima i vratnicama i proslavih tamo svoje ime pa se
vratih natrag. Onda Rama sagradi za svoju vojsku most preko dubina i tako prijee prijeko, a za njim
su ili bezbrojni majmuni. Poto je pogubio kralja rakasa i njegovu brau i rodbinu, Rama na
prijestolje kraljevine Lanke postavi velmou rakasa, pobonoga i smjernog Vibhianu, odanoga
svojemu narodu. Tako je Rama oslobodio svoju vjernu suprugu vrativi se s njome u prijestolnicu, a ja
onda zatraih da mi ispuni elju pa rekoh lopoookome: elim poivjeti, Ramo, onoliko koliko e
slava tvojih podviga trajati na zemlji! On mi ispuni elju. Odonda je vladao Jedanaest tisua godina,
a potom se uspeo na nebesko boravite. Otada se uvijek razveselim kada ujem apsarasi i gandharve
kako pjevaju o njegovim djelima.
Sine Kurua nastavi Hanumant, ovaj put nije za smrtnike! Znao sam da tebe nitko ne moe
zaustaviti pa zato dooh da ti preprijeim stazu kojom hode samo besmrtnici.
Silnome Bhimi srce je zaigralo od radosti i on se s Ijubavlju pokloni svojemu bratu Hanumanti,
glavaru majmuna, pa ga ljubazno oslovi: Blago meni! Nema veega sretnika od mene jer sam danas
ugledao svojega starijeg brata! Velika je milost koja mi je ukazana! elio bih, junae, vidjeti tvoje
udesno oblije u kojemu si preao preko mora. Lake u ti povjerovati bude li mi ispunio elju.
Tada se moni majmun osmijehnu pa odvrati: To moje oblije teko da moe vidjeti i ti i bilo tko
drugi. Drukije su stajale stvari u onim vremenima, ali toga sada vie nema. Jedno bijae ivjeti u
razdoblju krta, drugo u razdoblju treta, a neto sasvim ree u dobu dvapara.33 U ovome razdoblju sve se
umanjilo i opalo i sada vie nemam one moi kao nekada. I tlo i rijeke i biljke i stijene, pa i bogovi i
nebeski mudraci, primjereni su vremenu i stanju stvari koje proistjee iz razliitih yuga.
Doista na to e Bhima nita ne odolijeva Vremenu. Opii mi te razne yuge i obiaje i
nain ivota u njihovo vrijeme!
O dijete odvrati Hanuman yuga koja se naziva krta razdoblje je u kojemu postoji samo
jedna i neprolazna vjeta. U toj najboljoj od Yuga, svatko je vjernik bez mane i zato nema potrebe za
djelima koja e potkrjepljivati vjeru. Vrlina se ne izopauje i narod se ne kvari. Zato se to razdoblje
naziva krta, savreno. O dijete, u krtayugi ne bijae ni bogova ni demona, a ni gandharva, yaka, naga
ni raksaa. Ne bijae ni kupnje ni prodaje. Nisu postojale tri Vede, a ne bijae ni rada, jer je bilo
dovoljno i pomisliti na neto da bi se dobilo to to je potrebno. Jedini trud bilo je odricanje od svijeta.
Dok je trajala ta yuga, nije bilo bolesti, a ni pomuenih osjetila, ni pakosti, oholosti i licemjerja. Ne
bijae nesuglasica, zlovolje, prijevare, straha, bijede, ljubomore i nazasitnosti, a Svevinji brahman, to
prvo utoite yogina, bilo je dostupno svakome. Narayana, dua svih stvorenja, imao je bijelu put, a
32
33

Lanka je grad gdje je stolovao moni kralj rakasa Ravana koji je bio oteo Situ, Raminu suprugu.
v. I, bilj. 37.
82

razliita svojstva brahmana, katriya, vaiya i udra bijahu sama po sebi razumljiva i svatko je savjesno
obavljao svoje dunosti. Jedan Jedini Duh bijae meta svakoga zadubljenja, a postojala je i samo jedna
mantra: OM. Vladao je jedinstveni poredak i, premda razliiti, svi su slijedili pouke jedne jedinstvene
Vede. U vremenu koje se naziva Krtayuga vjera se sastojala u prepoznavanju sebe kao brahmana.
Kada je nastupila Tretayuga, poee prireivati rtvovanja, a vrlina se smanji za etvrtinu.
Narayana, dua svih stvorenja, posta crven. Ljudi su cijenili istinu i posveivali se vjeri i vjerskim
obredima pa nastadoe mnogobrojne rtve i zavjeti. U Tretayugi ljudi poee izmiljati naine kojima
e se domoi onoga to ele, a postizali su to obrednim inima i darovima. Nikada nisu odstupali od
vrline, a bijahu skloni isposnitvu i davanju poklona. etiri su se kaste pridravale svojih dunosti i
odravale bogosluja.
U Dvaparayugi vjera se smanji na polovicu, a Narayana posta ut. I Vede se razdijelie na etiri
dijela, pa su neki sauvali u sjeanju etiri Vede, neki tri, a neki samo jednu, dok neki vie nisu znali ni
za riije. Raspinjani strastima, ljudi su se posveivali isposnitvu i dareljivosti. Budui da su se umne
sposobnosti podosta smanjile, uz Istinu ih ostade samo nekolicina, a kada narod odbaci od sebe Istinu,
postade rtva razliitih bolesti. Rodi se grijeh i razne prirodne nedae. Ugroeni narod utekne se
isposnikoj pokori, a neki prinoahu rtve ne bi li stekli blagostanje na zemlji ili se domogli nebesa.
Kada je dola Dvaparayuga, ljudi postadoe nevjernici i iskvarie se.
Sine Kuntin, u kaliyugi ostat e jo samo etvrtina vrline. Kada pone to, eljezno razdoblje,
Narayana e dobiti crnu boju, a Vede, nauka, vrlina i rtve prestat e se potovati. Zavladat e
svakojake poasti i boletine, klonulost i srdba i pojavit e se svakakve nakaznosti, prirodne nedae,
tjeskoba i strah od oskudice. Kako se yuge smjenjuju, tako se vrlina smanjuje, a stvorenja se zbog toga
izopauju i njihova se narav kvari. ak i oni koji doive nekoliko yuga podvrgnuti su tim promjenama.
tovie, i vjerski obredi, ako se ine na prijelomu dviju yuga, donose neopake plodove. Dugoruki
imaoe, ja ti u cijelosti kazah ono to si me pitao. Zato bi mudar ovjek hlepio da spozna i ono to mu
je suvino? Sada se vrati i neka te svako dobro prati.
Bhimasena e tada: Ja se neu vratiti dok ne ugledam tvoj prijanji lik. Pokai mi se ako si mi
imalo naklon.
Nasmije se na to Hanumant i najednom poe rasti tako da je ubrzo stajao golem kao planina.
Bhima je gledao boanski lik svojega starijeg brata i bijae izvan sebe od radosti, a Hanumant mu onda
ree: Bhimo, moj lik moe vidjeti samo do ove veliine. Kada se naem pred neprijateljem, moj lik
raste pomou vlastite snage i moe narasti koliko me je volja.
Kada se opet smanjio i postao kao prije, on zagrli svojega mlaega brata a od toga dodira u
Bhiminu tijelu nestade umora i on posta jo jai nego to je bio. Tada mu Hanumant kaza: Poi,
junae, k svojemu konaitu, a kada bude u nevolji, samo pomisli na mene. Kada na bojnom polju
zarie poput lava, svoj u glas pridruiti tvojemu da utjeramo u strah u srca i kosti tvojih dumana, a
moj e lik stajati na barjaku koije koja e nositi Arunu. Vama e pripasti pobjeda. Rekavi to,
Hanumat pokaza put Panduovu sinu i nestade.
Bhima poe putom koji mu je pokazao i brzo naie na jezero i u njemu vidje zlatne lopoe pa se
presretan vrati voljenoj Draupadi.34
Onda Kuntin sin Yudhithira i njegova braa nastavie hoditi planinskim putovima kojima su
lutale razne zvijeri, a noivali su na obroncima obraslim umom. etvrtoga dana dooe do planine po
imenu veta35 koja bjee poput golemoga oblaka.
S nje su gledali i izlazak i zalazak Sunca i sve etiri strane svijeta okupane sjajem razgonitelja
tame.36 ekajui da se pojavi veliki ratnik Aruna, pjevali su Vede i obavljali svoje svakidanje
obrede.
34

Cijela epizoda o Bhimi i Hanumantu treba povezati radnju Mahabharate s radnjom Ramayane, epa koji je
ve morao biti glasovit u vrijeme kada je ova epizoda dodata Mahabharati. Poznatost radnje Ramayane
obrazlae se, meutim, time to se ona zbivala u prethodnoj yugi. Dva se junaka dvaju epova povezuju
srodnou, odnosno paralelizmom po kojemu su obojica sinovi boga vjetra, Vayua.
35
veta "Svijetla planina" jest, ini se, dio Himalaje istono od Tibeta.
36
tj. Sunca.
83

Aruna je proveo pet godina u gradu gospoda s tisuu oiju37 i, poto je dobio od njega sve
nebesko oruje, on mu se pokloni i obie poasni krug oko stortvenika38 pa se uz njegovo doputenje
zaputi prema planini veta.
Pandave se prenue iz misli posveenih Aruni i srce im zaigra kada ugledae Indrina kola sa
zapregom koja je blistala poput munje. Sjajna kola kojima upravljae Matali najednom obasjae nebo
nalik na jezik bezdimna ognja ili golema meteora koji okruuju oblaci. U kolima je sjedio Aruna
okien vijencima i nakitom neviene ljepote. Koija se zaustavi i Aruna sie na planinu blistav i silan
kao Indra.
Ne skidajui krunu s ela niti vijence s vrata, on najprije prie svetome mudracu Dhaumyi i klekne
pred njega dotaknuvi mu stopala, a zatim to isto uini pred Yudhithirom. Zatim se pokloni Bhimi, a
Nakula i Sahadeva pozdravie njega. Napokon je priao i Draupadi i pozdravio je njenim i bodrim
rijeima, a onda se ponizno vrati pred svojega brata Yudhithiru. Indrin vozar Matali odveze nebeska
kola, a Aruna onda prosu pred voljenu Draupadi mnogo najljepih dragulja i najfinijega nakita koji je
blistao kao sunce. To je bio Indrin dar.
Taj dan provedoe Pandave sluajui Aruninu pripovijest o svemu to mu se dogodilo u nebesima
i kako je stekao nebesko oruje i njime na zahtjev Indre za dobro bogova pobijedio demone
Nivatakavae i svojim eljeznim strijelama oborio na zemlju njihov moni nezemaljski grad.39
Kada osvanu idue jutro, Yudhithira pravedeni i njegova braa ustadoe i obavie svoje jutarnje
obrede, a onda Yudhi thira upita Arunu: Sine Kuntin, pokai mi oruje kojim si pobijedio dahave.
U taj tren pojavi se pred njima Narada kojega bijahu poslali nebesnici. Mudrac odmah opomenu
Arunu: Nemoj se koristiti, Aruno, nebeskim orujem da bi ga samo pokazivao! Njega ne smije
uzalud upotrebljavati. Ono se smije upotrijebiti samo u krajnjoj nudi. Veliko se zlo moe dogoditi ako
postupi protivno tome! Yudhithiro, gledat e to orue onda kada Aruna bude njime u boju satirao
vae naprijatelje!
Potom nesta Narada i nebesnici, a Pandave ostadoe u toj umi da zadovoljno provode svoje dane
u Draupadinu drutvu. Sada kada je i Aruna bio s njima, etiri im godine prooe kao jedna jedina
no. Tako se navri est i etiri godine, zajedno deseta godina njihova pustinjakog ivota.
Jednoga dana sjede siloviti sin boga Vjetra pred kralja, a za njim posjedae i Aruna i junaki
blizanci. Onda Bhima oslovi Yudhithiru ljubazno i ozbiljno: ivjeli smo, kralju, u umi a nismo pobili
Duryodhanu i njegove pristae samo da bi se ispunila tvoja rije i uveale se tvoje zasluge. Pravedni
kralju, u ovim se predjelima osjeamo kao u nebesima i, nastavimo li i dalje u njima obitavati,
zaboravit emo svoje jade. Zato je vrijeme da sie na zemlju.
I tako gospodar Kurua krene na put sa svojom mlaom braom i brahmanima, a Ghatotkaa i
njegovi pratioci noahu ih preko planinskih urvina. Slavni mudrac Lomaa jo ih jednom poui kao to
bi otac pouio svoje sinove pa se vesela srca vrati u sveto boravite nebeskih stanovnika.
Napokon dospjee pred prijestolnicu Subahua, kralja Kirata ili Kulinda, a ovaj im, obradovan,
izae u susret. Tamo zatekoe sve svoje vozare s Viokom na elu, svojega posluitelja Indrasenu,
domoupravitelje i kuhinjsku poslugu. Tada otpustie Ghatotkau i njegove pomagae, a uzee svoja
kola i poslugu pa se zaputie prema velikoj planini u blizini rijeke Yamune.
Jednoga dana Bhima u planinskim peinama nabasa na zmiju divovske snage koju je morila glad
pa stoga bjee nalik na samu smrt. I tu zapade u nevolju. Bjesomuno se otimao iz njezina zagrijala, no
sve bjee uzalud.
Kuntin sin Yudhithira u taj as poe primjeivati zla predskazanja. Desna mu se ruka trzala, a
grudi i lijevu nogu spopadoe grevi. Iza njega kriali su gavranovi: Idi! Idi! Na to monoruki kralj
poe za Bhimom povevi sa sobom sveenika Dhaumyu, a Arunu ostavi da uva Draupadi.
Nae svojega ljubljenog brata omotana kolutima divovskoga zmijina tijela pa upita: Sine Kuntin,
kako si se naao u ovoj nevolji.
37

pridjevak Indre
v. I, bilj. 92
39
Zasluga junaka za bogove u borbi sa zlodusima i sl. i nagrada koju za to dobiva stalne su teme
staroindijske mitologije, pa se esto slabo obrazlau.
38

84

Bhimasena mu odvrati: Preasni brate, ovo golemo stvorenje uhvatilo me da mu budem hrana. To
je kraljevski mudrac Nahua koji ivi u zmijskome tijelu. Tada ree Yudhithira: O dugovjeka, pusti
mojega sranog brata, a mi emo ti dati neku drugu hranu koja e utoliti tvoju glad! Zmija mu
odvrati: Uzeh sebi za objed ovoga kraljevskog sina koji mi je sam doao pred eljusti. Ti poi svojim
putom jer, ako ostane, bit e moj sutranji ruak.
Yudhithira e opet: Zmijo, to eli saznati ili dobiti da bi te udobrovoljio i koju da ti drugu hranu
nabavim da bi pustila mojega brata?
Zmija odgovori: Besporonie, ja sam bio tvoj praotac, Ayusov sin, peti nasljednik mjeseeve
loze,40 slavni kralj po imenu Nahua. rtvama i isposnitvom, prouavanjem Veda, samoobuzdanou i
neustraivou bijah osvojio sva tri svijeta. A kada sam se domogao takva gospodstva, postadoh bahat i
ohol. Tisuu brahmana nosilo je moju stolicu, a ja sam ih, opijen svevlaem, vrijeao. Zemaljski
gospodaru, mudrac Agastva prokleo me da postanem ovo to sam sada. Ni do dana dananjega nije me
napustilo sjeanje na moj prijanji ivot. Niti ja elim kakvu drugu hranu, niti u pustiti tvojega mlaeg
brata. Pustit u ga samo ako danas odgovori na moja pitanja.
Pitaj, zmijo, to te volja! nato e Yudhithira. Samo ako mogu, odgovorit u na svako
pitanje ne bih li te zadovoljio.
Zmija onda ree: Po tvojemu govoru sudim da si vrlo otrouman. Reci mi tko su brahmani i to
o njima treba znati?
Nato Yudhithira stade besjediti: Prvae meu zmijama, mudri ljudi kau da je brahman onaj u
kojemu su istina, milosre, pomirljivost, uzorno vladanje, dobrostivost, samilost i savjesnost u
obredima koji su dunost njegova stalea. Treba znati, zmijo, da je upravo takvo i Svevinje brahman i
da u njemu nema ni sree ni alosti, a bia koja ga se domognu nisu vie robovi patnje. to ti misli o
tome?
Zmija mu odvrati: Sve se to moe nai i u udre. A nema nijednoga mjesta bez radosti i patnje.
A Yudhithira e na to: Svojstva to ih ima udra ne mogu se nai u brahmanu i obrnuto. Ali udra
nije udra samo zato to se kao takav rodio, niti se brahmanom postaje po roenju. Mudri ljudi rekoe
da je brahman onaj u kome se nalaze Brahmanove vrline, a udra onaj koji tih vrlina nema, makar i bio
po porijeklu brahman. Kae, zmijo, da nema niega u emu nema i patnje i radosti, kao to u sredini
izmeu topline i hladnoe nema ni topline ni hladnoe, zato ne bi postojalo neto u emu ovoga
obojega, patnje ni radosti, ne bi bilo?
Zmija ga tada zapita: Ako ti prepoznaje, kralju, brahmana po njegovim svojstvima, onda je
besmisleno odjeljivati stalee sve dok se ne pokae tko je kakav.
Veleumna i silna zmijo na to e Yudhithira teko je u ljudskome drutvu odrediti tko
kamo pripada jer su se stalei mijeali. Tako ja mislim. ovjek koji nosi u sebi obiljeja svih stalea
zainje potomstvo sa enom koja je ista kao on. Ljudima su zajedniki: roenje, govor, spolno openje
i smrt. I mudraci poinju rtveni obred rijeima: "Kojega god da smo stalea, mi slavimo ovu rtvu! "
Zato kau da karakter odluuje. Novoroeni se ovjek rauna u udre sve dok ne bude upuen u Vede.
I Manu41 je objavio da su mijeane kaste bolje od neizmjeanih ako se nakon obreda oienja pokae
da onoga koji im bijae podvrgnut ne rese vrline dobra ponaanja. Ja mislim da je brahman svatko tko
se dri pravila ispravna ponaanja.
Zmija mu onda ree: Ti, Yudhithiro, doista zna sve to treba znati. Poslije tvoje besjede ne
smijem pojesti tvojega brata. Na to Yudhithira upita zmiju: Velika je tvoja uenost i zato mi reci to
ovjek mora initi da bi se domogao spasenja?

40

U mjeseevoj lozi po epsko-puranskoj je predaji Somu naslijedio Budha, Budhu Pururavas, ovoga Ayu(s),
a njega Nahua, otac Yayatija iji su sinovi bili Puru, Yadu, Druhyu, Turvau i Anu, a to su poznata imena
vedskih plemena, v. III, bilj. 31.
41
Manu "ovjek", sin Vivasavantov, praotac je ovjeanstva. Po proirenome puranskome mitu 14 Manua,
od kojih je Vaivasvata sedmi, praoci su ljudi u 14 manvantara, svjetskih "manuskih razdoblja", koja ine jedan
Brahmanov dan ili kalpu (v. I, bilj. 8). Prvome od njih, Manuu Svayam-bhuvi pripisuje se slavna dharaastra (v.
I, bilj. 18) koja opisuje dharmu obiaje, dunosti i vrline svih stalea hinduskoga drutva.
85

 Bharato na to e zmija vjerujem da onaj tko dijeli milostinju potrebnima, tko govori
ljubazno, dri se istine i tko se suzdrava od pozljeivanja drugih bia, dospijeva u nebesa. Nekiput je
jedna od tih vrlina vrednija hvale, a nekiput druga, to sve ovisi i o djelotvornosti svake posebno.
Yudhithira opet upita: Reci mi, zmijo, kako da se razumije uzlaenje bestjelesnoga bia na nebo,
kako se ono koristi osjetilima i uiva neizbrisive plodove svojih djela?
Zmija mu odgovori: ovjek svojim djelovanjem uzrokuje u koje e od triju stanja ljudskoga
postojanja dospjeti: u ivot ne nebesima, u zemaljski ivot u ljudskome liku ili pak u tijela niih
ivotinja. Tko nije lijen, nikoga ne vrijea, tko je milosrdan i obdaren ostalim vrlinama, dospijeva na
nebesa kada napusti svijet ljudi. ine li suprotno, ljudi se ponovno raaju ili kao ljudi ili kao nie
ivotinje. Sine moj, reeno je i da oni koji se preputaju gnjevu i grijehu, pohlepi i pakosti, padaju sa
svojega ljudskoga poloaja i raaju se kao nie ivotinje. Ali i ivotinjama je odreeno da se mogu
raati kao ljudi pa ak i domoi se nebesnikoga poloaja.
A Yudhithira opet upita: Reci mi i pojasni kako taj duh, razdvojen od tijela, spoznaje zvuk, dodir,
oblik, miris i okus?
Zmija odgovori: Dugovjenie, ima neto to se naziva atman, dua. Ona nalazi sklonite u tijelu i
u skladu s tim oituje se preko osjetila. Tako biva svjesna onoga to raspoznaje osjetilima. Osjetila, um
i razum pomau dui da opaa i oni se nazivaju karane. Izaavi iz svojega okruja, dua pomou uma
djeluje preko osjetila koja su prijemnici svih opaanja te razaznaje opaanja jedno za drugim. U ivih
stvorenja um je uzrok svih opaanja i zato se istodobno moe opaati samo jedna stvar. Ta se dua
nalazi u prostoru izmeu obrva i alje vii i nii um prema predmetima opaanja.
Yudhithira e opet: Koja je razlika izmeu uma i razuma? To moraju znati svi koji spoznavaju
duu.
Zmija odgovori: Obmanuta dua postaje podlona razumu. Premda se zna da je razum potinjen
dui, on poinje njome upravljati. Razum trpi djelovanje osjetila, a um je djelatan. To je, sine, razlika
meu njima.
Potom zmija nastavi: Uspjeh zavrti pamet ak i mudrima i hrabrima. U mojemu pogledu bijahu
takve ari da sam oduzimao snagu svakome koga bih pogledao. Jednom je mudrac Agastya bio u
zaprezi koja je vukla moju koiju i ja ga dodirnuh nogom, a on me prokle: Propast neka te snae da
postane zmijurina! Nestade moje slave i, dok sam strmoglavce padao sa svojih prekrasnih kola,
vidjeh kako se pro-meem u zmiju! Preklinjao sam asnoga brahmana da me razrijei kletve, a on mi
milostivo kaza: Kada tvoj uasni grijeh oholosti bude izbrisan, vrli e te kralj Yudhithira izbaviti
ovoga prokletstva. Bijah zapanjen moima njegove nepokolebljive trapnje i zato sam te pitao o
svojstvima Svevinjega brahmana i brahmana. Neka tvojega brata Bhimu prati dobra srea, a ti mi
ostaj zdravo i veselo! Ja sada moram natrag na nebo.
Slavni bogougodnik Yudhithira vrati se tako s Bhimom i sveenikom u svoje boravite.42
Vaiampayana kazivae dalje: Na tome mjestu zateknu ih i vrijeme kia, doba s kojim prestaju
vruine i kojim se naslauju sva iva stvorenja. Tada tamni oblaci prekriju sve etiri strane neba pa
danju i nou kii uz grmljavinu. Te stotine i tisue oblaka u kino doba nalik su na goleme hramove. Sa
zemljina lica nestaje Suneva bljetavila koje ustupa mjesto istoj svjetlosti munja. Svakome postane
ugodno na zemlji koja obraste travom i radost obuzme muice i gmizavce. Zemlju obuzme spokojstvo
dok je kie umivaju a poplava prekrije sve njezine neravnine. Nestanu rijeke, drvee i breuljci. Dok
kia lije po njima, divlji veprovi, jelenovi i svakojake ptice podiu svoj glas koji odjekuje umskim
klancima. I tako, dok su Pandave hodili pustoima i pjeskovitim dubodolinama, proe i doba kia.
Nastupi jesen s jatima gusaka i dralova. To je doba radosti kada se umske doline prepune travom
i rijene se vode razbistre, a nebesa i zvijezde jasno zablistaju. Pandave se radovahu blagotvornoj
jeseni i bezbrojnim pticama i ivotinjama. Noi su bile hladovite i bez praine, a nebo ureeno
oblacima i mirijadama zvijezda i planeta sa sjajnim Mjesecem meu njima. No pune Lune jesenjskog
42

Epizoda o Nahui, adhyaya 175-178, jednostavan je primjer pounoga umetka u priu kakvima
Mahabharata obiluje, osobito na mjestima gdje radnja miruje, a vrijeme protjee. Oni lie na pitalice i
razgovore brahmana kakvima su prikraivali vrijeme i otrili um, npr. u stankama obreda. Motiv pitalice
udovita dobro je poznat iz prie o Oidipodu i sphyngi.
86

mjeseca kartike,43 najsvetiju no, Pandave provedoe na obali rijeke Sarasvati44 i ubrzo potom stupie u
umu Kamyaka. Tamo doe i veleumni Krna u elji da vidi najestitije batinike Kurua. Pojavi se i
svetac Markandeya ije vlasi bijahu pobijeljele od silna isposnitva. Imao je ve za sobom mnoga
tisuljea ivota. Na njemu ne bjee tragova starosti jer je besmrtan i krase ga mnoge vrline i plemenita
dua a po licu mu se ne bi moglo rei da je stariji od etvrt stoljea. Kada je meu njih doao svetac
koji je ve gledao mnoge tisue godina kako prolaze, ustadoe pred njim svi brahmani, a i svi ostali i
ukazae mu dune poasti.
Poslije ceremonije dobrodolice Yudhithira primijeti da veliki svetac rado razgovara pa ga upita:
Ti si starostavan i poznaje djela bogova i demona, a i slavnih svetaca i okrunjenih glava. Vidim da
je mene srea odbacila, a Dhrtaratrovii ive sa zlom, a ipak napreduju u svakome pogledu pa se u
meni zae misao da je ovjek taj koji ini dobro ili zlo i ubire plodove svojih djela, te ne znam kako je
Bog djelatan u tome. Kako ovjeka prate plodovi njegovih djela?
Markandeya mu stade besjediti: Tebi je znano sve to treba znati, no ti me pita iz pristojnosti.
Evo mojega odgovora: Gospod roenih stvorova najprije je rodio sebe samoga, a onda je za sva
utjelovljena bia stvorio tijela koja bijahu ista, bez mrlje i podatna svakome utjecaju vrline.
Prapoetni ovjek bijae odan hvalevrijednim ciljevima ivota, bijae istinozborac, neokaljan i
podoban bogovima pa su mu se sve elje ispunjavale. Svi su bili poput bogova i mogli su se uspeti i na
nebesa ako bi im to priinjavalo radost. Njihov ivot, kao i smrt, bili su preputeni njima samima i
malo je bilo onoga to su morali pretrpjeti. Zlobe nije bilo nigdje jer im je u srca bio usaen zakon
pravednosti i mo vladanja sobom. ivjeli su po vie tisuljea i raali na tisue sinova.
No doe vrijeme kada su mogli jo samo hoditi po zemlji i kada prevlada gnjev i grijeh. Poee se
odravati na ivotu pomou lai i prijevare i njima ovlada gramzivost i nerazumnost. Svojim
iskrivljenim stazama i bezbonim djelima stizali su takvi opaki ljudi u pakao i tamo se pekli i svakiput
se oni iznova peku i opet iznova tavore svoje jadno postojanje na ovome prekrasnome svijetu. elje im
se ne ispunjavaju, svoje ciljeve ne postiu i zalud im je sve njihovo znanje. Osjetila im otupe i stalno su
zbog neega zabrinuti. Oni su uzrok patnjama drugih ljudi. Odlikuju se zlim djelima i raaju se meu
prostacima. Zlo ih obuzima i bolesti napadaju, a vjeito strahuju od drugih. Postaju kratkovjeki i skloni
grijehu i ubiru plodove svojih nedjela. A zbog pohlepe postaju i bezbonici. Sine Kuntin, netko je
sretan na ovome svijetu, ali nije i na onome, netko je sretan na onome, ali nije i na ovome. Neki
zaslue sreu i na ovome i na onome svijetu, a neki je opet nemaju ni na ovome ni na onome svijetu.
Oni koji imaju nebrojeno blago svakoga se dana mogu vidjeti kako blistaju nakieni. Oni su naklonjeni
tjelesnim radostima i uivaju u ovome svijetu, ali ne i na onome. No oni koji se posvete duhovnim
vjebama, prouavanju Veda i isposnitvu te rtvuju jedrinu svojih tijela obavljanju svojih dunosti i
potinjavaju svoje strasti, oni koji ne pozljeuju iva stvorenja, domognu se sree u buduem, ali ne i u
ovome ivotu. Oni koji ive pobono i u vrlini i stjeu blago, a onda se oene i odravaju rtvene
obrede, oni su sretni i na ovome i na onome svijetu. One lude koje niti stjeu znanje niti blago
isposnitva i milosra, a ne uivaju u ovozemaljskim zadovoljstvima niti produuju svoju vrstu, takvi
nemaju sree ni na ovome ni na onome svijetu.
Yudhithira opet ponizno upita slavnoga Markandeyu: Veliki mudrae, gledao si nebrojena
razdoblja kako prolaze i nitko drugi na svijetu nije poivio toliko dugo. udim da ujem od tebe o
uzrocima dogaaja.
Markandeya mu odgovori: Da, govorit u ti o tome poto se prije toga poklonim pred
samostojnim, prapoetnim muem koji je vjean, napropadljiv i nepojmljiv te koji i ima i nema
svojstava. Tigre meu ljudima, ovaj anarddana u utim haljinama veliki je pokreta i tvorac svega,
dua i uobliitelj i gospodar nad svime. Njegovo znanje vee je od znanja svih bogova zajedno.

43

v. II, bilj. 25
Sveta rijeka izmeu Panjaba "Petorjeje" i Doaba "Dvorjeja" Gange i Yamune. Petorjeje s rijekama
Dradvati i Sarasvati ini gdjekada u Vedama "sedmorjeje". Moda su zbog esta vrenja obreda na obalama
Sarasvati "Sokovite" boginju rijeke pjesnici-sveenici stali zazivati i kao boginju rjeitosti, mudrosti i
nadahnua, poistovjetivi je s Vai "Rijeju".
44

87

 Izvrsnie meu ljudima, poto svijet bude razoren, sve se te prekrasne tvorevine opet vraaju u
ivot. Kae se da Krtayuga traje etiri tisue godina, a njezin osvit i veer traju po etiri stotine godina.
Tretayuga traje tri tisue godina, a njezino jutro i veer po tri stotine. Dvaparayuga traje dvije tisue
godina a njezino jutro i veer traju po dvjesta godina. Idua yuga naziva se kali i reeno je da traje
tisuu godina, a njeno jutro i veer traju po stotinu godina. Cijeli taj krug traje dvanaest tisua godina.
Tisuu takvih krugova ine jedan Brahmanov dan.45 Kada se cio svemir povue i sakrije u svojega
tvorca, svoj dom, nestajanje svih bia i stvari ueni nazivaju sveopim rasulom.
Prvae Bharata, pri kraju zadnjega spomenutoga razdoblja, kada vie ne ostaje mnogo da se zavri
krug, brahmani se bave poslovima udra, a udre zgru blago. Katriye se bave duhovnim podvizima, a
brahmani zanemaruju Vede i rtve, svoje palice i jelenske koe a apetit im postaje neizbirljiv. U to
vrijeme sinovi brahmana zaboravljaju na molitve i razmiljanja i time se poinju baviti udre. ini se
da je svijet postao naopak, a to su sjenke koje nagovjetavaju sveopu propast. Gospodaru ljudi, mnogi
kraljevi Mleha46 tada staju vladati svijetom. Ti grjeni vladari skloni laljivu govoru vladaju svojim
podanicima po zakonima koji su lani. I Andhre, ake, Pulinde, Yavane, Kamboe i Abhire47 postaju
junaci i ovladavaju zemljom. Tako izgleda, Bharato, predveerje kaliyuge. Ljudi postaju kratkovjeki,
nejaki i plaljivi, malih moi i krljavih tijela a njihove rijei rijetko zbore istinu. udre oslovljavaju
brahmane "hej, ti! ", a brahmani udre "potovani gospodine!"
U to vrijeme, kralju, majke raaju mnogobrojnu djecu, ali su ona krljava, neodgojena i loeg
dranja. A one se koriste svojim ustima kao spolovilom. U ta vremena glad pustoi ljudske naseobine,
a putovi vrve enama na zlu glasu. ene su neprijatelji svojim gospodarima i u njima vie nema ni
trunke skromnosti. Kada doe to vrijeme, krave daju malo mlijeka, a drvee pritiu jata gavranova i
na njima ima malo cvijeta i ploda. Stale ponovno roenih ukaljan je ubojstvima brahmana i prima
poklone od vladara kojima je la na usnama. Opsjednuti zaviu i neznanjem, oni stavljaju na sebe
vanjske znakove vjere i odlaze skupljati milostinju ugroavajui time cijeli zemaljski narod. U strahu
od tereta daa obiteljski ljudi postaju varalice, a neoeljani brahmani pod krinkom isposnika zgru
gomile blaga trgovinom. U takvim vremenima, kralju, ljudi vode naopak ivot i odaju se opojnim
piima, a spremni su okaljati i lonicu svojega uitelja. Njihove su elje samo od ovoga svijeta i grabe
se za uicima mesa i krvi. Zemaljski velmoe koje vodi vrlina nisu u takvim vremenima duga vijeka i
na zemlji se doista teko moe nai vrlina. Trgovci i prodavai podlaci su koji prodaju svoju robu po
lanim mjerama, i to u golemim koliinama, a oni koji ljube vrlinu ne mogu uspjeti dok grjenici ive
u blagostanju. Oni koji tee k vrlini ive kratko i u bijedi, a grjenici su dugovjeki i okruuje ih obilje.
Kada doe to vrijeme, ljudi ine grijehe ak i na javnim mjestima, usred gradova i gradia, a ostvarenju
svojih elja uvijek tee na pogrean nain. Kada se domognu i neznatna djelia sree, opije ih oholost
bogataa. Mnogi se u tim vremenima usude pljakati blago koje im je dano na povjerenje i kau: Nita
mi nije povjereno! Djevojice od sedam ili osam godina ostaju bremenite, a djeaci od deset ili
jedanaest postaju oevi, a ve sa esnaest onemoaju i venu i brzo im dolazi kraj. Kada ljudi postanu
kratkovjeki, mnogi mladi djeluje kao da je ovjek u zrelim godinama i sva mlaarija djeluje ostarjela.
ene se predaju raspusnu ivotu i loim navikama pa ostavljaju i najbolje mueve uputajui se u
odnose sa slugama, pa ak i sa ivotinjama. ak i ene najglasovitijih junaka trae drugoga pored ivih
mueva.
Zemaljski gospodaru, zbog slabe ivotne sile na tisue ljudi tada poinje umirati od gladi. A
tada se, gospodine, pojavi na nebu sedam sjajnih sunaca i popiju sve Zemljine vode, rijeke i mora. Sve
to je od drveta i trave, pa i ono stoje vlano, osui se, sagori i pretvori u pepeo. Tada se, Bharato, stane
iriti oganj zvan razoritelj a vjetar ga goni preko zemlje koju je sedam sunaca ve sprilo u pepeo.
Prodrijevi kroza zemlju, ta se vatra pojavi i u donjim predjelima i srca se bogova ispune uasom.
Oganj za tren oka proguta i podzemlje i sve na povrini zemlje i sav ovaj iroki svijet koji se prostire
na stotine i tisue vodana. Potom oganj, gospod svih stvorenja, proguta i svekolik svemir sa svim
bogovima, asurama, gandharvama, yakama, zmijama i rakasama, a u nebesa se dignu goleme gomile
45

O yugama i kalpama v. I, bilj. 8; I, bilj. 37 i III, bilj. 41

v. II, bilj. 28
47
Imena raznih naroda ili etnikih zajednica. ake su izvorno Skiti, a Yavane Jonjani, tj. Grci.
46

88

oblaka nalik na krda slonova, iskiena vijencima munja. To je nezaboravan prizor. Neki su oblaci boje
plavoga lopoa, neki boje vodenoga ljiljana, neki su kao lopoeva vlakna, a neki opet kao gavranovo
jaje. Neki su oblaci uskovitlani, a neki grimizno crveni. Strahotni su, gospodaru, oblaci koji se tada
gomilaju i jezovito tutnje ovjenani munjama. Te goleme mase vodene pare ubrzo prekriju cijelo nebo
i onda se, kralju, staju iz njih izlijevati vode koje potope cijelu zemlju i sve planine, provalije i ume i
po zapovijesti Svevinjega ugase onaj zlokobni i uasni oganj. Po njegovoj volji ti pljuskovi zalijevaju
Zemlju dvanaest godina a onda, Bharato, more preplavi kopna, planine se razdrobe na komade a
Zemlja potone pred nadolazeom plimom.
Onda se oblaci, pokrenuti silinom vjetra, ponu razilaziti i nestanu. Tada Prauzrok svega,
samostojni Gospod koji obitava na lopou, popije te strahotne vjetrove i zaspi.48
A kada svijet postane neprekidno vodeno prostranstvo i kada propadnu i pokretna i nepokretna
stvorenja i kada vie ne bude ni bogova ni asura ni yaka ni rakasa, kada vie ne bude ni ovjeka, a
nestanu i ivotinje i drvee, kada vie ni samo nebo ne postoji, jedini ja, zemaljski gospodaru, lutam
uasnut i tuan. Srce mi se ispuni jadom dok bludim nad ovim stranim vodama ne videi nijednoga
stvora i nemajui poinka ni odmora. Tako se jednom lutajui kroz takav potop umorih, ali ne bijae
mjesta na kojemu bih mogao poinuti. Nakon nekoga vremena ugledah na tome vodenom prostranstvu
pregolemo drvo banyana49 koje se nadaleko razastiralo. A na debeloj banyanovoj grani opazih koljku i
na njoj nebesku postelju, a na postelji djeaka s licem ljupkim poput lopoa ili punoga mjeseca i s
oima krupnim kao lopoeve latice u punome cvatu. Premda sam znao i prolost i budunost, to ne
mogoh dotada spoznati ni u najdubljem razmiljanju.
Tada blistavi lopoooki djeak na kojemu bjee znamenje rivatsa50 ree milim glasom:
Gospodine, znam da si klonuo i da ti treba poinka. Markandeyo od roda Bhrgua, ovdje moe
otpoinuti koliko te volja. Ovo je utoite koje sam tebi namijenio. Ti si mi vrlo drag, zato ui u moje
tijelo! Te djeakove rijei ispunie me posvemanjim prezirom prema mojemu dugomu ivotu i
mojoj muevnosti. U taj as djeak nenadano otvori usta i, valjda mi sudbina bjee takva, ja se naoh u
njegovim ustima nemoan da se pomaknem. Uao sam, kralju, u djeakovu utrobu i tamo ugledah
Zemlju prepunu gradova i kraljevina. Lutajui njegovom nutrinom, vidjeh i Gangu, a uz nju i sve
ostale rijeke i more koje je dom morskim psima, riznica biserja i velianstveno utoite voda. Vidjeh
unutra nebo, sjajni Mjesec i arko Sunce, gledah Zemlju iskienu gajevima i umama. Vidjeh tamo i
brahmane kako obavljaju svoje obrede, i katriye kako se brinu o dobrobiti svih stalea, i vaiye kako
se bave ratarstvom, i udre kako predano slue dvaput roene. ivio sam, gospodine, u njegovu tijelu
mnogo stoljea odravajui ivot voem i korijenjem i hodei uzdu i poprijeko svijetom koji bijae u
njemu, a ne mogoh nikako naii na granice njegova tijela i ne mogah izmjeriti ma koliko se trudio i
naprezao svoj um. Onda milju i djelom potraih zatitu toga dareljivoga vrhovnoga boanstva i
iskazah svoje divljenje njegovoj svemoi, a kada to uinih, Plemeniti me dakom vjetra vrati natrag
kroza svoja usta. Blistavi djeak u utim haljinama i sa znamenjem rivatse zadovoljno mi se obrati:
Markandeyo, ponajbolji od svih mudraca, neko si vrijeme obitavao u mojemu tijelu i mora da si
umoran. Ipak u ti govoriti.
I istoga trena im on to kaza, ja kao da dobih nove oi i onda razumjeh da sam osloboen od svih
opsjena ovoga svijeta. Poklonih se pred njim i sklopljenih mu se ruku obratih: elja mi je da
spoznam tebe, o boanske bie, i da razumijem tvoje udesne privide. Potie me elja za znanjem, a to
za brahmana nije sramota. elim to saznati od tebe.
Boanstvo na to prozbori: O brahmane, ja sam vode nazvao naras. Budui da su vode uvijek
moj put, nayana, ja se zovem Narayana.51 Ja sam Narayana, izvorite svega, vjeni i nepromjenljivi. Ja
sam stvoritelj svih stvari i njihov unititelj. Ja sam svi bogovi i svaki posebno. Ja sam Oganj zvan
48

Tako poinje no ili san Brahmana.

v. III, bilj. 1
50
rivatsa je znamenje na grudima Vinua ili Krine u obliku kovrice, a ime mu znai "tele ili mladune
Ljepote, Sjaja ili boginje ri".
51
Prilino nesigurna etimologija. Najlake bi bilo izvoditi ime Narayane iz imena Nare "ovjeka, Mua" s
kojim se zdruuje, pa bi znailo "Potomak ili Sin ovjeji", v. I, bilj. 44
49

89

razoritelj i Vjetar s istim imenom i Sunce koje to ime nosi i plamen koji tako nazivaju. Upravljajui se
po mojim zapovijestima, ovjek luta prostorom mojega tijela a ja upravljam njegovim osjetilima. Kada
se pakosne i uasne daitye i rakase, koje ak ni bogovi ne mogu ubiti, rode na Zemlji, ja se onda
raam u obitelji estitih ljudi i, uzevi tako na sebe ljudsko oblije, istrjebljujem ih da bih opet
uspostavio mir na zemlji. Brahman, gospodar svih stvorenja, polovica je mojega tijela. Dok ja, dua
svijeta, spavam u toku vremena koje se mjeri tisuama yuga, sva stvorenja potonu u san i nesvjesnost,
sve dok se Brahman ne probudi, a sve to vrijeme, o blagoslovljeni, ti moe provesti ovdje, sretan i
zadovoljan. A kada se Praotac probudi, ja u opet stvoriti utjelovljena bia i nebesa, i Zemlju i zrak i
vodu, a i sve pokretno i nepokretno na zemljinu aru. I rekavi to, udesno boanstvo nesta, sine, a ja
vidjeh kako nastaju divotna i raznolika stvorenja. Kralju, prvi meu Bharatama, bio sam svjedok svima
tim udima na svretku yuge, a boanstvo s oima krupnim kao lopoove latice, ono koje sam gledao u
drevnim vremenima, to je ovaj tigar meu ljudima, ovaj anarddana koji tebi posta rod!
Kada Markandeya zavri svoje kazivanje, Yudhithira ree: Prvae meu govornicima, mui me
znatielja to e se dogoditi u kaliyugi. I kako e opet otpoeti krtayuga?
Na to prvak meu mudracima nastavi besjediti: Sluaj, predvodnie Bharata, povijest o buduemu
svijetu dok bude trajalo grjeno razdoblje. Znaj da se otroumlje, mo, tjelesna snaga i ivotni vijek
ljudi smanjuju sa svakom iduom yugom. Istina nestaje i zato je ljudski vijek krai, a ljudi koji kratko
ive ne mogu stei mnogo znanja. Najpoeljnije haljine bit e satkane od lana, a za najbolje ito
vrijedit e kodrava.52 U tim vremenima gledat e ljudi na enu kao na jedinoga svojega prijatelja.
Odravat e ivot ribom, mlijekom, peradi i ovcama jer e se goveda istrijebiti. Ljudi e postati jedan
drugom zlotvori i posezat e za tuim ivotom, a narod e postati bezboan i kradljiv. Kopat e
lopatama ak i rijene obale i tamo e sijati ito, ali e se u tim vremenima i to pokazati nedostatnim.
Sinovi e dizati ruku na oeve, a oevi na sinove i toga se nee stidjeti. Dogaat e se to esto jer e se
ljudi tako pokuavati osloboditi tjeskobe i straha pa e ak i slavu tako stjecati. Pljakat e imovinu
bespomonih i onih koji nemaju prijatelja, pa ak i udovica. Slabanih moi i snage, neznalice i
lakomi, ljudi e radosno primati poklone ak i od zlikovaca trpei rijei prezira. Sine Kuntin, zemaljski
e kraljevi prigrliti grijeh i neznanje, a hvalit e se svojom mudrou. Jedan e drugome o glavi raditi.
Na zemlji e prije kraja toga razdoblja katriye postati kao trnje: pohlepni, oholi i gonjeni svojom
ispraznou, nalazit e zadovoljstvo u kanjavanju umjesto u zatiti svojega naroda. I nitko nee prositi
djevojku niti e je tko udavati jer e djevojke same sebi traiti mua. Kada doe kraj yuge, lijeva e
ruka varati desnu, a desna lijevu. Lani e mudraci prekrajati istinu. Starci e obmanjivati nerazumnost
mladosti, a mladost e podvaljivati podjetinjeloj starosti. Pla-ljivci e se raunati u junake, a junaci e
biti potiteni poput kukavica. Prije kraja yuge ljudi e prestati vjerovati jedan drugome, a svijet e biti
prepun gramzljivosti i ludosti. Svi e jesti samo jednu vrstu hrane. Svi e pripadati jednom jedinome
staleu i meu njima vie nee biti nikakve razlike. U tim vremenima ljudi e tragati za zemljama u
kojima su glavna hrana penica i jeam. Mukarci i ene ponaat e se sasvim slobodno i nee trpjeti
jedno drugo. Nitko nee sluati to mu drugi govore i nitko nikoga nee priznavati za uitelja. Imovina
ljudi nee se poveavati. Narod e stavljati na sebe znamenja vjere, ali nee vjerovati. Ljubomora i
pakost ispunit e svijet i nitko u tim vremenima nee biti dareljiv ni prema kome. Kada se priblii kraj
yuge, ljudi e postati okrutni i zlo e govoriti jedan o drugome. Bez grinje savjesti unitavat e drvee
i perivoje. Spopast e ih strah za goli opstanak, a kada ponu ubijati jedan drugoga i postanu opaki i
nasilni i bezobzirni prema ivotinjskome svijetu, yuga e se dovriti.
Odbacivi bogove, ljudi e odavati poast kostima i drugim ostacima pohranjenim u bedemima.
Postat e naprasiti i lieni vrline, mesoderi i skloni opojnim piima. Kada se, kralju, cvijee bude
raalo iz cvijea, a voe iz voa, onda e doi kraj yuge. Meu ljudima e nestati sve razlike u pogledu
ponaanja, a kada im neplaeni rad i dunosti dojade, poet e bjeati u umska sklonita i ivjet e od
voa i korijenja. Uenici e prezirati pouke svojih uitelja, ak e ih i vrijeati. Prijatelji i rodbina init
e ljudima usluge, ali samo radi koristi koju mogu izvui. Osiromaene uitelje ljudi e omalovaavati.

52

Kodrava je Paspalum scrobiculatum to je sluilo za hranu siromasima.

90

Na kraju yuge, kralju, Rahu53 e progutati Sunce kad tome nije vrijeme i na sve e strane sinuti vatre.
Ljudi e naputati zemlje i krajeve, gradove i gradie u kojima su dotada ivjeli i stalno e traiti nove.
A kada minu ta strana vremena, poet e opet novo stvaranje i pojavit e se opet ljudi i bit e
razvrstani u etiri stalea, poevi od brahmana. Kada Sunce, Mjesec i Brhaspati budu uli u isti znak
sa zvijeem Puya,54 opet e poeti razdoblje krta. Vrijeme e odrediti da se rodi brahman po imenu
Kalkin. On e tovati Vinua i imat e silnu snagu, um i odvanost. Rodit e se u gradu zvanom
ambhala55 u blagoslovljenoj porodici brahmana. Vratit e mir ovome svijetu prepunom stvorenja
naopakih sklonosti. Taj e sjajni brahman velike pameti sve unititi kada se pojavi. On e biti Unititelj
svega i uspostavit e novu yugu. On e, praen brahmanima, i istrijebiti sve mlehe bez obzira na to
kamo se posakrivala ta niska i nedostojna stvorenja.56
Dok su oni tako vodili rasprave u umi, u Hastinapuri je jednoga dana akuni uhvatio priliku pa,
uz Karninu pomo, stao nagovarati kralja Duryodhanu: Ti si, kralju, vlastitom neustraivou poslao
junake Pandave u izgnanstvo. Sada ti vlada zemljom poput Indre koji vlada na nebesima i nema vie
ni jednoga suparnika. Duryodhano, hajdemo u pohode Pandavama koji sada ive lieni svojega sjaja.
Saznali smo da su sada ne obalama jezera u Dvaitavani s brojnom pratnjom brahmana. Divljina im je
dom. to moe nadmaiti sreu koju osjea dok gleda svojega neprijatelja kako se mui u neimatini,
a ti ivi u blagostanju? Tigre meu ljudima, prizor nesree tvojega dumanina vea je naslada od
svojega osvojenog blaga, zasluge svih rtava, pa ak i od vlasti nad kraljevinom.
To bi po volji Duryodhani, ali se odmah potom sneveseli. Karno odvrati on to to mi ree
meni je stalno na umu, ali mi Dhrtaratra nee dopustiti da odem onamo gdje ive Pandave. Za tim
vitezovima kralj jo uvijek tuguje i misli da su sada moniji no to su ikada bili zato to ive kao
isposnici. Zato smislite neku zgodnu varku.
Sutradan, im svanu, doe Karna kralju pa mu smjekajui se ovako kaza: Sluaj, kralju, nacrt koji
sam smislio: Naa
su stada u umama Dvaitavane. Oekuje se da ih ti pregleda i nitko nam to ne moe zamjeriti.
Nema niega neobina u tome to idemo pregledati svoja stada. Ako to tako predstavi kralju, on e ti
dati svoj pristanak.
S time se suglasi i akuni pa sva trojica prasnue u smijeh i pruie ruke jedan drugome. Onda
slono krenue vidjeti starjeinu Kurua i svi stadoe pred kralja i raspitae se za njegovo zdravlje i
boljitak. Kada im on uzvrati, stade uvar stada po imenu Samanga govoriti kralju o govedima, i to
onako kako ga oni bijahu naputili. Onda Radhin sin i akuni rekoe: Sada su naa goveda, kralju, na
prekrasnu mjestu, a vrijeme je da se telad igoe. Lijepo je vrijeme za lov pa te molimo da svojemu
sinu Duryodhani odobri da poe i obavi oba ta posla.
Dhrtaratra na to odgovori: Dobro je, dijete moje, da se i lov i pregled stoke obave o jednome
troku, a ni pastirima se ne moe uvijek vjerovati. Ali saznasmo da su tigrovi Pandave ba u tome kraju
i zato nije poeljno da idete tamo. Pobijeeni su prevarom na kocki i sada ive u dubokoj umi patei u
jadu i siromatvu. Vi ete ih, sigurno, vrijeati jer ste oholi i budalasti. Moe ih ak i neki va vojnik
uvrijediti.
Tada e akuni: Najstariji Panduov sin poznaje udoredna pravila, a on se sred saborne dvorane
zakleo da e dvanaest godina ivjeti u umi. Mi ni ne namjeravamo vidjeti se s Panduovim sinovima
niti emo ii na mjesto gdje oni borave, tako da se, to se nas tie, ne moe dogoditi nito loe.
Onda im Dhrtaratra dade svoj pristanak, premda preko volje, da Duryodhana i njegovi pratioci
mogu otii onamo. Tako oni krenue s velikom vojskom na jezero u Dvaitavani i podigoe tabor na
53

v. I, bilj. 34
Brhaspati je Jupiter, a Puya obuhvaa tri zvijezde, meu kojima je i zvijezda d u zvijeu Raka. Utap se
nalazio u konjunkciji s Puyom oko sijenja. Ako se u konjunkciji mora nai Sunce, radit e se o mlaaku oko
srpnja, i to onda kada se u konjukciji s njime nae i Jupiter.
55
ambhala je negdje izmeu Rathapre i Gange. Nekada se poistovjeuje sa Sambhalom u Moradabadu.
56
Kalkin se u epsko-puranskoj predaji obino smatra desetim utjelovljenjem, avatarom, Vinuovim na
Zemlji, a u ortodoksnome vinuistikom hinduizmu oekuje se kao Mesija. Izvor predodbama o Mesiji i o
Kalkinu mogao bi biti u iranskoj zoroastrovskoj predodbi o spasitelju Saoyantu.
54

91

oko etiri milje od jezera. Duryodhana odmah naredi svojima slugama da tu podignu udobne atore, a
on se sa svojim pratiocima dade na brojanje goveda i igosanje teladi.
A kada odabrani vojnici Dhrtaratrina sina dospjee u podruje oko jezera i htjedoe ui u umu,
izaoe pred njih nekakve gandharve i ne dadoe im da idu dalje. Vojnici se vratie kralju Duryodhani
i, kada on sazna da je kralj gandharva zatvorio prilaz jezeru, posla tamo probrane vojnike da ih
otjeraju. Gandharve se nasmijae na njihove prijetnje pa rekoe: Va zli kralj Duryodhana mora da je
skrenuo pameu kada nama, nebeskim stanovnicima, nareuje kao da smo njegove sluge!
Kada mu vojnici to rekoe, Duryodhana se rasrdi pa ree svojim vojnicima: Kaznite te
prijestupnike pa makar pred njima iao i sam Indra! Vojnici Kurua uoe onda u umu ne obazirui
se na gandharve, a kada ovi vidjee da ih ne mogu zaustaviti rijeima, odoe svojemu gospodaru
itraseni i sve mu ispriae.
On se tada naljuti i naredi im da kazne uljeze za taj bezobrazluk. Kada gandharve jurnue na
Duryodhaninu vojsku s orujem u rukama, ona se razbjea okrenuvi lea neprijatelju a samo hrabri
Radhin sin ne uzmae. Svekolika vojska gandharva navali na njega, ali on je doeka svojim strijelama.
Tada i kralj Duryodhana, akuni i Duasana, a za njima i ostali Dhrtaratrini sinovi okrenue svoja
kola kojima kotai tutnjahu kao glava Garude,57 pa krenue u juri. Doista, svatko od njih tukao se
nemilice iako bijahu ranjavi i izubijani. Tada sve gandharve jurnue jo jednom na Karnu. Bijae ih na
stotine i na tisue pa raskomadae njegova kola. Karna pak iskoi s maem i titom u rukama i prijee
na Vikarnina kola pa potjera konje ne bi li spasio glavu.
Duryodhana je gledao svoju vojsku kako bjei pred gandharvama, ali sam ne htjede uzmaknuti,
ve strijelama zasu neprijatelja koji je jurnuo na njega. No ubrzo ostade bez kola, a kada je pao na
zemlju, monoruki itrasena napade na njega i uhvati ga, a Duryodhani se toga trena uini kao da e
ispustiti duu. Kada kralj pade u ropstvo, gandharve opkolie i pohvatae i drugu njegovu brau, a i sve
gospe iz kraljevskoga doma padoe u ropstvo. Odbjegli vojnici dooe Pandavama i stavie se pod
njihovu zatitu, zatraivi od Yudhithire pomo. Na to Bhima ovako odvrati Duryodhaninim slugama:
Eto to proizlazi iz naopakih savjeta kralja koji voli nepotenu kocku. ini se da, nasreu, na svijetu
ima jo onih koji nam ele dobro i koji, eto, uzee na svoja plea na teret dok mi ovdje sjedimo
besposleni!
Ali Yudhithira odvrati: Nije sada vrijeme za grube rijei! Kako moe tako govoriti o Kuruima
koji su sada u strahu i nevolji i trae od nas pomo? Meu roacima se dogaaju svae i nesuglasice,
ali ast porodice ne smije zbog toga trpjeti. Pokuajte, Bharate, s mirom osloboditi Duryodhanu, a ako
se kralj gandharva ne da privoljeti mirnim nainom, vi im se lagano suprotstavite. Ako ni onda ne
popusti, udrite kako znate i umijete i na svaki nain oslobodite Kurue!
Na te Yudhithirine rijei ozarie se lica Pandava i oni s Bhimom na elu stadoe navlaiti na sebe
neprobojne oklope iarane zlatom i oruati se nebeskim orujem svake vrste. Tigroliki vitezovi onda se
popee na svoja dobro opremljena kola i potjerae ustre zaprege ne gubei trena.
Kada Aruna uvidje da se budalasti vojnici kralja gandharva ne daju urazumiti, on pomirljivim
glasom oslovi nebeske lutalice: Oslobodite mojega brata kralja Duryodhanu! Gandharve se samo
nasmijae pa odvratie: Samo je jedan na ovome svijetu ije naredbe mi sluamo. ivei pod
njegovom vlau, mi provodimo nae dane slobodni od svakojaka zla i ne priznajemo nikakve druge
zapovijesti osim onih koje primamo od naega nebesnikoga kralja!
Tada se Pandave ponu tui s njima. Ta bitka izmeu etvorice junaka, etvorice Pandava, na
jednoj i tisua gandharva na drugoj strani bijae nevien prizor. Aruna svojim orujem Agneya posla
u smrt tisue gandharva. Moni Bhima, prvi meu jakima i strijelac na glasu, pobi ih na stotine, a ni
blizanci nisu zaostajali za njime. Potueni nebeskim orujem silnih bojovnika, nebeski se stanovnici
podigoe u nebo ponijevi sa sobom Dhrtaratrine sinove, ali ih Dhananaya opazi i sa svih strana zasu
pljuskovima strijela. Noge, ruke i glave padahu iz visina kao kie kamenja. Neprijatelja obuze uas, a
kada to vidje itrasena, jurnu sam na Arunu s topuzom u ruci. Dok je iz visine juriao na Arunu,
ovaj mu svojim strijelama na sedam komada polomi topuz sav od eljeza. Onda junani Aruna svojim
nebeskim orujem doeka sve nebesko oruje kojim su ga obasule gandharve, a kada njihov
57

v. I, bilj. 100
92

zapovjednik vidje da mu svojim orujem ne moe nauditi, pokaza se svojemu dragom prijatelju Aruni
i ree: Pogledaj, onaj protiv kojega se bori tvoj je prijatelj!
Kada je spazio svojega prijatelja itrasenu koji bijae izmoren bojem, snani Aruna natrag pozva
oruje koje upravo bijae odapeo, a njegova braa zauzdae brze konje i ostavie ubojite lukove i
strijele.
Ispozdravljae se, a onda veliki strijelac Aruna upita kralja gandharva smijeei se: Moni
junae, poradi ega kanjava Kurue? Zato si Duryodhanu i njegove gospe uinio svojim sunjima?
itrasena mu odgovori: Bila mi je poznata, Aruno, prava namjera zlodunoga Duryodhane i
pokvarenoga Karne. Znali su da vi i slavna Draupadi ivite u ovoj umi podnosei nezasluenu patnju.
Doli su da se naslauju vaim mukama.
Potom svi oni odoe pravednome kralju Yudhithiri pa ga izvijestie o svemu. Aataatru ih
saslua, a onda oslobodi sve Kurue, a gandharvama izrazi svoju zahvalnost i ree im: Srea naa da vi,
koji ste obdareni tolikom silom, niste pobili opake Dhrtaratrine sinove i njihove naopake savjetnike i
roake. To je za mene veliko dobroinstvo.
U taj as stie i gospod Indra i dadom boanskoga soka besmrtnosti vrati u ivot sve gandharve
koji izgiboe u boju s Kuruima. Yudhithira zatim oslovi osloboenoga Duryodhanu koji je stajao
meu svojom braom: Ne ini, dijete, vie takve nepromiljenosti jer se nagao ovjek nikada ne
domogne sree. Kraljeviu Kurua, neka ste blagoslovljeni i ti i tvoja braa i vratite se u miru svojemu
dvoru!
Uz doputenje pravednoga kralja Yudhithire Suyodhana se, oborene glave, ojaen i posramljen
lagano zaputi kui. Na putu ga stie Karna. Stade pred kralja Duryodhanu i ree: Srea je da si jo na
ivotu, Gandharin sine! Srea je to se opet vidimo i to si pobijedio gandharve koje mijenjaju oblik!
Bjeao sam pred tvojim oima jer nisam mogao okupiti razbijenu vojsku. Osim tebe, Bharato, nema na
svijetu toga koji bi mogao uiniti junako djelo to si ga ti danas uinio sa svojom braom.
Glasom koji je potresao pla kralj Duryodhana mu odgovori: Radhin sine, ti i ne zna to se
dogodilo! Zato i ne sluam to mi zbori. I ispria mu u tanine sve kako je bilo pa onda uzviknu:
Jao, dok su gandharve pred njima razotkrivale na tajni dogovor, od sramote poeljeh da se zemlja
toga trena poda mnom otvori i da nestanem s toga mjesta! Oni koje sam uvijek progonio i kojima sam
bio zlotvor oslobodie me iz zatoenitva i ja im, bijednik, sada jo i ivot dugujem! Da sam poginuo u
okraju s gandharvama, moja bi se slava razglasila irom zemlje, a ja bih se domogao vjenoga
blaenstva u Indrinu carstvu. Kada obijesni ljudi dou do napretka, znanja i bogatstva, malokada to
dugo traje, a ja sam ba takav, pun tatine. Ludost me navede na ovo nedjelo i zato me snala ova
sramota. Rijeit u se gladovanjem ovoga ivota jer ga takva ne mogu podnijeti!
Karna e nato: Pozovi u pomo strpljivost, kralju, i nemoj svojim inom uveseljavati srca
dumana! Pandave su izvrili samo svoju dunost. Stanovnici kraljevih posjeda duni su uvijek raditi
ono to je dobro za kralja. Odlui li umrijeti gladovanjem, samo e ti se smijati drugi kraljevi.
Strahotne daitye i danave, koji obitavaju u prostorima podzemlja poslije poraza to su im ga u
drevnim vremenima nanijeli bogovi, saznae za Duryodhaninu namjeru pa smjesta zapoee vatreni
rtveni obred kojim e Duryodhanu prizvati k sebi. Kada ga danave napokon ugledae kako stoji pred
njima, oni ga obasue laskanjem oiju iskolaenih od ushienja.
Tada mu rekoe: Uzvieni kralju, vratit e ti se tvoja ustrajnost kada sazna da je porijeklo tvojega
duha i tvojega tijela nebesniko. Mi smo u drevnim danima dobili tebe od ive poslije stroga
isposnitva. Gornja polovica tvojega tijela u potpunosti se sastoji od dijamanata i stoga je nepovrediva
bilo kakvim orujem. Donju je polovicu od cvijea nainila sama Boginja, ivina druica, da svojom
naoitou osvaja enska srca. Budui da su te oni sazdali, tvoje je porijeklo nebesniko, a ne
ovjeansko. Ti nema od ega strahovati jer su se mnogi junaki danave rodili na zemlji kako bi tebi
bili od pomoi. Drugi e asure opsjesti Bhimu, Dronu, Karnu i sve ostale, pa e ti junaci zaboraviti
svu svoju dobrotu i borit e se protiv tvojih dumana. Doista, kada danave uu u njihova srca, ona e
otvrdnuti, a oni e odbaciti daleko od sebe svaku ljubav, borit e se sa svakim tko im stane na put i
nee tedjeti ni sinove, ni brau, ni oeve, a ni prijatelje. Nee tedjeti ni svoje uenike, a ni svoju

93

rodbinu, pa ak ni djecu ni starce. Slavni e ratnici ubiti junakoga Arunu. Zato ne tuguj, kralju. Ti
e upravljati svekolikom zemljom i nee imati takmaca.
Tako danave obodrie nepobjedivog kao da im je roeni sin, a onda mu dopustie da se vrati
rekavi mu: Idi i pobijedi! Duryodhani se sve to uinilo kao san, a onda pomisli u sebi: Ja u u boju
pobijediti Pandave! Ubrzo se zatim batinici Kurua vratie u svoj grad.
Potom veliki strijelac Karna podie vojnu na lijepi grad kralja Drupade i poslije krvava okraja on
ga pokori i natjera kralja Drupadu da plaa danak u zlatu, srebru i dragome kamenju. Zatim nastavi
dalje vojevati i ubrzo potini cijeli svijet pa se kao pobjednik vrati u Hastinapuru. Glavar ljudi,
Dhrtaratrin sin, izae pred velikoga ratnika sa svojim oevima, braom, prijateljima i ukaza sve
poasti pobjednika Karni.58
Za to vrijeme su Panduovi sinovi i njihova supruga ivjeli skromno hranei se voem i odravajui
teke zavjete. Jednom je neki jelen tumarao tuda i dogodi se da se svojim rogovima zaplete u tapove
za paljenje vatre i stapalo za metanje masla koji pripadahu nekome brahmanu isposniku. Snani
brzonogi jelen brzo otra odatle nosei u svojim rogovima brahmanovu imovinu. Brahman se vrlo
zabrinuo kako e bez svoje vatre obaviti rtveni obred i ode pravo Pandavama. Ne gubei ni aska, on
prie Yudhithiri i poali mu se, a Kuntin sin uze svoj luk i krenu u potjeru u pratnji svoje brae.
Ma koliko su se trudili da prate jelena i ubiju ga, to im ne poe za rukom jer on najednom posta
nevidljiv. Kada su ga izgubili iz vida, Panduovi sinovi posjedae gladni i edni pod neko golemo drvo
banyana koje je davalo debelu sjenku. Onda Nakula oslovi najstarijega brata: U naemu rodu vrlina se
nikada nije pogazila niti se blago rasipalo iz objesti. Nikome jo dosada nismo odbili molbu. Zato
nam se sada ovo dogodilo?
Yudhithira mu odgovori: Nevoljama nikada nema kraja i njihov konani i stvarni uzrok
nemogue je istraiti. Sine Madrin, popni se na ovo drvo i pogledaj na sve etiri strane ima li negdje u
blizini vode!
Nakula se ilo pope na drvo i pogleda, a onda ree najstarijemu bratu: Vidim neko drvee koje
raste kraj vode, a ujem i krikove dralova. Onda e Yudhithira: Ljubaznie, poi i donesi vode!
I Nakula ode. Na mjestu koje je opazio s drveta vidje ribnjak pa se onako edan sae da se napije
vode. Ali samo to je umoio ruku u kristalno bistru vodu, zau se neki glas s neba: Ne prenagljuj se!
Ovaj je ribnjak moj, Sine Madrin! Moe se napiti ako odgovori na moja pitanja. Ali strana e
morila je Nakulu i on se nije obazirao, ve prinese hladnu vodu ustima i toga trena pade mrtav.
Kralj se Yudhithira iznenadio to mu brata nema tako dugo pa posla Sahadevu da ispita zato mu
se brat ne vraa. Sahadeva ode i vidje svojega brata blizanca kako lei, ali nije slutio nikakvo zlo, nego
se i on sagne piti vode jer ga je muio plamen ei. Uto se opet javi onaj glas, ali se ni Sahadeva nije
osvrtao na ono to glas govori, nego prinese vodu ustima pa i on pade mrtav.
Yudhithira se zabrinuo za blizance, pa posla Arunu da ih potrai i da usput donese vode. Aruna
ga poslua pa uze luk i strijele i svoj goli ma i otputi se prema jezeru. Tamo vidje svoju mlau brau
kako lee kao da su mrtvi, ali ne vidje nikoga u blizini pa jurnu umoran prema vodi i, dok je trao, zau
rijei s neba: Nasilu se nee napiti! Ako, Kuntin sine, odgovori na moja pitanja, moi e se napiti i
ponijeti vode koliko te volja. Aruna mu nato odgovori: Izai pred mene ti to mi zabranjuje! Kada
bude izboden mojim strijelama, nee vie tako govoriti! I rekavi to, on odape na sve etiri strane
svoje strijele posveene mantrama i pokaza svoju umjenost u gaanju cilja koji se ne vidi nego samo
uje, ali se nevidljivi yaka opet javi: emu sve ove nevolje, Sine Prithin? Napij se kada odgovori na
moja pitanja! No Aruna se vie nije obazirao na to ve se napi vode i odmah pade mrtav.
Kuntin sin Yudhithira okrenu se onda Bhimi: Zatornie dumana, ve dugo nema Nakule i
Sahadeve, a i Aruna ode donijeti vode i, evo, jo ga uvijek nema. Svako dobro bilo uz tebe, idi pa ih
dovedi i donesi vode.
Bit e tako! odvrati Bhima i ode tamo gdje njegova braa leahu mrtvi pa, kad ih spazi,
obuze ga neizmjeran bol. Osjeao je uasnu e, a u sebi je premiljao: Ovo je, sigurno, djelo yaka ili
rakasa. Danas me, zasigurno, oekuje okraj, ali najprije u utoliti e. I on jurnu prema vodi, ali u
58

To je pomalo nespretan umetak bez dostatne rukopisne potvrde, ali eli podsjetiti na to da su i na strani
Kaurava junaci.
94

to uzviknu glas: Pazi, Bhimaseno! Smije piti samo ako odgovori na moja pitanja. Ako ne poslua,
umrijet e! Bhima na to nita ne ree, nego se nae da utoli e, ali im se napi, pade i on kraj
svoje brae.
Poslije nekoga vremena zabrinu se Yudhithira pa krenu traiti svoju brau i, kada izae na obalu
ribnjaka, ugleda ih kako lee naokolo, svaki poput samog Indre, a sada nalik na bogove pale na
zavretku yuge. Vidjevi taj strani prizor, Yudhithira stade naricati nad njima, pa kada se kasnije
malo primirio, on se malo bolje zagleda oko sebe i primijeti da nema tragova neprijatelja, a nema ni
rana na njegovoj brai. On se tada zamisli i poe se pitati to se to moglo dogoditi pa sie do vode da
se umije usput mislei: Svaki od ovih odlinika bio je poput silne klisure. Nitko, osim Yame samoga,
okonatelja svih stvari, nije ih mogao ovako slomiti.
im se sagnuo k vodi, upozori ga glas i zraka: Yudhithiro, tvoja su braa umrla jer se nitko od
njih nije obazirao na ono to govorim. Nemoj poi njihovim stopama jer ribnjak je moj i moe utoliti
e samo ako odgovori na moja pitanja.
Tada se Yudhithira dosjeti da bi to mogao biti glas nekoga yake pa se ponada da se jo uvijek
moe neto popraviti i stoga odvrati: Pitaj!
A glas zapoe: to uzdie Sunce, tko ga prati na njegovu putu, tko ga sputa i na to se Sunce
oslanja Yudhithira mu odgovori: Brahman uzdie Sunce, Dharma, bog pravde ga sputa, bogovi ga
prate na njegovu putu, a na Istinu se Sunce oslanja.
Glas nastavi s pitanjima: to je dostojnije od Zemlje? to je vie od nebesa? to je hitrije od
vjetra? to je brojnije od travki?
Majka je dostojnija od Zemlje, otac je vii od nebesa, um je bri od vjetra, a nae misli brojnije
su od travki.
Yaka e opet: Tko je gost svih stvorenja? to je sve to se kree?
Oganj je gost svih stvorenja, a sve to se kree jest Vjetar.
to je ovjekova dua? Tko mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili? to mu je najvea
pomo? to mu je glavno utoite?
Yudhithira odgovori: Sin je ovjeku dua, ena mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili, kia
mu je najvea pomo, dareljivost mu je najbolje utoite.
Yaka opet upita: to kada odbaci, svi te zavole? to kada odbaci, ne poali? to kada odbaci,
postane bogat? to kada odbaci, postane sretan? Kada odbaci ponos, svi te zavole. Kada odbaci
gnjev, ne poali. Kada elje odbaci, postane bogat. A kada odbaci lakomost, postane sretan.
Yaka je dalje pitao: U to je uvijen svijet? Zato se naputaju prijatelji? Poradi ega se netko ne
moe domoi nebesa? Svijet je uvijen u neznanje, prijatelji se naputaju zbog lakomosti, a zbog
vezanosti za svijet netko ne moe stii u nebesa.
to ini put? to se naziva vodom? Yudhithira e na to: Put ine staze onih koji su dobri, a
vodom se naziva prostor.
Vrlina, korist i zadovoljstva opreni su jedno drugome. Kako onda mogu postojati zajedno?
Ako ena i vrlina mogu ii jedno uz drugo, zato to ne bi moglo i ovo troje?
Tko je doista sretan i to je najudnije? Doista je sretan onaj tko kod svoje kue kuha
oskudno povre, ali ne duguje nikome nita i ne mora se odvajati od svojega doma. Najudnije je to to
dan za danom bezbrojna bia odlaze u Yamino carstvo, ali oni koji ostaju jo uvijek vjeruju da su
besmrtni.
Onda yaka ree: Odgovorio si na moja pitanja. Jedan od tvoje brae moe oivjeti. Reci mi, koga
bi elio?
Nato e Yudhithira: Neka ustane lopoooki, pleati i dugoruki Nakula. A yaka ga upita:
Zato ba Nakula, kralju? Ja sam uo da ti je najdrai Bhima. Zato ne trai Arunu ija te ratnika
vjetina brani?
Yako nato e Yudhithira ako netko rtvuje vrlinu, rtvovao je sebe samoga. Najvea je
vrlina nikome ne initi zlo. Ljudi bi morali znati da je kralj uvijek odan vrlini. Kunti i Mandri bile su
dvije ene mojega oca. Ako sam ja ostao iv mojoj majci Kunti pa ona nije potpuno osirotjela, onda je
pravedno da i Madri ostane jedan sin. Zato sam traio Nakulu.
95

Yaki se vrlo svidje taj odgovor pa zbog Yudhithirine nepristrane razboritosti pokloni mu ivote
sve njegove brae. Bjee to Yama, gospod smrti, koji je htio iskuati svojega sina.59
Potom bog ovako ree Yudhithiri: Neporonie, svojom milosrdnou vrlo si mi ugodio. Oni koji
mene tuju nikada ne zapadaju u tugu. Reci mi koju elju da ti ispunim?
Yudhithira e na to: Neka najprije brahman dobije natrag ono to mu treba za rtve ljevanice u
oganj.
Ta elja ti je ispunjena! ree mu Yama Trai da ti ispunim neku drugu.
Onda Yudhithira ree: Proveli smo u umi dvanaest godina i, evo, trinaesta je na pragu. elja
mi je da nas nitko ne prepozna dok se u toku te godine budemo skrivali.
Potomci Kurua odvrati Yama mojom milou provest ete trinaestu godinu u zemlji
kralja Virate. Nee vas nitko prepoznati jer u vam omoguiti da promijenite likove kako vam bude po
volji. Predajte brahmanu njegove tapove za paljenje vatre, a ti, Panduov sine, znaj da si po naravi
obdaren izvrsnim osobinama jer si ti, glavom, gospodar pravednosti! Tako rekavi, gospodar
pravde, kojega cio svijet razmatra u mislima, nesta. Pandave provedoe iduu no na tome mjestu.
Ujutro pooe natrag u isposnikovo boravite i vratie brahmanu njegove tapove za paljenje vatre.

59

Tako je Yudhithira sreo oca Dharmu, kao toje Aruna sreo oca Indru, Bhima boanskoga brata
Hanumanta, a Duryodhana danave. Osvjeuju se veze s boanskim podrijetlima koja se pridaju junacima i daje
se boansko znaenje njihovim odnosima i predstojeemu sukobu. Ujedno ova epizoda prua primirje
mudrosnih pitalica poput one s Nahuom.
96

Knjiga etvrta
VIRATAPARVAN
Knjiga o Virati

Vaiampavana kazivae dalje: Pouj, Glavaru ljudi, kako su u gradu kralja Virate tvoji pradjedovi
neprepoznati proivjeli dane izgnanstva.
Uzoriti Dharmin sin, kralj Yudhithira, okupio je svoju brau pa im ree: Ovih srno dvanaest
godina bili prognani iz nae kraljevine, a sada je dola i trinaesta a ona e biti jo tea. Stari kralj
Matsva, Virata, moan je, milosrdan, pravedan, a jo je otprije bio prijatelj Pandava. Mi emo upravo u
gradu kralja Virate1 provesti ovu godinu, Bharate, i sluit emo u njegovu domu. Recite mi, sinovi
Kurua, kakvih ete se dunosti prihvatiti?
Aruna ga nato upita: Boanstvenie, kakvu e ti slubu prihvatiti u Viratinoj kraljevini?
Yudhithira tada ree: Kazat u da sam brahman po imenu Karika i da sam vjet kockanju i
strastan igra. Postat u dvoranin i kockar plemenitoga kralja. Bacat u lijepe kocke od dragulja
"majih oka", zlata i slonovae, crvene i crne, s tokama od dragulja votirasa. Tako u zabavljati
kralja i njegove dvorane i prijatelje. Bude li me velmoa upitao, ja u mu rei da sam nekad bio vjerni
Yudhithirin prijatelj. A to e ti, Vrkodara, raditi na dvoru kralja Virate?
Bhima e nato: Ja u se, Bharate, pred Viratom pretvarati da sam kuhar nadzornik po imenu
Ballava. Budu li me pitali odakle sam, reu u: Nekad sam bio kuhar, mesar, juhotvorac, a i rva kod
kralja Yudhithire.
Doe red i na Ardunu, a on ree: Ja u se predstaviti da sam od srednjega roda. Teko je objasniti
ove oiljke od tetive po mojim rukama pa u ih prekriti grivnama. Nosit u sjajne obrue u uima i
narukvice od koljki na runim zglobovima, a glavu u prekriti pletenicama i ivjet u kao ensko pod
imenom Brhannada. Zabavljat u kralja i stanovnike njegovih osobnih odaja kazivajui prie i
uei ene u Viratinoj palai lijepu plesu i pjevanju, a i sviranju na razliitim instrumentima. Ako me
kralj zapita odakle sam, rei u da sam bio Draupadina sluavka na Yudhithirinu dvoru.
Onda se javi Nakula: Ja u se ponuditi da budem kraljev konjuar. To je posao koji mi se svia.
Uzet u ime Granthika. Uvijek sam, kralju, volio konje jednako kao i ti, a vjet sam njihovu vjebanju i
uzgoju.
Na kraju ree i Sahadeva: Ja u se ponuditi da brojim kraljeva goveda. Vian sam njihovu
kroenju, munji i uzgoju. Reu u da se zovem Tantripala i pod tim u imenom obavljati svoje
dunosti. Ne morate se brinuti za mene.
Tada ree Yudhithira: Ovdje je i naa voljena supruga koja nam je milija od samoga ivota. Ona
nije poput obinih ena i ne zna kako se rade obini kuni poslovi.
Na to Draupadi odgovori: Ima vrsta slukinja, Bharate, koja se naziva sairandhri. Ona slui
drugima i ugledne se gospe prihvaaju takve slube. Ja u se prihvatiti da budem vlasuljarka,
sairandhri vina eljanju. Proivjet u ove dane skrivanja sluei Sudenu, slavnu Viratinu kraljicu
jer, budem li sluila kod nje, ona e me uzeti pod zatitu. Ne brini se za mene, kralju!
Poto su se dogovorili kako e se preruiti, Pandave i Draupadi zaputie se Viratinu kraljevinu.2
Kada su se primaknuli njegovoj prijestolnici, Yudhithira zapita Ardunu: Aruno, gdje emo ostaviti
oruje prije no to se pojavimo u gradu?
1

Narod, zemlja i grad zovu se Matsva. Smjetaju ih u blizinu Jaipura, a moda je grad Vitat ili Bairat mjesto
stare prijestolnice Matsva.
2
Ova je knjiga svojevrsna meuigra, parodija epske radnje u zatiju pred veliku bitku u slijedeim knjigama.
Pod izlikom da se junaci ne smiju prepoznati, preruava se veliki gubitnik na kocki Vudhithira u kockara,
silnik Bhima u kuhara, najbolji ratnik Aruna u ukopljenika u enskim haljinama, a blizanci u konjuara i
volara.
Slian postupak nalazimo u grkoj predaji epskoga podrijetla. Tako Epik-harm u komedijama prikazuje
silnoga Heraklea kao velikoga izjelicu, a Apollodor, Hygin i dr. priaju kako je upravo pred veliki rat oko
Troije Thetida sklonila u dvor Lvkomedov na Skyru Akhilleja preruena u djevojake haljine!
97

Aruna mu na to odgovori: U blizini groblja ima brdo, a na njemu raste golemo drvo sami.3 Teko
je popeti se na njega i zato emo u njemu ostaviti nae oruje, a onda poimo u grad da tamo ivimo
bez bojazni.
Kada i to bi obavljeno, kralj Yudhithira umota u svoju odjeu kocke od zlata, ukraene lazulitom,
i stavi ih pod pazuh pa se, nalik na mjesec umotan u guste oblake ili vatru zapretenu pepelom, prvi
pojavi na dvoru kralja Virate. Stade pred Viratu pa mu se obrati: Veliki kralju, ja sam brahman koji je
izgubio sve to bjee njegovo. Doao sam k tebi da mi da slubu. elio bih ivjeti uz tebe i izvravati
tvoje naredbe. Kralju Virati se Yudhithira svidje pa mu odgovori: Dobro mi doao! Moe dobiti
slubu koju zatrai.
I kralj ga Virata postavi u slubu koju je Yudhithira elio, a onda mu postavi pitanje: Stekao si,
dragi doljae, moju naklonost i zato te pitam: Iz ije nam zemlje dolazi? Istinu mi reci, kojega si
porijekla i to sve zna?
TadaYudhithira odgovori: Ime mije Kanka. Brahman sam iz porodice Vaiyaghrapadya, vjet sam
u bacanju kocke. Nekada sam bio Yudhithirin prijatelj. Nato e Virata: Ti e, Kanko, biti moj
prijatelj, sa mnom na istim kolima. Imat e na raspolaganju obilje odjee i raznoga pia i jestiva. Imat
e uvid u moje dravne poslove i za tebe e sva moja vrata biti otvorena.
Bhima se pred kraljem Viratom pojavio odjeven u crno s kutlaom i licom u rukama, a nosio je i
goli ma s crnom otricom koja bijae bez ijedne mrlje. Plemeniti Panduov sin odmjerenim se rijeima
obrati kralju: Prvae meu kraljevima, ja sam kuhar. Zovem se Ballava. Znam pripravljati jela. Primi
me da sluim u tvojoj kuhinji.
Virata mu odvrati: Ne vjerujem, o Ballava, daje kuhanje tvoje zanimanje! A Bhima e nato:
Kralju nad kraljevima, ja sam u prvome redu posluitelj i kuhar, ali kuharstvo nije jedino to znam,
premda je u prolim danima kralj Yudhithira redovito kuao moje poslastice. Ja sam i rva i nitko nije
dorastao mojoj snazi. Uvijek u rado pridonijeti tvojim uicima borei se s lavovima i slonovima.
Onda Virata kaza: ini kako eli i za to veli da si sposoban, ali ja ipak ne mislim daje takva
sluba tebe dostojna. Kad ti je to volja, bit e nadzornik moje kuhinje i zapovijedat e svima koji su
tamo prije tebe postavljeni.
I tako Bhima dobi slubu u kuhinji i ubrzo posta miljenik kralja Virate.
Crnooka Draupadi ljupka osmijeha uplete svoju prekrasnu i dugu crnu kosu i prebaci je preko
desnoga ramena pa je sakri odjeom i odjevena kao sairandhri u prljavu, premda skupu, crnu haljinu,
lutala je oko Viratina dvora kao netko koga je snala velika nevolja. Viratina ljubljena kraljica
Sudena, ki Kekavina, gledala je Draupadi s terase dvora i vidje da je nezatiena i odjevena samo
jednini komadom odjee pa je pozva k sebi i upita: Tko si ti, ljepotice? Mogu li to uiniti za tebe?
Draupadi joj smjerno odgovori: Svijetla gospo, ja sam sairandhri i radila bih za onoga tko bi me
htio uzeti pod svoje okrilje. Znam pripremati mirise i eljati kose, a takoer i plesti prekrasne vijence.
Nekada sam sluila Satvabhamu, voljenu suprugu Sri Krne, a bila sam u slubi i kod Draupadi,
supruge junakih Pandava i najvee ljepotice plemena Kurua. Lutam ovuda sama i radim za dobru
odjeu i hranu i ostajem ondje gdje to mogu dobiti. Draupadi me zvala Malini.
Bit e mi drago da te uzmem u slubu, Malini nato e kraljica Sudena ali strepim da ne
zarobi srce mojemu gospodaru. Draupadi joj odgovori: estita gospo, ni Virata, a ni ikoji drugi
ovjek ne moe me dobiti jer ja imam pet mlaanih mueva, pet gandharva, i tko me bude poelio ili
mi dodijavao pomislivi da sam obina i jednostavna ena, moe ludo izgubiti glavu. elja je mojih
mueva da ne radim ondje gdje e mi davati hranu koju su ve drugi naeli i gdje e me tjerati da
drugima perem noge. Gospo ljupka osmijeha, moji me silni i ljubljeni gandharve neprestano uvaju iz
potaje.
O ti koja ushiuje srca nato e Sudena ako je tako kao to kae, ja u te uzeti u svoj dom.
Nee morati ni taknuti hrane koju su drugi jeli i nee drugima prati noge.
U pastirskoj odjei i govorei na pastirski nain stie pred kralja i Sahadeva pa prozbori glasom
snanim poput grmljavine: Kralju, ja sam Aritanemi i pripadam vaivama. Bio sam goni goveda kod
3

Sami je tvrdo drvo Prosopis spicigera ili Mimosa Suma.

98

Pandava, odlinika roda Kurua. Ljudi me prozvae Tantripala. Znam naine kojima se goveda brzo
umnoavaju i kojima postaju otporna na bolesti.
Virata mu odgovori: Imam stotinu tisua goveda koja su razdijeljena na stada i nadaleko se
rasprostiru. Povjeravam ih tvojoj skrbi, i njih i njihove gonie. Od danas je moja stoka na tvojoj brizi i
skrbi.
Ubrzo potom na vrata u bedemu Viratina grada ude neki udan svat. Bjee golem rastom, a
ljepotom izdano obdaren, nakien poput ene velikim naunicama i finim grivnama od koljki
otpoenih zlatom. Snaan poput slona, dugakih ruku i bujne leprave kose, stigao je on u Viratin dvor
dok je zemlja drhtala pod njegovim koracima. Kada stupi pred kralja, ree mu: Kralju, ja znam pjevati,
plesati i svirati na razliitim instrumentima. Dodijeli me, kralju, svojoj keri Uttari. Mogu joj biti
uitelj plesa. Molim te da me ne pita kako sam dospio u ovo stanje jer e time samo uveati moje
patnje. Ja sam Brhannada, sin ili ki bez oca i majke.
Nato mu Virata odgovori: O Brhannada, usliat u tvoju molbu. Pouavaj plesu moju ker Uttaru i
njezine drugarice, ali mi se ipak ini da takvo zanimanje tebi ne prilii. Proe neko vrijeme i pred
kralja Viratu stie i posljednji Panduov sin i ovako ree: Neka te uvijek prate pobjede! Kralju, budi
blagoslovljen! Kraljevi visoko cijene moju spretnost s konjima jer znam kako ih treba krotiti i
poznajem ud pastuha. Znam i kako obuzdati plahe ivotinje, a i kako ih treba lijeiti od svake bolesti.
Znaj da sam prije bio uvar konja kod kralja Yudhithire. Zovem se Granthika, a tako me zvao i kralj
Vudhithira.
Virata e nato: Od danas predajem tebi na njegu sve svoje konje, a svi moji konjuari bit e tebi
podreeni!
Tako su gospodari svekolike zemlje koju opasuju mora poeli provoditi svoje dane prerueni i
nepoznati, smireno podnosei svoju gorku sudbinu i vjerni rijei koju su dali. Panduovi sinovi sigurno
provedoe deset mjeseci skriveni u prijestolnici kralja Virate.
Godina ve bijae na izmaku kada se dogodi da Kiaka, glavni zapovjednik Viratine vojske,
ugleda prelijepu Draupadi dok je ila za svojim poslom po Sudeninoj palai. Namah u njemu planu
elja i on ode svojoj sestri Sudeni4 pa joj ree i smijeei se: O blagoslovljena, tko je ona nebeska
ljepotica koja mi je, im je opazih, zapalila srce plamenom ljubavi? Razum mi je pomutila i vie ne
vladam svojim mislima. Vie mi niotkuda nema pomoi. Nevenua ljepota boginje krasi lice tvoje
pratilje, a sluba koju si joj ti dodijelila ne dolii njezinoj divoti! Neka bude gospodarica mojega srca i
svega onoga to meni pripada!
I Kiaka se posavjetova sa Sudenom pa onda ode Draupadi.
Oblijetao je oko nje i obasipao je ljubaznim rijeima kao kada se agalj u praumi umiljava lavici:
O gospo slatka osmijeha, ostavit u sve svoje dosadanje ene i postavit u ih da ti budu sluavke.
Bajna djevo, bit u tvoj rob i uvijek u ti biti na usluzi!
No Draupadi mu je odgovarala: Silni Kiako, ja nisam dostojna tolike asti. Ja sam sairandhrl
niska roda koja slui
Sudenu kao vlasuljarka. Sutin sine, tvojemu poloaju ne prilii takvo dranje. Povrh svega, ja
sam s drugima vjenana. Svakome bi vlastita ena morala biti najmilija. Kiako, pomisli i na svoju
ast!
Ali Kiaka je sve vema navaljivao ne mogavi se svladati. Ona ga zato napokon opomenu:
Kiako, ne gubi danas uludo glavu. Znaj da me tite junaci i da me ne moe dobiti!
Kiaka zaboravi na sav razbor i svu pristojnost jer je izgarao od udnje pa jednoga dana ree sestri
Sudeni: O Kaikevi, umrijet u od udnje! Uini neto da se sairandhrl sastane sa mnom.
Premda teka srca, Sudena nekako pristane na to jer joj bjee ao Kiake pa jednom kaza
Draupadi: Oednjela sam, sairandhrl! Idi do palae mojega brata i donesi odande vina.
Draupadi e na to: O kraljice, ne alji me u onu kuu! Ti zna kako je on bestidan!

U staroindijskoj drami kraljev je "urjak" (akara) stalni smijeni lik jer se oholi na svoju vezu s kraljem i
zlorabi je da si prisvoji visok poloaj.
99

Ali sirota je Draupadi ipak morala otii onamo, molei usput bogove da joj budu u pomoi. Kada
je dola Kiakinu domu, ree Sudeninu bratu: Kraljica me alje k tebi po vino. Pouri se jer kae da je
vrlo edna!
O divna gospo na to e Kiaka poslat u nekoga drugoga neka odnese vino kraljici. I
tako govorei uhvati je za desnu ruku, ali ga ona gurnu i srui na zemlju pa pobjee u dvor sva se
tresui. Bila je namislila da od Yudhithire potrai zatitu, ali se uspaljeni Kiaka dade za njom
pokuavajui je uhvatiti za duge vitice kose koje su se vijorile za njom. Stie je pred samim kraljem i
srui na pod, a tu se zatekoe i Bhima i Yudhithira. Raspali se gnjev u njihovim grudima, ali se
Yudhithira plaio da ne budu otkriveni pa ree Bhlmi: Ako ti treba drveta za gorivo i granja za
potpalu, idi, kuharu, i obaraj drvee!
Ljeponoga Draupad! opazi svoje potitene mueve, ali se ni ona ne htjede odati ve prie Matsva
pa sijevnu na njega oima i ree: Ako Virata, kojemu je ponestalo vrline, mirno doputa da ovaj
bijednik zlostavlja nedunu enu, to da radim ja koja sam nejaka i bez zatite? Zato se, kralju, ne
dri kao kralj? Sramota je da me ovako vrijeaju u tvojoj prisutnosti!
Kralj Virata odvrati joj na to: Budui da ne bijah svjedok vaoj svai, ne mogu ni presuditi to je
pravo. Ali dvorani koji su vidjeli to se zbivalo stadoe kuditi Kiaku i hvaliti Draupadi i njezinu
ljepotu kliui: Tako valja!
Dvorani su se zagledali u Draupadi i odobravali joj, a Yudhithiri se od srdbe elo orosilo
znojem. Tada prvak Kurua oslovi svoju ljubljenu suprugu i ree: Ne stoj ovdje, sairandhri! Idi u
Sudenine odaje! ene junaka izlau se naporima i za ljubav svojih mueva podnose svaku nevolju pa
zato i one dospijevaju u podruja koja su dodijeljena njihovim gospodarima.
Oiju crvenih od srdbe i raupane kose Krna tada otra u Sudenine odaje. Oprala je vodom
tijelo i odjeu plaui i premiljajui kako da se oslobodi ove muke. Tada joj na um pade Bhimasena
pa ree samoj sebi: Samo Bhlma moe izvriti ono za ime mi udi srce!
I bistroumna krupnooka Krna usta usred noi iz svoje postelje i urno se zaputi u Bhimine odaje.
Drupadina ki ue u Bhiminu spavau sobu i ree: Kako moe spavati dok pokvareni zapovjednik
Viratine vojske jo uvijek ivi poslije svega onoga to mi je danas uinio? I kraljevna obgrli
drugoroenoga Panduova sina poput puzavice koja obavija golemo drvo ala5 na obali rijeke Gomati.
Kada ga je probudila, on sjede na postelju pa upita svoju voljenu suprugu: Zato mi dolazi u ovo
doba? A ona mu plaui odgovori: Onaj zlikovac Kiaka, Viratin urjak i zapovjednik njegove vojske,
svakoga mi dana dodijava jer ivim u kraljevskoj palai i radim tamo kao sairandhri. Salijee me da
mu postanem ena! I ona sve ispria Bhimi ne skidajui oi s njega. Na kraju mu kaza: Ubij toga
gada koji me kinji i zlostavlja! On misli da mu se sve moe zato to je kraljev miljenik! Smrskaj toga
sladostrasnika liena pameti kao to bi o kamen smrskao zemljani lonac! Bharato, ako zrake
sutranjega sunca obasjaju ivoga onoga to mi donese tolike patnje, budi siguran da u si spraviti
otrov i popiti ga!
Bhima joj na to odgovori: O blagorodna, uinit u kako ti eli. Ubit u Kiaku i s njime svu
njegovu svojtu. Nemoj tugovati! Budi s njim ljubazna i navedi ga da se sastanete sutra uveer. Kralj
Virata sagradio je dvoranu u kojoj djevojke preko dana pleu, a nou je sasvim prazna. U njoj ima
dosta leajeva i pogodnih mjesta. Odatle u ga poslati da vodi svoje upokojene pretke! Kada bude
govorila s njime, pazi da te nitko ne primijeti i sve uredi da on pomisli kako e biti sasvim sama.
Razgovarajui i prolijevajui suze, s bolnim nestrpljenjem ekali su zoru. Kada se razdanilo, usta
Kiaka i doe u Sudeninu palau pa ree Draupadi: Pred cijelim sam te dvorom bacio na zemlju i,
bespomonu, udario sam te pred kraljevim oima a niotkuda ti ne bijae pomoi! Kae se daje kralj
Matsva Virata, ali on je kralj samo po naslovu. Pravi sam kralj ja jer vodim njegovu vojsku.
Srameljiva gospo, prihvati dragovoljno moju ponudu, a ja u ti biti rob!
Pristajem samo pod jednim uvjetom, Kiako! odgovori mu Draupadi. Ni tvoji prijatelji, a
ni tvoja braa ne smiju znati da se sastajemo. Ja se doista plaim da moji muevi, gandharve, to ne
otkriju. Bit u tvoja ako mi to obea.
5

Sala je skupocjeno drvo Vatica robusta.

100

Kiaki nato zaigra srce: O prelijepo bie odvrati on bit e sve kako eli! Potinjen sam
bogu ljubavi! Doi u sasvim sam na bilo koje usamljeno mjesto koje ti bude odabrala. Tvoji muevi
gandharve, blistavi kao sunce, nee te moi pronai!
Draupadi mu onda kaza: U plesnoj dvorani koju je sagradio kralj Virata danju pleu djevojke, a
nou je sasvim prazna, jer one odlaze svojim kuama. Ako doe tamo, Kiako, gandharve nee nito
saznati i nitko nee posumnjati.
Ne znajui da mu je za vratom smrt u liku lijepe sairandhri, glupi Kiaka vrati se svojemu domu
raspameen od silne udnje. Stade se urno uljepavati, mirisati i dotjerivati kitei se vijencima i
ukrasima. Sveeri toga dana ode Bhima u plesnu dvoranu i tamo se sakrije. Kao kad muica hrli u
plamen vatre, tako i Kiaka doe u dogovoreni as u plesnu dvoranu.
Monoruki Bhima usta i uhvati podlaca za kosu iskienu mirisnim vijencima, ali se ilavi Kiaka
hitro oslobodi pa se dvojica junaka, silni kao himalajski lavovi, uhvatie u kotac. Dugo je trajala
ogorena i nepotedna borba, ali Bhima napokon svlada Kiaku, zgnjei mu glavu i ruke i polomi
noge, tako da od slavnoga Viratina vojskovoe osta samo bezoblina gomila mesa. Onda ga pokaza
Draupadi, prvoj meu enama, i ree: Doi, kraljevno, da vidi to je ostalo od ovoga grjenog
bijednika!
Utolivi tako Draupadin gnjev, Bhima se urno otputi u kuhinju oprostivi se od Krne.6
A kraljevna Draupadi, dika enskoga roda, rasveseli se vidjevi Kiakinu smrt i uminu joj alost.
Ona tada uzbuni strau kod plesne dvorane i ree im: Onaj Kiaka to je oblijetao oko tuih ena
izgubio je glavu od ruku mojih mueva gandharva! Doite pa se i sami uvjerite.
Sjati se tu tisuu straara s buktinjama i uoe u plesnu dvoranu pa ugledae Kiaku kako lei u
lokvi krvi, onako kako gu Bhima bjee ostavio. Poee se u strahu meu sobom pitati: Gdje mu je vrat?
Gdje mu je glava? Gdje su mu udovi? i najzad bjehu uvjereni da su ga stvarno ubili gandharve.
Kada doe vrijeme za Kiakin posmrtni obred, njegovi se roaci okupie pa poee govoriti kako
bi bilo pravedno da na njegovoj lomai spale s njim i sairandhri pa odoe u palau i rekoe kralju
Virati: Zbog nje je Kiaka izgubio ivot i dolino je daje, uz tvoje doputenje, spalimo zajedno s njim!
Dobro znajui mo Kiakina plemena kralj Virata dade svoj pristanak. Onda Kiakini roaci silom
povedoe preplaenu i oamuenu Draupadi pa je svezae i na mrtvaevim nosilima ponesoe prema
groblju. alostive Draupadine krike uo je Bhima pa se iskrade iz kuhinje i jurnu prema mjestu za
spaljivanje. Usput iupa poveliko drvo pa se, vitlajui njime, stuti na otmiare. Svi se za tren oka
razbjeae pustivi Draupadi i pohitae prema gradu. Strani sin boga Vjetra vidje ih kako bjee pa ih
onim drvetom posla njih stotinu i pet u Yamino carstvo kao Gromovnik danave. Panduov sin onda ree
jadnoj princezi Pafiala: Tako prolaze, stidljiva gospo, svi oni koji ti ine nepravdu bez razloga. Vrati
se u grad jer se vie nema ega bojati. Ja u morati drugim putom do Viratinih kuhinja.
Vidjevi pobijene ute, preplaeni graani odoe kralju i sve mu kazae. Onda zabrinuti kralj ree
svojoj kraljici Sudeni: Kada se vrati sairandhri, prenesi joj moju poruku: Neka si blagoslovljena,
milolika sairandhri, poi odavde s mirom kamo ti bude volja. Kralj je uznemiren porazom koji mu
nanijee gandharve. Ne eli ti ovo osobno kazati jer tebe tite mone gandharve i zato ti to poruuje
preko ene jer se zna da od ene ne moe biti uvrede.
Kada kraljeva supruga prenese tu poruku Draupadi, ova joj ree: Milovidna gospo, neka me kralj
trpi jo trinaest dana. Time e, zasigurno, vrlo zaduiti gandharve i oni e me potom odvesti, a njemu
e uzvratiti dobrim. Vjeruj mi da e i kralj i njegovi prijatelji od toga vidjeti samo dobrobit.
Na vijest da su poginuli i Kiaka i njegova braa narod se nae u udu pa se u gradu i pokrajini
poee iriti glasine da su u kraljevini bila dva nenadmana ratnika: Kiaka i Ballava. Kiaka je bio
tiranin i obeastitelj tuih ena i nitko se nije mnogo udio to su ga gandharve rastavile od ivota.
Cijele trinaeste godine Durvodhanine su uhode padale s nogu od umora idui kroz gradove, sela i
pokrajine i traei Pandave irom bijela svijeta. Ali ne naoe im ni traga ni glasa. Bjee ostalo jo
malo dana do kraja reenoga roka kada se uhode vratie u Hastinapuru i rekoe Durvodhani nemilu
vijest: Veliki kralju, pretraili smo gore i doline, polja i ume i skrivene peine. Posjetismo sva sela i
gradove, ali Pandavama nigdje nema traga! Nema sumnje da su negdje nastradali.
6

Vjerojatno ima parodije i u toj povezanosti junaka i mesara u jednoj osobi.

101

Durvodhana se onda stade savjetovati sa svojim prijateljima i rodbinom. Drona, Bhima i Krpa
rekoe da priekaju njihov povratak i da im vrate to im po pravu pripada, ali Karna uzvrati: Poaljimo,
kralju, nove uhode, lukavije i sposobnije.
Kako on ree, tako i uinie i ubrzo doe do njih glas da je Viratin vojskovoa Kiaka poginuo.
Onda se javi Suarman, moni kralj Trigarta, i ree Duryodhani, sve iskosa pogledajui Karnu: Moju
su kraljevinu vieput napadali Matsye. Ako je Kiaka mrtav, nema vie Viratine sile jer se vie ne
moe oslanjati na njega. Nema vie njegove odvanosti i mislim da nam je sada prilika da napadnemo
njegovu kraljevinu ako je to vama po volji. Ujedinivi snage Kaurava i Trigarta, odvedimo njegova
stada!7
Dobro kae Suarman! na to e Karna, prilika je povoljna i obeava veliku dobit. Kakva
jo posla imamo s Pandavama sada kada vie nemaju ni blaga, ni moi, a ni smjelosti? Oni su ili
zauvijek nestali odavde ili su ve u Yaminu boravitu.
Kralj Duryodhana poslua sutina sina i odmah naredi bratu Duasani da pone okupljati vojsku
dok se oni ne posavjetuju sa starijima.
Poto je poginuo Kiaka, kralj se Virata poeo sve vie oslanjati na Kuntine sinove. Trinaesta
godina njihova izgnanstva bliila se kraju kada kralj Suarman ote mnogo tisua Viratinih goveda.
Viratini uvari stada stigoe u najveoj urbi u prijestolnicu i dooe pred vladara koji je sjedio na
prijestolju meu svojim savjetnicima i okruen Panduovim sinovima. Kada ih je kralj sasluao, on
okupi vojsku, uredi kola i slonove, konje i pjeake pa se i on i kraljevii obukoe u svoje divne i
blistave oklope koje samo junaci zasluuju nositi.
Kralj Matsya ree tada svojemu bratu ataniki, koji bjee roen odmah poslije njega: ini mi se da
bi se junaci Kanka, Ballava, Tantripala i Granthika rado borili. Zato ih opremi kolima sa zastavama i
daj im pomagae i dobre oklope, lake za noenje i neprobojne. Daj im i oruje. Sudei po njihovu
ratnikome izgledu i monim miicama, ne mogu vjerovati da se oni ne znaju boriti.
Junaci Matsya izmarirae iz grada u bojnome poretku. Sunce tek bjee prolo podnevak kada
sustigoe neprijatelja, a bilo je ve nisko iznad obzorja kada se dvije vojske sudarie u stranome i
bespotednome okraju, koji kao da upravo bijae smiljen kako bi Yaminu kuu popunio novim
stanovnicima.
Ubrzo se, Bharato, svijet uvi u tminu i prainu pa obje strane, ne remetei bojni red, odstupie. Tek
kada se pojavi mjesec i osvijetli no razveselivi ratnika srca, bitka se opet nastavi jer su mogli vidjeti
jedan drugoga.
Moni kralj Virata izgubi svoju zapregu i Suarman ga uhvati, sveza i stavi na svoja kola, a
potueni Matsye poee uzmicati pred Trigartama. Vidjevi ih onako unezvjerene, Yudhithira se
obrati Bhimi, zatorniku neprijatelja: Nesavladivi junae, Trigarte su zarobili kralja Matsya. Ne dopusti
da on padne u neprijateljske ruke!
Nalik na pobjenjela slona, Bhima posegnu za nekim velikim drvetom da ga iupa, ali mu
Yudhithira ree: Ne prenagljuj se, Bhimo! Ovdje ne smije initi nadljudske podvige! Tako e te ljudi
prepoznati. Nego uzmi neko ljudsko oruje kao to su ma, koplje ili bojna sjekira.
ustri ga i jakoruki Bhima poslua i uze valjani luk pa posla estoki pljusak strijela na Trigarte. Za
tren oka razbi kola koja mu bijahu na putu. Kada ratnici Matsya ugledae Pandave kako polaze u novi
juri, i oni potjerae svoje konje i poee odlinim orujem satirati redove Trigarta. Tada se siloviti
Bhima primae Suarmanu i uniti njegovu zapregu, pobi vojnike koji su mu titili pozadinu i obori
njegova koijaa. Tada ustrajni Virata skoi sa Suarmanovih kola domogavi se njegova topuza pa se
baci za Suarmanom koji je bjeao. Bijae ve star, ali je skakao preko bojnoga polja s topuzom u ruci
kao da je u prvoj mladosti. U to Bhima, kako samo on to zna, skoi sa svojih kola te hladnokrvno
napadne na Suarmana s namjerom da ga ubije.
epao ga je za kosu i podigao pa ga onda Ijutito tresnuo o zemlju. Teko izubijani kralj Suarman
se onesvijesti, a Bhima ga onako nesvjesna i pranjava sveza, zgrabi za vrat i baci na pod svojih kola.
Uasnuta vojska Trigarta razbjea se na sve strane. Vrikodara doe pred kralja Yudhithiru koji je
7

Obino se Trigarta (vjerojatno "Trigrad") poistovjeuje s Jalandharskim podrujem blizu Lahorea.

Suarman bi napao Matsye sa svoje strane, a Duryodhana sa svoje da im otmu blago.
102

stajao nasred razbojita i pokaza mu Suarmana. Kada Yudhithira spazi toga nevoljnika, ree Bhimi:
Oslobodi toga bijednika, najjadnijega meu ljudima!
Tada Bhima pogleda monoga kralja Suarmana pa mu kaza: Upamti, huljo, moje rijei ako ti je
stalo do ivota! Pred svakim saborom i na svakome dvoru mora rei: Ja sam rob! To je zakon koji
vrijedi za pobijeene. Na to e stariji Bhimin brat: Ako nas potuje kao starijega, tada oslobodi
ovoga zloudnoga stvora! On je upravo postao rob kralja Virate. Onda se okrene Suarmanu pa mu
ovako kaza: Poi odavde kao slobodan ovjek, ali nikada vie ne ini ovo to si sada uinio!
Suarman posramljeno obori glavu na te Yudhithirine rijei i ode pred kralja Viratu da ga
pozdravi, a onda ode odatle kao slobodan ovjek.
Virata e onda Yudhithiri: Sve moje blago vae je kao i moje! Danas me vaa hrabrost spasila od
propasti! Vi gospodujte u kraljevini Matsya.
Drage su nam tvoje rijei, gospodaru na to e batinici Kurua sklopivi ruke. Ali nama je
mnogo drae to si se ti danas oslobodio svojih neprijatelja.
Jo iste noi kralj Matsya posla teklie u prijestolnicu i oni u svitanje objavie s gradskih vrata
vijest o pobjedi.
Upravo je tada sa sjevera udario Duryodhana svojom silom i svojim kolima opkolio mnoge tisue
goveda koja pripadahu kralju Virati. Upravitelj toga stada nekako se doepao svojih kola i sav
usplahiren jurnuo u prijestolnicu. Stigavi u grad, on dopade u dvor, pred djeaka kraljevia Uttaru, jer
nikoga od starijih ne bjee na dvoru. Kraljeviu, Kurui su nas napali! zavapi on i odveli nam
ezdeset tisua goveda! Kralj Virata samo je tebe ostavio u opustjelu gradu. Ustaj, diko naega
kraljevstva, i vrati nam naa stada! Nama, stanovnicima ove kraljevine, tvoje okrilje jedino je utoite,
Viratin sine!
Ohrabren ovim kravarovim rijeima, koje je slualo i enskinje iz kraljevih osobnih odaja,
kraljevi se Uttara stade hvastati pa ree: Moj je vozar poginuo u boju, ali im naem nekoga tko se
razumije u konje, poi u razviti svoj vlastiti barjak. Gledat e danas Kumi moju vjetinu i pitat e se
nije li to pred njima glavom Aruna!
u to i Aruna te malo potom ode svojoj miloj tankostrukoj druici roenoj od rtvenoga plamena
pa joj, razveseljen, sve ispria i onda joj kaza: Idi, ljepotice, ne oklijevaj, nego reci Uttari: Onaj
Brhannada bio je nekada odluni i spretni Arunin koija koji je iskuan u mnogim bojevima. On e
voziti tvoja kola!
Draupadi uini kako je reeno, a Uttara joj na to odgovori: Ti, sairandhri, poznaje toga
ukopljenog mladia i najbolje zna to moe. Ipak, ne mogu sam od njega traiti da dri uzde moje
zaprege.
Na to e Draupadi: Junae, sigurna sam da e Brhannada posluati molbu tvoje mlae sestre,
Ijeponoge Uttare. Bude li se on prihvatio da ti bude vozar, ti e, zasigurno, pobijediti Kurue i vratiti
stado.
Tada ode Uttara svojoj sestri pa ree: Ljepotice, idi i dovedi mi amo Brhannadu.
Aruna je oklijevao i snebivao se pred kraljeviem, a dvorske su se gospe slatko smijale i tjeile
ga da e ga mladi kraljevi braniti i da mu se nita ne moe dogoditi, pa se on najzad odlui prihvatiti
uzde. Vidjelo se da ga konji sluaju i kada su polazili, on ree gospama iz kraljevskoga doma: Ako
kraljevi bude pobijedio one silne ratnike, ja u vam svakako donijeti prelijepih i vrsnih haljina!
Kada su izali iz grada, kraljevi bodro ree svojemu koijau: Potjeraj ravno onamo gdje su
Kurui! Nije trebalo dugo ii da bi ugledali vojsku Kurua. Dhananaya i kraljevi Matsya povezoe
se prema groblju i odatle opazie silnu vojsku Kurua postrojenu u bojni red. Bila je nalik na more ili na
golemu umu koja svojim vrhovima doticae nebo. Uttarino junatvo odmah okopnje i on oslovi
Arunu: Ja se ne usuujem zapodjenuti boj s Kuruima! Gledaj! Svaka mi se dlaica na tijelu
nakostrijeila. Razum mi se pomutio i na sam pogled na neprijatelja kojemu su na elu Bhima i Drona
i svi oni drugi sjajni lukonosci vjeti vojevanju. Nemam vojske da me podupre, a ja sam jo djeak i
jo uvijek premalo znam o oruju da bih se mogao suprotstaviti tolikim ratnicima ovrsnulim u
bojevima. O Brhannada, tjeraj dalje konje!

103

Brhannada uzvrati: Zato si tako ublijedio od straha? Time samo uveseljava nae protivnike! Sam
si mi rekao: Odvezi me pred Kurue! I ja u te, o snanoruki, svakako odvesti meu Kurue koji su se
sada spremili zbog vaih stada potui kao sokolovi oko mesa. Ne razumijem kako sada moe odustati
kada si na polasku toliko nahvalio svoju muevnost i pred ljudima i pred enama? Vrati li se bez
stada, ismijavat e te svi hrabri ljudi, pa ak i ene. Poslije svih pohvala koje sairandhri izree mojoj
spretnosti u upravljanju kolima, ja se ne mogu vratiti u grad praznih ruku.
A Uttara e na to: Makar Kurui opljakali sve blago Matsya, makar vie neimao rodbine i makar
od grada postala pustinja, nita od svega toga nije dovoljan razlog da zametnem boj, pa i da moram
pred ocem odgovarati! I izrekavi to prestravljeni kraljevi skoi s kola, baci luk i strijele i udari u
bijeg rtvujui ponos i ast.
Brhannada viknu za njim: Ne pristoji katriyama ovako pobjei, kraljeviu! Katriyi je smrt u boju
milija od sramotna bjeanja! pa se i on nadade za uplaenim kraljeviem dok su pletenice i crveni
skuti njegove odjee leprali oko njega. Stie i uhvati mladoga kraljevia u kojemu srce bjee zamrlo
od straha pa mu ree: Ako se ti ne eli boriti sa zlotvorima, onda budi ti meni koija, a ja u s njima
zametnuti boj! Sjeti se, kraljeviu, da si katriya i ne preputaj se tako strahu!8
I Aruna, prvak meu ljudima, privolje nekako mladoga Uttaru da se vrati u svoja kola. On ga,
neodluna, oamuena i jo ukoena od straha podigne na njih. Gledali su taj prizor Kurui s Bhimom i
Dronom na elu i sa zebljom slutili da bi udni pridolica mogao biti Dhananaya. Bharadvain sin
Drona gledao ih je onako potitene pa ree: Siloviti su i vreli vjetrovi koji nas zasipaju ljunkom, a
nebo se prevuklo tminom boje pepela. Oblaci udno izgledaju kao da u njima nema vode. aglji gadno
zavijaju a nai konji liju suze. Ti kobni znaci govore mi da nam je opasnost za vratom. Stanite i uredite
vojsku za boj. Pripremite se za krvav okraj, a stoku osigurajte, jer ona je spodoba, to je po izgledu
ukopljenik glavom Prithin sin, prvak meu onima to rukuju orujem. On e nas danas pobijediti i
preotet e stado. Pria se da je njemu sam Mahadeva preobuen u lovca izaao na megdan i da ga je
Aruna zadivio.
Nato se javi Karna: Ti uvijek kudi nas, a hvali Arunu, a on nije ravan ni esnaestini moje ili
Duryodhanine snage.
A Duryodhana e: Ako je ovo Prithin sin, Karno, elja mi je upravo ispunjena! Bude li prepoznat,
morat e lutati iduih dvanaest godina.
Za to su vrijeme Aruna i Uttara dospjeli do drveta sami pa Aruna ree neiskusnome i nejakome
kraljeviu: Uttaro, skinut e s ovoga drveta lukove koji se nalaze na njemu. Tvoji lukovi ne mogu
podnijeti silinu mojih miica ni napor zatezanja budem li njima obarao konje i slonove. Zato se brzo
popni na ovo lisnato drvo jer tu su skriveni lukovi i strijele i vrsni oklopi junakih Panduovih sinova.
Uttara mu odvrati: Kod nas se pria da na tom drvetu visi umotano mrtvo tijelo. Kako ga ja, koji
sam kraljevske krvi, mogu dodirnuti svojim rukama?
Ne boj se, kraljeviu odgovori Aruna nee se uprljati jer na tome drvetu nema mrtvaca,
ve su tamo skriveni lukovi. Zato bih te ja navodio da poini nedostojno djelo, kada si ti nasljednik
kralja Matsya i roen si u otmjenoj porodici?
Na uporno Arunino navaljivanje kraljevi najzad sie s koije i, pomalo se usteui, pope se na
drvo. On skide odatle oruje i razvi omote te ugleda, sjajne kao sunce, Gandivu i ostala etiri luka pa
upita Arunu: O Brhannado, kojemu slavnome junaku pripada ovaj luk sa stotinom zlatnih okova i
blistavim vrhovima? Brhannada mu odgovori: Luk je za koji pita irom svijeta proslavljeni Gandiva i
pripada Aruni, a moe unititi svu neprijateljsku vojsku.
Kakva li uda, Brhannado nato e Uttara ti kae da su ovi lukovi, maevi i strijele
vlasnitvo Pandava, a o njima se nita nije ulo otkada su izgubili kraljevinu na kocki premda su mogli
unititi svakoga protivnika!
Aruna mu tada ree: Ja sam Aruna, Uttaro, ja sam Prithin sin, a Kanka, dvoranin tvojega oca, to
je Yudhithira. Snani Ballava, spretni dvorski kuhar, to je Bhima. Nakula je konjuar, a Sahadeva
8

U prii o Akhilleju na Skyru, dao je Odyssej, da bi ga prepoznao preruena medu djevojkama, zatrubiti
bojni znak za uzbunu, na koji jejedini meu djevojkama, Akhillej, jo u enskim haljinama, pograbio
doneseni tit i koplje i pohitao da se bori! v. IV, bilj. 2
104

nadzire vaa stada. A znaj i daje sairandhri, zbog koje pogiboe Kiaka i njegove pristae, glavom
kraljevna Draupadi. Ovo je mojih deset imena: Aruna, Phalguna, inu, Kiritin, vetavahana,
Bibhatsu, Viaya, Krina Savyasain i Dhananaya.
Kada je to sasluao, Uttara ga pozdravi kako to dolikuje pa ree: Moje je ime Bhuminaya, a
prozvan sam i Uttara! Velika je moja srea, Partho, to te mogu gledati vlastitim oima. Budi nam
dobrodoao, Dhananayo! Snanoruki i crvenooki junae, tvoje su miice poput slonovske surle!
Dolii ti da mi oprosti sve to rekoh u svojemu neznanju! Tvoji udesni i nedostini podvizi rastjeruju
sve bojazni iz mojega srca i ispunjavaju ga ljubavlju! O junae, popet u se na ova odlina kola i sam
u upravljati njima! Reci mi na koji e odred najprije udariti? Naredi i ja te tamo vozim!
Omilio si mi, tigre meu ljudima na to e Aruna U tebi vie nema straha. Razbit u u boju
sve tvoje neprijatelje! Brzo vei na kola tobolce i iz toga oruja uzmi ma uglaane otrice i ukraen
zlatom.
Uttara ivnu na te Arunine rijei i brzo sie sa drveta nosei Arunino oruje, a ovaj mu ree:
Dakako, borit u se protiv Kurua i branit u ova kola koja e biti poput tvrave i vratit u tvoja stada.
Niega se ne boj, Viratin sine!
Tada Aruna skide narukvice i navue divne rukavice protkane zlatom pa potom poveza svoju
crnu i kovravu kosu bijelom tkaninom. Sjedei na svojim kolima, silni junak obavi obred oienja i
ovlada svojim duhom lica okrenuta k istoku pa prizva u sjeanje sva svoja oruja i ona mu sva dooe i
rekoe kraljevskome Prithinu sinu: Mi smo tu, o proslavljeni! Mi smo tvoje sluge, Indrin sine!
A Aruna im se pokloni pa kaza: Budite sva u mojemu duhu!
I dobivi uza sebe sve svoje oruje, Aruna se razveseli i odape tetivu na Gandivi. Zau se straan
zvuk od kojega ptice potresoe u letu, a drvee se zanjiha. A po tome zvuku nalik na prasak groma
Kurui saznae da je to Aruna odapeo tetivu na najboljemu meu lukovima. Onda silni junak krenu s
Uttarom kao koijaem i razvi nad svojim kolima svoj zlatni barjak na kojemu bijae majmun s
lavovskim repom, nebesniko privienje koje je smislio sam Vivakarman. Nezadrivi unititelj
neprijatelja snano duhnu u svoju veliku koljku gromovita glasa od kojega se dumanima die kosa na
glavi. Brzi konji popadae na koljena od toga zvuka, a kraljevi Uttara sjede od straha.
Tada se oglasi Uttara: Sluao sam riku mnogih koljki i truba i urlike mnogih slonova u bojnome
poretku, ali jo ne uh glas ovakve koljke niti vidjeh barjak poput ovoga. Doista, gospodine, moj je
um sasvim pomuen od rike te koljke, brijanja tvojega luka, tretanja kola i ovih nadljudskih stvorenja
koja stoje na tvojemu stijegu.
Aruna dohvati uzde pa sam podie konje na noge, a onda zagrli Uttaru i poe ga sokoliti: Ne
plai se, vrli kraljeviu, ta rodio si se kao katriya!
Za to vrijeme Drona je govorio Kuruima: Sve mi to sluti na zlo! Gledajte onoga aglja koji tri
kroz nae redove i zloguko zavija! Pobjegao je a da ga nitko nije stigao pogoditi! Sve ovo pretkazuje
veliku nevolju!
Na to Duryodhana ree Bhimi, Droni i Kripi: I ja i Karna ve smo rekli uiteljima, ali ja u opet
ponoviti: Trinaesta godina jo se nije dovrila. Aruna se pojavio pred nama, a morao se jo kriti.
Pandave e opet morati u porogonstvo!
A Karna doda: Svi ti plemeniti ratnici slie mi odjednom na kolebljive kukavice. Bio to kralj
Matsya ili Aruna, ja u mu odoljeti kao to obala odolijeva plimi. Ubit u danas Arunu i tako u se
osloboditi duga koji je tako teko oduiti i izvrit u ono to sam obeao Duryodhani.
Kripa mu na to odvrati: Radhin sine, tvoje izopaeno srce uvijek te navodi na sukob. Ti ne
poznaje pravu prirodu stvari niti razmilja o posljedicama. Oni koji poznaju prolost smatraju da je
ratovanje najgrenije od svih moguih posala. Vojna moe uroditi plodom samo ako su pogodni i
vrijeme i mjesto. Sada nam vrijeme nije naklonjeno i iz ovoga nita dobro nee proizai. Aruni vie ni
sam Indra nije dostojan protivnik i zato onaj koji udi s njime podijeliti megdan mora uzeti lijek za
smirenje. Doli smo i ne znajui onamo gdje se krije Aruna kao vatra u bunaru. Ali trebalo bi da se
borimo, mogli mu odoljeti ili ne. Zato uredite nae ete, stavite oklope i budite spremni.
Dronin sin Avatthaman doda: Karno, goveda jo nismo odveli niti smo preli granicu. Zato se
onda hvasta? Pravi junak dobije mnoge bitke, silno blago osvoji i brojne neprijatelje potue, a ne
105

spomene ni rije o svojemu junatvu. Vatra gori utei i utei Sunce sja. Zemlja uti i nosi na sebi sva
stvorenja, i pokretna i nepokretna. Kada poue Vede, brahmani moraju obavljati obrede i za sebe i za
druge. Katriye ive od luka i strijele i moraju obavljati obrede samo za sebe. Vaiye treba da daju da
se za njih obave obredi kada steknu blago, a udre uvijek moraju biti na usluzi i dvoriti ostala tri
stalea. to se pak tie pticolovaca i prodavaa mesa, oni mogu zaraivati blago i svojom dovitljivou
i podvalom. Koji se katriya veseli pred svima zato to je stekao kraljevstvo varajui na kocki, kao to
ini bestidni Dhrtaratrin sin? Tko se, ako ima pameti, hvasta da je stekao blago prijevarom na kocki
kao da je prodava mesa? U kojem si dvoboju ti pobijedio Arunu, Nakulu ili Sahadevu? A opljakao
si njihovo blago! Vidimo da ljudi, pa ak i insekti i mravi, mogu opratati u granicama svojih moi, ali
Panduovi sinovi ne mogu oprostiti ponienja kojima je bila izloena Draupadi. Poalji sada,
Duryodhano, svojega mudrog ujaka koji tako dobro poznaje dunosti katriye! Poalji sada toga
kockara i varalicu akunija da se bori s njima. Ali Gandivom se ne bacaju kockice, nego se odapinju
otre iljate strijele na protivnike!
Onda poe govoriti Bhima: Karna se eli boriti jer mu to nalae dunost katriye. Nitko tko je
mudar ne vrijea uitelja. Ja bih rekao da nam je vrijeme da razmislimo o vremenu i mjestu to su
odreeni za boj. Ono to ree Karna trebalo nas je samo trgnuti iz naega maloduja. Brahmanovo
oruje ujedinjeno s Vedama nigdje se jo nije moglo vidjeti kao sada u uitelju Droni. Nije sada
vrijeme za razmirice. Udruite se prije poetka boja jer Indrin sin dolazi!
Na to e opet Avatthaman: Vrlina se mora cijeniti, pa bila ona i neprijateljeva, a pogreke se
moraju istaknuti makar potjecale i od uitelja!
Tada se javi Duryodhana: Neka uitelj oprosti i neka se mir vrati meu nas! Ako uitelj bude uz
nas, bit e kao da je ve uinjeno ono to tek treba uiniti.
I on uz Karninu i Kripinu pomo udobrovolji uitelja, a onda ih Drona stade savjetovati:
Pripremite se tako da Aruna nikako ne mogne doprijeti do Duryodhane. Neprijatelj ga ne smije
zarobiti ak ni ako se on prenagli ili pogrjeno ocijeni stanje na bojitu. Budite sigurni da se Aruna
nije razotkrio prije no to je istekao rok izgnanstva. Neka Gangin sin ima to na umu i neka kae to
misli da je pravo.
Bhima tada kaza: Toak vremena obre se sa svojim odjeljcima. Dijeli se po kretanju zvijea i
planeta, po godinjim dobima i godinama. Zbog kretanja nebeskih tijela svakih pet godina nastaje viak
od dva mjeseca. Stoga je sve to su Panduovi sinovi obeali ispunjeno. Aruna je to znao i zato se
pojavio. Kako moe netko kome je Yudhithira vodi odstupiti od vrline? No, kralju kraljeva, ja jo ne
vidjeh bitku u kojoj jedna strana mirno moe rei: Mi, sigurno, pobjeujemo! Kada doe do okraja,
tada mora biti i poraza i pobjede, napredovanja i uzmicanja. Bila ova bitka pogodna ili ne, vi obavite
sve pripreme!
Duryodhana e na to: Ali ja, djede, neu vratiti Pandavama njihovu kraljevinu. Zato bez
oklijevanja uinite sve to je potrebno pa neka bitka otpone!
Bhima mu odgovori: Onda sluaj to mislim da bi bilo dobro uiniti: Ti ne gubi vrijeme ve poi
prema prijestolnici i povedi sa sobom etvrtinu vojske. Druga etvrtina neka opkoli stada i neka ih
potjera. Vratimo li se bez goveda, to e biti znak da smo pobijeeni. Nas petorica i ostatak vojske
poimo na Arunu. Kurui posluae taj savjet, podijelie vojsku pa se postrojie u bojne redove.
Ugledavi Kurue spremne za boj, Aruna oslovi kraljevia Matsya: Upravi svoje konje, vozaru,
tamo gdje e moje strijele dosegnuti neprijatelja! Za to vrijeme ja u se truditi da usred te vojske
ugledam onoga podlaca iz roda Kurua. Kada pobijedim toga zlikovca, ostali e prihvatiti poraz. Tamo
stoji Drona, a iza njega je njegov sin. Vidim i Bhimu, Kripu i Karnu, sve velike strijelce, ali ne vidim
Duryodhanu. Slutim da je u elji da spasi ivot odstupio junim putom i poveo stado sa sobom. S
njime u se boriti, Viratin sine, jer e jedino od toga biti koristi. Kada ga pobijedim, vratit u se i
povesti goveda.
Aruna ubrzo stie oteta stada i razjuri vojsku koja ih je uvala, a goveda preplaena rikom
koljke podigoe repove i udarie u trk vraajui se istim putem. Vidjevi kako podivljala goveda bjee
prema prijestolnici Matsya, prvaci ratnika Kurua zakljuie da je Aruna postigao to je htio pa jurnue
na njega dok je on jo progonio Duryodhanu.
106

Kada je vidio njihovu vojsku i nad njome lepranje bezbrojnih stjegova, Aruna ree Uttari:
Pritegni zlatne uzde, Uttaro, i potjeraj nae bijele konje onamo gdje vidi silne velmoe Kurua! Opaki
Karna elio bi se ogledati sa mnom! Odvezi me, sine Viratin, ravno k njemu koji se pod okriljem kralja
Duryodhane naduo od oholosti!
Karna i Aruna podijelie megdan. Dvanaest Karninih strijela ranilo je Arunu, Uttaru i njihove
konje, ali je Aruna uzvratio i zasuo Karnu silom strijela koje ga izbodoe po cijelome tijelu, tako da se
morao povui.
Kada Radhin sin uteknu s bojita, ostali ratnici s Duryodhanom na elu udarie jedan po jedan na
Arunu praeni svojini etama, ali, kao to obala podnosi nalete plime, tako je i Aruna odolijevao
bijesu te nebrojene vojske postrojene za boj koja ga je zasipala rojevima strijela. Potom prvak meu
ratnicima napadne na neprijatelja poslavi na njega svoja nebeska oruja. I nebo i sve strane svijeta
zastrijee bezbrojne strijele odapete iz Gandive, kao to zemlju prekrivaju Suneve zrake. I nitko od
protivnika ne mogae podii oi na Arunu koji je blistao silnom svjetlou. Bezbrojne Arunine
strijele kao da pod nebom nisu imale dovoljno mjesta. Protivnici bi ga uspijevali samo jednom izbliza
ugledati jer bi ve iduega trena bili na putu za onaj svijet zajedno sa svojim konjima. Kao to su
njegove strijele neometano prolazile kroz tijela njegovih protivnika, tako su i njegova kola jezdila kroz
njihove redove. Njegove strijele uvijek su nalazile cilj kao to i oko uvijek poiva na onome to mu se
mili gledati. Trag koji je ostajao za njim sliio je na trag krda slonova kroz praumu.
Tada, Bharato, navalie na Arunu svi veliki ratnici Kurua i napregoe sve svoje sile, a
Dhananaya, Kuntin sin, pogodi staroga gospodara Bhimu s deset strijela u grudi iako se ovaj borio
kako je najbolje mogao. Neodoljivi i jakoruki Gangin sin klonu od ljuta bola i dugo ostade tako
oslonjen na rudo svojih kola.
Tada Arunu okruie sa svih strana s nebeskim orujem u rukama zasipajui ga nepresunom
bujicom strijela. On je svojim orujem suzbijao njihovo, a onda vlasnik Gandive zazva jedno od
Indrinih nepobjedivih oruja zvano "izbezumljivalo". Svojim otrim strijelama potpuno prekri sve
etiri strane svijeta. Brujanje Gandive potpuno zaglui osjetila protivnika, a potom Aruna uze objema
rukama svoju veliku koljku mona zvuka i silovito duhnu u nju ispunjavajui njezinom rikom nebeski
svod. Od zvuka te koljke junaci Kurua zastadoe osupnuti, a lukovi od kojih se ne razdvajahu u boju
poispadae im iz ruku. Kada je vojsku Kurua tako skamenio, Aruna ree sinu kralja Matsya: Idi meu
Kurue dok su jo oamueni i donesi ovamo bijele odore to ih nose Drona i Kripa i onu lijepu, utu,
koja pripada Karni, a donesi i plave haljine kralja i Dronina sina. Rekao bih da Bhima nije omamljen
jer on zna kako da se suprotstavi ovome oruju i zato njega obii!
Nato slavni sin Matsya skoi s kola ostavivi uzde i pokupi odjeu ratnika pa se vrati natrag na
svoje mjesto. Onda podbode etiri lijepa drijepca i odveze Arunu s bojita vozei se kroz pjeadiju
koja je jo uvijek drala zastave u rukama.
Kada Bhima vidje da Aruna odlazi, pogodi ga svojim strijelama, ali mu Aruna pobi zapregu i
koijaa i sa svojim lijepim lukom u rukama izroni iz toga mnotva kola kao to sunce izranja iz
oblaka. Dhrtaratrin sin doe k sebi i spazi Prithina sina kako sam stoji na bojitu nalik na gospodara
nebesnika pa uzrujano upita Bhimu: Kako se ovaj spasio od tebe?
A antanuov mu sin odgovori smijeei se: Gdje bijahu tvoja osjetila i tvoja hrabrost? Zato si
odbacio luk i strijele? Aruna nije sklon krvolonosti, niti mu dua naginje grijehu. Ni za sva tri sveta
nee zaboraviti svoje starije. Samo nas zato u ovome boju nije sve pobio. Prvae meu junakim
Kuruima, vrati se u svoj grad i pusti Arunu da mirno ode preotevi stada. Ne odbacuj uludo svaki put
svoje dobro!
Sasluao je Duryodhana te rijei staroga gospodara, rijei koje bijahu za njegovo dobro, pa se
razbjesnje, ali izgubi volju za dalju bitku, duboko uzdahnu i uutje.
Razdragani Aruna vidje kako Kurui kreu k svojemu gradu pa poe za njima i glavom pozdravi
staroga Bhimu i uitelja Dronu da im iskae svoje potovanje. Na jednak nain pozdravi i Dronina
sina i uitelja Kripu i ostale asne osobe meu Kuruima. Potom Prithin sin jednom strijelom razbi u
komadie Duryodhaninu krunu ukraenu dragim kamenjem a brujanje njegova luka ispuni sva tri
svijeta.
107

Aruna je gledao kako Kurui odlaze osramoeni pa veselo ree sinu Matsya: Potjeraj svoje konje!
Vraamo se! Tvoja su stada spaena, neprijatelj odlazi, a trebalo bi da se i ti zdravo i veselo vrati
svojemu gradu! No samo ti, drago dijete, zna da Prithini sinovi ive kod tvojega oca. Kada uemo u
grad, nemoj hvaliti njihova djela, jer da se kralj Matsya ne poplai. Reci radije: Ja sam pobijedio
vojsku Kurua i vratio nau stoku!
Uttara mu odgovori: U mojoj moi nisu djela koja si ti poinio, ali otkrit u tko ste tek kada mi ti
dopusti.
Kada Aruna stie u blizinu groblja, on stade pred drvo ami sav ranjav od protivnikih strijela.
Tada strani majmun s njegovog barjaka, blistav kao oganj, uzletje na nebo sa svim ostalim
stvorenjima koja bijahu uz njega i nestade opsjene, a na kolima opet bijae Uttarina zastava s likom
lava. Poto su zamijenili strijele, tobolce i ostalo oruje, slavni kraljevi Matsya poveze se u svoju
prijestolnicu radosna srca, a Aruna je preruen u Brhannadu upravljao kolima.
Uttara poslua Arunin savjet pa naredi glasnicima da odu i razglase njegovu pobjedu.
Kralj Virata bio je presretan to je Suarmana tako brzo pobijedio i stoje vratio sve svoje blago.
Stigao je u prijestolnicu s etvoricom Pandava i, im je sjeo na prijestolje, dvorani mu ispriae to se
dogodilo i da je njegov neustraivi sin otiao pred neprijatelja na samo jednim kolima i s Brhannadom
kao koijaem. Viratu obuze strah pa naredi svojim ministrima: Svi ratnici koji nisu ranjeni neka
odmah pou u pomo Uttari!
Na to se Kanka osmijehnu kralju kojega bijae spopao silan strah od Kurua i ree mu: O kralju,
ako je Brhannada Uttarin koija, onda se Kuruima nije posreilo da ti odvedu goveda.
U taj as stigoe brzonogi glasonoe to ih Uttara bijae poslao i objavie da je mladi kraljevi
izvojevao pobjedu nad Kuruima. Kralj se sav najeio od prevelike radosti. Darivao je glasnike lijepim
haljinama, a svojim savjetnicima naredi: Iskitite putove zastavama i prinesite cvjetne prinose svim
bogovima i boginjama. Poaljite im u susret kraljevie i hrabre ratnike, glazbenike i plesaice ukraene
nakitom. Neka teklii urno odjau na slonovima i neka na svakome raskru objave moju pobjedu!
Neka izae kraljevna Uttara u prekrasnoj odjei i neka okruena djevojkama doeka s hvalopojcima
mojega sina!
Poto je odaslao vojsku, djevojke i nakitom uljepane dvorjane, mudri kralj Matsya radosno ree:
O sairandhri, donesi kocke, a Kanka neka zapone s igrom!
Na to mu Panduov sin odgovori: Reeno je da ne smije igrati onaj ije je srce zaslijepljeno
radou, pogotovo ako igra sa spretnim kockarima, ali, ako ti to ini radost, neka igra pone.
I igra poe a, dok su se kockali, kralj Matsya ree: Ha! Moj je sin pobijedio glasovite Kurue!
A kralj mu Yudhithira odvrati: Kako da ih ne pobijedi kada mu je koija bio Brhannada?
Te rijei naljutie kralja Matsya pa odbrusi Panduovu sinu: Ta zar ti, bijedo od brahmana,
usporeuje ukopljenika s mojim sinom? Zar ne zna to kome prilii da govori? Opratam ti,
brahmane, ovu uvredu poradi naeg prijateljstva, ali ubudue mora paziti to govori ako ti je stalo do
ivota. No Yudhithira nastavi: Nema toga tko e se pobiti s Bhimom, Dronom, Droninim sinom i
ostalima silnim junacima Kurua, kao ni s Indrom kojega prate Maruti! Ima samo jedan, a to je
Brhannada! Nema toga koji mu je po snazi ravan. Zato onda da tvoj sin ne pobijedi zlotvore kada je
imao takva saveznika!
A Virata e na to: Ti ne obuzdava svoj jezik usprkos mojoj naredbi! Ako nema onoga koji
kanjava, nitko se nee priklanjati vrlini! Rekavi to, kralj, usplamtio od gnjeva udari Yudhithiru
kockom po licu i Ijutito ga opomenu: Nemoj da ti se to jo jednom dogodi!
Od siline udarca Yudhithiri potee krv iz nosa, ali Prithin sin drao je ruke pred licem ne dajui
da ona kapne na tlo. Vrli Yudhithira pogleda tada Draupadi koja stajae uz njega. Uvijek posluna
eljama svojega gospodara, ona razumje to to znai pa donese zlatnu posudu s vodom i u nju prihvati
krv. U to vratar oslovi kralja i objavi: Tvoj sin Uttara eka na vratima s Brhannadom!
Tada Yudhithira uputi straaru rijei koje bijahu samo za njegove ui: Neka Uttara ue sam!
Brhannada ne smije ui jer se junak zavjetovao da nee ostaviti na ivotu onoga koji mene izvan bitke
rani ili na zemlju prolije moju krv!

108

Kraljevi Uttara ue sam, oda ocu dunu poast dodirnuvi mu stopala, pa se okrenu da izrazi
svoje potovanje brahmanu Kanki i tada ga ugleda gdje sjedi u kutu okrvavljena lica. Sav uasnut,
urno upita: Kralju, tko ga je to udario? Tko je uinio tu stranu nepravdu?
Kralj mu na to odgovori: Ja sam udario ovoga podmukloga brahmana, a on zasluuje i gore! Dok
sam ja hvalio tebe i isticao tvoje junatvo, on je uznosio onoga ukopljenika!
Uttara se prestravi: Jao, jao! Uinio si velik grijeh i stranu nepravdu! Oe moj, padni pred
njegove noge i trai njegov oprotaj da smrtonosni otrov brahmanova prokletstva u korijenu na zatre
nau lozu!
Virata poslua rijei svojega sina pa stade tjeiti sina Kuntina koji bjee nalik na vatru zapretanu
pepelom. Zatrai od njega oprotaj, a Panduov mu sin odgovori: Ja sam ti odmah oprostio, kralju, i ne
ljutim se na tebe. Ali da je ova krv iz mojih nosnica pala na zemlju, tebe bi i tvoju kraljevinu zasigurno
snala propast! Ja te ne krivim, kralju, to si udario nedunu osobu jer oni koji su moni obino su i
nerazumno nasilni u svojim postupcima.
Kada krv presta tei, ue i Brhannada, pozdravi Viratu i Kanku i osta stajati utei. Tada kralj
poe pred njime hvaliti svojega sina Uttaru koji se vratio iz boja, a Uttara e na to: Nisam ja vratio naa
stada niti sam je pobijedio neprijatelja! To je djelo poinio sin nekoga boanstva. Mladi blistav kao
Indra vidje me kako bjeim pa stade pred mene i ne dade mi dalje. Vratio me u kola i potukao Kurue te
tako spasio naa goveda. Pobjeda pripada njemu, a ne meni!
Na to Virata upita: Gdje je sada taj monoruki i slavni sin oca nebesnika? Jedva ekam da vidim
toga silnoga nebeskog ratnika koji je spasio i tebe i moja stada!
Uttara mu odgovori: Taj jaki boanski sin nestao je pred mojim oima, ali ja se nadam da e se on
ipak ovdje pojaviti sutra ili prekosutra.
Tri dana poslije toga pet Panduovih sinova dovrie svoj zavjet i okupae se pa obukoe bogato
ukraene bijele haljine i s Yudhithirom na elu uoe u vijenicu kralja Virate i zauzee mjesta
namijenjena kraljevima. Zasjae poput pet rtvenih vatri na oltaru. Kada su posjedali, stie i kralj
Virata da okupi vijee kako bi obavio svoje kraljevske poslove. Ugleda slavne Pandave kako blistaju
poput ognja pa se na asak zamisli, a onda se naljuti pa ree Kanki koji je sjedio tu nalik na vladara
nebesnika okruena Marutima: Ti se bavi bacanjem kocaka i u mojoj si slubi. Kako onda moe
zauzeti kraljevsko mjesto i obui skupocjene haljine?
Tada se Aruna nasmijei pa ree kralju: Ovaj je ovjek, kralju, dostojan da sjedi ak i na Indrinu
prijestolju! On potuje brahmane, posveenje u svete knjige, obavlja rtvene obrede, portvovano i
nepokolebljivo slijedi zavjete, on je prvi meu Kuruima, Kuntin sin Yudhithira! Glas o njemu proirio
se irom zemlje kao to se Sunev sjaj razastire irom nebesa. Zar moe pitati, kralju, je li osoba kao
to je Panduov sin dostojan kraljevskoga sjedita?
Na to e Virata: Ako je ovo doista Yudhithira, kralj Kurua, tko je onda meu vama Aruna, a tko
moni Bhima, tko su Nakula i Sahadeva? Gdje je slavna Draupadi? Poslije njihova poraza na kocki
vie ih nitko nije vidio.
Kralju odgovori mu Aruna ovaj tvoj kuhar, znan kao Ballava, slavni je Bhima, glasovit
po svojim vjetinama i snazi. Nakula je tvoj konjuar, a Sahadeva volar. Lopoooka i tankostruka
sairandhri slatka osmijeha, zbog koje je Kiaka izgubio glavu, slavna je kraljevna Draupadi. A ja sam,
kralju, Aruna o kojemu si ve dovoljno uo. Posljednju godinu naega progonstva proveli smo u
tvojemu domu sigurni kao dijete u majinoj utrobi.
Onda princ Uttara kaza kralju sve o Aruninu junatvu. Virata bijae izvan sebe od radosti. On
izgrli Yudhithiru i ponudi mu svoje ezlo, riznicu, grad i svekoliku kraljevinu, pa im ree: Sada je
dolo vrijeme da ja umilostivim Pandave. Ako vam je po volji, dat u svoju ker Uttaru da bude vjerna
ljuba Aruni.
Na to plemeniti Yudhithira pogleda Arunu, a ovaj to razumje pa odgovori kralju Matsya: Dok
sam ivio u tvojim osobnim odajama, kralju, imao sam prilike biti s tvojom keri, i nasamo i u drutvu,
i ona mi je vjerovala kao svojemu ocu. Ja sam uz glazbu vodio njezine korake u plesu i nadgledao kako
se Ijupkou i spretnou oplemenjuju njezine uroene vrline. Zato ne bih volio da ti ili netko drugi
posumnja u nju ili u mene. Koja je dua ista, a moja su osjetila u mojoj vlasti i zato te molim, kralju,
109

da mi je da za snahu, neka bude nevjesta i radost mojemu sinu jer on je dostojan da tebi bude zet, a
tvojoj keri mu.
Plemeniti vladar kraljevine Matsya odvrati mu razdragana srca: Rijei poput ovih pristaju i tebi i
tvojoj vrlini! Bit e kako ti kae! Onaj kojemu je Aruna prijatelj sve je svoje elje ve ispunio!

110

Knjiga peta
UDYOGAPARVAN
Knjiga o pripravama

Vaiampayana ree: Svi junaki potomci Kurua koji pristadoe uz Pandave proslavie
Abhimanyuovu svadbu i, poto se nou odmorie, okupie se u svanue razdragani u Viratinu dvoru.
Dom kralja Matsya bio je prepun svakojaka blaga i ukraen probranim draguljima i plemenitim
kamenom, a sjedita briljivo ureena i ukraena vijencima. Sve je odisalo zamamnim miomirisima.
Silni vladari naroda dooe i posjedae, a onda se javi Krina: Svi vi koji ste ovdje znate kako je u
igri kockom kralj Yudhithira bio prevaren, kako mu je oteta kraljevina i kako je prihvatio izgnanstvo.
Panduovi sinovi, koji mogu silom svojega oruja pokoriti i svijet, ispunjavali su taj straan zavjet
trinaest godina i nisu odstupili od zadane rijei. Ovi slavni junaci proveli su godinu dana sluei
drugima. Na vama je da sada odluite to e biti pravedno i dobro i za Yudhithiru i za Duryodhanu i
to e biti podobno i prihvatljivo i za Kurue i za Pandave. asni kralj Yudhithira ne bi bespravno
poelio ni nebesko carstvo, a ako to pravda trai, prihvatit e da vlada i samo jednim selom.
Dhrtaratrovii ne mogu nadvladati Aruninu mo. Mi ne znamo to je Duryodhana naumio niti znamo
to e se dalje zbivati. Zato je teko odluiti to da inimo. Ja kaem da bi trebalo poslati izaslanika,
ovjeka dobra roda, umjerena i pomna, puna vrlina i sposobna da privoli Duryodhanu da Yudhithiri
preda polovinu kraljevine koja mu pripada.
Tada se javi Baladeva1: Junaki Kuntini sinovi spremni su dati polovicu svojega kraljevstva i ine
tu rtvu za ljubav Duryodhani. Zato im Dhrtaratrini sinovi moraju vratiti polovicu zemlje i radovati se
zajedno s nama to je ova raspra rijeena na obostrano zadovoljstvo. Uinimo sve to je u naoj moi
da se taj spor razrijei bez oruja. Kralj Yudhithira nastavio se kockati premda je srea stalno bila
protiv njega i za to se ne moe okriviti akuni. Ne izazivajte rat s Kuruima, ve im se obratite
miroljubivo i mirno. Rat nije siguran nain da se postigne cilj, a plodovi izmirenja na svaki nain due
traju.
Dok je neustraivi izdanak Madhuove loze tako govorio, viteki Satyaki2 ustane ogoren i ree:
Kakvo je ljudsko srce, takav mu je i jezik! Tvoje rijei odgovaraju tvojemu srcu! Na svijetu ima
hrabrih ljudi, kao to ima i straljivaca. Kao to se na istome drvetu mogu nai dvije grane od kojih se
jedna svija od roda, dok je druga sasvim jalova, tako se i u jednoj lozi mogu raati i maloumnici i
velikani. Zar se moe dopustiti onome koji moe kralju Yudhithiri pripisati i najmanju krivicu da
govori pred ovim saborom? Yudhithiru su izazvali jer je bio obavezan obiajima ratnikoga stalea i
pobijedili su ga prijevarom! ak i da Yudhithira eli ono to nije njegovo, ne prilii mu da moljaka. Ja
bih njih umilostivio otrim strijelama! Nije grijeh ubiti onoga tko je naumio pobiti nas. Bezbono je i
sramotno prosjaiti od dumanina! Ja traim od vas da revno prionete izvriti ono to Yudhithiri lei
na srcu! Panduovi sinovi moraju natrag dobiti kraljevinu kojom sada vlada Dhrtaratra!
Tada ustade kralj Drupada pa ree: O Satyaki, nema sumnje da e se dogoditi to to pretkazuje.
Dhrtaratra previe miluje svojega sina i nee s mirom vratiti kraljevinu. Suglasan sam s tobom da
pomirljive rijei nee nita promijeniti. Ne vjerujem da je ljubaznim rijeima mogue prizvati pameti
izopaenoga Duryodhanu. Zato emo se pripremati za rat, a ja u poslati naim prijateljima poruku
neka i oni kupe vojsku.
Satyakiju i dolikuju ovakve rijei javi se Krina. Ne sumnjam da su reene za dobro
Yudhithiri. Svi mi elimo postupiti kako pristoji a dobro Pandava naa je prva dunost. Ali nae je
srodstvo s Pandavama i s Kuruima podjednako, kako god se oni jedni prema drugima ophodili. Svi
smo mi ovamo pozvani na svadbu i morali bismo otii kuama radosni i zadovoljni. Vi ste prvaci meu
kraljevima, i po godinama i po uenosti, a mi smo oni koji moraju uiti od vas. Zato traim od vas da u
ime Pandava poaljete Kuruima poruku, a mi smo suglasni sa svime. Ako glavar Kurua pristane na mir
1
2

Baladeva je Balarama, Krinin brat; v. I, bilj. 89.

Roak i koija Krinin. Zvao se i Daruka i Yuyudhana.
111

i pravdu, nee se pomutiti bratski osjeaji meu Kuruima i Pandavama. Ako pak Dhrtaratrin sin oholo
i budalasto odbije mirovnu ponudu, onda pozovite i nas kada budete sazivali sve druge.
Onda kralj Virata oda Krini sve poasti i dade mu doputenje da se udalji sa svim svojim
roacima i pratnjom, a on sjede da se s Yudhitirom i ostalima dogovara oko priprema za rat. I Virata i
Drupada i njihovi roaci poslae vijest svim kraljevima i mnogi gospodari zemalja dooe na taj poziv
radosnih srca. Kada Dhrtaratrini sinovi saznae za to, poee i oni okupljati oko sebe mnoge kraljeve.
U to su vrijeme, kralju, vrvjeli zemljom vladari koji su hitali ili jednoj ili drugoj strani u pomo.
Zemlja se punila vojskom od svih etiriju rodova i inilo se da boginja Zemlja drhti pod njihovim
koracima.
Kralj Panala dogovorio se s Yudhithirom i poslao Kuruima vlastitoga sveenika koji bijae star i
po godinama i po iskustvu. Kralj Panala mu ree: Meu stvorenjima nadmonija su ona koja su
obdarena ivotom. Meu ivim biima nadmonija su ona koja su obdarena razumom. Od razumnih
stvorova ovjek je najmoniji, a od ljudi najmoniji su brahmani. Od dvaput roenih najmoniji su oni
koji prouavaju Vede, a od vedoznanaca prvi su oni kojima je rasuivanje istanano. Meu ovima su
najmoniji oni koji su iskusni, a meu iskusnima najvei su oni koji su spoznali Svevinjega. Rekao
bih da si i ti meu njima i zato elim da, ne gubei vremena, ode Kuruima i da tamo zastupa stvar
Panduovih sinova.
Preko povjerljivih uhoda kralj je Duryodhana doznao sve to se dogaalo. Tako je saznao i da se
Krina zaputio svojoj prijestolnici, pa se i on, s malobrojnom pratnjom i u koiji u koju bijahu
upregnuti konji brzi poput vihora, dade na put u Dvaraku. Istoga dana kada je Duryodhana stigao u
Dvaraku, lijepi grad Anartta, stie tamo i Aruna pa dva batinika Kurua uoe u palau gotovo u isto
vrijeme i zatekoe Krinu kako spava.
Duryodhana je uao prvi u njegovu spavau odaju, a Aruna ue za njim i obojica stadoe da
priekaju dok se Krina ne probudi. Duryodhana bjee sjeo na stolicu ukraenu poput prijestolja koja je
stajala kraj Krinina uzglavlja, a Aruna osta stajati kraj podnoja postelje sklopivi ruke u znak
potovanja. Kada se Krina probudio, on najprije ugleda Arunu, a onda ih upita kako su putovali i
pozdravi ih kako dolikuje pa ih zatim upita za razlog njihova posjeta.
Duryodhana mu odgovori smijeei se: Krino, svi su izgledi da e meu nama biti rata, i to vrlo
skoro. Ako se to dogodi, ti mi mora pomoi. Tvoje prijateljstvo sa mnom jednako je kao i s Arunom,
a i nae srodstvo podjednako je blisko. Jedina je razlika to sam ja danas doao prvi, a nai su dobri
praoci uvijek potovali pravo prvjenstva.
Krina e na to: Ni najmanje ne sumnjam da si ti doao prvi, Duryodhano, ali kada sam otvorio
oi, moj je pogled najprije pao na Arunu. Budui da si ti doao prvi, a ja sam najprije ugledao
Arunu, ja u vam pomoi obojici. Pravo prvjenstva vam je podjednako. Kada se ispunjavaju elje,
obiaj nalae da se uvijek pone od najmlaega molitelja i zato u najprije ponuditi da bira Aruna. Tu
je milijun mojih pastira i svaki mi je ravan po snazi. Zovu ih Narayane. Svaki se od njih umije boriti i u
najeem boju. Ti vojnici, nesavladivi u boju, bit e na strani jednoga od vas, a ja u, sasvim sam i ne
laajui se oruja jer sam odluio da se ne borim, stati na stranu drugoga. Ti, Kuntin sine, moe birati
prvi jer prema zakonu ima na to pravo.
Tada Aruna odabra Krinu, Narayanu glavom, pogubitelja svih zlotvora koji ree da se nee biti
na bojitu.
Duryodhana dobi nebrojenu vojsku Narayana, batinie Bharata, i bjee izvan sebe od radosti
dobivi tih tisuu tisua vojnika iako Krina ne bijae na njegovoj strani.
Osiguravi za sebe tu silnu vojsku, Duryodhana ode Baladevi, monome Rohininu sinu, i ree mu
radi ega je doao. Ali mu Balarama ovako kaza: Duryodhano, ja sam pokuao sve to je u mojoj moi
ne bih li privolio kraljeve da se pomire. Na svadbi Viratine keri rekao sam Krini da smo i on i ja
podjednako blizak rod i tebi i Pandavama. No moje rijei bile su uzalud. Ja se ne mogu prikljuiti
strani kojoj je Krina protivnik, ali neu mu niti pomagati. Neu pomoi ni tebi ni Aruni i to je moja
neopoziva odluka. Roen si u lozi Bharata i potuju te svi zemaljski kraljevi. Idi i bori se potujui
stroga pravila viteke asti.

112

Na to Duryodhana zagrli junaka kome plug bijae ubojito oruje i premda nije imao Krinu na
svojoj strani, bjee siguran da je Aruna ve pobijeen. Kada je Duryodhana otiao, Krina se
osmijehnu pa zapita Arunu: Dhananayo, zato si tako nerazumno postupio? Odabrao si mene
umjesto moje dobro opremljene i mnogobrojne vojske. Aruna mu odgovori: elio bih, Krino,
stei slavu koja e biti ravna tvojoj. Ti ima snage suprotstaviti se svim zemaljskim kraljevima i
njihovim mnogoljudnim vojskama. Osjeam da sam i ja sposoban za neto takvo. elim da mi ti bude
koija. Odavno sam za time udio!
Vasudeva e na to: Rekao bih, Kuntin sine, da si odluio mjeriti se sa mnom. Neka ti elja bude
ispunjena! Bit u vozar tvojih kola.
Kralj alya,3 brat kraljice Madri, Sahadevine i Nakuline majke, poao je sa svojim sinovima i
velikom vojskom da se nae Pandavama u pomoi. Svoju vojsku bjee ostavio na putu, a on je
ubrzanim hodom produio k logoru Pandava. Duryodhanini uhode dojavie to Duryodhani pa on urno
poe da ga osobno pozdravi. Naredio je da se du puta kojim je iao alya urede i opreme mjesta za
odmor s obiljem svega to je potrebno, s raznim poslasticama i piem, a i glazbenicima i glumcima za
alyinu razonodu. Sve je uinio kako bi se kralj alya osjetio poaenim i kako mu nikakve udobnosti
ne bi ponestalo. Prezadovoljan takvom panjom, kralj alya ree slugama koji su ga dvorili: Za ovo
neuveno gostoprimstvo i besprimjernu ljubav koju su pokazali prema meni moram nekako nagraditi
Yudhithirine ljude. Molim vas da kaete moju elju Kuntinu sinu i da mi donesete njegovo doputenje
da to uinim.
Sluge odoe i prenesoe tu poruku Duryodhani, koji je neprijmijeen uvijek bio u blizini, a on
iskoristi tu priliku pa izae pred alyu koji u tome asu bijee spreman sve dati. On pozdravi svojega
ujaka i alya razumje daje to Duryodhana to si je zadao toliko muke da ga ugosti. On zagrli
Duryodhanu i ree mu: Uzmi od mene to ti srce eli!
Duryodhana mu na to odgovori: Blagonakloni junae, neka se tvoje rijei obistine! Ispuni mi elju
i budi moj vojskovoa!
Neka bude! odgovori alya. to drugo mogu!?
Dogovoreno! kliknu Duryodhana i stade to ponavljati, a alya mu ree: Izvrsnie meu
ljudima, poi u svoj grad, a ja u posjetiti kralja Yudhithiru, potinitelja neprijatelja. Brzo u se
vratiti.
Duryodhana mu odgovori: Zemaljski gospodaru, idi Pandavama i brzo se vrati. Ja potpuno
zavisim o tebi! Ne zaboravi elju koju si mi obeao ispuniti!
alya je stigao u Upaplavyu4 i, kada je sjeo da razgovara s Yudhithirom, ispria mu sve to se
dogodilo, a Yudhithira mu ovako ree: Znameniti ratnie, dobro je to si tako uinio. Ispunio si
obeanje koje si dao Duryodhani u trenu kada ti je on veoma ugodio. Neka te prati svako dobro! Ja od
tebe traim samo jedno: Ti si na bojitu ravan Krini. Kada Aruna i Karna izau jedan drugome na
megdan, ne sumnjam da e ti voziti Karninu koiju. Ako mi eli uiniti dobro, zatiti Arunu. Uini,
kralju, Karnu malodunim i olakaj nam pobjedu! Premda tako to ne bi trebalo initi, uini to radi nas,
ujae!
Na to mu alya odgovori: Budi siguran da u ja biti vozar u tome dvoboju jer me Karna uvijek
usporeuje s Krinom. Kada se poelio boriti, naopakim u mu rijeima pomutiti ponos i neustraivost,
i protivnik e ga lako pobijediti. Svi e se vai jadi na kraju prometnuti u radost.
I tada se alya oprosti od Kuntina sina i ode sa svojom vojskom Duryodhani.
Mnogo je kraljeva okupilo svoje vojske oko Hastinapure. Bilo je tu jedanaest akauhini5 vojske
orne za bitku pod barjacima koji su blistali. U gradu Hastinapuri ne bijae mjesta ni za sve glavne
vojskovoe. Cijeli taj kraj oko pet rijeka i podruje Kuruangala, i uma Rohitaka, i Ahihatra, i
3

alya je kralj naroda Madra na sjeverozapadu Indije izmeu rijeke Beas i Chenab, moda do Jheluma.
Upaplavya je jedno od imena Viratine prijestolnice, Matsye ili Virate. v. III, bilj. 58
5
Akauhini je, po klasinoj teoriji, vojska od deset anikini, odnosno od 21870 slonova, 21870 bojnih kola,
65610 konja i 109 305 pjeaka. Tri gane (27 slonova, 27 kola, 81 konjanik, 135 pjeaka) ine jednu vahini,
devet (32) vahini ine jednu amu, tri amu ine jednu anikini (34 gane), a deset anikini jednu akauhni, To je
jedna od teorijskih podjela odreda u staroindijskoj vojsci.
4

113

Kalakuta, i obale Gange, i Varana, i brjegovi na obalama Yamune, cio taj predio bogat itom i blagom
bjee prekriven vojskama.
Dvorski sveenik kojega je Drupada poslao promatrao je putujui sve te legije. Kada je stigao u
Dhrtaratrin dvor, ugledao je tamo sve velmoe i vojskovoe Kurua i njihovih prijatelja i saveznika.
Doekali su ga s dobrodolicom i potovanjem kakvo i pripada poslaniku. On im nakon
dobrodolice poe ovako govoriti: Kraljevi, dobro se zna da su Pandu i Dhrtaratra braa po ocu i da,
nesumnjivo, kraljevina njihova oca pripada obojici podjednako. Hrabri Panduovi sinovi ne ele se
uputati u rat s Kuruima da bi povratiti svoju kraljevinu da ne pustoe svijet. Zato vratite, Kurui, ono
to se mora vratiti, jer dolo je vrijeme za vraanje i vrlina to od vas zahtijeva. Ne dopustite da ova
prilika uludo propadne!
Sasluavi taj govor, sjajni Bhima, najstariji i po godinama i po mudrosti, najprije izrazi
potovanje sveeniku pa onda ree: Srea je da su i Krina i Pandave dobro i zdravo. Srea je da su se
nali oni koji e im pomoi i da su jo uvijek na putu vrline. Otre su tvoje rijei, ali mislim da je
razlog tome to si ti brahman. to si rekao nesumnjiva je istina.
No Karna mu ne dade dalje govoriti, ve mu drsko i ljutito upade u rije gledajui stalno
Duryodhanu: Nita nam novo, Brahmane, nisi rekao. U Duryodhanino ime akuni je svoje dobro
pobijedio Pandave na kocki. Panduov se sin ne pridrava dogovora, ve se uzda u pomo Matsya i
Panala. O veleueni, ako pokuava zastraiti Duryodhanu, on nee dati ni stopu zemlje, a ako je po
pravdi i zakonu, dat e i cijelu zemlju, pa makar i neprijatelju. Ako ele da im se vrati njihovo
naslijeeno prijestolje, neka proive u umi dogovoreno vrijeme, a onda mogu ivjeti pod
Duryodhaninom vlau u zdravlju i miru. Ako odbace put vrline, odlue se na rat i napadnu ove uzorite
Kurue, sjetit e se ovih mojih rijei!
Starina Bhima nije se slagao s time: Sine Radhin ree on govori ludo! Sjeti se da je Prithin
sin sam pobijedio estoricu velikih ratnika Kurua. Ne uinimo li ono to glasnik od nas trai, izbit e
rat i bit e nam sueno da poginemo i mi i Duryodhana.
Tada kralj Dhrtaratra ukori Karnu, a smiri Bhimu pa kaza: To to je rekao antanuov sin ide u
prilog naoj dobrobiti, a dobro je i za Pandave. To je blagodat za cijeli svet. Ja u o svemu jo jednom
promisliti pa u Pandavama poslati Sanayu na pregovore.
Potom se okrenu Sanayi pa mu ree: Sanayo, idi Panduovim sinovima i prenesi im moje srdane
pozdrave i izraze oinske ljubavi. Najljubaznije mi pozdravi Krinu, Satyakija i Viratu i svima
kraljevima koji su se tamo okupili iskazi moje potivanje. Uini sve kako bi se smirili i kako bi se
izbjegao rat. Velikome Krini porui da Dhrtaratra eli mir s Pandavama, a nema Krinine rijei koju
Yuhithira ne bi posluao. Pazi da ne izrekne nita to bi moglo izazvati rat.
Tako se Sanaya uputi u Upaplavyu da se sastane sa sjajnim Pandavama. Kada stie pred kralja
Yudhithiru, iskaza mu potovanje, a kralj ga upita: Sanayo, sine Gavalganin, jesi li sigurno putovao?
Radujemo se to te ovdje vidimo. Dosta je vremena proteklo otkada smo posljednji put uli vijesti o
starome kralju Kurua. Nadam se da su dobro i zdravo i on i svi njegovi.
Zdravi su i ili i tijelom i duhom nato e Sanaya svi oni za koje pita. Znaj da meu
Dhrtaratrinim sinovima ima i ozbiljnih i pravednih ljudi kao to ima i onih grjenih i zloudnih.
Uobiajeno je da se vi, katriye, ophodite po zakonima koji su dobri jo samo za mesare i to vas navodi
da inite zla i onima koji vam nikakva zla ne ele. Ti, Yudhithiro, svojom pameu moe postii da
zavlada mir meu vama. Pouj to ti poruuje kralj Dhrtaratra: Ako vi, Prithini sinovi, kaznite Kurue
porazivi i pogubivi na bojitu sve svoje neprijatelje, va budui ivot bit e poput smrti. Doista, to je
ivot za onoga tko je pobio svoju rodbinu? Ja sam mirotvorac i padam niice pred Krinom i pred
asnom starinom, kraljem Panala. Sklopljenih ruku privijam se k vama kao svojemu jedinomu
utoitu. Ne dolii ni Krini ni Aruni da ne posluaju moje rijei. elja je kralja Dhrtaratre i njegova
savjetnika Bhime da se uspostavi mir.
Yudhithira mu, presretan, odgovori: Sanayo, jesi li od mene uo i jedne jedine rijei koja bi
poticala na rat? Tko bi odabrao rat ako ve moe birati? Ti zna kakve smo patnje mi podnijeli, ali ja
u im, ve zbog svojega potovanja prema tebi, sve oprostiti! Trai od mene da budem mirotvorac i ja

114

u to biti. Neka Indraprastha bude moja prijestolnica i neka mi Duryodhana s mirom vrati moju
kraljevinu.
O Aataatru na to e Sanaya ako ti Kurui bez rata ne prepuste tvoj dio kraljevine,
mislim daje za tebe bolje da ivi od milostinje meu Vrinijima i Andhakama nego da ratom doe do
vlasti. Ovaj smrtni ivot ne traje dugo, a podlono je svakome grijehu, muci i nepostojanosti. Grijeh i
estito ime nikada ne idu zajedno i zato ne ini grijeha, Pandavo! Zalud ste amili u izgnanstvu sve ove
godine, sinovi Panduovi, ako se sada prepustite gnjevu i poinite grijeh. Grijeh je gorak lijek a ne
gutaju ga grjenici, nego pravednici. Ja te molim da ga i ti proguta i da odustane od vojevanja, jer
kakav e blagoslov za tebe biti ako sve protivnike do jednoga pobije?
Yudhithira e tada: Nema sumnje, Sanayo, da je to to govori sama istina. Ti prosudi ima li
grijeha ili vrline u ovome to inim. Nema toga blaga koje bih poelio stei na nepoten nain. Neka
slavni Krina kae hou li biti za osudu ako se budem borio ili pak ako odbacim svaku pomisao na rat.
Znam da mu je na srcu dobrobit, i naa i Kurua, i zato neka on odlui, a ja u se, ako on kae, odrei
dunosti katriye.
Tada ree Krina: elja mi je, Sanayo, da Panduovi sinovi ne propadnu, nego da napreduju i da
ispune svoje elje. Jednak napredak elim i Dhrtaratri koji ima mnogo sinova. Ja im nita drugo i ne
elim rei nego da je mir najmudriji put. Ti ne moe tvrditi, Sanayo, da si i od mene i od Yudhithire
bolje upuen u potankosti pravde i krivde. edan ovjek pije vodu i tako gasi e. Plod, bez sumnje,
proizlazi iz djelovanja. I na onome svijetu blagostanje bogova proistjee iz djelovanja. Rad je i kada
vjetar pue. Vrlinom djelovanja i Sunce koje nikada ne spava izlazi svakoga jutra i uzrokuje smjenu
dana i noi. Vatra gori svojom snagom i ini dobro svekoliku ovjeanstvu. Ni rijeke ne spavaju, ve
urno teku donosei svakome stvorenju blagodat. Ni Indra ne spava, ve svojom golemom moi rasipa
kiu tutnjei kroz nebesa. Na drugome svijetu blistaju sveci provodei ivot u uenju, isposnitvu i
radu. Svako djelovanje donosi primjeren plod. A kralj Dhrtaratra i njegovi sinovi nerazumno su oteli
ono to pripada Panduovu sinu. Oni se ne sjeaju zakona koji su od pamtivijeka i kojih su se kraljevi
od davnina pridravali. Lupea koji neopaen krade tue blago eka ista presuda kao i onoga koji ga na
danjem svjetlu silom otima. No ja elim i sam otii Kuruima i razrijeiti tu stvar. Ako uspijem umiriti
Kurue a da ne otetim Pandave, stei u velike zasluge i donijeti neizmjernu blagodat Kuruima spasivi
ih iz eljusti smrti.
Sanaya im onda ree: Ostaj mi zdravo, boanstveni junae. Ja u vas sada napustiti. Sine
Panduov, neka te svako dobro prati! I nemojte zamjeriti ako sam vam u ustrini rekao to neugodno.
Poi sa sreom, Sanayo ree YudhithiraTi nikada nama ne misli zlo. Svi mi znamo da si
ti ovjek iste due. A Dhrtaratrinu sinu ovako porui: Nerazumna je to udnja koja ti raspinje srce i
tjera te da vlada svima Kuruima bez suparnika. Nju nita ne moe opravdati. to se nas tie, mi se
tome neemo pokoriti. Ili mi vrati moju Indraprasthu ili se bori, glavaru Bharata!
Pandave e strpljivo prijei preko svih uvreda nanesenih Draupadi i preko svega ostaloga jer ne
elimo sve Kurue vidjeti pobijene. Dovoljno smo moni da se moemo osvetiti. Mi ipak elimo mir i
bit emo zadovoljni ako nam da svakome po jednu pokrajinu. ak e i to dostajati da se dovre nae
razmirice. Ti si, Sanayo, otrouman, potrudi se da utvrdi mir izmeu nas i nae rodbine. Reci mu:
Suyodhano, daj petorici brae makar po jedno selo i neka se braa s braom izmijeaju i stariji s
djecom i neka se u smijehu i veselju mijeaju Kurui i Panale. Ja sam podjednako spreman,
Sanayo, i na mir i na rat. Gavalganin sine, kada stigne na dvor Kurua, pokloni se i pozdravi velikoga
kralja Dhrtaratru i u nae mu ime prenesi poruku: Panduovi su sinovi, kralju, sretno ivjeli pod tvojim
okriljem. Krotitelju neprijatelja tvojom su milou ta djeca naslijedila svoju kraljevinu i, budui da si
ih ti ustoliio, zar e biti ravnoduan sada kada se nalaze pred propau?
Izvrivi naredbu slavnoga kralja Dhrtaratre, Sanaya se vratio u Hastinapuru i odmah uao u
kraljeve odaje. im je uao, Sanaya se pokloni, sklopi ruke i kaza: Ja sam, Sanaya, kralju. Klanjam
se pred tobom. Naao sam Panduova sina a on ti je poslao pozdrave i pitao me za tvoje zdravlje i
zdravlje tvojih sinova.
O dijete na to e Dhrtaratra aljem svoj blagoslov Yudhithiri! Reci, je li Prithin sin
dobro i zdravo? Kako su njegovi sinovi, braa i savjetnici?
115

Na to e Sanaya: Panduov je sin dobro, a i njegovi savjetnici. On eli natrag svoje posjede koji su
mu pripadali. Tei da stekne i vrlinu i imanje ne inei nita to je za osudu. Panduovu sinu ak je i od
pravde milije da nikoga ne povrijedi, a vrlina mu je milija od zgrtanja blaga. ovjek potinjen voli
Vinjega mie se kao lutka na koncima. Kada gledam Yudhithirinu estitost, boje djelo cijenim iznad
ljudskoga. A gledam i tebe i tvoje pogrjeke. One koje izazivaju zla i strahote i nisu dostojne tvojega
stalea. Glavaru ljudi, ja sam se od putovanja umorio i traim od tebe doputenje da se povuem na
poinak. Ujutru u u vijenici rei sve to imam i sinovi Kurua ut e poruku kralja Yudhithire koji
nema neprijatelja.6
Kralj Dhrtaratra tada naredi da mu pozovu Viduru. Kada Vidura stade pred kralja, sklopi ruke i
ree: Mudri kralju, ja sam Vidura. Doao sam na tvoju zapovijest.
Viduro ree tada kralj Sanaya se vratio. Kazao mi je rijei prijekora i otiao. Nisam
danas mogao od njega doznati kakvu mi poruku donosi. Tijelo mi je zbog toga kao u plamenu i ne
mogu oka sklopiti. Kai nam to moe pomoi ovjeku kada je u takvu stanju?
Vidura odvrati: Besanica spopada lupea, grjenika, onoga koji nema uspjeha ili je izgubio sve
svoje blago, a i onoga tko je slab, a jaki mu prijeti. Nadam se, kralju, da tebe nije snalo ni jedno od tih
zala.
Na to e kralj: elim uti od tebe pravu valjanu rije jer si u naem kraljevskome mudrom rodu ti
ipak jedini obdaren bistrim umom.
Vidura na to ree: Yudhithiru, kralju, krase sve vrline pa zasluuje da ga dri uza se. Tvoje su
osobine poprilino suprotne njegovima i ti si ga, jao, prognao. Budui da nema osjetila vida, nema
prava na dio kraljevstva. Yudhithira strpljivo podnosi bezbrojne nepravde jer nije nasrtljiv i
pravdoljubiv je, dobrostiv, istinoljubiv i ima na umu potovanje koje ti je duan. Kako se moe nadati
ikakvu dobru kada si upravljanje zemljom prepustio Duryodhani, Karni, akuniju i Duasani. Budala
je onaj koji eli ono to nije dobro eljeti. Nije dobar ovjek onaj tko nepozvan ulazi, nepitan mnogo
govori i poklanja svoje povjerenje nedostojnim lupeima. Najgori meu svim budalama jest onaj tko
svoju krivicu baca na drugoga i onaj tko je slab, a daje oduka svojemu bijesu. Otrov, kao i oruje,
moe ubiti jednoga ovjeka, ali zli savjeti upropaste cijelu kraljevinu, i kralja i podanike. Za one koji
prataju ne valja to to ih drugi dre za slabie, ali pomirljivost je velika snaga. Pomirljivost je vrlina
slabih, ali i ukras jakih. to moe uiniti vatra koja padne na golu zemlju? Ugasi se sama od sebe. Na
ovome svijetu ovjek moe stei glasovito ime na dva naina: uzdravajui se od otrih rijei i
prezirui loe ljude. Vlastite volje nemaju ni ena koja udi za ovjekom kojega drugi oboavaju ni
ovjek koji potuje drugoga samo zato to ga drugi potuju. elje su siromanoga i gnjev slaboga kao
trnje zabodeno u tijelo. Svuda je hvaljen onaj koji nije ljubomoran na druge, ljubazan je prema
slabima, ne prepire se i ne govori oholo i nije zlopamtilo. Onaj tko osjea stid makar njegovi grijesi bili
samo njemu poznati, visoko se tuje meu ljudima. Ambikin sine, ti si tu djecu podigao i svemu ih
nauio. Oni sluaju tvoje zapovijesti i, ako im vrati dio kraljevine koji im pripada, poivjet e sa
svojim sinovima u srei i veselju. Uini li tako, stei e u tebe povjerenje i bogovi i ljudi.
Dhrtaratra e na to: Savjetuj me, Viduro, stalno me progoni moja nekadanja krivica.
Vidura stoga produi: Ako onome kome govori ne eli propast, ovjek mu mora rei istinu, ak i
ako nije pitan, bila ugodna ili neugodna. Najtee je, kralju, obuzdati jezik. Posjeena uma opet izraste,
ali srce ranjeno runim rijeima nikada se ne izlijei. Kada bogovi nekoga osude na propast, oni mu
najprije pomute osjetila pa mu zlo slii na dobro i on se vrsto privije uz njega. Tvoji su sinovi zamrzili
Pandave i njihov je um pomraen. Bogovi ne tite ljude kao pastiri, sa tapom u rukama, ve onome
koga ele zatititi oni daruju pamet. Pravi je siromah tko oskudijeva u ispravnu ponaanju, a ne onaj
koji nema blaga. Najgori su ljudi oni kojima ne valja nikakvo dobro to im dolazi od drugih.
Manu, sin Samostvojnoga, ovako je govorio o onima koji akama mlate u prazno, pokuavaju
napeti Indrin luk od vodenih kapljica i uhvatiti Suneve zrake: Ima sedamnaest vrsta budala: onaj tko
pouava nepouljivoga i tko se srdi, onaj tko se malim dobicima zadovoljava, onaj tko ponizno dvori
neprijatelja, onaj tko eli obuzdati enske slabosti, onaj tko trai poklon od onoga od koga ne treba
6

Aataatru, Yudhithirin pridjevak, koji znai "onaj kojemu se (ravan) neprijatelj (jo) nije rodio", moe se
tumaiti i kao "onaj koji ne raa neprijatelje".
116

traiti, onaj tko se hvasta, a nije nita uinio, batinik plemenite porodice koji uini neasno djelo,
slabi koji na jakoga nasre, onaj tko pria nepovjerljivomu, tko eli nedostino, svekar koji se sa
snahom zadirkuje, tko ivi od ene a voli se uznositi, onaj koji svoje sjeme baca u tuu njivu, onaj tko
primi neto od drugih, a kae poslije da se ne sjea, onaj tko loe govori o svojoj eni i onaj tko
dokazuje da je la istina. Yamini glasnici dre se za nos kada takve odvlae u pakao. Na obmanu se
moe uzvratiti obmanom, ali na estitost treba uzvratiti estitou.
Starost ubija ljepotu, nada ustrajnost, smrt ubija ivot, a zavist pravdu, pohota unitava stid, a
druenje s loim ljudima dobro ponaanje, gnjev pomrauje dobrobit, a oholost upropatava sve.
U svim se Vedama kae tada e Dhrtaratra da je ovjeku dosuen vijek od stotinu
godina. Zato svi ljudi ne ive toliko?
Vidura mu odgovori: Pretjeran ponos, pretjeran govor, pretjerano jelo, srdba, elja za uivanjem i
unutranji nesklad, to je est maeva koji sijeku ivotnu nit dosuenu biima. To ubija, a ne smrt. Onaj
tko kralju govori i ugodno i neugodno, imajui stalno pred oima vrlinu, doista pridonosi kraljevoj
moi. Od pamtivijeka se zna da kockanje raa razdor. Ti si, kralju, otjerao od sebe lavove, a prigrlio
aplje. Sva tvoja ria, ito, zlato, stoka i ene i sve to na zemlji posjeduje ne mogu zadovoljiti
nazasitnost ni jednoga jedinog ovjeka. Zato mudar ovjek ne udi da nad svima vlada.
To je doista onako kako si me ti uvijek savjetovao! na to e Dhrtaratra. Ljubazni
Viduro, ja sam doista naklon Pandavama, ali im se naem uz svojega sina, sve se izokrene. Zaista, ja
mislim da je sudbina odredila svoj tok i da je svaki napor uzaludan. Ima li jo neto to bi mi mogao
rei?
Vidura mu odvrati: O kralju, prastari i besmrtni rii, Sanatsuata7 koji provodi ivot u neprekidnoj
ednosti kae da smrti nema. On bi ti mogao mnogo toga rei i raspriti sve tvoje nedoumice, i reene i
neizreene.
Reci mi, Viduro na to e Dhrtaratra kako se u ovome svojem tijelu mogu susresti s
njime?
Tada Vidura stade misliti na toga riija slavnih podviga i ovaj se istoga asa pojavi znajui da su
Vidurine misli bile njemu upuene.
Tada slavni i mudri kralj Dhrtaratra, u elji da stekne vrhunska znanja, nasamo zapita velikoga
riija: Sanatsuato, uo sam da ti tvrdi da nema smrti. Ali bogovi i asure bave se isposnitvom da bi je
izbjegli. to je od toga dvoga, po tvojem, istina?
Onda Sanatsuata stade govoriti: Prema jednome miljenju smrt se izbjegava odreenim
djelovanjem, a prema drugome smrti uope nema. Oboje je istina! Ueni ljudi smatraju da smrt dolazi
zbog neznanja. Ja kaem da je smrt neznanje samo, pa stoga, ako nema neznanja, nema ni smrti. Smrt
ne ubija kao tigar. Njezin je oblik nedokuiv. Ostavimo nastranu to to neki smrt zamiljaju kao Yamu.
Tome je kriva nejakost uma. Besmrtnost znai slijediti brahman i samospoznaju. Obuzet oholou,
ovjek stalno hodi putovima nepravde. Nitko od takvih ne uspijeva prihvatiti svoju pravu narav. Zato
im je poimanje zamagljeno strastima i, kada odbace svoja tijela, odlaze u pakao, a njihova ih osjetila
prate. Stoga je neznanju ime Smrt. Utjelovljena stvorenja moraju putovati krugom raanja i umiranja
zato to ne umiju primiti znanje o brahmanu i vezana su uza zemna uivanja. Jedini razlog zato su
ovjekova osjetila zavedena jest njegova prirodna sklonost da slijedi ono to je nestvarno. Prvo to
ubija ovjeka udnja je za uicima. Odmah za njom dolaze gnjev i pouda. Oni koji su uspjeli sebe
pobijediti i obuzdati, a da se ne uzohole zbog svojega visokog nastrojenja, nadvladavaju smrt
samospoznajom. Onaj tko moe potiniti svoje elje zasigurno e se osloboditi boli. Znanje unitava
smrt kao to smrt unitava tijelo. Gonjen svojim eljama i zaveden laljivim radostima, ovjek tetura k
svojoj propasti kao pijanica koji posre ulicom zapinjui za korijenje. Onaj tko posjeduje Znanje ne
plai se smrti.
Prekrasno! uskliknu Dhrtaratra zbori dalje, o proslavljeni rii! Govori mi o brahmanu i o
stvarima koje su iznad zemnih udnji!
7

Sanatsata "Uvijek blagorodni" jedan je od sedam sinova roenih iz Brahmanova duha.

Tu poinje jedan od glasovitih pounih dijelova epa: sanatsuatiya, ovdje naravno veoma skraen.
117

A Sanatsuata nastavi kazivati: Taj brahman o kojemu se tako radosno raspituje ne moe se brzo
dosegnuti. Kada se obuzdaju osjetila, volja e se stopiti s istim razumom. Stanje koje slijedi iz toga
potpuno je lieno zemaljskih misli. Upravo to je znanje! Ono se moe stei samo suzdranou i
ednou. Iako u razumu obitava nerazdvojivo od njega, to se znanje brahmana nesuzdranu ne
pokazuje. Ljudi, katriyo, svojim djelom, ma kako ono bilo isto, dospijevaju u prolazne svjetove, ali
oni koji su blagoslovljeni znanjem dospijevaju do brahmana koji je vjean. Nema drugoga puta koji
vodi u slobodu.
Dhrtaratra upita: Kae da ovjek moe opaziti brahmana u vlastitoj dui. Reci mi kakve je boje i
oblika vjeni i svudaprisutni brahman?
Na to e Sanatsuata: Nigdje na svijetu nema niega to je nalik na njega. Ni u zvijezdama ni u
munji ni u oblacima ne moe se ugledati njegovo oblije. Neodredljiv je izvan domaaja ograniena
uma. ak se i Unititelj nakon unitenja rastopi u njemu. On je temelj na kojemu sve poiva.
Osloboen svih dvojstava, on se pokazuje kao Svemir i kao Svedritelj. Ueni kau da se ne mijenja
on, ve se mijenjaju imena koja ga opisuju. Osloboeni su oni koji spoznaju to u emu je utemeljen
svemir.
Razgovarajui sa Sanatsuatom i uenim Vidurom kralj tako provede no. A kada je svanulo, svi
kraljevi i kraljevii okupie se u vijenici da vide Sutu.
Tada ree Dhrtaratra: Pitam te, Sanayo, pred ovom svojom djecom i pred svim kraljevima: to
nam poruuje Dhananaya, voa junaka?
Sanaya ree: Neka Duryodhana uje rijei to ih je izgovorio plemeniti Aruna eljan boja uz
doputenje kralja Yudhithire i u Krininoj prisutnosti: Reci, suto, pred svim Dhrtaratroviima, a neka
uje i Sutin sin Karna iji su savjeti maloumni, a dani izbrojani, ija je dua iskrvarena, a pamet kratka
i koji toliko udi da se ogleda sa mnom: Ako Dhrtaratrini sinovi ne predaju kralju Yudhithiri
kraljevinu koja mu pripada, onda mora postojati neki grijeh koji su poinili, a njegove plodove jo nisu
iskusili. Neka onda muenika Yudhithirina postelja postane Duryodhanina i neka mu gola zemlja
bude posljednji odar. Ako je grijeh to to su nam oteli kraljevinu i ako naa dobra djela nisu bila
uzaludna, onda se moe rei da je Duryodhana ve pao! Ali neka radije bude onako kako govore stari
gospodar Bhima, Kripa, Drona, njegov sin i Vidura: Neka dugo poive svi Kurui!
Tada pred svima okupljenim kraljevima antanuov sin Bhima ovako kaza Duryodhani: Kada
bude, Duryodhano, ugledao Krinu sa koljkom i topuzom u rukama i uz njega stranoga strijelca
Arunu, kada ugleda njih dvojicu neprolaznih, dvojicu Krina kako sjede na jednim kolima, onda e
se, dijete, sjetiti mojih rijei! Ti jedino uje, predvodnie Bharata, ono to ti govore ova trojica: Karna
iz niska roda Suta, akuni i tvoj grijeni i podli brat Duasana.
Na to se javi Karna: Ne dolii ti, blagoslovljeni gospodine, da o meni govori takvim rijeima! Ja
sam prihvatio dunosti katriye i od njih jo nisam odstupio. Nikakva zla ne uinih Dhrtaratrinim
sinovima. U boju u pobiti Pandave, a moja je dunost da inim ono ime u ugoditi Dhrtaratrinu
sinu.
antanuov sin saslua Karnu, a onda ree Dhrtaratri: On se stalno hvasta: Ja u pobiti Pandave! A
nije ravan ni esnaestini njihove moi! Znaj da se nesrea nadvila nad tvoje sinove! Oslanjajui se na
njegovu mo, tvoj je glupi sin izvrijeao one junake nebeskoga porijekla. Kada ti sina zarobie
gandharve dok je brojao goveda, gdje onda bjee ovaj Sutin sin koji sada rie kao bik? Mnogo je toga,
sine Bharata, to se kae i vrlo lijepo zvui, a od toga ne bude ni dobra ni koristi.
Tada Dhrtaratra upita: Reci nam, Sanayo, kolike su snage to ih je okupio Dhrtadyumna8 i
koliko je Somaka9 i svih ostalih koje je Yudhithira pozvao da se bore uz njega?
Na to se Gavalganin sin duboko zamisli i poe uzdisati pa usred ovoga sabora starjeina najednom
pade na tlo onesvijeten iako za to ne bijae vidljivog razloga. Kada opet doe k sebi i kada ga malo
umirie, Sanaya kaza Dhrtaratri: Ja doista vidjeh, o kralju kraljeva, one silne ratnike, Kuntine sinove,
vrlo izmravjele od liavanja kojima su bili izloeni. Pouj, gospodaru, s kojom su se silom oni udruili
protiv nas.
8
9

Dhrtadyumna je Drupadin sin, Draupadin brat.

Somake su potomci Somake, Drupadina djeda.
118

I on mu nabroji sve velike ratnike koji su stali na stranu Pandava.

Dhrtaratra mu na to odgovori: Sve su to doista imena velikih junaka, ali svi oni zajedno ipak nisu
strasniji od samoga Bhime. Ja se njega, dijete, uasno plaim: poput ugojena jelena koji stoji pred
pobjenjelim tigrom. Drugoroeni Panduov sin oiju boje meda obdaren je snagom i neustraivou
kojima nema ravnih, visok je kao palmino drvo, vii ak i od Arune, bri je od konja, a jai od slona,
a kada govori, teko ga je razumjeti. Moja se djeca hvale da su razborita, a ne uju ono to im govorim
ak ni kada viem. Ako se upustimo u rat, cijeli e rod Kurua nastradati. U to nema sumnje i to mi je
sasvim jasno. Zato, ako je po mojemu, trebalo bi da se izmirimo.
Istina je to to zbori, Bharato odvrati Sanaya u boju e luk Gandiva pokositi Kurue. To
smo znali i ja i mudri Vidura jo onda kada su se kockali. Uzalud je tvoje jadikovanje. Sjeti se da su i
tvoji prsti u to umijeani!
Tada se javi Duryodhana: Ne boj se, kralju, i ne alosti se radi nas. Mi moemo protivnika
pobijediti u boju. Znamo koliko smo jaki, a zna to i Yudhithira, pa zato i moli ne bi li makar i pet sela
od mene isprosio. Zar ti nije jasno da se on boji naih jedanaest akauhini? Na naoj su strani i na djed
Bhima i uitelj Drona i Kripa, pa nepobjedivi Karna i kraljevi ayadratha10 i Somadatta, a i Dronin
sin Avatthaman, i svi e oni boriti za nas. Te mudre i slavne strijelce ne moe u boju pobijediti ak ni
Indra na elu bogova! Kako da to uine onda Pandave, gospodaru?
Onda Duryodhana upita Sanayu: Reci nam kakvi su konji u Aruninoj zaprezi i kakav mu je
barjak na kolima?
Sanaya e na to: Nebesniki majstor zvani Tvatar11 nainio je uz pomo Indre i Dhatra12
raznolika oblija velike ljepote. Boanskom opsjenom postavio je na kopljite njegova barjaka nebeske
likove, velike i male, kojima nema cijene, a na Bhimin zahtjev sin e boga Vjetra Hanumant, postaviti
na njega i svoj vlastiti lik. Uz Arunina je kola i stotina nebesnikih katova, potpuno bijelih i brzih kao
misao, a dao mu ih je kralj gandharva itraratha. Ni na zemlji, ni u zraku, ni na nebesima nita ih ne
moe zaustaviti.
Opet se javi Dhrtaratra: Jao, budalasti moji sinovi koji volite nevaljalu kocku! Usudite li se u boju
suoiti s Bhimom, poginut ete svi do jednoga! Sama je Smrt ovdje okupila zemaljske kraljeve da ih
prinese na rtvu!
Tu Duryodhana vie ne mogae odoljeti: Ne raunam ja ni na Dronu ni na Avatthamana ree
pa ni na Sanayu ni na Vikarnu, Kambou, Kripu ili Balhiku! Gospodaru, Karna i ja obavit emo
sve pripreme i prinijet emo rtvu, a rtva e biti kralj Yudhithira. Ja u sam, gospodaru, uz pomo
Karne i brata Duasane pobiti u boju Panduove sinove. Ili u ih pobiti i vladati ovom zemljom, ili u
poginuti, a oni e na njoj uivati svevlast! Mogu zaloiti i blago i kraljevinu, pa i sam ivot, ali s
Panduovim sinovima ne mogu ivjeti u miru! Dini gospodaru, neu prepustiti Pandavama ni onoliko
zemlje koliko se moe pokriti vrhom igle!
A stari kralj Dhrtaratra ree na to: alim sve vas koji idete za ovim bezumnikom! On je to koji e
vas povesti u Yamino boravite. Zauvijek se odriem Duryodhane. Velike Pandave, prvi meu
ratnicima, istrijebit e cvijet cvijeta plemena Kurua. Ne sklopite li mir s njima, slutim, bit e velike
nesree! Smirit ete se tek kada vas Bhima pobije topuzom. Sjetit e se ovih mojih rijei kada bude
gledao Kurue povaIjane po ledini kao veliku umu poupanu iz korijenja.
Te rijei silno raestie vatrenoga Duryodhanu pa on planu: Zar misli da Pandave ne mogu biti
pobijeeni samo zato to su im bogovi saveznici? Nemoj se zbog toga brinuti, kralju! Da su se bogovi
ikada uputali u djelovanje potaknuti svjetovnim eljama, Panduovi sinovi nikada ne bi zapali u ovu
nevolju. Bogovi se zanimaju samo za poslove koji njima prilie.
Ako se u kome od bogova pojavi kakav grijeh ili zavist, oni su sami odredili da taj grijeh ili zavist
nikada nee pretegnuti. Ja mogu Agnija zaarati da se smjesta ugasi makar se podigao da prodre sva
10

ayadratha je bio kralj Sinhua ili Sauvira. U 3. paravanu pripovijeda se kako je oteo Draupadi u umi, ali
su ga Pandave stigli, porazili, napokon mu potedjeli ivot a vratili Draupadi.
11
Tvatar "Rezbar" nebeski je umjetnik meu vedskim bogovima. Napravio je Indrino oruje varu i pehar
bogova. U toj se slubi kasnije javlja ee pod imenom Vivakarman. v. II, bilj. l
12
Daatar "Djelac, Postavitelj" jedno je od imena ili likova boga stvoritelja.
119

stvorenja. Doista je velika sila koju bogovi posjeduju, ali je moja jo vea. Da se Zemlja nadvoje
raspukne, ja bih je mogao ponovno spojiti, Bharato, naoigled svih, svojim arolijama. Kada uinim da
voda otvrdne, preko nje mogu prelaziti ak i kola i pjeadija. U koju god zemlju da poem, i s bilo
kojom namjerom, moje akauhini i moji konji idu po mojoj elji. U mojoj kraljevini nema stranih
zmija i nikakvo strailo ne napada moje podanike jer su zatieni mojim arolijama. ak i oblaci daju
kiu po elji mojih podanika. Bogovi se nikada nee usuditi zatititi moje protivnike. Uvijek kada sam
rekao "Tako ima biti! ", bivalo je tako! Zato me ljudi znaju kao istinozborca. Ne govorim ti ovo, kralju,
da bih se hvastao, jer bila bi to niskost, ve zato to sam doista u svemu nadmoan nad svojim
neprijateljima. Kada doe vrijeme, ut e kako sam svojom rukom pobijedio Pandave, Panale,
Matsye i Kekaye, a i Satyakija i Vasudevu.
Karna se nije obazirao na Dhrtaratru koji se raspitivao o Aruni, nego oslovi Duryodhanu i
razveseli sve Kurue rekavi: Kada je moj uitelj Rama13 saznao da sam mu se lano predstavio, on,
koji mi je dao prastaro Brahmanovo oruje, prokleo me: Kada ti doe sueni as, nee se vie sjetiti
ovoga oruja! Veliki rii, moj uitelj, izrekao mi je laku kaznu za moj teki prijestup. Svojom
odvanou i panjom vrlo sam mu bio omilio i udobrovoljio sam njegovo srce. To oruje je i sada uz
mene, a moji dani jo nisu odbrojani. Osjeam se odgovornim za nau pobjedu i sam u pobiti Prithine
sinove stupajui na elu s predvodnicima svoje vojske. Bhima i Drona neka budu uz tebe s ostalim
kraljevima.
Tada uze rije asni starina Bhima: to to govori, Karno? Ja bih rekao da ti se razum pomraio
zbog smrti koja ti se primie. Zna li, Karno, da e, kada pogine Duryodhana, izginuti i svi ostali
Dhrtaratrini sinovi? Samo ti se ini da se moe osloniti na oruje koje ti je dao gospodar bogova,
velikoduni i mudri Indra. Vidjet e, Karno, kako e ga Krinin kolut pretvoriti u pepeo! I tu strijelu, s
vrhom poput zmijskih usta, koja ti sja u tobolcu uzveliana vijencem na vrhu, zgromit e strijele
Panduovih sinova, a ti e propasti zajedno s njom.
Na to mu Karna odgovori: Nema sumnje da glavar Vrinija moe uiniti sve to je rekao Bhima,
pa i vie od toga. Ali neka asni starina uje to je plod proizaao iz njegovih otrih rijei, meni
upuenih: Ja u odloiti svoje oruje. On e me moi odsada vidjeti na dvoru, a ne u boju! Kada mi on
vie ne bude prigovarao, ja u pokazati svoju mo zemaljskim gospodarima!
Na to se Bhima nasmija pa e Duryodhani: O Duryodhano, Karna vrsto dri svoja obeanja.
Kako e izvriti dunost koju je preuzeo na sebe ako se bude ovoga pridravao? Onoga asa kada se taj
kukavni laac predstavio kao brahman svecu Rami i dobio od njega to oruje, izgubio je svoju vrlinu i
isposnitvo.
Poto je Karna otiao ostavivi svoje oruje, nerazumni Dhrtaratrin sin oslovi Bhimu: Prithini su
sinovi poput ostalih ljudi i roeni su kao i sva zemaljska stvorenja. Zato si onda tako siguran da e oni
pobijediti? Svi smo mi od iste vrste i svi roeni kao ljudi.
Tada se oglasi Vidura: Gospodaru, uo sam od starih ljudi priu kako je neki ptiar rairio svoju
mreu da hvata krilate stanovnike zraka. U tu se mreu istodobno uhvatie dvije ptice koje su ivjele
zajedno. Oba krilata stvora poletjee uvis, a ptiar potra za njima. Vidje ga neki pustinjak koji tek
bijae zavrio svoje jutarnje molitve pa ga upita: O ptiaru, udesno je, a i neobino, gledati tebe koji
po zemlji hodi kako prati dva nebeska stanovnika. Na to e ptiar: Te mi dvije ptice zajednikim
snagama odnesoe moju mreu, ali ja u ih uhvatiti onda kada se budu posvaale!
Objema pticama smrt je bila suena jer se ubrzo doista posvadie. Par glupih ptica nae se na
zemlji i, dok su se prepirale, lovac im, neprimijeen, prie i obje ih uhvati. Tako i roaci koji se poradi
blaga gloe padnu poput ove dvije ptice u ruke neprijatelju. Rodbina je za to da se s njome zajedniki
objeduje i razgovara, ali nipoto se ne treba s rodbinom uputati u sukobe. To je najprea roaka
dunost. Rodbina koja s ljubavlju pazi svoje starije nenapadljiva je kao uma koju uvaju lavovi.
Duryodhana udi da se sukobi s Arunom, ali ja u njemu ne vidim ni snage ni vjetine koje bi ga iz
toga okraja izvukle zdrava i itava. Sam u svojim kolima Aruna moe pokoriti itavu zemlju. Taj
silni junak voljan je jo uvijek sve oprostiti i gleda u tebe, Dhrtaratro, ekajui da vidi to e ti
13

Taj je Rama Paraurama. v. I, bilj. 35

120

uiniti. O, kralju Dhrtaratro, prigrli k sebi Yudhithiru, jer ako meu vama izbije rat, u njemu nee biti
pobjednika!
Na to Dhrtaratra ponovno poe uvjeravati svojega sina: Sine moj Duryodhano, dobro razmisli o
ovome to ti kaem: Postupa kao neki neiskusni putnik koji se dri pogrena puta mislei da je to onaj
pravi. Sluaj rijei svojih prijatelja koji te savjetuju za tvoje dobro. Dri se onoga to ti savjetuje tvoj
djed Bhima. On je antanuov sin i morao bi ti biti uzor. Zar nisi gledao strah i rasulo pred Viratinim
gradom i zar ti taj okraj izmeu jednoga i mnogih nita ne dokazuje?
No Duryodhana tvrdoglavo je ostajao pri svojemu. Onda Dhrtaratra pozva kraljicu Gandhari da
ona razgovara s njime. No Duryodhana ree: ak i da boanski Devakin sin, prijateljstvom ujedinjen s
Arunom, krene pobiti cijelo ovjeanstvo, ja se ni tada neu moi pokoriti Krini.
Onda mu Gandharl kaza: Ti, pohlepni nesretnie, to se ne obazire na naredbe starijih i odbacuje
od sebe i oca i mene? Ti daje svoje blago i ivot na radost neprijatelju, a mene baca u oaj i alost. O
bezumnie, sjetit e se oevih rijei kada bude, oboren Bhiminom rukom, leao u praini!
Tada se javi Vyasa: Sluaj me, kralju, tebe Krina voli, a Sanaya ti je bio glasnik i on e te
savjetovati samo za tvoje dobro. Ako ga poslua, spasit e te iz ove pogibelji koja se nadvila nad
tobom. Oni koji, zaslijepljeni zaviu i pohlepom, nisu zadovoljni onime to imaju, postaju zbog svojih
djela uvijek iznova podloni smrti. Oni su slijepci koje slijepac vodi! Ima samo jedna staza kojom
kroe mudri.
Dhrtaratra e tada Sanayi: Sanayo, kako zavidim onima koji su obdareni vidom! Oni mogu
vidjeti toga Vasudevu koji svojim bljetavilom obasjava sve etiri strane svijeta! Kae da e
nepropadljivi pogubitelj Madhua doi ovamo da sprijei pokolj Kurua. Cio sabor Kurua vidjet e
Plemenitoga i Oboavanoga, a ja u svoju sudbinu staviti u njegove ruke.14
Kada je Sanaya otiao iz Upaplavye, pravednik Yudhithira oslovi Krinu iz plemena Daarha:
Dolo je vrijeme, vjerni prijatelju, da prijatelji dokau svoje prijateljstvo! U ovome vremenu nevolje ja
osim tebe ne vidim nikoga tko bi nam mogao pomoi. to je alosnije od toga da ne mogu uzdravati
svoju majku i svoje prijatelje? Dhrtaratra bi elio nekako zakljuiti mir s nama a da nam ipak ne vrati
nau kraljevinu. Taj pohlepnik opinjen je svojim sinom i sputan eljama svojega grjenoga srca. Mi
smo traili samo pet sela, ali nezasitni Dhrtaratrin sin nee nam ni njih dati. Kada ovjek roen u
potovanoj porodici postane zavidan na tue blago, pohlepa mu uniti razum, a gdje nema razuma,
nema ni stida. Gdje nema stida, vrlina nestaje, a gdje nema vrline, nema ni napretka. Kada nema
imanja, ovjek propada jer siromatvo je kao smrt. I roaci i prijatelji i brahmani izbjegavaju sirotinju,
Krino, kao to ptice izbjegavaju drvo koje nema ni cvijeta ni ploda. Kae se da imuni ive, a da je
sirotinja vie mrtva nego iva. Tko je siromah od roenja, ne pati onako kao onaj koji je odrastao u
obilju, a onda sve izgubi. ovjek svojom krivicom zapadne u bijedu, a onda psuje samoga sebe i
okrivljava bogove, pa ak i samoga Indru. Onaj tko nema stida nije ni mukarac ni ena. On ne moe
stei duhovne zasluge i ravan je udri. Mi nemamo nikakva prava odrei se onoga to je nae. Kako je
grjena dunost katriye! Ta kakvo je dobro u tome to se borimo? Jedan katriya ubija drugoga, vea
riba guta manju, jedan pas kolje drugoga. Svatko slijedi pravila svojega ivota, Krino! Tko udara a da
mu se udarac ne vrati? Za onoga tko je poginuo jednaki su i poraz i pobjeda. Poraz nije bolji od smrti,
ali je i onaj tko je pobijedio svakako neto izgubio. Reci mi, Krino, to je prema tvojemu miljenju
najpametnije sada poduzeti? Kako da naem izlaz a da ne odstupim od vrline i svijetu ne nanesem zlo?
Na te rijei Krina mu odgovori: Za dobro i jednih i drugih poi u na dvor Kurua. Ako osiguram
mir a da time ne otetim vae dobro, uinit u djelo koje pomae vrlini.
Ako tako eli na to e Yudhithira idi i neka iz toga proistekne dobro. Volio bih te
vidjeti kako se od Kurua vraa u dobru zdravlju i s dobrim vijestima.
Tada se javi Bhima: Neka tvoje rijei, Madhusudano,15 privole Kurue na mir. Nemoj im prijetiti
ratom. Nemoj Duryodhanu oslovljavati pogrdno jer on je uljiv i lako se razbjesni. Rekao bih da je
14

Cio kontekst izvjetaja o Krininu poslanstvu proet je izriajima koji ve odrazuju njegovo
obogotvorenje.
15
Manhusudana je pridjevak Krinin. Znai "onaj koji tijeti med", a najee se tumai kao "onaj koji je
ubio (zloduha) Madhua".
121

teko izmiriti se s nekim poput njega. I stari gospodar, Krino, i ostali savjetnici Kurua stalno se trude
da umire Duryodhanu i da meu brau vrate bratske osjeaje.
Sluajui od Bhime tako blage rijei, to bjee toliko neoekivano kao i da brjegovi izgube svoju
teinu, ili vatra toplinu, Krina se nasmija pa mu kaza: Prije si, Bhimaseno, hvalio samo rat i udio da
satre zle Dhrtaratrine sinove i uivao si mislei o tome. Zatvornie neprijatelja, san ti nije dolazio na
oi i po cijelu si no bdio gledajui u zemlju. Sjeti se svojih podviga i stalea u kojemu si roen i ne
dopusti da te zaokupe strepnje. Budi vrst, junae!
Ne asei asa, poput podbodena punokrvna drijepca, naprastiti Bhima odgovori: Tebi mora biti
jasno, Krino, da ja volim rat i da je moje junatvo nenadmano jer si toliko vremena proveo kraj
mene. Jo se nije osuila sr u mojim kostima niti mi je srce uzdrhtalo. Samo iz samilosti elim
pokazati dobru volju. I stoga sam prije sklon tome da utke podnosim sve one uvrede da Bharate budu
istrijebljeni. Oiju punih suza crnokosa ki kralja Drupade sluala je Bhimine pomirljive rijei u skladu
s vrlinom i koriu pa onda oslovi Madhavu:16 Monoruki pravednie, ti zna kakvim je podlim
nainom Dhrtaratrin sin sa svojim pristaama opljakao Pandave i oteo im sreu? Oni koji poznaju
svete spise kau da je grijeh ubiti onoga tko to ne zasluuje. Ako je tako, tada je jednak grijeh ne ubiti
onoga tko to zasluuje. Sva mo Pandava i Srnaya17 stoji ti na raspolaganju pa ini onako kako se
nee ogrijeiti!
I rekavi to, crnooka Krina, okupana suzama prie Vasudevi drei lijevom rukom svoje
modrocrne, miomirisne i kovrave vitice pa nastavi: O Lopoooki, ti to se trudi da utvrdi mir s
neprijateljima, to god bude inio, imaj na umu ove moje uvojke koje je Duasana upao svojim
grubim rukama. Ako se, Krino, i Bhima i Aruna toliko ponize da mole za mir, moj e stari otac sa
svojim junakim sinovima sam poi u boj da me osveti. I Abhimanyu e s mojih pet sinova krenuti da
se pobije s Kuruima. Za kakav to mir moe znati moje srce sve dok ne vidim Duasaninu mrku ruku
odsjeenu i smodenu u prah? Trinaest sam godina ivjela gajei u svojemu srcu ovu mrnju kao
zapretanu vatru. A sada mi srce probijaju koplja Bhiminih rijei! Sada se odjednom i Bhima osvre na
vrlinu i udoree!
I rekavi to glasom potresanim plaem, krupnooka Krina glasno zarida dok su joj suze zalijevale
obraze. Jakoruki je Vasudeva smirivae, a onda joj ree:
Uskoro e gledati gospe Bharata, Krino, kako liju suze ba kao to ti sada ini. Ridat e i
one, plaha gospo, jer e im i rodbina i prijatelji biti mrtvi. Ne plai, ja ti se kunem da e ubrzo vidjeti
mueve kao pobjednike, a neprijatelje pogubljene!
Onda se oglasi Aruna: Ti si, Krino, najbolji prijatelj i nama i Kuruima. Ti si rod objema
stranama i svima si nam drag prijatelj. Tebi dolii da izmiri Pandave s Dhrtaratrinim sinovima. Akoli
pak nerazumni Duryodhana ne poslua tvoje blagotvorne savjete u kojima su vrlina i dobrobit, onda e
ga neminovno snai vlastita sudbina. A Blagoslovljeni mu odgovori: Da, ja u ii Dhrtaratri izvriti
ono to pravda nalae i to bi bilo dobro i za nas i za Kurue.18
Proe i ta no i sjajno Sunce izae na Istoku. Nastupio je as zvani maitra kada su Suneve zrake
jo uvijek blage. Bilo je to u mjesecu kaumuda ili kartika19 pod vlau zvijea Revati.20 To je bilo u
doba jutarnje rose jer jesen ve bjee pri kraju pred poetak zime i zemlja svuda bjee obrasla bujnim
usjevima. To je bilo vrijeme kada je odlinik anarddana obavio uobiajene jutarnje obrede i okupao
se sluajui umilne i svete rijei brahmana. Potom se ukrasio nakitom i namazao mehlemima, a onda
odao poast Suncu i Vatri. Dodirnuo je bikov rep i s potovanjem s poklonio brahmanima, obiao oko
rtvene vatre bacivi pogled na uobiajena znamenja dobre kobi koja tu bjehu izloena, a onda se
oprostio od Pandava i dao na put.
Vaimpayana kazivae dalje: Pouj sada, kralju, kakva su se znamenja, prirodna i neprirodna,
pojavila kada se Krina zaputio u Hastinapuru: Na nebu ne bjee oblaka, a grmjelo je i sijevalo. Sedam
16

Madhava "potomak Madhua" (ili "medeni" ili "proljetni") jo je jedan pridjevak Krine i njegovih roaka.
Srnaya su pleme meu Panalama, esto zastupaju sve Panale uope.
18
ini se da proturjeja kao ovo izmeu ovoga i prologa odlomka ukazuju na sloenu slojevitost teksta epa.
19
v. II, bilj. 25
20
Revati je z Piscium (u znaku Riba).
17

122

velikih rijeka, ukljuujui tu i Sindhu (Ind), potekoe uzvodno. inilo se da su se strane svijeta
pomijeale i nita se nije moglo odrediti. Na sve strane buknue vatre, kralju, i zemlja se tresla u vie
navrata. Sadraj stotina bunara i posuda za vodu narastao je i izlio se. itav se svijet onda uvio u tamu i
nita se od silne praine nije moglo razaznati. S neba su se uli urlici, ali se nije vidjelo odakle dolaze.
Ta se udna pojava, kralju, vidjela irom zemlje. Jugoistoni je vjetar uz resku grmljavinu upao na
tisue stabala i pravio tetu po gradu Hastinapuri. A onuda kuda je junak Vrinija prolazio, pirkao je
blagi povjetarac i sve je upuivalo na blagonaklonu sudbinu.
Za to je vrijeme Dhrtaratra saznao od svojih uhoda da je pogubitelj Madhua krenuo na put i na tu
mu se vijest die kosa na glavi pa on ode snanome Bhimi i Droni, Sanayi i slavnome Viduri i pred
njima ree Duryodhani i njegovim savjetnicima: Silni potomak plemena Daarha dolazi nam u
poslanstvo u ime Pandava. Pogubitelj Madhua zasluuje od nas sve poasti i potovanje. Onaj tko mu
pokazuje svoje potovanje siguran je da e biti sretan, a onaj tko ga ne potuje, nee imati sree.
Zatornie neprijatelja, ne oklijevaj, nego pripremi sve da ga doekamo. Gandharin sine, naredi neka se
na njegovu putu urede mjesta gdje e poinuti i neka se opreme svime to bi mu srce poeljelo.
I tako oni podigoe logorita na mjestima probranima po ljepoti i okitie ih draguljima, opremie
udobnim namjetajem, opskrbie mirisima, nakitom, najboljim tkaninama, mirisnim vijencima i raznim
poslasticama, a posluivale su ih najljepe djevojke.
Gledao je to Vidura pa ree Dhrtaratri: Veliki kralju, petorica Pandava ele dobiti od tebe samo
pet sela. Ti im ne eli ni to dati, a to znai da nisi voljan uspostaviti mir. eli blagom podmititi
velikoga junaka od Vrinija roda i udaljiti ga od Pandava. Ja ti opet kaem da Krinu i Dhananayu
nee razdvojiti ni blagom ni poastima ni ugaanjem. Izuzev posude s vodom i pranja nogu, izuzev
obinih propitivanja o zdravlju, anarddana nee prihvatiti nikakve druge izraze gostoIjublja niti e to
drugo i pogledati. Daj mu, kralju, ono radi ega je doao u Hastinapuru sa eljom da uini dobro
objema stranama. Ti si star i Pandave su po godinama za tebe djeca i voljni su ti pokloniti sinovsku
panju, a ti se zato ponesi prema njima kao otac.
Na to e Duryodhana: To to Vidura zbori istina je sama. anarddana je nepokolebljivo odan
Pandavama i ne moe se niime otrgnuti od njih. Moj djede, za mene nema ivota budem li morao s
njima dijeliti ovo svoje obilje! Ali ja sam se neega dosjetio! Poujte! Ja u Krinu, glavni oslonac
Pandava, zarobiti! On stie ovamo sutra ujutro i, kada on bude utamnien, i Vriniji i Pandave i cijeli
svijet bit e zanavijek pod mojom vlau!
Te rijei stavie na velike muke i Dhrtaratru i njegove savjetnike i obuze ih veliki jad. Oglasi se
Dhrtaratra pa ree Duryodhani: Zatitnie narodni, nemoj to nikad vie rei! Ne pamti se da se ikada
zbilo ita takvo. Krina dolazi ovamo kao izaslanik, a usto nam je jo i drag roak. Nikakva nam zla
nije uinio pa zar zasluuje da bude utamnien?
Bhima se okrenu Dhrtaratri: Ovome tvojemu sinu kucnuo je sueni as! Njemu je milije zlo od
dobra iako ga savjetuju svi koji mu ele dobro! Ne smijem vie sluati pogubne rijei ovoga pokvarena
i grjena lupea. On se posve odrekao vrline! Izrekavi to, istinoljubivi Bhima, odlinik Bharata,
ustade dok je u njemu kljuao bijes i ode odatle.
Hastinapura je u Krininu ast bila lijepo okiena i ukraena dragim kamenjem. Kada Krina ue u
grad, narod mu se, kojega su bile prepune ulice, do zemlje pokloni pjevajui mu hvalospjeve.
Lopoooki najprije stie do Dhrtaratrina dvora pepeljaste boje koji bijae gizdavo ukraen mnogim
graevinama. Proao je kroz prve tri dvorane, a onda stigao pred Viitraviryina sina. Kada im se on
pribliio, ustade slijepi kralj, a s njime i Drona, Bhima, Kripa, Somadatta i kralj Balhika. Svi se digoe
da ukau poast anarddani. Madhava ih pozdravi sve po starjeinstvu i iskaza im svoje potovanje, a
onda, na kraljev zahtjev, zauzme prostrano sjedite nainjeno od zlata tanahne izrade i optoeno
draguljima. Onda mu Dhrtaratrin sveenik po obiaju ponudi mlijeko, med, kiselo mlijeko i vodu.
Kada se obred gostoprimstva zavrio, on ostade tu jo neko vrijeme alei se i smijui s njima, a potom
se oprosti sa svakim posebno kako to dolikuje pa se zaputi Vidurinu domu.
Vidura ga je doekao izrazivi mu potovanje obilno ga poastivi. Bilo je tu svega to bi srce
moglo poeljeti. Potom mu Vidura ree: O lopoooki, kakve koristi od toga to u ti rei koliku mi je
radost priinio tvoj dolazak kada si ti i onako dua due svakoga utjelovljenoga stvorenja!
123

Poslijepodne toga dana Krina je otiao svojoj teti Kunti. Kad ga ona vidje kako joj dolazi
blistajui kao jarko sunce, zagrli ga oko vrata i izli pred njim svu svoju tugu zbog sinova koje tako
dugo nije vidjela. Gledajui poslije mnogo vremena druga svojih silnih sinova, Govindu iz roda
Vrinija, ona ne mogae obuzdati suze pa mu jecajui stade zboriti: Moja djeca jo od malih nogu
ostadoe bez oca i ja sam ih s ljubavlju podizala. Kako li su ivjeli u velikim umama bez ijednoga
svojega roditelja kraj sebe? Kako li su se, Krino, budili u dubokoj umi uz urlike divljih zvijeri oni
koji su iz postelja ustajali uz glazbu cimbala, doboa, koljki i flauta i uz medene glasove pjevaica i
hvalospjeve pjevaa i kazivaa pjesama? Jao, anarddano, a Drupadina ki koja mi je jo i milija od
mojih sinova? Njezini su je muevi u svojemu oboavanju zasipali obiljem svega to se samo poeljeti
moglo, a dvorile su je itave povorke slugu. Kako li je sada ona na kojoj bjee svako blagoslovljeno
znamenje? Krino, moe li kockanje i ubijanje jelena, ime su se od pamtivijeka zanimali svi loi
kraljevi, biti dostojno zanimanje mojim sinovima? Prodiru me sjeanja na uvredu nanesenu DraupadI,
uvredu koje je gora i od smrti! Punih je etrnaest godina otkako je Duryodhana prognao moje sinove iz
njihove prijestolnice! Madhavo, kai vrlome kralju Yudhithiri: Bolja je smrt od ivota koji se odrava
podlostima! Kai Bhimi uvijek spremnome na boj i junakome Aruni da je dolo vrijeme za ono zbog
ega ene katriya donose na svijet sinove! Uspavate li se i ne budete li nita inili, bit ete dostojni
prezira, a budete li dostojni prezira, ja u vas se odrei! Prvae meu ljudima, kai Madrinim sinovima
koji su uvijek odani katriyskim obiajima: Uloite i vie od svojih ivota kako biste stekli ono to
srcem elite. Samo cilj osvojen sranou moe zadovoljiti onoga koji eli ivjeti prema obiajima
katriya.
A Arunin prijatelj Krina tjeio je svoju tetu: Tebi, koja si obdarena svakom vrlinom i ukraena
velikom mudrou, dolii da strpljivo podnosi i radost i bijedu. Tvoja djeca nadvladavaju san i
malaksalost, radost i alost, glad i e, vruinu i hladnou i uvijek uivaju one radosti koje im
pripadaju kao junacima. Tvoji moni sinovi ne tee srei koja zadovoljava osjetila i kojom si
udovoljavaju niski i bijedni, niti su njihove udnje one koje more obine ljude. Kada mali ljudi osjete
udobnosti koje su dovoljne niskima i bijednima, tada ele da se nepromjenljiva tupost ne poremeti
nikakvim naporom. Oni koji su nadmoni ele ili vrhunac ljudske trpnje ili vrhunac radosti i uivanja
koji su dostupni ovjeku. Mudri uvijek nalaze uitak u dohvaanju krajnosti. Za njih je bijedno sve to
je osrednje. Pandave i Draupadi te pozdravljaju i pitaju za tvoje zdravlje. Vidjet e ih uskoro, kada
budu postali gospodari cijeloga svijeta i kada budu pobijeni njihovi neprijatelji.
Poto se oprostio od Prithe obiavi oko nje sklopljenih ruku, jakoruki se Govinda otputi
Duryodhaninoj palai. Tamo zatee Dhrtaratrina sina i sve Kurue. Kralj Kurua ponudi Krini mlijeko,
med, kiselo mlijeko i vodu i stavi mu na raspolaganje sve svoje dvorce, kue i svekoliko kraljevstvo a
poslije dobrodolice kralj Duryodhana pozva sina Vrinija da objeduje u njegovu domu. No Krina ne
prihvati taj poziv. Sjedei usred okupljenih Kurua, kralj Duryodhana onda ljubaznim glasom postavi
Krini pitanje u kojemu se krila zamka, a sve pogledajui na Karnu: anarddano, zato ne prima sva
ta raznovrsna jestiva i pia koja ti nudim i sve te odore i postelje koje su ekale pripremljene za tebe?
Plemeniti Govinda podie ruku pa mu odgovori jasno i glasno i ne izostavivi nijedno slovo:
Poslanici objeduju, kralju, i prihvaaju ponuene poasti tek kada obave ono poradi ega su poslani.
Budem li obavio ono zbog ega sam doao, moi e do mile volje, kralju, gostiti i mene i moje
pratioce!
Na to e Duryodhana: Nije pristojno, Keavo,21 da se s nama tako ophodi! Uspio ti u svojemu
naumu ili ne, mi se trudimo da ti ugodimo jer si nam rod. Mi s tobom nismo ni u svai ni u ratu,
Govindo! Zato ti, ako bolje promisli, takve rijei ne dolikuju.
anarddana pogleda Dhrtaratrina sina i njegove savjetnike pa mu odgovori: Ja neu odbaciti
vrlinu ni zbog svojih elja, a ni iz pakosti, ni zbog dobitka, a ni zbog iijega nagovaranja i iskuavanja.
Tuu hranu ovjek jede kad je u nevolji. Kako sada stoje stvari, ti dosada niime nisi u meni probudio
ljubav prema sebi, a ja nisam ni u kakvoj nevolji. Panduovi su sinovi svi posveeni vrlini i onaj tko
mrzi njih mrzi i mene. Onaj tko ih voli i mene voli. Ova je hrana oskvrnjena opainom i stoga nije
vrijedna da je okusim. Mislim da u kuati samo ono to mi bude ponudio Vidura.
21

Keava "Kosati, Dugokosi" jo je jedan pridjevak Krine.

124

I poto to ree Duryodhani, koji nije mogao podnijeti nita to se protivilo njegovim eljama, on
napusti bogati dom Dhrtaratrina sina. Dok je plemeniti stigao do Vidurina boravita, stigli su tamo i
Bhima i Drona i Kripa i mnogi drugi kraljevi pa Kurui rekoe pogubitelju Madhua: O sine Vrinija,
mi ti stavljamo na raspolaganje svoje domove i svekoliko blago koje posjedujemo!
A moni Madhuov zatornik odgovori: Idite svojemu domu. Velika je ast koju mi ukazujete
svojom ponudom!
Kada se Kurui razioe, Vidura s mnogo panje ugosti nepobjedivoga junaka i ponudi mu sve to
je ovaj mogao poeljeti.
Kada je Krina u smiraj dana poveerao i osvjeio se, Vidura mu ree: Krino, nije dobro to si
odluio upustiti se u ovo poslanstvo. Dhrtaratrini sinovi, a i Karna s njima, potpuno su uvjereni da
Pandave ne mogu bez straha ni oi podignuti na vojsku kojom zapovijedaju stari gospodar Bhima i
uitelj Drona. Zna i sam da su ta dvojica dunou vezani da im pomau. Nerazumni Dhrtaratrin sin
zakljuio je da Karna moe jednom rukom pobijediti sve Panduove sinove i zato nikada nee pristati na
mir. Ti eli uspostaviti mir i bratske osjeaje medu tima dvama taborima, ali znaj da su Dhrtaratrini
sinovi jednoduni u misli da se mogu nositi i sa samim Indrom na elu nebesnika. Duryodhana e
ostati nerazborit sve dok uza se bude imao svoju silu. On je gramljiv na cijeli svijet i cijelu ovu
prostranu carevinu, a ono to ve posjeduje, ne pada mu na um da otui. Zatornie neprijatelja, kako
e ti sam meu sve one zlotvore?
Blagoslovljeni mu odgovori: Zbori mudro, Viduro. Savjetuje me kao ovjek bistra uma, a prije
svega kao prijatelj. No mudri ljudi kau da je nevaljao onaj tko ne pokua mirenjem spasiti svoje
prijatelje od propasti, pa makar ih morao i za kosu vui. Budem li mogao neto pridonijeti da se mir
uspostavi a da zbog toga ne rtvujem dobrobit Pandava, uinit u veliko djelo a Kurui e izbjei
smrtonome asu koji ih sve eka u ovome boju. Pravi je prijatelj onaj koji posreduje meu zavaenim
roacima i ja u umiriti svoju savjest. Budu li me pak pokuali povrijediti, ja ti kaem, ni ujedinjeni svi
zemaljski kraljevi nisu premac za mene, kao to ni stado jelena ne moe stati pred lice razjarena lava.
Ni najmanje ne sumnjam da ovjek koji se svim silama trudi uiniti dobro djelo i u tome ne uspije ima
jednake zasluge kao da ga je uinio.
Mudri Krina i veleueni Vidura proveli su u razgovoru dobar dio te lijepe zvjezdane noi. U osvit
su doli svirai i pjevai i umilnim glasovima i njenim zvucima cimbala i koljki probudili Krinu.
Dok je jo bio pri jutarnjemu obredu, stigoe Duryodhana i akuni da ga pozovu: Kralj Dhrtaratra i
svi Kurui s Bhimom na elu, a i ostali glavari doli su u vijenicu i ekaju te, Krino, kao to bogovi
na nebesima ekaju Indrin dolazak.
Poto je tu dvojicu primio uz prikladne izraze gostoprimstva, Krina poe na sabor Kurua kada
ve sunce bjee dobro odskoilo. Svi kraljevi u dvorani zauzeli su svoja mjesta i zavladala je potpuna
tiina. Tada Krina objavi gromkim glasom: Ja sam doao, Bharato, da uspostavim mir meu Kuruima
i Pandavama, a to inim da bih sprijeio junake obiju strana da uludo gube glave. Tvoji sinovi, s
Duryodhanom na elu, kralju, postupaju bezbono i odbacuju svaki obzir prema vrlini i zemaljskoj
dobrobiti. Panduovi su sinovi jo kao djeaci izgubili oca i ti si ih podigao. Pravda zahtijeva da ih titi
kao da su tvoja roena djeca. Pandave te, kralju, pozdravljaju i ovako ti poruuju: Po tvojoj zapovijesti
podnosili smo neizrecivu bijedu, i mi i nai pratioci. U umi smo proveli dvanaest godina, a krili smo
se cijelu trinaestu. Neka vam budu svjedoci brahmani koji su ivjeli s nama. Svoju rije nismo prekrili
vjerujui da na otac nee prekriti svoje obeanje. Prvae meu Bharatama, dri se svoje rijei kao to
smo se mi drali svoje. Dugo smo podnosili nedae i sada elimo preuzeti svoj dio kraljevine.
Presudi sada, voo Bharata nastavi Krina Pandave su o svemu dobro razmislili upirui
svoje oi u pravdu i dre se mirno i odmjereno, a ono to govore u skladu je s istinom. Neka se izjasne
vladari koji ovdje sjede. to se mene tie, Bharato, ja elim dobro i tebi i njima. Panduovi su sinovi
spremni da ti uzorito slue, ali i da se bore. Ti odlui to je za tebe dobro.
Svi vladari ljudi koji bijahu prisutni svim su srcem odobravali ovim Krininim rijeima, ali se pred
Duryodhanom nitko ne usudi prozboriti ni slova. Svi su sjedili u mukloj tiini dok im se od jeze
kostrijeila kosa na glavama.

125

Gledajui sve te mualjive vlasteline, prisutni Paraurama oslovi Duryodhanu: Obuzdaj, kralju,
svoju oholost i idi Aruni prije no to se na tetivi Gandive nau i takva oruja kao to su Kakudika,
Naka i uka. To su neobina oruja i svatko koga su ona pogodila rastavio se od ivota. To oruje ima
neke veze s osam strasti: poudom, gnjevom, pohlepom, drskou, oholou, zlobom, sebinou i
tatinom. Pod njihovim utjecajem pogoeni pada u teak san, poskakuje, povraa, mokri, izmee se,
plae i smije se bez prestanka. Doista Aruni nitko ne moe odoljeti u boju. On posjeduje bezbrojne
vrline, a Krina je i od njega moniji. Oni koji nekada bijahu Nara i Narayana sada su Krina i Aruna.
Ako u to vjeruje i ima u mene povjerenja, odlui se na ono to je pravo i izmiri se s Panduovim
sinovima! Blagoslovljen da si, misli na svoje dobro!
Na te Parauramine rijei nadoveza se slavni rii Kanva22 i obrati se Duryodhani pred svim
okupljenim kraljevima: Brahman, koji je praotac Svemira, vjean je i neunitiv, a jednaka svojstva
posjeduju i slavni riiji Nara i Narayana. A ti, Gandharin sine, ivjet e sve dok se u boju ne
primakne junakim Panduovim sinovima. Tvoji su protivnici i sami bogovi Vinu, Vayu, Dharma i
Avini!23
Sluao je riijeve rijei Duryodhana i mrtio se duboko uzdiui, a onda baci pogled na Karnu te
prasnu u smijeh i stade se udarati arkom po bedru, pa, prezrevi mudraeve rijei, on mu odgovori: O
veliki rii, ja sam upravo onakav kakvim me je Tvorac nainio! Bit e ono to mora biti jer ja ne mogu
drukije. emu onda sve te besmislene prie?
Savjetovahu ga i Bhima i Krina, a i Narada mu je mnogo toga rekao. Najzad opet progovri
Dhrtaratra: Narado, prava je istina sve to si rekao. To je upravo ono to i sam elim ostvariti, ali ja
nemam te moi. Onda se okrenu Krini pa mu kaza:Tvoj savjet, Keavo, otvara mi nebeske dveri i
znai dobrobit za cijeli svijet. Tvoji su savjeti mudri i u skladu s vrlinom, ali, gospodine, ja nisam
jedini koji odluuje. Moji me sinovi ne sluaju. Pokuaj privoliti mojega opakoga sina Duryodhanu
koji ne haje za moje naredbe. Uini to radi naegaprijateljstva.
Tada se Krina okrenu Ijutitome Duryodhani pa mu se obrati blagim i dobronamjernim rijeima:
Duryodhano, najbolji meu Kuruima, posluaj moje rijei, one su na dobro i tebi i tvojim prijateljima!
Od visoka si roda, izdanak si plemenite loze i obdaren svim odlikama kojima se ovjek moe podiiti.
Pravo je i poteno da postupa asno. Nepravedna je i neprirodna tvoja tvrdokornost i zbog nje e se
ugasiti mnogi ivoti. Tigre meu ljudima, izmiri se s Pandavama. Oni su hrabri i snani, mogu vladati
sobom, a i razboriti su i ueni. To e tebi samo donijeti dobro, a time e stei i potovanje mudroga
Dhrtaratra, staroga gospodara Bhime, uitelja Drone i veleuenog Vidure. Nemoj da ljudi priaju,
kralju, kako si ti istrebitelj svojega roda i ruitelj njegovih postignua. Pandave e te priznati za
Yuvaraana, a tvojega oca Dhrtaratru postavit e za vladara ovoga prostranog carstva. Gospodine,
nemoj prezreti blagostanje koje e, sigurno, nastati bude li Panduovim sinovima dao polovicu vaih
posjeda.
I Bhlma i Drona pristae uz Krinu pa su navaljivali na srditoga Duryodhanu da poslua njegov
savjet, ali se ovaj nije na njih obazirao. Umijeao se i Vidura pa ree: Duryodhano, ja se ne brinem za
tebe, nego za ovo dvoje starih, za tvojega oca i za Gandhari, tvoju majku. Ti e ih svojim nedjelima
osuditi da ostanu bez potomstva i da lutaju zemljom ivei od milostinje.
Nasluao se Duryodhana na tom vijeanju Kurua mnogoega to mu se nije svialo. On napokon
odgovori snanome Krini: Madhusudano, ti me ovdje pred svima okrivljuje samo zato to voli
Pandave. Osuuju me i kralj i djed i uitelj i Vidura, ali me ostali kraljevi na krive nizato. Ja na sebi
ne vidim ni najmanjega grijeha. Sjetite se da su Pandave izgubili u igri kockom koju su radosno
prihvatili i da je akuni dobio njihovu kraljevinu. to sam ja tome kriv? Ja sam naredio da im se vrati
blago koje su izgubili. Zar moe biti naa pogrjeka to su oni jo jednom zaigrali i izgubili tako da su
morali u umu u progonstvo? Zato oni, Krino, premda slabi, trae sukob s nama? Kakvo smo im zlo
uinili? Mi se neemo prikloniti ni pred samim Indrom, a o Pandavama da i ne govorim. Jo dok sam
22

Sada se javljaju redom slavni likovi iz predaje: Paraurama, Kanva, Narada itd. kao da su prisutni na
dvoru Kurua.
23
Tako se epski junaci suobliuju raznim mitskim obrascima: Krina i Aruna Nari i Narayani, Krina
Vinuu, petorica Pandava Dharmi, Vayuu, Indri i dvama Avinima itd.
126

bio mlad, nai su nam roditelji uinili alosnu nepravdu i dodijelili su, ne znam zbog ega, dio
kraljevstva onima koji na to nemaju nikakvo pravo. Ja sam onda nevoljko pristao na to. Izgubili su svoj
dio na kocki i ja odbijam da im ga vratim. U svemu tome ja sam potpuno nevin. Ali im ne dam ni
pedalj zemlje! Ne dam ak ni toliko koliko moe stati na vrh igle. Dunost je katriye da padne na
bojitu i da izdahne na postelji od strijela. Ja sam na to pripravan. Tko je roen u plemenitom rodu i
podvrgao se dunosti katriye, zar e se pokloniti pred neprijateljem samo da bi spasio ivot?
Krini oi bjehu zakrvavljene od gnjeva dok je razmiljao o tim njegovim rijeima. Onda mu pred
svima odgovori: elja ti je da dobije postelju od strijela! Ispunit e ti se! Ni ti, a ni oni koji te
savjetuju neete morati dugo ekati na to. Uskoro e se zbiti veliki pokolj. Bezumnie, ti misli da u
onome to si uinio Pandavama nema niega vrijedna osude! Neka svi ovi kraljevi koji su se ovdje
sabrali presude govorim li istinu ili ne: Iz ljubomore na uspjeh velikih Pandava ti si, uz pomo svojega
ujaka akunija, pripremio zavjeru. Bi li se itko drugi mogao ponijeti onako kako si se ti prema eni
svojega brata? Dok ste bili jo djeaci, utroio si mnogo truda kako bi Pandave ive spalio. Pokuavao
si ih ukloniti na sve naine: i otrovom i zmijama i vatrom.
Dok je sin iz roda Daarha tako zborio, Duasana se obrati nepomirljivome Duryodhyni: Brate
moj, ne bude li svojevoljno zakljuio mir, Kurui e te svezanih ruku i nogu predati Yudhithiri!
Na te bratove rijei opaki, bestidni, nepokoreni, drski i tati Duryodhana ustade sa svojega sjedita
diui itavo poput goleme zmijurine i, ne obazirui se na Viduru, kralja Dhrtaratru i sve ostale,
napusti dvor, a njegov brat, svi njegovi savjetnici i kraljevi koji bjehu njegove pristae, pooe za njim.
Gledajui Duryodhynu kako srdit naputa dvor, antanuov sin Bhima ree: Vidim, anarddano,
da je doao sudnji as svim ovim katriyama i kraljevima koji idu zaslijepljeni za Duryodhanom i
njegovim savjetodavcima.
Krina se onda obrati svima onima to ostadoe s Bhimom i Dronom: Starjeine roda Kurua krivi
su za veliki prijestup jer nisu silom osujetili ovoga zloga kralja i nisu ga uhvatili i vezali. Uradite li to,
jo uvijek sve moe izii na dobro. Da bih uinio dobro svojoj rodbini, ja sam pogubio Kamsu,
Ugrasenina sina, kojega su roaci izopili jer je preoteo prijestolje od svojega oca. I sve su Yadave,
Vriniji i Andhake otada uznapredovali i ive sretno, odbacivi jednoga za dobrobit cijeloga plemena.
Na to e Dhrtaratra mudrome Viduri: Dovedi nam, Viduro, bistroumnu Gandhari. Moda e nju
bjesomunik Duryodhana htjeti posluati. Moda e ona uspjeti urazumiti naega sina.
Vidura poslua i dovede Gandhari, a onda, na njezin zahtjev ode i dovede natrag Duryodhanu
kojemu se od jarosti oi bjehu podlile krvlju.
Vidjevi da joj je sin sasvim zastranio, Gandhari mu kaza: Sine moj Duryodhano, posluaj moje
rijei jer mogu biti samo na korist i tebi i tvojima. Samo ti moe svima donijeti sreu, i to ako se
izmiri, a to je moja najusrdnija elja. Isto ele i Bhima i tvoj otac, a i svi oni koji ti ele dobro. Onaj
tko pobjedi sebinost, videi u njoj svojega zlotvora, uspjet e sebi potiniti i svoje savjetodavce, a
onda i svoje neprijatelje. Nemoj radi svojega hira unititi cijelu zemlju. Nejak je tvoj um kada misli da
e se Bhima, Drona, Kripa, a i svi ostali boriti za tvoju ljubav svim svojim silama. To se nikada ne
moe dogoditi jer su oni obdareni samospoznajom i njihova ljubav prema tebi jednaka je kao i prema
Panduovim sinovima. Oni pristaju da rtvuju svoje ivote samo zato to ih kralj Dhrtaratra uzdrava,
ali nitko od njih nee moi baciti ni jedan jedini srditi pogled na kralja Yudhithiru. Obuzdaj svoju
nezasitnost, sine, i odustani od svojega nauma!
Ne marei za sve ove ozbiljne majine savjete, Durvodhana se, bijesan, opet udalji s dvora i nae
se sa svojim istomiljenicima pa se stade savjetovati sa akunijem, vjetim kockarom. Evo to su
Karna, akuni, Duasana i Duryodhana namislili: Taj je anarddana ustar na djelu, a uz njega e biti
i Bhima i kralj Dhrtaratra i oni e nas zarobiti. Prije no to se to dogodi, mi emo uhvatiti Krinu,
tigra meu ljudima. Kada saznaju da je junak Vrinija u naemu suanjstvu, Pandave e izgubiti svoju
sranost i bit e nemoni poput zmija kojima su polomljeni zubi.
Kada ti zloduni grjenici utvrdie svoju bezbonu odluku, Satyaki to ubrzo sazna budui da je
prema vanjskim znakovima znao itati to se zbiva u ljudskim srcima. On urno izae iz dvora s
Krtavarmanom pa mu ree: Pohitaj i okupi vojsku, navuci oklop, pa ekaj s etama u bojnome poretku

127

na ulazu u dvor dok ja ne obavijestim Krinu! I, rekavi to, vrati se u palau i priopi Krini pa onda
i Viduri da se sprema urota.
Onda Vidura kaza kralju Dhrtaratri: Kralju, tvojim se sinovima blii sueni as! Spremaju se
uiniti sramno djelo kojemu ak nisu ni dorasli. Ako se anarddani prohtje, on e ih sve poslati u
Yaminu kuu pa makar ga i svi odjednom napali.
Tada Dhrtaratra uputi Viduru: Idi opet, Viduro, i dovedi mi ovamo grjenoga Duryodhanu
kojemu je samo vlast na pameti. Pokuat u ga jo jednom prizvati zdravu razumu.
Vidura ode i dovede Dhrtaratrina sina koji preko volje doe sa svojom braom u sabornu
dvoranu. Onda im kralj Dhrtaratra stade govoriti: Zlikove, tvoji su grijesi prevrili svaku mjeru!
Nedostojno je i sramotno djelo koje si naumio izvriti udruivi se s prijateljima kojih su djela dostojna
prezira. Slaboumnie i sramoto svojega roda, samo takvi poput tebe mogu se usuditi da se upuste u ono
ega se svatko poten grozi. Da i ne spominjem kako je to to si naumio posve nemogue izvesti. Kao
kada dijete hoe imati Mjesec, tako i ti, bezumnie, pokuava ono to ni samim bogovima ne bi polo
za rukom.
Tada se javi Krina, istrebitelj neprijateljskih eta: Obmanjuje se, Suyodhano, ako misli da
stigoh ovamo sam. Zato me, nerazumnie, namjerava savladati silom i uiniti sunjem. Pa ipak, nisam
sam! Evo ih uz mene i Pandave i Vriniji i Andhake. Tu su i sve Aditye, Rudre i Vasui24 a s njima i svi
veliki mudraci! I rekavi to, Krina prasnu u smijeh.
A dok se tako smijao, iz njegova tijela koje je blistalo poput ognja pojavie se bezbrojna boanstva
bljetava kao munje i ne vea od palca. Na elu mu se pojavi Brahman, a na grudima Rudra, na rukama
se pojavie uvari smjerova svijeta, a iz usta njegovih izae Agni, a s njime Aditye, Vasui, Avini,
Maruti i Indra i Vivadeve.25 Iz dviju njegovih ruku izaoe Aruna i Baladeva. Aruna mu stajae
zdesna, a Baladeva slijeva, Aruna s lukom, a Baladeva s ralom u rukama. U svakoj od njegovih ruku
mogla se vidjeti koljka ili kolut ili topuz ili luk zvani arnga, ralo, koplje i sva druga oruja, a svako
podignuto na udarac. Iz njegovih usta, uiju, oiju, iz svakoga dijela njegova tijela, vrcale su iskre
pomijeane s dimom a nalik na suneve zrake. Ugledavi to strahotno Krinino oblije, svi kraljevi
zatvorie oi uzdrhtalih srdaca, a gledali su ga samo Drona, Bhima, veleumni Vidura, blagoslovljeni
Sanaya i riiji koji bjehu bogati blagom isposnitva. Boanski anarddana bjee im dopustio da
gledaju taj boanski prizor. Zagrmjee nebeski bubnjevi i cvjetna se kia stade kruniti na taj predivni
lik. U taj tren uzdrhta svekolika zemlja, oceani se uzgibae, a stanovnici zemlje naoe se u udu.
Potom Krina opet uze na sebe svoj prvobitni lik i ruku pod ruku sa Satyakijem i Krtavarmanom
izae odatle nakon to to prisutni mudraci dopustie. Nastade velika graja. Narada i ostali veliki riiji u
taj as nestadoe i svaki ode svojemu stanitu a to bjee jo jedno udo toga dana. Kada vidjee
tigrovita viteza Krinu kako naputa dvor, svi kraljevi pooe za njim da ga isprate kao to bogovi
ispraaju Indru.
auri,26 ija je dua neizmjerna, izae iz dvora nalik na razbuktali i zadimljeni oganj, ne
poklonivi onima koji su ga ispraali nijednu jedinu misao. Vidio je Daruku kako ga eka uz njegova
prostrana sjajna kola ukraena nizovima zvonia i zlatnim arama i prekrivena koama bijelih tigrova.
Kada auri bjee ve na koiji i spreman da krene, kralj Dhrtaratra jo ga jednom oslovi i ree:
Zatornie neprijatelja, anarddano, vidio si koliko ja imam vlasti nad svojim sinovima. Sve si vidio
vlastitim oima i nita nije ostalo skriveno. Vidio si da sam pokuao sve da bi dolo do mira i, budui
da zna u kakvu sam stanju, ne sumnjaj u mene. U meni nema prema Pandavama nijednoga grjenog
osjeaja.

24

Aditya, Rudre i Vasui skupine su bogova. esto u hinduizmu 12 Aditya, 11 Rudra, 8 Vasua (koje vodi
Indra) i 2 Avina ine tridesetitrojicu nebeskih bogova.
25
Sve su to razne, ne uvijek jasno razlikovane skupine bogova. Maruti se znadu poistovjeavati s Rudrama.
"Vivadeve" znai "svi bogovi", ali je taj izraz u mitolokim sistematizacijama postao ime za jednu od skupina
bogova, da tako kaemo: jedan od aneoskih korova, meu ostalima.
26
Tj. Krina. v. II, bilj. 32
128

Onda Krina svima ovako ree: Bili ste svjedoci onome to se dogodilo na vijeanju. Vidjeli ste
danas kako je onaj neodgojeni neotesanko napustio dvoranu pred svima vama. Sada ste svi uli da je
vladar zemlje Dhrtaratra izjavio da je nemoan. Dopustite mi da se sada vratim Yudhithiri!
I, pozdravivi ih, auri, prvak meu junacima, ode odatle. Ispred svih Kurua on se na svojoj
velikoj sjajnoj koiji odveze svojoj teti Kunti. Doao je u njezine odaje i poklonio se pred njezinim
stopama pa joj ispripovijedao o svemu.
Kunti mu onda ree: Keavo, prenesi ono vrlome kralju Yudhithiri: Tvoja se vrlina, sine, vrlo
smanjila. Osvrni se na dunosti svojega stalea kako je to odredio Samostojeni. Stvorio je katriyu da
ini nemilosrdna djela i da titi narod vjetinom svojih ruku. Kraljevi grijesi potresaju svijet, a grijesi
svijeta potresaju kralja. Izvravaj svoje kraljevske dunosti i budi dostojan svojih predaka. Onaj kralj
koji je meka srca, nepostojan i sklon samilosti nikada ne stekne zasluge kao onaj koji svoje podanike
odgaja s ljubavlju. Tebi je isposnitvo zabranjeno. Da bude ratar, to ti ne prilii. Ti si katriya i stoga
si zatitnik svih koji su u nevolji. Zar moe biti veega jada od ovoga? ivim ovako bez prijatelja i
drugi me hrane, a rodila sam tebe, radost tvojim prijateljima!
Krino, ima jedna stara pria koje se sjetih u ovome asu. To je pria o Viduri i njezinu sinu. Reci
Yudhithiri ono to se iz nje moe nauiti.
Ovako je svojega sina korila kraljica Vidura kada ga je vidjela kako lei niice, shrvan oajem,
poslije poraza koji je pretrpio od kralja Sindhua: Ti nisi moj sin, o ti to razveseljuje neprijateljska
srca! Ja i tvoj otac nismo te rodili! Odakle li si samo stigao? Ako u sebi nema estine, ne moe se
raunati u mueve! Ne sramoti svoju duu! Ustaj, kukavico! Zato tu lei kao mrtvac? Bolje je
zablistati samo jedan trenutak nego zanavijek tinjati i dimiti se. Zato ivi kada ne potuje dunosti
svojega stalea? ak ni onaj kojemu su sami korijeni posjeeni ne smije se predavati oaju. Onaj tko
nije uinio nikakav podvig po kojemu bi ga ljudi spominjali tu je samo zato da bi nas bilo vie. Taj niti
je ovjek, niti je ena. Onaj ije se ime ne spominje ni po milosru, ni po isposnitvu, ni po
istinoljubivosti, ni po uenosti, a ni po steenu blagu, samo je izmet svoje matere! Ah, neke ene ne
raaju sinove koji su bez estine, bez snage i bez poduzetnosti, koji su radost samo svojim zlotvorima.
Katriya koji u strahu za svoj ivot ne pokae svu svoju hrabrost i mo nije nita bolji od obina
lupea. Ti moe pobijediti svoje neprijatelje ne bude li samo tako eljan ivota! Ako si se pomirio s
time da vjeito ivi brine due i ojaena srca, kao to dolikuje samo ukopljeniku, onda je bolje da
uope ne ivi!
Sasluavi majku, sin joj odgovori: Okrutna i gnjevna majko, tvoje je srce skovano od elika kada
ti je toliko stalo do muenikog junatva. Sramni su katriyski obiaji kada me ti sili na boj kao da ti
nisam nitko i nita! Koje e koristi imati ako mene izgubi, pa makar i cijelu zemlju dobila? to e ti
onda sve blago i svi uici, pa i cijeli svijet?
Ako se ti, Sanayo, osramoti na to e majka a ja ti zbog svoje ljubavi nita ne
prigovorim, ta bi ljubav bila nevrijedna i nerazumna, nalik na magarinu ljubav za vlastito mladune.
Tko se raduje sinu koji je slabotinja, neposluan i slabouman, nije ni postigao ono radi ega se ele
sinovi. ovjek koji nema onoga za ime udi brzo postaje opak. Ne obeauj svoju duu, sine, i
nemoj unaprijed oekivati neuspjeh. I ono to se nema, moe se stei, a ono to je steeno izgubiti.
Gnjev i nerazboritost nikada nisu pomagali da se postigne neki cilj. Uspjeh nikada nije siguran, ali se
ljudi ipak trude pa uspiju ili ne uspiju. Pokai svoje junatvo! Okupi oko sebe sve koji su gnjevni na
tvojega neprijatelja, zavidni, ljubomorni, ponieni od njega ili mu prkose i ostale koji ovamo pripadaju.
Daj im blaga i prije no to ga zaslue i budi neumoran i ljubazan sa svima. Kada tvoj neprijatelj sazna
da ti ne strepi za svoj ivot, spopast e ga brige kao da mu se zmija nastanila u kui.
Ima mnogo prijatelja koji su ti srcu dragi i koji ele dobro tvojoj kraljevini, a podijelit e s tobom
i tvoje brige. Sanayo, prikupi svoje strpljenje, opasuj se i spremaj za pobjedu. Mi imamo jo mnoge
riznice za koje samo ja znam i to u ti blago staviti na raspolaganje.
Poslije tih majinih rijei uminu beznae to bjee pritisnulo sinovo srce iako kraljevi ne bjee
pretjerano obdaren pameu. Poput istokrvnoga konja mladi ustane podboden strijelama majinih
rijei i uini kako ga je ona savjetovala.

129

Onda Kunti ree Krini: Krino, podsjeti Pandave na sve one uvrede te otre i grube rijei! Kai
im da sam ja dobro. Sada poi svojim putom pod sretnim znamenjem i zakrili moje sinove!
Krina je pozdravi i obie oko nje sklopljenih ruku, a onda izae svojim lavljim korakom iz
njezinih odaja. Dao je doputenje glavarima Kurua da se mogu razii, a Karnu uze sa sobom na svoja
kola da se porazgovore, i odveze se u Satyakijevoj pratnji.
Kada je on otiao, okupljeni Kurui stadoe meu sobom govoriti o udesnome dogaaju koji se
zbio. Zaslijepljena neznanjem, cijela se Zemlja nala nadomak raljama smrti rekoe oni. Poradi
Duryodhanine ludosti sve je osueno na propast.
Veliki ratnici Bhima i Drona i dalje salijetahu tvrdoglavoga Duryodhanu: Kralju kraljeva, nema
potrebe za ratom! Posluaj to ti govore prijatelji. Svi znaci govore da e katriye biti istrijebljeni u
boju koji predstoji. Zvijezde nam nisu naklonjene. Meteori padaju na tvoju vojsku, a sve su nae
ivotinje nevesele i izgledaju kao da plau. O monoruki, i rat i mir lee u tvojim rukama.
Na to se Duryodhana samo neveselo mrtio i, oborivi lice k zemlji, gledao je ispod oka naokolo,
ali ne prozbori ni rijei u odgovor. Onda se javi Drona: Ja gajim veu ljubav prema Aruni nego prema
svojemu sinu Avatthamanu. Arunina skromnost i potovanje prema meni vei su nego u mojega sina
Avatthamana. Jao meni, ako se, vrei katriysku dunost, budem morao boriti ba protiv Arune koji
mi je miliji od roenoga sina. Pogano je zanimanje katriye! Aruna nema premca u strijeljanju, a
mojom je milou stekao premo nad svim strijelcima. Bharato, svi su tvoji grijesi uinjeni na tvoju
vlastitu propast! Tvoj i moj dosueni vijek blie se kraju. Na je posao zavren. Ja ti opet ponavljam:
Nema potreba da ratujemo!
Tada ree Dhrtaratra: O Sanayo, Madhusudana je pred svima nama uzeo Karnu na svoja kola i s
njime se odvezao. Reci mi to je Krina govorio Radhinu sinu.
Sanaya odgovori: Rei u ti sve kako je bilo. Krina mu je rekao: Karno, ti poznaje vjenu istinu
svetih knjiga i upuen si u sve potankosti njihova uenja. Ljudi koji se razumiju u svete knjige kau da
postoje dvije vrste sinova koje djevojka moe dobiti prije svojega vjenanja. Nazivaju ih kanina i
sahodha.27 Njima je otac onaj tko njihovu majku uzme za enu. Ti si roen tako i zato si po pravu
Panduov sin. Poi zato sa mnom u tabor Pandava i neka Panduovi sinovi saznaju da si ti Kuntin sin
prvjenac koji je roen prije Yudhithire. Sve petero brae Pandava past e pred tvoje noge, a to e
uiniti i pet Draupadinih sinova i nepobjedivi Subhadrin sin. Uivaj sa svojom braom blagodati
kraljevanja, molitava, rtava a i raznih bogougodnih djela. Karno, neka se obraduju tvoji prijatelji, a
neka trpe neprijatelji. Izmiri se danas sa svojom braom, Panduovim sinovima!
Na te rijei Karna mu odgovori: Ja ne sumnjam, Krino, da mi ovo govori zbog svojega
prijateljstva, dobre volje i ljubavi, u namjeri da mi uini dobro. Ja znam to to mi sada priopava.
Prije no to se udala za Pandua, moja me je majka rodila sa Suryom i po njegovoj me naredbi pustila
niz vodu. Kunti me poslije mojega roenja prepustila sudbini i nije mislila na moju budunost. Suta
Adhiratha bjee me naao i odmah me odnio k svojemu domu. Radhina su se prsa iz ljubavi prema
meni nalila mlijekom toga istog dana i ona me je prala i njegovala. Kako bi joj netko poput nas, tko
poznaje nae dunosti i uvijek slua svete spise, mogao oduzeti njezine posmrtne prinose. Suta
Adhiratha dri me za svojega sina, a ja na njega gledam kao na oca. Madhavo, taj je Adhiratha u svojoj
oinskoj ljubavi pripremio sve obrede za mene jo od mojega detinjstva, onako kako to nalau svete
knjige. Adhiratha mi je nadjenuo ime Vasuena koje su brahmani potvrdili. Kada sam stasao, on mi je
birao djevojke za enidbu i one su mi narodile sinove, pa sam dobio i unuke! Moje srce, Krino, i sva
moja ljubav, usmjereni su prema njemu i niti zbog radosti niti zbog straha ja ne smijem raskinuti te
veze, makar to bilo zbog zlatnih brda ili cijele zemlje. Duryodhana mi je omoguio da trinaest godina
nesmetano vladam svojim kraljevstvom i mnoge sam rtvene sveanosti odrao, dodue uvijek uz ljude
iz plemena suta, kao to su odravani i svi moji obiteljsku obredi i svadbe. Duryodhana se pripremio za
rat raunajui na mene i ja sam odabran da izaem na dvoboj s Arunom. Krino, ni smrt, ni krvne
27

U staroindijskoj dharmaastri razlikuju se kanina, predbrani sin djevojke, i sahodha, sin zaet od drugoga
mukarca prije braka, ali roen poslije vjenanja. Pravno pitanje kome sin pripada rjeava se po naelu da urod
ne pripada vlasniku sjemena, nego vlasniku njive jer u naelu svatko eli (makar pravno punovaljana) sina.
130

veze, ni strah, a ni bilo kakvo iskuenje ne mogu me natjerati da se podlo ponesem prema Dhrtaratrinu
sinu.
Madhusudano, ja ne sumnjam da mi ti eli dobro i da e te Pandave posluati i postupiti kako
si rekao. Ali ako se ja i Aruna ne sukobimo, bit e to neslavno i za mene i za njega. Ipak e morati
zasada drati u tajnosti ovaj na razgovor jer to je za nae dobro. Ako kralj Yudhithira, ija je dua
ispunjena vrlinom, a osjetila obuzdana, sazna da sam ja Kuntin prvjenac, on nikada nee htjeti
prihvatiti prijestolje. A ako ta prostrana i mona kraljevina postane moja, ja u je, o Krino, predati u
ruke samo Duryodhani. Neka vrli Yudhithira postane kralj! Dhrtaratrin e sin proslaviti veliku rtvu
orujem, a ti e, anarddano, na toj sveanosti biti promatra. Kralj Yudhithira, kojemu je dua
ispunjena vrlinom, bit e brahman te rtve, a zvuci koljki, bubnjeva i lavovski urlici ratnika koji se
diu visoko u nebesa bit e pozivi uzvanicima na gozbu.28 Zbog onih otrih rijei, o Krino, koje sam
nekada rekao Panduovim sinovima da bih ugodio Dhrtaratrinu sinu, zbog mojih ondanjih loih
postupaka, izjeda me kajanje. Kada me bude vidio, Krino, ubijena Aruninom rukom, poet e
rtvene sveanosti Punaiti.29 Kada snani Bhima ubije Duryodhanu, rtvovanje e se dovriti. Molim
ti se, predvodnie katriya, nemoj dopustiti da zbog tebe starci katriye, stari i po znanju i po
godinama, zavre bijedno. Neka ova nabujala vojska katriya nae svoj kraj izginuvi od oruja na
Kuruketri, najsvetijemu mjestu u svima trima svjetovima. Na tome mjestu, o lopoooki, izvri ono to
ti je na umu i tako e se cio ovaj skup katriya domoi nebesa.30 Dok budu trajali brjegovi i rijeke,
pamtit e se njihovi podvizi. Brahmani e kazivati pjesmu o ratu Bharata. Katriyama je blago slava
koju steknu u bitkama. Dovedi mi Keavo, na megadan Arunu, a ovaj na razgovor zauvijek uvaj
kao tajnu!
Kada je sasluao te Karnine rijei, Krina se osmijehnu pa mu odgovori: Zar ti ne eli vladati
svekolikom zemljom koju bih ja predao u tvoje ruke? Reklo bi se da je pobjeda Pandava sasvim
sigurna. Ako eli vidjeti Arunu u boju na njegovim kolima sa zapregom bijelih drijebaca kojima
upravlja Krina i eli uti brujanje Gandive, onda e svi tragovi krtayuge, tretayuge i dvaparayuge
ieznuti. Ako eli vidjeti Bhimasenu kako plee poto se napio Duasanine krvi, onda su doista sve
odlike prethodnih yuga netragom nestale!31 Kada se vrati, Karno, porui Droni i antanuovu sinu da
je ovaj mjesec jedan od najljepih. Hrane, pia i goriva ima u izobilju, sve su biljke nabujale, drvee je
puno plodova, a jo se muice nisu pojavile. Nema blata na putovima, a vode su ugodna okusa.
Vrijeme nije ni hladno ni pretoplo. Za sedam dana bit e no mladog mjeseca. Neka boj otpone toga
dana jer je kazano da je taj dan pod Indrinom vlau. Reci takoer i svim kraljevima koji su se zbog
bitke okupili da u u potpunosti ispuniti ono to prieljkuju. Zaista e svi kraljevi i kraljevii koji
sluaju Duryodhanine zapovijesti poginuti od oruja i stei odlino mjesto na nebesima.
Karna mu iskae potovanje pa uzvrati: O monoruki, ti koji sve zna, zato me pokuava
zavarati? Uzrok smo skoromu unitenju Zemlje upravo mi: akuni, ja, Duasana i kralj Duryodhana.
Nesumnjivo nam predstoji velika i uasna bitka i zemlja e se pokriti krvavom kaljuom. Kraljevi i
kraljevii, Duryodhanine pristae, nestat e u ognju oruja i otputit e se u Yamino carstvo.
Madhusudano, pojavila su se mnoga uasna privienja i grozna znamenja od kojih se kosa dizala na
glavi. Najavljivala su poraz Dhrtaratrovia i Yudhithirinu pobjedu. Strani planet estoka sjaja
anaiara32 ugroava zvijee Rodini33 da bi nanio zlo zemaljskim stvorenjima. Planeta Angaraka34
28

Rat je obred u kojemu se ratnici rtvuju. Svi trebaju biti spremni na rtvu, a bog ili sudbina bira rtve.
Punaiti je ponovno uspostavljanje ognjenoga rtvenika. Tu moe biti i dvosmislene aluzije jer samo iti
znai obred uspostavljanja velikoga ognjenoga rtvenika (agniayana), ali i podizanje lomae za pokojnika.
30
Kao to su se stari nordijski ratnici bojali da ne umru prirodnom smru jer se samo ratnikom smru
dospijeva u Odhinovo nebo, tako su jednako gledali i njihovi indoarijski staleki srodnici na ivot, smrt i
Indrino nebo. Zato to je rat rtveni obred, a rtva dospijeva bogovima. Taj usud ipak ima, s ljudskoga gledita
tragine veliine, kao to je ima i Karnina spremnost da ostane vjeran jedinoj svojoj strani, da se bori i pogine,
kako to tu obrazlae.
31
A poinje kaliyuga. v. l, bilj. 37; II, bilj. 34
32
anaiara je Saturn.
33
Rabini je Aldebaran u Hyadama (u Biku).
29

131

kree se u svojemu kruenju prema zvijeu yetha35 i pribliava se Anuradhi36 nagovjetavajui

veliki pokolj prijatelja. Strana se nesrea primie Kuruima. Grabljivac37 ugroava zvjee itra.38
Mrlja na Mjeseevu kolutu promijenila je svoje mjesto, a Rahu se pribliava Suncu. Meteori padaju s
neba uz tutanj i potres, a bunari u taboru Duryodhanine vojske putaju urlike poput golemih bikova.
Bogovi prosipaju kiu krvi i mesa na njegove vojnike, a u nebesima se moe vidjeti kako se iznenada
pojavljuju blistave graevine od pare s visokim zidovima i dubokim rovovima. Oko Suneva kruga
moe se vidjeti crn prsten. Strane ptice crnih krila i crvenih nogu lebde sveeri nad taborom Kurua.
Ptice sa samo jednim krilom, jednim okom i jednom nogom putaju uasne krikove. Duryodhaninim
vojnicima omrznuli su najprije brahmani, a onda i uitelji i odane sluge. Sve je to predznak strane
pogibelji.
Imao sam privienje, neoborivi junae, u kojemu vidjeh Yudhithiru kako ulazi u dvoranu s tisuu
stupova, a uz njega stupahu njegova braa. Na svima bijahu bijele krune i bijele odore i ukazae mi se
kako sjede na bijelim prijestoljima. A ti si u tom prikazanju, anarddano, bio zabavljen prekrivajui
orujem zemlju natopljenu krvlju. Neizmjerno moni Yudhithira penjao se za to vrijeme na gomilu
kostiju jedui, zadovoljan, payasu na maslacu iz zlatnoga pehara. Siguran sam da u uz ostale kraljeve
i katriye ui u oganj Gandive.
Krina odvrati: Doista, unitenje je Zemlje na pragu ako se moje rijei ne prime za tvoje srce.
Kada svim stvorenjima doe sudnji dan, onda zlo, vitee, uzima lik dobra i vie ne izlazi iz srca.
Krino odvrati Karna ako preivim veliku bitku koja nam predstoji, opet u te vidjeti.
Ako ne preivim, vidjet emo se zasigurno na nebu. Neporonie, ja, evo sada, osjeam da u te tek
tamo susresti.
I izrekavi to, Karna vrsto prigrli na prsa Madhavu. Krina mu onda dade doputenje da moe
otii a on se pope na svoja kola prekrivena zlatom i potiten poe natrag sa mnom.
Tada Kunti malo porazmisli pa se odlui i poe na svetu rijeku Gangu. Kada stie na obalu, zau
kako njezin sin, istinoljubivi i dareljivi Karna, pjeva vedske himne. Stajala je tako u molitvi sve dok
mu Suneve zrake ne ogrijae lea, a onda se Karna okrenu i vidje Kunti pa se zaudi. On po obiaju
sklopi ruke iskazujui joj tako svoje potovanje pa ree: Ja sam Karna, svijetla gospo, sin Radhe i
Adhirathe. Zdrava bila, reci mi zato si dola i to mogu uiniti za tebe?
Kunti mu odgovori: Ti si Kuntin sin, a ne Radhin, a otac ti nije Adhiratha. Ti nisi, Karno, ugledao
svijet u staleu suta, vjeruj mi! Govorim ti istinu! Jo dok sam bila djevojka i neudana, dobila sam
nezakonita sina. Ti si prvi plod moje utrobe! Roen si u Kuntibhoinu dvoru, mili moj sine, a Surya,
tvorac svjetlosti, tvoj je otac. Sine moj Karno, ti si roen u dvoru mojega oca, a kada si se rodio, bio si
u oklopu i imao si u uima naunice. Tvoja je ljepota bila zapanjujua. Ali ti ne zna svoje porijeklo i
zato slui Dhrtaratrine sinove, a svoju brau ne prepoznaje. To nije pravo, sine moj! Zato neka
danas Kurui budu svjedoci saveza izmeu Karne i Arune i neka vam se, kada budu vidjeli da su se
braa izmirila, neasni roaci poklone.
U taj tren Karna zau glas pun ljubavi koji je dopirao iz Suneva koluta. Bio je to Suryin glas koji
se iz velikih daljina obraao svojemu sinu svom svojom oinskom ljubavlju. Glas mu ree: O Karno,
Kunti ti je rekla istinu! Uini kako te mati savjetuje, bit e to za tvoje dobro.
No Karna ostade vjeran istini usprkos majinu i oevu nastojanju i njegovo se srce ne pokoleba.
On odgovori: Katriyska gospo, ne mogu prihvatiti to to eli jer ne osjeam da mi vrlina doputa da
uinim to takvo. Grijeh je to to si mi uinila jer sam zbog toga izgubio svoje ime. Premda sam roen
kao katriya, nisam primio obredni blagoslov katriye. Taj grijeh tebi pripisujem. Imam li neprijatelja
koji bi mi mogao nanijeti vee zlo? Nisi tada imala nikakve milosti prema meni, a danas eli da
posluam tvoju zapovijest. Nikada prije nisi mislila o mojemu dobru, kako bi to svaka majka morala
initi, a sada se radi svojega dobra meni obraa. Ako ja danas odem Pandavama, tko nee rei da sam
34

Angaraka je Mars.
yetha je Antares u tipavcu.
36
Anuradha je d Scorpionis (tipavca).
37
Graha "Grabljivac" je vjerojatno Rahu, v. I, bilj. 34, no izraz se moe odnositi i na svaki planet.
38
itra je pica u Djevici.
35

132

to uinio zbog straha? Nitko me nije znao kao njihova brata i to bi katriye rekli sada, u predveerje
bitke? Dolo je vrijeme da pokau svoju vjernost oni koje je Duryodhana titio i uzdravao. Ja u ostati
uz njega i po cijenu ivota i borit u se protiv tvojih sinova, a uz Dhrtaratrine, svom svojom snagom i
vjetinom. Zar bih ja, koji sam od Dhrtaratrinih sinova primio sve poasti i blagodati, sada morao
iznevjeriti njihovo prijateljstvo? Zar da ih izdam sada, prije same bitke, ja koji sam ih na to nagovarao?
Zar od toga moe biti crnje i gore nevjere? Ali ja ipak ne mogu dopustiti da me uzalud moli. Zato
neu pobiti sve tvoje sinove premda bih to mogao. Ja ne govorim lai. Ovo ti obeavam: U ovome boju
moramo poginuti ili ja ili Aruna. Samo u se s njime sukobiti, a kada ubijem Arunu, stei u velike
zasluge. Ako ja poginem umjesto njega, stei u pak veliku slavu. Slavna gospo, ratnika majko, tebi
e svakako ostati pet sinova. Poginem li ja, bit e ih pet s Arunom, pogine li Aruna, bit e ih pet sa
mnom.
Kunti se nije usudila nita odgovoriti. Samo je, utei, zagrlila svojega prvjenca vidjevi kako je
ostao nepokolebljiv. Samo mu je rekla na rastanku: Sudbina je svemona i neumitna! Istina je, Karno,
da e propast snai Kurue, ak i da ubije Arunu. Ti si mi obeao da su etvorica mojih sinova
sigurna od tvoje ruke i neka ti, kada zapone boj, to ostane u sjeanju. Budi mi blagoslovljen i zdravlje
neka te slui!
Karna joj odvrati: Neka bude tako! i svatko od njih dvoje ode svojim putem.
Kada je stigao u Upaplavyu, Krina doe pred Pandave i izvijesti ih o svemu to se dogodilo, a
zatim su dugo sjedili i vijeali. Potom auri ode u svoje odaje da se odmori. Kada se opet sastae s
Krinom, Pandave se poee dogovarati to da uine.
Onda Yudhithira upita: to su rekli starjeine Kurua kada je Duryodhana ostao pri svojemu da
produi stranputicom?
Vasudeva e na to: Kada se Duryodhana stao smijati na moje rijei, Bhima mu ree: Prvae meu
Bharatama, Pandu je dobio tri sina. Tvoj se otac, Duryodhano, rodio slijep i zato nije mogao postati
kralj. Kralj je postao plemeniti i proslavljeni Pandu i zato oevina pripada i njegovim sinovima.
Gospodine, ne izazivaj sukob, nego im daj polovicu zemlje. Dok sam ja na ivotu, nitko drugi nije
pozvan da vlada. Potuj moj savjet jer ja elim samo mir meu vama.
Kada Bhima uutje, javi se Drona: Ne govorim ti ovo iz kukaviluka, niti iz elje za blagom:
Bhima je to od ijega blaga ja ivim, a nisi ti, prvae meu Bharatama! Drona mora biti ondje gdje je i
Bhima. Daj Panduovim sinovima polovicu kraljevstva, gospodine. Bio sam uitelj i njima kao i tebi.
Istina je da je Aruna za mene isto to i Avatthaman.
Kada ree svoje sjajni Drona, vrli se Vidura, uvijek odan istini, okrenu svojemu stricu Bhimi i
pogleda ga u lice pa kaza: Devavrato, pouj to u ti rei: Kako Tvorac naini svoje tvorevine tako ih
opet i uniti. Ne ini kao on! Ne budi ravnoduan gledajui pred sobom propast svojega plemena! Ako
ti se pomraio razum zbog ovoga opega pokolja koji nas oekuje, ti idi u umu i povedi sa sobom
mene i Dhrtaratru. Ili jo danas vei ovoga zlikovca Duryodhanu kojemu je jedina mudrost prijevara i
vladaj skupa s Panduovim sinovima i uvaj ovu kraljevinu. Smiluj se, tigre meu kraljevima!
Savjetovala je Duryodhanu i kraljevna Gandhari, a onda stari vladar Dhrtaratra prozbori svojemu sinu:
Sasluaj me, sine Duryodhano, i ako ima imalo potovanja prema svojemu ocu, uini kako ti je
reeno. Soma, gospodar stvorenja, bio je prvi zaetnik roda Kurua.39 U estome koljenu rodi se Yayati,
Nahuin sin, koji je imao est sinova. Bili su ponajbolji meu kraljevskim mudracima. Jedan je od njih
bio gospodar Yadu, prvoroenac, vrlo moan. Mlai do Yadua bio je Puru, zaetnik nae loze. Yadu
bijae obdaren velikom snagom i vjetinom, ali prepun oholosti i nerazuman. Taj praotac Yadava
poniavao je sve katriye. Ponosan na svoju snagu, nije se drao oevih savjeta. Bijae nepobjediv u
boju i vrijeao je i oca i brata. Na ovoj zemlji opasanoj morem s etiriju strana on potini sebi sve i
postade najmoniji vladar, a stolovao je u gradu nazvanu po slonu.40 Njegov se otac Yayati silno
razgnjevi i prokle toga svojega sina, a i svu njegovu brau koja su pristajala uz njega i protjera ga iz
kraljevstva. Poto je prokleo svoje sinove, on postavi na prijestolje Purua koji bijae pokoran svojemu
39
40

v. III, bilj. 31; III, bilj. 40

Grad nazvan po slonu jest Hastinapura.
133

ocu i njemu najmiliji. ak se i prvoroenac moe izostaviti i na prijestolje se mogu postaviti mlai
zbog svojega potovanja prema starijima.
I djed mojega oca, Pratipa, dobio je tri sina nalik na tri boanstva, slavna irom svijeta. Devapi
je bio najstariji, Balhika srednji, a antanu bistroumni i najmlai bijae moj djed. Vrli je Devapi bio
istinozborac i uvijek zaokupljen dvorenjem svojega oca, ali je taj najbolji od kraljevia imao konu
bolest. Devapi bjee omilio graanima i podanicima iz pokrajina, potovali su ga estiti i iskreno
voljeli i mlade i stariji. Slobodouman i nepokolebljivo odan istini, inio je dobro svakome stvorenju.
Bijae posluan i svojemu ocu i brahmanima. Meu braom vladala je neizmjerna ljubav. Kada doe
vrijeme, kralj Pratipa dade da se sve pripremi kako to nalau svete knjige da bi svojega sina Devapija
okrunio za svojega nasljednika. Ali tome se usprotivie i brahmani, a i svi stariji graani i stanovnici
pokrajina.
Kada stari kralj sazna za to, obuze ga teka tuga i glas mu je drhtao od suza. Usprkos svim svojim
vrlinama Devapi bi iskljuen iz nasljedstva zbog svoje kone bolesti. Bogovi ne odobravaju da kralj
ima tjelesnu manu a brahmani to znaju. Rastuen jadom svojega oca Devapi se povukao da ivi u umi.
Balhika je odbio primiti oevo prijestolje jer je od majina oca naslijedio bogatu kraljevinu, i tako, uz
njegovo doputenje, antanu preuzme prijestolje svojega oca.
Ja sam najstariji, Bharato, ali zato to sam slijep ne mogu biti kralj. Bistroumni Pandu preuzeo
je moje mjesto premda bjee mlai od mene, iako se pritom mnogo dvoumio. Nakon njegove smrti
prijestolje nasljeuju njegovi sinovi. Ako ja ne mogoh prvi dobiti kraljevstvo, kako ga onda moe ti
prisvajati. Ti nisi kraljev sin i ne moe imati prava na kraljevinu. A ti ipak eli oteti ono to je tue.
Izbij to sebi iz glave i vrati polovicu kraljevstva i sve to ide uz njega. Samo se tako moe nadati da
ete ti i tvoja braa poivjeti.
Na kraju Vasudeva ree: Ali ni Bhimini savjeti, ni Gandharini prijekori, a ni Dronine, Vidurine i
Dhrtaratrine rijei ne mogahu prizvati k pameti toga nerazumnika.
Kada je Yudhithira sasluao anarddanu, on pred njime oslovi svoju brau: uli ste to se zbilo
na dvoru Kurua gdje su se svi Kurui bili okupili. Razumjeli ste njegove rijei. Zato diite moju vojsku i
postrojte je u bojni poredak! U nas je sedam akauhini koje smo skupili pa ujte imena odlinika koji
e njima zapovijedati: Drupada, Virata, Dhrtadyumna, ikhandin, Satyaki, ekitana i Bhima. Ti e
junaci voditi moju vojsku, oni poznaju Vede, neustraivi su, odrali su i najtee zavjete, a skromni su i
razboriti i svaki je od njih vrstan ratnik.
Onda se obrati Sahadevi, najmlaemu od brae: jednoga od te sedmorice odabrat emo za
glavnoga zapovjednika. On se mora moi suoiti sa starinom Bhimom koji je poput ognja kojemu su
strijele plamenovi. to ti misli, tko je najpodobniji da ponese tu odgovornost?
Uzmimo kralja Viratu odgovori Sahadeva. On nam je pomogao u nevolji, a moan je,
odan vrlini, vian oruju i neodoljiv u boju.
Meni se ini da bi kralj Drupada bio najpogodniji ree Nakula kada njega upitae. On je
u iskusnim godinama, mudar je, hrabar, a odlikuje se i snagom i porijeklom.
Yudhithira potom upita Arunu, a ovaj odgovori: Trebalo bi da Dhrtadyumna vodi vojsku. On,
koji je roen da donese propast uitelju Droni i moe obuzdati svoje strasti, jedini moe stati pred
Bhimu.
Tada se javi Bhima: Kralju, govorili su i mudraci, a i nai stari da je ikhandin doao na svijet
samo da bi ugasio Bhimin ivot. Ja bih zapovjednitvo predao njemu. Mislim da nitko drugi nee
pobijediti Bhimu.
Pravednik Yudhithira na kraju upita lopoookoga Krinu, a ovaj kaza: Svatko od spomenutih
ratnika bez straha bi vodio vojsku, svaki je vrijedan da bude odabran, a moje je miljenje da
zapovjednikom imenujete Dhrtadyumnu.
Kada to Krina ree, svi se kraljevi razveselie i stadoe klicati, a vojska se pokrenu i jedan
drugom govorahu: Ustaj! Ustaj! Na sve strane trubili su slonovi, a njisak konja mijeao se s treskom
kolnih kotaa, rikom rogova i koljki i tutnjavom doboa. Uskomeana je vojska huala kao silna
morska plima na dan mladoga Mjeseca. Doista je izgledalo da graja tih veselih ratnika dosee do samih
nebesa.
134

Panduovi sinovi darivahu zlatom i govedima brahmane koji su obilazili oko njih izriui im svoje
blagoslove, a onda potjerae svoja kola okiena dragim kamenjem. Za njima krenue kralj Virata,
Drupadin sin, Suarman, Kuntibhoa i Dhrtadyumnin sin, a poslije njih etrdeset tisua bojnih kola,
petputa toliko konjanika, desetputa toliko pjeaka koliko bjee konjanika i ezdeset tisua ratnih
slonova.
Kada s vojskom u bojnome poretku Pandave stigoe na ravnicu Kuruketre, silni bojovnici
duhnue u svoje koljke. Duhnue u koljke i Krina i Aruna, a kada jeknu gromoviti glas koljke
zvane Panaanya, svekolika se vojska razveseli. I nebo i zemlja i more zajeae od rike koljki,
grmljavine bubnjeva i ratnih poklia lakorukih i ustrih bojovnika.
Onda kralj Yudhithira naredi da se za logorite odabere ravno i hladovito mjesto gdje ima obilje
trave i goriva. Dhrtadyumna iz roda Prata i Yuyudhana nazvan Satyaki izmjerie tlo na kojemu e
udariti tabor. Onda za saveznike kraljeve podigoe stotine i tisue skupocjenih atora zatienih od
svakoga napada i obilno opremljenih svim potreptinama i gorivom, a svaki je bio nalik na palau.
Okupie se stotine i stotine vjetih radnika koji su bili u stalnoj slubi te vidara i ranara, vrsnih znalaca
svoje nauke, koji bjehu dobro opremljeni svime i svaime to bi im moglo zatrebati. Kralj Yudhithira
naredi da se u svaki ator smjeste itava brda lukova, tetiva za lukove, oklopa i svakojaka oruja,
meda, masla, laka istucanog u prah, posuda s vodom, stone hrane, potpale i ugljena, teki ratni
strojevi, dugaka koplja, prsni oklopi, sablje i tobolci. Mogli su se vidjeti bezbrojni slonovi, golemi
kao brjegovi, oklopljeni elinim ploama sa iljcima. Svaki od njih mogao se tui sa stotinama i
tisuama. Saznavi da se na toj ravnici podie logor, Bharato, svi saveznici Pandava krenue da im se
pridrue.
Kada je Krina otiao s dvora Kurua, kralj Duryodhana oslovi Karnu, Duasanu i akunija pa im
ree: Keava je otiao Pandavama ne postigavi ono to je naumio. Svakako e, onako srdit, nagovoriti
Pandave da krenu u bitku. Ne dangubite, nego se pripremajte za okraj!
Iduega jutra kralj Duryodhana rasporedi i postroji svoju vojsku koja je brojala jedanaest
akauhini. Podijelio je svoje ljude, slonove, kola i konje prema njihovoj snazi i sposobnosti, pa ih je
premjetao i rasporeivao. Kao zatita uza svaka bojna kola ilo je deset slonova, uz svakog slona bilo
je deset konjanika, a uza svakog konjanika deset pjeaka. Odvojio je i priuvu koja e sluiti za popunu
razbijenih odreda i tu bjee uza svaka bojna kola prikljueno po pedeset slonova, uz svakog slona ilo
je stotinu konjanika, a uza svakog konjanika sedam pjeaka. Pet stotina kola i jednako toliko slonova,
tisuu petsto konjanika i dvije tisue pet stotina pjeaka41 ine jednu senu, deset sena jedna su prtana,
deset prtana ine jednu vahini, ali se u obinome govoru nazivi vahini, prtana, sena, dhvaini, sadini,
amu, akauhini i varuthini upotrebljavaju naizmjenice.
Tako je otroumni Kaurava uredio svoju vojsku. Na objema stranama bjee ukupno osamnaest
akauhini. Jedanaest ih je bilo u vojsci Kurua, a sedam u vojsci Pandava. Po jednu akauhini
Duryodhana je povjerio svakome od velikih ratnika Kripi, Droni, alyi, ayadrathi, Sudakini,
Krtavarmanu, Avatthamanu, Karni, Bhuriravasu, akuniju i jakome kralju Bahliki. Svakoga dana i
svakoga asa pozivao bi ih da se s njima posavjetuje i da im, uvijek iznova, izrazi svoje potovanje.
Tako svi ti ratnici i njihovi sljedbenici postadoe naklonjeni i voljni uiniti za kralja sve to bi mu
ugodilo.
Onda Duryodhana stade pred staroga gospodina Bhimu, a za njim dooe i svi ostali kraljevi.
Duryodhana sklopi ruke i pokloni se pa mu kaza: I najvea se vojska raspri u boju poput mrava ako
nema dobra vojskovoe. Ti si meu nama kao sunce meu nebeskim tijelima, kao Mjesec za sone
biljke,42 kao Kubera meu yakama ili kao Indra meu bogovima. Bude li nas ti vodio, bit emo kao
bogovi pod Indrinim okriljem. Nee nas moi pokoriti ak ni nebesnici. Slijedit emo tebe kao to telad
slijedi bika predvodnika.
41

To su kanonski omjeri rodova vojske, v. V, bilj. 5.

Ovdje se nabrajaju i razni drugi nazivi za vojne jedinice razliita opsega, a prije su se navodili neki osobiti
bojni poreci s osobitim omjerima rodova vojske.
42
Mjesec je gospodar bilja i smatra se izvorom tekuina, moda stoga jer no donosi rosu.
135

Bhima e na to: Neka bude tako, Duryodhano, ali ovo mora znati: Meni su Panduovi sinovi
dragi kao to si i ti.
Dunost mi je misliti i na njihovo dobro, ali u se boriti na tvojoj strani jer sam dao rije da e
tako biti. Izuzev Dhananaye ja ne znam ni jednoga ratnika na svijetu koji mi moe biti ravan. Silom
svojega oruja mogu sa svijeta ukloniti i bogove, i asure, i rakase, i ljude, ali ne mogu ubiti Panduove
sinove. Umjesto toga svakoga u dana pobiti deset tisua njihovih ratnika. Nastojat u ih na taj nain
pobijediti ako me, prije nego to izvrim svoj naum, ne ubiju u boju. Kuntin sin Dhananaya hitra je
uma i znana su mu nebrojena nebeska oruja, ali se taj Panduov sin nikada nee otvoreno sukobiti sa
mnom.
Imam jo jedan uvjet nastavi stari ratnik i poteno je da ti ga kaem prije no to primim
zapovjednitvo nad tvojom vojskom. Karna se sa mnom uvijek nadmee u vjetini pa neka se zato
najprije bori on. Mogu biti prvi i ja, ali se obojica istodobno neemo boriti.
Kralju na to e Karna sve dok ivi Gangin sin, ja se neu boriti. Kada Bhima padne,
borit u se s nositeljem Gandive.
Tada Duryodhana imenova Bhimu za vrhovnoga starjeinu vojske Kurua i razdijeli bogate
poklone. Potom kralj naredi a tisue sviraa radosno udarie u bubnjeve i duhnue u koljke. Zaue se
mnogobrojni lavlji urlici ratnika, a sve se ivotinje u taboru u jedan mah javie svaka svojim glasom. I,
premda nebo bijae vedro, padnu iz njega krvava kia i raskalja tlo. Puhnue siloviti zrani vrtlozi, a
zemlja se potrese. Od urlika slonova ratnika se srca sneveselie. Bestjelesni glasovi uli su se s neba
po kojemu su bljeskale zvijezde padalice. Kralj Kurua stie na elu svoje goleme sile na Kuruketru.
Kralj je Yudhithira u taboru Pandava okupio starjeine svojih akauhini i Dhrtadyumnu postavio da
svima zapovijeda jer on bijae roen iz rtvenoga ognja da uitelju Droni donese smrt. Arunu postavi
da bude nad svima njima, a naoiti i bistroumni Krina prihvati se dunosti Arunina koijaa i vodia.
Stariji Krinin brat Balarama vidje da e se odigrati sudbonosna bitka i doe u logor Pandava.
Pojavi se pred njima obuen u plavu svilu, velianstven poput lava. Krina, Pandave, a i svi ostali
radosno mu poeljee dobrodolicu, a Balarama se pokloni kraljevima Virati i Drupadi pa sjede do
Yudhithire.
Ovaj je uasni pokolj neumitan zapoe on i sudba je tako odredila. Ne vjerujem da se
ikako moe izbjei. Nadam se da u vas poslije toga okraja opet vidjeti ive i zdrave. Nema nikakve
sumnje da je svemu katriystvu na svijetu doao sueni as. Dok bijasmo nasamo, ja sam Krini esto
govorio: Madhusudano, treba se na jednak nain ophoditi s onima koji su s tobom u jednakome
srodstvu. Duryodhana nam je rod jednako koliko i Pandave i zato im prui podjednaku pomo. Ali,
tebi za ljubav, on se ne osvrtae na moje rijei iako sam ih esto ponavljao. On je radi Dhananaye
svim srcem prionuo uz vau stranu i ja mislim da je Pandavama pobjeda osigurana jer tako eli
Vasudeva. to se mene tie, ja ne elim ni pogledati na ovaj svijet ako Krina nije na mojoj strani. Zato
i podravam sve to on naumi uiniti. Moji osjeaji prema Bhimi isti su kao i prema Duryodhani.
Obadvojica su moji uenici i u borbi topuzom. Zato sada odlazim meu isposnike na obali Sarasvati. Ja
ne mogu s mirom gledati kako Kurui propadaju. I rekavi to, jakoruki se Rama oprosti od Pandava i
nagovori svojega brata da ga ne ispraa te tako krenu na put na svete vode.
A kralj Durvodhana pozva Karnu, Duasanu i Subalina sina akunija na vijeanje, a onda oni
pozvae Uluku, akuni jeva sina, pa mu u povjerenju ovako rekoe: Uluko, kockarev sine, poi k
Pandavama i ponovi im ove moje rijei pred Vasudevom: Na pomolu je strani boj izmeu Pandava i
Kurua koji se ve tako dugo oekuje. Izvrite sada ono to ste se zaklinjali da ete uiniti!
A kralju Yudhithiri mora ovako poruiti: Ti govori jedno, a ini sasvim drugo! Ti se prema
svojoj rodbini ophodi kao onaj maak iz basne koji se prenemagao da je isposnik kako bi se lake
gostio lakovjernim mievima. Tvoja miroljubivost i uenje svetih knjiga samo ti slue da bi ih
pokazivao pred svijetom. Ostavi se licemjerja, kralju, i ini ono to mora initi svaki katriya.
Najponiznije si moljakao samo pet sela od mene pa smo ti i tu molbu odbili jer smo te samo tako mogli
privoljeti na bitku i razljutiti Pandave.
A Vasudevi ovako kai pred Pandavama: Uzmi opet na sebe ono oblije koje si nam prikazao
na dvoru Kurua. arobnjake varke i lukavtine mogu izazvati strah, ali u onome tko stoji naoruan za
136

boj i spreman za okraj mogu samo raspaliti bijes. I mi se pomou opsjena moemo popeti na nebo,
podii u zrak pa ak i prodrijeti u donja podruja ili u Indrin grad. I mi moemo prikazati nae tijelo u
mnogo raznovrsnih oblika. Velika je slava, Krino, koja irom svijeta krasi tvoje ime, ali ti je nisi
niime zasluio. Sada e se pokazati ukopljenicima mnogi koji nose vanjske znakove muevnosti. I
rekavi to, kralj se Duryodhana glasno nasmija.
Kada je kockarev sin stigao u tabor Pandava, on se predstavi Pandavama pa oslovi Yudhithiru: Ti
dobro zna to sve govore glasnici i zato ti ne pristoji da se ljuti na mene ako ponovim poruku koju mi
je povjerio Duryodhana. Yudhithira mu na to odgovori: Nema se ega bojati, Uluko! Onda
Uluka pred slavnim i plemenitim Pandavama i pred svim kraljevima ponovi Duryodhaninu poruku.
Vidjevi da su se oi Vjetrova sina zakrvavile od bijesa, Krina se nasmijehnu pa odgovori
kockarevom sinu: Ne ini ni asa, kockarev sine, nego se vrati natrag i ovako porui Duryodhani: uli
smo tvoju poruku i razumjeli je. Neka bude kako ti eli!
Na to Aruna doda: Kada svane sutranji dan, ja u Gandivom poslati odgovor. Ukopljenici su
oni koji na to odgovaraju rijeima!
U taboru Kurua vrhovni je zapovjednik Bhima procjenjivao snage protivnikih i svojih eta i
spominjao mnogobrojne vrsne ratnike i njihove vrline. Kada spomenu ikhandina, sina kralja Panala,
on ree Duryodhani: Onaj ikhandin, sin kralja Panala, po mojemu je miljenju, jedan od prvih
ratnika u Yudhithirinoj vojsci. On se oslobodio svojega prijanjeg spola i borit e se u ovome boju i
stei e u tvojoj vojsci veliko ime, Duryodhano!
Ja se ne mogu boriti s njime ak i da ga vidim da na mene juria s podignutim orujem. Svi znaju
da sam se odrekao kraljevanja i prijestolja i da odravam zavjet ednosti jer sam time ugodio svojemu
ocu. Svi zemaljski kraljevi znaju za moj zavjet da nikada neu ubiti enu niti onoga za kojega znam da
je bio ena. Taj se ikhandin rodio kao ki svojemu ocu i tek je kasnije postao mukarac. Ja se zbog
toga ne elim boriti s njime. Svaki drugi vladar, osim ikhandina i Pandava, izgubit e glavu u ovome
boju bude li stao pred mene.
Odlinie meu Bharatama na to e Duryodhana ispriaj nam kako je to bilo i zato ga
nee pogubiti u boju pa i ako bude nasrnuo na tebe?
ujte me, Duryodhano i vi drugi kraljevi poe Bhima evo kako se to zbilo: Poto sam
oteo sve tri keri kralja od Kai da budu nevjeste mojemu bratu, najstarijoj, Ambi, dadoh doputenje da
moe ii kamo joj je volja i ona poe s velikom pratnjom brahmana k prijestolnici kralja alve. Uz nju
je ila i njezina dojilja.
Kada je Amba stigla kralju alvi, ona stade pred njega pa mu ree: Dooh k tebi, monoruki, s
nadom da e me uzeti. Na to se gospodar alva nasmije pa joj odgovori: O Ijepoputa, vie se ne
elim oeniti tobom. Ti si bila vjenana za drugoga i zato se, blagoslovljena, vrati Bhimi. Bhima te
oteo ponizivi i pobijedivi sve druge kraljeve i ja vie ne udim za tobom. Idi k njemu i budi sretna.
Kako ja, koji sam kralj i poznajem sve nauke i proglaavam zakone koji drugima upravljaju, mogu sebi
uzeti enu koja je udana za drugoga?
Ranjena strijelama boga ljubavi, Amba mu na to odgovori: Ne govori tako, gospodaru zemlje,
jer nije tako! Nisam se radovala kada me Bhima oteo. Odvede me nasilu, svladavi sve one kraljeve, a
ja sam za to vrijeme plakala. Neduna sam djevojka koja tebe nosi u svojemu srcu i zato me prihvati,
gospodaru alva!
Ali, ma koliko da ga je preklinjala, alva je odgurne od sebe kao zmija svoj stari svlak.
Samo ti idi, o Ijeponoga ree joj on jer ti si Bhimin plijen, a ja zazirem od njega.
Izaavi iz grada ojaena, Amba stade premiljati: Nema na svijetu nijedne druge ene koju je
snala ovako strana bijeda. Ne mogu se vratiti u grad nazvan po slonu jer je Bhima dopustio da mogu
ii alvi. Koga da krivim? Sebe ili nepobjedivoga Bhimu? Ili mojega glupog oca koji je priredio
svayamvaru? Moda je to i moja vlastita pogrjeka? Zato onda ne odoh alvi skoivi s Bhiminih
kola prije no to bijae poeo onaj strani dvoboj? Proklet da je Bhima! Neka sam prokleta i ja i kralj
alva, a i moj stvoritelj! Uzrok mojega jada svakako je Bhima, sin antanuov, i stoga neka moja
osveta padne na njegovu glavu! Osvetit u se ili bojem ili isposnitvom, ali koji bi se kralj usudio s
njime zametnuti boj?
137

Poto je tako odluila, ona napusti grad i ode u neko stanite vrlih i plemenitih isposnika. Djevojka
im se ovako obrati: Smilujte mi se! elim se odrei svijeta i ivjeti u umi. init u najteu pokoru jer
ovo to sada trpim svakako je plod grijeha koje u neznanju poinih u svojem prijanjem ivotu. Vi koji
ste oprali svoje grijehe i nalik ste na bogove, pouite me to moram initi.
Obavljajui svoje uobiajene obrede, vrli isposnici stadoe razmiljati kako da joj pomognu. Dok
su oni tako traili za nju izlaz, doe u tu umu najbolji medu isposnicima, kraljevski mudrac
Hotravahana. Kada sazna za njezinu muku, on se iscrpno raspita o svemu pa, poto mu je ona sve po
redu ispripovjedala, njega obuzee tuga i saaljenje. Drhtei od uzrujanosti, on ree alosnoj djevojci:
Ne idi svojemu ocu, blagoslovljena gospo! Ja sam otac tvoje matere i odagnat u tvoju tugu. Mora da
je pregolema alost koja te obuzela kada si tako omravjela! Posluaj moj savjet i poi isposniku Rami,
sinu amadagnijevu. Rama e te razrijeiti tvoje muke i alosti. On e Bhimu, ne bude li posluao
njegovu naredbu. Ako mene spomene silnome Rami, prvome meu onima to nose oruje, on e sve
uiniti za tebe jer mi je prijatelj koji mi uvijek eli dobro!
Kada je Rama saznao za Ambinu nevolju, on joj ree: O keri Kaijska, reci samo jednu rije i
Bhima e, ma koliko bio dostojan tvojega potovanja, dobiti ono to je zasluio. Amba e na to:
Ramo, rastavi od ivota toga Bhimu ako mi eli ugoditi.
I tako Rama krenu s isposnicima odluivi da me ubije.
On povede Ambu sa sobom i sa svima brahmanima stie na Kuruketru. Kada su tamo postavili
svoj logor, on mi posla poruku: Doao sam zatraiti od tebe da mi neto uini.
Kada sam saznao da je veliki Rama doao na granicu nae kraljevine, radosno pooh da se
susretnem s njime, jer njegova mo bjee neizmjerna. Dooh pred njega s kravom koja je ila preda
mnom i sa svim brahmanima koji, podobni bogovima, iahu uz mene.
Rama mi tada ree: Ti je nisi elio za sebe, a ipak si, o Bhimo, oteo ker kralja Kaijskoga. Ne
znam to si pritom imao na umu jer potom si joj dopustio da ide kamo je oi vode i noge nose. Ti si
ovu slavnu gospu liio njezine vrline. Uprljana je dodirom tvojih ruku i tko e se sada oeniti njome?
alva je nije htio primiti jer si je ti oteo i zato je uzmi za sebe, Bharato, jer ja ti to nareujem!
Gledajui ga onako alosna, ja mu odgovorih: Brahmane, ja ni na koji nain ne mogu ovu
djevojku dati svojemu bratu. Ona mi je rekla: Ja sam alvina! i ja joj dopustih da ode u alvin grad.
to se mene tie, ja sam se tvrdo zarekao da me u obavljanju dunosti katriye nee omesti ni strah, ni
saaljenje, ni pohlepa, a ni pouda!
Na te moje rijei Rama bijesno zakoluta oima i kaza: Ako ti, prvae meu ljudima, ne uini
onako kako rekoh, jo u danas pobiti i tebe i tvoje savjetnike!
Ja ga pokuah primiriti ljubaznim rijeima, ali se njegov gnjev nikako nije hladio. Onda mu ja
rekoh: To ne moe biti, dvoroeni mudrae, uzalud su sva tvoja nastojanja!
I tako ja i Rama izaosmo na Kuruketru eljni da jedan drugome pokaemo svoju vjetinu.
Bhima pripovijedae dalje: Ja se osmijehnuh i rekoh Rami koji stajae pripravan da otpone
dvoboj: Ja sam na svojim kolima i ne elim se boriti s tobom koji stoji na zemlji. Popni se na kola,
junae, i zatiti svoje tijelo oklopom ako se eli ogledati sa mnom!
Rama se nasmija pa mi sred bojnoga polja odgovori: Zemlja je, Bhimo, moja koija, a Vede su,
poput dobrih drijebaca, moja zaprega! Vjetar mi je koija, a oklop su mi pramajke koje se spominju
u Vedama! One e me zatititi dok se budem borio. I, rekavi to, sinu Gandharin, neodoljivi me
Rama zasu sa svih strana gustim pljuskom strijela. Ja tek onda opazim da amadagnijev sin stoji na
kolima opremljenim svakojakim vrsnim orujem, a divna kola na kojima je stajao bijahu prekrasna
oblika. Stvorio ih je duhom, a bila su nalik na kakav grad. U zaprezi su bili nebeski konji a imali su
propisnu zatitu.
Minue tri pljuska njegovih strijela, a ja obuzdah svoje konje pa sioh na zemlju i odoh pred njega
pjeice ostavivi na stranu luk. Kada dooh pred njega, pozdravih najboljega meu brahmanima i uz
duno potovanje obratih mu se biranim rijeima: Ramo, ja u se u ovoj borbi sukobiti s tobom bio ti
ravan meni ili nadmoniji! Blagoslovi me, uitelju, i poeli mi pobjedu!
Rama e na to: Prvae roda Kurua, upravo tako radi onaj tko eli uspjeti. Monoruki, to je dunost
svih onih koji se bore protiv izvrsnijih od sebe. Da mi nisi tako priao, mogao sam te prokleti, a sada
138

ne mogu. Idi i bori se oprezno i priberi sve svoje strpljenje. Pobjedu ti ipak ne mogu poeljeti jer dooh
da te pobijedim, ali idi i bori se poteno. Zadovoljan sam tvojim dranjem!
Ja mu se poklonih i urno se vratih na svoja kola pa opet duhnuh u svoju koljku i tada,
Bharato, otpoe boj. Trajao je mnogo dana jer smo obojica bili odluili pobijediti. U tome okraju
Rama me najprije pogodi s devet stotina ezdeset ravnih strijela sa sokolovim perjem. Ja se poklonih
bogovima i posebno brahmanima pa rekoh Rami smjekajui se: Premda si prema meni pokazao malo
potovanja, ja sam tvojemu poloaju uitelja odao dolino priznanje. Pouj, brahmane, koja je druga
dunost koju treba ispuniti ako se eli stei vrlina: U tebi su Vede i visoki stale brahmana, a i
isposnike zasluge steene najeom pokorom. Ja neu gaati nita od toga! Ja udaram na tvoje
katriystvo koje si, brahmane, poprimio, jer kada brahman uzme u ruke oruje, on postaje katriya.
Potom presjekoh njegov luk svojom strijelom iroka vrha i zasuh ga stotinom ravnih strijela koje
se zabodoe u njegovo tijelo. Onda Rama prizva mono Brahmanovo oruje, a da bih ga osujetio, ja
uinih to isto. Oruje udari jedno na drugo i stadoe oba plamtjeti silnim sjajem pokazujui to se zbiva
na kraju yuge. Ne mogoe nauditi ni meni ni njemu, nego se ta dva oruja, Bharato, sudarie u prostoru
meu nama dvojicom. inilo se da svekolika nebesa planue i sva stvorenja uhvati uas. Bol koji im je
nanijelo to oruje silno je muio riije, gandharve i bogove. Zatrese se zemlja sa svojim planinama,
morima i drveem, a od vreline koju je izazvala sila tih dvaju oruja sva bia bjehu na tekim mukama.
Nebesa bijahu u plamenu, a sve etiri strane svijeta prekrie se dimom tako da stanovnici visina ne
mogahu vie prolaziti tuda. Kada cijeli svijet s bogovima, asurama i rakasama poe zapomagati, ja
pomislih: Sada je vrijeme i naumih, Bharato, odapeti oruje prasvapa43 koje su me nauili
upotrijebiti osmorica brahmana koji su mi se prethodne noi javili u snu. ak mi se iznenada u sjeanju
javie i mantre kojima se ono priziva.
Kada sam se ja na to odluio, s nebesa se zau urnebesna graja i ja razumjeh: Sine Kurua, ne
posei za orujem prasvapa! Ja se oduprijeh tome zahtjevu i naciljah to oruje na Bhrguova
potomka, no tada se javi Narada i ree mi: Kauravo, eno tamo, na nebesima, stoje bogovi. Oni ti
zabranjuju da danas upotrijebi ovo oruje. Nemoj ciljati njime! Rama je isposnik i ima mnogo zasluga
za Brahmana, a i tvoj je uitelj! Nemoj ga nikada poniziti!
I ja tada povukoh to mono oruje zvano prasvapa, a pozvah u boj drugo, zvano Brahmanovim.
Kada Rama vidje da sam povukao oruje prasvapa, on Ijutito huknu i povika: Jadan ja! Pobijeen sam,
Bhimo!
U to amadagnijev sin spazi pred sobom svojega asnoga oca i oeve svojih oeva koji ga
okruie i poee mu pomirljivo govoriti: Vie nikada ne budi, dijete, ovako brzoplet! Ne uputaj se
vie u okraj s Bhimom, a ni s bilo kojim drugim katriyom! Potome Bhrgua, borba je dunost
katriye, a ti prouavaj Vede i dri zavjete jer to je najvee blago brahmana. Bilo je nekada razloga to
te odredismo da uzme oruje. Tada si uinio onaj strani podvig koji tebi ipak ne dolikuje. Neka bitka
s Bhimom bude za tebe i posljednja jer toga je tebi ve dovoljno.
Tada se veliki isposnik osmijehnu i obrati se meni s ljubavlju: Nema na Zemlji katriye koji je tebi
dorastao! Sada moe otii, Bhimo, ovom si mi bitkom silno ugodio! i on u mojoj prisutnosti
pozva kaijsku princezu pa joj pred svima onim plemenitim osobama ree:
O djevojko, borio sam se najbolje to sam mogao i pred svima prisutnima pokazao sam moju
vjetinu. Ni najboljim orujem ne mogoh svladati Bhimu. On je prvi od svih koji vladaju orujem.
Potrai Bhiminu zatitu.
I, rekavi to, plemeniti Rama uzdahnu i uutje, a djevojka uzvrati: Sveti ovjee, tako je kao to si
rekao. to se mene tie, ja ne idem pred Bhimu jo jednom. Idem onamo gdje u nai naina da
Bhimu ubijem u boju.
Rekavi to, djevojka ode odatle dok su joj oi nemirno poigravale od srdbe. Poto je vrsto
odluila da me pogubi, ona se posveti isposnitvu. Poslao sam za njom okretne ljude da promatraju to
e poduzeti. Kada djevojka doista stie u umu odluna u svojoj namjeri, meni se srce steglo od boli i
obuze me sjeta. Bez hrane, izmuena i osuena, zaputena i prljava, ivjela je ona est mjeseci samo od
zraka, stojei nepokretno poput stupa. Zatim je stajala godinu dana u vodi rijeke Yamune nita ne
43

Prasvapa znai "uspavljujui; uspavljivalo".

139

jedui. Raspinjana silovitim gnjevom, stajala je cijele idue godine na vrhovima nonih prstiju jedui
samo gdjekoji opali list. Njezina pokora izazva poslije dvanaest godina vruinu na nebesima. Nikakvi
savjeti ni uvjeravanja njezine rodbine nisu je mogli odvratiti od njezina nauma. Onda se pokaza pred
njom boanski Umin suprug,44 nosei trozubac, i to u vlastitu obliju a vidjeli su ga i svi tamonji
isposnici. Upita je: Koju elju da ti ispunim? A ona zamoli boanstvo za moju smrt.
Ti e ga ubiti! odgovori joj boanstvo Ti e ubiti Bhimu. ak e i muko postati!
Kada se nae u novome tijelu, sjetit e se svega ovoga. Rodit e se u plemenu Drupade i postat e
borac na velikim kolima.
Onda ta, neporona djevojka, najstarija ki kralja Kaijskoga, naoigled svih velikih riija nakupi
drva iz ume, naini golemu lomau na obali Yamune i sama je za sebe potpali. Zatim ue u blistavi
oganj s ognjem mrnje u srcu i izree, kralju, rijei: Na propast Bhimi!
Najstarija kraljica kralja Drupade isprva nije imala djece nastavi Bhima svoju priu.
Kralj je Drupada sve to vrijeme molio ivu da ga obdari nasljednikom. Sav zaokupljen namjerom da
me ubije, on se posvetio najeem isposnitvu stalno ponavljajui da eli sina, a ne ker. O
gospode govorio je elim dobiti sina da bih se mogao osvetiti Bhimi.
iva mu najzad ree: Tvoje e dijete biti i muko i ensko! I usprkos svim Drupadinim
molbama iva ne odustade: Tako je odluila sudbina i drukije ne moe biti! Nakon toga Drupadina
ena rodi ker, pravu ljepoticu, i dadoe joj ime ikhandini. Kralj Drupada dade da se obave svi obredi
oko roenja kao da je dijete muko, a kraljica je s velikim oprezom uvala tu tajnu stalno govorei
kako ima sina i nitko osim nje nije u gradu znao da je dijete djevojica. Kralj Drupada svu je svoju
panju poklonio svojemu djetetu i uio ga je pisanju, slikanju i svim umjetnostima. Postalo je i Dronin
pitomac i kod njega uilo streljatvo. A kada joj je ki odrasla, kraljica stade nagovarati kralja da joj
nae mladu kao da je trai za sina i kraljevski se par, poslije mnogo ustezanja, odlui prirediti svadbu s
kerju kralja Daarne. Kralj Hiranyavarman dade svoju ker u brak sa ikhandini, ali ne proe dugo, a
mlada nevjesta uvidje da je mladoenja ensko pa o tome srameljivo obavijesti svoje drugarice i
dadilje. Poto su novosti stigle i do njega, kralj Hirayvavarman pade u jarost i smjesta posla izaslanika
na dvor kralja Drupade. Izaslanik kaza kralju sve u povjerenju i poe mu prijetiti osvetom zahtijevajui
od njega da vrati ker kralju Hiranyavarmanu.
ikhandini je vidjela da su joj roditelji u velikoj nevolji, silno se posrami i stade ovako
premiljati: Mojega je oca i moju majku zbog mene obuzeo teki jad. I ona tada odlui oduzeti si
ivot pa se, shrvana alou, otputi u usamljenu i nenastanjenu umu. U toj umi vladao je moni i vrlo
bogati yaka po imenu Sthunakarna i svi su ljudi, plaei ga se, zaobilazili to mjesto. Yaka
Sthunakarna najednom se stvorio pred ikhandini pa je upitao: Zato si dola ovamo? Kakva te to
nevolja amo dovela? Kai mi, a ja u joj ve nai lijeka!
Ona mu na to odvrati: Ti tako neto ne moe uiniti!
No on i dalje navaljivae, a ona je ponavljala svoje, pa joj on na kraju kaza: Ja u to uiniti,
kraljevno, jer ja sam pratilac boga Kubere, boanstva izobilja, i mogu ti ispuniti svaku elju, ma kako
ona bila neostvarljiva! Zato mi kai to ti je elja.
Onda mu ona ispria sav jad koji je bjee snaao i na kraju mu ree: Obeao si da e nai
lijeka mojoj nevolji. O yako, uini svojom milou da postanem muko!
Yaka se zamisli pa joj, poslije nekoga vremena, odgovori: Ja u ti ispuniti tu elju, o
blagoslovljena, ali postoji jedan uvjet: darovat u ti svoju mukost za neko vrijeme, a kada proe taj
rok, ti se mora pojaviti ovdje. ikhandini e na to: Vratit u ti ja, blagodarnie, tvoju mukost!
Samo za neko vrijeme, dok se u moju mukost ne uvjeri kralj Hiranyavarman, prihvati, molim te, moju
enskost!
I tako se oni sporazumjee i zamijenie spolove.
Nakon nekoga vremena naiao je tuda Kubera dok je putovao po zemlji, pa navrati u
Sthunakarnino stanite. Ovaj Sthunin dvor lijepo je odravan kaza Kuberaali gdje li je ta
budala? Zato ga nema da me doeka? Tada mu yake ispripovijedae kako je Sthuna zamijenio
svoju muevnost, a Kubera se tada jako rasrdi i zato ga prokle: Neka taj grjenik ostane i dalje ena!
44

Umin suprug je iva.

140

Na to ga yake stadoe umirivati i moliti mu se za Sthunakarnu: Kubero, ogranii na neki nain to

svoje prokletstvo! I Kubera se tada malo smeka pa im odvrati: Kada ikhandin pogine u boju, Sthuna
e dobiti svoj prijanji oblik. Neka se vie zbog toga ne brine!
Tako se dogodilo zavri Bhima da je najstarija kerka kralja Kaijskoga, imenom Amba,
ponovno roena u domu kralja Drupade kao ikhandin. Ako mi se on priblii s lukom u ruci, ja se neu
na njega niti osvrnuti niti ga namjeravam ubiti u kakvu okraju.
Duryodhana je sasluao tu pripovijest, zamislio se, pa se napokon sloio s time da ta odluka
sasvim dolikuje Bhimi.45 Proe i ta no. Kuntin sin Yudhithira sazvao je svoju brau pa im u
povjerenju ree: Uhode koje sam postavio u Duryodhaninoj vojsci donijee mi jutros novosti.
Duryodhana je upitao Gangina sina: Gospodaru, za koje vrijeme moe unititi svekoliku vojsku
Panduovih sinova? A ovaj na to odgovori zloudnome Duryodhani: Za mjesec dana! Na isto
pitanje Drona odgovori da mu treba priblino jednako vrijeme, a Kripa ree da mu treba dvostruko
vie. Dronin sin koji poznaje vrlo djelotvorna oruja kaza da njemu treba deset noi. Karna je takoer
upuen kako se upotrebljavaju mona oruja i pred svima se izjasni da njemu treba samo pet dana.
Zato ja sada pitam tebe, Aruno: za koje vrijeme ti moe istrijebiti protivnike?
Na to kraljevo pitanje Dhananaya kovravih kosa pogleda Vasudevu pa odvrati: Svi su oni moni
i vrsni borci i upueni su u sve tajne ratovanja. Nema sumnje, kralju, da mogu uiniti to kau, ali ti
ipak nemoj strijepiti. Doista ti kaem da s Vasudevom kao saveznikom mogu na jednim jedinim
kolima za tren oka istrijebiti sva pokretna i nepokretna stvorenja u svima trima svjetovima, pa ak i
besmrtnike. Jo je uvijek uza me ono uasno i svemono oruje koje mi dade iva Paupati onda kada
sam se s njime borio. Zaista, to je oruje kojim Gospod unitava stvorenja na kraju yuge.46 Gangin sin
ne poznaje to oruje niti ga meu njima tko drugi zna. Kako bi za njega saznao sutin sin? Ipak, obine
ljude nije podobno obijati nebeskim orujem. Mi emo nae zlotvore pobijediti u potenoj borbi.

45

Bhimina pria o ikhandinu (u. 170-193) ini se dobrim primjerom umetanja naknadnoga objanjenja" u
radnju, koje tu treba opravdavati Bhiminu ranjivost i savladivost u bici. Objasnidbena pria odlikuje se stoga
matovitim opisima Bhimine borbe s kraljevima na svayamvari ili, kasnije, s Parauramom, te bajnom priom
o yaki Sthuni. Sve je to donekle izdvaja iz konteksta i upuuje na to da je ona moda naknadno proirenje
prie iz adhyaye I, 96.
46
Zanimljivo je kako se u ovome odlomku kult ive i kult Krine Vasudeve ve prepliu u epu.
141

Knjiga esta
BHIMAPARVAN
Knjiga o Bhimi

Vaiampayana ree: inilo se da je zemlja opustjela, da na njoj nema vie ni konja, ni ljudi, ni
kola, ni slonova i da su samo djeca i starci ostali po kuama. Sva sila s cijele ambudvipe1 na koju
Sunce prosipa svoje zrake bjee se sabrala na Kuruketri. Okupljeni na tome mjestu, ljudi svih boja
pritisnuli su na zemlju mnogo vodana u duinu i irinu zauzimajui okruge, rijeke, brda ume. Prema
Yudhithirinoj naredbi svi su bili opskrbljeni izvrsnom hranom i svakakvim ugodnostima, a njihove su
ivotinje takoer bile opskrbljene na najbolji nain. Odredio je i razliite lozinke kako bi se
prepoznavali oni koji pripadaju Pandavama.
Srani Dhrtaratrin sin kojemu nad glavom bjee bijeli suncobran ugledao je okruen tisuom
slonova i stotinom svoje brae kako se vijori Arunin stijeg pa stade sa svim tim kraljevima ureivati
svoje ete nasuprot Panduovu sinu. A Panale se radovahu skorome boju pa, im ugledae ovu vojsku,
veselo duhnue u svoje gromoglasne koljke i udarie u milozvune cimbale. Sjedei na istim kolima
Vasudeva i Dhananaya, obojica nalik na tigrove, radosno duhnue u svoje nebesnike koljke.
Podie se gusta praina tako da se nita ne mogae razaznati jer je i samo Sunce, prekriveno
njome, izgledalo kao da zalazi. Iz crnoga oblaka udari pljusak od krvi i mesa i sve to bijae krajnje
neobino. Podie se oluja koja je nosila sa sobom mnotvo sitna kamenja a ono je ranjavalo na stotine i
tisue ratnika. Dvije vojske, kralju, opremljene, vesele i orne za boj, stajahu sred Kuruketre nalik na
dva uzgibana oceana.
Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdie meu sobom pravila i dogovorie se kako e se boriti.
Prema tome dogovoru smjeli su se sukobljavati samo oni koji su jednaki i morali su se boriti poteno.
Oni koji poslije potene borbe odstupe nisu se smjeli proganjati. Napad rijeima smio se samo rijeima
uzvratiti, koija je smjela udariti na koiju, jaha na slonu protiv sebi ravna, konjanik protiv konjanika,
a pjeak protiv pjeaka. Nisu se smjeli ubijati oni koji zalutaju. Jedan ratnik mogao je napasti drugoga
tek poto bi ocijenio sposobnost, voljnost i snagu svojega protivnika i poto bi ga prije toga upozorio.
Nespreman protivnik nije se smio napadati. Nije se smio napadati ni onaj tko se s drugim bori, ili onaj
tko se odmara ili odstupa, protivnik s onesposobljenim orujem ili bez oklopa. Koijai, teglee
ivotinje, nosai oruja ili glazbenici takoer se nisu smjeli napadati.
Sveti rii Vyasa, Satyavatin sin i djed Bharata, prvi meu vedoznalcima, koji je prolost,
sadanjost i budunost mogao podjednako gledati pred oima, doe tajno kralju Dhrtaratri vidjevi da
su se dvije vojske postrojile jedna prema drugoj, jedna prema zapadu, a druga prema istoku. On ree
svojemu sinu koji bjee potiten, potonuo u gorke misli: Kralju, tvoj sin stoji sa svima ostalim
vladarima pred sudnjim asom. Opremili su se za bitku i sada e se meusobno poubijati. Svi e oni
nestati, Bharato. Imaj na umu da tok Vremena nosi sa sobom promjene i ne daj alosti da ti mori srce.
Sine, ako to eli, ja ti mogu dati sposobnost da ih sve moe vidjeti u boju. Poklanjam ti vid kako bi
mogao gledati bitku.
Prvae meu dvoroenima, na to e Dhrtaratra nemam nikave elje da gledam kako se
moj rod meusobno zatire. Uini mi svojom mou samo tu milost da mogu stalno sluati to se dogaa
u boju.
A Vyasa mu odvrati: Ovaj Sanaya, kralju, opisivat e ti sve to se bude dogodilo u boju.
Njegovim oima nee ostati nita skriveno. Bit e obdaren nebeskim vidom i moi e sve znati bilo to
javno ili tajno, po noi ili po danu, pa ak e mu i ono to je bilo samo pomiljeno biti poznato. Oruje
1

ambudvipa "Narov otok" u epsko-puranskoj kozmografiji sredinje je od sedmorih kopna na Zemlji,

koncentrino okrueno drugim estoroma (Plaka-, almali-, Kua-, Krauna-, aka- i Pukaradvipa). Na jugu
ambudvipe nalazi se Bharatavara, Indija. Na krajnjem sjeveru blaena zemlja Uttarakurua. Na istoku
Bhadrava, na zapadu Katumala, a u sreditu Ilavrta s planinom Meru u sredini i golemim stablom ambua na
vrhu. Izmeu krajnjih i sredinjega podruja spominju se jo etiri podruja. Sline predodbe gajili su i
buddhisti i inisti.
142

ga nee posjei niti e ga umor svladati. Gavalganin e sin iznijeti ivu glavu iz rata. Ne tuguj, kralju!
Ja u razglasiti slavu Kurua i Pandava. Sudbina se ne da izmijeniti. A ako pita za pobjedu, ona e biti
tamo gdje je pravda. Ovaj e boj biti uasan pokolj, Bharato, i mnogi e hrabri gospodari zemlje
zaspati na bojitu.
Svake noi ujem s nebesa urlike kao kada se bore divlji veprovi ili make. Kipovi bogova i
boginja katkad se smiju i tresu, a nekiput bljuju krv ili se znoje ili padaju. Pri zalasku sunca viaju se
na stotine rojeva kukaca. U svitanje i sumrak ini se da su sve etiri strane svijeta u ognju, a oblaci,
Bharato, putaju dad od praine i mesa. Zvijee Arundhati je okrenula lea mudrome Vasithi,2 a
planeta Sanaiara ugroava zvijee Rohini.3 Lik se na Mjesecu pomaknuo. S neba se uju strani
urlici premda je potpuno vedro, a ivotinje plau. Sve su to predznaci stranih dogaaja.
Krave donose na svijet magarce, a neki se od njih pare s majkama. umsko drvee daje plod i
cvijet kad mu nije vrijeme, a ene donose na svijet nedonoad, a neke i nakaze. Raaju se zlokobne
zvijeri s tri roga, etiri oka, pet nogu ili dva spolna organa, neke s dvije glave, dva repa ili groznim
zubima, a sve putaju strahovite urlike. Odrijebili su se i konji s tri noge i ukraeni krestom i
rogovima, a imaju etiri zuba. Kralju, u gradu su neke brahmanske ene donijele na svijet garudu4 ili
paunove! Pripadnici niih kasti smiju se, igraju i pjevaju, a to ne sluti na dobro. Djeca, kao da ih smrt
progoni, crtaju naoruane likove i juriaju jedna na drugu s motkama u rukama ruei gradove koje su
napravila u igri. Zemlja se esto potresa, a Rahu se pribliava Suncu. Bijeli je Ketu5 preao zvijee
Puya.6 Arigaraka7 krui prema Maghi,8 a Brhaspati9 prema ravani.10 Sunev potomak Sanaiara11
pribliava se zvijezdi Bhagya12 i ugroava je. Planeta ukra13 podie se prema Purvaprothapadi14 jako
sjajui i kree se prema Uttaraprothapadi15 gledajui prema njoj iz zdruenja. Bijeli Ketu sja kao vatra
pomijeana s dimom i napada sjajno zvijee vetha16 koje je Indri posveeno. Zvijezda Dhruva17
blijeti velikim sjajem i kree se nadesno. Mjesec i Sunce ugroavaju zvijee Rohini,18 a strani Rahu
zauzeo je mjesto izmeu zvijea itra19 i Svati.20 Crveni Arigaraka plamti kao vatra i kree se kruno
ostajui u potezu sa zvijeem ravana, a Brhaspati ga je pretekao.
Zemlja koja je dosada davala svaku etvu kada joj doe godinje doba prekrivena je sada
usjevima od svakog doba. Svaka jemena stabljika ima po pet klasova, a svaka riina po stotinu. A
krave, najbolja stvorenja o kojima svijet ovisi, kada se pomuzu nakon to su telad sisala, daju samo
krv. Boja oruja, vode, oklopa i zastava podsjea na vatru, svjetlost zvijea koja nose imena sedam
blagoslovljenih riija21 priguila su se. Znam za etrnaestdnevni, petnaestdnevni i esnaestdnevni
2

Arundhati je bila ena mudraca i pjesnika Vasithe, ijemu se rodu pripisuju himni u VII knjizi Rksamhite.
Na nebu je Arundhati mala zvijezda Alcor u Velikome medvjedu, a Vasitha je zvijezda z u Velikome
medvjedu uz koju se Alcor "vjerno" dri.
3
v. V, bilj. 32 i 33.
4
udesne ptice poput Vinuova orla Garude. v. l, bilj. 100.
5
Rahu i Ketu, v. I, bilj. 34.
6
Puya je d u zvijeu Raka.
7
Angaraka je Mars. v. V, bilj. 34.
8
Magha je Regulus u zvijeu Lava.
9
Brhaspati je Jupiter, v. III, bilj. 54
10
ravana je Altair u zvijeu Orla.
11
Sanaiara je Saturn. v. V, bilj. 32
12
Bhagya je Uttaraphalguni, tj. b u zvijeu Lava.
13
ukra je Venera.
14
Purvaprothapada je a u zvijeu Pegaza.
15
Utaraprothapada je a u zvijeu Andromede.
16
vetha je Antares u tipavcu. v. V, bilj. 35
17
Dhruva je "postojana" zvijezda najblia polu.
18
Rohini je Aldebaran u Hyadama. v. V, bilj. 33
19
itra je Spica u Djevici, v. V, bilj. 38
20
Svati je Arcturus u zvijeu Bootes.
21
Sedam riija je sedam zvijezda Velikih kola.
143

mlaak, ali trinaestdnevni dosad nisam vidio. A sada je oboje, Sunce i Lunu, progutao Raku na
trinaesti dan u jednome mjesecu, kada nije nijedna etvrt, i njih e dvoje donijeti propast biima.
Kada proe ova no, stii e te zlo iz zla proisteklo. Da bi susreli jedni druge, ljudi e morati
izlaziti iz svojih kua s vatrom u rukama kako bi rastjerali gustu tminu. Veliki su riiji rekli da e zbog
svega ovoga Zemlja piti krv tisue kraljeva. S planina Kailase, Mandare i Himalaye ulo se na tisue
prasaka i na tisue se vrhova obruilo. Od Zemljina podrhtavanja sva etiri oceana silno su narasla i
ini se da e preplaviti kopna i ugroziti Zemlju. Puu estoki vjetrovi koji nose otro kamenje i rue
drvee. U selima i gradovima i posveeno i obino drvee rui se pod udarcima vjetra ili gromova.
Sveta vatra u koju brahmani liju rtve Ijevanice bukti plavim, crvenim ili utim plamenom i povija se
nalijevo irei lo zadah i putajui iz sebe glasove. Ni dodir, kralju, ni miris, a ni okus nisu vie ono
to su bili. Zastave se esto tresu a iz njih se die dim, a s bubnjeva i cimbala sipa se ugljena praina.
Slonovi su neposluni i tre amo-tamo mokrei i ostavljajui izmet i drhtei se sklanjaju u
vodu. Konji kao da tuguju. Sada, Bharato, kada si sve ovo uo, uini to treba uiniti da sprijei
unitenje zemaljskoga puanstva.
Sasluavi rijei svojega oca, Dhrtaratra odgovori: Ja mislim da je sve ovo predodreeno jo od
pamtivijeka. Dogodit e se velik pokolj ljudi. Ako kraljevi padnu u boju drei se dunosti
katriyskoga stalea, zasluit e blaenstvo u nebeskim predjelima odreenima samo za junake.
Na te rijei svojega sina mudrac Vyasa, knez pjesmotvoraca, usredotoi svoj um u vrhunskome
spregnuu i za kratko vrijeme utonu u misli, a onda se opet oglasi: Vrijeme je, kralju, unititelj svemira
i stvoritelj svjetova. Nema niega to bi bilo vjeno. Ti pokai Kuruima put pravde jer si ih ti duan
obuzdati. Reeno je da je grijeh ubijati rodbinu. Ne ini ono to zasluuje gnuanje. Smrt se, kralju,
rodila u liku tvojega sina. U Vedama se nikada nije povlaivalo pokoljima. To ne moe donijeti
nikakva dobra. Obiaji su jednoga naroda kao i tjelesne navike. Obiaji ubijaju onoga tko ih se ne dri.
Premda si upravo ti pozvan da odlui, vrijeme te je navelo da skrene s pravoga puta i uinilo da
propadne ovaj narod i njegovi kraljevi. Tvoja se vrlina vrlo smanjila. Pokai svojim sinovima to je
pravednost, o nepobjedivi, jer emu e ti kraljvstvo koje te navodi na grijeh? Daj Pandavama njihov
dio kraljevine, a Kuruima daruj mir!22
I, rekavi to, Vyasa ode odatle. Kralj Dhrtaratra ostade da u tiini razmilja. Poslije nekoga
vremena on poe uzdisati pa onda upita Sanayu: Sanayo, svi ovi kraljevi, gospodari zemlje, tako
hrabri i voljni za boj, spremni su zaradi zemlje rtvovati svoje ivote. Oni ude za blagostanjem koje
proizlazi iz posjedovanja zemlje i ne mogu otrpjeti jedan drugoga. Mnogo milijuna hrabrih ljudi
okupilo se u Kuruangali. Sanayo, elim saznati pojedinosti o zemljama, planinama, rijekama i o
svemu to postoji na Zemlji, o njenim mjerama i prostranstvima. Mo ponovno roenog riija Vyase,
ije su snage neizmjerne, obdarila te je svjetiljkom nebesnikoga vida i okom znanja.23
Na to e Sanaya: Veliki kralju, sve tvorevine u svemiru sastoje se od pet elemenata i zbog toga,
kako kau mudraci, meu njima nema razlike. Ti su elementi: eter, vazduh, vatra, voda i zemlja.
Njihovi su atributi: zvuk, dodir, lik, okus i miris. Svaki od tih elemenata posjeduje i svojstva onih
elemenata koji su prije njega nabrojani. Zato zemlja, najvanija od svih, posjeduje osim svojega i
svojstva ostalih etiriju, a u eteru je samo zvuk. Tih pet elemenata sadri na taj nain tih pet svojstava i
o tih pet elemenata ovise sve tvorevine u svemiru. Kada u svemiru vlada jednoobraznost, ti elementi
postoje svaki za sebe. Kada pak ne postoje u svojemu prvobitnom stanju, ve pomijeani jedni s
drugima, tada se tvorevine oblikuju tijela i poinju ivjeti. Nikada ne moe biti drukije. Kada se ti
elementi unitavaju, oni se utapaju u onaj koji im po redoslijedu prethodi, a nastaju tako to proizlaze
iz prethodnoga. Svi su oni nemjerljivi jer njihov je oblik sam Brahman. Sve tvorevine koje se vide u
svemiru sastoje od tih pet elemenata. ovjek pokuava istraiti nove mjere i odnose napreui svoj
razum. Ono pak to je nepojmljivo ne treba pokuavati rastumaiti razumom. Ono to je iznad ljudske
prirode pokazuje se nespoznatljivim.
22

To se moe razumjeti samo ako se eli rei da sudbina nije naprosto neminovna, ve da se iz znakova
vremena moe iitati da bi ovo bio koban as, a da se kob moe izbjei ako se promijeni odluka.
23
Dobar primjer kako malen povod dostaje za veliku kozmografsku digresiju koja slijedi. Takve puranske
rasprave dale su u nekim dijelovima Mahabharate enciklopedijski znaaj.
144

Govorit u ti, sine Kurua, o otoku Sudarana. Taj je otok kruna oblika, nalik na kota. Po njemu
teku rijeke i mjestimino je prekriven vodom i planinama nalik na gomile oblaka. Po njemu su rasuti
gradovi i mnoge lijepe pokrajine. Mnogo je tamo cvjetna drvea i voaka i raznih itarica i druga
blaga. Sa svih strana okruen je slanim oceanom. Kao to ovjek moe vidjeti svoje lice u ogledalu,
tako se i otok Sudarana moe vidjeti na Mjeseevom kolutu.
est jednakih planina prua se s istoka na zapad i see od istonoga do zapadnoga oceana. To
su: Himavant, Kemakuta, Niadha, Nila koja oblikuje lazulitom, veta, bijela kao Mjesec, i planina
zvana rngavant koju ine sve vrste kovina. Prostor meu njima irok je tisue vodana i tu se nalaze
mnoge prekrasne kraljevine.
Sjeverno od Niahde planine su Malyavat i Gandhamadana, a izmeu njih je okrugla planina Meru
sainjena od zlata. Blista kao jutarnje sunce i nalik je na vatru bez dima. Visoka je osamdeset i etiri
tisue vodana i jednako toliko duboka. Ona stoji nosei na sebi svjetove odozgo, odozdo i svuda
naokolo. Iza planine Meru postoje etiri otoka: Bhadrava, Ketumala, ambudvipa i Uttarakuru, gdje
je obitavalite onih koji su stekli zasluge dobrim djelima. Najvee svjetlilo uvijek krui oko planine
Meru, a takoer i Mjesec sa svojim zvijeima. Uz njih krui i bog Vjetar. Na toj su planini nebeske
voke i cvijee i svuda su po njoj nastambe od ista zlata. Tu se zabavljaju nebesnici, gandharve, asure
i rakase praeni skupinama apsarasi. Tu Brahman i Rudra, a takoer i akra, glavar nebesnika, svi
zajedno prinose svakojake rtve uz obilate poklone.
Dhrtaratra tada ree: Reci mi istinu o ovoj zemlji nazvanoj Bharata, gdje su se skupile tolike
nerazumne vojske i zbog koje je moj sin Duryodhana toliko zavidljiv, a koju i Panduovi sinovi toliko
ele stei.24
Na to e Sanaya: uj me, kralju, Panduovi sinovi ne ude za tom zemljom. Duryodhana je
pohlepnik, a uz njega i mnogi drugi katriye i vladari pokrajina koji zbog toga ne mogu podnijeti jedni
druge. Sada u ti govoriti o tom zemaljskom podruju znanom kao Bharata.
Ta je zemlja, Bharato, Indrina voljena zemlja, a takoer i voljena zemlja Vivasvantova sina
Manua. Opisat u ti je onako kako sam o njoj uo: Mahendra, Malaya, Sahya, uktimant, Rkavant,
Vindhya i Pariyatra obitelj je od sedam planina u Bharatavari. Osim njih ima jo na tisue planina
koje su nepoznate, tvrde, goleme i pune divnih dolina. Uz njih ima jo mnogo manjih planina koje
naseljavaju barbarska plemena. Arye i mlehe i jo mnogi narodi nastali njihovim mijeanjem piju
vodu rijeka koje u ti spomenuti: velianstvena Ganga, Sidhu, Sarasvati, Godavari, Yamuna, Gomati,
Narayana i jo stotinu pedeset i tri rijeke kojima se znaju imena. Sve su one majke svijeta, Bharato, i
ine mnogo dobra. Osim njih ima jo na stotine i tisue rijeka kojima se ne zna ime.
Sluaj sada imena podruja to u ti ih nabrojati: (slijede imena 147 podruja)
Ima i drugih kraljevina, Bharato. Na jugu su Dravide, Trigarte, Malave, Kulinde, Muike (i jo
152 kraljevine). Na sjeveru su: mlehe, Yavane, ine, Hune, Kamboe, Kamire i druge kraljevine i
mnotvo plemena mleha, a taje zemlja domovina i mnogim plemenima katriya, vaiya i udra. Tu su
jo i Kalinge, a na istoku i sjeveru ima jo zemalja.
Ako se bogatstva Zemlje ispravno razvijaju i u skladu s njenim mogunostima i svojstvima,
ona je kao krava koja uvijek daje mlijeko i iz koje se uvijek mogu musti trojaki plodovi: vrlina, korist i
zadovoljstvo.25 Hrabri su kraljevi upueni u pouke vrline i zakonitosti koristi, ali su postali pohlepni za
zemljom. Neumorni su i vjeno gladni blaga i zato su spremni i svoje ivote dati u boju. A Zemlja je
sklonite i biima koja su u ljudskim tijelima, a i biima u tijelima nebesnika. eljni zemlje, kraljevi su
postali kao psi koji se otimaju o komad mesa. Njihova je pohlepa neobuzdana i ne moe se zasititi. O
Bharato, ako se Zemlja dobro njeguje, ona postaje i otac i mati i djeca i nebo i rajski predio svim
stvorenjima.
Dhrtaratra e opet: Kai mi, Sanayo, kolika je veliina etiriju ocena i pripovjedaj mi o Rahuu,
Somi, Suryi.
Sanava nastavi: Postoje, kralju, mnogi otoci na Zemlji. Ja u ti opisati samo sedam otoka i k tome
Sunce i grabitelja Rahua. Otok ambudvipa protee se na vie od osamnaest tisua est stotina vodana.
24
25

v. VI, bilj. l
To su dharma, artha i kama. v. I, bilj. 18
145

Kae se da je slani ocean dvaput tolik. Taj ocean posijan je mnogim kraljevstvima koje krase dragulji i
korali. Osim toga, po njemu su i mnoge planine proarane razliitim kovinama. Sam je kruna oblika.
Otok je akadvipa dvaput vei od prethodnoga, a takoer je i eerni ocean koji ga okruuje sa svih
strana. Kraljevine su tamo blagoslovljene pravednou, a ljudi tamo nikada ne umiru. Na svima
otocima ima ljudi sa svijetlom i tamnom koom, a i svih mjeavina svijetlih i tamnih puti.
Dalje je, Kauravo, trei opojni ocean od topljenoga maslaca, za njim je ocean od kiseloga mlijeka,
a potom ocean od mlijeka, pa slatkovodni ocean. Otoci su redom svaki dvostruko vei od prethodnoga
kako se ide dalje. Njih okruuju ti oceani, a posljednji je ocean od slatke vode. To su otoci okrueni
oceanima. Sasluaj sada, kralju, o nebeskim tijelima i o Svarbhanuu.26
uo sam da je planet Svarbhanu kuglast. Njegov je promjer dvanaest tisua vodana, a opseg
trideset i est tisua vodana. Tako rekoe ueni ljudi u starim vremenima. Promjer je Mjeseca jedanaest
tisua yoana, a opseg trideset i tri tisue. To je slavno tijelo hladna svjetla. uo sam da je promjer
blagotvornoga sunca koje daruje svjetlost deset tisua vodana, a opseg trideset tisua.27 To su mjere
Sunca kako su navedene. Planet Rahu, zbog svoje veliine, obuhvaa i Mjesec i Sunce kada za to doe
vrijeme. Zahvaljujui oku znanja, veliki kralju, ja sam ti opisao sklop svemira. Tako je reeno u
astrama.28 Mir neka je s tobom i umiri svojega sina Duryodhanu.
Vaiampayana govorae dalje: Znajui prolost, sadanjost i budunost i videi sve kao da mu je
pred oima, ueni Gavalganin sin stie u hitnji s razbojita, pohrli u boli pred Dhrtaratru koji bjee
utonuo u misli, i javi mu da je djed Bharata, Bhima, poginuo.29
A Dhrtaratra ga upita: Kako se dogodilo da moj otac, koji bjee poput samoga Vasave,30 pogine i
padne sa svojih kola? Kako li ga pogubie? Otrica boli roena iz pomisli da mi sva djeca mogu
izginuti razdire mi srce! Ovu moju peal, Sanayo, ti si rasplamsao kao da si na oltar dolio topljena
masla. Govori zato, Sanayo! Reci mi to se sve zbivalo u tome boju koji se rodio iz bezumlja mojega
nerazumnoga sina!
Sanaya mu odvrati: Zasluuje da ti se odgovori, kralju, i dolii ti da tako pita. Samo ti ne dolii
da svu krivicu svali na Duryodhanu. Onaj tko sam svojim ponaanjem ini zlo ne bi smio optuivati
drugoga za zloin!
Ne alosti se, gospodaru zemlje, nego sluaj o onome to sam gledao pomou sila spregnua,
sluaj o konjima i slonovima i o kraljevima neizmjerne snage. Dobio sam divnu mo nebesnikoga
razumijevanja, vida koji dosee i preko granica osjetila vida i sluha koji uje s velike daljine, te mo
poznavanja ljudskih srdaca. Stekao sam poznavanje prolosti i budunosti, a i divnu sposobnost da
letim preko neba i da budem u boju nedostupan oruju. Pouj! Kazivat u ti do u tanine o udesnome i
ushiujuemu boju koji se odigrao meu Bharatama, o okraju od kojega se dizala kosa na glavi.
Sanaya otpoe: Proe no i zau se galama koju digoe kraljevi pozivajui: U boj! U boj!
Podie se silna huka od tretanja koljki i bubnjeva i sve to bjee nalik na riku lavova, Bharato! Njitali
su konji, tutnjali kolni kotai, nemirni su slonovi trubili i sve se to s treskom, vikom i poklicima ratnika
mijealo u zaglunu jeku.
Dok su obje vojske stajale ekajui izlazak Sunca, podie se vihor i donese odnekud kapljice
vode premda ne bijae oblano. Duhnue potom suhi vjetrovi nosei oblake praine i otro kamenje.
Prema istoku poee padati meteori pogaajui uz tutnjavu izlazee Sunce. I dok su ete tako stajale,
Sunce izae, ali bijae bez sjaja, a zemlja se tresla i pucala na mnogim mjestima. Grmljavina je
dopirala sa svih strana. Od uzvitlane praine nije se moglo nita vidjeti. Duryodhanina vojska stajae
26

Svarbhanu je Rahu.
Tako Rahu moe prekriti i Mjesec i Sunce, a Mjesec bi mogao, ini se, prekriti Sunce.
28
astre su staroindijska struna djela koja prikazuju pojedina podruja znanja.
29
Tu (VI. 14) Sanaya preuzima ulogu neposrednoga pripovjedaa (ako zanemarimo kozmoloki umetak), a
Vaiampayana se povlai u drugi plan. Sanaya e zadrati nebesniki vid da bi mogao izvjetavati Dhrtaratru
o bici sve do istrijebljenja obiju vojska i do Duryodhanine smrti u 9. adhyayi 10. knjige. Tada ponovo
Vaiampayana postaje neposredni pripovjeda. Ta smjena pripovjedaa donekle ukazuje na razliku izmeu
prvotnijega i proirenoga opsega epa.
30
Indra. v. I, bilj. 126
27

146

licem okrenuta na zapad, a Prithini sinovi gledahu na istok. Tada vjetar promijeni smjer pa poe puhati
Pandavama u lea, a opori grabeljivih zvijeri zaurlae na Dhrtaratrovie. Kada Sunce izae, postade
na objema stranama vidljivo strano oruje za napad i obranu. Slonovi i kola okieni zlatom blistali su
nalik na oblake proarane munjama. Redovi mnogih postrojenih kola sliili su na gradove. I tvoj otac
bijae tamo sjajui kao pun Mjesec. Jedanaesti odjel Kurua, sastavljen od vojske Dhrtaratrinih sinova,
stajao je na elu svekolike njihove vojske, a pred svima njima stajao je antanuov sin. Nikada dosad,
kralju, niti vidjesmo niti usmo da su se dvije ovako goleme vojske, kao ove dvije vojske Kurua,
sukobile jedna s drugom.
Starina Bhima podie svoj glas i ree kraljevima koji su se na njegov poziv okupili oko njega:
Junaci, evo vam prilike da steknete slavu! Nebeske dveri stoje pred vama irom otvorene! Oekuje vas
radost susreta s Indrom i Brahmanom. Drite se dharme katriya i poite putem svojih otaca! Borite se
radosno i proslavite svoje ime. Katriyi je milije da umre na bojitu nego kod kue u postelji.
Na te Bhimine rijei kraljevi se zaputie svaki svojemu odjelu diei se svojim divnim kolima.
Samo Karna i njegova rodbina i prijatelji ostavie svoje oruje i ne pooe zbog Bhime u bitku.
A Bhima, vrhovni zapovjednik Kurua, bijae prekrasan kao jarko Sunce pod svojim golemim
stijegom na kojemu bijae palma i pet zvijezda. Drona, najvei meu uiteljima, imao je na svojemu
barjaku luk i rtvenik s vrem za vodu. Za Duryodhanom iae mnogo stotina i tisua eta, a njegov
stijeg bjee ukraen likom slona izraenim od dragulja. Na elu trupa stajae znameniti ayadratha na
ijemu je stijegu bio divlji vepar.
Vojska Kurua bi postavljena u bojni poredak zvani vyuha. Taj je poredak nalik na pticu u letu:
bojni su joj slonovi tijelo; konjanici i pjeaci krila, a kola su kljun koji je upravljen prema neprijatelju.
Yudhithira je gledao silu neprijatelja u bojnome poretku pa ree Aruni: Protivnika je vojska,
Aruno, vrlo velika. Veliki mudrac i znalac vojne vjetine Brhaspati kae da se mala vojska mora zbiti
u poredak otar kao igla. Ako se rairimo, bit emo mnogo slabiji. Zato, Aruno, postroj nau vojsku u
poredak nalik na vrak igle. A Aruna mu na to odgovori: Nebeski vojskovoa Indra pobijedio je,
kralju, silnu vojsku asura sasvim malom vojskom zbijenom u poredak zvani vara.31 Prvae meu
kraljevima, to je ubojni red koji nitko ne moe pobijediti i ja u ga danas za tebe postrojiti!
I Pandave postrojie vojsku tako kako je Aruna rekao. Bhima i Dhrtadyumna odbaren velikim
moima, Nakula i Sahadeva, a i kralj Dhrtaketu postadoe voe njihove vojske. Kraljevi Panala s
najboljim je sjajnim ratnicima titio zalee Draupadinih sinova koji su ili za Bhimom, za njima je iao
ikhandin koji bjee sav obuzet milju da ubije Bhimu, a njega je titio sam Aruna. Kralj
Yudhithira bio je u sreditu svoje vojske okruen ljutim slonovima koji bjehu nalik na pokretna brda.
A nad svim golemim stjegovima u objema vojskama stajao je na Aruninim kolima divovski majmun.
Kada svi bojovnici bijahu postrojeni prema pravilima i kada sve bjee spremno za boj, ree
Duryodhana svojemu bratu Duasani: Duasano, hitno uputi kola koja e tititi staroga gospodara.
Neka se nae ete odmah pomaknu naprijed. Ono to sam tolike godine prieljkivao napokon e se
dogoditi! Kurui i Pandave sudarit e se na elu svojih vojski.
Onda Yudhithira, problijedivi pri pogledu na Duryodhaninu vojsku, oslovi Arunu: Aruno,
moemo li doista svladati tu golemu vojsku? Pred njom je Bhima, na nepobjedivi djed. Vojska je
Kurua doista tolika da se pitam kako bismo je mogli nadjaati. Na to e Aruna: Kralju, oni koji
ele pobjedu ne pobjeuju toliko snagom i smionou koliko istinom, obazrivou, pravednou i
trudom. Treba razluiti pravdu od nepravde, razumjeti to je gramzljivost, pa onda uloiti napor i
zapoeti bitku bez gordosti, jer pobjeda je tamo gdje je i pravda. Tako je rekao Praotac Indri kada je
ovaj krenuo na asure.

31

Vara je vedsko ime Indrina ubojitoga oruja kojim je ubio Vrtru.

U kasnijemu sanskrtu znai i "udar groma", jo kasnije esto znai i tvrdi "dijamant".
147

Krina je gledao kako se sila Dhrtaratrovia primie spremna na boj pa ree mislei na Arunino
dobro. O monoruki, oisti si duu i sada se, u osvit bitke, pomoli Durgi32 da ti da pobjedu nad tvojim
neprijateljima.
Prithin sin poslua umnoga Vasudevu pa sie sa svojih kola i sklopljenih ruku poe hvalospjev:
Klanjam ti se, Vjena i Nepobjediva! Velika Kali, eno unititelja svijeta! O Svemogua sestro
Krinina odjevena u ute haljine, ti koja pokree sunce i Mjesec i daje im svjetlost! Ti si sumrak, ti si
dan, ti si Velika Majka, ti si utoite onih koji su ti odani! Ti daruje pobjede, ti si Pobjeda sama, o
zlatooka, o Bistroumna, ja ti se klanjam! Hvalim te s radou u srcu, Velika boginjo! Neka tvojom
milou izvojtimo pobjedu na bojitu! Potaknuta Aruninom odanou, Durga, uvijek milostiva
prema ljudskome rodu, pojavi se na nebesima i ree: Uskoro e svladati svoje neprijatelje, Panduov
sine! Nepobjedljive, tebi pomae sam Narayana! Bit e nepobjediv u boju da te ni sam Indra nee
moi svladati! I rekavi to, boginja nestade.
Kuntin sin sada bjee siguran da e mu se elja ispuniti pa se pope na svoja prekrasna kola, a onda
i on i Krina duhnue u svoje nebesnike koljke.
Tada ree Dhrtaratra:33 eljni boja na polju pravde,34 na Kuruskom polju, okupljeni vi, moji
sinovi i Pandave, Sanayo, to uinie?
Sanaya mu odgovori: Kad kraljevi Duryodhana spazi sve Pandave postrojene sa svojim etama,
primae se svojemu uitelju Droni pa mu prozbori: Uitelju, gledaj ovu silnu vojsku to je sada uz
Pandave! Postrojio je nju tvoj otroumni uenik, sin kralja Drupade. U njoj ima mnogo slavnih i
hrabrih strijelaca i svaki je od njih ravan Bhimi i Aruni. Tamo je i Yuyudhana, i Virata, kralj
Drupada, veliki borac s kola, Dhrtaketu, ekitana i junaki kralj Kaijski, pa Purudit, Kuntibhoa, i
snani aibya, kao bik predvodnik! Tamo je i Yudhmanyu, neizmjerno neustraiv, i silni Uttamauas, i
Subhadrin sinje tamo i sinovi to ih rodi Draupadi. Sve su to silni vitezovi i svi nose velike lukove.
Pouj, prvae meu dvoroenima, rei u ti poimence sve nae odlinike koji e voditi nau
vojsku: Ti si prvi meu njima, pa Bhima i Karna i uz njih Kripa koji pobjeuje u svakome boju. Zatim
Avatthaman, Vikarna, Saumadatta i ayadratha. Osim njih ima jo mogo junakih bojovnika koji su
meni za ljubav spremni rtvovati svoje ivote. Oboruani su svakakvim orujem i vini su ratnome
okraju. Naa je vojska pod zatitom Bhime neobuhvatna, a vojska je Pandava pod zatitom Bhime
ipak obuhvatna. Vi se postavite izmeu eta koje su vam povjerene a dunost vam je prije svega
zatititi Bhimu.
U taj as estiti i neustraivi djed Kurua pusti bojni pokli nalik na lavlju riku i duhnu u koljku, a
Duryodhani zaigra srce od silne radosti. Zatretae rogovi i koljke, bubnjevi i doboi, i velika se graja
podie. Stojei na velikim kolima sa zapregom bijelih konja, Krina i Aruna takoer puhnue u svoje
nebesnike koljke. Hrikea trubljae u Panaayu, a Dhananaya u Devadattu. Jaki vitez Bhima
puhnu u svoju veliku koljku Paundru, a Kuntin sin, kralj Yudhithira, trubljae u Anantaviayu.
Nakula i Sahadeva puhnue pak u svoje koljke Sughou i Manipupaku. I sjajni strijelac, kralj
Kaijski, i ikhandin veliki borac, i Virata, i Satyaki nepobjedivi, i Draupada, a i sinovi Draupadini i
uz njih silno oboruani Subhardin sin, svaki se od njih, gospodaru zemlje, oglasio duhnuvi u svoju
koljku. Strahovit jek odjeknu nebom i zemljom razdirui srca Dhrtaratrinim ratnicima.
Gospodaru zemlje, Panduov sin na ijemu stijegu stajae majmun gledao je postrojene bojne
redove Dhrtaratrovia i oruje koje samo to nije poletjelo pa podie svoj luk i prozbori Hrikei: O
nepotresivi, potjeraj moja kola izmeu ovih dviju vojski da pogledam one koji tamo stoje udei za
32

Durga je velika, bojovna i teko pristupna boginja, pobjednica nad asurama. U aktizmu vrhovno
boanstvo, u ivizmu ivina supruga. U krinizmu moe, evo, postati i mladom sestrom Krininom iz plemena
Nande, Krinina usvojitelja.
Inae je taj odlomak koji unosi i kult Durge u tekst razmjerno slabije rukopisno potvren pa je kao mlai
uklonjen iz kritiki izdatoga teksta epa.
33
Ovdje poinje Bhagavadgita u epu.
34
Kurusko polje, Kuruketra, bit e kao bojite i polje pravde jer se naelno pretpostavlja da je bitka boji
sud gdje bog, sudbina i ovjekova djela odluuju o onome o emu se ljudi nisu mogli sporazumjeti. Zato se
esto kae da e pobjeda biti ondje gdje je pravda. Usp. i V, bilj. 29 (o rtvi) i II, bilj. 35 (o kocki).
148

bitkom i s kojima u se sukobiti u ovome okraju. elio bih ih vidjeti, njih koji se ovdje okupie da
udovolje nerazumnoga Duryodhane, sina Dhrtaratrina, i da se bore na njegovoj strani.
Bharato, produi Sanaya Hrikea poslua Gudakeu35 te poveze prekrasna kola i
zaustavi ih izmeu dviju vojski. Stadoe nasuprot Bhimi i Droni i naspram svih onih zemaljskih
kraljeva. I Krina ree: Sine Prithin, pogledaj te Kurue to su se ovdje okupili!
I Prithin sin promotri obadvije vojske i vidje u njima svoje strieve, djedove i uitelje, ujake i
brau, sinove i unuke, a uz njih i brojne svoje prijatelje. Spazivi svu tu rodbinu i prijatelje, Kuntin sin
osjeti beskrajnu samilost te ophrvan bolom prozbori: Kada vidjeh svoj rod, Krino, da se radi bitke sav
ovdje sabrao, odmah su klonuli svi moji udovi i usta su se moja osuila! Tijelo moje drhti, kosa se
kostrijei, Gandiva klizi iz mojih aka i ini mi se da u ognju gorim! Noge me ne dre i, rekao bih,
razum me izdaje! Zlosutne predznake vidim, Keavo! Nije mi, Krina, stalo do pobjede, ni do
svevlasti, ni do uitka! emu nam svi ti uici, Govindo, mo, pa i sam ivot, kada su ba oni zbog
kojih smo sve to udjeli ondje postrojeni za bitku i spremni rtvovati blago i ivot?
To su nai starjeine, nai uitelji, sinovi, djedovi, tastovi i ujaci, unuci, urjaci, sva naa
rodbina! Ne, Madhusudano, makar i sam stradao od njihove ruke ne mogu uzeti njihove ivote. Nikada
to ne bih mogao uiniti, pa ni radi svevlasti nad svim trima svjetovima, a nekmoli radi ovoga jednoga.
ak i da ih smatram naim neprijateljima, grijeh e biti da im uzmemo ivote. Oni su na najblii rod i,
budu li od nae poginuli ruke, zlom bismo se ukaljali! Zar nam, Madhavo, to moe donijeti ikakve
dobrobiti? Ako je pohlepa njima oduzela pamet i ne vide da e zlo niknuti iz sukoba i iz istrebljenja
vlastite rodbine, zato mi, kad sve to znamo, ne sprijeimo da se poini ovaj grijeh? Kad pleme
propadne, odu u nepovrat i svi obiaji to u njemu vrijede i grijeh zavlada. A kada grijeh zavlada, ene
toga roda lako se pokvare. Ako su, Krino, ene pokvarene, stalei e se poeti mijeati, a njihovo
mijeanje vodi u pakao i samo pleme i onoga koji ga je unitio. Kada im se uskrate zaduni obredi,
plemenski praoci padaju s nebesa. Grijesi onoga tko uniti pleme izazivaju mijeanje stalea, a
zaboravljaju se vjeiti zakoni koji vrijede za rod i za porodicu. Kako su nas uili, anarddano,
neminovno stie u pakao ovjek kojemu se porodini obred zatre.
Jao nama! Nakanili smo poiniti neoprostive grijehe jer, evo, odluismo istrijebiti rod roeni!
Sve zbog udnje za vladanjem! Za mene je bolje da padnem goloruk pogubljen u boju orujem od
sinova Dhrtaratre!
Sanaya nastavi: Izrekavi to nasred bojnog polja, Aruna odbaci luk i strijele i sjede u kola
shrvan oajem. A Madhusudana mu odvrati ucviljenom, oiju punih suza.
Blagoslovljeni ree: Aruno, odakle taj oaj u ovome odsudnome trenu? Nije za ovjeka
plemenita roda takva ljaga to zatvara nebeske dveri. Budi junak, sine Kuntin, ne pristoji ti ta sramota!
Otresi se jadnoga maloduja! Ustani, ti zatornie neprijatelja!
Aruna mu odgovori: O Madhusudano, zar u moi na bojitu uperiti moje strijele i na Bhimu i
na Dronu kada oni zasluuju samo asti i tovanje? Bolje je da ovjek prosi da bi ivot odrao nego
svoje plemenite uitelje da pobije! Bili oni ili ne pohlepnici eljni blaga, bit e krvlju umrljana sva
budua zadovoljstva koja u ja okusiti! Mi ne znamo to je bolje, da li da mi pobijedimo ili da oni nas
pobijede. Kada poginu ti sinovi to ih Dhrtaratra stvori, na e ivot biti gorak jer smo ih mi pogubili!
Moj ivotni dah pomuen uzmie pred takvim grijehom i pitam te, jer ja ne znam, to je zlo a to je
dobro: U to da se sad pouzdam? Pred tobom sam ponikao, poui me to je bolje! Potporu u tebi
traim! Kako da odagnam tugu to mi pali osjetila? Ni vladanje dobrom zemljom u obilju i spokojstvu
pa ni vlast nad bogovima ne mogu me osloboditi tog bremena mojih jada!
Rekavi to Krini pripovijedae Sanaya, Gudakea, strah dumana, izusti jo samo ovo:
Ja se boriti ne elim! i ne ree vie nita. Tu na mei, pred vojskama, Hrikea odgovori njemu
tako oajnome.
Blagoslovljeni mu ree: Oplakuje ono za im se ne plae i ponavlja nazovimudre rijei. Onaj tko
je mudar ne ali ni ive, a kamoli mrtve. Jer nije istina da nas obojica i sve te velmoe nikada prije ne
bijasmo, niti je istina da kasnije neemo biti. Svakomu stvoru koji posjeduje tijelo dolaze djetinjstvo,
mladost i starost, a potom ga eka novo tijelo. Onaj tko je mudar ne da se zbuniti. Naa osjetila primaju
35

Gudakea "Onaj kojemu je kosa skupljena u vor" pridjevak je Arune.

149

svojstvena iskustva: toplinu, hladnou, bol i zadovoljstvo, ali sve to ima poetak i kraj. Zato budi
strpljiv, sine Bharata, jer onaj koji sve strpljivo snosi, koji je jednak u patnji i u srei i kojega nita ne
moe pomesti, vrijedan je besmrtnosti koju time stjee. Kazano je da je propast neminovna svemu to
je kao tijelo sazdano, a da onaj to obitava u tijelu na moe propasti nego da vjeno traje. Zato; o
Bharato, hajde kreni u boj!
Ako netko misli da moe ubiti stanovnika tijela ili da on moe nekoga ubiti, grijei jer taj ne
vidi pravu istinu: on niti ubija niti biva ubijen, on niti je roen niti e umrijeti. Ako ve postoji, nee
biti kraja njegovu postojanju. On je neroen, nepromjenljiv, vjean, prastar je i nee mrijeti kad mu
tijelo prestane ivjeti. Kako da pogine i koga i kako moe ubiti onaj koji zna da je nepropadljiv,
neunitiv, vjean? Kao kada ovjek odbaci odjeu koja se iznosila i odjene novu, tako onaj koji bjee
utjelovljen, kad odbaci svoje istroeno tijelo, prelazi u novo. Njega se oruje ne moe dotaknuti, vatra
ga ne pali, voda ne natapa niti mu vjetar moe nakoditi. Na moe ga posjei niti spaliti, ne moe ga
utopiti ili osuiti. To je neizmjenljivo i svemogue, to je nepokretno, postojano, vjeno bie. Kazano je
da ga ne moe niti spaziti, niti promijeniti a niti razumjeti. I zato, kada ve zna da je to tako, ne
pristoji ti da sada jadikuje, moni vitee! ak i ako misli da bie umire i opet se raa, ni tada ne
pristoji da ga oplakuje jer to se rodi mora i umrijeti, a to umre, to e se ponovno roditi. Tebi ne
dolikuje da ali zbog onoga to je neizbjeno. U poetku sva su bia nepojavna, potom se pojave,
budu ovdje neko vrijeme, a kada smrt ponovno doe, ostaju opet bez pojave. to je u tome za aljenje?
Neki ljudi misle da je to udesno, a drugi govore o tome kao o udu; ipak, ak i kada saznaju o
tome, nitko to doista ne moe pojmiti. Duh koji obitava u svakome tijelu neunitiv je i zato je alost
zbog svih tih stvorenja nedostojna tebe. Kolebljivost tebi ne pristaje! Imaj pred oima zakon svojega
stalea jer za katriya nema niega veega nego to je pravedna bitka. Sretnici su oni katriye, sine
Prithin, koji, ne traei, nau otvorena nebeska vrata dobivi priliku za ovakvu bitku. Ako tebi nije do
pravedna boja, ako se odrekne slave i dunosti koje dolikuju tvojemu staleu, poinit e grijeh.
Razglasit e ljudi tu vjenu sramotu, a ona je ljua onome tko prije bijae potovan. Svi slavni ratnici
pomislit e da te je hvatao strah od bitke pa e te prezreti svi koji te nekada potovahu. Sramota je gora
i od same smrti. Tvoji protivnici izvrgnut e ruglu sve tvoje junatvo i rei e mnogo onoga to se ne bi
smjelo kazati. Ima li ita bolnije od toga?
Ako li pogine, stii e na nebo, a ako pobijedi, uivat e zemlju. Zato sada ustani, Kuntin
sine, i budi odluan kad krene u bitku. Neka ti budu jednaki i bol i uitak, dobit i gubitak, pobjeda i
poraz! Spremi se stoga za bitku i ne kaljaj se grijehom.
To to si uo uenje je samkhye o duhu. Pouj sada to o tome ui yoga.36 To e ti znanje
raskinuti veze koje te sapinju uz djelovanje. Za yogu nema zaludna napora i za nju nema nikakvih
prepreka. ak i malo ove vjere i mudrosti oslobodit e te od velika straha. Sine Kurua, postojani se um
uvijek usmjerava u jedno teite. Nestalnih umova ima mnogo i vrlo su razgranati.
Neprosvijetljeni koji izriu kien govor, ushieni samo rijeju Veda, govorei, Prithin sine,
kako u Vedama nema niega drugoga osim tih rijei, prieljkujui da na ovome svijetu kuaju uitke, a
imajui za cilj zadovoljstva to ih nude nebesa jer im te rijei daju obeanje da e se roditi ponovo i to
onako kako su zasluili svojim obrednim postupcima, takvi ne uspijevaju sabrati um u zadubljenju.
Vede govore o ovima trima tenjama: o pravdi, o koristi i o uitku. Aruno, ne daj im da te
sputavaju! Ne daj oprekama da ti pomute um! Uvijek budi strpljiv, svjestan samog sebe, i ne budi
vezan ni za to! Tebe se tie jedino djelovanje, a ne i plodovi tih tvojih napora. Neka plod tvojega djela
ne bude razlog za tvoje pregnue, ali to ne znai da od toga djelovanja treba i odustati. Posveti se djelu,
ali se ne vezuj za njega, Dhananaya! Ta ravnodunost prema plodovima djela naziva se yoga. Kad
36

Samkhya je teorijski nazor, a yoga praktika disciplina koje su se povezale u povijesti hinduizma i razvile
u dva srodna filozofska sustava koji se po svojim izvorima razlikuju od purvamimamse i uttaramimamse ili
vedante jer ne proistjeu iz matice vedske predaje, a od nyaye ili vaieike jer se ne usredotouju na
gnoseoloka ni kozmoloka pitanja, nego na eshatoloka. No od svih tih "pravovjernih" hinduistikih sustava
(onih koji ne osporavaju Vede), samkya i yoga na raznim stupnjevima razvitka uspjele su u najveoj
mjeri upotrijebiti epsku predaju za sredstvo svojega irenja. Filozofija epa u prvome je redu, dakle, filozofija
samkhye i yoge.
150

ovjek odbaci sve svoje elje i bude zadovoljan samim sobom, kae se da je to ovjek postojana uma.
Onaj iji razum nijedna nevolja ne moe pomutiti i ija je e za uitkom prola, koga ne sputavaju
elje ni strahovi, sklonosti ni srdba, naziva se mudracem postojana uma. Onaj tko se moe odvojiti od
svih podraaja to ih primaju osjetila, kao kad kornjaa uvue udove, taj je postigao vrstou razuma.
No, premda se osjetila mogu odvojiti od svega onoga to ih nadrauje, ostaje elja za osjetilima, ali i
ona uzmie pred ovjekom koji vidi ono to je najvie. Kuntin sine, uzburkana osjetila odvlait e
panju i mudru ovjeku, premda se trudi da ih obuzda. Zato ih mora potiniti volji. Postojani um je
onaj koji moe vladati osjetilima.
Kada se razmilja o onome to osjetila mogu opaziti, raa se sklonost prema predmetima
opaanja, a iz te sklonosti rodit e se udnja. Iz udnje se raa srdba, a ona pomuuje um. Otuda
nastaje slabljenje pamenja. Tamo gdje nema pamenja nema ni uma, a tu je onda i propast. ovjek
koji znade obuzdati sebe slui se osjetilima, ali za njega nema niega privlanoga niti ga ita moe
odbijati, i kada osjetila potini svojoj volji, postie savrenu smirenost uma. Kada to ostvari, svi
njegovi jadi umah e nestati, a smirenost srca uvruje razum. Kako moe biti sretan onaj kojega mui
nemir?! Srce koje luta voeno osjetilima unitit e razum poput oluje koja razbija amac na velikoj
vodi.
Zato, monoruki, znaj da je ovjek postojana uma onaj koji znade obuzdati osjetila. Taj to
vlada sobom budan je u noi koja natkriljuje sva druga stvorenja, a to se svim biima ini kao budnost
njemu koji vidi, ini se tek tamom. Tko je prema svim eljama srca kao more koje prima sve vode, ali
ga one nikada ne prepune, taj e biti smiren, a ne onaj to vazda za neime udi. Mir dostie onaj to
svukuda hodi ne elei nita, neprivren niemu, osloboen udnje i svoje tatine. Takvo je to
boansko stanje i onaj koji ga dosegne ne moe vie podlei obmani. Tko stoji u tome brahmanskome
stanju, taj e u trenu smrti postii utrnue u brahmanu.
Aruna e opet: Ako, anarddana, tvrdi da su znanje i predanost yogi djelotvorniji od svakoga
djelovanja, poradi ega me onda treba dopasti ovo strano djelo? Pomijeanim rijeima pomutio si mi
um. Zato mi odreeno reci jedno to treba da inim da bih odabrao ono to mije bolje.
A Blagoslovljeni mu odvrati: Neporonie, ja sam ve zborio o tome da na ovome svijetu
postoje dva puta. Jedan je samkhya, a to je yoga znanja, a onaj je drugi yoga djelovanja. Osloboditi se
djelovanja ne znai uzdravati se od svakoga djela jer pukim neradom nee se domoi konanoga
osloboenja. Nitko ne moe ni za tren opstati ako odustane od svakoga djelovanja. Onaj koji obuzdava
svoja osjetila, ali prieljkuje njihove uitke, pravi je licemjer i njegov se duh zavarava opsjenama. No
tko snagom uma vlada nad svojim osjetilima, Aruno, i djelovanju posveti sve svoje pregnue koristei
se pritom organima koji su namijenjeni radu, ali se ne vee sa svime time, taj se odlikuje nada sve
ostale. Ovaj je svijet okovan u lance djelovanja, izuzevi samo rtvene obrede. O Kuntin sine, prihvati
se djela, a ne dozvoli da te sputavaju tvoji osjeaji.
Prithin sine, spoznat e me kada obuzda svoja osjetila i usmjeri svoj um k meni znajui da sam
samo ja pravo utoite. Obuzdat u ti nauk i iskustvo kojima e moi lako razumjeti sve to je na
svijetu. Od tisua ljudi tek jedan tei savrenstvu, a meu onima koji postigoe svrhu, malo je takvih
koji su mene spoznali.
Moja osmerostruka priroda je ovo: zemlja, voda, vatra, vazduh, eter pa um, jastvo i razbor. To je
moja nia narav. Moja se bit razlikuje od toga, ona je nad time, ona je ie po kojemu opstoji cijeli
svemir. Znaj da sva stvorenja iz njega proistjeu. Ja sam zaetnik svega to postoji, a ja sam takoer
unititelj svega. Nema niega veeg od mene, Dhananayo! Na meni je sve nanizano poput bisera na
niti.
Ja sam okus vode, Kuntin sine, ja sam svjetlost Sunca i svjetlost Mjeseca, ja sam u Vedama
sveti slog OM, zvuk sam u eteru i mukost u muu. Ja sam miomiris to ga iri zemlja, bljetavilo
ognja, ivot svih stvorenja, uzdrljivost koja krasi isposnika. Znaj, Prithin sine, da sam ja vjeno sjeme
svekolikoga bitka, otroumlje svakoga umnog stvora i slava svega onog to se slavnim zove. Ja sam
sila monih kada u njoj nema pohlepe ni strasti. Prvae Bharata, ja sam i enja u svim stvorenjima ako
je suglasna njihovoj dunosti. Od mene potjeu i sva bia svih triju kakvoa, bila to Dobrota, Strast ili
pak Tama. Ja nisam u njima, ona su u meni.
151

 Te tri kakvoe, te tri pojavnosti zavele su cijeli svijet na stranputicu pa ne vidi da ja, koji sam
neprolazan, stojim iza svega. Jer, ta tri privida od mene potjeu. udesni su oni i vrlo ih je teko
proniknuti. Samo oni koji se u mene uzdaju moi e prozreti ove tri obmane. Oni koji ine zlo jer ih je
opsjena liila svega znanja pa su prihvatili demonske navike, oni su najnii od cijeloga svojega roda i u
Meni nee nai pribjeita. Aruno, ima etiri vrste onih koji mene potuju: oni koji pate, oni koji
predano tragaju za znanjem, oni koji tee napretku i boljitku i, napokon, oni koji me ve znaju. Od njih
su najbolji oni koji znaju, jer je ovjek znanja za mene isto to i moja vlastita dua. Onaj koji spozna
Svebie, taj zna, i doi e k meni nakon mnogih roenja. Malo je tako plemenitih dua.
Onaj kome elje pomuuju znanje klanja se svojemu bogu i pribliava se propisanih obreda jer
je voen vlastitom prirodom. Bilo kojemu boanstvu da pokloni vjeru i da ga potuje, ja u mu
ukrijepiti vjeru. Kojemu se god boanstvu bude molio s vjerom, dobit e ono za to se molio, a zapravo
u to biti ja koji usliavam molbu. Oni koji nemaju dovoljno pameti ponjet e plodove svojega
djelovanja, ali e njihov uspjeh biti prolazan. Tko tuje bogove, i dospjeti e tako u svijet bogova, a tko
svoju odanost meni posveuje, taj e doi k meni.
Tad Aruna ree: O Svedritelju, Svevinji Gospode, doista je tako kako si kazao! Ako Ti,
Gospode, misli da sam vrijedan te Tvoje milosti, ukai mi se, Gospodaru yoge, daj mi da ugledam
Tvoje vjeno bie!
A Blagoslovljeni mu odvrati: Pogledaj, sine Prithin, stotine i tisue mojih pojavnosti, udesnih
oblija svakojakih boja! Gledaj te Aditye, Vasue i Rudre, blizance Avine, promotri Marute, Bharato,
uda koja jo nikada nisi gledao! Gledaj, Gudakeo, u mojemu tijelu sve to je pokretno i to je
nepokretno, i sve to bi mogao eljeti da vidi! Ali tvoje me oi nee moi ugledati. Zato ti moram
podariti nebesniki vid. Evo, gledaj moju svemonu prirodu!
I rekavi ovo produi Sanaya Hari, moni vladar velike yoge razotkri, kralju, pred
Prithinim sinom svoj svemoni lik s mnogim ustima i mnogim oima, nebrojeno mnotvo divotnih
oblija, s nebeskim ukrasima i sa svom mnoinom nebeskoga oruja u rukama, odjeven u nebesku
odoru i vijence i proet nebeskim miomirisima. U Njemu, blistavom i beskrajnom, bijahu svakakva
udesa, a lica mu bijahu okrenuta na sve strane. Kada bi na nebu odjednom planulo tisuu sunaca, bilo
bi to nalik sjaju Svevinjega. U tijelu boanstva to ga bozi tuju sin Panduov spazi cijeli svemir s
bezbrojem njegovih sastavnih dijelova. Zaprepaten udom, Dhananaya sae glavu pred boanstvom,
a svaka se dlaica na njegovu tijelu najei. Sklapajui ruke, oslovi Gospoda:
Gospode, vidim sve bogove redom i mnoge vojske svakakvih stvorenja, i Brahmana na njegovu
lopoevu tronu, i svete mudrace, i nebeske zmije! Ugledah i Tvoje nebrojene ruke, trbuhe i usta i to
mnotvo oiju na svim stranama, o Beskonani! Ne vidjeh ti kraj, sredinu ni poetak, o sveobuhvatni,
sveoblini Boe. Nosi svoju krunu, kolut i topuz, a iz Tebe blijeti strahovita sila! Vidim te, a tako je
teko u Tebe gledati jer si nesaglediv i okruuje te sunani oganj. Ti si neunitiv i vrhovna si meta
svake spoznaje. Ti si neprolazan, pastir vjene pravde. Ti si Vjena Dua! Ti nema poetka, sredine ni
svretka i rukama Tvojim ne zna se za broj niti ima mee tvojoj sili! Sunce i Mjesec dva su Tvoja oka,
a usta su Tvoja usplamtjeli oganj to daje toplinu cijelome svijetu. Ti ispunjava sav prostor izmeu
neba i zemlje i sve strane svijeta. Pred Tvojim udesnim i strahotnim likom dru sva tri svijeta, o
Preuzvieni, jer u Tebi stoluju sve boanske vojske. Neki Ti se mole treptei od straha i sklopivi ruke,
a vojske mudraca i sve mnotvo onih koji su bez mane kliu ti: Slava! Mnogim hvalospjevima uzdiu
Ti ime. Sa zaprepatenjem gledaju u Tebe Rudre i Aditye, Vasui i Siddhe, Vivadeve i Avini, Maruti,
preci, gandharve i yake, i sve asure i sve vojske siddha. Ugledavi Tvoje svemono oblije, strani
orunie, sagledavi Tvoja neprebrojna usta i bezbroj oiju, stegana, stopala, ruku i trbuha i uas
Tvojih mnogobrojnih zuba, sva stvorenja dru, a i ja s njima! Doista, o Vinu,37 premirem od straha
37

Vinu se spominje u Rksamhiti i vjerojatno mu ime oznauje boga "visoka hrpta" neba. Spominju se ve
njegova tri koraka kojima obuhvaa prostore. Pomae Indri u borbi protiv Vritre. U brahmanama je ve osjetno
istaknutiji jer postaje bog rtve. U epovima (i njima dijelom suvremenim upaniadima) i u puranama
poistovjeuje se s nizom mitskih likova, a osobito s Narayanom, Praapatijem i Puruom, ovjekom od ijih
udova rtvom ili emanacijom nastaje svijet. Oko Vinuova lika razvija se bogata mitologija i
ikonografija. Spava na zmiji ei ili Ananti, a putuje na orlu Garudi. Sa stvoriteljem Brahmanom i unititeljem
152

vidjevi Te svojim duhovnim oima kako blistav, mnogobojan, s eljustima iroko razjapljenim i
svojim oima sjajnim i golemim ispunjava cijela nebesa! Iz mojega uma nestade spokojstva i ne mogu
ovladati sobom. Kada sam spazio Tvoje strane ralje i goleme zube, strane poput vatri sudnjega dana,
ne znam vie gdje su strane svijeta niti svoj razum umijem smiriti. Gospode, koji si Bog boanstvima,
budi milosrdan jer Ti si jedino utoite cijeloga svemira!
I svi oni sinovi Dhrtaratrini, i vojske kraljeva, i Bhima i Drona, i Sutin sin s njima, stupaju uz
nae najbolje ratnike i urno ulaze u Tvoje eljusti kroza strahovite zube. Neke od njih vidim meu tim
zubima kako vise razmrskanih glava. Poput mnotva voda ije se matice, hitajui k moru, u njega liju,
slavni vitezovi iz ljudskoga svijeta hrle prema Tvojemu usplamtjelom drijelu, slini leptirima koji
hitaju prema ognju da bi ondje skonali. A Ti ih prodire palucajui jezikom iz tih svojih drijela.
Tvoje bljetavilo i strana silina rasprostiru se irom svemira i daju toplinu svakome stvorenju. Reci
tko si, o Jezivi? Gospode bogova, padam niice pred Tvojom pojavom i preklinjem Te da mi se
smiluje! elim Te spoznati, o Ti Prapoetni, jer ne razabirem to si naumio!
A blagoslovljeni ovako odvrati: Ja sam Smrt! Onaj sam to niti svjetove! U svojoj sam punoj
snazi i zamahu. Smjeram sada udariti na ljudski rod. Svi ovi ratnici postrojeni za boj prestat e ivjeti i
bez tvojega sudjelovanja. Zato ustani i steci slavu uzevi ivote svojim neprijateljima, pa mirno vladaj
prostranom zemljom! A njima sam ja ve sada uzeo ivote! Budi moje orue, junae koji objema
rukama podjednako strijelja! I Drona i Bhima, ayadratha, Karna, i svi ti veliki ratnici ve su
poginuli jer sam ih ja pogubio. Ti samo udari, ne strepi! Znaj da e u ovome boju pobijediti sve
takmace!
Sanaya nastavi: Kada je sasluao Keavine riji, Aruna s krunom sav uasnut sklopi ruke,
pokloni se Krini i opet se javi ustreptalim glasom: O Gospode, dolino je da se sav svijet ushiuje i
raduje slavei Te, a sve rakase, uasnuti, da se pred Tobom razbjee, da se sve brojne vojske siddha
Tebi poklanjaju! Kako da se ne klanjaju, Veledue, Tebi, kada si vei i od samog Brahmana tvorca!
Beskonaan si, Boe, koji si nad bogovima, Ti u kojemu svemir ima svoje utoite, nikada ne
propada! Sve ono to jest Ti si, ali si i ono to nije, ak i ono to je izvan svakoga bitka i nebitka. Ti si
prapoetno bie i posljednje utoite u kojemu se sav svijet stjee. Ti si onaj koji zna, ali i spoznaja
sama, Ti si i Svevinje boravite. Beskonani, Ti si Onaj koji dri cijeli svemir! Ti si Vayu, Yama,
Agni, Varuna, a i Mjesec, Praapati i praotac! Tebi se klanjam tisuuput i opet i uvijek. Klanjam Ti se
na svaki nain i svakoga trena. Osim Tebe niega nema, mo je Tvoja neizmjerna i sila beskrajna.
Mislio sam: drug si moj i prijatelj! Zato, to god da Ti rekoh ne pazei poput: Krino!
Yadavo! Prijatelju! u trenutku kada bijah nesmotren i prisan s Tobom i nepotovanje koje pokazah
prema Tebi u radosti i pri igri, na poinku ili pri objedu, nasamo ili pred drugima, Neprolazni, ja Te
molim da mi to oprosti! Ti si otac pokretnoga i nepokretnoga svijeta! O Veliki Uitelju, Ti si vrijedan
svakoga potovanja! Nitko nije Tebi ravan. Ta zar bi mogao biti? Tvojoj sili nema sline ni na jednome
od triju svijetova! Niice se klanjam Tebi i molim Te za milost, Gospode Veliajni! Oprosti mi te
prijestupe kao to bi otac sinu, ili prijatelj prijatelju, kao dragi svojoj dragoj. Radost me je obuzela kada
spazih to oblije u kojem Te jo nikada dosad nisam ugledao, a sada mi razum dre od uasa! O,
smiluj se i pokai opet svoje staro lice, o Boe nad bogovima! Ja bih da te opet gledam u prijanjem
Tvojem liku to na glavi nosi krunu, u rukama kolut i kij. O Ti to si Sveoblini i tisuu ruku ima,
pokai se opet meni u negdanjem svojem liku to ga etiri ruke krase!

ivom Vinu odravatelj ini sinkretistiko hinduistike trojstvo. Inae se oko svakoga od tih bogova i oko
velike boginje Kali ili Durge razvila i donekle samostalna gotovo monoteistika religioznost. Meu njima se
vinuistika religija ipak istie izuzetnom sintetskom mou. O njoj svjedoe i mitski likovi podvedeni u
puranama pod Vinua kao njegove avatare, utjelovljenja koja u raznim razdobljima donose svijetu spas: riba,
kornjaa, vepar, lavoovjek Narasimha, patuljak, Paraurama, Rama sin Daarathin (junak Ramayane), Krina,
pa ak i Buddha, te Kalkin koji tek treba doi. Pri blioj se razradi pod Vinua podvode, naprimjer, i likovi iz
Krinine porodice kao njegove vyuhe, preoblike: Vasudeva sam, njegov brat Samkarana (Balarama), sin
Pradyumna i unuk Aniruddha. Svima je time vinuizam prigrabio lavovski dio epske i puranske knjievne
predaje, dok je ivizmu i aktizmu (kultu boginje) pripadao preteni dio u hinduistikoj tantrikoj predaji.
153

A Blaeni odgovori: Ja sam ti, Aruno, svojom silom yoge pokazao svoje sveoblije, taj
Svevinji oblik to sve obuhvaa svojom beskrajnou i zrai sjajem prapoetne slave, jer ti si mi vrlo
omilio. Prije tebe nitko ga nije vidio. Silni vitee od roda Kurua, osim tebe, u ovome svijetu ljudi nema
nikoga drugoga tko bi mogao vidjeti taj moj oblik jer tu ne pomae ni uenje Veda, ni sve rtve, pa ni
milosre ni junaka djela, ak ni isposnitvo, pa bilo i najstroe! Ne budi uplaen ni zaprepaten
gledajui moju strahotnu pojavu. Rastjeraj sve zebnje i olakaj srce jer e opet vidjeti moj prijanji lik.
Sanaya nastavi: Poto to ree, Vasudeva se opet preobrazi poprimivi negdanji dobrostivi lik
i tako se Aruna oslobodi straha. A Aruna ree: Tek sad, anarddano, kada vidim tvoje plemenito
lice i ljudsko oblije, opet mogu obuzdati svoja osjetila i ovladati sobom.
Blagoslovljeni odvrati: To moje oblije koje si gledao teko je vidjeti. ak su i bogovi uvijek
udjeli za tim prizorom. Takav moj oblik moe se vidjeti i njegova prava priroda spoznati samo
nepokolebljivom predanou meni i nikome drugome osim meni, Aruno. Jedino tako i moe dospjeti
do Mene, zatvorenie neprijatelja! Onaj koji radi samo meni za ljubav i mene ima za najviu svrhu,
onaj koji sebe ni za to ne vee i nijednome stvoru ne eli zla, takav ovjek dospijeva k meni,
Aruno!38
Znanje kojim u svakoj pojavi vidi jednu jedinstvenu i vjenu bit, nepodijeljenu u podijeljenim
stvarima, to je, Aruno, znanje koje ima kakvou Dobrote. A ono znanje kojim se zapaa podijeljena
bit razlinih pojava, takvo znanje ima osobine Strasti. Ali znanje koje u jednoj pojavi moe vidjeti nita
osim nje same i utemeljeno je na samoobmani, slabo i povrno, znaj da takvo znanje potjee od Tame.
Djelo koje ini jer ti je to dunost, bez elje za plodom i bez vezanosti, ljubavi ili mrnje, kae
se daje od Dobrote. Ali svako djelo uinjeno sa eljom da se stekne korist, ili ga ini netko sebian,
djelovanje uz mnogo truda i tegoba, to je djelo Strasti. Djelo pak koje je zaeto obmanom, bez
obaziranja na sve posljedice, gubitke, uvrede i na vlastite moi, kae se da potjee od kakvoe Tame.
Onaj koji djeluje nevezan niime, nesebian, bodar, u svemu postojan, onaj koji nikada o sebi
ne zbori niti ga uzrujava uspjeh ili neuspjeh, takav je djelatnik obuzet Dobrotom. Djelatnik pun strasti
eljan plodova svojega rada, zavidan i surov, razdragan uspjehom, ucviljen porazom, kau da je
djelatnik iz Strasti. A tko je nemaran, lien otroumlja, tvrdoglav i laljiv, zavidan i lijen, tko nije
odluan i nema hrabrosti, taj djelatnik ima osobine Tame.
Junae poput bika predvodnika, uj me to u ti rei o trima vrstama sree: Uitak Dobrote onaj
je uitak koji na poetku slii otrovu, a na kraju godi kao pravi nektar, a nastao je iz vedrine duha koja
proistjee iz spoznaje sebe. On te oslobaa od sve patnje. Srea koju mogu osjetiti osjetila nalikuje na
nektar, ali se na kraju prometne u otrov i ona se zove uitkom iz Strasti. Srea koja stalno obmanjuje
duu, kako na poetku tako i na kraju, a raa je nehaj, sanjivost i glupost, to je srea lijenih i za nju se
kae da je srea Tame.
Ne postoji nitko na Zemlji ni Nebu, pa ak ni bogovi, tko u sebi nema od svih triju kakvoa jer
njih je stvorila sama priroda. Zatvorenie neprijatelja, znaj da se dunosti brahmana, katriya, vaiva i
udra razlikuju samo zbog tih triju svojstava. Smirenost i sklad, vlast nad samim sobom, isposnitvo,
znanje, strpljivost, istoa, pravinost i vjera osobine su koje krase brahmana. Junatvo, odlunost,
vrstoa i spretnost, sranost u boju, sklonost darivanju, dostojanstvo koje pristoji vladaru, to su
uroene kakvoe katriya. Vjeti zemljoradnji, uzgoju stoke, a i trgovini, takvi su vaiye i te su
kakvoe njima uroene. Za svakoga udru prirodna je dunost da slui ostale. Svaki ovjek koji
obavlja svoju dunost stjee savrenstvo. Onaj koji obavlja sve svoje dunosti odaje potovanje
onome koji je uzrok svakome kretanju i time svatko stjee savrenstvo.
Bolje se drati vlastitih dunosti, makar ovjek i grijeio, nego baviti se tuim poslovima ne inei
pogrjeke. Onaj tko slijedi vlastitu prirodu i ispunjava svoju propisanu dunost nee nikakva grijeha.
Kuntin sine, nitko ne bi smio ne izvravati ono to je duan vlastitoj naravi, ak ni kada je to djelo
nesavreno jer svako je djelovanje praeno nesavrenstvom kao to je vatra praena dimom.
38

To je jedanaesto pjevanje Bhagavadgite (VI. 33) svojevrstan vrhunac "Gospodnje pjesme" i religijski
vrhunac itave Mahabharate. Bhagavadgita je vjerojatno, poto je ukljuena u ep, i dovela do njegove
preobrazbe u posveenu hinduistiku, a osobito vinuistiku predaju.
154

 Onaj koji nikada nije uznemiren ma gdje se naao, a njegovo je jastvo potinjeno volji i nema
nikakvih vlastitih prohtjeva, stei e odricanjem savrenstvo i slobodu od posljedica djela. Vara sama
sebe ako pomilja: Neu se boriti! Uzaludna e biti ta tvoja odluka. Nagnat e te na to narav tvojega
bia. To to voen varkom ne eli initi, uinit e ak i protiv svoje volje jer te vee dunost koja
proistjee iz tvoje naravi. Aruno, Gospod obitava svuda, u srcu je svakoga svojeg stvorenja i svojom
moi stvaranja privida on ih vrti u krug kao da su lutke vezane na dralima.
Ne obraaj panju na razliite obrede, nego se privij k meni kao jedinome utoitu, i razrijeit
u te od svakoga tvojega grijeha. Ne podaj se tuzi! Prithin sine, je li nestalo samoobmane,
Dhananayo, koja je poniknula iz tvojega neznanja?
Aruna uzvrati: Nestala je sva moja zaslijepljenost, o Neprolazni, i Tvojom milou postadoh opet
svjestan sebe samoga! Opet sam postojan i sve su moje sumnje ve iezle! Izvrit u ono to mi Ti
nalae!39
Kada ugledae da Aruna opet uzma u ruke strijele i Gandivu, silni vitezovi pustie gromki pokli
i radosno puhnue u svoje koljke, roene u moru, i u redovima Pandava podie se silna graja. Tada se
pojavie bogovi, gandharve i pitri praeni vojskama siddha i arana, sa eljom da prisustvuju velikome
pokolju. Sa njima stie i Indra na elu blagoslovljenih riija.
Dvije su vojske, nalik na dva mora koja se vjeito valjaju, stajale jedna naspram drugoj pripravne
za bitku. U tome presudnome asu zaprepateni ratnici obaju tabora ugledae kako Yudhithira, srani i
nepokolebljivi Panduov sin, odlae svoje oruje, skida svoj oklop i, siavi s kola, polazi pjeice i
sklopljenih ruku prema Bhimi, vrhovnome zapovjedniku vojske Kurua. I Aruna bijae iznenaen i
skoi sa svojih kola pa potra za starijim bratom, a pridruie mu se i Krina i ostala braa. Za njima
krenue i ostali vaniji kraljevi prestraeni tim postupkom.
Aruna upita: to ini, kralju? Zar naputa svoju brau i, licem k istoku, ide pjeice u
neprijateljski tabor?
Bhima e na to: Kuda e, kralju kraljeva, bez oklopa i svojega oruja? Zar ide pred zlotvore koji
te ekaju oklopljeni i naoruani?
No Yudhithira je iao dalje ne proslovivi ni rijei odgovora. Samo se plemeniti i premudri
Vasudeva smjekao, a onda ree: Ja znam to mu je na umu!
Duryodhanini vojnici porugama doekae Yudhithiru koji je dolazio pjeice i sklopljenih ruku.
Evo nam Panduova sina govorahu oni dolazi da se stavi pod Bhiminu zatitu! Uplaio se kada
je vidio nau snagu! Taj ovjek doista nije od stalea katriya i pjevai uzalud slave njegovu hrabrost!
Zato li se taj straljivac rodio meu nama? Zar samo da bi osramotio stale katriya? I svi se oni
razveselie i mahali su radosnih srca skutima svoje odjee i pogrivali Yudhithiru i svu njegovu
brau, pa i Krinu uz njih. Onda se, poslije uzvika: Sramota! Neuveno! cijela vojska Kurua
potpuno utia. Kralj je prolazio kroz njihove redove iz kojih su strale strijele i koplja i brzo se probijao
prema Bhimi okruen svojom braom.
Onda kralj Yudhithira objema rukama obuhvati Bhimina stopala i oslovi antanuova sina koji
stajae ve pripravan za boj: Pozdravljam te, o nepobjedivi! Dopusti da bitka otpone i daj nam svoj
blagoslov!
Bhima mu odgovori: Gospodaru zemlje, postupio si kako tebi i prilii i kako nai obiaji nalau.
Da nisi doao, ja bih te prokleo da ti to donese nesreu i poraz. Radujem se to te vidim. Bori se i
izvojti pobjedu! Trai od mene to god hoe, ali znaj jedino da u se ja boriti na strani Dhrtaratrinih
sinova. ovjek je rob bogatstva, kralju, iako bogatstvo nije niiji rob. Ja nisam slobodan. Zbog
dobrobiti koju imam obavezan sam Kuruima i moram se boriti na njihovoj strani. Zato ti moram rei
kao da sam ukopljen: Dobrobit me vezuje za Kurue. to eli sada kada bitka samo to nije poela?
A Yudhithira e na to: O premudri, ti se bori za Kurue, ali ako ti je stalo do mojega dobra, imaj
ga na umu svakoga dana. To je ono to te ja molim! Bhima mu odvrati: Kakvu ti ja pomo mogu
pruiti, kralju? Ja u se svakako boriti za protivniku stranu.
39

Tako svrava Bhagavadgita (VI. 23-40) iz koje su ovdje iz razumljivih razloga prevedena samo kljuna
mjesta.
155

Na to ree Yudhithira: Upravo te zato i pitam, gospodine, i klanjam se pred tobom da mi kae
kako da pobijedimo tebe koji si nepobjediv? Ako u tome vidi ikakva dobra, ti mi odgovori!
Ja ne znam, dijete na to e Bhima nikoga tko me u boju moe pobijediti! Bar dok se
borim!
Yudhithira e opet: Klanjam ti se gospodine, ja sam zato i pitao kojim ti nainom protivnik moe
donijeti smrt. Jo nije dolo vrijeme da umrem! odgovori mu na to Bhima.
Yudhithira je primio te rijei uz naklon, jo jednom ga pozdravio, a onda otiao uitelju Droni.
Poto je oko njega obiao sklopljenih ruku i pozdravio ga, Yudhithira mu se obrati: Pitam te, o
nepobjedivi, kako da se borim a da ne poinim grijeha. Kako da, ako doputa, pobijedim svoje
neprijatelje?
Drona ree: Da nisi doao do mene onda kada si se odluio boriti, ja bih te prokleo i poelio ti
propast. Ovako sam, neporonie, poaen i zadovoljan tvojim dranjem i ja ti dajem svoju dozvolu:
Bori se i pobijedi! Ispunit u ti elju. Reci to to ima rei! ovjek je blagu rob, a blago ne robuje
nikome, to je tako. Ja ovisim o dobrobiti Kurua i zbog toga sada govorim kao da sam ukopljen. to
eli sada kada se oekuje poetak bitke?
Na to e Yudhithira: Moli se za moju pobjedu, o ponovno roeni, i posavjetuj me za moje dobro.
To je moja elja, a ti se moe mirno boriti za Kurue.
Drona mu odvrati: Pobjeda ti je sigurna, kralju! Ti ima Krinu za savjetnika. Ja ti zato obeavam:
Pobijedit e u boju sve svoje neprijatelje! Gdje je pravda, tamo je i Krina, a gdje je Krina, tu je i
pobjeda!40 Idi i bori se, Kuntin sine! to eli da ti jo kaem?
Yudhithira tada upita: Kako da u boju pobijedimo tebe koji si nepobjediv?
A Drona uzvrati: Sve dok se ja budem borio, pobjeda ne moe biti tvoja, kralju! Zato ti i tvoja
braa traite naina da me to prije ubijete!
Jao, monoruki, reci mi kako ti moe poginuti? Pitam te to i niice padam pred tobom,
uitelju! odvrati na to Yudhithira.
Drona odgovori: Gospodine, sve dok u boju rasipam naokolo svoje strijele, nema toga tko me
moe poraziti. To se moe dogoditi samo ako se pripremim za smrt i, odbacivi oruje, prestanem se
obazirati na ono to se oko mene zbiva. Istina je to to ti velim. A istina je i da u sred boja odbaciti
svoje oruje budem li iz usta onoga koji ne lae uo neku odvie potresnu vijest.
Sasluavi ga i odavi duno putovanje svojemu uitelju, Yudhithira produi dalje, k uitelju
Kripi. Obiao je krug i oko njega pozdravio ga pa ovako rekao neustraivome ratniku: Uitelju, ako se
budem s tvojim doputenjem borio, neu poiniti grijeha. Uz tvoje doputenje, neporonie, pobijedit
u svoje protivnike.
Kripa mu odvrati: Da nisi doao do mene, kralju, kada si se odluio na boj, ja bih te prokleo i
poelio ti propast! ovjek je rob blagu, a ono nije rob nikome. Cijela je istina da sam ja blagodati
vezan za Kurue i da se moram za njih boriti. Zato ti kaem kao da sam ukopljenik: to eli sada kada
se boj iekuje?
Yudhithira e na to: Jao, uitelju! Zato i sluaj to u te pitati... i izustivi to, uzrujan i
pomraenih osjetila, kralj zautje. A Gautama41 razumje to je Yudhithira htio rei pa mu odgovori: Ja
ne mogu biti ubijen, kralju! Bori se i pobijedi! Drago mi je to si doao. Svakoga jutra kada se
probudim, molit u se za tvoju pobjedu!
Sasluavi Gautamin odgovor Yudhithira mu iskaza duno potovanje pa se zaputi vladaru
Madra. Pozdravivi ga i obiavi krug oko nepobjedivoga ratnika, kaza mu: O nepobjedivi, ja u
pobijediti svoje neprijatelje bude li mi ti to odobrio tako da izbjegnem grijeh.
alya mu odvrati: Ja bih te prokleo, kralju, da propadne u ovome boju da nisi doao k meni poto
si se odluio boriti. Poaen sam i zadovoljan tobom. Neka bude kako eli: doputam ti, bori se i
pobijedi! Reci, junae, ako ti to treba. Reci to bi elio od mene sada kada se boj oekuje? Sestriu, ja
40

To je uzreica koja se vie puta ponavlja u epu. Ona spaja katriysko poimanje bitke kao bojega suda s
krinistikim religijskim nazorom koji su epu podarili Bhagavadgita i niz odlomaka koji se u njenu svjetlu
moraju razumjeti.
41
Gautama je ime Kripe po djedu.
156

sam blagom vezan za Kurue i zato ti govorim kao da sam ukopljenik: Sada, uoi boja, ispunit u ti
elju, reci mi je.
Yudhithira ree: Misli svakoga dana na moje dobro, kralju, a za Kurue se bori kada ve eli!
Na to e alya: Kai mi, najbolji od kraljeva, mogu li ti kako pomoi?
Obeaj mi, alyo, da e u boju oslabiti Karninu snagu! odvrati Yudhithira!
A alya mu obea: Tu u ti elju ispuniti, Kuntin sine! Idi i bori se kako te je volja, a ja u misliti
na tvoju pobjedu.
Potom Kuntin sin dobi doputenje od svojega ujaka pa se sa svojom braom udalji iz vojske
Kurua. Imajui stalno na umu dobro Pandava, Krina tada ode do Radhina sina i kaza mu: Saznah,
Karno, da se zbog svoje nesnoljivosti prema Bhimi nee boriti. Doi onda na nau stranu, Radhin
sine, i bori se uz nas sve dok Bhima ne padne! Onda moe opet prijei na Duryodhaninu stranu ako ti
ne bude stalo da ostane uz nas.
Plemeniti Karna mu odgovori: Ja neu uiniti nita, Krino, to bi bilo na tetu kralja Duryodhane.
Znaj da sam njemu odan i da moj ivot njemu pripada!
Dok je odlazio iz protivnike vojske, Yudhithira pred svima viknu: Tko odabere da mu mi
budemo prijatelji i saveznici, odabrat emo i mi njega!
Tada se odazva Yuyutsu (Dhrtaratrin sin iz nie kaste) i ree radosno ih gledajui: Ako me
primate, borit u se za vas a protiv Dhrtaratrinih sinova!
Yudhithira odvrati: Doi! Doi! Svi mi emo se boriti protiv nerazumnih Dhrtaratrinih
sinova! I Vasudeva i svi mi ti velimo: Primamo te, monoruki! Bori se za nau stvar! ini se da e na
tebi ostati da produi Dhrtaratrinu lozu i da se brine za njegov posmrtni prinos.
I tako Yuyutsu ostavi Kurue i prijee u vojsku Pandava dok su udarali bubnjevi i svirali cimbali.
Sav radostan, jakoruki Yudhithira stavi opet na sebe svoj blistavi oklop zlatna sjaja.
Prije podne toga stranog dana poe krvava bitka u kojoj e se raskidati tijela tolikih kraljeva.
Kurui i Pandave zarikae poput lavova i od njihovih ratnih poklia zajeae i zemlja i nebo. Ne alei
ivote, ratnici Kurua jurnue na Pandave s uzdignutim stjegovima i s okrutnou u srcima. I sam
antanuov sin uze strani luk koji bjee nalik na palicu Smrti i pohrli preko polja nasuprot Dhananayi.
A i Aruna uze Gandivu, luk proslavljen irom svijeta, i jurnu ususret Ganginu sinu. Obojica bijahu
odluni da ubiju jedan drugoga, ali ma kako da su pogaali svojega protivnika, nijedan od njih dvojice
niti uzmakne niti se uskoleba. Satyaki udari na Krtavarmana. Od toga se okraja dizala kosa na glavi
onima koji su ga promatrali. Kralj Sindhua rani kralja Drupadu trima strijelama i meu njima se
zametnu nemilosrdna bitka, nalik na onu meu planetima ukra i Angaraka. Od toga su prizora
zadovoljno ustreptala ratnika srca.
Pandave i Kurui tukli su se kao da su ih opsjeli zlodusi.
Sin ne prepoznavae oca ni otac sina, roak udarae na roaka, a drug na biveg druga. Grozna se
tutnjava prolamala ravnicom. Ratnici su se jarosno bacali jedan na drugoga udei da protivnika
rastave od ivota. S treskom su se lomile koije, pucale su rude, osovine, kotai, a olupine su narastale
u neprohodne gomile. Slonovi su prolamali redove konjanika razbacujui ih naokolo, gazili su koije i,
smrtno ranjeni, padali jezivo urlajui. Bhima se borio poput razjarenoga bika, a njegov se moni glas
dizao nad svom tom hukom i tutnjavom utjerujui strah u protivnika srca. Doboi, trube, rogovi,
koljke pokuavahu svojim glasovima nadjaati svu tu graju, a strijele su letjele na sve strane poput
zvijezda padalica. Duasana je predvodio Kurue kojih su dugake strijele bile nalik na zmije koje su
tek promijenile kou i njihovi su rojevi zaklanjali nebo i kao olujni pljusak bubnjali po Bhiminom titu.
Zatien petoricom najboljih ratnika Kurua, Bhima se probio u vojsku Pandava i njegov se barjak
mogao vidjeti kako nezaustavljivo jezdi kroz edije, Kaijce, Karuue i Panale. Svojim irokovrhim
strijelama kidao je glave i sjekao kola i barjake. inilo se da Bhima plee na svojim kolima koja su
jezdila kroz neprijateljske redove. Tada strani Abhimanyu, mlai Arunin sin, ne izdra vie, nego
okrenu svoju hitru zapregu pa napadne na staroga gospodara.
Na Abhimanyuovim kolima stajae stijeg sa zlatnim oblijem drveta karnikara.42 Primaknuvi se
Bhimi, on pogodi Krtavarmana jednom strijelom, a alyu petorama, Bhimu pogodi devet njegovih
42

Karnikara je Pterospermium acerifolium.

157

strijela, a Durmukhina koijaa zahvati strijelom iroka vrha tako da mu se glava otkotrljala na zemlju.
Iduom strijelom slomi luk uitelju Kripi vrtei se kao zvrk na svojim kolima i na sve strane rasipajui
otre strijele. Njegove podvige pozdravie i sami bogovi, a svi ratnici s Bhimom na elu gledae da
njegova umijea nimalo ne zaostaju za Aruninima.
Tada Kurui pooe svi zajedno u juri na njega, no odvano mome nepokolebljivo je stajalo na
bojitu i svaka je Bhimina strijela padala oborena njegovom, a ubrzo pade posjeen i Bhimin stijeg,
nainjen od srebra i s palmom od dragoga kamenja. Kada ponositi Bhima ugleda da Bhimin barjak
pada pod Abhimanyuovim strijelama, on kliknu bodrei Subhadrina sina i boj se rasplamsa jo ee.
Velmoni djed Kurua prizva mnoga nebeska oruja velike snage i zasu Subhadrina sina nebrojenim
tisuama strijela. U to stigoe kralj Virata, njegov sin Uttara, Dhrtadyumna i Bhima i napadoe starinu
Bhimu da bi tako zamijenili mladoga junaka pa djed Kurua na njih svrnu svoju panju. Na svojemu
slonu Viratin se sin Uttara namjerio na kralja alyu i izgazio njegovu zapregu. alya u taj as baci
eljezno koplje naciljavi neumitnom tonou i ono se zabi u Uttarine grudi probivi oklop. alya
onda uze ma i skoi sa svojih kola te odrubi surlu golemoj ivotinji koja se od mnogih rana srui u
muci i izdahnu.
Stariji sin kralja Virate, arikha zvan i veta, vidio je kako mu alya ubija brata i srce mu planu
gnjevom kao oganj u koji se dolijeva rtveni maslac. On svojim kolima jurnu na alyu, ali ovome
stigoe u pomo jo sedmora kola da ga zatite i on se popne na Krtavarmanova. Po veti su pljutale
strijele i koplja, ali se on spretno branio obarajui svojim strijelama protivniko oruje. Nastade
ogorena bitka i tisue vojnika izgiboe, mnoga se kola polomie, a postrada i mnogo konja i slonova.
Duryodhanini ratnici uzmakoe pred vetom, a on se nastavi probijati pa napade na Bhimu. Hitnuli su
koplja jedan na drugoga, a onda veta dohvati svoj buzdohan i zavitla njime na Bhimu. Golemo
oruje sijevnu zrakom uz prodorni fijuk i, pogodivi Bhimina kola, pretvori u prah i njih i konje i
barjak. Sa irokim britkim maem u desnici veta jurnu na svojega protivnika koji je pravodobno
iskoio sa svojih smrskanih kola, ali ne stie do njega: Bhima ve bjee odapeo sudbonosnu strijelu te
mladi kraljevi Matsya pade pokoen njome. Na to Duasana puhnu u svoju koljku i stade plesati od
radosti po bojitu, a Kurui navalie na Pandave i poee ih potiskivati.
Ovaj uasni pokolj prekinula je tek no koja se sputala. Gnjevni bojovnici razioe se na poinak.
Toga su dana Panduovi sinovi i njihova vojska mnogo pretrpjeli pa se uveer okupie oko Krine a
Yudhithira mu potiten ree: Krino, na je djed Bhima nepobjediv! On na svojemu putu saie moje
ratnike kao poar suhu travu. Prije bi se mogao pobijediti ljutiti Yama, ili pak gromovnik, ili Kubera s
topuzom u ruci! Moji ratnici ginu pred njim kao noni leptiri koji ulijeu u vatru. Vidim da e unititi
svu moju vojsku. Ja u se vratiti u umu! Bolje je da ostatak svojih dana provedem u mukotrpnu
pokajanju nego da u borbi za carstvo izgubim svu svoju brau i prijatelje.
No Krina ga je umirivao i govorio mu: Ne pristoji ti da tuguje, prvae Bharata! Sretan si to
ima neustraivu brau koji su ratnici glasoviti irom svijeta i nedostojno je dopustiti da tobom
ovladaju tuga i malodunost. Tvoji vojskovoe i saveznici svim su srcem uz tebe, a zaboravlja da je
meu nama i ikhandin kojemu je, zasigurno, sueno da bude uzrok Bhimine smrti.
Sasluavi Krinine rijei Panduovi se sinovi primirie i obodrie se njihova srca.
Onda Yudhithira ree Dhrtadyumni: Postrojit e brojni poredak zvan kraunaruna. Jo je
Brhaspati, u drevnim danima, savjetovao Indru da se njime poslui onda kada su se bogovi borili s
asurama. Neka ga sada vide i ovi kraljevi, a i Kurui, jer ga dosad jo nitko od njih nije vidio.
Kada je svanulo, Dhrtadyumna poslua pa prvoga postavi Dhananayu, za njime je iao Drupada,
a potom ostali saveznici Pandava. Na krila postavi kralja Yudhithiru, Naku-lu i Sahadevu, a sastavak
krila inilo je deset tisua kola. Kralj je Drupada sa svojom brojnom vojskom inio glavu, a u vratu je
bilo sto sedamdeset tisua vojnika. Na krilima i udovima svrstali su se nebrojeni slonovi nalik na
blistave planine, a pozadinu je titio kralj Virata s trideset tisua kola. Duryodhana je gledao tu stranu
vojsku koju je Panduov sin postrojio u poredak zvan krauna pa se obrati Droni, Kripi i ostalima: O
silni ratnici, svaki od vas moe i sam pobijediti Panduove sinove, a kamoli ovako kada ste ovdje svi
ujedinjeni! Zato je naa vojska, koja je pod Bhiminom zatitom, neprebrojna, a vojska pred kojom

158

stoji Bhima dade se izbrojati. Naprijed u boj, oklopnici! I riknue bojne trube, zatutnjae bubnjevi, i
dvije se vojske sudarie. Nastade bespotedni pokolj.
Opet su Kurui napali silovito i probili redove Pandava pobivi mnoge ratnike, a na to se Aruna
okrenu Krini, svojemu koijau, pa ree: Ako ovako nastavimo, stari e nam gospodar sasvim unititi
vojsku. Bojim se da nam nema spasa ako njega ne ubijemo.
Onda budi spreman odvrati Krina eno tamo kola staroga gospodina! i on okrenu kola
ravno k Bhimi.
antanuov je sin navaljivao kao razjareni slon i ubijao hrabre ratnike utjerujui strah u kosti
svojim protivnicima. Arunu su doekali pljuskovi strijela, ali on od njih ne ustuknu. Njegov je moni
luk bez pogreke pogaao neprijatelja i vojska Kurua poe se prorjeivati. Bhimini su ratnici, jedan
po jedan padali da vie nikada ne ustanu. Nain kojim je Aruna vladao svojim velikim lukom na
objema je stranama izazivao sveope divljenje. Njegova se koija jedva mogla okom pratiti.
Kralj je Duryodhana promatrao taj pokolj i srce mu je ubrzano tuklo. Poe gubiti povjerenje u
velikoga Bhimu.
Gangin sine ree mu on ini mi se da e Krina i Aruna istrijebiti cijelu moju vojsku, a
jo se i ti i Drona borite protiv Pandava! Karna zbog tebe nije s nama, a on je meni najodaniji i znao bi
zaustaviti neukrotivog Panduova sina! Gangin sine, uini neto da ubijemo Arunu!
Na to otac, kralju, slavni Devavrata izusti: Prokleti nek su obiaji katriya! pa upravi svoja kola
ususret Aruni. Bogovi opet dooe, ovaj put da budu svjedoci boja izmeu Bhime i Arune. Oni tada
bijahu dva najvea ratnika na Zemlji. Aruna je svojim strijelama presretao u zraku Bhimine, ali bi
poneka ipak pogodila njega ili Krinu u grudi. Potee krv i Krina bjee nalik na drvo kimuka43 u
punome cvatu i bijae ljepi no ikada dotad. Aruna je gledao kako strijele pogaaju njegova dragog
vozara i bijes se u njemu sve silnije razbuktavao. Silovito je potezao strunu svoga luka i slao na djeda
rojeve tono naperenih strijela. Njihova su kola tako brzo jurila da su se mogli razaznati samo barjaci.
Na drugome kraju bojita Drona se sukobio s Dhrtadyumnom, svojim dosuenim neprijateljem.
Vjeto poslanom strijelom Drona ubi vozara mladome kraljeviu, a onda mu poobara i konje i izbi mu
tit iz ruke. Dhrtadyumna se onda mai goleme sablje i tita okovana stotinom Mjeseevih likova pa
jurnu na svoga protivnika s nakanom da ga pogubi, ali vidjesmo kako jaki Dhrtadyumna ne mogae ni
koraka napredovati pod pljuskom Droninih strijela.
U taj as stie Bhima koji mu dovede nova kola pa zatim napade Dronu i pogodi ga sa sedam
otrovrhih strijela. Nato Duryodhana posla Droni u pomo ete Kalinga koje uz ratni pokli okruie
Bhimina kola i zasue ga strijelama. akradeva, sin kralja Kalinga, sigurnim hicem pobi Bhimine
konje, a rasreni Bhima baci na njega svoj teki topuz i akradeva pade na zemlju te izdahnu. Uza
straan urlik Bhima skoi sa svojih kola i nasrne medu Kalinge kojima se srca stegoe od uasa. Pod
zamasima njegova maa padali su i ratnici i konji i slonovi, a on je gazio preko bojnog polja nalik na
oganj sijui oko sebe smrt i grozu. Ratni slonovi, izbezumljeni od boli, ustuknue pred njim pa se
okrenue gazei redove Kalinga, a kada od Bhimine ruke pade i kralj rutayus, oni pobacae oruje pa
jurnue da spaavaju glavu.
Sjedokosi starina, Arunin djed, morao je prekinuti dvoboj sa svojim unukom kako bi poao u
pomo razbijenim etama Kalinga, a Bhimi u pomo stigoe Satyaki, Abhimanyu i jo nekolicina
velikih ratnika. Satyakijeva strijela uze ivot Bhiminu koijau, a onda konji bez vozara jurnue preko
bojita i odvukoe kola staroga gospodina izvan okraja. Od strijela koje su zasipale Bhiminu vojsku
nisu se mogli vidjeti ni Sunce, a ni strane svijeta. Mnoga kola ostadoe bez konja i mnogi slonovi bez
svojih jahaa. Od silnoga straha pred Arunom mnogi strijelci s koije ostavie svoja vozila, a mnogi
jahai konja i slonova napustie svoje ivotinje pa lutahu naokolo. Stalno im se priviao strani
Arunin lik koji je svojim strijelama sijekao ruke s uzmahnutim topuzima ili maevima. U strahu
odbaeni, leali su po polju u gomilama raskomadani oklopi, zastave i oruja svih vrsta. U vojsci
Kurua ne bjee nikoga tko je mogao stati pred Arunu. Stari je Devavrata smijeei se gledao kako se
ete Kurua rasipaju i bjee pa se obrati uitelju Droni: Ovaj silni i junani Panduov sin uz koga stoji
Krina i sam izlazi na kraj s naim etama kao da je on jedini pozvan da ih potue. Danas se on ne
43

Kimuka je drvo Butea frondosa s krasnim cvatom.

159

moe pobijediti ni na koji nain. Pogledaj, nai se ratnici osvru jedan na drugoga i bjee s bojita!
Sunce ve zalazi. Mislim da je vrijeme da se povuemo. Ljudi su nam umorni, preplaeni i nemaju vie
volje da se bore.
I tako, poto Sunce ve bjee zalo, obje se vojske povukoe i nastupi vrijeme sumraka.
Kada i ta no proe i osvit najavi trei dan bitke, starina Bhima naredi Kuruima da se opremaju.
Svoje ete postavio je u poredak zvan Garuda, sam je stao vojsci na elo. Drona i Krtavarman bili su
Garudine oi, a Duryodhana i njegove ete titili su odstupnicu. Naspram Garude Kurua Yudhithira je
nainio bojni red nalik na polumjesec. Na jednome rogu toga polumjeseca bio je Aruna, a na drugome
Bhima.
Bitka je opet zapoela, krv potee potocima, a praina zakloni Sunce. Aruna je silovito
navaljivao, ali protivnik mu je uspijevao odoljeti, no onda Bhima sa svojim sinom Ghatotkaom
napade na Duryodhaninu vojsku. Po svemu je izgledalo da je u hrabrosti sin nadmaivao oca. U tome
okraju Bhimine strijele pogodie Duryodhanu i on bez svijesti pade na dno svojih kola. U strahu da e
vojska primijetiti oborenoga Duryodhanu, njegov koija pohita da odveze kola izvan podruja bitke.
Ipak je povlaenje Duryodhaninih kola izazvalo veliku zbrku i naini pravi pomor meu njima. Vojska
Kurua udari u bijeg.
Drona i Bhima nisu mogli zaustaviti razbijenu vojsku. Tek je opet kralj Duryodhana uspio
ponovno okupiti i umiriti svoje vojnike. Gledao je on tu svoju vojsku spremnu na uzmak pa ree
starome gospodinu: Kako moe tako stajati i gledati dok naa vojska gubi bitku? Plaim se da si ipak
malo preobziran s Pandavama! Zato mi nisi prije rekao da se nee protiv njih boriti? Sigurno je da se
oni ne mogu mjeriti s tobom i da bi ti s njima, samo kada bi htio, brzo zavrio. Zato mi nisi rekao prije
jer bih se onda drukije pripremao i dogovarao s Karnom!
Bhima se na to Ijutito nasmija, prevrtnu oima, pa odgovori: Zar nisam bio dovoljno jasan jo
onda kada sam te savjetovao? Pandave ne moe pobijediti ni sam Indra na elu bogova. Pokuao sam
sprijeiti taj rat, a sada, kada je ipak dolo do njega, ja samo obavljam svoju dunost kako najbolje
mogu. Star sam ovjek i ovo to inim sve je to je u mojoj moi.
Sunce ve bijee prelo dio puta prema zapadu kada je Bhima ponovno postrojio svoje snage i
krenuo u napad. Podboden Duryodhaninim prebacivanjima, bjenjeo je preko razbojita slian
sveprodiruoj vatri. inilo se da plee na svojim kolima i da je posvuda prisutan. Zbog brzine kojom
je hitao na svojim kolima Pandavama se inilo da se veliki ratnik tisuu puta umnoio. Vidjeli su ga na
mnogo mjesta odjednom kao da je opsjenom stvarao svoje dvojnike. Nitko ga meu Pandavama nije
mogao ni oima pratiti. Jedino to se od njega moglo vidjeti bile su strijele odapete s njegova luka. Oni
koji su ga se usuivali napasti nestajali bi kao muice u vatri.
Za vojsku Pandava ovaj je Bhimin napad bio teak udarac i njihovi se redovi stadoe kolebati i
povijati. Tada Krina ree Aruni: Aruno, doao je as da izvri svoj zavjet. Tigre meu ljudima,
udari sada na Bhimu jer e naa vojska inae propasti!
Vozi na to e Aruna i tjeraj ravno onamo gdje je Bhima jer u ga danas oboriti!
Tada Krina usmjeri njihove srebrnaste bojne konje k blistavim Bhiminim kolima. Aruna uze svoj
veliki luk koji bruji poput grmljavine iz oblaka i trima strijelama sasijee luk koji Bhimi bijae u
rukama. Starina u tren oka dohvati drugi, a Aruni doviknu: Sine Panduov, ovaj podvig tebi ba dolii!
Potom ih zasu kiom svojih strijela, no Vasudeva se pokazao kao vrstan vozar jer je uspijevao
umaknuti Bhiminim strijelama vozei njihova kola munjevito svuda naokolo. Ipak mnoge Bhimine
strijele pogodie i Krinu i Arunu tako da sin Vrinija uzdrhta od njih.
Snanome Krini bjee jasno da Aruna ima previe obzira prema svojemu djedu i da se ne bori
svim srcem, a za to vrijeme Bhimino oruje je inilo svoje i u vojsci Pandava ginuli su od njega
najbolji ratnici. A Satyaki, prvi meu inijima, veselo je dovikivao preplaenim bojovnicima: Hej
katriye, kamo ete? Zar je to put pravednika koji spominjanu nai stari?
Branitelj roda Daarha nije to mogao podnijeti pa ree Satyakiju: Oj, junae inija, oni koji
odstupaju neka odstupaju, a pusti neka se povuku i oni koji su ostali! Gle, ja u Bhimu oboriti s
njegovih kola, a za njim e u ovome boju poi i Drona i svi oni koji ga slijede! U svoj ovoj sili Kurua

160

nema nikoga tko e umaknuti mojoj srdbi! Bit e mi drago da danas predam kraljevstvo u ruke
Aataatrua!
I rekavi ovo, Vasudeva baci uzde i skoi s kola vitlajui kolutom u svojoj desnici, kolutom otrim
poput britve i blistavim kao Sunce, kojemu snaga bjee jednaka snazi tisua nebeskih gromova. On
jurnu, nezadriv, na staroga gospodara dok se zemlja tresla pod njegovim koracima, a skuti njegove
odjee leprali su zrakom nalik na oblak nabijen munjama. Naoruan svojim kolutom, Vasudeva je
sliio ognju razoritelju koji na kraju yuge prodire cijeli svijet.
Neustraivi ga Bhima ugleda pa kliknu: Gospode, svemir je tvoj stan! Klanjam se pred tobom!
Doi! Zar si zbog mene, gospodaru svemira, siao sa svoje koije? Srui me s ovih kola, ti koji si
utoite svih stvorenja! Bude li me ti rastavio od ivota, moja e srea i u ovome i u onome svijetu biti
neizmjerna! Velika je ast, Gospode, koju mi ukazuje! Moje ime bit e slavljeno u svim trima
svjetovima!
Nezadrivo juriajui, Krina odgovori: Ti si korijen ovoga pokolja koji e se odigrati na zemlji!
Vidjet e danas kako umire Duryodhana! Kralja sklona kockarskome zlu dobar savjetnik mora
odvratiti od te strasti!
Tada dugoruki i jaki Aruna skoi sa svojih kola i pohita za elnikom Yadua, trei to je mogao
bre, pa ga obujmi objema rukama. Ali prvi meu bogovima bjee se od bijesa pomamio te produi
dalje vukui Arunu za sobom kao to oluja odvlai iupano drvo. Onda ga plemeniti Prithin sin
uhvati za noge i s mukom ga zaustavi poslije desetak koraka. Poto se Krina, sav okien vijencima,
napokon zaustavio, Aruna mu se sav sretan pokloni pa kaza: Obuzdaj svoj gnjev! Ti si spasitelj
Pandava i ja ti se kunem svojim sinovima i roenom braom da neu odstupiti od onoga na to sam se
zakleo! Mlai brate Indrin, ja u unititi Kurue bude li mi ti zapovijedio!
anarddana se umiri kada u tu zakletvu i zadovoljan se opet pope na Arunina kola drei jo
uvijek kolut u ruci. Onda Aruna nategnu svoj lijepi luk Gandivu u kojemu bjee neizmjerna snaga i
mantrama prizva udesno i strano oruje Mahendra koje se istoga asa pojavi na nebu i odozgo prosu
straan pljusak strijela i zaustavi svekoliku vojsku Kurua. Teko izranjeni Aruninim strijelama, Kurui
s Bhimom na elu naredie povlaenje jer je po njima pljutalo strahovito oruje s Indrinim imenom, a
Sunce je poelo gasiti svoje zrake.
Vidio je i Aruna da se Sunce rumeni i da se poeo prikradati veernji sumrak pa poe sa svojom
braom prema logoru. Za taj dan njegov posao bijae dovren poslije mnogih junakih djela koje je
uinio.44
U osvit etvrtoga dana Bhima je opet postrojio vojske Kurua i okruen velikim ratnicima,
Dronom, Kripom, Duryodhanom i ostalim nalikovae na samoga Indru okruena bogovima.
Nepregledna vojska Kurua sa svim onim slonovima, konjima i bojnim redovima sliila je nebu uoi
velike oluje. Potom strana sila Kurua pod Bhiminim okriljem jurnu na Arunu kao to nezadrive
Gangine vode hrle prema moru. Onaj nad kojim se vijorio stijeg s likom kralja majmuna bijae u
sreditu vrtloga u koji padahu mnogi konjanici, slonovi i pjeaci i iz koga su bezglavo bjeali mnogi
bojni konji, slonovi i kola. Onda i Kurui i Srnaye i sav narod koji se tu naao postadoe svjedoci boja
to ga podijelie dvojica prvaka, Bhima i Aruna, uz gromko brujanje njihovih lukova.
Silni Bhimasena, Panduov sin, spazi Duryodhanu i poeIje prekinuti ovaj pokolj pa se mai
svojega buzdohana, a kada ga, kralju, tvoji sinovi ugledae kako juria vitlajui topuzom, razbjeae se
uasnuti i pred njime ostade samo srditi Duryodhana koji protiv Bhime odmah uputi deset tisua
slonova s ratnicima iz Magadhe. Kada ih Vrikodara opazi, uz lavlji urlik skoi sa svojih kola s
topuzom u rukama. Bijae doista nalik na samoga Unititelja razjapljenih eljusti dok je prolazio
bojitem onako okupan krvlju i umaen salom i modinom svojih rtava. Strano ga bjee i pogledati
dok je vitlao orujem s kojega se cijedila krv slonova. Ubijene jednim jedinim njegovim udarcem,
goleme su ivotinje ostajale za njim rasute po polju, a od njegovih urlika treptala su srca ratnika, a
44

Cio je odlomak o Krininu bijesu i apotezi i o Aruninu odliju ispjevan u promijenjenu metru tritubhu.
Prethodno opijevanome Bhiminu uspjehu formalno i sadrajno suprotstavlja Arunin da trei dan bitke ne bi
zavrio nadmou Kurua, te bi mogao predstavljati primjer nerijetke razmjerno mlae prerade radnje.
161

slonovi su zastajali kao oduzeti. Stigoe tamo i Sahadeva i Draupadini sinovi, a i Nakula i Abhimanyu i
pljuskom strijela zaustavie sve one koji su juriali na Bhimu.
Tada Duryodhana naredi sveopi juri i cijela vojska jurnu na Bhimu. Bhima ih klikujui doeka s
topuzom u ruci, nepokretan kao planina Meru. Onda zavitla svojom topuzinom od eljeza i napadne
Kurue obarajui na zemlju ete konjanika i bojnih kola.
U to se na Bhimu zaletje etrnaest Dhrtaratrinih sinova i svi ga istodobno napadnu. Oiju
zakrvavljenih od bijesa zasue ga nebrojenim strijelama koje su se duboko zabadale u Bhimino meso.
Srani i jaki Bhima samo je oblizivao uglove usana i osvrtao se oko sebe kao vuk u stadu ovaca, a onda
iznenada jurnu meu njih. Pade najprije Senapatijeva glava odrubljena strijelom s vrhom poput konjske
potkovice. Monoruki Bhima udari u smijeh i sav razdragan izbode strijelama alasandhu i otpravi ga
na put u Yaminu kuu. Slijedei pogibe Suena a u tome nemilosrdnome okraju Bhima posla u
carstvo smrti i Suloanu, Ugru, Bhimu i Bhimarathu, a ostali se Dhrtaratrini sinovi razbjeae pred
njime.
Rasreni kralj Bhagdatta pogodi Bhimu u prsa a hitanj bjee tako silovit da malaksali Bhima sjede
na pod svojih kola. Ghatotkaa vidje da mu je otac u nevolji i to ga toliko razjari da su se Kurui poeli
povlaiti pod estinom njegova napada. Nainio se nevidljivim pa bi se tek tu i tamo pojavio
uasavajui vojsku Kurua groznim privienjima.
Ne moemo se danas tui s ovim rakasom! ree Bhima Droni. ivotinje su nam
umorne, a Pandave i Panale mnogo su nam rana nanijeli. Zato za danas oglasite povlaenje. Sutra
emo opet u boj. Zaplaeni Kurui jedva doekae zapovijest staroga gospodara i sa zadovoljstvom
krenue na poinak. Tabor Pandava odjekivao je od radosnih poklika koji su se mijeali s cikom frula i
brujanjem koljki i rogova.
Te veeri kralj je Duryodhana sjedio u svojemu atoru udubljen u alobne misli i oiju punih suza.
Toga je dana u boju izgubio mnogo brae.
Sanayo zajeca tada Dhrtaratra svakoga dana ujem od tebe samo loe vijesti. Ne mogu
to vie podnijeti! Ima li iega to bi moglo spasiti moj rod? Zebnja mi je ispunila srce, Sanayo! ini
se da je sudbina jaa od svakoga ljudskog napora!
Veliki kralju na to e Sanaya nije li sve to proisteklo iz tvojega vlastitoga bezumlja?
Nema tu nikakve arolije ni opsjene. Pandave se oslanjaju na snagu, ali i na pravdu, pa stoga i
pobjeuju. Nema sumnje, tvoji su sinovi neustraivi, ali misle na zlo i zato ih srea obilazi. Ne
pobjeuju Pandave ni magijom ni aranjem, ve se bore kako to nalau obiaji katriya, a budui da im
je cilj pravedan, imaju i dovoljno snage da ga se domognu. Ti si kao nerazumni bolesnik koji odbija
popiti lijek zato to je gorak. Tvrdoglavo si odbijao da poslua nae savjete koji bi spasili tvoju
porodicu i vie si volio ugaati svojemu nerazboritomu sinu. to ti sada vrijede alopojke?
Te se noi Duryodhana zaputio Bhiminu atoru. Naprije mu se s potovanjem poklonio, a onda
ree: Plemeniti gospodine, ti i Drona i jo mnogi drugi, svi ste vi visoka roda i ne znate za strah. Ni sve
Pandave zajedno ne mogu svladati ni samo jednoga od vas. Reci mi kako je mogue da mi trpimo
poraz svakoga dana? Tko im to stalno pomae?
Bhima mu odgovori: uj, kralju, to u ti rei: Sve sam ti ovo i prije govorio, ali ti nisi mario za
moje rijei. Pomiri se s Pandavama, jer to je jedino to bi bilo dobro i za tebe i za cijeli svijet. Ve sam
promukao ponavljajui ti taj svoj savjet, ali ti ne slua! Nema toga, niti e ga biti, koji e pobijediti
Pandave dok ih Krina titi.
Tada Duryodhana upita starinu: U svim se svjetovima pria o Vasudevi kao o Najviemu Biu.
Priaj mi o njemu, stari gospodaru!45
Bhima e na to: Vasudeva je bog svima boanstvima. Nad njime nema nikoga. Markandeya
govori o njemu kao o Najvelianstvenijemu, Vrhovnome, Svebiu, Sveduhu, Najvioj Dui i
Vrhovnome Mukarcu. Vatra, zrak i voda stvoreni su njegovom voljom. Taj boanski gospodar i
Vladar nad svjetovima stvorio je i ovu Zemlju. To se Vrhovno Bie uzviene due u kojemu su sve
vrste sila spustilo na Vode i na njima zaspalo u yogi. Iz svojih usta stvorilo je Vatru, a iz daha vjetar.
45

Ovo je jedan od izrazitih krinistikih odlomaka, manje sretno sroen, motiviran i uklopljen u ep od
zanosne Bhagavadgite, ali razumljiv u njenu svjetlu.
162

Svojim ustima izgovorilo je Rije i Vede. On je najprije stvorio svjetove, a takoer i bogove i sve vrste
mudraca, a potom je stvorio i propadanje i Smrt za sva stvorenja kojima je dao da ive i rastu. Njegova
je dua pravedna i on je Pravda. On je to koga dvoroeni spoznaju utonuvi u stanje yoge. On je
Ispunitelj svih elja. On je Djelo i Djelac. On je prvi stvorio Prolost, Sadanjost i Budunost. Devala
kae za njega da mu je tijelo sve to je nevidljivo, a da mu je duh sve to je vidljivo, a da su bogovi
roeni iz njegova daha. Sada, kada si uo tko je on, obrati se s ljubavlju k Njemu! Zar ne zna,
gospodine, da su Pandave pod Krininim okriljem? Kako se moe nadati pobjedi? ak ni sada nije
prekasno da sklopi mir i da nastavi vladati svojom kraljevinom dobivi za prijatelje svoju monu
brau Pandave. Krina i Aruna boanski su mudraci Nara i Narayana i, bude li im inio zlo, propast
te nee mimoii.
Starina zautje i dade znak kralju da se moe udaljiti, a kralj ue u svoj ator.
Osvanuo je i peti dan bitke. Bhima je u cik zore postrojio vojsku u bojni red u obliku makare, a
Pandave napravie poredak nazvan yena. Bhima se opet netedimice tukao trudei se da svoje zatiti
od Bhime koji je njegovoj vojsci utjerao strah u kosti. Vojska je Pandava trpjela teke gubitke, a onda
Aruna uzvrati na Bhimin napad svojim strijelama koje zasue vojsku Kurua poput dada nebeskoga.
I vojska se Kurua stade kolebati. Budui da je kod svojega oca Drone izuio sva oruja, Avatthaman
se tih dana neustraivo borio i sada je nepokolebljivo stajao pod pljuskom Aruninih strijela titei
gospodara Bhimu.
On je meni sin mojega uitelja miljae Aruna Dronin ljubljeni sin, a usto je i brahman i
zato je vrijedan mojega potovanja.
I Aruna se pokaza milostiv prema sinu svojega uitelja i izbjegne okraj s njim.
Duryodhana vidje kako nepobjedivi Satyaki svojim jakim rukama zasipa njegovu vojsku
strijelama koje bjehu nalik na zmije otrovnice pa posla na njega deset tisua bojnih kola. Veliki i
nepogreivi strijelac Satyaki pobi sve te silne ratnike svojim nebeskim orujem.
Cijelo to prijepodne bitka je bjenjela s neizvjesnim ishodom. Bjee ve prevalilo podne kada su
se sukobili Somadattin sin Bhuriravas i Satyaki, Krinin roak iz plemena Yadava. Satyakijevi borci
nisu izdrali pred monim protivnikom ve okretoe bjeati napustivi Satyakija. Deset sinova
pritekoe u pomo svojem ocu, ali se Bhuriravas nije dao pokolebati. Njegove tono naciljane strijele
najprije im polomie lukove, a onda im poskidae i glave i oni padoe nalik na golemo drvee srueno
gromovima.
Satyaki urliknu i jurnu na Bhuriravasa. U sudaru oni pobie jedan drugome konje iz zaprege, a
sami skoie na zemlju naoruani velikim sabljama i titovima. Upravo u taj tren naiao je Bhima i
uzeo Satyakija na svoja kola, a Duryodhana doe da odveze Bhuriravasa. Za to su se vrijeme Pandave
i dalje nosile s Bhimom, nenadmanim ratnikom.
Kada se Sunce zacrvenjelo, Aruna je, upinjajui sve svoje sile, ve uspio probiti dvadeset pet
tisua strijelaca s kola. Duryodhana ih je silio da ga pokuaju ubiti, ali svi oni poginue a da mu se nisu
mogli niti estito primaknuti. Tada stranoga ratnika opkolie Matsye i Kekaye, ali ubrzo zae Sunce i
vie se nije moglo vidjeti. Vojske Kurua i Pandava pooe svaka svojemu taboru, a svaki ratnik
osjeao je strah i tjeskobu zbog ovoga uasnog pokolja.
Poto su u toku noi otpoinjali, Kurui i Pandave izaoe u osvit da se opet bore. estoga dana
velike bitke Dhrtadyumna je postavio svoju vojsku u oblik nazvan makara, a Bhima napravi poredak
po imenu krauna. estoki je pokolj poeo ve od ranoga jutra.
Drona je morao sam prihvatiti uzde svoje zaprege jer mu je poginuo koija. Istovremeno je
rukovao i uzdama i lukom izazivajui opi pomor oko sebe. Bojni redovi obiju strana brzo su se
izmijeali i nastala je nemilosrdna sjea. Mrtva i unakaena trupla ratnika, slonova i konja i krhotine
razbijenih kola leali su hrpimice svuda naokolo.
Nije prolo mnogo od poetka bitke, a Bhima se probio u jake bojne redove Kurua traei
Duryodhaninu mlau brau. Ugledao ih je kako s Duasanom na elu juriaju na njega. Vidjevi
kakva im je namjera, on ih odlui sve pobiti. Ostavi svoja kola i s topuzom u ruci poe tamaniti
mnogobrojnu vojsku koja stajae pred njim. Kraljevi Dhrtadyumna opazio je kako Bhimina bojna
kola uranjaju u neprijateljske redove pa pohita za njim. Kada se probio do njegovih kola, na njima
163

vidje samo Bhimina koijaa pa mu se zamutie sva osjetila i on oiju punih suza upita: Vioka, gdje je
Bhima? On mi je drai od ivota!
Vioka sklopi ruke i odgovori: Panduov mi sin ree da ostanem ovdje a sam odjuri s topuzom u
ruci u neprijateljske redove koji su nalik na nepreglednu morsku puinu! Nato Dhrtadyumna
potjera kola za Bhimom kroz neprijateljsku vojsku idui njegovim tragom koji se poznavao po
slonovima oborenim njegovim topuzom. Naao ga je kako se pjeice bori s buzdohanom u rukama sa
svih strana okruen protivnikim kolima, ranjav od mnogih hitaca, koraajui poljem nalik na
Unititelja glavom. Dhrtadyumna ga zagrli uzevi ga sa sobom na kola pa poe upati strijele iz
njegova tijela.
Na Duryodhaninu zapovijest ratnici Kurua napadnue na njih dvojicu i ne ekajui njihov izazov
premda im ne bijae vie do boja. Dhrtadyumna bijae dobio od Drone tajno oruje zvano
Pramohana46 i on ga sada upotrijebi. Vojska Kurua ostade ukoena i nitko se nije mogao maknuti. No
odluni Drona, prvi meu svim znalcima nauke o oruju, posla protiv toga oruja drugo, zvano
Prana,47 i ono poniti Pramohanu. Upravo tada stie odred to ga je vodio Abhimanyu i tada Bhima
prijee na Kekayina kola.
Sjetivi se Duryodhanina kruha koji je dosada jeo, Drona se odlui ugoditi svojemu gospodaru i
poe netedimice rasipati svoje strijele. Od njegove ruke pogibe Dhrtadyumnin koija, kola se
razbie u komadie, a konji nastradae, tako da je Drupadin sin morao potraiti spas na
Abhimanyuovim kolima. Vojska se Pandava kolebala, a Kurui su zaklicali slavei staroga uitelja.
Surova i nemilosrdna sjea trajala je cio dan. Duryodhanina su se braa sjatila oko Bhime odluni
da ga ubiju, ali on razliitim orujem pobi sve koji mu dooe pod ruku. Onda tamo stie Bhima i
razbi redove Pandava. Kada je Sunce poelo zalaziti, bitka se jo ee razbjenjela i poginue tu jo
mnoge tisue. Kada je pak boj najzad dovren, Yudhithira bijae presretan to vidi da se Bhima i
Dhrtadyumna ivi vraaju u tabor.
Dok je u praskozorje novoga dana Bhima izdavao nareenja za pokret, potiteni Duryodhana
kojega su bojne rane jako boljele opet krenu da mu se poali: Srea nam je svakoga dana okretala lea.
Nai se redovi slamaju i gine nam mnogobrojna vojska, a ti protiv toga nita ne poduzima. Na te
rijei stari se gospodin nasmija pa ga stade bodriti i tjeiti premda i sam bjee neveseo.
Proslavljeni junae ree mu on danas u tebe radi i duom i srcem initi sve da ti ugodim.
Neu aliti ni vlastiti ivot!
To obeanje povratilo je samopouzdanje snudenome Duryodhani i on se razveseli pa naredi
etama da se svrstavaju. Stari mu gospodin dade neku ljekovitu biljku koja je bila vrlo djelotvorna i
Duryodhana njome izvida svoje rane, a Bhima, najvrsniji od svih koji zapovijedaju vojskama, postroji
u osvit dana svoje trupe u poredak zvani mandala. Sa svakim ratnim slonom ilo je sedam potpuno
opremljenih kola. Uz svaka kola ilo je sedam konjanika, a uz svakoga konjanika po deset strijelaca.
Svaki je strijelac imao oko sebe desetoricu titonoa a svaki od njih bjee u oklopu. Kralj Duryodana
stajae usred te mone i dobro opremljne vojske nalik na Indru.
Yudhithira je svoje trupe postrojio na nain koji se naziva vara.
Toga su se dana u krvavome i strahotnome okraju protivnike strane izmijeale i bojni su se
redovi rasuli tako da su se katriye hvatale ukotac pojedinano, izazivajui jedan drugoga na dvoboj.
Kralju Virati sinovi su Uttara i veta poginuli jo prvoga dana, a sada mu pogibe i trei sin, ankla,
upravo u asu kada je u svoja kola primio oca koji je ostao bez kola u okraju s Dronom. Kralj alva
napao je svoje neake Nakulu i Sahadevu, ali ga jedna Sahadevina strijela ljuto rani i on se onesvijesti,
a vjeti ga koija odveze s bojita. Kada Duryodhanini ratnici vidjee da kralj Madre tako naputa
bojite, oni izgubie sranost, a Madrini blizanci puhnue u svoje koljke i, osokoljeni, poubijae svu
silu alyinih vojnika.
U Yudhithiri je toga dana plamtio straan gnjev i vie nije sliio na sebe samoga. Pred
Dharminim sinom pobjee veliki strijelac rutayus, a Duryodhanina vojska okrenu od njega svoja lica.
On tada ugleda ikhandina kako bjei jer mu jeantanuov sin polomio sve oruje i naljuti se pa viknu:
46
47

Pramohana znai "zasljepljivanje, oaravanje, skamenjivanje..." i sl.

Prana znai "proznaja, mudrost, bistroumnost..." i sl.
164

Ti si nam pred svojim ocem govorio: Ja u to biti koji e ubiti Bhimu slavnih zavjeta! Oborit e ga
moje strijele sjajne kao sunce! Ba si se tako zaklinjao! A sada se sklanja iz boja jer te je pobijedio
kraljevski antanuov sin. Luk ti je polomljen, a svoju brau i rodbinu ostavlja. O junae, zar da se ti
koji si irom svijeta slavan ovako prestrai? ikhandin razumje te Yudhithirine rijei koje dodue,
bijahu otre, ali i vrlo razumne, pa se vrati i opet ustremi k svojemu cilju.
Starina Bhima ilavo se odupirao juriima Pandava sve do smiraja dana, a kada sunce zae,
ratnici se povukoe u svoje atore da povade strijele iz tijela i da se okupaju vodom s razliitih
nalazita. Bio je obiaj da cijeli sat poslije povratka umornih i ranjavih ratnika s bojita u logoru svira
njena glazba koja ih je blaila i smirivala za poinak. Taj sat uvijek bi protjecao u vidanju rana i nitko
nijednom rijeju nije spominjao rat, tako da je to bilo vrijeme nebeskoga blaenstva.
Poto su proveli no u duboku snu, Kurui i osmoga dana krenue u boj. Bhima ih je postrojio u
bojni poredak irok i prostran kao more, a on sam stao je na njihovo elo praen Avantima i
Malavama, stanovnicima junih zemalja.
Kralj je Yudhithira promotrio neprijateljsku vojsku pa ree Dhrtadyumni: Pogledaj, veliki
ratnie, vojsku Kurua. Ne ai ni asa ve postavi nau vojsku u protuporedak. Dhrtadyumna se
odmah baci na posao i postroji vojsku Pandava u trozubac zvan rngataka. Bhima je bio na vrhu
jednoga zuba, Satyaki na drugome, a Yudhithira je bio na elu srednjega odjela.
Sunce jo nije bilo pravo odskoilo, a nemilosrdni Bhima ve bijae poslao u Yaminu kuu
osmoro Duryodhanine brae. Uvidjevi da ima istine u rijeima to ih je Bhima kazao u sabornoj
dvorani, tvoji se preivljeli sinovi, kralju, razbjeae kud koji. Ucviljeni Duryodhana govorio je svojoj
vojsci: Eno vam tamo Bhime! Hou ga vidjeti mrtva! Sada se svi tvoji sinovi, kralju, poee
prisjeati miroljubivih i blagotvornih rijei koje im je govorio umni Vidura.
Prema nainu kako je mono naoruani Bhima satirao Kurue dalo bi se pomisliti da je silni
Panduov sin zasigurno roen samo radi njihova zatvora. Shrvan alou, Duryodhana ode starome
gospodaru pa poe pred njime oplakivati svoju izginulu brau, a onda mu ree: Jao, kamo da krenem?
Pogledaj moju emernu sudbinu! Meni se ini kao da nas ti prezire i kao da si u ovome boju samo
promatra!
Te okrutne rijei natjerae suze na Devavratine oi i on mu odgovori: Unaprijed ti rekoh da e se
tako zbiti, a isto ti kazivahu i Drona i Vidura i slavna Gandhari. Sine moj, onda to nisi mogao
razumjeti! Zatornie neprijatelja, ja ve odavno znam da ni Drona ni ja neemo iz ovoga boja iznijeti
ive glave. Istinu ti govorim: Znaj da e, zasigurno, poginuti svaki onaj na kojega Bhima baci svoje
oko. Zato se priberi i umiri, kralju, i ne ustupaj, nego se bori s Panduovim sinovima, a krajnji cilj neka
ti budu nebesa. Pandave ne moe svladati ni Indra na elu bogova.
Toga dana Aruni pogibe sin Iravant kojega mu je rodila Ulupi iz roda naga. Poto ga obori ruka
rakase Alambue, cijeloj vojsci Dhrtaratrovia laknulo je oko srca. Ugledavi mrtvoga Iravanta,
Ghatotkaa pusti strani ratni urlik od kojega uzdrhtae svi okolni ratnici, a onda kao bjesomunik
jurnu na vojsku Kurua. Pusto koju je meu njima sijao bijae tako poraavajua da se njihovi zbijeni
bojni redovi na mnogo mjesta prolomie i rasue. Tada kralj Duryodhana osobno povede juri na
Ghatotkau i hrabro se borio s njime pobivi mnoge Ghatotkaine ratnike. Ghatotkaa napokon hitnu
na njega koplje koje bi okonalo Duryodhanin ivot da nije kralj Vanga podmetnuo jednoga od svojih
slonova. Siloviti hitac na mjestu ubi ivotinju i tako Duryodhana izvue ivu glavu.
to zbog dunosti, a to zbog oholosti Duryodhana jedini ostade kada se svi koji su ga titili
razbjeae pred Ghatotkaom. Bhima je strepio za njegov ivot pa urno posla Dronu i mnoge velike
ratnike s bojnim etama da mu pomognu. Yudhithira je opazio strahovit mete na tom dijelu bojita
pa se zabrinuo za Ghatotkau i poslao mu u pomo Bhimu. Bitka kakva se tu rasplamsala dotada se jo
nije vidjela.
Borili su se i inili junaka djela tako da sin vie ne poznavae oca ni otac sina i da nitko nije imao
milosti ni prema kome. Po ravnici se razlila strana rijeka kojom su tekli valovi i bujice krvi palih
junaka.
Drona je pobio mnoge rakase zastraujueg izgleda koji su nastupali u Ghatotkainoj prethodnici.
Golemi Bhimin sin vrlo se rasrdi pa stvori privienje od kojega se svi zgrozie. Ratnici su gledali jedan
165

drugoga kako se sasjeeni bespomono valjaju u vlastitoj krvi, grevitim trzajima. Izgledalo je da ak i
Drona i njegov sin bezobzirce bjee s poprita bitke. To je skrilo nepokolebljivost ratnika i uoi
zalaska sunca svekolika se vojska Kurua mogla vidjeti kako se u neredu povlai.
Kada je Aruna saznao za sinovu smrt, bjee sav slomljen. Duboko je uzdisao i itao poput zmije,
a onda se okrenu Krini pa kaza: Vidura nam je jasno rekao da e obje strane zaploviti u beskonano
more alosti. Da mi je samo znati zbog ega mi jedni drugima donosimo samo jad i propast? Zar zbog
imanja? Kakve li emo radosti imati i mi i oni od toga imanja kada se zavri ovo ubijanje? Sada mi je
jasno, Madhusudano, zato je Yudhithira rekao da e biti zadovoljan i s pet sela ako mu ih daju.
Nastavit u se boriti samo da me, ako odustanem, ne bi proglasili kukavicom koja uzmie pred zlom.
Srce mi ispunjava nepodnoljiva groza dok gledam te mrtve ratnike kako lee po razbojitu. Koliko li
to mora biti opaine u nama kada i dalje ustrajavamo u ovome grenome poslu!? Krina na to ne
ree nita, nego samo potjera bojne konje brze kao vihori.
Iscrpljeni, razbijeni i satrveni ratnici jedva doekae da padne veernja tama tako da se bitka vie
nije mogla nastaviti. Kada je strana tama, gusta poput smole, sve prekrila, i Kurui i Pandave povukoe
svoju vojsku. esnaestoro Duryodhanine brae umrlo je toga dana.
Nakon to je pala veer i ratnici se razili s bojita, sastadoe se Duryodhana, akuni, Duasana i
nepobjedivi Karna, i poee se savjetovati kako e pobijediti silne Panduove sinove. Na kraju se javi
Karna i ree: Ne brini se, glavaru Bharata, ono to ti lei na srcu ja u izvriti. Kada Bhima istupi iz
boja i odloi svoje oruje, ja u oduzeti ivot i Aruni i svim Somakama, i to naoigled staroga
gospodara. To je, kralju, moja zakletva! Bhima ne moe pobijediti te mone ratnike, a jo im i stalno
poputa.
Tada Duryodhana ode da vidi staroga gospodara i da s njime porazgovara u etiri oka. Doao je do
njegova atora, sjahao s konja, pa, poto je Bhimu propisno pozdravio, ree mu: Zatornie
neprijatelja, pod tvojim okriljem smjeli bismo udariti i na same bogove s Indrom na njihovu elu, ali
protiv naih neprijatelja nismo nimalo uznapredovali. Ako ti tedi Pandave zbog svoje naklonosti
prema njima, ili moda zbog nenaklonosti prema meni nesretniku, dopusti velikome Karni, tome
ukrasu bojnoga polja, da uzme oruje u ruke. On e pobijediti Pandave i sve njihove saveznike i
rodbinu.
Plemenitoga Bhimu te su rijei kao bode pogodile u srce i ispunile ga jadom i emerom, ali ne
ree Duryodhani nijedne opore rijei. Umjesto toga mu odgovori; Silni junae, taj Panduov sin spasio
ti je ivot kada su te gandharve zarobile. Tada su se tvoja vrla braa razbjeala, a s njima i nepobjedivi
Karna. Pred Viratinim gradom nasrnuo je na nas sasvim sam i ti zna to se potom dogodilo. Pobijedio
je u boju Nivatakavae koje ni sam Indra nije mogao pobijediti. To je sasvim dovoljno da pokae
koliko je njegovo junatvo. Tko e to u boju nadbiti Arunu? Ti zbog svoje gluposti ne zna to treba
rei, a to ne treba, i odgovoran si za svu ovu mrnju prema Pandavama. Budui da si je znao izazvati,
sada se bori kao mukarac! A to se mene tie, ja u pobiti sve Somake i Panale. Izbjegavat u samo
ikhandina. Sada moe poi u postelju i provedi no u blaenomu snu. Sutra u biti strani boj o
kojemu e se priati dok bude svijeta i vijeka.
Nato se Duryodhana pokloni svojemu djedu i vrati se na konak.
U rano jutro devetoga dana poslao je kralj Duryodhana po svojega brata Duasanu i, kada ovaj
doe, kaza mu: Brate moj, nepregni danas sve svoje snage. Uvjeren sam da e se danas stari gospodar
boriti uz nas svim svojim srcem. Samo, kako kae, ne moe dii oruje na ikhandina. Gledat emo
zato da ne bude izloen njegovim napadima. Zna i sam da ak i vuk moe ubiti lava ako je lavu ispod
asti da se od njega brani.
Toga dana Bhima je izveo svoje ete na bojite u poretku zvanom sarvatobhadra. Kralj je
Yudhithira s Bhimom, Nakulom i Sahadevom zauzeo poloaj na samome elu svoje vojske.
Dvije vojske udarie jedna na drugu uz lavovske urlike i bojne poklie, tutnjavu bubnjeva, riku
koljki i kravljih rogova i zveket cimbala. Podie se strahovita graja i inilo se da jeka bitke potresa i
sama nebesa. Ptice uzleprae po zraku isputajui jezive krike, a sjajno se Sunce pomrai i puhnue
divlji vjetrovi. akali grozno urlahu svuda naokolo. inilo se da su sve etiri strane svijeta u plamenu,
a odozgo, iz nebeskoga plavetnila, padala je praina. Pljusak od krvi i komadia kostiju pade iz visina a
166

ivotinje su plakale i od uasa mokrile i balegale. Od stravinih urlika rakasa ljudodera opori su se
pasa valjali po poljima oamueni, zavijajui od straha.
Vojske su se povijale amotamo i huale kao dva mora uzgibana olujinom.
Tada slijepi kralj Dhrtaratra upita Sanayu: Kako su se ta dva silna junaka, Drona i Aruna,
sukobljavala u boju? Panduov sin uvijek bijae mio Droninu srcu, Sanayo, a i uitelj takoer bijae
drag Panduovu sinu. Kako su se oni meusobno borili?
Sanaya mu odgovori: Drona nikada nije priznavao da mu je Aruna drag, a i Prithin sin strogo se
pridravao katriyskih dunosti. On u boju ne poznavae svojega uitelja jer katriye, kralju, nikada ne
uzmiu jedan pred drugim. Kada ustreba, oni se bore i protiv oeva i brae i ne pokazuju prema njima
nikakve naklonosti.
Lakoruki Aruna sve nas je zadivio svojom vjetinom. U okraju s Trigartama on prizva oruje
Vayavya48 koje udari na njihovu vojsku i podie straan vjetar koji uzdrma i samo nebo obarajui
drvee i kosei redove Trigarta. Kada je Drona opazio to oruje, on sa svojega luka odape oruje zvano
aila49 i u tren sve se opet umiri. Junaki Panduov sin ipak je uspio obeshrabriti ete Trigarta i liiti ih
svake svake nade u pobjedu.
Bhima je iznova dohvatio svoj topuz i, skoivi sa svojih kola, opet utjerao strah u srca Kurua.
Tada ga sa svih strana opkoli odjel slonova, ali on je svojim buzdohanom rastjerivao slonove kao to
vjetar po nebu razgoni oblake. Golim je rukama slonovima upao kljove, a onda tim kljovama drugima
razbijao glave. Izgledalo je kao da je to utjelovljeni Unititelj. Nekolicina divovskih ivotinja pobjee
iz te klaonice gazei pred sobom i prijatelje i neprijatelje.
Do podneva vojska se Pandava junaki odupirala juriima staroga gospodara. Onda se razbukta
ljuti boj izmeu Bhime i eta Somaka i, budui da bijae prvak meu svim strijelcima s kola on ih
unitavae na stotine i tisue. Opkoljen sa svih strana vojskom Pandava, Bhima je plamtio kao poar
usred ume. Kola mu bijahu ognjite, iz njegova luka suktali su plamenovi, a maevi, bodei i
buzdohani bili su mu gorivo iblje. Njegove su strijele bile iskre iz toga ognja. Uzimao je ivot
protivnikim ratnicima, ruio slonove i konje te su pred njime drhtala ratnika srca. etrnaest tisua
ratnika na kolima koji su pripadali edijima, Kaijcima i Karuuama, sve vrsni ratnici plemenita
porijekla, odoe u Yamino carstvo poslani onamo Bhiminom rukom. Prevrtahu se kola, padahu
slonovi i konji, pa i mnotvo zastava, a iz vojske Panduovih sinova uli su se samo lelek i
zapomaganje. Oni koji izbjegoe njegovim strijelama razbjeae se na sve strane raupane kose.
A Krina, ponos Yadava, gledao je taj prizor pa napokon obuzda zapregu Aruninih prekrasnih
kola i oslovi Prithina sina: Kucnuo je as koji si oekivao. Tigre, ako sada ne udari, i tvoja e se
osjetila pomutiti! Neka se obistini tvoja zakletva, Kuntin sine! Sada udri i nemoj se ustezati! Imaj na
umu dunost ratnika!
Aruna obori glavu i pogleda Krinu iskosa pa mu nevoljko odvrati: Treba li da osvojim carstvo i
pobijem i sve one koji to nisu zasluili te tako zasluim pakao, ili da odem u ume i da se zlopatim u
izgnanstvu? to da od toga odaberem? Krino, potjeraj konje! Uinit u to mi ti savjetuje i sruit u
nepobjedivoga djeda Kurua! I Madhava onda potjera srebropute konje onamo gdje stajae Bhima
nalik na Sunce u koje nitko ne moe pogledati.
No, Aruna se nije borio punim srcem. Poao je u napad preko volje i pometenih misli, ali je zato
Bhima blistao sred razbojita nalik na popodnevno sunce. Kada je vojska Pandava vidjela kako
Arunina kola polaze Bhimi u susret, vrati se u nju odvanost i ponovno se uspostavi red.
Bhimine su strijele tako gusto zasule Arunina kola da se od njih nisu mogla ni vidjeti. Ali Krina
bijae spokojan. Vozio je spretno i oprezno. Aruna je svojemu djedi vie puta polomio luk u rukama,
ali je starina svakiput uzimao drugi. Vasudeva je pokazao veliku spretnost u upravljanju zapregom i
izbjegavao je Bhimine strijele vozei kola po krunim putanjama, no ipak su i on i Aruna bili nalik
na dva bika koje je protivnik teko izranio rogovima. Jaki je Vasudeva vidio da Aruna tedi staroga
gospodara dok je ovaj ubijao najbolje meu Yudhithirinim borcima. Stoga najednom baci uzde i
zaurla poput lava i velemoni Gospodar svemira goloruk jurnu prema Bhimi oiju zakrvavljenih od
48
49

Vayavya znai Vjetrovo (oruje).

aila znai stjenoliko (oruje, ili oruje Planine).
167

srdbe i vitlajui biem. Bjee vrsto odluio da ga rastavi od ivota, a inilo se da se pod njegovim
koracima svijet razvaljuje. Ugledavi Madhavu kako napada na Bhimu, ratnici bolno kliknue: Pogibe
Bhima! a srca im bjehu skamenjena od straha.
Ali Bhima je neustraivo dovikivao: Poast koju mi ti ukazuje najvea je u svim trima
svjetovima! Udri, Govindo, na mene kako ti bude volja! Ja sam tvoj rob, neporonie!
Tada Krinu sustie monoruki Panduov sin i obujmi ga svojim rukama. Lopoooki Krina,
najbolji meu muevima, produi dalje nosei i njega na sebi, a onda ga Aruna silom zaustavi
sputavi mu noge rukama pa, sav ojaen, ree svojemu dragom prijatelju: Stani, o svemoni! Ne dolii
ti da pogazi svoju rije! Ljudi e rei da si laljivac, Mahadevo! Moja je to zadaa i ja u ubiti staroga
gospodara!
Mahadeva ne ree nita na to, ve se samo vrati i popne na kola. A vojska je Pandava sa
strahopotovanjem gledala u Bhimu koji se borio nadljudskom hrabrou.50
Dok su se oni tu borili, stie i strani trenutak sumraka nakon to Sunce zae i vie se nita nije
moglo jasno vidjeti. Vidjevi da mu je vojska desetkovana i da su veliki ratnici Somaka poraeni,
Yudhithira pade u oaj i naredi da se borba prekine.
Kasno te veeri sastadoe se Pandave, Vriniji i Srnave da vijeaju. Yudhithira progovori: Prije
nego to je ova bitka poela, govorio sam s Bhimom a on mi je rekao: Ja te mogu savjetovati, ali se ne
mogu za tebe boriti. Moram se boriti za Duryodhanu. Zato emo, Krino, svi mi jo jednom otii k
Bhimi da ga upitamo kako on moe poginuti.
I junaki Pandave, i Krina s njima, odoe nakon savjetovanja do Bhimina konaita ostavivi
svoje oruje. Uoe u njegov ator i duboko mu se poklonie molivi njegovu zatitu. Slavni djeda
Kurua i Pandava, moni gospodar Bhima, pozdravi ih pa ree: Dobro mi doli! to mogu uiniti za
vas? Ma kako teko bilo, uinit u vam to od srca!
Yudhithira, koji je prema svojem djedu gajio toliko ljubavi, ovako mu ree: Ti sve zna. Reci
nam kako da nadvladamo i pobijedimo. Kako da dovrimo ovo ubijanje? Reci nam, gospodaru, kako ti
moe poginuti? Kako se moemo s tobom omjeriti u boju?
A Bhima mu odvrati: Sine Panduov, kao to ree, ja jesam nepobjediv. Kada uzmem u ruke svoj
dugaki luk i ostalo svoje oruje, mene ne moe pobijediti ni Indra na elu bogova. Dobro je to to
zna. Ali svaki me obian ratnik moe rastaviti od ivota kada odloim svoje oruje, a Drupadin sin
koji se bori na vaoj strani, po imenu ikhandin, bio je jednom ena pa je kasnije postao mukarac.
Vjerojatno znate kako se sve to zbilo. Zato vas ovako savjetujem: Neka se hrabri ratnik Aruna obue
u oklop, a neka ikhandina postavi pred sebe. Kada me bude napao s lea svojim otrim strijelama i
kada ugledam zlokobni znak u liku onoga koji je prije bio ena, ja neu uzvratiti na te hice. Neka se
Aruna zakloni ikhandinom i neka me sa svih strana obaspe strijelama, jer izuzev Arune i
blagoslovljenog Krine ne znam nikoga tko bi me mogao ubiti u boju.
Potom im Bhima dade svoj blagoslov i Pandave odoe k svojim atorima izrazivi najdublje
potovanje svojemu djedu. Arunu je oblilo rumenilo od stida i bol mu planu u dui kada je uo da
Gangin sin, pripravan da ode na onaj svijet, tumai kako e poginuti. Stoga se on obrati Krini: Kako
da se, Madhavo, borim sa starim gospodarom koji je moj starjeina, mudar i otrouman, najstariji u
naemu rodu. Kao dijete igrao sam se i penjao mu se u krilo prljajui ga prainom i govorei "Oe", a
on mi je odvraao "Ja ti nisam otac. Ja sam otac tvojega oca." Tako je to bilo dok sam bio dijete. Ah,
neka radije propadne sva moja vojska! Nikada se neu moi sukobiti s tim plemenitim ovjekom.
A Krina e na to: Zakleo si da e ga ubiti. Zar moe sada odustati? Sjeti se to je dunost
katriye! U starim danima umni je Brhaspati ovako rekao Indri: Ako ti dolazi kao neprijatelj, moe
ubiti ak i osobu u godinama, zaslunu u svakome pogledu i vrijednu svake poasti. Smije ubiti bilo
koga tko ti prie da bi te unitio.
Osvanuo je deseti dan bitke na Kuruketri. Zvuk bubnjeva, rogova i cimbala pozva ratnike da se
postroje te Pandave napravie bojne redove a s njima stade i ikhandin.
Opet je Bhima razgonio pred sobom vojsku Pandava rasipajui stotine i tisue svojih strijela,
inilo se da Pandave
50

To je varijanta Krinistike prie iz adhyaye 55 (section LDC), to pokazuje njenu konjunkturnost.

168

ne mogu u boju nadvladati velikoga strijelca Bhimu koji bjee slian samome Unititelju. Aruna
je gledao to se dogaa na bojitu pa ree ikhandinu: Hajdemo prema starom gospodinu. Nemoj ga se
danas plaiti. Ja u ga danas svojim otrim strijelama oboriti s njegovih lijepih kola.
Mnogi su vitezovi iz tvoje vojske, kralju, stali na put tim junacima i radosno se bacili u okraj
zapreujui prolaz prema Bhimi. Veliki ratnik Duasana zaboravi na svoj strah i napadne Arunu u
elji da obrani ivot starog ratnika. Kao to zemlja ne odstupa pred burnim morem, tako je i Duasana
postojano odbijao napade jarosnoga Arune. Dvojica junaka, po ljepoti ravna Suncu i Mjesecu,
plamtjeli su u ognju gnjeva. Tri Duasanine stijele pogodie u elo Arunu te ga obli krv.
Usprkos tome Aruna se nastavi boriti i najposlije izbi Duasani luk iz ruku, strijelama polomi
njegova kola i Duryodhanin brat morade, sav obliven krvlju, pobjei pod Bhiminu zatitu. U tom
krvavome moru bitke Bhima se uzdizao kao tvrda stijena.
Na okrvavljenoj ravnici slavni je Drona odbijao navalu Yudhithirinih eta. Dok je titio Bhimu
od estokih napada Pandava, on oslovi svojega sina Avatthamana s tugom u glasu: Odapinjem strijele,
sine moj, ali one ne pogaaju. Danas mi se moje oruje ne pokorava. Nestalo mi je iz srca radosti dok
sluam kako nad ravnicom graku ptice grabljivice. Kao da je Sunce izgubilo sjaj, a zemlja poda mnom
drhti i kao da jaue. ujem kako zavijaju aglji i predskazuju nam nesreu. Aruna je pred sebe
postavio grjenoga ikhandana iskvarene due i tako napada Bhimu koji je naa nada i potpora. Dok
ovo gledam, srce mi se stee. Sine moj, tako ti slave i imena, juriaj na Drupadina sina ikhandina dok
ga ne poalje u Yaminu kuu. Ja u se za to vrijeme boriti s Yudhithirom.
Bitka postade jo surovija i ogorenija. Nebo prekrie oblaci strijela i zaklonie Sunce. Bojna su se
kola tiskala i zbijala u gomile, a krici umiruih ljudi odzvanjali su pod nebesima. Zemlja je tutnjala i
tresla se, a rijeka krvi bujala je i narastala dok su se ratnici borili na ivot i smrt. Tijela poginulih
prekrie bojno polje i Kuruketra zalivena krvlju bjee nalik na grimizni jesenski oblak. Psi, vukovi,
aglji, jastrebovi i vrane kruili su oko polja s krvoednim kricima. Bharato, toga dana pogiboe od
Bhimine ruke mnogi neustraivi ratnici kojima se nije znalo ni imena ni porijekla, i ne uzmakoe pred
njim. Deset je dana plemeniti Bhima satirao vojsku Pandava, a sada mu se vie nije mililo braniti ni
vlastiti ivot.
Dola mu je elja da se rastavi od ivota borei se na elu svojih eta.
Nee vie nikada ginuti od moje ruke sve ovo mnotvo vrsnih ratnika! govorio je u sebi
mono oboruani Devavrata. Tada spazi u blizini Yudhithiru pa mu doviknu: Mudri Yudhithiro, ti si
upuen u svaku nauku. Pouj moj savjet koji u skladu s pravdom i tvojoj e dui osigurati mjesto u
nebesima. Nemam vie volje, Bharato, uvati ovo svoje tijelo. Proivio sam mnoge godine ubijajui u
bojevima bezbrojne ljude. Ako mi eli ugoditi, nai naina da me rastavi od ivota. Poalji na mene
Arunu, a pred njime Panale i Srnaye.
Yudhithira je razumio ovu gospodarevu elju i uini kako mu je reeno. A za to vrijeme Kuntin je
sin Aruna poticao ikhandina: Naprijed, kreni na Bhimu i ubij ga!
I Aruna krenu prema Bhimi, a pred njim iae ikhandin. Za to je vrijeme otpremio na onaj
svijet etrnaest tisua edija, Kaijaca i Karua koji, pripravni rtvovati svoje ivote, ne uzmakoe
pred njime.
Ve dok je prilazio, ikhandin zabode u prsa starome gospodinu deset strijela sa irokim
vrhovima. Bhima mu na taj napad ne odgovori, ali je gledao ikhandina dok je u njemu plamsao
gnjev, kao da e tim pogledom zgromiti kraljevia Panala.
Tada Aruna ree ikhandinu: Sada navali, kralju, i pogubi staroga gospodara! Osim tebe u
Yudhithirinoj vojsci nema nikoga tko se moe nositi s njime!
Onda ikhandin ustro osu na djeda Kurua mnotvo svakojaka oruja, ali se Devavrata nije na to
obazirao nego je svojim strijelama drao na razmaku samo Arunu. ikhandinove strijele pogaale su
Bhimu poput gromova, ali mu ne izazivahu nikakvu bol. Sa osmijehom je primao te udarce. Za to
vrijeme nijedan se katriya nije mogao primaknuti Aruni koji stajae pod svojim stijegom s
majmunovim likom. Tko je god pokuao, padao je pogoen njegovim strijelama. Naokolo je lealo
tisue velikih kola i suncobrana, polomljeno i ispremetano.

169

Tada Bhima prizva nebesko oruje i naoigled svih ratnika jurnu na Arunu, a na njega nasrnu
teko oklopljeni ikhandin. Kada to vidje, stari gospodin opozva to oruje nalik na blistavi oganj.
Naokolo su se ratnici tukli kao da su pomahnitali.
Svakoga je dana djed Kurua ubijao po deset tisua ratnika, a ovoga, desetoga dana boja, jednom je
rukom pobio toliko, a usto i sedam znamenitih vitezova u vojskama Matsya i Panala. U tome
uasnom okraju stradalo je od njegove ruke i pet tisua pjeaka, tisuu slonova i deset tisua konja.
Nenadmana bjee vjetina koju je stekao obukom. Ubio je i ataniku, dragoga brata kralja Virate i uz
njega jo tisuu katriya. Prorijedie se kraljevi i njihove vojske.
Tada Aruna pobi sve one koji su titili Bhimu i, znajui to mu je initi, on sam jurne na njega.
Tada se Bhima probi u redove Panala kao od ale odbijajui sve njihovo oruje, esto bacae pogled
na ikhandina. Smijao se, ali na njega ne odape nijednu strijelu. Tada se Pandave postavie iza
ikhandina
pa sa svih strana zasue Bhimu orujem. Pod Aruninom zatitom ikhandin je mnogim
strijelama pogodio i Bhimina koijaa, a dobro naciljavi, oborio je i njegov barjak i presjekao mu
luk. Bhima uze drugi, ali i toga snae ista sudbina. Aruna ga presijee trima otrim strijelama.
Budui da je bio spretan i lijevom i desnom rukom, on je, rasren, sijekao svaki luk koji bi Bhima
uzimao. Kada su mu lukovi poeli ponestajati, starinu spopade bijes pa obliznu usne i mai se koplja
koje bi moglo probiti i planinu. Hitnu ga na Arunina kola, ali Aruna to spazi i stavi na tetivu pet
otrih strijela iroka vrha i njima razbi to koplje koje je letjelo prema njemu nalik na plamteu nebesku
zmiju. Pet komadia Bhimina koplja padoe po poljani nalik na bljeske munje koji se odvojie od
oblana neba.
Kada Bhima vidje da mu je koplje polomljeno, spopade ga bijes, ali se odmah potom zamisli pa
ree sam sebi: Jednim jedinim lukom mogao bih pobiti sve Pandave da moni Vinu nije njihov
zatitnik! Osim toga tu je jo i ikhandin, a s njime se neu boriti jer je prije bio ena. Kada je moj otac
oenio Satyavati, ispunio mi je dvije elje: da u boju ne mogu poginuti i da tren moje smrti ovisi o
mojemu izboru. Mislim da je ovo taj pravi tren. Vrijeme je da sebi poelim kraj.
Riiji i Vasui koji stajahu na obzorju razumjee njegovu elju i rekoe mu: Odobravamo, sine,
tvoju odluku. Uini kako si odluio i istupi iz ove bitke.
Dok su mu oni to govorili, nitko ih osim Bhime nije primijetio, ali tada poe pirkati blag i mirisan
povjetarac i zaue se nebeski cimbali, a na starinu se prosue kapljice vode izmijeane sa cvjetnom
kiom.
Tada je Aruna tono naciljao i pogodio Gangina sina s dvadeset pet strijela. Zatim se jo
primaknu Bhimi pa mu iznova presijee luk koji ovaj bijae uzeo. Bhima uze jo jedan, ilaviji od
prethodnoga, ali mu Aruna i njega presijee trima otrim strijelama iroka vrha. antanuov se sin vie
nije elio boriti s Arunom. Duboko ranjen Aruninim britkim strijelama, on se, osmjehujui se, obrati
Duasani: Sve ove strijele koje su me pogaale u neprekidnu nizu zasigurno nije odapeo ikhandin.
Osim Arune nitko mi ne moe nanijeti bol, makar se protiv mene ujedinili svi kraljevi, bogovi,
danave i raksae.
I, eljan ili da umre ili pobijedi, Gangin sin isuka ma i uze tit optoen zlatom, ali prije nego to
stie sii sa svojih kola Aruna mu strijelama raznese tit u sto djelia.
Toga desetog dana, kralju, boj to su ga bili tvoji i protivniki ratnici posta uasan kada su se
sudarili Bhima i Aruna. Vrtlog u kojemu su se susretale dvije vojske i gdje ratnici nemilice obarahu
jedan drugoga bijae nalik na vir to ga stvara Ganga tamo gdje se susree s oceanom. Bilo je grozno i
pogledati zemlju prekrivenu krvlju na kojoj se vie nije moglo razaznati ravno ni neravno tlo. Nai se,
kralju, razbjeae pred Kuntinim sinom koji je jezdio na kolima sa zapregom bijelih konja i sakatio
protivnike svojim sjajno uglaanim orujem.
Stari gospodar stajae na bojitu smrtno ranjen. Na njegovom tijelu ne bijae ni za dva prsta mjesta
u koje se ne bijahu zabole strijele. Pao je sa svojih srebrnih kola glavom prema istoku. To se zbilo
neto prije zalaska Sunca, i taj su prizor gledali svi tvoji sinovi. I svi Kurui vidjeli su kako on pade, a
naoe s njime i naa srca i zaue se jadikovke sa svih strana. alobni poklici zaue se meu
vojskom i meu kraljevima, a takoer i s nebesa, meu nebesnicima.
170

Oboren sa svojih kola, stari je vojskovoa ostao leati na postelji od strijela zabijenih u njegovo
tijelo i nigdje nije mogao dodirnuti zemlju. Tada je prevladala njegova boanska priroda. Oblaci
prosue na njega svoju kiu, a zemlja je drhtala. Veliki junak nije dao svojim osjetilima da ga napuste
dok je padao. Sunca se tada kretalo prema jugu a on je znao da je to nepovoljan trenutak za umiranje.
Svuda na nebesima mogli su se uti glasovi: Jao, zato je Gangin sin morao napustiti ivot sada dok se
Sunce kree svojom junom putanjom!? On je uo te glasove pa im odgovori: Jo sam na ivotu!
Premda je pao, stari gospodar Kurua ne dade svojemu ivotu da se ugasi jer je elio priekati da
Sunce krene prema sjeveru. Tada mu Ganga, ki Himavanta, posla velike riije u obliku labudova koji
doletjee i upitae ga: Budui da je Bhima od plemenita roda, zato bi morao otii u vrijeme kada je
Sunce na jugu? Umni ih je Bhima gledao za tren pa im odvrati: Ja neu napustiti ovaj svijet dok je
Sunce na jugu. Tek kada krene na sjever, zaputit u se svojemu davnanjem stanitu.51 O labudovi, ja
imam u vlasti svoj ivot i do tog u ga dana i zadrati. Neka se ispuni ono to mi je obeao moj slavni
otac.
Poto pade kruna roda Kurua, moni Bhima, Durodhana i svi Kurui s njime ostadoe zadugo
nijemi i nepokretni, pomraenih osjetila i obnevidjeli od plaa i gorka jada. Dugo je meu njima
vladala nepomuena tiina i nikome vie ne bijee stalo do boja.
Junaki Panduovi sinovi snanih miica puhnue svi u svoje koljke. Stekli su pobjedu ili mnogo
blagoslova na drugome svetu, a uz njih se radovahu i Panale i Somake.
Kada je pao svemoni Gangin sin, mnogi su kriknuli od uasa, mnogi pobjegoe, a neki su stali
kao oduzeti. Mnogi su grdili katrijske obiaje i hvalili staroga gospodina koji nikada nije odstupio od
svojih tekih zavjeta. Hrabri ratnici obiju vojski oborie k zemlji svoje oruje i ostadoe tako utonuli u
misli.
Za to vrijeme Bhima se posvetio yogi i ostao potpuno miran kako to ue velike upaniadi.
Oekujui svoj smrtni as, posvetio se usrdnoj molitvi.
Kada je pao granini stup Kurua, nepobjedivi Bhima, strah se ugnijezdio u srcima katriya na
objema stranama. Bharate, svi do jednoga, oborie glave od stida i nisu znali to e sa sobom. A
Pandave trubljahu slavei pobjedu. Vidjeli smo kako je Bhima od radosti i zaplesao poto je za kratko
vrijeme pobio mnogo monih protivnika. Kurui kao da nisu bili pri svijesti a Duryodhana i Karna
gorko su uzdisali.
Duasana se urno otputi onamo gdje je Drona prevodio svoju vojsku, a kada je objavio Droni to
se dogodilo, uitelj istoga trena pade s kola bez svijesti. Ubrzo je doao k sebi pa naredi svojim etama
da prekinu bitku. I Panduovi sinovi poslae glasnike na brzim konjima s naredbom da se na cijelome
bojitu obustave neprijateljstva. Obje strane spustie oruje i svi kraljevi skinue oklope i dooe
vidjeti velikog vojskovou Bhimu. I Pandave i Dhrtaratrovii okupie se oko posljednjega odra
svojega sranoga djeda i ukazae mu sve poasti pa onda stadoe oko njega.
Vrli Bhima pogleda Kurue i Pandave koji se bijahu okupili oko njega pa im ree: Dobro mi doli,
veliki junaci! Zdravi mi bili, slavni strijelci! Doista mije drago to vas vidim ovdje.
Kada ih je ovako pozdravio, on produi: Moje tijelo poiva na strijelama, ali mi glava trai
potporu. Dajte mi jastuk. Tada kraljevi hitro donesoe mnoge meke jastuke od najboljih tkanina, ali
to se starome gospodinu nije svidjelo. On se nasmija pa im ree: Ovi jastuci ne pristaju uz junaku
postelju.
Tada ugleda Arunu pa mu se obrati: Silni Aruno, mojoj glavi treba uzglavlje. Daj mi jastuk
kakav mi prilii.
Suznih oiju Aruna mu odgovori: Neka bude kako eli! Uze svoj luk Gandivu i nekoliko glatkih
strijela pa ih blagoslovi mantrama. Potom velikom silinom odape tri strijele u zemlju tako da se zarie
kraj samoga Bhimina uzglavlja. One zatreperie, a kada su se ispravile, svojim su perima podupirale
Bhimin zatiljak.
51

Prema jednome vjerovanju, posvjedoenome u upaniadima i u Bhagavadgiti (VI. 30, 24-25), za puta
Sunca na jug dua stie do Mjeseca ili u svijet predaka, a odatle se opet vraa u ponovna roenja, a za puta
Sunca na sjever dua pravednika i znalca dospijeva meu bogove ili brahmana, oslobaa se i ne vraa se vie na
Zemlju.
171

Budui da mu je Aruna pogodio elju, Bima bijae vrlo zadovoljan i pred svima pohvali Arunu
zato to mu je dao uzglavlje koje dolii ratniku. Onda se obrati kraljevima i kraljeviima koji se tu
bijahu okupili: Leat u na ovoj postelji sve dok se Sunce ne bude okrenulo na sjever. Kada blistavi
tvorac dana i osvjetljiva svijeta ue u svoje sjajne koije i krene k toki na nebu u kojoj obitava
Vairavana,52 predat u svoj ivotni dah kao onaj koji nudi posljednji pozdrav dragome prijatelju.
Naredite da se oko mene iskopa jarak, a vi se, kraljevi, odreknite vaega neprijateljstva i zavrite s
ovom bitkom.
Rane su krvarile i zadavale mu bol, a usta su mu se suila od ei. Stigoe izvjebani ranari vini
vaenju strijela i donesoe sve to im je za to potrebno, a kada ih Gangin sin ugleda, kralju, on ree
tvojemu sinu: Ukaite dunu panju ovim lijenicima i nagradite ih, a onda im kaite da mogu ii. to
e meni vidari u ovoj nevolji? Ja sam se domogao najpoeljnijega i najuzvienijega stanja koje moe
postii katriya. Gospodari zemlje, elim da me spalite sa svim ovim strijelama u mojemu tijelu.
Kralj Duryodhana otpusti vidare, a zbog postojane odanosti vrlini to ju je pokazao stari gospodar
svi su se kraljevi udili i divili. Kurui i Pandave opet se okupie i prioe plemenitome Bhimi koji
leae na svojemu prekrasnom odru i tri puta obioe oko njega izrazivi mu tako svoje tovanje.
Potom vitezovi okupani krvlju postavie strae oko njega i, budui da ve bijae pala veer, udaljie se.
Poli su da otpoinu u svojim atorima, a prizor kojemu su bili svjedoci bjee im preplavio srca tugom.
Odabravi pogodan trenutak, Krina prie k Pandavama koji su sjedjeli svi na okupu, pa ree
kralju Yudhithiri: S dobrom sreom pobjeda je tvoja! Na to mu pravedni Yudhithira odgovori:
Tvoja je milost pobjeda, a Tvoj gnjev je poraz. Otkako imam Tebe na pomoi, ja se vie niemu ne
udim.
anarddana se osmijehnu pa uzvrati na to: Prvae meu kraljevima, samo se od tebe mogu uti
ovakve rijei! Proe, kralju, i ta no i Kurui i Pandave opet se okupie oko svojega djeda. Dole su tu i
tisue djevojaka koje su antanuova sina njeno posipale sandalovim prahom i mirisnim cvijeem.
Dolazili su mnogi znatieljnici, ene i djeca i starci, i stupahu pred Bhimu gledajui u njega kao to
zemna stvorenja ude da gledaju Sunce. Tretale su na tisue truba a bijae tu i glumaca i zabavljaa i
raznih vjetaka, a svi se bijahu okupili oko staroga djeda Kurua.
Bitka se nije nastavila, ve i Pandave i Kurui poskidae svoje oklope i ostavie na stranu oruje pa
se i oni sabrae oko nepobjedivoga Devavrate. Bijahu, kao nekada, opet svi zajedno i ljubazno su
oslovljavali jedan drugoga vodei rauna o starjeinstvu, kako je to ve red.
Bhima se otimao agoniji koju izazivahu ljuti bolovi u kojima je plamtjelo njegovo tijelo. Disao je
itei poput zmije, a osjetila su ga zbog toga arkog bola jedva sluila. On ih pogleda te zatrai da mu
donesu vode. Moje tijelo gori ree im on i osjeam se slab od mnogih strijela koje su me
ranile. e me mori.
Tada kraljevii donesoe svakovrsne probrane poslastice i pehare s hladnom vodom, ali kada
Bhima vidje to su mu donijeli, on im ree: Ja vie ne mogu sudjelovati u bilo kakvu zemaljskome
uivanju.
Onda slabanim glasom pozva Arunu: Tijelo mi gori, Aruno, a tvoje su strijele svuda po meni.
Daj mi vode koja e osvjeiti moje tijelo. Ti si jedini koji mi moe dati piti na dostojan nain.
Na to se Aruna pope na svoja kola i obie poasni krug oko paloga velemoe Bharata, a potom
uze sjajnu strijelu i izree nad njom mantru za oruje Paranya.53 Stavivi je na tetivu, on pred oima
svih prisutnih probi njome zemlju malo junije od mjesta na kojemu je leao Bhima. Odatle iknu
mlaz iste i hladne vode nebeskoga mirisa i okusa, koja bijae prije nalik na nektar. Tako je Aruna
utolio e velikoga vojskovoe Bhime.
Kada vidjee to djelo koje bi i samome Indri doliilo, Kurui poee drhtati kao goveda na studeni.
Svi prisutni kraljevi stadoe ushieni mahati svojim skutima.
Tad prozbori Bhima: Duryodhano, vidio si maloas kako je umni Aruna napravio izvor hladne
vode, mirisne i bistre poput nektara. Nema na svijetu takva junaka koji bi ponovio to djelo! Samo su
52

Vairavana je Kubera, uvar sjevernoga smjera, v. l, bilj. 103

Paranya je vedski bog Grom. U epovima se ini da je Paranya olujni i kini vid Indre. Izvorno e mu ime
znaiti "Grom", no staroindijski ga leksikografi tumae kao "grmljavinski oblak".
53

172

Aruni i Krini poznata sva nebesnika oruja, pa i ona koja nitko drugi ne zna. Odrekni se svoje
omraze i zakljui mir s Pandavama! Neka se poslije Bhimine smrti meu vas vrati prijateljstvo. Daj
polovicu kraljevine Pandavama i neka Yudhithira vlada Indraprasthom, a ti vie ne stvaraj razdor
meu vladarima zemlje.
Sasluavi te blagotvorne rijei, tvoj se sin sneveseli, ali ipak ne prihvati taj savjet koji bjee sama
vrlina i dobro, kao to nasmrt bolestan ovjek odbija spasonosni lijek. Kralju, kada zautje antanov
sin Bhima, zemaljski se kraljevi razioe svaki prema svojem atoru. Tada se sa strahom u srcu kraj
Bhime pojavi Radhin sin Karna.
Slavni se junak primaknu starome vitezu pa ga oslovi glasom koji drhtae od plaa: Glavaru
Kurua, to sam ja, Radhin sin, onaj na kojega si uvijek gledao s mrnjom! Na to stari glavar Kurua
lagano otvori oi koje su se ve poele mutiti i dade znak da se straari udalje. Kada vidje da su sasvim
sami, on jednom rukom zagrli Karnu kao to bi otac zagrlio sina i s mnogo ljubavi stade mu govoriti:
Doi... doi! Ti si uvijek bio moj protivnik i uvijek si meu nama zametao kavgu. Ti si sin Kuntin, a ne
Radhin sin, u to nema nikakve sumnje. To sam saznao od Narade, a takoer i od Vyase i Krine. Istinu
ti velim, Karno, ja ti ne elim zlo niti sam ti ikada bio neprijatelj! Otre rijei koje sam ti katkad
upuivao morale su obuzdavati tvoju estinu. Poznajem tvoju neustraivost u boju, tvoje junatvo i
tvoju neizmjernu dareljivost. U tome ti nema ravna meu ljudima i doista si nalik na nabesnika.
Nema, sine, u meni nimalo zlobe prema tebi! Uvijek si loe govorio o Pandavama. Na ovaj te je svijet
doveo grijeh i stoga ti je srce takvo. Zbog oholosti i druenja s nedostojnima tvoje srce zamrzilo je ak
i one koje imaju velikih zasluga. Moje otre rijei proistekle su iz straha da u naemu rodu ne nastne
mrnja. Ti zna da su ti Pandave braa po materi i, ako eli uiniti ono to e mi ugoditi, pomiri se s
njima. Neka se, Karna, mojim padom okona ovo vojevanje i neka sve te zemaljske kraljeve mimoie
sveopi zatvor.
Tada Karna odgovori samrtniku: Veliki junae, znam da je istina to to si rekao. Ja jesam Kuntin
sin, a ne sin koijaa, ali mene se Kunti odrekla, a taj me je koija othranio. Poto sam tako dugo
uivao Duryodhaninu dareljivost, ljubav i povjerenje, zar mogu sada, u ovome asu, iznevjeriti
njegove nade? Dopusti mi, gospodaru, da se borim! U boj namjeravam krenuti samo uz tvoj blagoslov.
Tebi dolikuje da mi sada oprosti sve moje uvredljive postupke ili rijei koje sam ti rekao
nepromiljeno i u srdbi!
Ako ve ne moe obuzdati ar naprijateljstva koje u sebi raspiruje prema Pandavama
odgovori Bhima ja ti dajem svoj blagoslov. Da bi dospio u nebesa, bori se kao katriya i oslobodi se
bijesa i zlobe. Opravdaj kraljevo povjerenje kako najbolje zna i moe. Bori se bez oholosti i osloni se
samo na svoju vjetinu i snagu. Katriye ude za potenom i asnom borbom i za to su roeni. Dugo
sam se i naporno trudio da ouvam mir, ali mi nije polo za rukom. Tamo gdje je pravda, neka bude i
pobjeda!
I Bhima mu dade svoj blagoslov, a Karna ga s dunim potovanjem pozdravi i, popevi se na
svoja kola, otputi se k Duryodhaninu logoru.

173

Knjiga sedma
DRONAPARVAN
Knjiga o Droni

Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, dok budem kazivao o podvizima tvojih sinova koje poinie
nakon Devavratine pogibije.
Kurui su bez Bhime bili nalik na stado koza i goveda koje je ostalo bez svojega pastira u umi
prepunoj grabljivih zvijeri. Doista, kada je pao najbolji meu Bharatama, vojska Kurua bjee poput
nebesa bez zvijezda, poput zemlje s unitenom ljetinom, kao presuena rijeka ili nebo bez zraka. Tada
se Kurui sjetie Karne koji bjee dorastao i samome Devavrati.
I tada, Bharato, svi kraljevi povikae: Karno! Karno! Odmah pozovite Karnu! Sada je dolo
vrijeme da pokae svoje junatvo!
Kada Radhin sin doe, Duryodhana mu se obrati ovim rijeima: Bhima je bio na voa i
starjeina obilno obdaren iskustvom, hrabrou i znanjem. Svaki ga je ratnik potovao. Sada se on
priprema za put u nebesa. Karno, tko je, po tvojem miljenju, dorastao da zamijeni staroga gospodara?
Karna mu na to odgovori: Meu vama je mnogo velikih ratnika. Svaki od njih moe nam postati
voom. Svi su ovi kraljevi jednaki po snazi i hrabrosti, odluni su i mudri. Oni ne mogu svi odjednom
voditi nau vojsku a, ako jednoga izdvojimo, ostalima nee biti milo, i nee se svim srcem zalagati na
bojitu. Moj vam je savjet da na elo vojske postavimo Dronu, naega mudrog uitelja ratnikih
vjetina. Neka Drona, prvi meu vjetacima u oruju, postane na glavni vojskovoa.
Drona pristade da se prihvati te dunosti i Duryodhana ga uz propisane obrede uini vrhovnim
zapovjednikom svoje vojske. A za to su se vrijeme ratnici okupljali u gomile i govorili jedan drugome:
Kada ugledaju Karnu na bojitu, Pandave se nee usuditi izai pred njega. Silni ih je Bhima tedio u
boju, ali e Karna svojim otrim strijelama pobiti Prithine sinove.
Poto je primio vrhovno zapovjednitvo nad vojskom, Bharadvain se sin pred svima obrati
Duryodhani: Poto si me poastio predavi mi zapovjednitvo odmah poslije Ganina sina, ja u tebi
uzvratiti ravnom mjerom. Reci mi koju elju da ti ispunim?
Potom se kralj Duryodhana poe savjetovati s Karnom pa potom ree: Ako eli uiniti ono to mi
lei na srcu, onda uhvati onog slavnog ratnika Yudhithiru i dovedi ga pred mene.
Dronin odgovor razveseli srca svih ratnika: Neka je slavljen i hvaljen taj Kuntin sin kada i ti
jedino eli da bude zarobljen! Doista je vrijedno divljenja to pravedni kralj Yudhithira nema
nijednoga neprijatelja koji bi mu poelio smrt! Ako mu ve ne eli smrt, to znai da ili time eli
sprijeiti zatiranje vae loze ili pak smjera da ga pobijedi, a onda mu vrati njegov dio kraljevine i
tako meu vama opet uspostavi bratske osjeaje.
Poslije ovih Droninih rijei pokazae se, kralju, pravi osjeaji tvojega sina koje on uvijek nosae u
svojim grudima. Ni oni koji su poput Brhaspatija ne mogu sakriti izraz svojega lica. Ispunjen veseljem,
tvoj mu sin odvrati: Ako Yudhithira, uitelju, pogine u boju, pobjeda e mi opet izmai. Ubijemo li
njega, Aruna e nesumnjivo pobiti sve nas. Njih petoricu zajedno ni sami bogovi ne mogu rastaviti od
ivota. Onaj od njih tko preivi bit e na istrebitelj. Yudhithira je istinoljubv i nee pogaziti svoju
rije i, budem li imao prilike da ga jo jednom pobijedim na kocki, Pandave e opet otii u umu jer
oni ine ono to kae Yudhithira. Jasno je da e takva pobjeda biti trajna i zato ne elim da
Yudhithira bude ubijen.
Otroumni i Ueni Drona porazmisli malo o ovoj izopaenoj Duryodhaninoj pobudi pa mu ovako
ree: Ako ga Aruna ne bude mogao braniti, moe raunati da ti je Yudhithira ve u rukama. Aruna
je moj uenik, a ja sam bio njegov prvi uitelj ratovanja. Protiv njega nemaju izgleda na uspjeh ni sami
bogovi ili asure. Sve dok se Aruna iz bilo kojega razloga ne ukloni iz njegove blizine, ja se ne
usuujem krenuti na Yudhithiru.
Poto uitelj, postavivi taj uvjet, obea Duryodhani da e Yudhithiru uhvatiti iva, to se razglasi
po cijeloj vojsci Kurua, a to je bio nain da se Drona prisili da odri svoje obeanje. Nau je vojsku

174

Drona poredao u oblik zvan akata, a bojni poredak naih neprijatelja bio je u obliku kraune koji je
vesela srca napravio kralj Yudhithira.
Kada je moni Drona potjerao svoja brza kola u boj, uini se da je zemlja uzdrhtala glasno
jadikujui, a vjetar podie gustu prainu koja bjee nalik na baldahin od mrke svile to zaklanjae nebo
i Sunce. Premda ne bjee oblano, s neba padahu krv i komadii mesa i kostiju, a i mnoge blistave
zvijezde padalice survavale su se uz tutanj na ravnicu osvjetljavajui nebesa i svojim repovima
prekrivajui golema prostranstva. Onda se dvije vojske sudarie i svatko je elio satrti neprijatelja.
Prizvavi mnoga nebesnika oruja, Drona je za kratko vrijeme zadao mnogo jada Pandavama i
Srnayama, a veliki ratnik Dhrtadyumna, takoer vian nebesnikome oruju, na mnogo mjesta razbi
Droninu legiju. Usprkos tome moni je Drona i dalje jezdio kroz vojsku Pandava nalikujui na vatreni
krug. Bjee to, kralju, divota! Stajao je na svojim izvrsnim kolima koja nalikovahu na grad to leti po
nebu, opremljenim svime to je propisivala vojna nauka, a njegov je barjak plovio nad njima posaen
na kopljite sjajno kao kristal, dok je njihova tutnjava odjekivala nadaleko. Drona je ulijevao strah u
srca svojih protivnika i pravio je meu njima pravu pusto. Tisue zlatoperih strijela naputale su tetivu
Dronina luka prolijeui kroz tijela mladih drijebaca i zabadajui se u zemlju, repova natopljenih
krvlju. Bojite zakrie olupine i mnotvo mrtvih tjelesa.
Glas da se priprema Yudhithirino zarobljavanje stigao je i do Pandava i bijahu poduzete sve
mjere opreza da on nikada ne bude bez zatite. Kuda god se vojska kretala, oko njega je uvijek bilo
dovoljno eta da mogu sprijeiti svako iznenaenje.
Bjenjela je bitka od koje se svakome tko je promatrao dizala kosa na glavi. Drona bjee nalik na
popodnevno Sunce s tisuu zraka. Njegove strijele odsjekoe glave Simhaseni i Vyaghradatti,
kraljeviima Panala, i napravie prolom kroz svekoliku silu Pandava i ratnike koji stajahu pred
Yudhithirom. Uitelj se najednom nae pred njegovim kolima, nalik na svezatiruu Smrt.
Iz Yudhithirine vojske zaue se krici: Pogibe kralj! Nepokolebljivi Bharadvain sin bjee ve
sasvim blizu kada se najednom pojavio Aruna. Zemlja je tutnjala pod kotaima njegovih kola dok je
jezdio preko okrvavljena polja pokrivena truplima i kostima hrabrih ratnika. On iznenada napadne na
Droninu vojsku i prekri je gustom mreom strijela koja im potpuno pomrai osjetila. S Gandive je
tekao nepresuni potok strijela i nitko nije mogao primijetiti kada je Aruna stizao uzeti strijelu, staviti
je na tetivu i odapeti.
Od tih strijela nebo se nad poljem zamrailo, ali ubrzo i Sunce zae umotano u oblake praine i
nije se vie moglo razlikovati prijatelja od neprijatelja. Tada Drona i Duryodhana naredie povlaenje.
Pandave vidjee da protivnik nema vie volje za borbu pa sa svojom vojskom ponosno krenue u svoj
tabor veselei se i slavei Arunu.
Dok su se trupe Kurua lagano kretale k svojem bivaku, Drona se, neveseo i posramljen, obrati
Duryodhani: Rekoh li ti da sve dok je Dhananaya uz Yudhithiru njega ne mogu ni sami bogovi
pobijediti. Moe raunati da u uspjeti samo ako uspijemo nekako odmamiti Arunu na drugu stranu
bojita. Neka ga netko izazove na dvoboj i on se nee vratiti sve dok ne pobijedi.
Sluao je to vladar Trigarta sa svojom braom pa im ree: Nosilac Gandive uvijek nas je
poniavao, kralju, premda mu nismo uinili nikakva zla. Neka sa zemljina lica nestanu ili Aruna ili
Trigarte! Nas petoro brae ima deset tisua kola i zaklinjemo se da emo se s njime boriti do smrti.
I tako Malave i Tundikere s tisuu kola, i Suarman, vladar Prasthala s Mavellakama i Madrakama
i s deset tisua kola, i Suarmanova braa s drugih deset tisua okupljenih iz raznih krajeva istupie
naprijed i na sebe preuzee tu obavezu. Donesoe vatru i svatko pripremi jednu za sebe, a onda uzee
konopce od trave kua i lijepe oklope pa se, oklopljeni, okupae u topljenom maslu i obukoe haljine
od trave kua, a opasae se tetivama lukova. Posvetivi svoje due samo stjecanju slave i pobjede,
eljni da potenom bitkom dospiju u prostranstva koja se samo rtvom mogu osvojiti, oni dadoe
brahmanima bogate darove i zapalie svete vatre razgovarajui ljubazno meu sobom. Onda pred svim
stvorenjima i pred svojim vatrama uzee na sebe zavjet da e ubiti Arunu i glasno izrekoe: Ako se
vratimo iz boja ne ubivi Arunu ili ako mu okrenemo lea, neka dospijemo tamo kamo stiu oni koji
nikada nisu odrali nijedan zavjet, koji vino piju, koji kaljaju lonicu svojega uitelja, oni koji
pljakaju brahmane, oni koji obmanjuju svojega kralja, oni koji odbijaju zatititi onoga tko moli za
175

zatitu, palikue, ubojice stoke, oni koji druge vrijeaju, koji zavide brahmanima, koji legnu sa enom
dok se obavlja posmrtni obred za njihove pretke, oni koji se poniavaju, oni koji zloupotrijebe
povjerenje, oni koji unitavaju znanje, oni koji se bore s ukopljenicima, i tamo kamo stiu oni koji
slijede podlace, neznaboci i oni koji ostave mater, svoju svetinju. Neka ti predjeli koji su za grjenike
budu nai ako ne izvrimo zavjet, a ako ga izvrimo, neka dospijemo tamo kamo su usmjerene najvie
udnje. I izrekavi ovu zakletvu, oni odmarirae na juni dio bojita poslavi Aruni poziv na boj.
Onda Aruna ree Yudhithiri: Samaptake1 me, kralju, izazivaju na boj. Obavezan sam odazvati
se tome pozivu jer sam se zakleo da odgovorim na svaki izazov. Unitit u ih, a onda u se vratiti.
Tamo su Suarman i njegovi ratnici. Dopusti mi da odem i pobijem i njega i sve koji su s njime.
O dijete, ti zna to je uitelj naumio odgovori Yudhithira. Idi, ali uini sve da osujeti
njegovu namjeru. Aruna e na to: Ima ovdje Satyaita, kraljevia Panala. Dok je njemu glava na
ramenima, tebi se nita ne moe dogoditi. Pogine li on, ti se sklanjaj s bojita makar i sva tvoja vojska
bila oko tebe.
Potom se Aruna okrenu Krini pa mu kaza: Gledaj, Krino, kako Trigarte, otrovani mrnjom i
svojom zakletvom, veselo oekuju moj dolazak. Raduju se sada kada im je vrijeme za plakanje. Ili je
pak ovo as veselja jer e se domoi uzvienih predjela koji nisu namijenjeni kukavicama.
Kada to kaza, Aruna krenu na Trigarte. Uzevi svoju koljku Devadattu, svu okovanu u zlato, on
silovito puhnu u nju i od toga se zvuka ukoi svekolika vojska Trigarta koja tu stajae na svojim
bojnim kolima. Sve su njihove ivotinje stajale kao skamenjene, irom otvorenih oiju, nauljenih
uiju i oduzetih nogu, vratova i usta. Mokrile su pod sebe i povraale krv.
Poto Trigarte dooe k sebi, oni postrojie svoje redove i svi odjednom odapee svoje strijele na
Panduova sina. Hitroruki Aruna obori sve te strijele s petnaestak svojih i, premda su ga nove
pogaale, on presijee Sudhavanov luk, pobi mu zapregu, a onda mu skide i glavu ukraenu turbanom.
Njegovi se pratioci uplaie i pobjegoe pod Duryodhaninu zatitu, a razbjesnjeli kralj Trigarta stade ih
koriti: Ne bjeite, junaci! Zar da pogazimo na strani zavjet i postanemo ruglo pred svima ovim
ratnicima?
Tada se samaptake vratie na poprite, a sa njima dooe i pastiri Narayane odluivi da Smrti
pogledaju u lice. Tada Narayane okruie Arunu naoruani svakakvim orujem pa ga obasue svojim
strijelama.
Aruna se namrtio, to bijae siguran znak da se rasrdio, pa udvostrui svoju snagu i puhnu u
koljku, a onda odape oruje zvano tvatra.2 U taj se tren on i Krina umnoie tisuama puta, a njihovi
se neprijatelji zbunie i udarie jedan na drugoga videi posvuda Krinu i Arunu. Ubijahu se meu
sobom jer im je ovo mono oruje pomutilo osjetila.
Onda katriye navalie sa svih strana sipajui oblake strijela od kojih se ni Krina ni Aruna nisu
mogli vidjeti pa pomislie da su njih dvojica poginuli. Jesi iv, Dhananayo? viknu Krina sav
obliven znojem. Aruna odgovori tako to jo ee potee tetivu svojega luka rastjerujui svojim
strijelama rojeve neprijateljskih ratnika, a onda krenu u napad. Pusti oruje Vayavya3 koje rastjera taj
pljusak strijela, a slavni Vayu raspri ete samaptaka, slonove, kola i oruje, kao da su suho lie.
Poneseni vjetrom bili su nalik na jata ptica. Dhananaya ih je ubijao na stotine i tisue svojim otrim
strijelama. Zbog toga pljuska krvi zrak se oisti od praine, a zemlja prekrivena stotinama
obezglavljenih tijela postade neprohodna. Arunina kola blistala su stranim sjajem kao to blistaju
Rudrina kola kada na kraju yuge propadaju sva stvorenja.
Poto Prithin sin ode da se sukobi sa etama samaptaka, Drona uredi svoju vojsku i krenu zarobiti
Yudhithiru. Yudhithira je vidio da je Drona postavio svoje ete u poredak zvan Garuda pa on svoju
vojsku uredi u oblik polukruga.
Zapoe strana i nemilosrdna bitka. Samo kratko bjee to nalik na obini okraj a onda se, kralju,
razvi u sudar bjesomunika koji se vie ni na koga i ni na to nisu obazirali. U uasnome okraju
1

Samaptake su borci koji su se zakleli da e se boriti do smrti, a nee spaavati glavu, "zakletnici". Taj je
obredni obiaj tu lijepo posvjedoen.
2
Tvatra je Tvatrovo "Rezbarevo" (oruje).
3
Vayavya je Vayuovo "Vjetrovo" (oruje).
176

sudarie se legije slonova i od trenja njihovih tijela i kljova prtale su iskre i sukljao je dim, tako da
bijahu nalik na oblak nabijen munjama. Mnoga velika kola leala su naokolo razvaljena slonovskim
kljovama, a konji bez jahaa i osakaeni slonovi bjeali su na sve strane. Ljudi su do glenjeva tonuli u
krvavo blato i inilo se da je na tom polju sve natopljeno krvlju: i odjea i suncobrani i zastave. itave
odrede skrenih konja, kola i ljudi iznova su mrcvarili kolni kotai. Mnogi su pokuali zaustaviti Dronu
i zbog toga platili glavom.
Drupadin sin Panalya oajniki se borio, ali se i on ugasi poput zvijezde padalice i s njime pade
silno mnotvo ratnika. Dooe i Yudhamanyu, Satyaki i ikhandin da zaustave Dronu, ali su morali
odstupiti i tako se Yudhithira naao Droni na domaaj ruke. Razdragani Duryodhana gledao je kako se
Drona probija pa doviknu Karni: Gledaj kako se Pandave rasipaju pod Droninim udarcima! Slie na
jelene pred Ijutitim lavom!
No Karna je na to vrtio glavom: Nije lako pobijediti Pandave! ree on. Pogledaj tamo, svi
dolaze da brane Yudhithiru, i Bhima i Nakula i Virata, a i mnogi drugi.
Zagluna bjee tutnjava kada ratnici Pandava krenue u juri na svojim kolima koja su vukli
vatreni drijepci raznih boja. Svaki od njih elio je jedino da pogubi Dronu. Bhimasenin barjak nosio je
na sebi lik divovskoga lava od srebra s oima od lazulita i blistava sjaja. Barjak monoga Yudhithire
bjee ukraen zlatnim mjesecom i planetama i bila ga je divota pogledati. Uz njega su bila privezana
dva velika i lijepa timpana zvani Nanda i Upananda, a nekakva naprava svirala je na njima i
razveseljavala glazbom one koji bi ih sluali. Na Nakulinoj zastavi bjee arabha4 s leima od zlata te
je zastraivala svojim izgledom neprijatelje. Na kopljitu Sahadevinih kola bjee srebrni labud sa
zvoncima, a Draupadini su sinovi imali na svojim barjacima lijepo izraene likove Dharme, Maruta,
Indre i blizanaca Avina. Barjak mladoga Abhimanyua imao je na sebi zlatnoga pauna koji je blistao
kao topljeno zlato. Na Ghatotkainu stijegu blistao je kragulj, a njegova zaprega bjee kao ona to ju je
u davnim danima imao Ravana i mogla se kretati kuda god on poeli. Dok su hrabri bojovnici juriali
na Dronu, mi smo uli imena svakoga od njih i njihovo porijeklo kao to je to obiaj na sveanosti
svayamvare.
Doista, bitka kao to bjee ova nikada se prije nije mogla vidjeti. U njoj su se sudarali oni koji su
titili Dronu s onima to su krenuli da ga pogube. Odvani Bhagadatta, kralj Pragyotie, jurnuo je u tu
gungulu jaui na svojem glasovitome slonu Supratiki. Divovska je ivotinja potrala s rairenim
uima i vitlajui surlom i za tren oka pregazila Bhimina kola i zapregu zdrobivi ih u bezoblinu
gomilu, ali je Bhima u zadnji tren iskoio i tako se spasio.
Aruna je vidio golemi oblak praine koji se podigao s toga dijela bojita pa napusti okraj sa
samaptakama i krenu na Bhagadattu jer bijae prepoznao Supratikinu riku i znao je da su Pandave u
opasnosti. Ali samaptake, sve moni ratnici, njih etrnaest tisua, i uz njih jo i deset tisua pastira
Narayana koji su nekada ili s Krinom po poljima, pozvae ga da s njima dijeli megdan i on se nae
na muci. Kada je malo promislio, srce mu se prikloni glasu razuma i on odlui najprije pobiti
samaptake. Vrati se i krenu na njih, a doeka ga i prekri oblak strijela.
Gotovo se sasvim onesvijestivi, on opet upotrijebi Brahmanovo oruje i na sve strane poletjee
glave, ruke i oruje. Krina je gledao kako Aruna satire samaptake pa mu, udei se, kaza: Doista,
Aruno, rekao bih da pothvatu to si ga uinio nisu dorasli ak ni Indra ni Yama, a ni gospodar riznica
Kubera. Vidjeh danas kako u jedan mah ubija na stotine i tisue ratnika!
Odbivi svoje neprijatelje, Aruna mu odvrati: Vozi sada na Bhagadattu!
Arunu i Krinu doekae strijele kojima ih je obasuo Bhagadatta, ali mu Aruna uzvrati svojim
strijelama koje probie oklop velikoga slona i poee mu nanositi bolne rane. Bhagadatta je vidio da
njegov slon nee jo dugo izdrati pa zavitla na Krinu jedno od svojih kopalja, ali ga Aruna doeka
svojom strijelom. Idue koplje pogodi Aruninu krunu, ali onda on nape svoj luk i viknu: Pogledaj
zadnji put oko sebe, Bhagadatto!
U tren oka on presijee protivnikov luk, razbi mu tobolce i na spojevima probi oklop. Srditi
Bhagadatta uhvati onda svoju kuku kojom se podbadaju slonovi i izree nad njom mantru vainava5 pa
4
5

arabha je bajoslovna ivotinja s osmero nogu, snanija od lava ili slona.

Vaina je Vinuova (mantra, oruje i sl.).
177

ga pretvori u strahovito oruje. Hitnuo ga je ciljajui u Arunina prsa, ali to neodoljivo oruje Krina
doeka na svoja prsa i ono se na njima pretvori u pobjedniki vijenac.
Neporonie na to e Aruna alosno rekao si da e upravljati mojom zapregom i da se
nee u boju boriti! Da sam bio u nevolji, ja bih razumio zato si tako postupio!
Krina mu odvrati: Pouj, Rathin sine, ovo to u ti rei: Ja imam etiri oblija koja su uvijek tu da
zatiuju svjetove. Moje je jastvo podijeljeno na etvoro i tako vodim rauna o dobrobiti svjetova.
Jedan moj oblik boravi na Zemlji kao isposnik, drugi motri dobra i loa djela, trei dolazi u svijet ljudi
da bi djelovao, a etvrti moj oblik lei i spava tisuu godina. Kada se on probudi, tada ispunjava elje
onima koji su toga dostojni. Jednom, kada to vrijeme bijae dolo, doe pred mene Zemlja i zatrai da
joj ispunim elju koja se ticae njezina sina Narake. uj to je traila: Neka moj sin ima oruje
Vainava i neka ga ne mogu pobijediti ni bogovi ni Asure! Tako me zamolila Zemlja u tim davnim
vremenima i ja joj ispunih tu elju rekavi: Neka ovo oruje, Zemljo, bude nepromaivo i neka titi
Naraku. Nitko ga nee moi ubiti. A Naraka je to bio od kojega je Bhagadatta dobio to oruje.
Gospodine, nema na svijetu nikoga tko od toga oruja ne bi poginuo, pa bio to i sam Indra ili ak
Rudra! Radi tebe pogazio sam svoju rije! Veliki Asura sada je lien svojega nenadmanog oruja.
Sada ti ubij Bhagadattu neprijatelja bogova, kao to sam ja nekada ubio velikoga Asuru Naraku!
Na to Aruna odape dugaku strijelu koja pogodi Supratiku posred ela i raskoli mu ga. Golema
se ivotinja srui zabivi kljove u zemlju, a idua strijela pogodi Bhagadattu u prsa i ugasi mu ivot.
Kada je srani Bhagadatta najzad pao od Arunine strijele, Kurui se pokolebae i stadoe bjeati.
akunijeva braa Vra i Aala pokuala su zaustaviti Arunino napredovanje i inila su sve to bijae u
njihovoj moi, ali to ne potraja dugo. Ubrzo su stradali od Arunine ruke.
Kada tvoji sinovi vidjee da im pogiboe njihovi hrabri ujaci, oni obasue Arunu svakojakim
orujem. Vidjevi da su mu oba brata poginula, akuni napadnu Krinu i Arunu koristei se svim
opsjenarskim orujima i zbunjujui njima svoje protivnike, ali Arunini udarci razagnae akunijeve
arolije i Duryodhanin se ujak morao spaavati bijegom. On pobjee s bojita toliko urno koliko je
doputala brzina njegovih konja.
Onda Aruna pokaza neprijatelju lakou svojih ruku i prekri vojsku Kurua oblacima strijelama.
Njegove su strijele, gospodaru, probadale konje, ratnike, slonove i pjeake poput zmije koja proe kroz
mravinjak i onda su se zabijale u zemlju. Nikada nije dvaput gaao konja, slona ili ovjeka. Bijae
dovoljna uvijek po jedna strijela da onaj tko je njome pogoen padne teko ranjen i da umre.
Mnogi kraljevi koje su krasili i skromnost i uljudnost doekae sueni as i legoe na svoje
muenike postelje iskiene perjem grabljivica. Lomili su se kolni kotai, padale su zastave i
suncobrani, kola su se drobila pod nogama slonova, zaprege su bjeale vukui za sobom polomljenu i
pokidanu ormu, padale su glave ukraene naunicama i ruke s maevima u stisnutoj aci, mijeala se
krv ljudi, slonova i konja. U svakome bjee srce zamrlo od alosti. Junaci kojima su se kola zaplela
kotaima, topuzima su razbijali glave jedan drugome jer za drugo oruje nije bilo mjesta. eljni
sigurnosti tamo gdje je bilo, hrabri bojovnici hvatahu se za kose, a oruje im bjehu ake, zubi i nokti.
Obje su vojske bile razbijene a ranjavi ratnici, okupani krvlju, gledali su jedan na drugoga, i Sunce
se povue u svoje odaje na zapadu pa se i vojnici povukoe i polako otputie svaki u svoje logorite.
Razbijeni Aruninom neizmjernom vjetinom i svjesni Dronine nemoi da ispuni svoj zavjet, tvoji
su ratnici znali da su pobijeeni. Yudhithira je bio vie nego dobro zatien. Razbijenih oklopa i
prekriveni prainom, tvoji su ratnici bacali oko sebe prestraene poglede. Provedoe tu no kao ukleti,
premiljajui kako li e se sve ovo zavriti. Svuda je vladala mrtva tiina.
U praskozorje idueg dana Duryodhana ode uitelju Droni i sav mu ogoren ree: Cijenjeni
brahmane, ti si odluio da nas odveze u propast! Yudhithira ti je juer bio na dohvatu ruke i, da si ga
htio zarobiti, nitko te u tome ne bi mogao sprijeiti. Onaj kojega ti eli zarobiti ne moe ti umai ako
si ga jednom ugledao. Ali ti ga nisi zarobio, a to je za mene potpuno neobjanjivo. Nisi odrao svoje
obeanje. Zna li da oni koji su visoka roda nikada ne iznevjere nade to ih polau u njih oni koji su im
odani.
Drona sa zastidje od tih rijei i odgovori: Duryodhano, zbog tebe napreem sve svoje snage,
spretnost i hrabrost.
178

Takvi prijekori nisu dostojni kralja. Zar ti ne rekoh da, sve dok Aruna brani Yudhithiru i tamo
gdje se nalazi Govinda, stvoritelj, niija pomo ni sila ne pomau, osim onoga s tri oka, Gospoda ive.
Ja u danas postrojiti vojsku tako da je ni sami bogovi nee moi razbiti, ali ti, kralju, makni nekako
Arunu s bojita. Nema niega to on on u boju ne zna i ne moe uiniti. Kada to Drona ree, javie se
Samaptake i ponovo izazvae Arunu na boj pa krenue s njime na juni dio bojita.
Bitka koja se tu razvila bjee najbjenija od svih koje su se dotada vidjele. Za to je vrijeme uitelj
preuredio vojsku u kruni poredak i krenuo na Yudhithiru kojega su titili mnogi junaci. Bili su tu
Bhima, Satyaki, ekitana, Dhrtadyumna, Kuntibhoa, Drupada, Ghatotkaa, Yudhamanyu,
ikhandin, Virata i mnogi drugi ratnici, ali je njihov otpor poputao pod bijesom Droninih napada.
Vidjevi kako Drona bijesno navaljuje k njemu, Yudhithira je na razliite naine pokuavao
zaustaviti njegovo napredovanje. Najposlije uvidje da Dronu ne moe zaustaviti nitko doli mladi
Abhimanyu, Arunin sin, i on taj preteki teret svali na njegova plea.
Pozva mladoga junaka pa mu ree: O Abhimanyu, samo ti moe zaustaviti staroga uitelja. Ne
moemo probiti ovo okruenje.
Abhimanyu odvrati: Ja elim da moje starjeine izvojte pobjedu. Brzo u se probiti i lako razbiti
taj kruni bojni red koji je napravio Drona jer me je otac nauio kako se to ini. Samo neu moi odatle
izai bude li mi zaprijetila kakva opasnost.
Prvae meu ratnicima na to e Yudhithira samo se ti probij i nama otvori put, a mi
emo svi navaliti za tobom. Bit emo uz tebe da te zatitimo sa svake strane.
Bhima na to doda: Ja u, o Abhimanyu, biti odmah iza tebe, a uz mene e ii Dhrtadyumna,
Satyaki i sve Panale i Prabhadrake.
Abhimanyu odgovori: Ja u se probiti u nepobjedivu Droninu vojsku kao to muica ulijee u
sjajni oganj. Uinit u to da ugodim i svojoj majci, a i ujaku. Danas e sva stvorenja gledati kako ja,
bespomoni djeak, rastavljam od ivota nebrojene neprijatelje! Neka se ne zovem ni Arunin ni
Subhadrin sin ako danas umakne iv onaj tko mi stane na put! I Abhimanyu naredi svojemu
koijau Sumitri: Potjeraj konje prema Droninoj vojsci!
No hajde, potjeraj! poticao je on Sumitru, a ovaj ga oslovi pa kaza: Ti si blagoslovljen jo
mnogim danima koji su pred tobom, a veliko je breme to ga Pandave natovarie na tvoja plea!
Najprije prosudi jesi li ili nisi moan uiniti to pa onda kreni u boj. Uitelj Drona vlada svim najboljim
orujem i iskusan je u boju, a ti si ipak odgajan u velikoj raskoi i u ovakvu se okraju jo nisi ogledao.
A Abhimanyu se nasmija pa odvrati svojemu koijau: Sutin sine, tko je taj Drona? to je cijeli
ovaj sabor katriya? Ja u udariti ak i na Indru na njegovu slonu Airavati. Danas nema u mojemu srcu
ni najmanjeg straha od svih ovih katriya! Cijela ta neprijateljska sila nije vrijedna ni esnaesti dio
mojih moi!
I Abhimanyu se ne osvrnu ne rijei svojega koijaa nego potaknu: Potjeraj k Droninoj vojsci!
Teko bi se moglo rei da je vozar posluao zapovijest radosna srca, ali je ipak podjario
Abhimanyuove trogodinje drijepce prekrivene zlatnim ormanama. Zlatna kola sa zapregom mladih
drijebaca okomie se na vojsku Kurua, Pandave jurnue za njima.
Vojnici Kurua uzrujano govorahu meu sobom: Eno dolazi Abhimanyu! Eno jednoga koji je
hrabriji ak i od Arune! I redovi se Kurua poee kolebati.
Abhimanyu blistavome oklopu i pod prekrasnim barjakom s likom drveta karnikara napadne na
silne ratnike koje je vodio Drona, neustraiv, nalik na mlada lava koji napada stado slonova. Sudar je
bio uasan. Abhimanyu se, naoigled Droni i potpuno sam, u silovitom juriu probi kroz bojni red
Kurua tako da meu njima ne bijae ni jednoga strijelca koji bi uspio sprijeiti mladoga viteza u
njegovu napredovanju k Droni. Abhimanyuove su strijele sijevale poput munja i hrpe pobijenih rasle
su oko njega kao gomila panjeva oko rtvenog oltara. Oblaci su strijela sa svih strana zasipali
neustraiva Arunina sina, ali on ih je spretno obarao svojima. Veliki Karna, najcjenjeniji meu
strijelcima, stotine puta pogaao je mladia svojim najboljim orujem, ali ovaj usprkos tome nije
uzmaknuo. Maem i strijelama svuda je stizao svoje protivnike. Dhrtaratrovii su vidjeli kako
Subhadrin sin sasvim sam svojim bruenim strijelama obara itave redove vojske Kurua pa stadoe
jedan na drugoga pogledavati s tjeskobom. Usta im se osuie, obli ih znoj, a kosa im se nakostrijei,
179

dok su im oi nemirno poigravale. Izgubivi nadu da e pobijediti svojega neprijatelja, oni poee
misliti kako da izvuku ive glave. Dozivahu se meu sobom po imenima osobnim i porodinim i,
naputajui svoje ranjene sinove, oeve, roake i prijatelje, okrenue svoje slonove, konje i kola
pokuavajui umaknuti odatle.
Ljutiti se Duryodhana sam usmjeri na Subhadrina sina. Vidjevi to, Drona ree ratnicima Kurua:
Spaavajte kralja jer neustraivi Abhimanyu ubija svakoga na koga se okomi.
Tada, sa strahom u srcu, mnogi veliki ratnici okruie Duryodhanu, dok su Drona, Dronin sin,
Kripa, Karna, Krtavarman i mnogi drugi sipali svoje strijele po mladome junaku, trudei sa da ga
zaustave. Sa svih strana opkolili su ga mnogobrojnim etama i stali ga obasipati svakojakim orujem
koje je on obarao svojim strijelama i zauzvrat pogaao tijela svojih protivnika. Mladi je Arunin sin
poput kopna zaustavio sve to nepregledno more Kurua. Teko izranjan protivnikim strijelama,
Abhimanyu probi svojom strijelom Karnin oklop. Hitac proe kroz Karnu i abi se u zemlju kao kad
zmija ue u mravinjak. Ljuto ranjeni Karna ostade sasvim bespomoan i drhtei cijelim tijelom kao
brijeg uzdrman potresom.
Srditi Abhimanyu bjee nalik na Yami dok je jezdio bojitem i mnogi veliki junaci pogiboe od
njegove ruke. Izboden njegovim strijelama, alva se bez svijesti srui na sjedalo svojih kola, a njegova
se vojska razbjea. Mlai brat vladara Madre izgubi glavu dok je, zaslijepljen bijesom u juriu,
obasipao Abhimanyua svojim strijelama, a njegova kola, koija i zaprega bijahu raskomadani.
Abhimanyu se tako hitro kretao po svojim kolima da ga oko nije moglo pratiti. Samo se vidio njegov
luk kako treperi i krui poput sjajnoga jesenjskog Sunca, a njegovo brujanje i pljesak dlanova mladoga
junaka bjehu nalik na grmljavinu oblaka.
Abhimanyu bijae bijesan, ali iz skromnosti i potovanja prema starijima borio se blago imajui
obzira prema protivnikim junacima. Ali malo-pomalo on posta estok kao slavni tvorac dana kada
proe doba jesenjih kia. Pred oima uitelja Drone pljutale su stotine i tisue strijela razliitih vrsta i
zasipale Duryodhanin odjel bojnih kola. Ljuto pritisnut silom oruja slavnoga junaka, odjel mu okrenu
lea.
Rairenih oiju od ushienja uitelj se Drona primae Kripi pa prozbori: Eno tamo mladoga
Subhadrina sina kako dolazi na elu Pandava radujui srca svojih prijatelja i roaka! Samo da poeli,
on bi mogao pobiti svekoliku ovu vojsku, ali ini se da zbog nekoga razloga ne eli.
Te rijei pogodie kralja Duryodhanu pravo u srce. Gledao je uitelja blijedo se osmjehujui, pa
onda kaza Karni i Duasani: Uitelj svega katriyskoga stalea i prvak meu znalcima brahmana od
zaprepatenja ne dolazi na misao da bi trebalo ubiti ovoga Arunina sina. Ako pred Dronu kao
neprijatelj izae i sam Unititelj glavom, ni on mu nee moi umai iv. Doista je kao to kaem! Ono
je tamo Arunin sin, a Aruna je Dronin uenik. Zato uitelj titi ovoga mladunca. Ljudima koji su
puni vrlina uvijek su dragi njihovi uenici, a i sinovi njihovih uenika. Mladi se Arunin sin silno
uzoholio zato to ga uitelj tedi. Zato ne gubite vrijeme! Unitite ga!
Na to Duasana ree svojemu starijemu bratu: Veliki kralju, kunem ti se da u danas ubiti
Abhimanyua naoigled mrskih Pandava i Panala! I hvalisavi kraljevi potjera svoja kola na
Abhimanyua. Dugo su se borili obilazei jedan oko drugoga i mnoge su strijele i koplja potroili.
Onda Abhimanyu, koji se veselio ovome dvoboju, ree Duasani: Ti si smrtno uvrijedio moje
najblie! I pusti na njega dugaku otrovrhu strijelu koja se sve do repa zari u prsa Dhrtaratrina
sina, kao otrovna zmija u mravinjak. Ranjeni kraljevi ispusti iz ruku luk i tit i pade onesvijeten na
dno svojih kola koja njegov vozar odveze izvan okraja.
Tada na Abhimanyua krenu Karnin mlai brat i s deset strijela pogodi i njega i vozara i suncobran
i konje, a na to se u vojsci Kurua podie radosna graja. Abhimanyu se, meutim, samo smjekao.
Zatim estoko nategnu svoj luk i jednom jedinom strijelom otkinu glavu svome protivniku a ona se
otkotrlja dok je on padao poput drveta karnikara6 koje je oluja oborila s vrha planine.
Pod tuom Abhimanyuovih strijela i sam se Karna morao povui, a bol mu je palio srce. Dok je
mladi junak puhao u svoju koljku, ete su se Kurua povlaile. Bojite bijae krcato bezglavim
6

Karnikara je Pterospermium acerifolium.

180

truplima. U strahu od njegovih vrsnih strijela vojnici su bjeali pred njime ubijajui ispred sebe svoje
drugove.
Yudhithira je na elu katriyskih prvaka krenuo u juri i svi udarie putem koji im je prekrio
mladi Abhimanyu, a vojska Kurua nae bjeati pred njima.
Kada to vidje snani Dhrtaratrin zet ayadratha, krenu na juri da zaustavi Pandave.
Jo otprije bjee zamrzio Pandave jer ga jednom bijae porazio Bhima. Otada se posvetio
najstroemu isposnitvu podnosei glad, e i vruinu i mravei sve dok vene na njegovu tijelu ne
postadoe vidljive. Neprestano je izgovarao vjene rijei Veda iskazujui tako svoju predanost bogu
Mahadevi. To slavno boanstvo uvijek je blagonaklono prema onima koji su mu odani i tako mu se
najzad smilovalo i ispunilo mu elju. A elja je bila da sam uspije u boju zaustaviti sve Pandave.
Mahadeva mu doe u san i ree: Ljubaznie, ja u ispuniti tvoju elju i, kada bude stao pred Pandave,
oni nee proi mimo tebe, osim ako Aruna bude meu njima.
Neka bude tako! odgovori ayadratha i probudi se iz drijemea.
Ta mu se elja sada ispunila. Silni ayadratha stajae pred vojskom Pandava i nitko nije mogao
proi pored njega.
Onda Drona i njegov sin, a s njima Brhadbala, Kripa, Duryodhana, Karna, Krtavarman i akuni
nagrnue na nepobjedivoga Arunina sina, ali se ubrzo svi moradoe povui. Ostao je jo samo
Lakmana, Duryodhanin sin, odrastao u obilju, vrstan strijelac i neustraiv zbog svoje oholosti i
neiskustva. On napade na Abhimanyua, a Duryodhana se vrati iz straha za sinovljev ivot. Za
Duryodhanom se vratie i svi ostali i poslae na svojega neprijatelja pravu poplavu strijela i kopalja.
Mladi je ratnik sve to oruje razgonio kao suh vjetar gomile oblaka. Onda ree Dhrtaratrinu
unuku: Dobro pogledaj ovaj svijet jer e uskoro stii na onaj. Poslat u te u Yamino stanite naoigled
svih tvojih roaka.
I on stavi na tetivu strijelu iroka vrha, nalik na zmiju upravo izalu iz staroga svlaka, pa njome
odrubi lijepu Lakmaninu glavu koju su krasile naunice i lijepi uvojci. Na sve strane zaue se vapaji,
a Duryodhana se pomami od bijesa i poe nagoniti katriye da ubiju Abhimanyua.
Opet na mladoga junaka krenue Drona, Kripa, Karna i Dronin sin, a za njima navalie Niade i
Kalinge i stadoe mu na put u svojim sjajnim oklopima. Srca probijena Abhimanyuovom strijelom
pade Brhadbala, vladar Kosala, Drona je morao pomagati svojemu sinu, Karna bijae okupan u
vlastitoj krvi, a pogibe i sin kralja Krathe i jo mnogi drugi.
Tada akuni ree Duryodhani: Napadnimo ga svi zajedno i satrimo ga! Pitajmo Dronu i Kripu, oni
e nam rei to da inimo! A Karna ree Droni: Abhamanyu nas desetkuje! Reci kako da ga ubijemo?
Sve e nas pobiti ako se budemo borili pojedinano.
Veliki strijelac Drona ree im: Je li tko od vas pomno motrio i zapazio ikakav propust koji taj je
mladi uinio? Je li itko od vas uoio bilo kakav nedostatak u njegovoj obrani? Pogledajte tu laku ruku
i njegovu hitrinu! Tako mi svega, ovaj me je Subhadrin sin zadovoljio premda mi od njegovih strijela
staje ivotni dah i sav sam omamljen. Ne vidim nikakve razlike izmeu njega i onoga koji rukuje
Gandivom.
Na to e Karna: Duboko su me ranile njegove strijele i ovdje ostajem samo zato to mi je to
dunost.
Uitelj se nasmijei pa ree: Abhimanyu je mlad, a njegovo je umijee izuzetno. Oprema mu je
neprobojna, a otac ga je nauio kako se navlai i nosi zatitni oklop. Ipak, vi svojim strijelama moete
presijei luk, tetivu, uzde, moete ubiti konje i dvojicu bonih koijaa. Rathin sine, ako moe, lii ga
kola i njegova luka.
Kada u rijei uitelja Drone, Karna se mai svojih strijela i odmah presijee Abhimanyuov luk, a
Krtavarman mu pobi bojne konje. Kripa ubi njegova dva bona koijaa, a ostali ga u najveoj urbi
zasue strijelama jer urba bijae prijeko potrebna. Nemilosrdna tua zasu mladoga Abhimanyu dok je
tako stajao bez luka i koije, a njome su ga sa svojih kola zasipala estorica velikih strijelaca. Znajui
to mu je dunost, naoiti mladi uze svoj ma i tit i skoi uvis. Opisujui razliite putanje, Arunin je
sin silovito lebdio kroz zrak slian kralju ptica.

181

Oiju uprtih u visine svaki od tih monih strijelaca miljae: Napast e me odozgo s maem u ruci!
i u iekivanju njegovih udaraca gaali su ga strijelama. Silni Drona pogodi drak njegova maa,
optoen draguljima i tako ga polomi, a Karna otrim strijelama raskomada njegov izvrsni tit. Ostavi
bez maa i tita, Abhimanyu se zdrav i itav spusti s neba pa uhvati neki kolni toak i zavitla ga nad
svojom glavom, riui poput ranjena lava.
Sav pobijelio od uzvitlane praine koju je kota podigao, krvavih haljina i natutena ela, gospodar
Abhimanyu bjee u tom asu neizrecivo lijep, stojei tako sred svih tih kraljeva kao da je glavom
Gospod Vasudeva. On se sa svojim orujem okomi na uitelja Dronu dok mu je kosa leprala oko
glave, a tijelo mu blistalo tako da se u njega nije moglo pogledati.
Kraljeve spopade strah i zasue ga strijelama razbivi taj kota na stotinu komada. Jakoruki
Abhimanyu uhvati veliki buzdohan i jurnu na Dronina sina Avatthamana. Ovaj vidje taj topuz koji je
blistao kao Indrina munja pa pobjee, a poginue dva njegova vozara.
Junaki Subhadrin sin napokon je bio sav naikan strijelama tako da je sliio bodljikavom
prasetu, ali on, i takav, jurnu na akunijeva brata Kalikeyu i sabi ga u zemlju, a onda pobi i njegovih
sedamdeset i sedam pratilaca Gandhara. Onda ubi deset strijelaca iz roda Vasatiya i deset golemih
slonova. Probijajui se dalje, on naie na kola Duasanina sina, zdrobi ih i stjera u zemlju zajedno sa
zapregom, a Duasanin sin skoi na njega s topuzom u rukama viui: ekaj! ekaj!
Dvojica se roaka sudarie zasipajui jedan drugog i odlueni da jedan drugome ugase ivot.
Ubrzo se obojica sruie bez svijesti. Prvi doe k sebi Duasanin sin i buzdovanom udari Abhimanyua
po tjemenu.
Tako mnogi uzee ivot jednome. Ubie onoga koji je pred sobom razgonio svekoliku vojsku
Kurua. Leao je tu kao ugasli oganj koji je progutao umu, kao zalazee Sunce koje je sagorjelo vojsku
Bharata. Vojska Kurua okruila ga je likujui, a protivnika strana potonu u moru alosti. Vojska
Pandava poe uzmicati. Kralj Yudhithira vidje da mu se vojska koleba pa ovako ree hrabrim
ratnicima: Neustraivi Abhimanyu poginuo je ne odstupivi iz boja i sigurno je dospio u nebesa.
Ostanite ovdje! Ne sumnjajte da emo pobijediti neprijatelje! Abhimanyu je pogubio mnoge kraljevie
i satro deset tisua Kosala i ak mu je i to bilo malo! Njegovo je carstvo Indrino i predjeli koji se stiu
velikim junakim djelima.
Ubrzo je nastupio prekrasni as kada se dan kloni smiraju i Sunce, blijedocrveno kao lopoeve
vlati, tonulo je iza obzorja. Oamuena vojska kralja Duryodhane vraala se svojemu konaitu
izbodena strijelama i prekrivena krvlju, a protivnici su ih pratili tvrdim pogledima. Nestade Sunce i
ponese sa sobom sjaj kopalja, maeva, titova i ukrasa. Poprimie svoju omiljenu boju vatre, Sunce sve
oboji u crveno, i nebo i zemlju. Psi i akali, vukovi i hijene, gavrani i druge krvopije sa svim
plemenima rakasa i pisaa lunjali su razbojitem i kidali kou mrtvacima da bi se napili njihove masti,
krvi i modine. derali su njihovo meso i sisali sokove gnjilih leeva, a rakase su se stravino smijale
odvlaei sa sobom tisue tjelesa. Psi, akali i ptice mesoderi slavili su svoj blagdan gostei se svi
zajedno s istoga stola.
Kada mladi junak Abhimanyu izgubi ivot, ratnici Pandava ostavie svoja kola, poskidae oklope i
odloie lukove pa se, ophrvani tekim jadom, okupie svi oko Yudhithire. Utonuo u alost,
Yudhithira zapoe tubalicu za Subhadrinim sinom. Ne proe dugo,7 a tu se pojavi veliki rii Krina
Dvaipayana pa mu Yudhithira ukaza duno potovanje i ponudi ga da sjedne a onda mu ree: Jao,
Subhadrin sin izgubi ivot dok se borio s mnotvom monih ratnika. Umoren je rukama nekolicine
velikih vitezova sklonih nepravdi. Bio je jo dijete, a borio se protiv odraslih ljudi spremnih na sve. To
je ono to mi srce razdire.
Vyasa e na to: Yudhithiro, tvoja je mudrost neizmjerna, pred tobom nijedna nauka nema tajni.
Ljudi poput tebe ne doputaju da im nesrea pamet pomuti. Mladi se junak uspeo u nebesa pobivi
prije toga mnogo svojih neprijatelja. Bharato, Smrt kosi sve, ak i bogove, danave i gandharve. To je
zakon koji se ne moe promijeniti.
7

S pojavom riija Vyase poinje ovdje u epu nova digresija sa slavnom priom o Smrti. itav taj inae
obuhvatan umetak iskljuen je, meutim, iz kritinoga izdanja teksta te se moe nai samo u dodatku
(Appendix I, 8).
182

 Smrt? Odakle Smrt dolazi? na to e Yudhithira. Ti koji si nalik na boanstvo reci mi to

je to smrt, tko ju je donio na svijet i zato ona odnosi sva stvorenja?
uj, kralju odvrati Vyasa kazat u ti priu o porijeklu Smrti tono onako kako sam je
uo: Praotac Brahman u poetku sazda sva stvorenja, a onda vidje da stvorenja ne pokazuju nikakve
znake prolaznosti. Potom naumi da uniti svemir. Razmiljajui o tome, Tvorac ne vidje nikakva
naina da svoj naum sprovede u djelo i zato se naljuti. Iz njegova gnjeva vrcnu iskra s neba i stade se
iriti oganj koji poe prodirati sve u svemiru. Tada stade pred Njega Hara, zvan i Sthanu ili iva. On
pade Tvorcu pred noge i stade ga moliti elei uiniti dobro svim stvorenjima. Blistavo vrhovno
boanstvo ree najveemu od svih isposnika: Ti koji zasluuje da ti sve elje budu ispunjene, reci to
ti je elja? Sthanu, reci to eli i mi emo ti svaku elju ispuniti.
A Sthanu ree ovako: Gospode, mnogo si panje posvetio stvaranju najraznolikijih tvorevina!
Zaista, Ti stoji iza svega stvorenoga! Sada oganj prodire tvoja stvorenja! Dok to gledam, obuzima
me samilost. Imaj i ti milosti, slavni Gospodaru!
Brahman mu na to odgovori: Nije to moja elja, jer ja sam uvijek elio dobro, ali me boginja
Zemlja esto moljae da joj olakam preteko breme stvorova na njoj. Traila je da ih unitim, a ja ne
mogoh nai nikakva naina da prekinem to beskonano stvaranje i stoga se naljutih.
Rudra e na to: Budi milostiv, gospodaru Svemira, i nemoj unitavati svoja stvorenja. Nikada vie
nemoj dozvoliti da propadnu pokretna i nepokretna stvorenja. Neka trostruki Svemir, neka prolost,
sadanjost i budunost, postoji i dalje. Iz Tvoje je srdbe, Gospodaru, nastala est nalik na oganj i taj
oganj sada rastae stijenje i drvee, rijeke i polja. I pokretni i nepokretni svijet pretvara se u pepeo.
Imaj milosti, Presvijetli, i neka umine tvoj gnjev. Pogledaj na svoja stvorenja blagim i dobrotvornim
okom. Tvore svjetova, Ti si me postavio za njihova zatitnika, nemoj dati da propadnu stvorenja
kojima si ti udahnuo ivot.
Sasluavi Mahadevine rijei, boanski Brahman suspregnu svoj gnjev i zadri ga u sebi samome
sa eljom da uini dobro svima stvorenjima. Boanski dobroinitelj utrnu oganj i objavi zakon
djelovanja i mirovanja. A dok je Vrhovno Boanstvo gasilo plamen roen iz svojega gnjeva, na dveri
njegovih osjetila izae tamnoputa ena s crvenim licem, jezikom i oima, okiena blistavima
naunicama i nakitom. Poto izae iz njegova tijela, ona pogleda dvojicu gospodara svijeta smijeei se
i onda se zaputi na jug. Brahman joj dade ime Smrt i ree joj ovako: Uniti ova moja stvorenja! Ti si
roena iz mojega gnjeva kojim bijah nakanio razoriti svemir. Na moju zapovijest uini tako i ubijaj ak
i maloumnike i vidioce.
Lopoooka gospa po imenu Smrt saslua te rijei pa se duboko zamisli i potom, bespomona,
zaplaka umilnim glasom. Praotac doeka njene suze u svoje dlanove, a onda je stade tjeiti.
Bespomona gospa proguta u sebi svoj jad i s ponizno sklopljenim rukama oslovi Gospodara
Stvaranja: Prvae meu rjeitima, kako u ja, koju si ti stvorio, i jo k tome kao ensko, moi initi
tako zla i okrutna djela? Imaj milosti, Gospodine! Sinovi, prijatelji, braa, djedovi i muevi mili su
uvijek i svakome! Oni koji budu patili poradi gubitka dragih mene e kriviti i ruiti. Bojim se suza koje
e se zbog mene prolijevati. Gospode, uzmi me u zatitu. Podvrgnut u se najstrooj pokori samo da ne
moram biti ona koja uzima ivotni dah tako mio svim ivim biima.
A Brahman joj odvrati: Smrti, ti i jesi zbog toga nastala i mora donositi propast stvorenjima! Idi i
unitavaj! Nemaj nikakva obzira! Nitko na svijetu nee ti pripisati nikakvu krivicu.
Prestraena gospa ostade stajati pred Gospodinom gledajui bez rijei njegovo lice. I Brahman
zautje. Uskoro se ipak razvedri i, zadovoljan sobom samim, s osmijehom pogleda na sva stvorenja, a
ona nastavie ivjeti kao i ranije, ne strahujui od prijevremene smrti. A gospa zvana Smrt ode se
posvetiti isposnitvu ne hotei prihvatiti svoj posao.
Predala se najstrooj pokori koja trajae milijune godina, ugaala je Brahmanu na svaki nain i On
joj jednom ree: Smrti, emu e ti sve to tvoje isposnitvo?
Smrt mu odgovori: Gospode, sva stvorenja ive u zdravlju. ak ni rijeju jedno drugo ne
povrjeuju. Ja ih neu moi ubijati. Ispuni mi elju, Gospode! Bojim se grijeha i zato sam se predala
isposnitvu. Ja sam ena i u nevolji sam, a krivice na meni nema. Preklinjem te, budi mi zatitnik!

183

Boanski joj Brahman odgovori: Smrti, nee na tebi biti grijeha prihvati li se toga da ubija ova
stvorenja. Moje rijei ne mogu biti uzalud, ljubazna gospo. Ti ubijaj stvorenja od etriju vrsta i stei
e vjenu vrlinu. Tvoji slubenici bit e Yama, uvar juga i svakojake bolesti, a ja i svi ostali bogovi
ispunjavat emo svaku tvoju elju. Ti e samo njeti slavu ista i slobodna od svakoga grijeha.
Gospodaru na to e Smrt, sklopivi ruke i ponizno se poklonivi ako to ve ne moe bez
mene, ja u posluati tvoju zapovijest. Ipak uj to u ti kazati: pusti meu ljude pohlepu, zavist,
pakost, svau, glupost, bestidnost i sve estoke strasti koje e prodirati tijela utjelovljenih bia.
Bit e kako ti kae na to e Brahman. Grijeha nee biti na tebi. Ove tvoje suze koje sam
zadrao u ruci bit e bolesti koje e izii iz samih ivih bia. Ljude e ubijati one a ne ti. A ti zaboravi i
na naklonost i na gnjev i uzimaj ivote ivih stvorenja jer to e ti biti dunost. One koji ine zlo ubijat
e grijeh.
I tako se u strahu od Brahmanova prokletstva gospa Smrt priklonila njegovoj volji i poela uzimati
ivote svim ivim biima kada im doe sueni as. I samo iva stvorenja umiru. Bolesti dolaze iz njih
samih i to je njihovo neprirodno stanje. Osjetila nakon smrti odlaze na drugi svijet i, kada tamo obave
svoj posao, vraaju se opet na ovaj. ak i sami bogovi odlaze tamo morajui se podvrgavati zakonu
kojemu se podvrgavaju smrtnici. Zato, kralju, ne tuguj vie za svojim sinom koji je sada dospio u
divotne predjele koji su odreeni samo za junake. Tamo uiva prijateljujui s pravednicima. Smrt je
izmislio sam Stvoritelj a ona proistie iz bia samoga. Stvorenja, naime, ubijaju sama sebe. Zato
nikada ne ali za mrtvima.
Abhimanyu je potekao od Mjeseca i stopit e se s njegovom tvarju oien od svih svojih
nesavrenosti. iv ovjek mora misliti na radost, na slavu, na sreu. Mudar ovjek nikada ne poputa
pred tugom jer tuga je bolna. uo si ve da je blagostanje prolazno. Ne tuguj vie, kralju, i mir neka
bude s tobom! kada to izree, sveti Vyasa istoga trena nestade.
Kada je sunce klonulo i primaklo se kraju taj strani dan, tako obilan umiranjem, spustio se umilni
sumrak predveerja. Obje se vojske zaputie u svoje atore. Tada se i Aruna pope na svoja
pobjednika kola nad kojima stajae Hanumantov lik. Poto je toga dana svojim nebeskim orujem
ubio nebrojene samaptake, on se zaputi k svojemu atoru.
Dok su se vozili, on priguenim glasom upita Krinu: Krino, zato li mi je srce ovako ustreptalo i
zato mi glas podrhtava? Vidim zla znamenja, a tijelo mi je onemoalo.
Vasudeva mu odvrati: Sve je u redu s tvojim bratom i njegovim prijateljima. Ne alosti se.
Dogodit e se na drugoj strani neko beznaajno zlo.
Tada dvojica junaka pozdravie Sumrak pa se opet popee na svoja kola razgovarajui o tome
danu koji bijae tako poguban za ivote ratnika. Tako razgovarajui, Krina i Aruna stigoe u logor
Pandava i opazie tugu koja bjee na licima ratnika. Kada Aruna vidje oaloenu brau i sinove,
njemu se srce stegnu od strepnje.
Vidio je da nema Abhimanyua pa kaza: Lica su vam blijeda i nevesela, a Abhimanyua ne vidim
meu vama. Nitko me od vas ne pozdravlja, a ve sam uo da je Drona danas napravio kruni bojni
red. Nitko osim Abhimanyua nije ga mogao probiti, ali ja ga ne stigoh nauiti kako se, kada jednom
ue, iz njega izlazi. Jeste li mojeg djeaka traili da probije Dronin bojni poredak? Je li moda poginuo
brojno nadvladan poto se tamo probio?
Kada su mu njihove oborene oi i potitena utnja potvrdili najgora strahovanja, nesretni otac
zavapi: Jao, mili moj djeae, ako te ne budem mogao gledati, otii u i sam u Yaminu kuu. O dijete,
smrt te otela od mene nesretnika, a nikada se nisam mogao nasititi tebe gledajui! to e mi rei
Subhadra, a to Draupadi kada saznaju da te vie nema! Mora da im je srce nainjeno od adamanta
kada se nije raspuklo na tisuu komada pri pomisli da u morati gledati snahu kako plae srca
probodena strijelom uasa!
Krina je tjeio ucviljenoga Arunu okupana suzama: Ne odaj se bolu! To je put svih hrabrih i
nepokolebljivih katriya i junaka kojima je ratovanje zanat. Ratnik mora biti uvijek pripravan mlad
umrijeti. Abhimanyu je jo bio djeak, a dospio je u sretne predjele za kojima ude iskusni sjedokosi
ratnici. Ovladaj svojom alou jer, ako ga nastavi ovako javno oplakivati, klonut e srce tvojim
roacima i prijateljima.
184

Glasom koji je podrhtavao od silnoga jada, Parthin se sin onda obrati svojoj brai: O zemaljski
vladari, elim uti kako se borio moj Abhimanyu. Jao, zar ti vai oklopi i svakovrsno oruje slue
samo za to da bi se njima kitili, zar vam je jezik samo za to da biste razgovarali po saborima, kada niste
mogli zatiti mojega sina? I rekavi to, Partha8 sjede drei u rukama luk i svoj odlini ma. Ni od
prijatelja, a ni od brae ne nae se nitko tko bi se usudio niti pogledati Arunu okupana suzama, a
kamoli ga osloviti.
Doista, nitko se ne usuivae da mu se obrati izuzev Vasudeve i Yudhithire. Poto je sasluao
Yudhithirinu pripovijest, Aruna samo duboko uzdahnu i zajeca: O sine! i srui se na zemlju u
stranome bolu. Svi se ratnici Pandava okupie neveselih lica oko njega netremice gledajui jedan
drugoga. Kada Aruna doe k sebi, pomami se od bijesa i inilo se da ga je spopala groznica. Sav se
tresao i duboko je uzdisao, a onda stisnu ake bacajui oko sebe sumanute poglede pa ree: Zariem se
da u sutra ubiti ayadrathu! Spasit e se samo ako napusti Dhrtaratrove i zatrai Krininu ili tvoju
zatitu, kralju! Aruna vam se na to sveano zaklinje! Neka ne doem nikada u sjajna nebesa gdje
borave moji praoci, neka u drutvu najcrnjih grjenika amim u najdubljem paklenom ponoru ako
sutra, prije no to Sunce zae, ne umre ayadratha! Ne bude li sutra pao od mojega gnjeva, Aruna e
odloiti oruje i ui u oganj lomae! ujte me asure, a i vi, bogovi, i ljudi i ptice i zmije, ujte i vi to
tminama lutate, a i ponovno roeni riiji i nebeski riiji, i vi pokretne i nepokretne tvorevine i svi ostali
koje ne spomenuh, nitko od vas nee me sprijeiti da izvrim svoj naum! Moe sii u donje svjetove ili
se popeti na nebesa, moe se meu nebesnike sakriti ili tamo gdje obitavaju daitye, ali ga mojih stotinu
strijela nee mimoii! Kada ova no proe, skinut u glavu Abhimanyuovu zlotvoru! I izrekavi to,
Aruna objema rukama napnu Gandivu, a zvuk njezine tetive dotaknu sama nebesa.
Krina je sasluao Aruninu zakletvu, a onda mu kaza: Ti si se zavjetovao da e ubiti ayadrathu
i tvoja ti braa odobravaju, ali si takvim inom silno prenaglio. Ne pitajui mene, preuzeo si na sebe
veliki teret. Jao, kako emo sada izbjei podsmijeh ljudi? Znaj da e na Duryodhanin zahtjev uitelj
uiniti sve kako bi te omeo u tome. Poredat e kola i zaprege, okupit e sve silne ratnike i nainit e
bojni red napola kao kola, a napola kao lopo. U sredini lopoa postavit e ratnike u oblik jea i svi e
veliki junaci braniti ayadrathu. Bit e tu Karna i Bhuriravas, Dronin sin i nepobjedivi Vrasena,
Kripa i vladar Madre. Razmisli, Aruno, o svakom od njih i o njihovoj vjetini. Kada se udrue, njih
nije lako pobijediti!
Aruna e na to: Ako je po mojemu, ta estorica, kada se udrue, nemaju ni pola moje snage.
Vidjet e kako u im polomiti oruje i uiniti ih bespomonim. Vidjet e kako e, Droni naoigled,
glava vladara Sindhua pasti na zemlju praena njihovim jadikovkama. Nemoj potcijeniti Dhananayu!
Ako sam se zakleo, raunaj da je ayadratha ve poginuo! Borit u se da pobijedim, a ne da izgubim.
Istina je da je u brahmanu istinitost, da je u pravednome krotkost, da je u rtvi napredovanje i da je u
Narayani pobjeda!
Rekavi to Krini, a i samome sebi, Aruna se jo jednom obrati Krini svojim dubokim glasom:
Trebalo bi, Krino, da se, im bude svanulo, pobrine da kola budu spremna i dobro opremljena jer je
pred njima teak zadatak.
Te noi ni Vasudevi ni Dhananayi nije dolazio san na oi. Provodili su je gorko uzdiui u svojoj
stranoj alosti. Bogovi se zabrinue znajui da je Naru i Narayanu obuzeo gnjev pa se i Indra pitao:
to li e iz svega ovoga nastati? Iz vedra je neba grmjelo i sijevalo, a zemlja se potresala sa umama i
vodama. Onda moni Indrin sin ree Krini: Idi i utjei svoju sestru Subhadru i njezinu snahu Uttaru.
Gospodine, idi i reci im rijei utjehe i istine.
Ojaena srca zaputi se Krina Aruninu stanitu da utjei svoju ucviljenu sestru.
Te iste veeri kralj je Sindhua ayadratha saznao za Aruninu zakletvu i naao se na tekoj muci.
Zamisli se, pa onda lagano ustade i ode tamo gdje se kraljevi bijahu okupili pa im uplaen i posramljen
ree: Onaj to ga je poudni Indra u Panduovoj njivi zasijao, opaki zloudnik Aruna, nakanio je
otpraviti me na onaj svijet. Ostajte s mojim blagoslovom jer ja u se zaputiti svojemu domu. elim jo
poivjeti. Ako elite da ostanem, vi me, katriyski prvaci, zatitite silom svojega oruja!
8

Partha je metronim i znai Prithin sin, kao sto Kaunteya znai Kuntin sin, jer je majka imala oba imena.
185

A Duryodhana, kojemu je njegov vlastiti naum uvijek bio vaniji od svega ostalog, stade ga
umirivati i nabrajati znamenite vitezove koji e ga sutra braniti u boju pa ga tako primiri. Te noi on
odvede ayadrathu u Dronin ator. ayadratha, s potovanjem dodirnuvi uiteljeva stopala,
progovori: Reci mi, uitelju, ima li kakve razlike izmeu moje i Arunine streljake vjetine?
Drona mu odgovori: Sine, obojica ste uili iste nauke. Samo to je Aruna vodio strog ivot i
mnogo se bavio yogom i zbog toga je nadmoan. Ti ga se ipak nemoj plaiti. Onoga kojega titi moje
oruje ne mogu savladati ni sami bogovi. Nainit u ubojni red koji Aruna nee uspjeti probiti. Snani
vitee, mora slijediti stazu kojom su hodili tvoji oevi i praoci. Valjano si nauio Vede i prinosio si
rtve Ijevanice, mnoge si rtvene obrede priredio i za tebe Smrt ne moe biti uzrok strahovanja. Svi
smo mi, i ja i moj sin, smrtni i kratkovjeki.
Misli na to da e nas sve, prije ili kasnije, pokositi Vrijeme i da emo poi na onaj svijet nosei sa
sobom samo svoja djela.9 Blaenstvo koje isposnici zasluuju pokorom, katriye zasluuju svojom
hrabrou, izvravajui dunosti svojega stalea. I tako Bharadvain sin umiri ayadrathu ije srce
ovrsnu i on odlui da se bori.
A plemeniti se Krina vratio u svoj ator u pratnji koijaa Daruke i spustio se na svoju bijelu
postelju te utonuo u yogu. Neprestano je razmiljao o Aruninu zavjetu. U logoru Pandava nitko te
noi nije spavao.
Usred noi Krina se tre iz drijemea i oslovi svojega koijaa: Daruko, Aruna se, slomljen
alou za svojim sinom, zakleo da e sutra prije smiraja Sunca pogubiti ayadrathu, a ovoga e sutra
braniti sve Duryodhanine ete. Bit e tu i Drona sa svojim sinom, a on vrlo dobro zna to treba uiniti.
Onome koga on brani ne moe nauditi ni sam neusporedivi Tisuuoki Indra. Ja neu imati snage,
Daruko, gledati zemlju na kojoj nema Arune. Njemu za ljubav ja u ih sutra sve pobiti, pa i Karnu i
Suyodhanu. Onaj tko mrzi Arunu mrzi i mene. Znaj da je Aruna polovica mene samoga. Kada mine
ova no i jutro osvane, ti e, Daruko, opremiti moja kola po svim pravilima ratne nauke. Stavit e u
kola sve to je potrebno pa pomno prati kuda se ja kreem. Kada zauje moju koljku Panaanyu
kako svira piskavi zvuk arabha, doi e hitro po mene. Velim ti, Suto, da e Aruna sutra ubiti onoga
kojemu je obeao smrt!
Tigre meu ljudima odvrati Daruka onaj kojemu si ti koija ne moe biti pobijeen.
Uinit u kako si mi naredio, a ova no neka Aruni donese jutro pod blagonaklonim znamenjem.
Proe i ta no i kralj Yudhithira ustade iz svoje postelje.
Plesai plesae, a miloglasni pjevai zapjevae umilne skladbe u slavu roda Kurua. Spretni
glazbenici zasvirae u svoje instrumente i ti zvuci rasanie prvoga meu kraljevima. On poe na
kupanje da obavi sve to bjee nuno. Prioe mu stotinu osam slugu okupanih i odjevenih u bijelo
drei mnoge zlatne vreve napunjene do vrha. Sjedei na svojoj kraljevskoj stolici odjeven u tanku
koulju, kralj se okupao u nekoliko vrsta vode zainjene sandalovinom i posveene mantrama, a snani
i spretni slubenici trljali su ga vodom u koju bijahu nacijeene razliite ljekovite trave. Potom se
okupa u vodi, zainjenoj raznim mirisima, a nakon toga osui kosu dugakom tkaninom bijelom kao
labue perje. Poto su mu namazali tijelo sandalovim melemom, odjenue ga u iste haljine i cvjetne
vijence. Onda se moni vladar u mislima predade molitvi sjedei sklopljenih ruku i licem prema istoku,
kako to ine svi pravednici. Zatim kralj s velikom poniznou ue u odaju u kojoj bijae sveta vatra i
oda joj poast svenjevima prua od svetoga drveta i Ijevanicom proienog masla posveena
mantrama. Izaavi odatle, Yudhithira prijee u drugu prostoriju u kojoj su bili prvaci meu
brahmanima, samoobuzdani znalci Veda oieni zavjetima i uenjem svetih spisa. Svi se oni bjehu
okupali poto su obavili rtvene obrede. Tih oboavalaca Sunca bjee tu puna tisua, a uz njih jo osam
tisua brahmana iz istoga reda. Panduov ih sin darova medom, maslom, najboljim voem od vrsta koje
su pod dobrim znamenjem i svakom dade neto zlata i stotinu drijebaca ukraenih nakitom, skupe
haljine i sve to im bjee po volji, a oni mu svojim jasnim glasovima rekoe blagoslove.
9

Djelo ili in (karman) oblikuje predmet djelovanja, ali i poinitelja. U staroj se Indiji, po uzoru na obredni
in, svaki in stao shvaati kao sudbonosni obred. Zaslunost ili grjenost svakoga ina prate ovjeka i preko
smrti, kada naputa sve ostalo na svijetu, i odreuju mu idua roenja.
186

Onda Kuntin sin izae u vanjsku odaju, a sluge mu prinesoe prekrasno i skupocjeno sjedalo
kruna oblika optoeno biserima i lazulitom, a paevi pripremie sve njegove bogate ukrase. Kralj u
tome asu bijae tako lijep da bi, ugledavi ga, njegovi neprijatelji mogli svisnuti od jada. Pjevai
zapoee svoje hvalospjeve i podigoe glasove koji se stopie u snani zbor. U taj tren zatutnjae
kopita i kolni kotai, zazvonie zvona na slonovima i riknue koljke, tako da se inilo da od toga
zvuka podrhtava i zemlja.
Onda jedan od straara na vratima, oklopljenih i s maem o boku, mlad i ukraen naunicama, ue
u kraljeve odaje, kleknu pred kraljem koji je zasluivao svaku poast i prikloni glavu pa najavi
Dharminu sinu da Krina eka da bude primljen.
Kralj primi Madhavu uz dune poasti i raspita se za njegovo zdravlje, a onda stigoe i ostale
katriye kraljevske krvi. Stie i Aruna, a potom, na zapovijest Dharmina sina, svi prijatelji i
dobromiljenici Pandava pooe u boj gnjevni na svoje protivnike. Aruna se pope na kola zajedno s
Yuyudhanom i tako se njih trojica odvezoe nalik na Somu, Budhu i ukru10 kada polaze da rastjeraju
nonu tminu, a blagonakloni povjetarac puhae im u lea.
Aruna je promatrao oko sebe mnoge povoljne predznake pa onda ree velikome strijelcu
Yuyudhani: Yuyudhano, po znamenjima bih rekao da je moja pobjeda sasvim sigurna. Ja kreem
onamo gdje vladar Sindhua iekuje svoju smrt. Jedna je od mojih najpreih dunosti da pogubim
ayadrathu, ali je isto tako znatna i Yudhithirina sigurnost. O monoruki, budi ti danas kraljev
zatitnik. Ti e ga uvati kao to bih to i ja sam inio i ne znam na svijetu nikoga tko bi tebe mogao
svladati.
A Satyaki, pogubitelj mnogih velikih junaka, odgovori: Neka bude tako! i ode kralju
Yudhithiri.
Kada je osvanuo etrnaesti dan boja, uitelj Drona, najbolji od svih koji vladaju orujem, poe
postrojavati svoje ete za boj. Die se graja od srditih ratnika koji su napinjali svoje lukove okidajui
tetivu i uzvikivali: Gdje je taj Dhananaya? Neki su bacali u visine svoje goleme maeve, otre i
dobro izbruene, s otricama boje neba i lijepim balacima. Neki su bacali svoje buzdohane okiene
zvoncima i namazane sandalovim mehlemom, ukraene zlatom i dijamantima. Potom su, ispunjeni
gnjevom i ponosom, golim rukama doekivali svoje oruje.
Kada je rasporedio svoje akauhinije, Bharadvain sin ree kralju ayadrathi: Ti i silni Karna,
Avatthaman, alya, Vrasena i Kripa sa stotinu tisua konjanika, ezdeset tisua kola, deset tisua
slonova s kulama i dvadeset i jednom tisuom pjeaka u oklopima zauzmite poloaj dvanaest milja iza
mene. Tamo ni Indra na elu bogova nee moi dosegnuti, a o Pandavama da i ne govorimo.
To umiri vladara Sindhua i on uini kako mu je reeno.
Kraljevi se Durmarana, eljan bitke, postavio na samo elo, a uz njega bijae tisuu i petsto
razdraenih slonova, toliko velikih da ih je bilo strahota i pogledati, a svi su bili oklopljeni.
Bojni poredak to ga je napravio Bharadvain sin dijelom bijae akata, a dijelom krug, bio je
dugaak etrdeset i osam milja, a u pozadinu je sezao dvadeset milja. U pozadini tog stroja bio je
neprobojni poredak nazvan Lopo, a unutar njega stajale su zbijene ete postrojene u oblik zvan Igla.
Na uicama te igle stajao je veliki ratnik Krtavarman, do njega vladar Kamboa, do ovoga Dalasandha,
a onda dalje Duryodhana i Karna i jo stotine i tisue probranih junaka. Na drugoj strani te igle stajao
je ayadratha. Drona je bio na prilazu redovima akate.
Bojite se polagano prekrivalo junacima Bharata eljnim borbe, a kada doe as zvani raudra,
pojavi se i Aruna, a pred njegovim kolima letjele su, igrajui se tisue vrana i gavranova. Poee uz
prasak padati tisue meteora. Aruna postavi svoja kola u prednje linije gdje e tua strijela biti
najgua pa puhnu u svoju koljku, a i Krina puhnu u Panaanyu. Od toga zvuka uzdrhta srce vojsci
Kurua, a kosa se ratnicima die od uasa. Majmun na Aruninu stijegu otvori usta i uasno riknu, a uz
njega zaurlae i ostala stvorenja koja su stajala uz njega. Podiu se opa huka i urlik, a Aruna oslovi
potomka Daarha: Povezi me, Krino, onamo gdje je Durmarana. Probit emo se kroz onaj odred
slonova. I izrekavi to, on zasu protivniku stranu pljuskom strijela kao to oblaci kiom zasipaju
planine.
10

Soma je Mjesec, Budha Merkur, a ukra Venera.

187

Kada je Aruna krenuo u proboj, mnogi junaci Kurua izgiboe ili se pred njim razbjeae
izgubivi prisebnost. Kraljevia Duasanu spopade bijes pa, eljan okraja, navali na Arunu, ali se
ovaj dalje probijao i ne hajui za njega. Probijeni jednom te istom Aruninom strijelom padali su na tlo
po tri ili etiri ratnika, a mogla su se vidjeti i mnoga trupla bez glave kako i dalje stoje steui u
rukama svoje oruje.
Duasanina se vojska razbjea pred Arunom, a i sam Duasana morade se vratiti pod Dronino
okrilje. Aruna se primakao Droni, pa na Krinin nagovor sklopi ruke i oslovi ga: Poeli mi sreu,
brahmane, i daj mi blagoslov. Tvojom milou ja u se probiti kroz ovaj neprobojni red. Ti si moj
starjeina kao i Yudhithira ili ak kao Krina, o neporoni gospodine! Kao to Avatthaman zasluuje
da ga zatiti, zasluujem to i ja. elim uz tvoje doputenje ubiti kralja Sindhua!
Uitelj se na te rijei osmijehnu pa mu odvrati: O Bibhatsu, nee ubiti ayadrathu ako ne
pobijedi mene! I Drona ga zasu pljuskom otrih strijela koje Aruna doeka svojima. Dronine
strijele izbodoe i Arunu i Krinu i njihove konje, a Aruna promijeni presjeenu tetivu pa posla na
Dronu najprije est stotina, pa sedam stotina, pa tisuu, a onda deset tisua svojih strijela i to bjee
svaki put tako brzo kao da je odapeo samo jednu. Poginue mnogi koji su stajali uz Dronu.
Onda mu Drona odgovori strijelom koja ga pogodi posred prsa i naas nestane njegova snaga, ali
Aruna ipak ubrzo doe k sebi pa se nastavi suprotstavljati uiteljevim napadima.
Tada se javi Vasudeva: Aruno, ne smijemo tratiti vrijeme. Moramo izbjei Dronu jer nas eka
vaniji zadatak!
Aruna e na to: Ako ti tako kae!
I oni produie dalje drei uitelja s desne strane. Onda Drona pozva Arunu: Kamo e,
Panduov sine? Je li istina da ti ne prekida borbu sve dok ne pobijedi svojega neprijatelja?
Ti si moj uitelj, a ne moj neprijatelj! odvrati Aruna. Ja sam tvoj uenik i zato sam ti
kao sin. A osim toga, na ovome svijetu nema ovjeka koji tebe moe pobijediti.
I mono oboruani Bibhatsu produi dalje probijajui se kroz ete Kurua, a s bokova su ga pratili
plemeniti kraljevii Panala: Yudhamanyu i Uttamauas.
Vidjevi da su se pred Kuntinim sinom isprijeila Krtavarmanova kola, Krina pomisli da ne smiju
gubiti vremena s njime pa ree Aruni: Ne pokazuj nikakve milosti prema Krtavarmanu. Satri ga i
pogubi! Na to Aruna zasu Krtavarmana svojim strijelama tako da ovaj bjee potpuno oamuen, a
onda potjerae svoje brze konje na vojsku Kamboa. Kao to poar tjeran vjetrom prodire gustu
umu, tako je i Aruna, oganj Pandava, Ijutito obarao umu ratnika Kurua, ibajui naokolo strijelama
kao vatrenim jezicima, a Krina bjee vjetar koji ga je podjarivao. Sa svih strana okruen obruima
kola i slonova, tisuama i tisuama koje ga opkoljavahu red za redom, Dhananaya nestade meu
njima kao Sunce umotano oblacima.
Duryodhana se na svojim kolima hitro probi do uitelja pa mu kaza: Taj se Aruna takorei ve
probio porazivi sve one vitezove! Neka ti sada pomogne tvoja pamet da smisli neto kako bismo
mogli ubiti Arunu. Da si mi blagoslovljen, uitelju, uini neto kako ayadratha ne bi izgubio glavu!
O blagoslovljeni, ja znam da si ti naklonjen Pandavama, a meni se ve razum pomutio od silna
razmiljanja to u i kako u. Na si kruh jeo, a ipak nam se oduuje zlom. Da mi nisi obeao da e
pobijediti i poniziti Pandave, ja nikada ne bih pokuao sprijeiti gospodara Sindhua da se vrati u svoju
domovinu. Nemoj se gnjeviti na mene. Moda buncanjem i ludovanjem jer me je obuzeo uas! O,
zatiti sada vladara Sindhua!
Drona e na to: Ne uzimam ti za zlo te tvoje rijei. Ti si mi drag koliko i Avatthaman. Sada e
initi ono to ti budem rekao: Pod teretom sam godina i ne mogu se kretati tako hitro kao Aruna. Ja
moram uhvatiti Yudhithiru, a tebi u, kralju, staviti ovaj zlatni oklop tako da ga nee moi probiti
nikakvo oruje kojima se ljudi koriste. Ni Krina, a ni Kuntin sin nee ga moi probiti strijelama.
Ovako oklopljen pohitaj ususret Aruni i on se nee moi nositi s tobom.
I rekavi to, prvi meu posveenicima brahmanu dotakne vodu i izgovori propisane mantre pa
urno pripasa Duryodhani udesni blistavi oklop i tako posla kralja u boj. Duryodhana poe za
Arunom koji ve bijae duboko zaao u silu Kurua.

188

Sunce ve bjee krenulo nanie, prema vrhovima brjegova Asta i njegove zrake ublaie svoju
estinu, a dan se poeo lagano gasiti na nebu prekrivenu prainom. Vojnici su se, kako koji, neki
odmarali, neki borili, a neki su se vraali u okraj eljni pobjede. I dok su se vojske tako borile, obje se
nadajui pobjedi, Aruna i Krina dalje su se probijali prema vladaru Sindhua.
Kuntin je sin svojim strijelama pripravljao put dostatan za svoja kola, a Krina je pokazivao svu
svoju vjetinu upravljajui ih krunim putanjama razliitih oblika i vrsta. Arunine strijele s urezanim
njegovim imenom, dobro ugoene i omotane majim crijevom, pravih spojeva i dalekometne, vrsto
nainjene od rezanoga bambusa ili pak itave od eljeza, pile su neprijateljsku krv zajedno s pticama
grabljivicama. Stojei na svojim kolima, putao je Aruna svoje strijele po dvije milje u daljinu, a one
su padale i gasile ivote upravo kada bi kola pristizala na to mjesto gazei preko pobijenih ljudi i
konja, preko polomljenih kola i mrtvih slonova.
Onda Krina oslovi Arunu: Gledaj, Dhananayo, eno Suyodhane kako nas pretjee! On ini se
zna da e se danas sukobiti s tobom. Ako ga uz malo sree danas ubije, lako e se probiti kroz
njegovu vojsku bez gospodara.
Neka bude kako kae! odvrati Aruna. To je upravo ono to bih morao uraditi!
Tada tvoj sin, gospodine, izazva uz osmijeh Krinu i Dhananayu na boj, a ova dvojica vrlo se
obradovae. Duryodhana probode Arunu trima strijelama velike snage koje su se mogle duboko
zabosti. etirima strijelama pogodi etiri njihova konja, a deset ih zabode Vasudevi u prsa presjekavi
mu bi u rukama. Tada Krina ree Aruni: Ovo to sada gledam jo nikada nisam gledao, kao to ne
vidjeh ni da brjegovi hodaju! Tvoje strijele nemaju nikakva uinka! Predvodnie Bharata, ili je
Gandiva izgubila svoju snagu ili su tebi ruke onemoale.
Aruna mu na to odvrati: Rekao bih, Krino, da su oklop na Duryodhaninu tijelu namjestile
Dronine ruke. Tako kako je postavljen, taj je oklop neprobojan za moje strijele. U njemu je sila svih
triju svjetova! Ovo moe biti samo Dronina vjetina, a ja sam je od nje uio. Ali onaj koji sada nosi taj
oklop ne zna kako se to radi. On ga nosi kao to bi to ena inila. ak i da je taj oklop boanski i da ga
je sazdao sam Brahma, nee moi od mojih strijela zakloniti ovoga zlikovca Duryodhanu.
Tada Aruna svojim strijelama pobi Duryodhanine konje i oba bona koijaa, presijee mu luk i
pokida konate titnike za ake. Potom stade komadati njegova kola i Duryodhana se ubrzo nae
bespomoan, aka isprebijanih strijelama. Vidjevi velikoga ratnika u nevolji, mnogi mu pohitae u
pomo, a Aruna stade silom svojega oruja satirati svu tu vojsku.
Ali Krina ne htjede gubiti vrijeme nego doviknu Aruni: ustro potei tetivu, a ja u puhnuti u
svoju koljku!
I Keava, lica prekrivena prainom, silovito puhnu u svoju Panaanyu. Od njezina zvuka i od
brujanja Gandivine strane svi ratnici Kurua, i slabi i jaki, popadae po zemlji i Arunina se kola
najednom pojavie iz toga mnotva kao Sunce kada izae iza oblaka.
Duryodhana i osam velikih vitezova koji bijahu odreeni da tite ayadrathu svi zajedno okruie
Panduova sina i udesni bijahu podvizi onoga kojem je Krina koija dok je dijelio megdan sa svim
tim ujedinjenim ratnicima.
Za to je vrijeme Yudhithira bio u velikoj nevolji. Ljutiti Drona presjekao mu je luk i on uze drugi,
bolji i ilaviji, i njime obori sve one tisue strijela kojima ga je Drona obasipao. Tada se Drona
razbjesni i svojim otrovrhim strijelama pobi Yudhithirinu zapregu, a ovaj goloruk skoi sa svojih
nepokretnih kola i Sahadeva ga na svojima odveze s bojita. Dok je Drona nastavljao istrebljivati
Somake, nitko se ne usudi na njega juriati i nitko ga ak ne pogodi strijelom. Pogubni se okraj
nastavljao, a u taj as Yudhithira zau zvuk Panaanye u koju je duhnuo Vasudeva. Doista se zbilo
tako da se od urlanja Dhrtaratrovia pred Aruninim kolima i od huke bitke koju je vodio junaki
Satyaki brujanje Gandive nije moglo uti. Kraljevskome Panduovu sinu doe napamet: Neto nije
dobro s Arunom im se Panaanya tako oglaava, a Kurui urlaju od radosti! i od te mu se misli
pomrai pred oima, srce mu uzdrhta od straha i on drhtavim glasom oslovi Satyakija: O Satyaki, ti,
koji si po smjelosti jednak Krini, uvijek si bio oslonac Pandavama kao to je to i Krina. Zato u te
opteretiti bremenom koje ti i dolii da podnese. Aruna je tvoj brat, prijatelj i uitelj. Poi mu sada u
pomo jer slutim da je u tekoj nevoji.
189

Predvodnik inija odgovori na to pravednome kralju Yudhithiri: O gospodine nepropadne slave,

uo sam tvoje pravdoljubive rijei koje e me zbog Arune odvesti k slavi. Spreman sam za Arunu i
roeni ivot rtvovati! Ali meni je Aruna pred samim Vasudevom nekoliko puta napomenuo da tvoju
sigurnost povjerava meni i da e samo tako biti bezbrian kada krene da ubije ayadrathu.
A Yudhithira mu odvrati: Tako je kako zbori, gospodine, ali od toga moje srce nije postalo nita
mirnije budui da je sada Aruna ugroen. Ja u poduzeti sve da sebe zatitim, a tebi nareujem da
krene onamo kamo se i Aruna otputio! Jaki e me Bhima braniti, a tu je i Dhrtadyumna koji se iz
ognja rodio samo da bi Droni donio propast.
Velmoa inija sasluao je Yudhithiru, pa se uplaio to e mu Aruna rei kada uje da je
napustio Yudhithiru, ali onda pomisli da e ga ljudi smatrati kukavicom ako ne ode. Uto Yudhithira
naredi da se Satyakijeva kola natovare tobolcima sa svakakvim orujem i svim ostalim potreptinama,
a njegove vrsne konje ispregoe i dadoe im da piju, proetaju se i okupaju. Onda ih opet upregoe
poto su im poupali strijele iz tijela i dali im da se najedu. S odmornom zapregom Satyaki poe da
pronae Arunu i iznenada udari na vojsku Kurua, no Drona stajae na njegovu putu. On ga zasu
strijelama pa viknu: Tvoj uitelj Aruna izbjegao je sukob sa mnom i otiao odavde kao kukavica. Ako
me i ti, kao i on, brzo ne obie, nee danas odavde iznijeti ivu glavu!
Satyaki mu na ovo odgovori: Ja u po nareenju kralja Yudhithire poi tragom svojega uitelja.
Budi blagoslovljen, brahmane, a ja sada ne bih dangubio. Trebalo bi da uenici uvijek kroe stopama
svojih uitelja pa u i ja tako uiniti.
I on se okrenu svojemu vozaru pa ree: Proi onim praznim prostorom pored Karnine vojske!
Srditi Drona poe za njime zasipajui ga tisuama strijela, a i razgnjevljeni Krtavarman poe mu
ususret s namjerom da ga zaustavi. Satyakiju se suprotstavie mnogi hrabri i moni ratnici i on, koji
bjee nazaustavljiv, nije mogao uznapredovati ni koraka. Mnotvo ratnika vinih ubijanju zasue
Yuyudhanu nebrojenim strijelama i paljivo ga opkolie, a Drona ga pogodi sa sedamdest sedam
strijela. Onda Satyaki nacilja strijelom zlatnih krila iz koje sijevahu plamenovi, slinoj bijesnoj
zmijurini ili Unititeljevoj palici, i njome probode Krtavarmana. Ta se strana strijela probi kroz njegov
blistavi oklop i natopljena njegovom krvlju zabi se u zemlju. Okupan krvlju, ranjeni Krtavarman
ispusti iz ruku luk sa strijelom na tetivi i pade u svoja kola.
Tada Satyaki produi put kroz Kurue kao Indra kroz bojne redove asura. Jednom jedinom
strijelom on obori Dronina vozara i svojim hicima natjera njegovu zapregu da odvue kola daleko
odatle. Neustraivi Drona vidje da su njegovi bojni redovi u rasulu i krenu zatititi svoju vojsku
umjesto da goni inijeva unuka.
ak ni Aruna, kralju, ne poini onakav pokolj kakav je napravio Satyaki meu tvojim trupama.
Rastjerujui njihove redove, on se nastavi probijati prema Aruni.
Drona ugleda Duasanina kola u blizini pa mu ree: Duasano, zato bjee onolika kola? Je li
kralj dobro? Je li vladar Sindhua jo iv? Zato se vraa iz okraja? I ti si izazivao svu onu mrnju
Pandava i Panala, a sada si se uplaio samoga Satyakija. Ti si kraljev brat i veliki strijelac! Potjeraj
svoja kola na Satyakija jer e se sva ona vojska rasusti!
Tvoj sin ne izusti ni rijei, nego uini kako mu je reeno.
Za to se vrijeme vojska Pandava poela na svim stranama kolebati i Pandave, Panale i Somake
morali su podaleko odstupati. Tada Yudhithira ree Bhimaseni uzdiui kao crna kobra i oiju punih
suza: uli smo kako Vasudeva pue u Panaanyu koja se nadaleko raspoznaje. Plaim se da se sada
Krina bori jer je Aruna poginuo! Nigdje ne vidim Arunina stijega. Kuntin sine, ti e zato otii
tamo gdje je Dhahanaya i kamo je ve otiao siloviti Satyaki. Uini to ako si jo voljan sluati moje
zapovijesti i ako ti je na umu da sam ja tvoj stariji brat.
Bhima e na to: Njih su se dvojica odvezli na kolima koja su nekada nosila Brahmana i Ianu,
Indru i Varunu, i nemaju se ega bojati. Pa ipak, ja u posluati tvoju zapovijest. Ne brini se. Smjesta
polazim izvriti tvoju zapovijest!
Zatim se okrenu Dhrtadyumni: O Panalo, ti dobro zna da se Drona eli na svaki nain doepati
Yudhithire. Prva je naa dunost da branimo kralja, ali ja moram i sluati njegove zapovijesti. Zato

190

sada odlazim tamo gdje je ayadratha kojemu je kucnuo sueni as. Zato ti budi danas spreman i
odluan da odbrani Prithina sina. To je tvoja prva i najvia dunost!
Ne brini se, Bhimo na to e Dhrtadyumna Drona e poniziti Yudhithiru tek ako ubije
Dhrtadyumnu!
Tada Bhima silovito puhnu u svoju koljku i odape strunu na svojemu luku pa uz lavlji urlik koji
utjeruje jezu u srca neprijatelja navali meu njih. Na njegovoj zastraujuoj prilici skupocjeni elini
oklop optoen zlatom sijevao je nalik na oblak nabijen munjama. Kurui su se trudili da ga zaustave, ali
Bhima svlada sve te vitezove i onda udari na Droninu vojsku zasipajui slonove dadom strijela.
Uitelj se Drona isprijeio i pred njim kao to kopno zaprjeuje put morskoj plimi. Nadao se da e
mu Bhima ukazati isto potovanje kao i Aruna i zato ga oslovi: Bhimo, nije u tvojoj moi da se
probije kroz ovu vojsku sve dok mene ne savlada. Ja sam tvoj neprijatelj, silni junae! Krini i
Aruni dopustio sam da se probiju kroz ovu vojsku, ali ti nee proi!
Njegove rijei naljutie neustraivoga Bhimu pa mu on, oiju zakrvavljenih od bijesa, odbrusi:
Bijedni brahmane, nije Aruna ovuda proao zbog tvojega doputenja! Poastima koje ti je iskazao
samo je pokazao koliko te potuje. Ali ja prema tebi neu pokazati milosti kao to je to uinio Aruna.
Sada sam ti neprijatelj! Bio si nam neko davno uitelj, otac i prijatelj i kao oca smo te potovali, ali
sada sam kae da si mi neprijatelj. E, pa neka ti bude! i rekavi to Bhima zavitla svoju topuzinu i u
komadie razbi Droninu koiju.
Drona ustro skoi sa svojega vozila koje buzdohan istoga trena satjera u zemlju zajedno sa
zapregom, koijaem i barjakom.
A tada, kralju, tvoji sinovi opet okruie Bhimu, prvaka meu strijelcima s kola. U tome okraju
pogiboe njih jedanaestorica. Ne proe dugo, a Bhima razjuri sva ta bojna kola bacajui srdite poglede
oko sebe. Kada se Panduov sin probio kroz svu tu silu, opet ga je doekao uitelj Drona i, smjekajui
se, obasuo ga nebrojenim strijelama elei da ga zaustavi. Onda Bhima skoi sa svojih kola, zamiri,
pa velikom brzinom jurnu prema Droni. Zaista, gospodine, Bhima je trpio pljusak Droninih strijela kao
to bik podnosi olujni pljusak. Drona ga je Ijutito izranio, ali Bhima uhvati rudu njegovih kola i
silovito ih tresnu o zemlju. Drona je uspio na vrijeme iskoiti i popeti se na druga kola, a onda se
zaputio prema nekoj praznini u bojnim redovima. Snani Bhima pak ponovo ue u svoja kola i
nezadrivo jurnu na vojsku tvojega sina. Probio se kroz redove Bhoa i Kamboa i kroz brojna
plemena mleha koji svi bijahu vrsni borci, a onda je ugledao velikoga strijelca Satyakija zanesena
bitkom. Produi dalje eljan da vidi Dhananayu i, svladavi sve tvoje ratnike, napokon ugleda i
velikoga strijelca kako nepreduje prema ayadrathi s namjerom da ga pogubi. Bhima tada kliknu
glasom nalik na grmljavinu, a Aruna i Madhava odgovorie mu poklikom.
uo je to i kralj Yudhithira i razabrao glasove Bhime i lukonoe Arune pa mu odmah laknu i
srce mu se razveseli. Karna ne mogae podnositi Bhimine urlike pa jurnu na njega gromko kliui i
zateui luk svojom golemom snagom. U junakome Bhimi planu bijes kada je vidio Vaikartanu pa
odape na njega nekoliko silovitih hitaca. irokovrhom strijelom posla u Yamino carstvo Karnina
koijaa, a potom ubije i njegove bojne konje. Karna urno napusti svoja beskorisna kola i pope se na
kola Vrasene. Ipak, Karna je svoje strijele odapinjao tedei Bhimu, a ovaj je gaao Karnu ne tedei
snage.
Onda se Bhima okrenu od Karne u elji da se pridrui Krini i Aruni, ali ga Radhin sin ponovo
napadne i zasu ga gustim pljuskom strijela, izazivajui ga s osmijehom na licu lijepu poput rascvjetala
lopoa: Zato si mi okrenuo lea? Zar se toliko uri da vidi Arunu? Stani tu gdje jesi i zaspi me
svojim strijelama!
Bhima nije mogao odoljeti nego okrenu svoja kola i zapoe okraj sa Sutinim sinom. inilo se da
se sve vrijeme Karna smije i ruga Bhimaseni koji se borio kao raspomamljen. Onda srani Bhima opet
polomi Karnin luk i smijui se pobi zapregu i vozara, a njega brojnim dugakim strijelama pogodi u
grudi. Karna prijee na druga, propisno opremljena kola, i s bijesom olujnoga mora opet nasrnu na
Bhimu. Obojici su oi bile zakrvavljene od jarosti i itali su poput dviju zmijurina. Karna natjera
svoju zapregu labue boje meu Bhimine konje boje medvjeda i dvije se zaprege umrsie. Dok su

191

Bhima i Karna jedan drugoga zasipali strijelama, mnogi su slonovi, konji i ljudi ginuli od njihovih
strijela naokolo, i nasta opi pomor a polje se prekri tjelesima.
Bhima opet presijee Karnin luk, pobi mu zapregu i obori koijaa iz njegova odjeljka, a Karna
oamuen Bhiminim strijelama nije vie znao to da ini. Duryodhana opazi da je Karna u nevolji pa
naredi svojemu bratu Durayi da mu pomogne. Razbjenjeli Bhima izbode Durayu svojim strijelama i
u Yaminu kuu otpremi i njega i njegova vozara, a i konje iz zaprege. Karna zaplaka od ljuta jada pa
obie poasni krug oko tvojega sina koji leae na zemlji grei se i uvijajui kao zmija. Onda tvoj sin
Durmukha poslua Duryodhaninu zapovijest i urno poe prema Karni zasipajui Bhimu strijelama.
Kada ga Bhima ugleda, i njega s devet pravih strijela otpravi u Yamino carstvo. Karna suznih oiju
opet prekinu okraj da bi obiao poasni krug oko paloga kraljevia, a potom se uzdiui povue i
ostavi ga da tamo lei.
Bhima je iskoristio tu priliku pa odape na Sutina sina etrnaest dugakih strijela s perjem leinara,
a Karna mu na to uzvrati istim brojem. No slavni ratnik bjee ve vrlo ranjav od Bhimina oruja i
oaloen zbog ovih dviju smrti pa se povue s bojita popevi se na kola poginuloga Durmukhe.
Vidjevi da je Bhima porazio Karnu, Durmarana i etvoro njegove brae krenue zajedno da ga
napadnu. Obueni u prelijepe oklope, okruie ga sa svih strana i prekinue svojim strijelama kao
rojem skakavaca. Bhima ih je doekao smjekajui se i odapeo dvadeset pet strijela na kraljevie lijepe
poput nabesnika. Izbaene iz Bhimina monog luka, te strijele svu petoricu poslae u Yamino
boravite, a i njihove konje s njima. Beivotna tjelesa pokraj svojih kola kao golemo drvee oboreno
olujom.
Karna je gledao pogibiju Dhrtaratrinih sinova koji su mu doli u pomo okrivljujui sebe za nju.
Prestao se nadati da e odavde izvui ivu glavu pa mu se vrati sva njegova snaga te on opet krenu na
Bhimu i odmah ga probode petorim strijelama, a potom jo sedamdesetorim, neprestano se smijui. Ne
osvrui se na te strijele sa zlatnim krilima, bruene na kamenu, Bhima izbode Karnu stotinom svojih.
Srditi mu Karna onda razbi tobolce sa strijelama, pokida uzde i s pet strijela izbode koijaa koji
pobjee k Yudhamanyuovim kolima. Odluivi da pogine ili pobijedi, Kuntin sin dohvati tada ma i
tit, ali mu tit razbie Karnine silovite strijele. Ostavi bez kola i oruja Bhima hitnu prema Karninim
kolima svoj udesni ma. Taj veliki ma pade s neba poput ljutite zmije i presijee Karnin napeti luk,
ali ovaj posegne za boljim i jo ilavijim lukom pa zasu Bhimu tisuama estokih zlatopernih strijela.
Sav izboden njima, Bhima skoi uvis. Uasnuti ga je Karna zavaravao skrivajui se u svojim kolima,
ali Bhima mu skine barjak s kola i ostade ga ekati na poljani.
Poto Bhimi ne poe za rukom da ga izvue iz kola, Radhin ga sin opet napade, ali taj okraj nije
mogao dugo potrajati jer Bhima vie nije imao oruja pa se morao povlaiti i uzmicati. On opazi
slonove goleme poput brjegova to ih Aruna bijae pobio i zamaknu meu njih kako bi usporio
Karnino napredovanje. Sasvim je odustao od nauma da se bori s njime i gledae samo kako da izvue
ivu glavu. On podie jednoga od tih slonova i ekae tako svojega protivnika nalik na Hanumanta koji
je drao vrh Gandhamadane. Svojim strijelama Karna raskomada toga slona, a Bhima zatim poe na
njega bacati te komade, kolne kotae, pobijene konje i sve to bi mu dolo pod ruku. No Karna je sve
to odbijao i komadao svojim strijelama.
Bhima tada podie svoje strane ake u kojima bijae silina groma i poelje smoditi svojega
protivnika, ali se toga trena sjeti Arunina savjeta i odusta. Nije elio omesti njegovo izvrenje. A
Sutin je sin i dalje svojim strijelama muio Bhimu i pomraivao mu njima osjetila. Ali je imao na umu
obeanje koje je dao Kunti i ne htjede uzeti ivot nenaoruanome Bhimi. Samo mu se hitro primie i
dodirnu ga vrhom svojega luka, no Bhima mu istoga trena istre luk iz ruku i njime ga zahvati po glavi
itei od jarosti kao zmijurina.
Radhin se sin nasmija oiju zakrvavljenih od bijesa pa mu ree: Glupi prodrljive, nemoj mi
izlaziti na boj kada ne zna vladati orujem! Ti se u boju dri poput trapavoga derita. Poi u praumu
ivjeti kao isposnik i hrani se voem i korijenjem jer nisi za bitku! Ti jedino zna grditi kukavice i
slukinje zbog svoje veere! Gubi se, poi u umu!
I Bhima se morao nasluati svakakvih pogrda, a sav Karnin jad zbog nepravdi to ih je proivio u
djetinjstvu izli se sada na glavu Bhime.
192

Na kraju se on nasmija i odvrati Karni: Jadnie, koliko sam te ve puta pobijedio?! Kako se moe
tako hvasati? Niskorodni junae, hajde se goloruk uhvati sa mnom ukotac! Ubit u te pred svim ovim
kraljevima kao to sam ubio golemoga Kiaku!
Otroumni Karna razumje to Bhima smjera i ne prihvati izazov. U taj tren Aruna na Krinin
poticaj odape na Karnu mnoge otre strijele i one se poput zmija zabodoe u Karnino tijelo pa Sutina
sina odmamie iz Bhimine blizine. Poto mu je Bhima sasjekao luk, a Aruna ga teko izranio
strijelama, Karna se napokon udalji odatle.
Evo stie i neustraivi Satyaki! ree Krina Aruni Tvoj uenik i prijatelj pobjedonosno
se probija kroz neprijateljske redove. A Aruna e na to: Ne dopada mi se to Krino! Velika je
pogrjeka to ga je Yudhithira poslao k nama. Drona stalno trai priliku da zarobi kralja.
Uto Bhuriravas vidje napobjedivoga Satyakija pa se razgnjevi i napadne na njega. Slavni ratnik iz
zemlje Trigarta dugo se sukobljavao sa Satyakijem sve dok se obojici ne polomie kola, a onda
nastavie dvoboj na zemlji, s maem i titom u rukama. Kada im od oruja ostadoe samo patrljci, oni
se dohvatie ukotac golim rukama.
Tada Vasudeva ree Aruni: Pogledaj Satyakija, prvoga meu strijelcima! Ostao je bez svojih kola
poto se probio kroza svu ovu silu Bharata idui za tvojim tragom. Gledaj, Somadattin e sin
nadvladati junaka Vrinija i Andhaka! Satyaki je iscrpljen od mnogih napora. Aruno, zatiti svojega
uenika!
Aruna mu na to odvrati: Prvak Kurua i junak Vrinija ogledaju se meu sobom kao to bi se
razjareni slon poigravao sa silnim lavom iz praume.
Uto se zaue krici meu okolnim ratnicima. Bhuriravas udarcem bjee oborio vou Satvata i
vukao ga je po zemlji kao to bi lav vukao oborena slona. Onda ga je udario nogom u grudi, epao za
kosu i podigao ma.
Tada e Krina: Gledaj, silni Aruno, Satyaki e izgubiti glavu!
Aruna mu odgovori: Moje oi prate ayadrathu i ne mogu se obazirati na Satyakija! Ipak u radi
njega uiniti ovaj teki pothvat! I rekavi to i posluavi Vasudevu, on odape s Gandive strijelu otru
kao britva. Strijela bljesnu nebom nalik na sjajni meteor i ratniku Kurua odsijee ruku prekrivenu
grivnama, koja stiskae balak maa.
Osakaen Aruninom strijelom, Bhuriravas ostavi Satyakija pa u svojemu bijesu poe ocrnjivati
Panduova sina: Kuntin sine, ti si izvrio bezduno i okrutno djelo! Odsjekao si mu ruku premda se nisi
borio sa mnom! Ja te ak nisam ni vidio! Jesi li kod Indre ili kod Rudre uio ovako rukovati orujem?
Da nisi to nauio kod Drone ili kod Kripe? Zato da ti, koji si bolje nego itko na ovome svijetu upoznat
s pravilima ratovanja, uini ovo djelo koje je dostojno samo grjena bijednika niskoga roda? To moe
uiniti samo opaki zlikovac! Mora biti da te na to naveo Vasudevin sin jer nitko u ijim venama tee
kraljevska krv ne bi ni pomislio na takav podmukli zloin!
Tada mu Aruna odgovori: Ti si star ovjek i moe biti da su ti godine pomutile razbor. Optuuje
nas bez razloga! Zar sam mogao stajati i da promatram kako mi ti ubija prijatelja, moju desnu ruku!?
On mi je doao u pomo i radi mene nije alio ni svoj ivot! Sada bespomoan lei na zemlji i ja bih
zasluio da odem u pakao da sam to dopustio. Kae da me je Krinino drutvo iskvarilo! Ta tko na
ovome svijetu ne bi volio biti tako pokvaren? Kada si ga ti izazvao, Satyaki je ve bio iscrpljen i slabo
naoruan. Koje ti je pravilo asti dopustilo da podigne svoj ma na ovjeka koji nemoan lei na
zemlji? Kada ovjek kree u boj radi sebe samoga, ne mora se obazirati na svoj ivot, ali zar ne
zasluuje zatitu onaj tko se bori za drugoga? Da nisam obranio Satyakija, bio bih zbog svoje nebrige
kriv za njegovu smrt. Kako bi se ti, junae, ponio prema onome tko zavisi od tebe?
Stari ratnik nita ne odgovori. Samo je lijevom rukom rasuo strijele po zemlji i sjeo na tu postelju
elei se zaputiti u Brahmanovo carstvo predavi svoja osjetila brizi boanstva koja nad njima vladaju.
Jasnoga i proienoga uma on se povukao u yogu ne skidajui svoj pogled sa Sunca i mislei na
velike upaniadi.
Svekolika vojska Kurua stade hvaliti staroga ratnika, a ruiti Krinu i Arunu, no Bhuriravas se
zbog toga nije nimalo radovao. Aruna onda ree s tugom u srcu i bez traga ljutnje: Svim je kraljevima
znan moj veliki zavjet da nitko nee poginuti tko je na mojoj strani samo ako mi je protivnik na
193

domaaju strijele. Sjeti se toga, Bhuriravase, i nemoj mene osuivati. Je li nepravedno to to sam ti
odsjekao ruku branei nenaoruanoga Satyakija? A koji bi pravian ovjek, gospodine, mogao hvaliti
pogubljenje Abhimanyua, koji jo bijae dijete, bez oruja i u raskidanu oklopu?
Na to stari vitez samo dodirnu zemlju svojom lijevom rukom i ostade nijem oborivi glavu. A tada
ustade Satyaki osloboen iz ruku Somadattina sina i potre ma nakanivi odsjei glavu plemenitome
Bhuriravasu. Doista, bjee naumio ubiti nedunoga Bhuriravasa koji je sjedio tu i onako bez ruke
sliio slonu s odsjeenom surlom, takorei ve mrtav, ubijen rukom Panduova sina i ne mislei vie na
bitku. Svi ratnici stadoe glasno negodovati i osuivati ga, ali bjee uzalud ak i to to su Krina,
Aruna i Bhima dovikivali da se okane svoje zle namjere. Satyaki udari svojim maem i odrubi glavu
starome ratniku koji je na svojoj postelji od strijela smireno sjedio odvrativi se od ivota. Stareva se
glava otkotrlja preko poljane, a tijelo ostade sjediti u poloaju yoge.
Udivljeni njegovim podvizima, nebesnici i bogovi blagosiljali su Bhuriravasa, a meu tvojim
vojnicima, kralju, podie se amor: Nema krivice na junaku Vrinija govorahu oni - zbilo se ono
to je bilo sueno. Ne treba se ljutiti a ne treba ni suditi je li dobro ili nije. Tvorac je odredio Satyakija
da donese smrt Bhuriravasu.
A Satyaki e na to: O grjeni Kurui, vi ste se izvana zaogrnuli pravdom i meni govorite o vrlini i
kako nije trebalo da smaknem Bhuriravasa, a gdje bijae ta vaa pravednost kada ste u boju usmrtili
ono neneoruano dijete, Subhadrina sina? Ja sam se esto zaklinjao da u ubiti onoga tko me u boju
ivoga obori na zemlju i u srdbi me udari nogom, makar on bio i pod zavjetom isposnitva. U davnim
danima, kada je zemljom hodio Valmiki,11 ovako je pjevao: Kae mi, majmune, da ene ne treba
ubijati, a ja kaem da bi ovjek morao nepokoljebivo initi upravo ono to e nanijeti bol njegovim
neprijateljima!
Na to nitko ne prozbori ni rijei ni meu Pandavama, a ni meu Kuruima, ali su u sebi svi odavali
poast Bhuriravasu i nitko nije odobravao njegovo pogubljenje. Onaj koji je mnogima ispunio elje i
zasluivao da mu se ispuni svaka elja, posveen svojom srdanou i smru na otrici oruja, odbaci
svoje tijelo u tome velikom boju. Tako se Bhuriravas zaputio k nebeskim predjelima.
Onda Aruna kaza Vasudevi: Goni konje, Krino, pohitajmo prema kralju ayadrathi! Sunce se
brzo priklanja brjegovima Asta!
I jakoruki Krina, vrsni poznavalac konjovodstva, potjera srebrne drijepce k ayadrathinim
kolima. Mnogi glavari vojske Kurua, meu njima i kralj Duryodhana, Karna, Vrasena, a i ayadratha
s njima, pohitae da stanu na put junaku ije su strijele nepromaive. Imajui sada kralja Sindhua pred
sobom, Aruna je od srdbe bacao na njega uarene poglede i inilo se da e ga njima saeci.
U tome trenu kralj Duryodhana oslovi Rathina sina: Vaikartano, naposljetku je dolo vrijeme i za
ovu bitku! O plemeniti, pokai sada svoju mo! Karno, ne daj da Aruna ubije aydrathu. Dan je na
izmaku i, ako vladar Sindhua poivi do zalaska Sunca, Aruna e izvriti svoj zavjet i nestati u ognju, a
njegova braa i pristae nee htjeti ivjeti na svijetu bez Arune.
Radhin sin ovako odgovori kralju: U dvoboju s Bhimasenom moje je tijelo duboko izranjeno.
Hrabri strijelac umije zadavati mnoge i estoke udarce. Kralju koji dijeli poasti, ja sam ovdje samo
zato to tako mora biti. Udovi mi plamte u boli koju im je nanijelo ubojito Bhimino oruje. Ali moj
ivot pripada tebi i ja u uiniti sve to je u mojoj moi da najbolji meu Pandavama ne uzme ivot
ayadrathi. Ja u se danas, tigre, tebi za ljubav boriti s Arunom, ali pobjedu ipak odreuje sudbina.
Dok su kralj i Karna tako razgovarali, Aruna je poinio straan pokolj u njihovoj vojsci pa se
onda okomio na samog ayadrathu. Karna mu tada stade na put i obasu ga svojim strijelama. Zapoe
ljuti okraj izmeu Karne i Arune kojemu su pomagali i Bhima, a i ostali. Vjetina Sutinog sina bijae
vrijedna divljenja, ali Aruna izbode njegove udove stotinom strijela a Karna mu uzvrati s
pedesetorima. Aruna je vidio kolika je Karnina spretnost i, napevi tetivu do uha, on etirma
strijelama otpravi u Yamino carstvo etiri Karnina bijela drijepca, a strijelom iroka vrha posla za
njima i Karninog vozara oborivi ga iz njegovog odjeljka na kolima. Bez zaprege i bez koijaa,
11

Valmiki se slavi kao pjesnik Ramayane. Navedeni stih (u kritikome izdanju Ramayane: VI. 68, 27) govori
Hanumantu u bici Indrait, sin Ravane, kralja rakasa; on dakle ne izrauje miljenje pjesnika niti, recimo,
Rame, nego rakasa!
194

oamuen tom kiom strijela, Karna nije znao na koju e stranu. Avatthaman mu se nae u pomoi i
primi ga na svoja kola. Tada nahrupie sa svih strana ratnici Kurua na svojim skupocjenim kolima
trudei se da zaustave Arunu i da ga sprijee da ispuni svoj zavjet.
Aruna na sve strane posla Varunino oruje i od njega Dhrtaratrovii ustuknue. Od njegovih
strijela smraie se sve etiri strane svijeta i inilo se da kroz tu tminu bljeskaju samo meteori.
Napinjao je svojim miicama strunu udesne Gandive koja nalikovae na sam Indrin luk, a grmio je
kao turobni oblaci na kraju yuge i, smijui se, naseljavao Yamino carstvo novim stanovnicama. Jezdio
je kroz bitku tako da se inilo kako ga posvuda ima i tako je rukovao svojim udesnim orujem da se
nije moglo opaziti kako vadi strijelu iz tobolca, ni kako napinje luk i odapinje ga; tako mu ruka bijae
lagana.
U gnjevu je Aruna prizvao nenadmano oruje Aindra i otuda suknue stotine i tisue bljetavih
kopalja sa strahot-nim eljustima. Od tih blistavih kopalja slinih vatri ili sunevim zracima nije se
moglo pogledati u nebo i, kao to Ijetnje sunce pije vodu iz bara i jezera, tako su i Arunini hici ispijali
ivote ratnika Kurua. Nalik na utjeljovljenje same Smrti Aruna se trkom vozio preko razbojita, a
pred njime su se ruili ivoti i slava njegovih neprijatelja. Tu je Dhananaya nainio strahovitu rijeku
prepunu grozota, i od pogleda na nju uas bi se ugnijezdio u srca plaljivaca. Njezine vode bile su krv,
a modina i salo blato i mulj. Kosa ratnika lelujala se u njenim strujama nalik na mahovinu i trave, a
glave i ruke bile su kamenje na njezinim obalama. Njome su plovile stotine koija kao da su splavi, a
od bezbrojnih kotaa, hamova, ruda i osovina teko ju je bilo pregaziti. Koplja, maevi, sulice, strijele i
bojne sjekire bijahu nalik na zmije.
Stadoe se okupljati gavrani i leinari, aglji, pisae i na tisue razliitih utvara. Vojsku
Dhrtaratrovia spopade uas kakav nikada dotada nisu osjetili i nitko nije mogao pogledati u Arunu
jer njegovo lice bijae nalik na Unititeljevo. Napravivi nevien mete u sva etiri roda tvoje vojske,
kralju, Aruna se primicao ayadrathi na ijemu barjaku bijae lik divljega vepra. ayadratha zasu
kola Kuntina sina mnotvom ravnih strijela s perjem leinara, uglaanih kovaevom rukom i nalik na
otrovne zmije. No premda je ayadratha zatezao svoj luk to je bolje mogao, pade pod Aruninim
strijelama glava njegova vozara, a potom i barjak.
Sunce se urno naklanjalo k zapadu i Krina ree Aruni: Gledaj, Partho, prestraeni vladar
Sindhua zaklonio se za estoricu najboljih ratnika Kurua! Ako ne pobijedi njih estoricu, nee
pogubiti ni ayadrathu. Zato u se sada posluiti yogom i zamrait u Sunce. Zlotvor e se tada
obradovati jer mu je veoma stalo do ivota i, sebi na propast, izai e iz zaklona, a ti iskoristi tu
priliku!
Neka bude kako ti kae! na to e Aruna. Tada Krina, zvan i Hari, gospodar nad
isposnikim moima i nad svim isposnicima, uini pomou yoge da padne tama. Ratnici Kurua
pomislie da je Sunce zalo i silno se obradovae jer u njima ivnu nada da e se Aruna oprostiti od
ivota. Svi oni tako stajahu gledajui prema zapadu, i ayadratha meu njima, i dok oni bijahu tako
zabavljeni gledajui za Suncem, Krina jo jednom oslovi Arunu: Kucnuo je as, Aruno, da odrubi
glavu zlodunoga vladara Sindhua, ali najprije uj to u ti rei: ayadrathin otac Vrddhakatra, koji je
na glasu irom svijeta, dugo je ekao da mu se rodi sin ayadratha. Kada se dijete napokon rodilo, neki
mu je glas s neba rekao: Gospodaru, ovaj e tvoj sin po svojemu porijeklu, dranju i svim ostalim
odlikama postati voa dvaju naroda. Ali u boju e izgubiti glavu od ruke znamenita junaka. uvi te
rijei, kralj Sindhua vrlo se rastui i onda okupi svoju rodbinu pa joj ovako ree: Onome zbog kojega
e glava mojega sina pasti na zemlju neka se glava rasprsne na stotinu komada!
Kada je to izrekao, on postavi ayadrathu na svoje prijestolje i ode u umu da se posveti
isposnitvu. Jo je uvijek zaokupljen najstroom pokorom i sada je u umi kraj Samantapanake.12
Aruno, kada ayadrathi odrubi glavu, potrudi se da ona padne ravno u Vrddhakatrino krilo.
Upotrijebi svoje silno nebesko oruje koje je nainjeno za velika djela i uini to tako da Vrddhakatra
nita ne primijeti. Ako li pusti da njegova glava padne na zemlju, budi siguran da e se tvoja vlastita
glava rasprsnuti na stotine komada.
12

Samantapanaka je Kuruketra.
195

Sasluavi Krinu, Aruna oblizu usne i urno odape strijelu koju bjee uvao da njome usmrti
ayadrathu. Tu je strijelu mantrama najprije prometnuo u strahovito oruje slino Indrinu gromu i ona,
izbaena tetivom Gandive, otrgnu glavu kralja Sindhua kao to soko smakne malu pticu s vrha drveta.
Aruna je odapinjao strijele jednu za drugom i ne dade glavi da takne zemlju nego je natjera da poleti u
nebo. Na radost svojih prijatelja, a na alost neprijatelja, on je posla izvan granica Samantapanake.
Kralj Vrddhakatra bijae upravo zaokupljen svojim veernjim molitvama i, dok je otac tvojega zeta
sjedio tako utonuo u yogu, u krilo mu pade sinova glava koju su krasili crni uvojci i naunice.
Vrddhakatra bjee toliko obuzet svojim molitvama da nije nije ni opazio to se dogodilo. Kada je
zavrio molitve, on ustade i toga asa glava pade na zemlju, a istodobno se i Vrddhakatrina glava
rasprsne na stotine komadia.
Aruninim podvigom svi su bili zadivljeni i stadoe hvaliti i njega i Vasudevu. Kada je
ayadratha poginuo, Vasudeva ukloni tamu sa Sunca i svi vidjee da je to bila njegova arolija. Od
ljute alosti lica su se Dhrtaratrinih sinova oblila suzama.
Poto, kralju, ayadratha pogibe od Arunine ruke, Vasudeva puhnu u svoju koljku, a pridrui
mu se i Aruna, strah i trepet zlotvora, puui u svoju. Bhima pusti svoj pobjedniki urlik koji
gromovito odjekne nebesima i posla poruku kralju Yudhithiri. Dharmin je sin uo taj snaan poklik i
razumje da je Aruna pogubio ayadrathu. Zatutnje bubnjevi, zasvira glazba i razveselie se srca
Yudhithirinih ratnika pa oni, eljni boja, iznova udarie na Bharadvaina sina.
Na Arunu navalie njegov uitelj Kripa i Dronin sin Avatthaman i sasue na njega svoje strijele
koje ga ljuto izranie, ali ih on ne htjede uzvratiti ravnom mjerom. Borio se s njima kao da im je
uitelj. Obarajui njihove strijele svojima, trudio se da ublai svoje hice ne hotei ubiti niti jednoga, ali
i unato tome stari uitelj nije mogao dugo odolijevati njegovim strijelama, ve izgubi svijest, a vozar
ga odveze izvan okraja. Tada se Avatthaman prepade pred Panduovin sinom i utee, a Aruna
zaplaka gledajui kako mu uitelja odvoze s bojita.
Premudri Vidura bjee sve to vidio onoga asa kada se istrjebitelj naega roda, onaj zlotvor
Suyodhana, rodiojadikovae on On je tada sve to, jasno i glasno, rekao Dhrtaratri, a evo sada se
Vidurino proroanstvo i obistinjuje. Zato ja danas gledam svojeg uitelja kako lei na odru od strijela
na dnu svojih kola! Prokleti neka su katriyski obiaji! Proklete neka su moja sila i moja vjetina. Tko
bi se osim mene tukao s brahmanom koji je uz to jo i uitelj? Ne htjedoh da se tako zbude, a eto, sada
gledam svojega uitelja kako odlazi onamo kamo sva stvorenja moraju stii! ak mi ni smrt mojega
sina nije ovakvu bol priinila.
Uto Karna poe na juri prema Aruni, ali ga presretoe Satyaki i dva kraljevia Panala, a
Aruna se na to osmijehnu pa ree Krini: Eno Adhirathina sina kako se ogleda sa Satyakijem!
Hajdemo tamo, Krino, jer ne elim da i Satyaki poe za starim Bhuriravasom. Na to mu Krina
obrati: Jakoruki je Satyaki dorastao Karni ak i da je sam. Karna uz sebe ima koplje koje mu je dao
Indra, a on ga ba za tebe uva. Zato ga mirno pusti neka se ogleda sa Satyakijem. Ja znam kada e
doi njegov as i kada e ga sa svojim otrim strijelama oboriti s njegovih kola.
I doista, Satyaki nadbi Karnu i ljuto ga izrani pa Karna morade prijei k Duryodhani poto je ostao
bez kola. A tvoji hrabri sinovi, kralju, ne izgiboe od Arunine ruke samo da bi Bhima mogao ispuniti
svoj zavjet.
U taj strani as, kada posvuda bjehu mete i smutnja, sunce zapade za brjegove Asta i nestade ga,
a Krina ree Aruni: Tigre, ja ne znam nikoga tko bi mogao uiniti ono to si ti poinio protiv svih
svojih neprijatelja. Takva djela mogu izvriti jo samo Rudra i Unititelj.
Tvojom sam milou, Madhavo, danas ispunio svoju zakletvu na to e Aruna. Pobjedi
onih uz koje ti stoji ne treba se uditi. Ovo je tvoja pobjeda, Gospode! Krina se na ovaj odgovor
blago osmijehnu i lagano potjera zapregu preko razbojita.
Onda Krina pokaza Parthi zastraujui prizor govorei: Mnogi kraljevi slavni irom svijeta
padoe ovdje u boju elei da pobijede. Tvoje su ih strijele pokosile i zemaljski gospodari, izginuli radi
zemlje, snivaju na njoj grlei je poput voljene dragane. O prvi meu ljudima, pogledaj na strano
zemljino lice movarno od krvi, loja i zdrobljena mesa, zasuto bezbrojnim leevima na kojima piruju

196

vukovi, psi, pisae i none grabljivice! I Krina puhnu u svoju koljku Panaanyu, a mnogi radosni
vojnici slijedili su njegov primjer.
Kuajui gorinu svojega jada kralj je Duryodhana izdisao itei poput zmije iji su onjaci
polomljeni, a lice su mu kupale suze. Kada stie do uitelja Drone, Suyodhana mu se ovako obrati:
Partha je pobijedio sve velike ratnike koji pred njega stadoe i kralj Sindhua izgubio je glavu! Gledaj,
uitelju, ovaj sveopi pokolj kraljeva! ikhandin doe glave starome gospodaru Bhimi kojega sam
postavio da vodi moju vojsku. Tvoj uenik Aruna uze danas ivot ayadrathi i posla Yami u pohode
sedam akauhini moje vojske! O uitelju, kako da se oduim svojim saveznicima koji su radi mojega
dobra i pobjede krenuli stazama to vode u Yamino carstvo? Oni koji su eljeli moju svevlast na zemlji
lee sada na tlu rtvovavi za mene sve svoje zemne uitke. Uistinu, ja sam kukavica! Zlobnik sam ja,
grjenik i prijestupnik svega to je pravedno! Ja sam taj radi ije pobjede izgiboe svi ovi kraljevi. O
zato se poda mnom zemlja ne otvori!? O elnie svih orunika, kunem se svim svojim dobrim
djelima, svojim umijeem i svojim sinovima da u pobiti sve Pandave i sve Panale i nai dui mira ili
u pasti u boju i poi za svojim saveznicima koji onamo odoe prije mene! Ti si, nepromanie,
odredio da mi budemo istrijebljeni u boju jer ti poputa Aruni koji je tvoj uenik! Rekao bih da nau
pobjedu prieljkuje jo samo Karna! I ja u poi tamo kamo odoe svi oni koji radi mene izgiboe, jer
kada njih nema, nemam ni ja zato ivjeti. O uitelju Panduovih sinova, dopusti mi da uinim to sam
naumio!
Ljutim jadom ujeden za srce, uitelj se Drona duboko zamisli pa onda kaza kralju Duryodhani:
Zato me ranjava svojim rijeima, Duryodhano? Jo ti davno rekoh da je Aruna nepobjediv u boju!
ikhandin je ubio Bhimu jer ga je Bhima tedio. Onoga trena kada sam vidio da je pao Bhima
kojega ni bogovi ni danave ne mogu pobijediti, razumio sam da je ovo vojska Bharata osuena na
propast. Kocke kojima se na saboru Kurua igrao akuni nisu bile kocke, nego ubojite strijele kojima
nas Aruna sada ranjava. Kako to da pored tebe iva i Karne i Kripe i alye i Avatthamana, izgubi
glavu kralj Sindhua? ayadratha se bijae oslonio na mene, ali ja mu nisam mogao pruiti nikakvu
sigurnost jer ni za svoju glavu nisam vie siguran. Dhrtaratrin sine, ja svoj oklop neu skinuti sve dok
ivi i jedan od plemena Panala! Idi i kai mojem sinu Avatthamanu da ne odstupa sve dok ima i
jednoga od Somaka, pa makar mu se i o ivotu radilo. Idi i brani svoje ete ako bude mogao. I Kurui i
Srnaye razjareni su pa e se i noas tui.
I rekavi to, Drona ode da se opet sukobi s Pandavama, a u srcu kralja Duryodhane plane gnjev to
su ga podjarile Dronine rijei i on odlui nastaviti okraj.
Duryodhana doe Karni pa mu kaza: Radhin sine, mnogi su kraljevi stradali u boju. Aruna se
mogao probiti kroz nae redove samo uz Dronino doputenje jer drukije ne bi mogao probiti na
nesalomljivi poredak. Imao sam Droninu rije da e braniti ayadrathu i ja ga, bezumnik, sprijeih da
ode. Sve su se nade kralja Sindhua, jao, izjalovile!
Na to mu Karna odgovori: Ne okrivljuj uitelja! Brahman se borio koliko su mu to doputale
njegove moi i hrabrost i nije mario za svoj ivot. Aruna je izuio svekolik nauk o oruju, a i mlad je,
otar, odluan i hitar. Oboruan je svojim orujem koje potjee od nebesnika, na kolima je koja krasi
Hanumantov stijeg, a uzde njegove zaprege u Krininin su rukama. Odjeven je u svoj neprobojni
oklop, a u rukama mu je luk Gandiva koji nikada ne malaksa. Aruna je, ponosan na snagu svojih
miica, nadbio uitelja Dronu rasipajui oko sebe svoje strijele. Kralju, nema u tome niega za
uenje! Uitelj je star i nema te hitrine, a nije vie ni tako izdrljiv kada treba rukovati orujem.
Mislim da uitelj nije nizato kriv. Ono to sudbina odredi ne moe se drukije zbiti. Oslanjali smo se
na svoje junatvo i na prijevaru i uvijek smo se trudili povrijediti Pandave. Sve to ustrajan ovjek eli
uiniti neka ini bez bojazni i strepnji jer njegov uspjeh odreuje sudbina. Sinovi Panduovi bijahu i
trovani i varani i paljeni u votanoj palai, i pobijeeni na kocki, Bharato, i u umu smo ih prognali, a
sve je to sudbina osujetila premda smo sve najpaljivije zamislili. Plaim se da nai napori ne mogu
nita protiv sudbine!
I dok je on tako govorio, bojna sila Pandava pojavi se pred njima. Sudarie se Panale i Kurui
voljni da se otpute na onaj svijet. Ratnici su se prepoznavali izvikujui svoja imena i porijeklo jer
Sunce bjee zalo i nije se moglo dobro vidjeti.
197

Bijesan i eljan da osveti smrt kralja Sindhua, kralj Duryodhana navali na vojsku Kurua i taj sudar
bjee uasan. Strani Dhrtaratrin sin satirao je Panale kao slon lopoe po ribnjaku i oni poee
pomiljati da napuste bojite. Ali tada stie i kralj Yudhithira i svojim strijelama polomi Duryodhanin
luk ukraen zlatom. Potom ga pogodi s deset strijela koje prodoe kroz njegove udove i zabodoe se u
zemlju, a onda potee strano koplje koje probode kralja Duryodhanu i ovaj se onemoao spusti u
svoja prekrasna kola. Tada navalie Panale eljni pobjede, ali ih zaustavi uitelj Drona da bi zatitio
kraljevia Kurua.
No postade crna poput smole i straljivcima se uvue jeza u kosti. U tome mrklom asu mnogi se
oprostie od ivota. U neprozirnoj tami aglji su poeli urlikati, a njihove svijetlee eljusti izazvale su
strah u ratnikim srcima. Zlokobne sovuIjage uale su na barjacima Kurua i huktale. Svijet se
zaogrnuo pomrinom i nije se moglo nita razaznati. Prah to su ga podigle noge ratnika zakrio je
nebo, ali se ubrzo i on slijee kada se zemlja opet raskaljala od krvi junaka, konja i slonova. Mete je
vladao svuda, a udarci oruja pratali su kao bambusova uma u poaru. Ne mogae se razlikovati
prijatelj od neprijatelja, a u toj pomrini kao da su svi sili s uma. Kada se zemni prah izmijeao s
krvavim dadom, sinue zlatni oklopi bojovnika i njihovi blistavi ukrasi i tama se povue. Maevi i
koplja, topuzi, sablje, kijae i sulice i sjajne bojne sjekire padahu svuda naokolo nalik na vatrene
munje.
U tome uasnom nonom okraju i Pandave i Srnaye navalie na uitelja Dronu, ali oni koji su
krenuli na njega morali su se ili povui ili se otputiti u Yamino stanite. Zaista, te su noi od Droninih
hitaca stradale tisue slonova, deseci tisua kola i milijuni pjeaka i konjanika.
Sin kralja Kalinga krenu s Kalingama na Bhimu i pogodi mu najprije sa pet, a onda sa sedam
strijela i napokon mu ubi koijaa. Pobjenjeli Bhima preskoi sa svojih kola na protivnikova i ubi ga
golim rukama. Kraljevievo se truplo rasu po zemlji u komadima. Ni Karna, a ni ostali kraljevii
Kalinga nisu mogli u tome sprijeiti Bhimu. Dok su ga zasipale njihove strijele, Bhima preskoi na
kola kraljevie Dhurve koji ga je bez prestanka gaao strijelama pa i njega smrvi svojim akama, a
onda produi, riui poput lava, prema kolima kraljevia ayadrathe. Ne prekidajui svoju riku, ubi ga
udarcem dlana. Tada Karna zavitla na njega kopljem okovanim zlatom, ali ga Bhima smijui se uhvati
u letu i hitnu ga natrag na Karnu. akuni presijee to koplje u letu svojom strijelom natopljenom u ulje,
a Bhima se vrati na svoja kola poto je izvrio ta junaka djela i nastavi juriati na svoje neprijatelje.
Dva Dhrtaratrina sina, Durmada i Dukara, nasrnue na njega vozei se na istim kolima i zasipajui ga
strijelama, ali rasreni Bhima, udarivi nogom, utjera njihova kola u zemlju, a njih pobi akama.
_ Ah! Jao! zaue se krici meu kraljevima koji su gledali to se zbiva Ovo se glavom
Rudra bori u redovima Pandava uzevi na sebe Bhimino oblije!
I potom se svi kraljevi razbjeae tjerajui svoje ivotinje u najbri trk tako da ni dva i dva ne
ostadoe zajedno. A Dhrtaratrini se sinovi okupie s Dronom na elu i velikom silom kola, pjeaka i
slonova opkolie Bhimu sa svih strana pa zapodjenue s njime uasni okraj.
Divovski rakasa, Bhimin sin Ghatotkaa, vozio se na svojim golemim i stranim kolima
kovanima od crnoga eljeza i prekrivenim medvjeim koama. Njih nisu vukli ni konji ni slonovi, ve
neka bia slina slonovima. Na njegovu visoku stijegu stajao je kralj leinara s razmahnutim krilima i
ispruenim pandama jezivo kriui. To gorostasno vozilo imalo je osam kotaa, a Ghatotkau
okruivahu rakase grdobojnih likova. Bila je tu cijela akauhini rakasa naoruanih kopljima, tekim
kijaama, stijenama i deblima drvea. Kada ga spazie protivniki kraljevi, obuze ih strah. Od
Ghatotkaina urlika slonovi su od straha mokrili, a kraljevi su se tresli kao u groznici.
Bojite zasu pljusak stijena to su ga bacali rakasi ija se snaga poveavala s dolaskom noi.
Dhrtaratrini sinovi, a i Karna s njima, pobjegoe uasnuti pred tim prizorom. Samo je ponosni Dronin
sin uvijek uvjeren u svoju ratniku vjetinu, ostao tu bez straha i ubrzo rasprio opsjene to ih je
stvarao Ghatotkaa.
Ubijte Dronina sina! zapovijedi Ghatotkaa, a tu zapovijest posluae strane rakase irokih
zuba, golemih lica, razjapljenih usta i dugakih jezika, s oima u kojima je plamsao bijes, i sruie se

198

na glavu Dronina sina stotine i tisue kopalja, ataghni,13 topuza okovanih iljcima, aanija,14 tekih
kopalja, kolnih osovina, sabalja, kratkih strijela, tekih kijaa, bojnih sjekira, maeva, kamenja, posuda
s vrelom melasom, i stupova sainjenih od crna eljeza. Dronin plemeniti sin unitavao je taj strani
pljusak oruja svojim otrim strijelama u kojima je bila snaga groma. Drugim pak svojim zlatokrilim
orujem i silom mantri u sebi on pobi za kratko vrijeme mnogo rakasa. Junaki je Ghatotkaa kolutao
oima i pljeskao akama pa se onda ugrize za usnu i ree svojemu vozaru: Vozi me k Droninu sinu!
I on na svojim udesnim kolima krenu da se sam sukobi sa stranim protivnikom. Tada Avatthaman
do uha napne tetivu i odape na Ghatotkau strahovitu strijelu koja bjee nalik na palice Smrti i ta
silovita strijela s lijepim krilima proe kroz rakasina prsa i zahode se u zemlju. Ghatotkaa pade na
pod svojih kola a Dhrtadyumna ga odveze s razbojita mislei da je mrtav. Dronin junaki sin pusti
svoj pobjedniki krik. Pokrivena svuda naokolo tijelima rakasa izbodenih i osakaenih stotinama
strijela, zemlja postade neprohodna kao da bjee zasuta obruenim planinskim vrhuncima. Taj prizor
bjee strano i pogledati.
Rasreni Yudhithira satirao je svojim hicima bojne redove Kurua. Vidjevi ga kako unitava
njegove trupe, Drona ga prekri pljuskom strijela, a potom ga, vrlo razgnjevljen, udari orujem
Vayavya, ali Panduov sin odbi to oruje vlastitim iste vrste. Onda srditi Drona posla na njega razliita
nebeska oruja: Varunino, Yamino, Agnijevo, Tvatruovo i Savitruovo, ali ih mono oboruani
Pandava, znalac svih vjerskih zakona, neustraivo doeka i poniti.
Tvoj sin Duryodhana gledao je kako svekolika vojska Pandava bijesno nadolazi i pomisli da joj
nee moi odoljeti pa ree Karni: Uzdanice svojih prijatelja, sada je doao as kada je tvoja pomo
najpotrebnija! Spasi moju vojsku jer uskoro je vie nee biti! A Karna mu odgovori: Neka sada i
sam Indra doe braniti Arunu; ja u ih obojicu poraziti!
uo je Kripa, mono naoruani aradvatov sin, pa se osmijehnu i ree: Dobro reeno, Karno!
Kada bi samo rijei donosile uspjeh, Duryodhana bi bio dobro zatien. Ti se mnogo hvasta, ali snagu
i hrabrost rijetko pokazuje!
Karna uzvrati: Jest istina da ni bogovi s Indrom na elu ne mogu pobijediti Pandave, ali, ako je i
tako, ja u ih ipak poraziti orujem koje mi je dao Indra! Ti dobro zna, brahmane, da je Indrina strijela
nepobjediva, a upravo takva e strijela u boju ubiti Arunu. Dok je Karna to govorio, veliki ratnik
Kripa samo se smjekao, a onda oslovi Sutina sina: Lijepo govori, Karno, ali tvoje rijei razotkrivaju
tvoje misli, a ne djela! Sam Yudhithira moe samo svojim Ijutitim pogledom spaliti itav svijet.
Velika je tvoja ludost, Sutin sine, kada se usuuje u boju stalno izazivati aurija!
Radhin se sin nasmija pa odgovori: Obje su se vojske vrlo smanjile, ali ja u tome ne vidim nikakvu
zasluga Pandava. O najbjedniji meu ljudima, ja u se tui s onim za koga tvrdi da je toliko moan.
Borit u se dok u meni bude bilo snage, sve za ljubav Duryodhaninu, a to se pobjede tie, nju e
odluiti sudbina!
Tada je ljutiti Avatthaman pomamno jurnuo na Karnu, nalik na pobjenjela slona, govorei:
Najpodliji meu svim ljudima, kada ti je Kripa govorio, imao je na umu istinske Arunine vrline, ali
tvoj je razum izopaen i zbog svoje pakosti vrijea moga strica! Gdje bjee tvoje junatvo ona kad te
je vlasnik Gandive porazio i kad je ayadratha izgubio glavu!
No snani kralj Duryodhana i dobroudni Kripa vrsto su ga drali da ne napadne Karnu, a ovaj
odgovori: Taj bijedni brahman misli da je hrabar i hvali se sa svojim junatvom. Samo ga pustite,
glavari Kurua, neka mi prie blie!
Avatthaman e na to: Suhin sine naopake pameti, neka ti je ovaj put oproteno, ali Aruna e ve
ugasiti tu tvoju pretjeranu oholost!
Kralj je umirivao raspaljena Dronina sina i on se napokon smiri. I uitelj je Kripa oprostio Karni,
jer mu srce bjee plemenito, narav staloena, a dranje odmjereno.

13

ataghni se spominje kao smrtonosno oruje. Komentatori tumae da je to kamen ili komad drveta sa
eljeznim klinovima.
14
Aani je moda kamen za bacanje ili odapinjanje; izraz inae znai "munja, grom".
199

Ono to je poslije svih ovih pokolja ostalo na ivotu od sve one sile Kurua sada se prestrojilo i po
nareenju svojih starjeina oblikovalo vrst bojni red. Kralj je Duryodhana obodrio svoje pjeake i
rekao im: Ostavite svoje teko oruje i donesite upaljene svjetiljke!
Pjeaci su rado posluali tu zapovijest, a na nebesima uzee svjetljike u svoje ruke i bogovi, a i
nebeski mudraci, apsarasi, i gandharve. Vidjesmo kako odozgo padaju svjetiljke pune miomirisna ulja
koje su poslali bogovi vladari nad stranama svijeta. Na svaka kola postavie po pet sjajnih svjetiljaka, a
na svakog slona po tri, dok je svaki konj nosio samo po jednu.
Kada su Pandave spazili nau vojsku ovako osvijetljenu, oni uinie isto to i mi, i na svakoga
slona metnue po sedam svjetiljaka, na svaka kola po deset, dok su na konjima bile samo po dvije. Od
tisuu svjetiljaka koje su blistale svuda uokolo i od jo sjajnijih svjetiljaka bogova i gandharva punih
mirisnog ulja koje bjehu postavljene na zlatna postolja ukraena draguljima, bojno polje, Bharato,
bijae obasjano kao nebesa posuta zvijezdama.
Sudar dviju vojski bio je uasan. Aruna je brzo satirao redove Kurua i protivniki su kraljevi brzo
gubili svoje ete. Mandrin sin Sahadeva bjee u okraju pogoen mnogim Karninim strijelama te je
napustio boj. Sav ranjav i izboden strijelama, maloduan i duboko povrijeen Karninim pogrdama,
Sahadeva izgubi volju za ivotom i pope se na kola slavnoga anameaye, princa Panala.
Vasudeva i Dhananaya primijetie da njihova vojska ustupa pred kraljem alyom, koji bi bio
ukrasom svakome boju, pa se zaputie prema njemu, ali im se na putu isprijei kraljevi rakasa,
Alambua, pa nasrnu na njih vozei se na svojim izvrsnim kolima u koja bijae upregnuto osam
pastuha, uz njih jo i pisae strana izgleda i podjednakih lica. Na kolima krvavo crveni stjegovi bjehu
ukraeni cvjetnim vijencima nainjenima od crnoga gvozda a kola bijahu prekrivena medvjeim
koama. Na barjaku mu je uao leinar pjegavih krila i krupnih oiju koji je neprestano kriao.
Izmeu ovjeka i rakase nastade ljut okraj, ali Partha ubrzo probode rakasu etirima strijelama i
ovaj u strahu pobjee. Rasreni Subalin sin akuni jurnu na Nakulu koji je razgonio tvoju vojsku. Oni
udarie jedan na drugoga, obojica ljutiti i odluni da uzmu ivot svojemu protivniku. Do kraja su
napinjali svoje lukove i tada, kralju, tvoj zet u silnoj estini, smjekajui se itavo vrijeme, probi
Nakulina prsa pernatom strijelom otra vrha. Obojici su razbijeni oklopi popadali i obojicu ih obli krv
pa nalikovahu na dva prekrasna drveta kimuka,15 procvjetala nasred razbojita. Duboko ranjen
akunijevom strijelom, Nakula se srui u svoja kola izgubivi svijest. Vidjevi svojega ponosnog
neprijatelja i smrtnoga dumanina gdje je u golemoj nevolji, akuni pusti pobjedniki urlik nalik na
grmljavinu iz oblaka.
Panduov sin Nakula doe opet k sebi pa jo jednom navali na Subalina sina nalik na samog
Unititelja sa iroko razjapljenim eljustima. On pogodi akunija posred grudi s desetak strijela, a onda
jo stotinom dugakih, i presijee mu luk do samoga rukohvata, na kojemu ve bjee zapeta strijela.
Srui mu i barjak i svojim otrim strijelama probi bedra svojega protivnika pa ovaj pade obujmivi
kopljite svoje zastave kao to zaljubljeni grli svoju draganu. Kada vozar vidje da je tvoj prijatelj bez
svijesti on ga izveze odatle i udalji njegova kola iz prvih redova.
Dok je bjenjela ta nona bitka, ratnici nisu mogli razlikovati tko je na ijoj strani. Roditelj je, i ne
znajui, ubijao sina i sin roditelja, a prijatelj obarae prijatelja. Svi su se tukli kao pomahnitali ni na to
se ne obazirui.
Silni ratnik Dhrtadyumna zaustavio je Dronu svojim strijelama i poeo pred sobom satirati vojsku
Kurua kao to je Indra unitavao vojsku asura. Rijeka krvi potee meu dvjema vojskama odnosei sa
sobom ljude, konje i slonove, nalik na Vaitarani16 koja tee k Yaminu carstvu.
U tome stranom boju Karna posla u Yaminu kuu Dhrtadyumnina koijaa i sva etiri drijepca
iz njegove zaprege,
a Panale, zasute Karninim strijelama, razbjeae se pred njim kao srne pred lavom. Karna je
slijedio tu razbijenu vojsku sipajui po njoj svoje strijele.
15

Kimuka je drvo Butea frondosa s krasnim cvatom.

Vaitarani je strana rijeka krvi i kostiju koja tee izmeu Zemlje i boravita predaka gdje stoluje Yama, a
treba je prijei. Hinduistika Styga.
16

200

Kada kralj Yudhithira vidje da mu se vojska osipa, uvidje da treba odstupiti pa oslovi Arunu:
Gledaj monoga strijelca Karnu kako stoji tamo nalik na samoga Rudru s lukom u rukama! Vidi kako u
ovome pononom asu saie sve oko sebe poput plamteeg Sunca! Uini ono to bi, po tvojemu
miljenju, trebalo uiniti i potrudi se da se i on oprosti od ivota!
Aruna se okrenu Krini pa mu kaza: Dharmin se kraljevski sin noas prepao Karnina junatva.
Madhusudano, nae su ete prorijeene Droninim strijelama, a Karna im je utjerao strah u kosti i ne
mogu vie stajati na bojitu. Tigre Vrinija, ja ne mogu mirno gledati ako mi on pred oima jezdi u
prvim redovima kao to ni zemlja ne moe otrpjeti da ga gazi noga. Povezi me njemu ususret jer ja
moram ubiti njega ili e on ubiti mene.
Krina mu na to odvrati: Kuntin sine, vidim da taj ratnik nadljudskom hrabrou juria kroz bitku
nalik na vou nebesnika i znam, Dhananayo, da osim tebe i rakase Ghatotkae nema nikoga tko bi
mogao izai pred njega. Ali ja mislim, neporonie, da jo nije dolo vrijeme da se ti sukobi s njime.
Jo je uvijek u njega ono blistavo koplje, nalik na blistav meteor, koje mu je dao Vasava. Ghatotkaa ti
je dobrohotan i uvijek ti je odan. Neka silni Ghatotkaa izae pred Radhina sina. Uz njega su sva
nebeska oruja, a i ona kojim se koriste rakase.
Kako je spomenut, Ghatotkaa se pojavi pred njima oklopljen i naoruan. Pozdravivi Krinu i
Arunu, on gordo ree: Ovdje sam! Zapovijedajte! A Krina mu ree: Pouj paljivo, Ghatotkaa!
Dolo je vrijeme da pokae svoju neustraivost. Ti si, i nitko osim tebe, taj koji posjeduje mnoga
oruja i vian si mnogim oblicima opsjene. Vidi Bhimin sine, gdje Karna razgoni ete Pandava kao to
pastir tjera svoje stado. Junae, osim tebe nema nikoga tko se moe suprotstaviti Sutinu sinu u ovome
okraju. Pomou svoje snage i moi izvri djelo dostojno tebe, tvojega naroda, tvoje majke i tvojih
starijih, moni orunie! Oevi ele da im se rode sinovi kako bi uz njihovu pomo ostvarili svoje
elje. Hidimbin sine, ljudima su djeca potrebna da bi ih spaavala iz nevolje i od djece se, toga izvora
svakoga dobra, oekuje da podupru svoje starije i na ovome i na onome svijetu. Rakase imaju nou
bezgraninu hrabrost, silnu snagu i neustraivost. Upotrijebi svoju mo opsjene i pogubi noas Karnu u
ovome boju. Za Dronu e se pobrinuti Dhrtadyumna i Kuntini sinovi.
Poslije tih Krininih rijei javi se i Aruna pa ree: Ghatotkao, prema mojemu sudu ti si prvi
meu naim ratnicima i uz tebe dugoruki Satyaki i Bhimasena. Izai Karni na megdan, a veliki ratnik
Satyaki uvat e ti lea.
Ghatotkaa im odgovori: Ja sam dostojan protivnik i Karni i Droni, a i svakome slavnome katriyi
koji vlada orujem. Sve dok je svijeta i vijeka spominjat e se boj to u ga danas biti sa Sutinim
sinom. Noas neu tedjeti ni hrabre, a ni straljive, pa ak ni one koji se sklopljenih ruku budu
predavali mojoj zatiti. Ubijat u ih sve od reda, kako to rakase i inae ine. I, rekavi to, Hidimbin sin
jurinu na Karnu, kralju, utjerujui strah u kosti tvojim vojnicima. Tvoj sin Duryodhana ree tada
Duasani: Darovatelju poasti, prikupi svu snagu i povedi svoje ete! Pomno uvajte Karnu i ne
dopustite da mu zbog naega nemara grozni rakasa prikrati ivot.
Hidimbin je sin za to vrijeme bez iije pomoi potiskivao pred sobom i Karnu i Alambuu i s
njima svekoliku silu Kurua, kao to oluja razbija goleme oblaine. Alambua ostade bez kola i vozara
pa jarosno golim rukama navali na Ghatotkau. Strano je bilo i pogledati taj uasni okraj dvaju
gorostasnih ratnika koji su divlje urlali pokuavajui jedan drugoga nadvladati silom svojih opsjena.
Pretvarali su se u vatru i more, u Garudu i Takaku, u oblak i vjetar, u grom i planinu, u dva golema
slona, u Rahua i Sunce, i stvarahu stotine razliitih privida odluni da jedan drugoga unite. Onda
bezmjerno hrabri Ghatotkaa dohvati sablju strana izgleda i njome odrubi s trupa grdobnu glavu
svojega protivnika dok je ona i dalje putala uasne urlike. epavi za kosu tu krvavu glavu,
Ghatotkaa se zaputi k Duryodhaninim kolima, a kada se primakao kralju, snani rakasa ree: Kau
da pred kralja, brahmana i enu ne treba nikada izai praznih ruku! Tvoj je saveznik, iju si hrabrost
dosada gledao, sada mrtav, a gledat e ti i Karnu kako umire a, na kraju, i samoga sebe! Ostaj mi sada
zdravo i veselo dok Karnu ne rastavim od ivota! I on se zaputi prema Karni na iju se glavu
prosue tisue njegovih strijela.
Ghatotkaa bijae ogroman, krvavocrvenih oiju i lica boje bakra, trbuh mu je oputeno visio, a
sve dlake na njegovu tijelu bijahu nakostrijeene. Glava mu bijae zelena, ui iljate poput strijela,
201

jagodice visoke, usta od uha do uha, jezik i usne dugaki i bakrenocrveni, obrve vrlo izboene, nos
krupan, tijelo plavo, a vrat crven. Visoka stasa kao brijeg i krupne glave, golemih ruku i silne snage,
predstavljae prizor koji utjerivae strah u kosti. Tijelo mu bjee u golemu blistavu bronanu oklopu.
Kola mu je krasilo stotinu zvona koja su neprestano zvonila.
Dva velika ratnika, Ghatotkaa i Karna, tukli su se tvrdokorno, probadajui jedan drugoga
otrovrhim strijelama, ali nijedan ne zadrhta. Ghatotkaa vidje da je Karna naciljao svojim
nebesnikim orujem pa se poslui opsjenom kojima se rakase obino koriste. Okruie ga brojni
rakase zastraujueg izgleda, do zuba naoruani kopljima, tekim kijaama, stijenama i stablima
drvea. Ali tada Sutin sin teko rani Ghatotkau i moni rakasa osjeti velik bol. Ali tada on uze kolut s
obodom otrim kao britva, nebesko oruje s tisuu bica ukraeno draguljima i sjajno kao jutarnje
Sunce. Bhimin ga sin zavitla na Karnu elei time zavriti boj, ali premda bjee baen velikom
snagom, Karna ga obori svojim strijelama i razbi na komade. Potom pobi Ghatotkainu zapregu i razbi
njegova kola na stotinu komada pa ga poe zasipati strijelama kao kiom iz oblaka.
Pomou svoje sposobnosti da stvara privide Bhimin sin uze na sebe tako straan lik da se Kuruima
poe mutiti pred oima. Neustraivi rakasa dobi najednom mnogo nakaznih glava koje stadoe
prodirati nebeska oruja Sutina sina. Malo zatim Kurui ga spazie kako lei mrtav, opruen na ledini i
prekriven stotinom rana. Tek to su Kurui poeli klicati ponadavi se da su ga ubili, on se pojavi na
svim stranama kako jezdi uzevi na sebe razliita oblija. Onda opet postade golem, sa stotinu glava i
stotinu trbuha, velik kao planina Mainaka, a potom se smanji na veliinu palca i bilo ga je posvuda.
Penjao se na nebo, probijao kroz zemlju, izlazio na njezinu povrinu, da bi odmah zatim zaronio u
vodu i napokon se spustio s neba na kolima okovanim zlatom. Neustraivo se primakao Karninim
kolima pa mu ree: Priekaj samo, Sutin sine. Danas u na ovome bojitu ugasiti tvoju e za bitkom!
I neumoljivi rakasa oiju zakrvavljenih od bijesa uzletje u visine i glasno se nasmija, a onda
stadoe padati na Karnu koplja velika kao kolna ruda. Karna jo izdaleka raspri i tu opsjenu i pobi
rakase koje su pratile Ghatotkau, zajedno s njihovim bojnim konjima i slonovima. Karna bijae
doista slian samome Agniju koji prodire stvorenja na kraju yuge.
Na to se Ghatotkaa ugrize za donju usnu i pljesnu dlanom o dlan pa se opet nae na svojim
kolima stvorenim silom privida. U njih bijahu upregnuti magarci s licima pisaa, veliki kao slonovi.
Tada ljutiti rakasa baci na Sutina sina Rudrinu tvorevinu aani, opremljenu s osam koluta,17 ali Karna
ostavi svoj luk, skoi s kola i uhvati aani pa je baci natrag na Ghatotkau. Ovaj pak hitro skoi sa
svojih kola, koja blistavo oruje spali u pepeo zajedno sa zapregom, vozarom i barjakom, pa se onda
probi u zemlju i nesta u njezinoj unutranjosti. Tom se Karninu podvigu ak i bogovi zadivie.
Vidjevi da mu je arolija unitena, Hidimbin se sin opet uini nevidljivim pa ree Vaikartani: E,
sada u ti doi glave!
I on prizva uasno oruje koje pobi Karninu zapregu i vozara, a Karna na to prekri nebo oblakom
svojih strijela. Imao je tako laku ruku da nitko nije mogao vidjeti kada je posezao u tobolac, stavljao
strijele u tetivu ili naperivi odapinjao.
Tada ugledasmo uas to ga je svojom arolijom stvorio rakasa. Vidjesmo na nebu neto to nam
je sliilo na goleme crvene oblake u kojima je buktio straan oganj. Iz toga oblaka, kralju Kurua,
sijevale su munje i ognjeni jezici! Iz njega je dopirala zagluna tutnjava kao kada se odjednom udara o
tisuu bubnjeva. Pljutale su iz njega strijele sa zlatnim krilima i koplja i svakojako slino oruje.
Padalo je odatle i stijenje i tisue gromova i stotine koluta i otrica sjajnih kao oganj. Nasta njiska
umiruih konja i tule slonova koji su se pogoeni gromom i krika ratnika koji su ginuli od razliita
oruja, pod tim strahovitim dadom Duryodhanina je vojska u bolovima teturala preko ravnice. Taj
surovi pokolj katriya nije dugo potrajao, a Kurui, koje kao da je proganjala sama Smrt, nagnue
bjeati zapomaui: Bje' te, Kurui, sve je propalo! Za ljubav Pandavama tuku nas bogovi s Indrom na
elu!
Karna tada skoi sa svojih neupotrebljivih kola vidjevi da su sva njegova nebeska oruja
osujeena Ghatotkainim opsjenama. On pribra i napregne svoj um traei izlaz iz te nevolje. U taj as
17

Vjerojatnije je da se radi o simbolinome opisu magijskoga oruja, nego o mehanikome opisu stvarnoga
oruja, no izrazi jesu zagonetni.
202

Kurui povikae: O Karno, smakni ovoga rakasu tvojim kopljem! I Dhrtaratrini sinovi, a i svi Kurui
na pragu su propasti! Pogubi ovoga groznog rakasu kopljem koje ti je dao Vasava, a s Pandavama e
se boriti oni koji budu preivjeli dananji pokolj.
Gledao je Karna vojsku Kurua zgromljenu uasom i sluao njihove vapaje, a onda pogleda
rakasu, jo uvijek iva i ila u ovoj stranoj noi, i onda odlui se baciti svoje koplje. Jarost je buktala
u njemu jer se nije mogao oduprijeti rakasinim napadima pa uze u ruke to koplje, prvo meu svim
pobjedonosnim kopljima, i odlui se njime oduzeti ivot rakasi.
To je koplje nad kopljima, opleteno vrpcama, nalik na jezik samoga Unititelja ili na sestru same
Smrti, to blistavo i strano oruje koje je izgledalo kao da ea za krvlju koje je Indra dao Karni u
zamjenu za njegove naunice i oklop, koje je on godinama uvao za boj u kojemu e njime ubiti
Arunu, sada je Karna uperio na Ghatotkau! Kada Ghatotkaa ugleda to vrsno oruje, mono da
probije tijelo svakoga protivnika, on stade bjeati. Nainio je sebe velikim poput planine Vindhya,
izazvao estoke vjetrove, a gromovi uz tutanj udarahu o zemIju.
Razbivi sjajne opsjene to ih je stvorio Ghatotkaa, blistavo koplje proe pravo kroz njegova
prsa, vinu se u no i odletje nestavi meu zvijezdama. Kralju, u trenutku kada je koplje probilo
Ghatotkaino srce, on zablista nalik na planinu ili golemi oblak, urliknu i pade rastavljen od ivota
Indrinim kopljem. To bjee zadnje junako djelo to ga je uinio svojim neprijateljima na propast. Dok
je umirao, kralju, on se srui na dio tvoje vojske i svojom teinom zdrobi mnoge ratnike. Padajui,
rakasino se tijelo poveavalo jer je elio da uini dobro Pandavama te je tako, isputajui posljednji
dah, pobio cijelu akauhini tvoje vojske.
Podie se silan urlik, tresak doboa, cilik cimbala i jeka koljaka. Vidjevi da su privienja to ih
je rakasa stvorio nestala, Kurui su radosno klicali. A Karni se ukazae poasti kao da je Indra glavom i
on se pope na kola do tvojega sina Duryodhane.
Pandave obuze velika alost jer Ghatotkaa leae mrtav, nalik na razruenu planinu. Samo se
Krina veselio. On razdragano zagrli Arunu pa mu kaza: Velika je moja radost, Aruno! Sasluaj me i
tvoja e tuga odmah nestati: Karna je bacio na Ghatotkau svoje oruje akti i zato se moe rei da je i
sam ve poginuo! Na svijetu ne bijae ovjeka koji bi mu se mogao oduprijeti. Nasreu, on vie nema
svoj prirodni oklop, a nema vie ni naunice. On vie nema ni svoje nepromaivo koplje i to samo zbog
Ghatotkae! Karna je sada kao svaki ovjek i bit e prilike da i on pogine. Kada kota njegovih kola
bude utonuo u kot i blato, ti iskoristi priliku i svu panju i napor usmjeri samo na to da ga rastavi od
ivota, jer e biti zauzet tom nezgodom. Ja u ti dati znak kada doe vrijeme da to uini.
Ja sam taj nastavi Krina koji je uz pomo Karne i njegova koplja uzeo ivot Bhiminu
sinu. Da ga u ovom okraju Karna nije pogubio, ja bih sam pogubio Bhiminog sina Ghatotkau.
Dosada sam ga tedio samo da bih tebi uinio dobro. Taj rakasa uvijek je bio skrnavio rtve i
neprijateljevao s brahmanima.
Dhrtaratra ree Sanayi: moj je sin zadrti svaalica. Tat je na svoju pamet. Zato, suto, nisu
Duryodhana ili taj umni Karna ve bacili na Arunu to sudbonosno koplje.
Sanaya mu odvrati: Kralju, svake su veeri Duryodhana, akuni, Duasana i Karna o tome
raspravljali, a ja sam bio prisutan. Krina je Pandavama zatitnik, on je njihova mo i njihov
predvodnik. Istina je da bi, ubije li Karna Arunu, sva zemlja morala pasti pod tvoju vlast. Pa ipak,
svaki put kad pone bitka, mi smo zaboravljali na nau odluku.
Sanaya nastavi svoje kazivanje: I tigroliki Satyaki ija je hrabrost nenadmana postavio je to isto
pitanje Krini, a Vasudeva mu odgovori: Prvae meu ratnicima, ja sam svaki put omamio Radhina
sina i on je zaboravljao da mora baciti to koplje i ubiti njime Arunu. Nisam imao sna ni pokoja sve
dok ne uklonih tu opasnost koja je prijetila Aruni.
Kada te noi od Karnine ruke pogibe rakasa Ghatotkaa, sva tvoja vojska, kralju, kliknu od
radosti i u taj mrkli noni as oni nemilice navalie na vojsku Pandava i poee je ubijati. Kralj
Yudhithira gledao je to i obuze ga alost i oslovi Bhimu: Moni vitee, odupri se ovoj navali
Dhrtaratrine sile. Otkada je poginuo Hidimbin sin, ja sam sav pomuen.
Snudenoga Yudhithiru spazio je Krina pa mu ree ovako: Kuntin sine, ne daj alosti da te
obhrva! Bude li se prepustio tugovanju, naa e pobjeda biti u opasnosti.
203

Na to Yudhithira obrisa oi rukama pa odgovori: Monoruki, nije meni poznat uzvieni put
dunosti, ali mi je na umu da onoga tko zaboravi uinjene mu usluge snalaze posljedice teke kao da je
ubio brahmana. Dok smo ivjeli u umi, taj nam je isti plemeniti Hidimbin sin uinio mnoga dobra.
Zaista, uinio je mnoga zadivljujua junaka djela, samo da bi meni ugodio. Bio mi je odan i volio
me je, a i ja sam njega! Junae Vrinija, izagaram od alosti za njim i zato sam se sneveselio!
I Yudhithira se urno zaputi tamo gdje se vidio Karna kako s lukom u ruci silovito pue u svoju
koljku.
Ta je no trajala devet sati, ali se njima inilo da joj nema kraja. Dok su se tako meusobno
sakatili i ubijali, doe i pono i san im teko pritisnu oi pa se katrije osjetie bezvoljnima i
neveselima. Ne bijae vie dovoljno oruja ni u tvojoj ni u njegovoj vojsci, ali skromni i krjepki vojnici
jo su se uvijek drali dunosti svojega stalea i nisu naputali svoje mjesto. Neki su se ipak,
obnevidjeli od umora, sputali na zemlju odloivi svoje oruje, a neki klonue na leima slonova ili na
kolima ili pak na konjskim leima. A bilo je i takvih koji su zaspale ratnike slali na put u Yaminu
kuu. Drugi su spavali sanjajui, i lieni osjetila, ubijali sebe ili svoje drugove mislei da su im svi
neprijatelji. Doista, i takvi su se borili u ovome jezivom boju i iz njihovih su se usta mogli uti
svakakvi poklici. Mnogi su, oamueni od sanjivosti, poginuli a da i nisu znali ta im se dogaa.
Aruna vidje u kakvu je stanju vojska pa povika: Od sna ste obnevidjeli i od napora se iscrpli!
Ako vam je volja, poinite ovdje, na bojitu, i vi i vae ivotinje, a kada Mjesec izae, o Kurui i
Pandave, moete se opet boriti i sebi osvojiti mjesto na nebesima!
Svekolika se izmuena vojska spusti, Bharato, da prilegne, hvalei te dobronamjerne rijei. I tvoja
se vojska obradovala, kralju, radujui se snu i odmoru, i svi su od svega srca blagosiljali Arunu. im
izrekoe svoje blagoslove, veliki ratnici zautjee i klonue neki na konjska lea, neki na pod kola, neki
na slonovski vrat, a neki na golu zemlju. Izmueni prevelikim naporima, vojnici prekinue boj i
utonue u san i ljudi i konji i slonovi.
Onda izae Mjesec, gospodar vodenih ljiljana i radost oima, bjeloput kao obrazi prelijepe
djevojke, te ukrasi stranu svijeta nad kojom gospodari18 Indra. Taj ljubavnik svih rasadita ljiljana
procvjetao je na obzorju zaokrugljen i blistav poput Kamina luka, sladak i zamaman kao smijeak na
usnama srameljive nevjeste i svijetao kao tijelo Mahadevina bika.19 Boanski gospodin kojemu je
znamenje zec pokaza se i svoje jasne zrake rasu svuda naokolo. Svjetlost obasja svijet, a neopisiva
tmina koja je sve skrivala pobjee i raspri se. Gdjekoja od stvorenja to se uljaju kroz none mrkline
odustae od svojih namjera na ovome skoro danjem svijetlu, a ostala nastavie tumarati okolicom.
Mjeseeve zrake razbudie i ovo more vojnika koji kao da procvjetae poput nepreglednog mnotva
lopoa koje su probudili sunevi zraci. I tada, gospodaru, na propast zemaljskim stanovnicima, zapoe
na Zemlji opet okraj meu ljudima koji su udjeli za nebesima. Srditi Duryodhana primae se tada
Droni i oslovi ga naumivi ga naljutiti i podbosti: Ti tedi Pandave i oni zato stalno pobjeuju. U tebi
su sva nebesnika oruja, a i ona koja pripadaju Brahmanu, ali ti oprata Pandavama valjda zbog toga
to se stalno prisjea da su ti bili uenici. Ili sve to moram pripisati mojoj looj srei?
Te pogrde rasrdie Dronu i on, kralju, bijesno odvrati tvojemu sinu: Usprkos mojoj starosti,
Duryodhano, ja u boju napreem sve svoje snage! Sav onaj narod malo se razumije u oruje, a ja tu
nauku vrlo dobro poznajem. Pobijem li sve te ljude samo da bih pobijedio, bit e to sramno djelo,
takvo da gorega ne moe biti! Ali ja u izvriti ono to ti je na umu, Kauravo, ako mi ti bude naredio!
Drukije ne moe biti. Dopustit u svojoj vjetini da se razmahne i pobit u sve Panale. Tek kada to
izvrim, dopustit u si da skinem ovaj svoj oklop! Ja ti se na to zaklinjem, kralju! Misli li ti da se
Aruna umorio od ove bitke? Misli li da mu se ljudsko bie moe oduprijeti? Zar nisi, kralju, roenim
oima gledao kako on satire tvoju vojsku usprkos svim njenim junakim naporima da ga zaustavi? Ti
si bezduni grjenik koji u svakoga sumnja! Spreman si ocrniti i onoga tko je uvijek odan tvojemu
dobru. Izai sam pred Kuntina sina i bori se za svoju stvar! Ti si visokorodni katriya, ti si elio rat!
Zbog ega si u smrt otjerao sve te nedune katriye? Ti si korijen sve ove omraze! Tvoj mudri ujak
dobro zna dunosti katriye, o Gandharin sine, pa neka on, veliki kockar, stane na metu Aruni! On je
18
19

Indra je uvar istoka.

ivu nosi bik Nandin, kao Vinua orao Garuda.
204

rob kockarskih strasti, vjeto barata kockama i vian je lukavtinama i podvalama! On je kockar
varalica koji zna sve podmukle majstorije i on e u boju nadbiti Pandave! Eno, tamo je Panduov sin i
tvoj smrtni neprijatelj, stoji pred tobom, a ti obavi dunosti katriye! Zasluit e svaku pohvalu bude
li poginuo od njegove ruke! Nadijelio si se milostinje, nauivao se svakojakih slasti, stekao si blaga
koliko god ti je srce udjelo, nisi ostao nikome duan i uinio si sve to ovjek mora uiniti. Stoga se
sada ne boj! Poi i ogledaj se s Arunom! tako rekavi Drona krenu u boj.
Tri etvrtine noi bjehu ve minule, kralju, kada je bitka ponovno poela i kada se opet sudarie
Kurui i Pandave. Obje su strane opet bile ile i vesele. Nije prolo dugo, a pojavio se Sunev koija
priguujui Mjeseevo svjetlo i nebo se zacrvenjelo poput bakra. Na istoku se razlie crvene Suneve
zrake, a onda se pojavi i Sunce, nalik na okruglu plou od zlata. U taj as svi Kurui i Pandave sioe sa
svojih vozila i ivotinja pa sklopljenih ruku i lica okrenutih Suncu izgovorie svoje molitve
praskozorju.
Boj ponovo zapoe i Aruna je, obodren Bhiminim i Krininim rjeima, ubrzo nadvladao i Dronu
i Karnu odolijevajui svojim neprijateljima koji su ga okruivali. Mnogi su prvaci katriya naprezali
sve svoje snage da ga zaustave, ali on je i dalje napredovao na elu svojih eta. Tada se Drona povue
na sjever i tamo utvrdi svoje poloaje. Panale su se odupirale Droni, ali njihova vojska bjee na
velikoj muci. Na nepobjedivog ratnika koji je gospodario bojitem krenue tada kraljevi Drupada i
Virata, a s njima pooe tri Drupadina unuka i veliki strijelci ediji.
Tri Dronine britke strijele ubie tri Drupadina unuka, a potom uitelj odape dvije dobro kaljene
strijele irokih vrhova i one otpravie u Yamino konaite kraljeve Drupadu i Viratu. Izgibe od njegove
ruke i nebrojeno mnotvo Kekaya, edija, Matsya i Panala ali, kada padoe Drupada i Virata i tri
Drupadina unuka, u kraljeviu se Dhrtadyumni nevienom estinom rasplamsa gnjev i on se zakle
pred svim ratnicima: Neka uzalud budu sva moja dobra djela ako Drona izvue ivu glavu ili ako mu
poe za rukom da me pobijedi!
I tada Panale udarie na Dronu s jedne strane, a Aruna s druge strane. Mnogi ratnici koji su se
protekle noi zduno borili padahu sada sada bez svijesti od pretjerana umora, gladi i ei. Opet su sve
zakrili praina i ratnici udni pobjede ubijahu svakoga tko im je dolazio pod ruku, bio on prijatelj ili
neprijatelj. Uskoro puhnu vjetar, a zemni se prah natopi krvlju pa se opet moglo gledati.
Uitelj i uenik, Drona i Aruna, dvojica najveih ratnika, udarie jedan na drugoga i sve strane
svijeta zablistae svjetlou oruja koje su njih dvojica slali jedan na drugoga. Gledali su to riiji pa
rekoe: U uitelju je sabrana sva nauka, a u Panduovu sinu i nauka i vjetina. U Droni je sve junatvo,
a u Aruni i junatvo i mo. Njima se dvojici u boju nitko ne moe oduprijeti. Da to poele, mogli bi
unititi cijeli svijet i sve bogove s njim. Tako rekoe sva vidljiva i nevidljiva bia gledajui okraj te
dvojice junaka.
Tada plemeniti Drona prizva Brahmanovo oruje i zemlja se zatrese, uzdrhtae planine i vode,
puhnue strani vihori, a uzburkano se more podie. Silan strah obuze vojske, a i sva ostala stvorenja
kada taj veliki ratnik podie svoje oruje, ali Aruna poniti to Brahmanovo oruje vlastitim i sve se u
prirodi namah umiri. Budui da ni jedan od njih dvojice ne mogae nadavladati svojega protivnika,
zapoe na bojitu opi pokolj i velika pomutnja.
U tome okraju Satyaki ugleda kralja Kurua i pohrli k njemu, a tada se obojica sjetie njihova
djeakog drugovanja i s radou pogledae jedan drugoga i obojica se osmijehnue. Kralj Duryodhana
prokle tada u sebi sve svoje naopake postupke i oslovi svojega dragoga prijatelja: Neka je prokleta
srdba, prijatelju, i neka je prokleta osvetoljubivost! Prokleti neka su katriyski obiaji, sila i vjetina
kad nas dvojica perimo sada svoje oruje jedan na drugoga! Nekada bijasmo jedan drugome drai od
ivota!
A Satyaki, poznavalac mnogoga monog oruja, kralju, uze u ruku nekoliko otrih strijela pa mu
odgovori i dalje se osmjehujui: Nije ovo sabor, kraljeviu, a nije ni stanite naeg uitelja gdje smo se
zajedniki zabavljali.
Na to Duryodhana odvrati: Poglavaru inija, kamo nestadoe nae igre iz djetinjstva? Kako li se
naosmo u ovome ratu? ini se da se Vremenu ne moe nita oduprijeti. udimo za blagom, a to e
nam blago kada ovdje zbog njega meusobno ubijamo?
205

Na te rijei kralja Duryodhane Satyaki odgovori: Oduvijek je bio katriyski obiaj da se moraju
boriti ak i protiv svojih vlastitih uitelja. Ako sam ti doista drag, kralju, ne oklijevaj, ve me pogubi!
Pomoi e mi da dospijem onamo kamo odlaze pravednici. Nemam nikakve elje biti svjedok propasti
svojih prijatelja!
I rekavi to, kralju Satyaki hitro jurnu na Duryodhanu prezirui strah i ne marei za svoj ivot.
Sasjekao je sve Duryodhanine strijele, a naposljetku i luk sa strijelom na njemu pa onda zasu
protivnika pljuskom svojih strijela. Duryodhana je morao prei na druga kola i povui se muen
estokim bolima od brojnih rana koje mu je nanio Satyaki.
Drona je i dalje pravio pokolj meu Panalama. Mudri je Krina vidio da njegove stijele
ugroavaju vojsku Pandava i da se ratnici u strahu kolebaju pa se obrati Aruni: Ovaj glavar svih
bojovnika ne moe pretrpjeti poraz ni od samih bogova, pa makar im i sam Indra stajao na elu. O
Panduovi sinovi, ako vam je stalo da pobijedite, morate odbaciti pravila dharme i posluiti se
lukavstvom. Ne bude li tako, Drona e nas sve pobiti. Ja znam da e Drona ostaviti svoje oruje samo
ako sazna da mu je sin poginuo. Zato neka mu netko kae da je Avatthaman pao u boju!
Kuntin sin Aruna nije se dao na ovo privoljeti. Ostali se suglasie premda je Yudhithira pristao
na jedvite jade. Tada monoruki Bhima svojim buzdohanom ubi golema i strana slona po imenu
Avatthaman koji je pripadao Indravarmanu, poglavici Malava, Yudhithirinih saveznika. Onda se on
kroz bojni mete primaknu Droni pa viknu, pomalo srameljivo: Avatthaman je poginuo!
On je pritom govorio o slonu Avatthamanu i tako ree la premda je govorio neto to bijae
istina. Kada Drona u tu stranu vijest, njemu se uini da e mu se udovi rastopiti poput pijeska u vodi.
Ali odmah se pribrao sjetivi se sinovljeve ratnike vjetine i pomisli da je ta vijest ipak lana. Ostao je
nepokolebljiv i okomio sa na Dhrtadyumnu odluen da pogubi tog junaka kojemu bjee odreeno da
bude njegov pogubitelj. Oborio je na njega dad svojih strijela i pobio dvadeset tisua Panala. Vitez
Drona blistao je usred tog stranog okraja nalik na bezdimni oganj.
Gledali su Dronu, najljepi ukras bitke, mnogobrojni vidioci i mudraci kako stoji nasred razbojita
donosei propast svekolikom rodu katriya pa se pojavie pred njim i oslovie ga: Ovaj boj koji bije
nije pravedan! Doao je tren tvoje smrti! Tebi su znana sva poglavlja Veda i sve dunosti koje su u
skladu s istinom. Ostavi, Drono, svoje oruje i pogledaj nas! Ti si na kraju krajeva, ipak brahman, i
ovakva ti djela ne dolikuju. Odloi svoje oruje i raskini opnu zablude koja te obavija! Ti si
Brahmanovim orujem palio ljude na zemlji koji su nevini oruju. Takav in je nepravda a ti si je
poinio!
Dronu je to veoma oalostilo i on tada odlui saznati istinu od kralja Yudhithire jer je znao da
njegova usta nikada do sada ne rekoe la i da neistina na bi prela preko njegovih usana ni zaradi
vlasti nad svim trima svjetovima.
Krina je znao, kralju, da je Drona najvei od svih ratnika i da moe zbrisati sve Pandave s lica
zemlje i to ga je veoma brinulo. Stoga govorae kralju Yudhithiri: Bude li se razjareni Drona i dalje
borio, nee proi ni pola dana, a tvoje vojske vie nee biti. Istina je to to ti govorim! Ti nas mora
spasiti od Drone! Neistina je u ovakovome asu bolja od istine! Onaj koji slae da bi izvukao ivu
glavu ne moe se ukaljati grijehom. Nema na tebi grijeha ako slae djevojku ili svoju enu a ni ako
slae da bi spasio brahmana ili kralja.20
Na to doda Bhima: Budi siguran da uitelj nije povjerovao mojim rijeima. Ako ti je iole stalo do
pobjede, posluaj Krinin savjet. Tek ako to uje iz tvojih usta, brahman se nee vie boriti.
Spoznaja da se od sudbine ne moe umaknuti, a i Bhimina nagovaranja i Krinini savjeti privoljee
napokon Yudhithiru da se odlui. Uasavao se od neistine, ali je ovu pobjedu od srca elio i stoga on
glasno kaza da je Avatthaman mrtav, no potom nerazgovjetno doda jo i rije: slon.
Kada je neistina prela preko Yudhithirinih usana, njegova zaprega i koija, koji su dotada stajali
i kretali se etiri palca iznad zemljine povrine, najednom padoe pa kotai i ivotinje dodirnue
zemlju.

20

Posljednja je reenica priblian navod iz Manuova zakonika (Manavadharmaastre) VIII. 112.

206

Dronino srce ispuni ljuti jad te on izgubi svaku volju za ivotom. Najednom je na svojim pleima
osjetio teret krivice zbog svojega sudjelovanja u ovome ratu protiv Pandava i ne mogae se vie boriti s
prijanjom lakoom i neustraivou.
Sin kralja Drupade Dhrtadyumna, koji se bjee rodio iz ognja da Droni donese propast, vidio je
da su se od silna bola Droni pomraila sva osjetila pa napadne na njega ne bi li ga rastavio od ivota.
Drona je vidio da Dhrtadyumna niani strijelom na njega i pomisli da je njegovu tijelu kucnuo zadnji
as pa se briljivo pripremio da osujeti taj hitac, ali mu se na poziv ne odazva nijedno oruje. Sve to
oruje on je bez prestanka upotrebljavao, iz trena u tren, sva ova etiri dana i jednu no, i nije ga
nikada ponestajalo, a sada, kada bjee ve trea petina ovoga, petog dana, on vidje da vie nema
strijela.21
Zato uze drugi nebesniki luk, koji mu je darovao Angiras,22 i njime sasijee sve strijele to ih je
protivnik odapinjao na njega. Unitio mu je i sve lukove tako da mu naposljetku osta samo ma i
buzdohan.
Poto mu je Drona razbio kola i polomio topuz, Dhrtadyumna posegne za sjajnim maem i titom
okovanim stotinom blistavih Mjeseevih likova. Moni se ratnik nadao da e uiniti veliko junako
djelo i probosti prsa Bharadvaina sina, ali se uludo nadao. Ma koliko da je oblijetao i nasrtao na
Dronu, ovaj mu ne dade da se dovoljno priblii.
Na Yudhithirinu naredbu sve Srnaye ilo napadnue na Bharadvaina sina u namjeri da ga
pogube jer se inilo da je veliki ratnik posustao. Treperilo mu je lijevo oko, a lijeva se ruka grila a nije
mu dala mira tuga koja ga je stalno obuzimala dok su mu u sjeanju odzvanjale rijei mudraca. I dalje
je jezdio preko polja i satirao nebrojene katrije. I poslije dvadeset tisua koje prije toga bijae pobio,
on rastavi od ivota jo deset puta deset tisua ratnika. Najzad razjareni Bhima zaustavi njegova kola i
oslovi ga ispod glasa: Da se ne hvataju oruja nitkovi iz stalea brahmana i da oni ne prouavaju
ratnike vjetine, katriye se sada ne bi meusobno unitavale! Kae se da je suzdravanje od
povrjeivanja svih stvorenja najvea vrlina, a brahmani da su korijen vrline! Ti si pak prvi meu onima
koji su upueni u znanje o brahmanu. Zar se ne stidi, brahmane, to si pobio tolike ratnike nagnan
neznanjem i svojom ludou, udei za blagom kojim bi ugaao svojim enama i jedinome sinu? Onaj
radi kojega ti ivi i radi kojega si se posluio orujem lei sada tamo, iza tvojih lea, beivotan na
razbojitu, a ti to i ne zna!
Drona je uo to mu ree Bhima pa odbaci od sebe luk, ostavi na stranu sve oruje i spusti se na
sjedite kola predavi se yogi a sva stvorenja odahnue i oslobodie se straha.
Dhrtadyumna vidje da mu se pruila prilika pa odloi svoj luk sa strijelom na njemu na pod kola,
a prihvati ma i pribra svu svoju snagu. Kada je skoio sa svojega vozila i jurnuo prema Droni, zaue
se uasnuti krici i glasno negodovanje i meu ljudima i meu ostalim stvorenjima, a Drona je,
odbacivi sve svoje oruje, sjedio u stanju najvie smirenosti i obasjan svojim isposnikim zaslugama.
Svoje je srce usmjerio k Vinuu, Svevinjemu i Prapoetnom Biu, i sjeae tako zatvorenih oiju,
oborivi glavu i lako se isprsivi. Poinuvi u stanju Dobrote, sve je svoje bie posvetio zadubljenju
mislei na sveti slog OM koji je znamenje brahmana. uvajui u svijesti misao o Silnome,
Svemoguemu i Nepropadljivome Gospodu bogova, veliki isposnik i uitelj, sjajni Drona otpusti se u
nebo kojega se i najpoboniji domognu. Kada se to zbilo i Drona se uputio k nebesima, tamo kao da
zasja jo jedno Sunce i cijela nebesa bijahu obasjana podjednakim bljetavilom. Meu ljudima smo
samo nas petorica gledali kako plemeniti Drona odlazi utonuo u yogu prema prostorima najviega
blaenstva. To smo Dhananaya, Avatthaman, Vasudeva, kralj Yudhithira i ja. Nitko drugi nije
mogao vidjeti mudroga yogina Dronu kada je odlazio s ovoga svijeta.

21

Petoga dana otkada je Drona preuzeo zapovjednitvo nad Kuruima.

Angiras je u rgvedskim himnama gdjekada ime Ognja. Angirasima (pl.) pripisuje se da su oslobodili
svjetlo zajedno s Indrom. Vedski popisi pripisuju Angirasu i Angirasima ili Angirasima vei broj vedskih
himana i izreka. Ime bi im moglo biti povezano s gr. angelos "glasnik". U Mahabharati Angiras je jedan od
sedmorice mudraca, sin Brahmanov, jedan od Praapatija, glavar brahmarija (kao i Bhrgu), otac Angirasa (pl.)
i uvar Sunca.
22

207

Tada Dhrtadyumna, dok su ga svi naokolo grdili, epa beivotnu Droninu glavu pa je privue i
odrubi svojim maem. Za to vrijeme njegov neprijatelj nije pustio ni glasa od sebe. Pogubivi svojega
protivnika, on pusti lavlji urlik i u pomamnoj radosti stade vitlati maem.
Kada je Drona poginuo, vojska Kurua okrene mu lea. Nitko ih vie nije mogao zadravati, pa ak
ni dini Karna, veliki ratnik, jer se strah bijae i njemu uvukao u srce. Bjeao je i on zajedno s njima.
Dronin sin Avatthaman gledao je to bjeanje s druge strane bojita pa i njega zazebe oko srca i On se
kroz opi mete i guvu probi do kralja Duryodhane i vidje ga gdje gorko plae.
Veliki kralju upita Avatthaman zato tvoji ratnici bjee kao da ih je uplaila sama Smrt?
Meu bjeguncima vidim ak i samoga Karnu! ta se to dogaa, gospodaru?
Ali Duryodhana ne mogae prozboriti ni rijei, ve uitelj Kripa ispria Avatthamanu kako je
Drona bio prevaren. Shrvan alou, Dronin je sin neko vrijeme utio a onda progovori: Moj je otac
poginuo slavno i sada mu je mjesto meu bogovima. Kao ratnik on im bjee ravan. Pandave i Panale
platit e mi za njegovu glavu. Moj otac nee ostati neosveen!
Ostavi bez svojega starjeine, slomljena i razbijena vojska Kurua okupila se oko kralja
Duryodhane. Svi su alili za starim uiteljem. Vijest o Droninoj smrti prenerazila je Dhrtaratrine
sinove. Lica im ublijedjee i spustie se njihovi maevi i koplja, crveni od krvi, blistajui na suncu kao
zvijezde padalice. Bojni su se redovi Kurua kolebali i kralj je Duryodhana s mukom zadravao napad
Pandava. Glasno je vikao i pozivao bjegunce da se vrate.
A Dronin sin, prvak meu strijelcima, silno se bjee raestio na Arunu, a jo vie na Krinu. Tada
vitez Avatthaman dodirnu vou vrsto stojei na svojim kolima i prizva oruje zvano Agneya koje ni
sami bogovi ne mogu osujetiti. Nad sjajnom strijelom, blistavom kao bezdimni oganj, uiteljev sin
izgovori mantru i onda je jarostan posla na sve strane na neprijateljske junake.
Iz toga se oruja prosu s nebesa gusti dad strijela i one, plamene i silovite, natkrilie Arunu sa
svih strana. Po nebu su bljeskali meteori, vojsku obavi neprobojna tama i inilo se da su se i sami
elementi uskomeali, da je Sunce skrenulo sa svoje putanje. Spren toplinom, svijet bijae kao u
groznici. Opreni silom ovoga oruja, i slonovi i sva ostala zemaljska stvorenja stadoe bjeati obuzeti
uasom i teko diui. Traili su zaklon od te strane sile. I same se vode ugrijae, a njihovi se
stanovnici uznemirie osjeajui kao da gore. Nezadrive su Avatthamanove strijele snagom groma
pogaale protivnike vojnike iz svih smjerova a oni su padali spaljeni, nalik na drvee izgorjelo u
poaru. Spaljeni tim orujem, golemi su slonovi padali uz tutanj isputajui jezovite urlike, a konji i
kola, gospodaru, bili su nalik na vrhove drvea u umskome poaru. Na sve strane ruilo se na tisue
kola.
Tvoji vojnici, kralju, gledali kako u tome uasnom okraju sagorijeva vojska Pandava i kliktali su
od radosti. Nikada ranije niti usmo, niti vidjesmo, kralju, da postoji oruje koje Dronin sin sada stvori
u svojoj jarosti!
No tada Aruna prizva Brahmanovo oruje koje je kadro ponititi svako drugo, kao to je to sam
Brahman odredio, i za tren se raspri ona tama, puhnue hladni vjetrovi i razvedri se na svim stranama,
i tada ugledasmo udesan prizor: Cijela jedna akauhini koja pripadae vojsci Panduovih sinova bjee
sravnjena sa zemljom. Oblija pobijenih bijahu saeena silinom Avatthamanova oruja i nisu se
mogla raspoznati. Ali onaj koji vlada Gandivom i uz njega Krina nisu bili ni ranjeni! Doista, ta kola,
koja su tako strana tvojim ratnicima, blistala su nasred polja sa svim svojim stjegovima i zapregom i
svim monim orujem koje bijae natovareno na njih, a tama koja ih bijae prekrivala rasprila se! Na
njima ne bijae nikakve tete, a dvojica vitezova, veseli i neozlijeeni, puhnue u svoje izvrsne koljke.
Dronin se sin sneveseli. Dugo je i duboko uzdisao premeui po mislima sva ova zbivanja, a onda
ga spopadoe strah i alost i on odloi svoj luk, hitro sie sa svojih kola i ree: O gadosti! Sve je la i
privid! i pobjee iz okraja.
Nakon Dronine pogibije ojaeni se Kurui povukoe s bojnog polja, a potom i Pandave prekinue
boj.

208

Knjiga osma
KARNAPARVAN
Knjiga o Karni

Vaiampayana ree: Poto je poginuo Drona, svi kraljevski ratnici s Duryodhanom na elu odoe
Droninu sinu dok su im srca drhtala od straha. Posjedae klonuli i ojaeni oko Avatthamana i stadoe
oplakivati svoj veliki gubitak. Ta im no proe u alosti i u turobnim mislima o nesrei koja se izrodila
iz igre kockama, i inilo im se da ona traje stotinu godina.
Kralju, kada je Karna izgubio glavu, Gavalganin sin Sanaya ucviljena srca poe te noi u
Nagapuru1 na konjima koji su se mogli natjecati s vjetrom. Stigavi u Hastinapuru, on se ozebla srca
zaputi ravno Dhrtaratrinom domu u kojemu vie ne bijae onoga mnotva roaka i prijatelja.
Gospodaru zemlje, to sam ja, Sanaya! oslovi on Dhrtaratru poto mu se poklonio. Gospodine,
nemoj se alostiti kada bude sluao to se zbivalo s Kuruima! Sve je to i tvoja krivica! Tko je mudar
ne mui sebe mislima o onome to mu sudba donosi.
Dhrtaratra e na to: Ne osjeam vie bol, Sanayo. Mislim da je sve volja usuda. Zato mi reci sve
to si nakanio.
I Sanaya poe: Kralj Duryodhana okupio je sve velike ratnike na savjetovanje pa im se obratio
ljubaznim rijeima: O prvaci otroumnika, ne gubimo vrijeme, ve neka svatko od vas kae svoj sud o
tome to treba initi u ovakvu asu i to e od svega biti najpree!
Svi okupljeni junaci izrazie svoju spremnost da nastave bitku. Vidjevi da se tada kraljevo lice
razblistalo poput jutarnjega sunca, uiteljev sin, bistrouman i vian lijepu govoru, ovako ree: Kako
kau ueni, mar, povoljna prilika, spremnost i lukavost mogu postii svaki cilj. Pa ipak sve ovisi i o
sudbini. Poginuli su nai suborci, junaci ravni bogovima i u boju iskuani, ali mi ne smijemo gubiti
vjeru u pobjedu. Budemo li sve valjano inili, moe nam se usud jo pokazati naklonjen. Zato, Bharato,
postavimo Karnu da vodi nau vojsku. On je prvak ljudskoga roda i obdaren je svakom vrlinom, u
njemu je velika mo, neustraiv je i velik znalac vjetine ratovanja. On je neodoljiv poput Yame i moe
pobijediti nae neprijatelje.
Bodre rijei uiteljeva sina postigoe da kralj sve svoje nade poloi u Karnu te on s mnogo ljubavi
i panje oslovi Radhina sina te mu kaza: Karno, ja poznajem tvoje junatvo i veliko prijateljstvo koje
gaji za mene. Nadaren si velikom mudrou i meni si najsigurnije utoite. Poginue obojica velikih
ratnika koji su bili moji vojskovoe, a sada ti preuzmi njihovu dunost jer si moniji od njih. Obojica
velikih strijelaca bili su ve u podmaklim godinama, a uz to i naklonjeni Aruni. Ti Sutin sine,
nadilazi svojom snagom i izdrljivou i Dronu i Bhimu. Neka se pred tobom, Karno, raspri vojska
naih neprijatelja kao to se pred Vinuovim lukom razbjee zli demoni, kao to tmina uzmie pred
zrakama izlazeeg Sunca.
Na to Karna odvrati: Budi spokojan, o Gandharin sine! Govorio sam ti i sada ti opet govorim da u
pobijediti i Pandave i njihove sinove, a i Krinu! Bit u zapovjednik tvoje vojske i moe ve sada
smatrati da su Pandave pobijeni.
Tada ustane Duryodhana i s njime svi kraljevi, dostojanstvenici i vojskovoe, i odae poast
Karni, kao kada Indri iskazuju poast nebesnici. Uz obrede koji su propisani za tu priliku oni
imenovae Karnu za vrhovnoga zapovjednika i posadie ga na stolicu od drveta udumbara,2 pokrie ga
svilom i okupae iz zemljanih i zlatnih vreva napunjenih vodom posveenom mantrama. Oko njega
postavie mnotvo slonovskih kljova, rogove od nosoroga i velikih bivola, posude pune dragoga
kamenja, mirisnih i ljekovitih biljaka i svega ostaloga to bijae znamenje dobre sree. Poto se okupao
na svojemu prekrasnom sjeditu, sasluao je hvale brahmana, kartriya, vaiya i udra dostojnih
potovanja, a potom Radhin sin dade mnogim uvaenim brahmanima bogate poklone. Oni su ga
blagoslivljali uzvikujui: Iznio pobjedu nad Pandavama, Govindom i svim njihovim pristaama!
1
2

Nagapura moe znaiti "Slonovski grad" i stoga kao ime oznaivati Hastinapuru.
Udumbara je smokva Ficus glomerata.
209

Radhin sine, pobij Prithine sinove i donesi nam pobjedu kao to izlazee Sunce svojim silovitim
zracima uvijek rastjeruje tamu!
Tako se Karna prihvatio zapovjednitva. On naredi da se vojska postrojava, a tvoji mu sinovi
ispunie elju i naredie da zasvira vesela glazba i da se vojska opremi. Jo bijae dosta vremena do
svitanja kada se zaue povici: U stroj! U stroj! i podie se huka do samih nebesa od rike slonova,
prezanja i opremanja kola, oruanja pjeaka i navlaenja oklopa i poklika uurbanih vojnika.
Onda Karna izae pred svoju vojsku vozei se na kolima blistavim kao Sunce. U rukama mu bjee
pozlaeni luk, a na barjaku lik ratnoga slona. Kada ga ugledae, od silne radosti ustreptae ratnici i srca
im se ispunie radou i zaboravie pogibiju svojih prethodnih vojskovoa i svih svojih suboraca i
drugova. Postrojivi ete u bojni red zvan makara, silni strijelac i istrjebitelj svojih neprijatelja, junaki
Karna, krenu na Pandave.
Kada je kralj Yudhithira ugledao sliku Kurua kako se pribliava pod bojnim barjacima, ree
svojemu bratu Aruni: Pogledaj, Partho, Karna je postrojio Kurue! Velika im je vojska, ali u njoj vie
nema najmonijih junaka. Ovi koji su jo ivi ne mogu se mjeriti s nama. Jedini koji se istie meu
njima jest Karna, koijaev sin kojega u boju ne mogu svladati ni sami nebesnici. Bude li ga pobijedio
u dananjem boju, izvadit e mi iz srca trn koji me bode ve dvanaest godina. Tada e pobjeda doista
biti naa. Aruno, postavi nau vojsku u poredak koji sam odabere.
Aruna postroji vojsku Pandava u bojni red polumjeseca i dvije se vojske stadoe primicati jedna
drugoj. Kao u nekoj radosnoj igri izdvojie se ve pojednici gorei od elje da to prije jurnu na
neprijatelja.
Susreli su se nasred ravnice i boj otpoe. Podigoe se sjekire, topuzine, koplja i lukovi zadajui
strane udarce. Zakotrljae se odsjeene glave, kola su gazila pjeake, slonovi su prevrtali kola, pjeaci
su obarali konjanike, a konjanici nalijetali na pjeake. Jedna su kola unitavala druga, a Karna je
svojim ravnim strijelama unitavao vojsku Pandava.
Za to su vrijeme, Karni naoigled, Pandave i njihovi saveznici pobjeivali na drugoj strani i ubijali
vojnike Kurua. Podijelie megdan i Bhima i Avatthaman, a taj okraj bjee tako surov i uasan da se
inilo da se to na nebesima bore Indra i zloduh Vrtra. Strijele, maevi, koplja i koluti letjeli su zrakom
natkriljujui dvojicu junaka poput svijetleega oblaka, a od tutnja njihova sudara i od iskri koje su
prtale na sve strane izgledalo je kao da je doao smak svijeta. Sioe nebesnici, daitye i gandharve da
promatraju taj nevieni dvoboj. Gledali su Bhiminu snagu i Avatthamanovu vjetinu, pljeskali rukama
i uzvikivali: Izvrsno, silni Dronin sine! Prekrasno, Bhimo!
Padoe barjaci na objema koijama, svalie se pobijeni konji i obojici pogiboe vozari, ali ni jedan
ni drugi ne uzmakoe. Napokon obojica stavie na tetivu po strijelu, odapee ih i obojica padoe bez
svijesti pogoeni u prsa. Tada Kurui izvukoe iz okraja Avatthamana, a Pandave s poprita stranoga
dvoboja uklonie Bhimu.
Samaptake su uzalud pokuavali oduprijeti se naletima silnoga Arune ijim je kolima upravljao
Krina. Krvavu poljanu ubrzo pokri gomila odsjeenih ruku i glava, razbijenih kola, te leeva slonova i
konja. Kao to vrelo sunce sui poplavljena polja, tako je i Aruna uzimao ivote ratnika i vojska
samaptaka topila se pred njim i lagano nestajala.
Avatthaman se oporavio od udaraca koje mu bjee zadao Bhima pa se na novim kolima ubrzo
vratio na bojno polje. On krenu ususret Aruni i povika glasom nalik na grmljavinu: Vrsni junae, ako
misli da sam dostojan takve asti, doekaj me kao cijenjenoga gosta na ovome razbojitu!
Aruna bijae vrlo poaen tim pozivom uiteljeva sina pa upita anarddanu: Madhavo, reci koju
da od ovih dunosti najprije izvrim: da pobijem samaptake ili da se odazovem na poziv Dronina
sina?
Krina tada poveze Arunu, koji bijae izazvan prema svim ratnikim pravilima, tamo gdje stajae
uiteljev sin, kao to Vayu dovozi Indru na rtvenu sveanost. Aruna pozdravi Dronina sina koji
stalno bijae zaokupljen jednom jedinom milju pa mu ree: Avatthamane, budi staloen i ne asi ni
asa nego udri i primaj udarce! Dolo je vrijeme da se oni koji o drugima ovise odue svojim
gospodarima! Prepirke su brahmana uglaene, ali prepirke meu katriyama raaju poraz ili pobjedu!
Neka bude tako! odgovori na to dvoroeni i pogodi Krinu sa ezdeset strijela, a Arunu s tri.
210

Aruna je odbijao njegove napade i najposlije mu presijee luk u rukama. Ratnici Kalinga i Vanga
dooe u pomo Avatthamanu jaui na svojim golemim slonovima, ali Aruna i njih doeka
oblakom smrtonosnih strijela i njihova mrtva tjelesa hrpimice prekrie polje.
Avatthaman posegne za drugim lukom koji bijae i dui i tei od prethodnoga i s njega posla
deset dugakih strijela na Arunu i njegovog vozara. Krina, okrvavljen, zatetura, a Aruna za tren
klonu od siline njihovih udaraca, pa se Kuruima uini da su obojica junaka poginula. Namah im zaigra
srce od radosti, ali se Aruna opet uspravi i novi pljusak njegovih strijela oinu Avatthamana. Aruna
presijee uzde njegove zaprege i poe gaati konje koji jurnue preko bojita i Avatthamanova kola
odvukoe daleko odatle. Kada je obuzdao svoje konje i malo umirio sebe samoga, Avatthaman se opet
prikljui vojsci Kurua. Znao je da je pobjeda uvijek uz glavara Vrnija i Dhananayu i njegova nada
umine zajedno sa strijelama i orujem koje mu je bilo na izmaku.
Tutanj velike bitke nadaleko se prolamao. Pitale su strijele, brujale tetive, koije su tutnjale, a
ratnici klicali i urlali i toj strahovitoj huci radovala su se ratnika srca. Oni su se veselili to e ovdje,
na ovom bojitu, napokon dokonati davnanju mrnju.
Panale su hrabro odolijevale stranome Karninu juriu, ali kada njegova ruka posla u Yamino
carstvo dvadesetoricu njihovih najvrsnijih ratnika koji stajahu u prvim reovima, Karna se probi u
njihove redove kosei oko sebe i lijevo i desno, nalik na divljega slona kada upadne u tiho jezero po
kojemu se njiu labudovi i lopoi.
Pucali su pod njegovim udarcima oklopi i titovi a meu onima koje bjee pogodila njegova
strijela ne nae se nijedan kojemu bi trebala jo jedna da ga dokraji. Vidjee Panduovi sinovi da
Karna unitava Panale i Srnaye, pa im s raznih strana potekoe u pomo. Probijali su se kroz to
nepregledno more bitke, a svuda naokolo leali su mrtvaci ija su lica bila nalik na zgaene lopoe i
uvenule vijence. Prekrasna tijela ljudi, konja i slonova bjehu sada gadna poput raskonih haljina
ukaljanih blatom.
Mnoge slonove i njihove jahae Nakula i Sahadeva otpremie u Yamino carstvo. Uz njih su i
Dhrtadyumna, i Draupadini sinovi osuli na slonove mleha nebrojene strijele tako da se ovi najzad
pokolebae i udarie u bijeg.
Tada Pandave i njihovi saveznici krenue na Karnu. Razjareni Sahadeva naletje ravno na
Duasanu koji mu se bijae isprijeio na putu i zametnu s njime bespotedni okraj dok su im ratnici
klicali s kola podigavi prema nebu zastave i oruje. Zadugo nisu mogli jedan drugoga nadbiti, a onda
Duasana dobro naperenom strijelom presijee luk u Sahadevinim rukama. Tada Dhrtaratrin sin baci
na njega svoj ma, ali ga na pola puta presretne strijela iz drugoga Sahadevina luka. Onda Sahadeva
stavi na tetivu strijelu koja bijae strana i smrtonosna kao sam iva, ruitelj Svemira, te je pusti na
svojeg neprijatelja. Strijela probi oklop i tijelo Duryodhanina brata i zari se u zemlju iza njegovih kola.
Duasana pade onesvijeten, a ranjavi vozar odveze ga s bojita.
Za to je vrijeme Nakula razgonio pred sobom vojsku Kurua i tako se nae licem u lice s Karnom.
Nakula se likujui nasmija pa mu doviknu: Ha, tu li si, nikogoviu! Najzad su te bogovi doveli pred
mene! Ti si izvor svih zala i uzrok istrjebljenju loze Kurua! Kada te danas ubijem u boju, ispunit e se
elja mojega srca i smirit e se groznica!
Vozarev mu sin odvrati nainom koji je dostojan kralja i ratnika: Udri, junae! elimo da se
uvjerimo u tvoju mukost! Junaci se na ratitu bore, a ne gube vrijeme u jalovu hvastanju! Uini
junako djelo pa se onda hvali! Udari koliko je snage u tebi, a ja u ve znati ukrotiti tvoju oholost!
Uskoro je sav prostor oko Nakule bio ispunjen strijelama njegova protivnika i one ga zaklonie od
pogleda ostalih ratnika. Karna mu izbi oruje iz ruku, obori koijaa i tonim pogocima pobi mu konje.
Nakulin tit ukraen stotinom Mjeseevih likova prsnu u komadie i, kada je Panduov sin iskoio iz
kola koja su se raspadala, imao je u rukama samo kijau. Karna ga je i dalje zasipao bezbrojnim
strijelama, ali se trudio da ga ozbiljnije ne rani. Pobijeeni Nakula okrenu bjeati, ali se Krana nasmija
pa potjera svoja kola za njime i namae mu svoj napeti luk oko vrata, pa viknu: Uzalud si prijetio,
Panduov sine! Ponovi sada svoje rijei! O dijete, mjeri svoju snagu s onima koji su ti ravni pa se tako
nee osramotiti. Idi sada kui, o Madrin sine, ili se vrati Krini i Aruni i skloni se pod njihovo
okrilje!
211

I on tada pusti Nakulu koji ve bijae u eljustima smrti jer je elio da odri obeanje to ga bijae
dao Kunti, a Panduov sin ode do koije kralja Yudhithire i tamo nae zaklon. Od silne sramote teko
je disao itei kao zmija koju su zatvorili u up.
Sunce ve bijae u zenitu, ali snana ruka vozareva sina nije osjeala umor. Na bojnim kolima sa
zapregom konja bijelih poput mjeseine on se probio u najgue redove vojske Pandava i nainio tamo
straan pokolj pobivi i mnoge znamenite junake Panala. Padale su pred njime zastave i znamenja i
svi su uzmicali kao pred umskim poarom.
U meteu bitke naoe se jedan prema drugome kralj Duryodhana i kralj Yudhithira. Jurnue
jedan na drugoga kao dva razjarena lava i, ne oklijevajui ni trena, zasue se meusobno pravim
pljuskom strijela. S etiri strijele Yudhithira pobi etiri konja u Duryodhaninoj zaprezi, a petom
otkinu glavu njegovu vozaru. estom strijelom obori mu zastavu, sedmom presijee luk, a osmom
sablju. Razbjenjeli se Duryodhana uhvati svojega buzdohana i potegnu golemo oruje na Yudhithiru
kako bi svu svoju mrnju i suparnitvo zavrio jednim udarcem, ali nije uspio izvriti svoj naum jer mu
Yudhithrina strijela probode prsa. gospodar Kurua pade bez svijesti na pod svojih kola.
Nemoj ga ubiti, veliki kralju! doviknu mu u taj tren moni Bhima kojemu bijae na pameti
njegova zakletva. I Yudhithira se uzdrao od posljednjeg udarca, a tada na Bhimu nasrnu Krtavarman
i zakloni tvojega sina koji bijae u velikoj nevolji.
Tako se, kralju, bio boj poslijepodne toga dana i svatko se arko nadao da e nadjaati protivnika.
Na elu tvojih ratnika koje je doista bilo teko pobijediti Karna je uvijek iznova udarao na neprijatelja i
to bjee nalik na strahoviti okraj bogova i asura. Zemlja se ukraavala najskupocjenijim nakitom:
stotinama odrubljenih glava na ijim su se skladnim licima bjelasali zubi i sjajile zlatne krune i
naunice svjetlucajui u rijeci krvi koja potee ravnicom pretrpanom leevima slonova i konja i tijelima
junaka ukoenih lica. To polje prepuno iznakaenih tjelesa s otvorenim ranama bijae nalik na carstvo
boga smrti na dan smaka svijeta.
Silinom svojega oruja Karna je pravio pokolj u redovima Pandava i vojnici su se, ranjavi i
osakaeni, povlaili s bojita. Tada naie Aruna i poe uz osmijeh svojim orujem suzbijati Karnino i
svojim strijelama, kao gustim dadom, prekri i nebo i sve etiri strane. Te su strijele padale odozgo kao
teke kijae ili batine okovane iljcima, a neke kao ataghni ili gromovi. Mnogi ljudi, slonovi i konji
nastradae tom prilikom, a mnogi, pogoeni tim hicima, pobjegoe u strahu.
U oblacima praine i u sumraku koji se primicao bilo je teko razaznati kakav je ishod ove bitke.
Poprite najprije napustie Kurui u strahu od nove none bitke, a potom krenue i Pandave, radujui se
pobjedi i kliui Aruni i njegovoj snazi. Svi se razioe na poinak, a po ravnici, kaljavoj od
prolivene krvi, poee se skupljati opori strvinara i strane rakase koje se hrane ljudskim mesom.
Bojite bijae nalik mjestu za Rudrinu zabavu.
Ranjavi i pranjavi, u razvaljenim oklopima i s polomljenim orujem, vraali su se ratnici Kurua u
svoje logorite smrknuti i tuni zbog velikih gubitaka. Uzdiui i krei ruke, Karna alosno pogleda
kralja Duryodhanu pa prozbori: Kralju, Aruna je vian boju i vazda je na oprezu. Krina ga
pravodobno obavjetava o svakoj opasnosti. Danas nam nije polo za rukom da ga savladamo, ali sutra,
gospodaru zemlje, sutra u mu ja stati na put! Neka bude tako! odgovori Duryodhana i dade
kraljevima doputenje da odu na poinak.
Kada je zarudjela zora sedamnaestog dana, silni Karna stade pred kralja Duryodhanu pa ree:
Gospodaru, ja u se danas sukobiti sa slavnim Panduovim sinom. Do sada su nas razliiti drugi zadaci
sprjeavali da se ogledamo, ali danas se neu vratiti iz boja sve dok njega ne ubijem. Ili u ja njega
rastaviti od ivota, ili e on mene. Aruna se ne moe mjeriti sa mnom ni u vjetini, ni u snazi, ni u
okretnosti, a ni u hrabrosti. Moj luk Viaya isti je onaj kojim je nekada Indra pobijedio asure i moniji
je od Arunine Gandive. Moram ti rei u emu sam od njega slabiji: Uzde njegove zaprege, brze kao
misao, dri veliki Krina iz roda Daarha, kojega potuje sav narod. Tetiva na njegovu luku pootjee
od nebesnika, a njegova su dva velika tobolca neiscrpna. Krina je odista tvorac svijeta i on titi
Aruninu koiju. Na naoj je strani alya, ukras kraljevskih skupova, koji je Krini ravan po snazi
miica, po poznavanju konja, a i po odvanosti i koijakoj vjetini. Pobjeda e biti tvoja bude li on

212

prihvatio uzde moje zaprege, jer tada mi nee moi odoljeti ni asure ni bogovi, a kamoli smrtni
Panduovi sinovi.
Neka ti se ta elja ispuni, Karna! odvrati na to Duryodhana radosna srca. U boju e te
pratiti kola ispunjena tvojim strijelama i kopljima i bit e ih koliko ti kae. I mi i svi kraljevi krenut
emo za tobom u okraj.
Potom Duryodhana ode pravo gospodaru Madra, a kada stie pred njega, on ga s potovanjem
oslovi: Silni kralju, neustraivi junae kojemu nema ravnoga u boju! Smjerno ti se klanjam, zemaljski
gospodaru, elim da, za moje dobro, a Pandavama na propast, uslii moju molbu! Molim te da u
dvoboju s Arunom ti bude Karnin koija jer si ti jedini podoban za to. Kao to Krina titi u boju
Arunu i mudro ga savjetuje, tako e i ti zatititi Karnu i on e uz tebe biti nepobjediv.
To je alyu vrlo rasrdilo i on mu, sav namrgoen, odgovori:
Sine Gandharin, ti vrijea mene, a uzdie Karnu stavljajui ga iznad svih nas. Ne mislim,
Duryodhano, da je on meni ravan. Pogledaj ove ruke koje biju kao grom, gledaj moja kola kojima je
zaprega brza kao vihori! Kada se naljutim, mogu rascijepiti zemlju, sruiti planinu i isuiti more. Ti to
zna i sam, a trai od mene da ja, katriya, budem vozar Adhirathinu sinu niska roda! Ja ne mogu sebe
natjerati da sluam nareenja gorega od sebe! Ne elim trpjeti takva ponienja i zato mi dopusti da se
vratim u svoju kraljevinu! i alya se odmah htjede udaljiti, ali ga tvoj sin zadra prijateljskim
rijeima i izrazima duboka potovanja, koji mogoe postii sve to je naumio.
Nesumnjivo je sve tako kako ti veli, alyo govorae Duryodhana jer ni ja, a ni Karna ne
moemo te nadmaiti ni snagom ni smjelou, ali sam meu svima upravo tebe odabrao jer si u znanju
o konjima i, a u snazi nadmaio ak i Krinu. Kao to je Karna moniji od Arune, tako si, prema
miljenju svih, i ti nadiao Krinu. Ako je plemeniti Krina vjetak u rukovanju konjima, onda si ti u
tome jo dvostruko spretniji!
alya e na to: Sine Gandharin, zadovoljan sam ako me ti tako visoko cijeni. Bit u to to od
mene trai i vozit u Karninu koiju ali neka Karna zna za ovaj uvjet koji mu sada postavljam. elim
da mogu rei sve to mi se prohtije i neu prezati od toga zbog njegove prisutnosti.
uo je to i Karna pa se i on sloio sa alyinim uvjetom.
Neka bude tako! rekoe oni spremno.
Kada se razdanilo, popee se alya i Karna na svoja kola sva prekrivena tigrovim koama u koja
bijahu upregnuti bijeli konji. Dva junaka, blistava poput Sunca, stajahu na istim kolima kao kada Surya
i Agni stoje na istome oblaku u nebesima. Zatutnji deset tisua bubnjeva, zaori deset tisua truba i taj
zvuk bijae kao grmljavina olujnog oblaka. Tada Radhin sin oslovi vrsnoga bojovnika alyu: Potjeraj
konje, monoruki, danas u pobiti i Arunu i Bhimu, i blizance i Yudhithiru!
Sutin sine na to e alya zato omalovaava Panduove sinove, a zna da je svaki od njih
obdaren velikom snagom, vrstan je strijelac i dobro poznaje sve oruje? Nepokolebljivi su, nepobjedivi
i prati ih dobra srea! Mogli bi ak i Indru zastraiti. Nee vie tako govoriti kada u boju zauje
tutnjavu Gandive!
Naprijed odvrati ustri Karna ne obazirui se na alyine rijei.
Kada Karna krenu u boj, razveselie se ratnici Kurua, a zemlja se zatrese i zatutnji. inilo se kao
da Sunce i est velikih planeta juriaju jedan na drugoga. Vidjesmo kako padaju pljuskovi meteora a na
svim stranama bljesnu svjetlo. Grmjelo je iz vedra neba i puhali su estoki vjetrovi, a ivotinje i ptice
obilazile su tvoju vojsku s lijeve strane pretkazujui veliku nesreu.
Kada je Karna krenuo, njegovi konji iznenada popadae, a iz neba se prosu uasna kia kostiju.
inilo se kao da oruje Kurua isijava svjetlost, njihovi barjaci su se tresli a ivotinje su prolijevale
obilate suze. Ali Kurui se, kao da bjehu zaslijepljeni usudom, ne osvrtahu na ta zlokobna znamenja.
Karna se prisjeao velikih Aruninih junakih djela i izgarao je od jarosti, samoljublja i oholosti,
uzdiui dugo i umno, a onda se obrati alyi: Dok sam na svojim kolima i drim luk u rukama, ne
plaim se ni samog Indre gromovnika. Produi dalje, alyo, ravno prema mojim neprijateljima. Tko bi
se, osim mene, mogao nositi s tom silom pred kojom idu istinoljubivi Panduov sin i uz njega Bhima,
Satyaki, blizanci i Aruna. Sukobit u se s njima i pobiti ih, ili pak sam poi stazom kojom je otiao i
Drona. Upotrijebit u svoju mo i ubit u Arunu pa makar ga od mene branila i sama Smrt.
213

Kralj se Madre posprdno nasmija pa ree: Lake! Lake, Karno! Raestio si se i oduevio pa
govori i ono to ne treba rei. Ti se ne moe mjeriti s Arunom. Zar se vie ne sjea kako vas je svu
trojicu: tebe, Dronu i Bhimu, pobijedio onda kada ste oteli Viratino blago? Zato ga onda nisi ubio?
Znaj dobro, koijaev sine, ne bude li se uklonio pred njime, doekat e smrt od Arunine ruke.
Pa da i jest tako kako ti kae odvrati mu Karna zato toliko velia Arunu? Bitka tek
poinje pa, ako me Aruna pobijedi, tvoje e se rijei obistiniti.
Onda se izvezoe pred vojsku Pandava i Karna ree svakome neprijateljskome vojniku kojega
bi susreo: Onaj tko mi danas pokae Aruninu koiju, dobit e od mene bogatu nagradu! Dat u mu
kola puna dragoga kamenja, a bude li mu malo, jo u dodati stotinu krava i stotinu sela. Onome tko mi
u boju pokae Arunu dat u stotinu hiljada slonova, deset tisua odabranih konja i stotinu mladih
robinjica iz zemlje Magadhe, koje su vjete pjevanju i plesu.
Ratnici Kurua radosno uskliknue, a alya prasnu u zloban smijeh pa dobaci: Ne rasipaj uludo
blago i imanje, vozarev sine! Zacijelo e danas ugledati Arunu, a s tim silnim blagom mogao bi
prirediti mnoge rtvene obrede. to se pak tie tvoje lude elje, sve ti je uzalud. Nikada jo nismo uli
da je lisica koju kralj ume daruje mesom pobijedila krvoedna lava. Razmisli malo o tome to ti
kaem ako ti je iole stalo do ivota!
A Karna mu odvrati: elim se boriti s Arunom i uzdam se u silu vlastitoga oruja. A ti, ti si
zlotvor s licem prijatelja kada ti je toliko stalo da me zaplai! Znaj da me od mojega nauma nee
odvratiti ak ni Indra, sve da sad stane pred mene sa svojim gromom!
I Karna umuknu, ali se alya opet javi elei ga jo vie razjariti: Sutin sine, ti izaziva Arunu
kao to bi mladi jelen koji se ne moe skrasiti na jednome mjestu podbadao ljutoga lava. Ne uri se u
propast izazivajui Arunu. Ti krekee na njega kao to abac krekee na Paranyu koji izlijeva
olujne pljuskove. A Aruna je meu ljudima nalik na Paranyu. agalj, Karno, koji ivi u umi meu
zeevima sam sebi nalii na lava sve dok se ne pojavi pravi lav. Bezumnie, zbog svoje pakosti i
mrnje ti me stalno podsjea na aglja!
Ta koplja ukora povrijedie Radhina sina i on se veoma rasrdi pa mu ovako odgovori: alyo, i
Krinu i Arunu ja poznajem bolje od tebe. Znam to mogu ja, a to moe Panduov sin i zato ga
pozivam na dvoboj. Ja imam, alyo, ovu krvoednu strijelu otrih eljusti koja, Ijepokrila, stoji sama u
svojemu tobolcu. Dobro je nauljena i lijepo okiena, a lei u sandalovu prahu, i ja je ve mnoge godine
astim. Ima zmijsku narav i oblije, otrovna je i estoka, i moe pobiti mnotvo ljudi, konja i slonova,
a probija i oklope i kosti! Ti si glup i zlonamjeran i nisi vian pravome boju. Ubit u onu dvojicu, a
onda u ubiti i tebe i svu tvoju rodbinu. Strah te uhvatio pa bunca! A moda hvali onu dvojicu i zbog
nekoga meni nepoznata razloga. Roen si u zemlji grjenika i zato si zloduan, podao i bijedan, ti si
sramota za sve katriye. Madrake nas mrze. Madraka ne zna za prijateljstvo i ono to govori ista je
podmuklost. Madraka je najnii od ljudi. ene Madraka drue se i sa znanima i s neznanima, kako im
drago. Njihovo je vladanje grjeno, a ive na mljevenu itu i rii. Kada se napiju estokoga pia, smiju
se i viu u svojim domovima, a jedu i govedinu. Pjevaju neskladne pjesme i ne biraju s kim e ivjeti
doputajui sebi i najslobodnije izraze. Kakva je to vrlina u Madrakama kada su drski i predaju se
svakome poroku? S njima se nitko ne bi smio spariti, ali ni prijateljevati. Te ene koje, omamljene
estokim piem, skidaju svoju odjeu i pleu, te ene kojima nije stalo do toga s kim e lei i koje rade
sve to im se svidi ne znajui za granice, Madrako, drutvo su iz kojega je potekla i ona koja je i tebe
donijela na svijet. Pa kako onda ti moe suditi o ljudskim dunostima? uli smo da je najsvetija
dunost katrije da padne na zemlju asno izgubivi ivot u boju. Ja sam dragi prijatelj bistroumnoga
Dhrtaratrina sina, a i stoga da se sam ne bih osramotio, ti jo uvijek ivi i moe to zahvaliti tim
trima razlozima! Gospodaru Madre, ako sebi dopusti jo takvih rijei, zdrobit u ti glavu svojim
buzdohanom!
alya saslua Radhina sina koji bjee raspaljen od elje da krene u boj, a onda mu stane kazivati:
Ja sam roen u narodu koji odrava velike rtvene obrede, koji nikada ne odstupa iz boja i kojemu su
kraljevi pokropljeni svetom vodom. Ja sam odan vrlini, ali ti mi izgleda kao da si opijen estokim
piem. Zato u u ime prijateljstva pokuati izlijeiti tvoju zabludjelost i opijenost. Ja ti moram rei to

214

je za tebe dobro, a to loe, jer poznajem i dobro i zlo, a vozim tvoja kola i moram ti biti blizak. Zato
u ti, Karno, ispriati jednu pripovijest:
Na drugome kraju oceana ivio je neki vaiya koji je imao ita i blaga u izobilju. A ivjela je tu
i neka vrana koja se hranila ostacima jela koje su joj davala vaiyina dobra djeca. Hranili su je medom i
kiselim i slatkim mlijekom, i riom, i medom i maslom. Zbog tako dobre hrane od ostatka njihova
objeda vrana postade drska i poe prezirati sebi ravne, pa i bolje od sebe. Dogodilo se jednom da s
druge strane mora onamo dolete labudovi koji, poput samog Garude, mogu letjeti kamo im je volja.
Tada vaiyini djeaci rekoe vrani: O nebeski itelju, ti si bolja od svih krilatih stvorenja!
Nerazumna djeca obmanue vranu i pernato stvorenje pomisli da je istina to to mu rekoe, jer
ni ono nije imalo ba mnogo pameti. Ponosna na svoju bogatu hranu, vrana uzletje meu labudove koji
dooe izdaleka i poe se raspitivati tko im je voa. Najzad nae onoga koji bjee najbolji meu tim
pticama neumornih krila pa ga izazove da se ogledaju. Onda labudovi rekoe vrani: Mi smo labudovi i
na je dom na jezeru Manasa. Moemo preletjeti cijelu zemlju i svatko nas hvali zbog daljina preko
kojih nas nose naa krila. Ti si samo vrana i kako onda moe, ludo, izazivati labuda koji prelijee
tolike razdaljine? A vrana e na to: Ja u mu pokazati stotinu i jedan nain letenja. Na svakih stotinu
vodana letjet u na drugi nain!
uj Radhin sine, to joj je labud odgovorio: Vrano, ja ne sumnjam da e ti uiniti to kae, ali
ja u letjeti samo na jedan nain, a njega znaju sve ptice. Ja ne poznajem nijedan drugi, a ti leti kako ti
se svidi.
Onda se labud i vrana podigoe u nebo izazivajui jedno drugo. Labud, koji mogae stii
svakamo kamo mu se prohtije, letio je jednoliko, a vrana je jezdila nebom na stotinu razliitih naina.
Labud je velikom brzinom letio na zapad, prema oceanu koji je obitavalite stranih makara.3 Ubrzo se
strah ugnijezdi u vranino srce i zamalo se ne onesvijesti kada vidje da vie nema nikakva otoka ni
drveta na koje bi mogla sletjeti kada se umori. Labud bjee ve dobro odmakao pa se okrete da vidi
gdje je vrana i ne htjede je ostaviti, nego prieka da i ona pristigne. Vrana ga sustignu, ali ve bijae
premorena i labud vidje da ona nee moi jo dugo i da e uskoro neminovno pasti pa je odlui spasiti
sjetivi se da je to obiaj meu valjanim narodom. On tada upita vranu: Kako se zove, vrano, taj nain
letenja kojim se sada koristi?
Izmuena je vrana kljunom i krilima ve doticala vodu i, kada vidje labuda, ona mu ree: O
labude, stavljam pod tvoje okrilje svoj ivotni dah i traim od tebe spas! Ah, donesi me do morske
obale na svojim krilima! A labud e na to: Zato si se umorila ti koja si bolja od mene i moe letjeti
na stotinu razliitih naina? Jo malo pa e i u more pasti! Onemoala vrana die svoje oi na
labuda pa mu, da bi ga odobrovoljila, ree: Uzoholila sam se zbog bogate hrane iz tuih lonaca ijim
sam se ostacima hranila pa pomislih da sam ravna i samome Garudi te prezreh sve vrane a i mnoge
druge ptice. O labude, ako se uspijem domoi svoje domovine, neu vie nikada nikoga prezirati!
Labud je bez rijei uze na svoja lea i mokru vranu koja se tresla od straha i alosno graktala da
je nije bilo lijepo i pogledati, hitro vrati na otok odakle su poletjeli. Spustio ju je na suhu zemlju i
utjeio, a onda je odletio svojim putem. Otada vrana zaboravi na oholost i silu te je ivjela tiho i
smireno.
Odista, poput ove vrane, Karno, ti se hrani ostacima iz zdjele Dhrtaratrinih sinova i prezire i
jednake i bolje od sebe. Zato nisi pogubio Arunu pred Viratrinim gradom, onda kada si imao
podrku i Drone, i njegova sina, i Kripe, i Bhime, i svih ostalih Kurua? O ueni Sutin sine, nemoj
omalovaavati Krinu ni Arunu. Uzdri se takva hvastanja!
Plemeniti Adhiratin sin sasluao je rijei kralja Madre pa mu, ne ba uvjeren, odgovori: Dobro
znam tko su Krina i Aruna. Ti, naprotiv, o tome govori da se osobno nisi uvjerio. Bez straha u se
boriti s tom dvojicom velikih ratnika. Mene mui druga nevolja: prokletstvo Paraurame, najboljega od
svih dvoroenih. Dok sam bio mlai, ivio sam neko vrijeme s njim pretvarajui se da sam brahman jer
sam elio od njega stei nebeska oruja. Ali Indra je odluio omesti me ne bi li time izvukao neku
korist za sina Arunu. Pretvorio se u gadna crva i ujeo me u bedro dok je uitelj spavao s glavom na
3

Makare su vodena udovita. Ime se moe odnositi na rjene krokodile ili na morske pse i dupine, no u
priama i na likovnim prikazima makare izgledaju kao vodena bia iz mate.
215

mojem krilu. Ja ostadoh nepomian da ne bih probudio uitelja premda me crv izjedao i krv je obilato
tekla iz rane. Kada se brahman probudio, vidio je to se dogodilo i odmah je prozreo da ja nikako ne
mogu biti brahman jer nema toga brahmana koji bi otrpio takav bol. Kada je zatraio da mu kaem tko
sam, rekoh mu istinu i poto sazna da pripadam sutama, on me prokle da se u trenu najvee nevolje
neu moi sjetiti mantre kojom se priziva oruje to sam ga stekao prevarom.
Za sve to vrijeme dok je trajala bitka ja se nisam sjetio ovoga oruja, a danas ga, napokon,
imam, i u vlasti mi je. alyo, znaj da u sada moi pobiti nebrojeno mnotvo neprijatelja, a u ovome
boju moi u ubiti i Arunu! Ne plaim se ni Krine ni Dhananaye, ali postoji jo neto to me
zabrinjava: Jednom sam lutao vjebajui s orujem i strijeljajui iz svojega luka Viaye i sasvim
sluajno svojom sam strijelom ubio tele svete krave nekoga brahmana. Nudio sam mu sedam stotina
slonova dugih kljova i mnoge robove i robinjice, ali on mi se i unato svim mojim molbama nije
smilovao nego me je prokleo rekavi: Zato to si ubio tele svete krave, neka ti se u asu smrtne
opasnosti zaglibi u zemlju kota tvojih kola! Kako sam prorekao, tako e se zbiti!4
Ja mu, uz duno potovanje, htjedoh pokloniti sve svoje blago to sam ga imao, ali on ne htjede
primiti dar nego mi ree: O suto. Ono to ti rekoh, neminovno e se dogoditi. Neistina unitava sva
stvorenja i ja u poiniti grijeh ako sada poreknem ono to sam prorekao! Nikada vie ne unitavaj ono
od ega ive brahmani. Pomiri se s time i prihvati to kao okajanje.
Ti mene stalno kudi i nagruje, a ja sam ti to sada otkrio zbog prijateljstva. Dobro te
poznajem i zato umukni! Ti me alyo, ne moe zaplaiti! Dao sam rije da u ti opratati sve
nepodoptine koje bih mogao od tebe uti, ja taj dogovor potujem i zato si ti, Madrako, jo uvijek na
ivotu!
Najzad kralj Duryodhana prie njima dvojici kako bi prekinuo tu svau. Prijateljskim rijeima
umirivao je Karnu, a alyu je preklinjao sklopljenim rukama. Srditi Karna zauzda svoj gnjev, a kralj
Madre opet se okrenu licem prema neprijatelju. Onda se Karna osmijehnu pa ree: Naprijed! I
vojska Kurua opet izae na boj s Pandavama.
Na desnome krilu stajali su Kripa i Krtavarman, a malo dalje akuni s Ulukom i za njima srani
konjanici iz Gandahare ija su se koplja presijavala na jutarnjemu suncu. Uz njih su stajali bezbrojne
ete gortaka divljega i stranoga izgleda. Lijevo su krilo zaposjele trideset etiri tisue bojnih kola
samaptaka, a do njih su stajale Kamboe, ake i Avantijci. Na sredini je stajao sam Karna, a za njim
kralj Duryodhana, Duasana i Dronin sin Avatthaman, a njih su pratile ujedinjene Madrake i Kekaye,
i nebrojena sila mleha na svojim golemim slonovima.
Kada kralj Yudhithira ugleda Karnu na elu protivnike vojske, on oslovi Arunu: Pogledaj,
Aruno, te mone bojne redove koje je postrojio Karna! Pogledaj neprijateljsku silu i uini sve to
treba kako nas ne bi mogli pobijediti.
Bit e tako! odvrati Aruna pravednome Yudhithiri i izda potrebne zapovijesti, a sam
produi na elo vojske. I Krina i Aruna pooe u boj. Kada alya ugleda ta kola udesna izgleda,
opet prozbori silnome bojovniku, Adhirathinu sinu: Gledaj! Eno onoga kojega si traio da ti pokau!
Vidi li onu silnu prainu to zaklanja nebo? uje li kako tutnji njegova koija? Zemlja se trese pod
njezinim tokovima! Gle, tamo nadesno od nae vojske okupilo se jato strvinara i svojim graktanjem i
kricima pretskazuju nesreu! Jak vjetar pue s obiju strana tvoje vojske, a zastave se Kurua povijaju.
Tvoji se prekrasni konji snanih udova spotiu, Karno! Meni to ne sluti na dobro i rekao bih da nam
sudbina nije naklonjena. Eno velikoga ratnika Arune kako meu samaptakama koje ga izazvae u boj
tvori nevien pokolj! Bude li uspio, sine, pobijediti onoga koji rukuje Gandivom i kojemu je Keava
koija, ti e postati na kralj!
Srditi Karna odvrati vladaru Madre: Pogledaj! Arunu su sa svih strana napali jarosni samaptake!
Nestao je s vidika kao Sunce umotano oblacima! Uronio je, alyo, u to more ratnika i nee umai
propasti!
A alya odvrati: Tko e to Varunu ubiti vodom ili vatru uguiti uljem?!
Dok su se ta dvojica monih vitezova prepirala, dvije se vojske izmijeae u estokome okraju,
nalik na matice Gange i Yamune kada se pomijeaju. Samaptake su urlale vjerujui da je Aruna
4

To su tipina brahmanska etioloka tumaenja dogaaja koja su vjerojatno s vremenom uvelike proela ep.
216

potonuo u tome stranom vrtlogu svakojaka oruja, ali on je i dalje ubijao najprije one koji bijahu pred
njim, pa onda one iza prvih i one sa strana, i tako redom, poput Rudre koji uzima ivot svim ivim
biima.
Karna je uspio unititi itave ete Panala i edija i ugrozio je ak i Yudhithiru. Uvjerili smo se,
kralju, kako laganu ruku ima Karna i kakva je snaga negova oruja. Nitko ga ne mogae vidjeti da
uzima strijelu i odapinje je. Mogli smo samo vidjeti kako ljudi brzo umiru pred njegovim bijesom.
Zakrvavljenih oiju od bijesa Yudhithira doviknu: Karno, Karno, oholi vozarev sine, uvijek si se
potinjavao Duryodhaninoj volji i oduvijek si izazivao Arunu! Sada se pokai jer ja u iz tebe istjerati
sav borbeni ar! i rekavi to, on rani Karnu desetinom otrih eljeznih strijela s krilima od zlata, a
onda zategnu tetivu jae nego ikada i na svojega zlotvora odape strijelu zlokobna izgleda koja bjee
nalik na ezlo ruitelja svemira ive.
Tutnjei u letu poput groma, ta strijela pogodi Karnu u lijevu stranu i moni junak klonu na dno
kola, a luk mu ispade iz oslabjelih ruku. U vojsci Kurua razlijegoe se krici alosti i lica im u trenu
poblijedie, a Pandave kliknue od veselja i zarikae kao lavovi.
Ali hrabri i okrutni Karna ubrzo je doao k sebi i velikom estinom ponovo napao Yudhithiru
odluivi unititi svojega protivnika. Njegove smrtonosne strijele ugasie ivote andradevi i
Dandadhari, kraljeviima Panala, a stradali su jo mnogi koji su mu zaprjeavali put k Yudhithiri.
Tada mnogi jaki i neustraivi junaci pooe u pomo Panduovom najstarijem sinu: Satyaki, ekitana,
ikhandin, Draupadini sinovi, Madrini blizanci, Bhima, iupala i jo mnogo njih.
Tada Karna izree mantru za prizivanje brahmanova oruja i zrak se svuda unaokolo ispuni
strijelama koje su satirale vojsku Pandava, kao to poar unitava umu. Onda Karna pusti na
Yudhithiru tono naciljane strijele koje mu smakoe oklop i polomie luk u rukama. Sav obliven
krvlju, Yudhithira potegnu na Karnu teko koplje, cijelo nainjeno od eljeza, ali ga Karna jo u letu
pogodi sa sedam svojih hitaca. Onda Yudhithira kliui pogodi Karnu s etiri koplja u ruke, prsa i
elo, te ovoga obli krv iz rana. Karna od silne jarosti stade itati poput zmije pa obori stijeg svojega
protivnika, pogodi ga trima strijelama iroka vrha, razbi mu tobolce i kola raskomada na sitne dijelove.
Tada Yudhithira prijee na druga kola, u kojima bjee zaprega bijelih drijebaca s crnim grivama, i,
neveseo, stade se povlaiti jer se nije mogao oduprijeti u Karni. Radhin se sin baci za njim, stie ga i
svojom skladnom rukom dotae ga po ramenu kako bi se oistio od grijeha, a onda ga htjede zadrati
silom, ali se u taj as sjeti Kuntinih rijei.
Uto se javi alya: Karno, ne hvataj silom najboljega meu kraljevima! Onoga trena kada ga bude
uhvatio, pretvorit e u pepeo i tebe i mene!
Onda se Karna podrugljivo nasmija i bez imalo potovanja oslovi Yudhithiru: Zar ti, koji si roen
u plemenitoj lozi i zna dunosti katriye, ovako bjei s bojita, spaavajui vlastiti ivot! Doista, u
tebi je snaga brahmana i sklon si prouavanju Veda i vrenju rtvenih obreda i zato, Kuntin sine, ne idi
vie u boj i ne primii se hrabrim ratnicima! Ne govori otro i ne sudjeluj u ljutim bitkama jer, bude li
na taj nain oslovljavao osobe poput nas, proi e u boju kao to si danas, a moda i gore! Vrati se u
svoj logor ili neka te tite Krina i Aruna. Karna doista nee ubiti nekoga poput tebe!
I rekavi to, Prithin sin, veliki Karna, pusti Yudhithiru i nastavi unitavati vojsku Pandava kao to
je gromovnik unitavao vojsku asura.
Kada opazie da kralj bjei, ediji, Pandave i Panale, a i veliki junak Satyaki, pooe za
Yudhithirom. Karna je promatrao kako se povlai Yudhithirina vojska, i to ga jako obradova pa na
elu svih Kurua krenu za njom. Onda, po Yudhithirinoj zapovijesti, Bhima udari na Kurue na elu
mnogih znamenitih ratnika iz vojske Pandava.
inilo se da se nad zemlju nadvio oblak, no to bjee samo nebrojivo mnotvo strijela koje su
letjele zrakom. Polje prekrie glave hrabrih ratnika opijenih arom bitke. Ljudi zaue s neba glasove
jednako tako snane kao to su i oni na zemlji, a to bijae glazba i pjesma mnotva apsarasi koje
stajahu na svojim nebeskim kolima. To su nebeski pjevai doekivali novopridole junake koji su
dolje, na zemlji, ginuli na stotine i tisue od ruku svojih hrabrih protivnika. Uzimali su ih sa sobom na
svoja nebeska kola i odvozili prema Indrinu carstvu. Gledajui to vlastitim oima, junaci su se ilo i
radosnih srca meusobno ubijali udei da dospiju u nebesa. Borci su se hvatali za kosu, ujedali, grebli
217

noktima i udarali stisnutim akama i golim rukama. Po rijeci krvi zaplovie mrtva tjelesa ljudi, konja i
slonova i od toga prizora plaljivce je obuzimao uas.
Tu su rijeku neki borci prelazili eljni pobjede, a drugi su ipak ostajali na obali, dok neki zaronie
u nju i isplivae, neki potonue, a neki je i preplivae. Oklopi, oruje, odjea, sve bjee natopljeno
krvlju i neki su je pili, drugi se u njoj kupali, a bilo je i takvih koji se od svega toga slomie i potpuno
onemoae. Sve bjee pocrvenjelo, pa ak i Zemlja, nebo i etiri strane svijeta. Od toga mirisa,
Bharato, okusa, dodira i estokog crvenila tuga se ugnijezdila u srca gotovo svih ratnika.
Vojska se Kurua razbjeala pred Bhiminim ubitanim gnjevom, a Karna je gledao pogibiju svojih
ratnika pa ree: Bhima jest i hrabar i jak, ali je moja davnanja elja da se naem s Arunom u dvoboju
na ivot i smrt. O kralju Madra, potjeraj kola! Ako ranim Bhimu ili ga liim njegova vozila, Aruna e
doi da pomogne bratu.
Kralj Madre nagna koiju prema Bhimi i dva velika ratnika susretoe se usred zaglune huke te
pomamne bitke. Nanijeli su jedan drugome mnogo rana, a onda Karna presijee luk u Bhiminim
rukama i zasu ga s desetinom strijela poput lovca to gaa divljega slona u praumi. Bhima se zbog
mnogih svojih rana razgoropadio pa uhvati drugi luk i stavi na njegovu tetivu strijelu koja bi mogla
probiti i kamen. Nategnuvi luk do uha, zgodi njome Karnu i strijela proe kroz njegovo tijelo kao
grom kroz planinu. Junak zatetura i morade se spustiti na pod svojih kola, a alya okrenu konje i
odveze se to dalje odatle.
Kralj je Duryodhana odmah poslao dvadesetero svoje brae da zatite ranjenoga zapovjednika.
Oni udarie na Bhimu sa svih strana osuvi na njega tuu strijela i kopalja, ali Panduov sin ne uzdrhta,
nego Kuruima uzvrati svojim ubitanim orujem.
Prije no to se Karna bjee oporavio, petorica Duryodhanine brae izgubi ivot od Bhimine ruke.
Kada je veliki Karna opet stao na noge i, ojaena srca, izaao Bhimi na dvoboj, nastade meu
njima dvojicom jo ljui okraj. Napokon Bhima ostade bez svojih kola. Tada skoi s topuzom u ruci i,
nalik na boga vjetra, krenu ubijati tvoju vojsku, kao to vjetar razbija jesenske oblake. Ubrzo se
domogao novih kola pa opet krenuo na Radhina sina.
Bitka koja se tada razbuktala meu Kuruima i Pandavama bijae uasna i nemilosrdna i obje su
strane udjele da osvoje neumrlu slavu. Podie se nezamisliva galama od glasova boraca koji pozivahu
jedan drugoga po imenu. Svatko tko je imao neki grijeh, Bharato, s oeve ili majine strane, ili se neto
moglo prigovoriti njegovu vladanju ili se moglo izvrgnuti ruglu, mogao je to uti u ovome okraju.
Gledajui te hrabre ratnike kako ocrnjuju i ismijavaju jedan drugoga, pomislih, kralju, da su njihovi
ivoti doista dovreni. Ubrzo potekoe s toga mjesta rijeke krvi uborei preko odsjeenih glava preko
kamenja, dok se kosa ratnika lelujala u njihovim strujama nalik na mahovinu i vodeno bilje. Te
zastraujue rijeke tekle su ravno u Yamino carstvo. Grozna stvorenja to piju krv i mast i deru meso,
Bharato, poee plesati.
Gospodine, s mjesta gdje je Panduov sin unitavao trupe samaptaka, Kosala i Narayana, brujanje
Gandive nadjaavalo je sve druge zvukove. Suarman pogodi Arunu s desetinom strijela, a Krinu
pogodi u desnu ruku trima strijelama. Potom strijelom iroka vrha pogodi Arunin barjak, a divovski
majmunski poglavica, rukotvorina nebesnikoga majstora, zaurla tako strano da tvojoj vojsci utjera
strah u kosti. Doista, svekolika vojska Kurua stajae kao skamenjena! Tada Suarman tankom strijelom
pogodi Arunu ravno u prsa, a potom jo s trima. Teko ranjeni Aruna klonu od silne boli na sjedalo
svojih kola, a svekolika vojska Povika: Pogibe Aruna i riknue koljke, zagrmjee bubnjevi i
glasovi razliitih instrumenata izmijeae se s urlicima ratnika.
Neizmjerna Arunina dua ipak se povratila svijesti i on onda prizva silovito Indrino oruje. Iz
toga oruja izlete deseci tisua strijela i na svim stranama moglo se vidjeti kako padaju mrtvi kraljevi i
slonovi. Tu ne bjee nikoga, Bharato, tko bi se mogao ogledati s Arunom.
Ali samaptake jo jednom okruie Arunu odluivi da ili pobijede ili izginu, a on je jezdio kroz
njihove redove slian samome Unititelju. Tvoj je sin promatrao njegovo junatvo, a onda pozva sve
preivjele samaptake da udare na njega. Vojskovoe samaptaka i Kamboa opkolie onda Arunu
tisuom ratnih kola, s tri stotine slonova, etrnaest tisua konjanika i dvjesta tisua pjeaka. Ljutiti

218

Aruna posla na njih smrtonosni roj svojih strijela i tu pogibe deset tisua samaptaka i tisuu
Kamboa. I sam Sudakina, kralj Kamboa, izgubi glavu u tome pokolju.
Na jednome kraju Kuruketre Aruna je hitro tamanio samaptake, a Karna je na drugome kraju
satirao Panale, a na treemu je Bhima ubijao Kurue.
Avatthaman je jurnuo da napadne kraljevia Panala pa podviknu: Stani! Stoj, ubojico brahmana!
Danas nee izvui odavde ivu glavu!
Kada je zauo taj glas, Dhrtadyumnu zazebe oko srca, ali ipak odvano napadne na Dronina sina,
no Avatthamanove strijele zadadoe smrtni udarac njegovu koijau, pobie mu konje, polomie luk i
zastavu na kolima. Vladar Panala ostade na goloj zemlji samo sa titom i golom sabljom u rukama.
Ali ni to mu oruje nije dugo trajalo. Na kraju Dronin sin ipak uvidje da ni sada ne moe strijelama
ubiti svojega zlotvora pa ostavi luk i skoi s kola nalik na Garudu kada se s neba okomljuje da epa
veliku zmiju.
Aruno, spasi Drupadina sina iz eljusti smrti! kliknu tada Krina. Pogledaj, sine
Panduov, gdje brz kao vjetar juria na nj Avatthaman! Ubit e ga, Aruno! Arunina kola poletjee
kao da se kreu zrakom, i odmah se njegove zlatopere strijele zarie u Avatthamanovo tijelo, kao to
se zmije zarivaju u mravinjak. Ne stigavi Dhrtadyumnu, Avatthaman se morao popeti na svoja kola
i doekati Arunin napad, a za to je vrijeme hrabri Sahadeva uzeo kraljevia Panala i odvezao ga na
sigurno.
Avatthamanove se strijele zabie Aruni u prsa i ramena, ali on od toga i ne trepnu, nego zgodi
Dronina sina stranom strijelom koje ga ubitani udarac onesvijesti i njegov vozar okrene konje da bi
kola s onemoalim Droninim sinom izvukao iz bojnoga metea. Vidjevi to, Panale stadoe klicati.
Duryodhana je neuspjeno pokuavao zaustaviti bjesomunoga Bhimu. Silna vojska na slonovima,
koju je vodio Duasana, doe u pomo Duryodhani, ali Bhima jurnu meu slonove kao Indra meu
asure i rastjera ih kao to vjetar nebom rastjeruje oblake. Bjeali su slonovi, nalik na pokretne
brjegove, dok im je iz otvorenih rana nainjenih strijelama kuljala krv.
Yudhithirina vojska stade bjeati pred Karnom koji je pravio pusto u njihovim redovima.
Pljuskovi strijela dostizali su jedan drugoga i, doista, sa sutina luka polijetale su strijele koje svojim
vrhovima doticahu perje onih prethodnih. Od hitaca koji su se sudarali u zraku inilo se da se
razbuktao poar na nebesima. Razgnjevljeni Yudhithira pogodi Karnu s pedeset otrih strijela, iz tvoje
se vojske, kralju, zauo vapaj dok ju je pred sobom zatirao Dharmin sin. Tamo kamo bi vrli Panduov
sin upirao svoj pogled smjerajui zlo, prolamali su se redovi Kurua.
Njegove strijele dobro su prorijedile neprijatelja koji je napredovao, ali tada mu se priblii Karna i
presijee mu luk, a tri strijele zabode u njegova prsa. Teko ranjeni Panduov sin naredi svojem koijau
da se povue, a Kurui jurnue za njim podvikujui: Hvatajte ga! Hvatajte! uto im dvije tisue
odabranih junaka iz vojske Kekaya preprijeie put titei kraljev odstup.
I Nakula i Sahadeva stadoe Karni na put ne bi li tako spasili ivot svojemu najstarijemu bratu, ali
ih Suryin sin obasu strijelama i nastavi slijediti kola kralja Yudhithire. Karna mu obori skupocjenu
krunu s glave i pobi mu konje natjeravi ga tako da se zaustavi, a onda pobi konje i u Nakulinoj
zaprezi. Vidjevi da su obojica u Karninoj vlasti, njihov ujak alya osjeti samilost pa ree Karni: Ti si
zaboravio na svoju namjeru da se danas sukobi s Arunom. Zato si se onda toliko raspalio borei se s
Dharminim kraljevskim sinom. Potroit e sve oruje i oklop e ti oslabiti. Kada izae pred Parthu
tako iznakaen strijelama, s malo oruja i umornim vozarom i zapregom, postat e samo predmet
podsmijeha.
Karna se samo nasmijao i nastavio gaati dvojicu Panduovih sinova mnogim otrim strijelama.
Onda se alya nasmija pa e opet Karni koji bijae vrsto odluio pogubiti kralja Yudhithiru: Eno
tamo Arune koji pljuskom strijela obara najbolje meu naim ratnicima! Njega pogubi, Radhin sine,
jer ti samo radi toga Duryodhana iskazuje tolike poasti! Eno i Bhimasene kako se bori s kraljem
Duryodhanom! Uini neto jer e danas Bhima ubiti kralja svima nama naoigled! Poi spasiti kralja
jer velika se opasnost nadvila nad njegovom glavom!

219

Vidjevi da je Duryodhana doista podlegao esokim Bhiminim napadima, moni se Karna okani
Yudhithire i blizanaca i jurnu u pomo Dhrtaratrinu sinu, a Nakula i Yudhithira popee se na
Sahadevina kola pa se tako utroje i postieni zaputie prema logoru.
Kada stigoe, Yudhithira se, sav nagren i okrvavljen spusti na leaj u svojemu atoru i, kada mu
poupae strijele iz tijela, ree: Idite natrag, brao moja, i pomognite Bhimi na bojnome polju. I
Nakula i Sahadeva se vratie.
Sluajui lelek i jadikovke sojih ratnika koji od njega oekivahu spas, Aruna ree Krini: Krino,
ti si svjedok nevienih junakih djela koje je onaj junak poinio jezdei poljem kao sam ruitelj
svemira! On u mene upire svoj jarosni pogled i ma to mi u dvoboju s njim bilo dosueno, pred njime
ne smijem ustuknuti.
Aruno, na to e Krina prije no to izae u boj s Karnom, hajdemo do kralja
Yudhithire. Koijaev ga je sin ljuto izranio u boju. Idi najprije utjeiti brata, a onda e u boj protiv
neprijatelja i u toj e borbi ubiti Karnu! Tad se Aruna stade osvrtati ne bi li negdje ugledao brata,
ali ga nije mogao nigdje opaziti. Zato se primaknu Bhimi i upita ga gdje je kraljevski Kuntin sin, a ovaj
mu odgovori: Kralj Yudhithira napustio je bojite jer mu je tijelo isjeeno i isprobadano Karninim
strijelama. Ne znam je li jo iv.
Idi u logor, Bhimo, na to e Aruna i donesi nam vijesti o bratu! Ali Bhima odgovori:
Ne elim ii, Aruno, jer e junaci rei da sam se uplaio i da sam zato napustio bitku i bojite! Idi ti,
Aruno, a ja u se za to vrijeme boriti s tvojim protivnicima.
Tako Krina potjera kola elei da vidi kako je Yudhithira, a i nadajui se da e se Karna za to
vrijeme umoriti. Kada je kralj Yudhithira ugledao Arunina kola kako se primiu logoritu, on bjee
siguran da je Karna ve poginuo pa se pridignu na svojemu leaju i radosno pozdravi: Ubili ste Karnu,
a obojica ste zdravi i itavi! Nikako se nisam mogao otresti alosti to me je Karna porazio i sramote
koju sam doivio na bojitu. Bjee me spopao strah od Karne, Dhananayo, i kuda god sam iao, svuda
mi je njegov lik bio pred oima. Aruno, reci ve jednom da si danas u boju ubio Karnu i ugasi oganj u
mojemu srcu, roen iz osvetoljublja, a potpirivan mojim ponienjem!
Ja sam se, kralju, borio s Droninim sinom i pobijedio ga na to e Aruna a k tebi sam
doao da me blagoslovi i poeli mi pobjedu, prije no to poem u boj s Karnom. Vijest da je Karna
jo uvijek iv raesti Yudhithiru pa on stade govoriti u srdbi: Vojska mi se dala u sramotni bijeg, a ti
si ostavio Bhimu u nevolji i utekao si ovamo ne bi li izbjegao smrt od ruke silnoga vozarevoga sina!
Toliko si mi puta obeavo da e u boju ubiti Karnu i mi smo te svi blagoslivljali polaui u tebe sve
nae nade, a nikada mi nije na um padalo da e ti pobjei od straha pred njime i da e nas Duryodhana
moi pobijediti! Ako se boji, prepusti svoj luk Krini, a ti budi njegov koija, ili ustupi Gandivu
nekome drugome koji nee zadrhtati pred stranim Karnom!
Te Yudhithirine rijei raspalie gnjev Kuntina sina i on u jarosti isuka svoj ma da ga ubije. Tada
Krina, koji dobro poznavae ljudsko srce, prozbori: Zato si potegao svoj ma, Aruno? Ja ovdje ne
vidim nikoga s kim bi se trebalo boriti! Doao si iz boja da vidi kralja i vidjesmo ga. Dosta,
Yudhithiri je dobro. Kakva je to pomutnja u tvojemu umu? to si to naumio kada si se u gnjevu latio
maa?
Oiju uperenih k Yudhithiri i diui itavo, poput ljutite zmije, Aruna mu odgovori: Sebi sam
se zavjetovao da u ubiti svakoga tko mi kae da Gandivu prepustim nekome drugome! Ja u platiti
dug istini pa makar mi to rekao i sam Yudhithira! Rasprit u time groznicu i jad koji mi obuzimaju
srce! O anarddana, reci mi to da inim u ovoj nevolji?
Govinda e na to: Sramota! Partho, sada znam da nisi sluio starije kako dolikuje, jer sebi
doputa da se rasrdi i onda kada to nije nipoto na mjestu. Nije lako razluiti to treba initi od onoga
to ne treba, ali sve se moe saznati iz svetih knjiga. Grijeh je ubijati iva bia i najvea je vrlina,
prema momu miljenju, uzdravati se i od ubijanja ivotinja. Ti misli, Partho, da zna to je vrlina, ali
nije tako. Neistina se i moe izrei, ali nikada ne treba ubijati. Uinio si glupost kada si se vezao tom
zakletvom! Od istine nema niega uzvienijeg, ali ni istina nije uvijek za kazivanje, a neistina katkad
jest. Istina moe postati la, a la istina. Isposnik po imenu Kauika nije se odvie razumio u svete
knjige, ali se je zavjetovao da e uvjek govoriti istinu. Jednom prooe pored njega neki ljudi koji su
220

bjeali od razbojnika i pobjegoe u umu. Kada naioe razbojnici i zaklee ga da u ime istine kae
kuda su otili progonjeni, on im odade njihovo skrovite te tako oni izginue, a Kauika poini grijeh
zasluan najdubljega paklenog kruga.
Mnogi kau da svete knjige govore o udoreu i ja to ne poriem. Ali u svetim knjigama nije
ba sve predvieno. Pouke o udoreu objavljene su da pomognu napretku svih stvorenja. Pravda je
nepozljeivanje, dharma je tu da titi i uva narod.
Aruna mu odvrati: Tvoje su rijei, Krino, pune mudrosti i otroumlja. Prvae meu
pravednicima, zato me mora posavjetovati kako da se ne ogrijeim o svoju zakletvu a da i ja i
Yudhithira ostanemo na ivotu!
Vasudeva e na to: Panduov sin dobro zna da si ti jedini na svijetu koji se moe nositi s opakim
Karnom. Zato ti je, u ljutini, i rekao sve one grube rijei. Ali evo mojega savjeta: Sve dok se onome tko
je vrijedan svakoga potovanja to potovanje i ukazuje, kae se da on ivi na ovome svijetu. Kada pak
jedna takva osoba doivi da je potcijene, ona moe biti i iva, ali se za nju kae daje "umrla". Kada
starijemu kae "ti", to je kao da si ga ubio, premda je jo iv. Kraljevski je Panduov sin mudar i on se
nee naljutiti na tebe.5
Aruna se sloi s time pa stade pred Yudhithiru i obrati mu se tako Ijutito kako to jo nikada do
tada nije uinio: Ti me, kralju, nemoj koriti za kukaviluk! Mogao bi me koriti Bhima koji ustrajno
unitava neprijatelje, ali ne i ti koji se odmara tu, na dvije milje od bojnoga polja! Ti si junak samo na
rijeima, ali se tvoja djela ne poznaju! Ne znam koliko e biti dobro to e se ovo veliko carstvo nai u
rukama strasnoga kockara! Ti si, kralju, uzrok svih naih nedaa jer si na kocki izgubio sve to smo mi
stjecali svojim miicama! Narodi sa sjevera, zapada, istoka i juga bore se ovdje, ranjavaju i ginu. Ovaj
se strani rat zbog tebe rasplamsao! A evo sada moramo vojevati bez tebe! Zato nas ne vrijeaj
surovim rijeima i potpiruj na gnjev!
I, izrekavi to, Aruna se rastui i opet isuka ma rekavi: Ja u sada ubiti samoga sebe jer sam
nanio tu gadnu uvredu!
A Keava, prvak meu pravednicima, odgovori mu na to: Zato te toliko o alostilo to to si
rekao? Ubivi sebe dospio bi u jo strasniji pakao od onoga u koji bi dospio ubivi svoga brata! Objavi
sada glasno sve svoje zasluge i to e biti kao da si ubio samoga sebe!
Uinit u tako! odvrati Aruna te stade nabrajati sva svoja junaka djela i hvastati se pred
Yudhithirom pa, kada zavri, on odbaci svoje oruje, odgurne od sebe svoj luk i brzo stavi ma u
korice. Oborene glave od stida i sklopljenih ruku Aruna tada oslovi Yudhithiru: Oprosti mi, kralju, i
razveseli se! Evo, klanjam ti se, a to to rekoh razumjet e malo kasnije! Svom svojom duom zauzet
u se da spasim Bhimu i ubijem Sutina sina. Moj je ivot posveen tvojemu dobru.
I Aruna, sav blistajuu, dodirnu kraljeva stopala i okrenu se da poe u okraj. A Yudhithira,
poto je uo sve one Arunine otre rijei, ustane sa svojega leaja srca prepuna alosti, pa ovako kaza
Aruni: Aruno, uasne nesreu svalile su se na vas zbog mojega nedostojnog postupka. Ja sam
najgori od svih ljudi! Ja sam ubojica svoje rodbine i kukavica i lijenina! Jo u danas otii u umu i
ostat u tamo do kraja ivota! Okrunite Bhimu za kralja i ivite sretno do kraja ivota! to e mi ivot
poslije ovakvoga ponienja?
I on se htjede odmah udaljiti iz tabora, ali ga Krina stade zadravati i moliti da oprosti Aruni. On
se pokloni pred njim pa mu kaza: Kralju, tebi je poznat Arunin zavjet da e ubiti svakoga tko mu kae
da Gandivu prepusti drugome. A upravo si mu ti to rekao i ja sam Parthu posavjetovao da te uvrijedi
kako bi njegov zavjet ostao neokaljan. Gospodaru zemlje, uvreda starijima njihova je smrt. Zato tebi
sada prilii da mi oprosti, monoruki, jer sam se umijeao. Mi ti se obojica klanjamo i molimo te da
nam oprosti ovaj prijestup koji je poinjen da bi se udovoljilo istini. Dajem ti svoju rije da e danas
poginuti onaj iju smrt toliko eli! Danas e se zemlja napiti krvi grjenoga koijaevoga sina!
Tako Krinini savjeti pomirie brau. Aruna klee pred Yudhithiru i zagrli ga objema rukama pa
ga ponovno stade moliti da mu oprosti, a kralj ga ustro podie sa zemlje i urno mu kaza: Upravo je
5

Krina savjetuje Aruni da Yudhithiru "ubije" time to e mu uskratiti duno potovanje kao starijemu, da
time sebi olaka gnjev, brata potedi, a ujedno odri rije da e ubiti svakoga tko mu savjetuje neka kome
prepusti Gandivu.
221

tako kako si rekao, a krivica je moja. Ti si me, Govinda, sada probudio i spasio. Madhave, mi smo
danas obojica spaeni iz velike nevolje. I ja i Aruna bili smo zaslijepljeni glupou, a ti si nas
prevezao preko mora nesree.
Aruna opet pade pred Yudhithirne noge i gorko zaplaka. Nanio je veliku uvredu svojemu bratu.
A Yudhithira, gospodar zemlje, podie ga i s ljubavlju zagrli pa i njemu potekoe suze. Kada se malo
primirie, Aruna ree: Zaklinjem se istinom, kralju, i zaklinjem se tvojom milou, i Bhimom, i
blizancima, da u danas u boju ubiti Karnu, ili u ja lei na zemlju ubijen njegovom rukom!
Yudhithira mu s radou u srcu uzvrati: Neka tvoja slava zauvijek traje, a tvoj vijek neka ovisi
samo o tvojoj vlastitoj volji! Neka ti bogovi podare svako dobro! Idi u boj i pogubi Karnu kao to je
Puramdara pogubio Vritru na svoju vjenu slavu i hvalu!
Snanoga Bhimu bijahu za to vrijeme opkolili bezbrojni neprijatelji, a on se tukao s Kuruima ne
alei sebe. Sa svih su ga strana obasipali strijelama i sulicama.
Vioko ree Bhima svojemu koijau. Arune jo uvijek nema i srce mi je pritisnula
neizmjerna tuga jer ne znam jesu li jo na ivotu plemeniti Yudhithira i Aruna. Nije mi drago to me
je kralj Yudhithira morao ostaviti sama usred svih ovih neprijatelja.
Vioka e na to: Bhimo, zar ne uje brujanje Gandive koju Partha odapinje u jarosti? Zar te sluh
vie ne slui? Panduov sine, sve su tvoje elje ispunjene! Eno majmuna na Aruninu stijegu! Vijori se
usred one ete slonova! Eno kako, poput munje u oblacima, bljeska Gandivina struna!
Bhima odvrati: Vioko, za takvu vijest dat u ti etrnaest velikih sela, stotinu robinjica i dvadeset
bojnih kola!
I poto je neustraivi Bhimasena saznao da dolazi Aruna, on stade, kralju, satirati tvoju vojsku
nimalo ne marei za svoju glavu, a za to je vrijeme, odapeto s Gandivine tetive, tvoju vojsku spaljivalo
raznovrsno oruje koje bjee nalik na ognjeve, meteore i gromove.
Razbivi Kurue, nepobjedivi se Aruna primakao Bhimi i nakratko ostadoe zajedno, dok Aruna
nije priopio Bhimi da su Yudhithiri izvukli strijele iz tijela i da je sada dobro. Onda se posavjetovae
i Bhima krenu za Arunom da bi mu titio pozadinu.
A Duasana, mlai kraljev brat i tvoj drugi sin, jurnu bez straha na Bhimu zasipajui ga svojim
strijelama. Kao to lav skae na maloga jelena, tako se Bhima okomio na Duasanu. Zapodjenu se
krvav dvoboj na ivot i smrt. Bhima srui protivnikovu zastavu, strijelom sasijee njegova vozara, a
njega pogodi u elo. Duasana mu odgovori bacivi na Bhimu koplje teko poput Indrina i ono probi
tijelo Panduovog sina. Bhima se zaljulja i srui bez svijesti, ali ubrzo doe k sebi, no Duasana ga
opet pogodi. Tada Bhima pomahnita pa doviknu svojemu neprijatelju: Ranio me jesi, ali sada ti izdri
udarac mojega buzdohana! Danas u se napiti tvoje krvi!
I jarosni Bhima zavitla svoj strani buzdohan i baci ga na protivnika. To oruje silovito odbaci
Duasanu s njegovih kola za desetak duina lukova i on, koprcajui se, pade na zemlju. Kada je oruje
palo, on u prah zdrobi Duasaninu koiju i pobi mu zapregu, a s njega spadoe i oklop i nakit i odjea
te on ostade leati na ledini uvijajui se u samrtnim mukama. Duryodhani i Karni naoigled Bhima
sie sa svojih kola netremice gledajui svojega paloga zlotvora pa isuka svoj otri ma i stade mu
nogom na grkljan. Rasporivi prsa svojega neprijatelja koji se valjao po tlu, on poe piti njegovu toplu,
ivotvornu krv. Zatim, kralju, Bhima odrubi glavu tvojega sina, a tijelo baci ustranu i, izvravajui svoj
zavjet, opet liznu krv svojega neprijatelja uivajui u tom okusu. Potom uperi u njega svoj gnjevni
pogled pa kaza: Okus krvi ovoga mojega zlotvora ljepi je od okusa mlijeka moje majke, bolji je od
ukusa meda ili dobre medovine i od najistije vode!
Pa opet svrnu pogled na Duasanu, bijesno se i oholo nasmija i ree: to jo da ti uradim? Smrt te
otela iz mojih ruku!
Oni koji ne popadae na zemlju od uasa dok su gledali taj prizor ispustie iz ruku oruje, a mnogi,
onemoali od groze, slabano kriknue gledajui napola zatvorenim oima kako Bhima pije
Duasaninu krv. Odista, svi koji su stajali u blizini razbjeae se govorei jedan drugome: Ovo nije
ljudsko bie! Mora daje Bhima rakasa!
Dok mu je krv tekla iz rana, Bhima, sav ulijepljen krvlju, crvena, Ijutita lica, podviknu: Hej,
junaci! Ono to sam se zakleo da u u boju uiniti Duasani, danas sam izvrio! Ubrzo u ispuniti i
222

onaj drugi svoj zavjet i ubit u onu drugu zvijer, Duryodhanu! Prinijet u ga na rtvu u ovome ratnom
rtvenom obredu!
Tada, kralju, tvoj sin Niangin povede devetoricu svoje brae da osvete bratovljevu smrt, ali
Aruna priteknu Bhimi u pomo i desetak njegovih zlatoperih strijela otpremi ih sve do jednoga u
Yamino carstvo. Prestravljena vojska Kurua poe se osipati i bjeati s bojita pred silom Panduovih
sinova, a kralj Duryodhana spusti svoje malaksale ruke i utonu u more alosti za svojim bratom
Duasanom. Ostali kraljevii s Kripom na elu napustie poprite bitke.
A alya, ukras svakoga kraljevskoga sabora, vidje kako je Karni u dui pa ga oslovi: Ne alosti se,
Radhin sine! To tebi ne prilii. Uasnuti Duasaninom sudbinom, ovi su kraljevi pobjegli s bojita, a
Duryodhana je izvan sebe zbog ovoga stranog prizora. Priberi zato, tigre, svu svoju neustraivost i,
imajui stalno pred oima dunost katriye, kreni k Dhananayi.
Dhrtaratrin sin na tvoja je plea natovario sav teret. Pobjeda e ti donijeti veliku slavu, a u porazu
su ti osigurana nebesa!
Zamisli se Karna i vidje da mu nije druge, nego da se mora boriti. Bitka se opet rasplamsa.
Vrasena, plemeniti Karnin sin, bez iije pomoi probode Arunu svojom strijelom u tome okraju i
kliknu od radosti pa opet pogodi Arunu u lijevi pazuh, i to mu nekoliko puta poe za rukom. Onda se
Aruna naljuti pa se nasmija stranim glasom i doviknu Karni i ostalim Kuruima: Karno, danas u pred
tvojim oima svojim otrim strijelama poslati Vrasenu u Yamino carstvo! Kau da si se, dok ja ne
bijah prisutan, s ostalima udruio da biste ubili moga silnoga sina. Ja u sada ubiti tvojega sina, i to
pred svima vama, a vi ga spasite ako moete!
I etirima otrim strijelama on sasijee Vraseni luk, obje ruke i napokon glavu. Kada vidje da mu
je Aruna ubio sina pred vlastitim oima, plemeniti Karna pomahnita od srdbe i jurnu na Krinu i
Arunu.
Aruno ree tada Krina evo dolazi nam onaj veliki junak ija kola vozi kralj Madre.
Panale e se razbjeati pred njime kao stado jelena pred razjarenim lavom. Priberi svu svoju
odvanost, Panduov sine, jer osim tebe nema vie nikog tko bi mogao stati na put koijaevu sinu.
Pogubi ga kao to je Indra pogubio zloduha Namuija!6
Aruna e na to: Krino, moja je pobjeda sigurna i ja u nju ne sumnjam jer si ti gospodar svih
svjetova, a ti si zadovoljan mnome, Madhusudano!
Tada dvoja kola s prekrivkama od tigrovih koa, poput dvaju sunca, krenue jedna prema drugima.
Obojica junaka bijahu oboruani lukovima koji su blistali poput munja i svaki je od njih posjedovao
pravu riznicu ouja. Nisu se mnogo razlikovali. Obojici oevi bjehu nebesnici i obojica bijahu lijepi i
moni kao boanstva. Kada ugledae, kralju, tu dvojicu tigrova meu ljudima, neumoljivih kao tigrovi,
tvoji vojnici kliknue od radosti. U sva srca uvue se zebnja jer se nije znalo tko e od njih dvojice
pobijediti. Na objema stranama borci postadoe gledaoci ovoga ratnikog iskuavanja u kojemu bijae
sigurno samo jedno: da e jedan pobijediti, a drugi biti poraen. Gospodine, svi su se stanovnici svijeta
podijelili na dva tabora.
Nebesa i sve zvijezde na njima zabrinue se za Karnin ivot, a svekolika prostrana Zemlja brinula
se za Arunu kao za roenog sina. Rijeke, mora i planine, kralju, i drvee, bilje i trave, drali su se na
Aruninoj strani. Asure, guhyake, gavranovi i ostala letea stvorenja bili su uz Karnu, a drago
kamenje, etiri Vede, povijest i upavede, a i upaniadi sa svim svojim tajnama, pa Takaka, planine i
sve velike zmije koje se raaju s otrovom, i sve Nage stadoe na Aruninu stranu. Na njegovu stranu
stadoe i Airavata7 i sva njegova djeca, a na Karninu stranu stadoe i vukovi, divlji bikovi i sve
ivotinje i ptice koje nose povoljna znamenja, a i Agni, Soma, Vjetar i sve strane svijeta, a Aditye
prijeoe na Aruninu stranu. Uz Karnu bijahu i vaiye, udre i sute i svi mijeani stalei, a brahmani,
katriye, rtve, pa i rtveni darovi bjehu na Aruninoj strani. Pisae, rakase, zvijeri, ptice mesoderi,
morska udovita, psi i aglji bili su uz Karnu, a svi nebeski, kraljevski i dvoroeni riiji i gandharve
pristajahu uz Arunu.
6

Namui je bio Indrin protivnik kojega je trebalo savladati u osobito tekim uvjetima: ni nou ni danju, ni
suhim ni vlanim. Indra ga je ubio vodenom pjenom u suton izmeu dana i noi.
7
Airavata je Indrin slon.
223

 Neka pobijedi moj sin Aruna! ree tada Indra, gospodar nebeskoga carstva.
Neka pobijedi moj sin Karna! ree Surya, bog Sunca.
Bogovi su eljeli da pobijedi Aruna, a asure poeljee Karninu pobjedu, pa bogovi stadoe
nagovarati Samostojnoga Tvorca: Gospodaru, neka uspjeh ove dvojice bude podjednak! Ne dopusti da
njihov dvoboj razori svemir!
A Brahman im na to odgovori: Plemenitome Aruni pobjeda je osigurana jer je Karna na strani
danava i zato je poteno da bude poraen. Aruna uvijek bjee zatonik istine i udorea i ne treba
sumnjati da on uvijek mora pobjeivati jer time izvrava elju bogova.
Za to su vrijeme Arunini i Karnini konji njitali jedni na druge, a lopoooki Krina i kralj alya
vodili su dvoboj pogledima. Vasudeva natjera alyu da obori pogled. Uto se javi Sutin sin i,
osmjehujui se, upita alyu: Prijatelju, to e ti initi ako me u ovome dvoboju Aruna nekim
nainom ubije?
Ako pogine, na to e alyaja u sam ubiti i Krinu i Dhananayu!
Aruna je isto pitanje postavio Krini, a ovaj se nasmija pa e rei: Moe Sunce pasti sa svojega
mjesta, a zemlja se rasprsnuti na tisuu komada, moe vatra izgubiti svoju toplinu, ali tebe Karna ne
moe pogubiti! Dhananayo, znaj da bi se to moglo dogoditi samo kada bi zapoelo ope unitenje
svemira, a bude li tako, ja u golim rukama uzeti ivot i Karni i alyi!
Nebesa ispunie nage, asure, siddhe, yake i velike skupine gandharva, rakasa, riija i ptica
izvrsnoga perja i bjee to doista neobina slika. Sva ljudska stvorenja koja se tu bjehu okupila gledala
su taj velianstveni prizor, a nebesima su odjekivali glazba i pjesma, hvalospjevi, smijeh i ples i
svakojaki umilni zvuci. Onda i Kurui i Pandave radosnih srca zasvirae u svoja glazbala i puhnue u
koljke i zarikae kao lavovi, tako da odzvanjahu sve etiri strane svijeta, a kada jurnue da jedan
dugoga ubiju, podie se do nebesa strani tutanj boja.
Dvojica strahovitih strijelaca prizvae svoja najmonija oruja i stadoe njima unitavati bezbrojne
ljude, konje i slonove i ranjavati jedan drugoga. Obje se vojske, kralju, razbjeae pred njima dvojicom
kao to sitna divlja bjei pred lavovima.
Gledajui to, Dronin je sin krio ruke pa oslovi ljubaznim glasom Duryodhanu: Smiluj se,
Duryodhano, pomiri se s Pandavama! Vi se nemate zbog ega svaati. Proklet da je rat! Izginue i
Bhima i svi najvei ratnici i samo jo mene i mojega ujaka nitko ne moe ubiti. Zajedno s Pandavama
moe dovijeka vladati kraljevinom jer, ako ja nagovorim Arunu, on e odustati od bitke, a Krini nije
stalo do neprijateljstva. Yudhithira je uvijek spreman uiniti dobro svakome stvorenju, a ostali e
posluati njih trojicu. Aruna se nikada nee ogluiti o moje rijei i uvijek e biti uz tebe. Govorim ti to
zato to prema tebi gajim veliko prijateljstvo, a i ti meni uvijek iskazuje najdublje potovanje.
Poslije ovih prijateljskih i mudrih rijei Duryodhana se zamisli i poe duboko uzdisati, a onda s
jadom u srcu odgovori: Tako je, prijatelju, ali uj to u ti rei: Opaki je Vrkodara poput tigra ubio
Duasanu, a njegove tadanje rijei, koje si i ti uo, jo mi paraju srce. Zar moe biti mira? Prithini e
se sinovi uvijek sjeati zala koja sam im nanio i nikada mi nee moi vjerovati. Aruna se nee moi
nositi s Karnom, a tebi, sinu uitelja ija e slava zauvijek trajati, ne prilii da sada kae Karni:
Odustani od boja. Aruna je danas vrlo umoran i Karna e ga uskoro pogubiti.
Za to su vrijeme Sutin sin i Aruna ranjavali jedan drugoga lijepo operjanim strijelama. Onda
Indrin sin posla na Karnu strano oruje koje je moglo unititi svakoga protivnika. Zasjae nebo i
zemlja i sve etiri strane svijeta i prekri se svjetlou i Suneva putanja, a sinu i samo Arunino tijelo.
Na ratnicima se zapalie haljine i oni stadoe bjeati, a naokolo je praskalo kao da gori bambusova
uma.
Kada Karna vidje da to oruje ini udo i pomor na sve strane, on posla na njega Varunino oruje
da bi ga ugasilo. Digoe se velike gomile oblaka i sve se etiri strane umotae u tamu. Ti oblaci nalik
na planine opkolie svu zemlju i potopie je vodom pa se taj strani poar brzo ugasi. Sva nebesa
prekrie oblaine, spusti se mrak i nita se nije moglo vidjeti. Onda Aruna rastjera te oblake uz pomo
oruja Vayavya, a srditi i neumorni Sutin sin se nasmija Krini i Aruni i izbode ih svojim dobro
naciljanim strijelama.

224

Vasudeva je gledao kako Karna obara Arunine strijele pa ga oslovi: to je to, Aruno, da danas
Karna moe ponititi tvoje oruje svojim? Pogubi sada Karnu, bori se istom onom ustrajnou kojom si
i dosada ubijao sve one kojima su svojstva Tame bila oruje kao i sve one silovite katriye i asure
roene iz oholosti koje si pobio u mnogim dosadanjim bitkama!
uvi te Krinine rijei, Aruna odlui oduzeti ivot Sutinu sinu jer je znao zbog ega je doao na
ovaj svijet. On ree Krini:
Sada u stvoriti mono i strano oruje koje e donijeti propast Sutinu sinu, a blagodat ovome
svijetu. Doputenje da to uinim traim od tebe, od Brahmana i od svih onih koji znaju Brahmana!
I rekavi to, Aruna se pokloni Brahmanu.
Onda prizva to izvrsno i neodoljivo Brahmanove oruje kojim se moe upravljati samo umom, ali
mu Karna osujeti to oruje. Sutin sin stajae velianstven nasred bojita prosipljui svoje strijele kao
to olujni oblak prosipa kine pljuskove.
Na bratove prigovore Aruna opet prizva isto to oruje i na stotine i stotine zlatokrilih strijela
blistavih kao sunce istoga trena prekrie Karnina kola. Glave okolnih ratnika padale su hrpimice, a neki
su, gledajui to, padali mrtvi od straha. Tada Karna rani i Bhimu i Krinu i Arunu, svakoga s po tri
strijele, pa onda riknu poput lava.
Dok su se dvojica najveih strijelaca i najmonijih ratnika sukobljavala svojim monim orujem,
stie tu i Yudhithira u zlatnome oklopu, elei da bude svjedok toga dvoboja. Strijele mu bijahu
povaene i on ve bjee ozdravio pomou mantri i lijekova najboljih vidara.
Gandivina tetiva, koju je Aruna potezao velikom silinom, prekinu se uz gromki prasak. Sutinu se
sinu tako pruila prilika te on izbode Arunu stotinom malih strijela, otrih i natopljenih uljem,
operjanih ptijim perima a nalik na zmije koje su se tek oslobodile staroga svlaka. Mnogi koji su titili
Arunu padoe pod Karninim hicima i u tome stranom asu doista je svima izgledalo da su Krina i
Aruna pobijeeni. Aruna je hitro napeo drugu strunu pa, bijesan zbog mnogobrojnih svojih rana to
mu ih nanijee Karnine strijele, napadne Kurue. Od njegovih strijela nastade tama. U tome napadu
Aruna pobi dvije tisue vrsnih ratnika Kurua zajedno s njihovim zapregama i koijaima. To bijahu
oni koji su titili Karnine bokove i pozadinu i ili u njegovoj prethodnici. Tada tvoji sinovi i preivjeli
Kurui pobjegoe odatle ostavljajui za sobom umirue i ranjene oeve i sinove.
Karna i Partha prekrie cijelo nebo gustom i neprobojnom masom strijela. Nebeski su stanovnici
klicali, kralju, as Karni, as Aruni, i radosno im odobravali i hvalili ih.
A neka hrabra zmija, koja se spasila iz poara Khandave, bjee se popela iz donjih podruja nosei
u srcu mrnju i sjeanje na smrt svoje majke koju je ubio Aruna. Pomislivi da je doao as kad e
moi utoliti svoju e za osvetom, ona se uvue u jedan od Karninih tobolaca i uze na sebe oblije
strijele.
Nita se nije vidjelo u gustoj i stranoj pomrini koju su napravile strijele. Dvojica najveih
strijelaca na svijetu pogledae jedan drugoga izmoreni ratnim naporima. Obojicu su hladile prekrasne
lepeze od mladoga palmina lia kojim su mahale mnoge apsarase kropei ih s nebesa mirisnom
sandalovom vodicom, a Indra i Surya vlastitim rukama njeno obrisae lica dvojice vitezova.
Karna bijae Ijutito izranjan Aruninim strijelama i uvide da ne moe nadjaati svojega protivnika
pa se odlui uzeti strijelu posutu sandalovim prahom koju bijae drao u posebnom tobolcu. Sutin sin
nije znao da je uz pomo Yoge zmija Avasena ula upravo u tu strijelu. Kada alya vidje da Karna
cilja tom strijelom, on mu kaza: Ta strijela ne moe pogubiti Arunu. Paljivo odaberi neku drugu koja
e moi odrubiti glavu tvojemu protivniku.
Oima usplamtjelim od bijesa Sutin sin pogleda gospodara Madra pa mu odgovori: alyo, Karna
nikada dvaput ne cilja istom strijelom! Junaci kao ja nikada ne mogu postati nepoteni borci!
I, reakvi to, Karna s velikom panjom odape tu strijelu, kojoj tolike godine bjee odavao poasti,
i, udei za pobjedom, ustro doviknu Aruni: Mrtav si, Aruna! I ta strijela odapeta Karninom
miicom poletje uz jeziv zviduk kao da se nebo razdire napola. Krina ugleda tu strijelu nalik na oganj
ili Sunce kako blista na nebu pa u velikoj urbi i s najveom lakoom sabi svojim nogama svoja
izvrsna kola u zemlju i ona utonue za itav lakat u dubinu, a bojni konji, bijeli kao mjeseina,
pokleknue i spustie se na zemlju.
225

Aruna je imao na glavi krunu koju mu bjee poklonio sam Indra i nju nije mogao otetiti nitko,
pa ni sami bogovi. Ta zmija smaknu je Aruni s glave i razbi u komadie predivni ukras okien
najljepim dragim kamenjem. Spalivi zlatni Arunin nakit, zmija se vrati Karni elei pokuati iznova
pa mu ree: Poslao si me na protivnika, Karno, a da me nisi ni vidio! Zato ti i nije polo za rukom da
Aruni odrubi glavu. Poalji me brzo jo jednom, sada kad si me vidio! Ovajput u, zasigurno,
rastaviti Arunu od ivota! I zmija mu urno ispria kako je dospjela u njegov tobolac.
Na to joj Karna odvrati: Zmijo, Karni ne treba pobjeda koju e osvojiti tuim snagama! Istu
strijelu neu izbaciti dvaput pa sve da moram ubiti i stotinu Aruna!
Zmija se tada rasrdi i odlui vlastitim snagama ubiti Arunu pa se opet pretvori u strijelu i poletje
na njega, ali tada Krina pree Parthi: Ubij tu veliku zmiju koja ti eli zlo! Ljutita lica Aruna se
okrenu i zmiju koja je jezdila nebom ravno prema njemu isijee sa est svojih strijela. Poto pogibe
zmija, Gospod Keava svojim monim miicama izvadi njihova kola iz zemlje.
Onda Aruna posla na Karnu devedeset strijela i svaka od njih nalikovae na palicu same smrti.
Duboko ranjen tim strijelama Karna uzdrhta kao planina pogoena gromom. Strijelama pogoeni
padoe na zemlju njegova kruna okiena zlatom i draguljima i sjajne naunice, a skupocjeni i blistavi
Karnin oklop, koji su mnogo dana mnogi majstori briljivo kovali i dopravljali, za tren se raspade u
komade. Mnogim vitim zlatoperim strijelama koje bijahu itave nainjene od eljeza Aruna izbode
Karnu posred prsa. Sutin sin ispusti svoj luk nalik na akrin luk i svoj tobolac te stajae tako omamljen
i posrui dok ga je raspinjala ljuta bol. Nije se mogao pokrenuti i vrli Aruna ne poelje u tome stanju
pogubiti svojega protivnika jer je potovao pravila muevnosti.
Uto mu mlai Indrin brat uzrujano ree: Panduov sine, zato si postao tako zaboravan? Oni koji su
doista mudri nikada ne tede svoje neprijatelje ma koliko oni bili trenutno nemoni!
Neka bude kako kae! na to e Aruna, pa mu iskaza svoje tovanje, a onda izbode Karnu
mogim valjanim strijelama. No Karna bjee povratio svoju hladnokrvnost i zasu Arunu mnogim
strijelama koje bijahu nalik na ljutite zmije i desetak njih izbode Arunu, a est pogodi Krinu.
Tada se Aruna odlui gaati Karnu stranom strijelom koja itava bijae nainjena od eljeza i u
kojoj bijahu sile najmonijih nebeskih oruja. Ona bjee nalik na najmoniji zmijski otrov, a njezin
zviduk na tutanj Indrina groma.
Upravo tada doao je as Karnine smrti i pred njime se pojavi Kala u svojemu nevidljivu obliku pa
ga podsjeti na brahmanovo prokletstvo rekavi: Zemlja prodire kota tvojih kola!
I doista, kada doe Karnin dosueni as, iz njegova sjeanja izblijedi mono Brahmanovo oruje
kojem ga je nauio veliki Paraurama, a lijevi kota njegovih kola poe propadati u zemlju. Prokletstvo
se brahmana ostvarilo i Karnina se kola poee zanositi, a onda utonue u zemlju i ostadoe
nepokretna, nalik na sveto drvo koje stoji na svojemu uzvienju nosei na sebi svoj cvjetni teret. Kada
u svojemu unutranjem svjetlu vie nije mogao ugledati mono oruje to mu ga bjee poklonio Rama,
Karnu obuze tuga pa on zamaha rukama i poe grditi pravdu: Oni koji znaju to je pravednost tvrde
kako pravda titi one koji se nje pridravaju! Mi smo uvijek nastojali drati se pravednosti koliko to
bjee u naoj moi i dostupno znanju, a sada ta pravda unitava one koji joj se klanjaju!
I Karna tada velikom silinom izbaci nekolicinu svojih strijela i njima prekinu tetivu Arunina
luka, a onda, na jednak nain, prekinu ih jo deset. Mogao je odapinjati stotine i stotine strijela, ali nije
znao da Aruna uza svoj luk ima i stotinu tetiva. Aruna ih je tako hitro zamjenjivao da to ni Karna
nije mogao primijetiti.
Karna potom ustro skoi s kola i objema rukama epa utonuli kota pa nape svu svoju snagu.
Zemlja se silom njegovih miica podie uvis za etiri prsta, i to sa svih svojih sedam otoka, s
planinama i vodama. Kada Karna vidje da Zemlja ne puta kota koji je progutala, njemu nagnue suze
od jada pa uzviknu: Partho, strpi se za asak dok ne iupam ovaj utonuli kota! Vidi li da mi je lijevi
kota sluajno utonuo u zemlju?! Odustani od nauma da me ubije jer je tako neto dostojno samo
kukavice, a ti si najhrabriji ovjek na svijetu i uvijek si se ponaao kao pravednik! Panduov sine, ti
dobro poznaje pravila bitke. Ti stoji na svojim kolima, a ja stojim na zemlji, slab i malaksao. Tebi ne
prilii da me sada ubije. Ja se ne bojim ni tebe ni Vasudeve, ali ti se prisjeti pouka o pravdi i daj mi
malo vremena!
226

A na to se, stojei na Aruninim kolima, javi Vasudeva: O kakve li sree, Karno, da si se

najednom sjetio vrline! Kada ih snae nesrea, podlaci uvijek psuju sudbinu, a zaboravljaju svoja
nedjela. Kada si u Duryodhaninu, Duasaninu i akunijevu drutvu vrijeao i zlostavljao Draupadi
koja bijae u jednom jedinom komadu odjee, i to pred prepunom sabornom dvoranom, tada se ta tvoja
vrlina nigdje nije mogla opaziti, Karno. Kada je lukavi kockar, podmukli akuni, pobijedio
Yudhithiru nevina podvalama, gdje onda bijae tvoja vrlina? Nisi li ba ti pakosno ismijavao
Draupadi i govorio: Tvoji su te muevi ostavili nezatienu, idi i udaj se za drugoga! Gdje onda
bjee tvoja vrlina? Sada o vitetvu zbori jezik koji se nije stidio takvih gadosti. Zaista si se viteki
ponio kada su mnogi snani vitezovi opkolili mladoga Abhimanyua i besramno ga rastavili od ivota!
Nemoj ti govoriti o plemenitosti i o vitekoj borbi jer ih nikada nisi potovao!
Na te Vasudevine rijei, Bharato, Karna samo obori oi od stida i ne odvrati ni rijei, nego stisnu
usne od bijesa i opet podie svoj luk i silan, kakav bijae, nastavi se boriti s Arunom.
Vasudeva tada oslovi Arunu i kaza: Ti si obdaren velikim moima. Zato udari Karnu nebeskim
orujem i rastavi ga od ivota!
Te rijei Krinine razjarie Arunu i on se prisjeti svega to bijae pretrpjela Draupadi. Izgledalo
je, kralju, da iz svake pore na njegovu tijelu izbijaju plamenovi i bjee to udesan prizor! Kada to
Karna spazi, on jo se jednom napregnu da iz zemlje iupa kota svojih kola, a Partha ga je za to
vrijeme pomou Brahmanova oruja zasipao pljuskovima strijela.
Potom Kuntin sin nacilja na Karnu svoje omiljeno Agnijevo oruje, ali ga, im je njegova sila
bljesnula i rasplamsala se, Karna ugasi Varuninim orujem. Sutin sin stvori oblake koji prekrie sve
etiri strane i zamraie ih, i to bjee nalik na tmuran kini dan. Naoigled Karni Aruna raspri oblake
silom svojega Vayuova oruja. Onda Sutin sin uze stranu strijelu blistavu kao oganj i naumi njome
ubiti Panduova sina.
U taj as puhnue siloviti vjetrovi nosei otro kamenje i, kada je tu strijelu stavio na tetivu,
uzdrhta, kralju, cijela Zemlja sa svojim planinama, vodama i umama. Sve etiri strane svijeta uvie se
u prainu, a na nebesima se zaue alobni poklici bogova. Pandave spopade uas kada ugledae to
oruje. Ta otrovrha strijela, bljetava kao Indrin grom, pogodi Arunina prsa ubrzana silom Karninih
miica i ue u njih kao zmija koja se probija u mravinjak. Panduov sin, strah i trepet neprijatelja,
zatetura ljuto ranjen tim hicem i ruke mu onemoae pa ispusti Gandivu.
Veliki ratnik Karna iskoristi tu priliku pa opet skoi s kola s namjerom da oslobodi kota koji je
progutala zemlja. Objema rukama uhvati kota i napne svu svoju golemu snagu, ali je sudbina htjela da
svi njegovi napori budu uzaludni. Za to vrijeme plemeniti se Aruna vratio svijesti.
Uzeo je u ruke strijelu sudbonosnu kao palica smrti, kojoj bjee ime Analika, a Vasudeva mu
onda ree: Odrubi tom strijelom glavu svojega protivnika prije no to mu poe za rukom da oslobodi
svoja kola!
Aruna se s time sloi i irokovrhnom strijelom naprije srui barjak blistav kao jarko Sunce. Kada
pade taj barjak, kao da propade u Kuruima svaka nada u pobjedu i s njom sve ono to im bjee drago,
kao i sama srca Kurua padoe i svuda odjeknue uzvici: Ah! Jao! Hitajui da ubije Karnu, Aruna
uze iz tobolca tu vrsnu strijelu zvanu Analika koja bijae sjajna kao jarko Sunce i stavi na tetivu to
mono oruje u obliku strijele, kojemu ne mogu odoljeti ak ni bogovi, to plemenito bie kojemu je
Panduov sin dugo iskazivao potovanje. Onda Aruna napnu tetivu i brzo ree: Ako sam se ikada
posveivao isposnitvu, ugaao starijima i sluao savjete svojih dobronamjernika, onda neka i ova
moja strijela postane mono oruje koje moe unititi tijelo i srce mojega neprijatelja! Neka ta otra
strijela, kojoj sam ukazivao svaku poast, ubije tom istinom mojega protivnika Karnu!
Izrekavi to, Dhananaya odape tu stranu strijelu Karni na propast. Izbaena rukom monoga
ratnika, ta strijela, u kojoj bijae Suneva sila, obasja sve etiri strane svijeta i tim orujem Aruna
odrubi glavu svojega neprijatelja kao to je Indra svojim gromom odrubio glavu demona Vrtre.
Analika odvoji od trupa Karninu glavu blistavu kao izlazee Sunce i ona pade na zemlju, sada
vie nalik na krvavi Sunev kolut koji se s brjegova Asta skotrljao na zemlju. Doista, ta glava
vrhovnoga vojskovoe Kurua nevoljko se rastade od tijela uvijek njegovana u obilju, kao to se vlasnik

227

teko rastaje od svoje palae prepune blaga. Rastavljeno od ivota Aruninom strijelom, Karnino
stasito tijelo srui se okupano krvlju koja je tekla iz svake rane.
Tada iz toga palog tijela suknu svjetlost preko nebesa i nestade u Sunevu kolutu, a taj prekrasni
prizor Karnine smrti mogli su vidjeti svi ratnici koji su pripadali ljudskome rodu. Ne oklijevajui ni
asa, Krina i Aruna puhnue u svoje koljke, a s njima i cijela vojska Pandava. Razdragani ratnici
puhali su u svoje trube i mahali skutima svoje odjee. Gospodine, smrtni as Sutina sina kucnuo je
poslije podne toga dana. Kada kralj Madra vidje da Karna lei na ledini izboden strijelama i okupan
krvlju, on potjera ta kola bez barjaka i ode s bojita.
Meu onima koji tu stajahu bilo je i u tvojoj i u njihovoj vojsci onih koje spopade strah, a i onih
koji se radovahu. Neki su tugovali, a neki se, opet, udili, svatko prema vlastitoj prirodi. Uto Bhima
stade urlati i udarati miicama oklopljenim do pazuha pa poe poskakivati i plesati, zastraujui tako
Dhrtaratrovie. Oamueni vladar Madra urno je tjerao kola bez barjaka i tako doe pred
Duryodhanu pa mu kaza: Nikada dosada, Bharato, ne bjee boja kakav se zbio izmeu Karne i Arune!
Karna bjee estoko navalio na Krinu i Arunu i na sve ostale tvoje dumane, no sudbinom je ipak
upravljao Aruna. Zato je usud uvijek titio Pandave, a nama je okretao lea. Ne alosti se, Bharato,
sudbina je tako odluila. Smiri se jer se ne moe uvijek pobjeivati.
Poto je poginuo Karna, nikome u tvojoj vojsci ne bijae vie do postrojavanja i junaenja. Bez
oruja i oklopa, bjeali su tvoji vojnici ne razaznavajui vie ni strane svijeta i ruei u bijegu jedan
drugoga. Kada ih kralj Duryodhana vidje kako prestraeni bjee pred Bhimasenom, on kriknu: Jao
meni! pa ree svojemu koijau: Kada stanem pred Parthu s lukom u ruci, on nee moi proi mimo
mene! Razrijeit u se svojega duga prema Karni tek kada pobijem Arunu, Govindu i ohologa
Vrkodaru, a s njima i ostatak svojih zlotvora.
I onda kralj Duryodhana izazva sve junake Pandava i stade pred njih kao to je u starim
vremenima asura Bali8 izazvao sve bogove.
Svojim otrim strijelama ljutiti je Duryodhana ubijao na stotine i tisue svojih neprijatelja. Bili
smo tada svjedoci nevienome junatvu tvojega sina jer je on sam, i bez iije pomoi, odolijevao svim
Pandavama koji ga ujedinjeni napadnu. Okupio je svoju vojsku i odluivi da ne ukalja svoje
dostojanstvo, govorio im je: Na cijelome Zemljinu aru, pa ak ni u planinama, ja ne vidim mjesto
kamo biste se mogli sakriti pred Panduovim sinovima! Zato onda bjeite? Pandavama je ostalo malo
vojske, a Aruna i Krina teko su ranjeni. Ako svi vi vrsto stanete pred njih, odluni da se borite s
njima, pobjeda e, sigurno, biti naa! Za katriju nema veega grijeha od bjeanja iz bitke! Hej, Kurui,
nema blagoslovljenijega puta u nebesa od dosljednoga izvravanja ratnikih dunosti!
No ak ni te rijei tvojega sina nisu mogle odvratiti od povlaenja ranjave i obogaljene vojnike
Kurua. Srca stegnuta od boli, vladar Madra gledao je tvojega sina kako okuplja razbijenu vojsku pa
mu, sa strahom na licu, doviknu: Vrati se, Duryodhano, pusti vojsku neka se odmori! Podjeljivatelju
poasti, poi k svojemu logoru jer Sunce ve nisko visi na nebu. Gospodaru, sjeti se da si ti uzrok
svemu ovome!
I alya se, klonuo i ojaen, zaustavi, a usplahireni Duryodhana, kojemu su se pomutila sva
osjetila, plakao je za Sutinim sinom kupajui svoje lice suzama i neprestano ponavljao: O Karno... O
Karno!
Svi kraljevi s Droninim sinom na elu tjeili su i umirivali Duryodhanu polazei prema svojemu
taboru i usput su se esto osvrtali na uznositi Arunin stijeg iz kojega kao da je zraila njegova
neizmjerna slava.
Izgledalo je da slavni Surya, uvijek naklonjen onima koji ga oboavaju, miluje svojim zrakama
krvlju okupano Karnino tijelo i da odlazi, purpurno crven od alosti, da bi se okupao u drugome
oceanu. Zaista, svatko je mogao vidjeti da tijelo velikoga junaka blista poput istopljena zlata i inilo se
da je jo ivo i da iz njega zrai Suneva vatra. Kao to ostale ivotinje prezaju pri pogledu na lava,
8

Bali je bio moni kralj daitya koji je isposnitvom stekao vlast nad trima svjetovima. Nebesko i zemaljsko
podruje oduzeo mu je u korist bogova Vinu lukavstvom, pretvorivi se u patuljka i izmolivi onoliko zemlje
koliko opkorai trima koracima. Kada mu je Bali to obeao, Vinu je u tri koraka opkoraio tri svijeta, ali je
podzemlje, Patalu, ipak ostavio Baliju.
228

tako su, kralju, i svi ratnici sa strahom u srcu bacali poglede na Karnu. Doista, taj tigar meu ljudima
bjee mrtav, ali je jo uvijek izgledalo kao da je spreman da i dalje izvikuje svoje zapovjesti.
Tako pade junak koji bijae kao drvo Kalpa9 pod ijim se okriljem okupljaju jata ptica. Pod
Karninim okriljem okupljala su se jata sljedbenika i, kada bi tko neto zatraio od njega, odgovarao bi:
"Uzmi! " Od njega se nije moglo uti: "Nemam!" Pravedni su ga uvijek smatrali pravednikom, a sve
njegovo blago bijae namijenjeno brahmanima. Bijae ljubimac ena, i vrlo dareljiv i moan ratnik na
velikim kolima.
Sunce je izblijedjelo i zalo. Pjavi se Budha, Mjeseev sin, i zablista poput vatre ili sunca, pa
iskoenom putanjom krenu preko nebesa. Izgledalo je kao da se nebo raspuknulo na dvoje, a iz zemlje
je dopirala zagluna rika. Puhnue uasni i siloviti vjetrovi, sve strane svijeta prekri dim i kao da se
zapalie. Uz gromoglasnu tutnjavu uzgibae se veliki oceani, zatresoe se planine i ume i sva
stvorenja bijahu na mukama. Nebesa obavi tama, a na uzdrhtalu zemlju padali su meteori.
Razgovarajui s Krinom i Arunom, kralj Yudhithira doe na mjesto gdje je na bojnome polju
leao Karna, glavar ljudski. On vidje Karnu kako lei obasjan tisuama zlatnih svjetiljaka ispunjenih
mirisnim uljem. Dugo je gledao mrtve junake, Karnu i njegova sina, tako dugo dok nije povjerovao
vlastitim oima, a onda kaza: Govindo, danas sam postao gospodar zemlje, a i moja braa uz mene! A
to se zbilo, umnie, samo zato to si ti postao moj Gospod i zatitnik! O monoruki, tvojom emo
milou noas zaspati zadovoljni i sretni!

Drvo Kalpa, Kalpataru, drvo je obilja u Indrinu nebu, jedno od pet nebeskih stabala; zamilja se da
ispunjava sve elje.
229

Knjiga deveta
ALYAPARVAN
Knjiga o alyi

Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, kako se dogodio veliki pokolj u vojskama Kurua i Pandava u
njihovu meusobnu sukobu:
Moni starina Kripa, velmoa Kurua, ije dranje uvijek bijae odmjereno, promatrao je sa
samilou bojno polje po kojemu kao da se poigrao sam Rudra i vidje sve one stotine i tisue kraljeva
koje je na njemu snaao neslavan kraj pa se primakne Duryodhani i dade oduka svojemu gnjevu i
svojoj rjeitosti: Duryodhano, sluaj to u ti rei! Kada bude sasluao, kralju, ti uini, ako ti kako
bude po volji, ono to ti budem savjetovao: Za katriye nema boljega puta od rata, ali to initi sada
kada su pali i Bhima i Drona i moni Karna, pa i tvoj sin Lakmana? Aruna ti je porazio vojsku i
razagnao je kao vjetar to razgoni jesenske oblake a tvoji ratnici drhte pred nepobjedivim Panduovim
sinom kao to slaba laa podrhtava u vlasti burnoga mora. Tko jo od nas moe ogledati se s Arunom.
I tebi i tvojim ratnicima prijeti smrtna opasnost. Onome kojemu je ponestalo snage mir je jedini spas.
Aruna ne bi mogao biti nadvladan ak i da su svi oni veliki junaci jo uvijek ivi. Krina je Arunin
oinji vid, a takva ni bogovi ne mogu pobijediti. Mislim da je za tebe jedino dobro koje moe imati
dobro od mira koji bi morao sklopiti s Pandavama. Ne kaem ti to iz nekih niskih pobuda ili da bih
spasio moj ivot, ali ti bi se tih rijei mogao sjetiti kada bude na samrti. I aradvatov sin uzdahnu
dugo i teko i preda se alosti koja mu ve bjee pomutila sva osjetila.
Sasluavi slavnoga Gotaminog sina, i kralj Duryodhana samo teko uzdahnu i ne ree nita. Poto
je neko vrijeme razmiljao, plemeniti Dhrtaratrin sin napokon odgovori Kripi: Rekao si mi sve ono to
bi mi prijatelj mogao rei. Uinio si u boju sve to bjee u tvojoj moi i nisi alio ni vlastiti ivot. Pa
ipak, tvoje mi rijei nisu ugodne kao to ni lijek nije ugodan onome tko je na smrt bolestan. Panduova
sina jednom smo liili njegove kraljevine i zato bi nam sada vjerovao? I Krinu, koji je uvijek odan
dobru Pandava, obmanuli smo kada nam je doao kao izaslanik. To to smo uinili bilo je vrlo loe i
nepromiljeno. Otkada mu je poginuo sin Abhimanyu, Aruninoj alosti nema kraja. ak i da se
pomirimo, zato bi se on brinuo o mojemu dobru? A Bhimasena, drugi Panduov sin, izuzetno je estok
ovjek i zakleo se stranim zavjetom. On nee vezivati nego raskidati. Sve se sada zapalilo i taj se
oganj ne da ugasiti. Kako ja, koji sam blistao nad glavama svih drugih kraljeva, mogu sada ii iza
Yudhithire kao rob? Ne mrzim ja tvoje dobrohotne i blage savjete, nego samo mislim da je ovo
vrijeme, vrijeme je u kojemu ne moe biti mira! Ovdje nema nikakve sree! to bi bilo od moje
kraljevine i od mojega dobra imena? Slava je jedino to netko ovdje moe zasluiti, a slava se stjee u
boju i nema drugoga naina da se stekne. Sada emo se uspeti stazom kojom hode nebesnici i junaci
koji ne odstupaju u boju. Opet e biti teko proi tim putem jer njime e hrliti bezbrojni junaci da bi se
domogli blagoslovljena cilja. Sa zahvalnou se sjeam pothvata vitezova koji umrijee za mene i
elim platiti dug koji im dugujem. Sada vie ne udim da budem kralj, nego da borbom zasluim nebo.
Tako e i biti i nikako drukije!
Kada ue te kraljeve rijei, sve ih katriye pohvalie bodrei ga i odobravajui mu.
Poto su namirili svoje ivotinje, svi ratnici podigoe logorite na oko dvije vodane od bojnoga
polja, na lijepoj i posveenoj ravnici u podnoju Himalaye oko rijeke Sarasvati. Tu se okupie u
njezinim crvenim vodama i ugasie e pa ostadoe da tu provedu no ekajui skori boj.
Onda svi oni koji bijahu odluni da se bore rekoe kralju Duryodhani: Ti mora odrediti jednoga
od nas da bude zapovjednik i zatitnik ove vojske, a onda emo se boriti da pobijedimo neprijatelja.
Na to kralj Duryodhana stade pred Avatthamana, junaka nenadmane ljepote i slavnih junakih djela
na zemlji, pred njega koji je svladao sve nauke i u kojemu bijahu sve vrline, i tvoj mu sin ovako kaza:
Sine uiteljev, ti si nam u ovome trenutku najsigurnije pribjeite. Reci nam kome da povjerimo
dunost zapovjednika nae vojske i reci tko e nas povesti u pobjedu protiv Pandava!

230

A Avatthaman e na to: Kralju, neka zapovjednik nae vojske bude alya. On se meu nama
istie i porijeklom i smjelou, snagom i imenom, a i po svemu ostalome. On ima veliku vojsku i uz
njega emo moi izvojevati pobjedu.
Tada Duryodhana sklopi ruke pa prie alyi, koji u boju bjee takmac i Bhimi i Droni, i oslovi
ga: O ti koji si vjeran prijateljima, dolo je vrijeme da onaj tko ima pameti vidi tko mu je prijatelj, a tko
nije. Ti si neustraiv i zato ti budi vrhovni zapovjednik nae vojske i postavi joj se na elo. Kada ti
bude krenuo u boj, sneveselit e se i Pandave i njihovi prijatelji, a Panale e izgubiti hrabrost.
alya mu odgovori: Kralju Kurua, uinit u kako ti eli. I moj ivot i moje kraljevstvo i sve to
imam stoji ti na raspolaganju. A Duryodhana e potom: Ujae moj, ja te molim da povede ovu
nau vojsku i da nas zatiti u boju, prvae meu ratnicima, kao to Skanda1 titi bogove u boju.
Pouj, o prvi meu rjeitima odvrati alya ti misli da su Krina i Aruna nepobjedivi na
svojim sjajnim kolima, ali ja u sastaviti takav bojni poredak koji nitko nee moi nadvladati!
Ne gubei vrijeme, Duryodhana radosno pokropi alyinu glavu posveenom vodom. To bi
uinjeno usred svih okupljenih eta, kako to propisuju svete knjige, a vojska se Kurua radovala i
klicala: Neka te pobjeda prati, kralju! Dugo nam poivio i sve neprijatelje pogubio! Te rijei
ispunie radou srce silnoga kralja Madra, a to bijae radost koju ne mogu osjetiti oni kojima dua nije
uzgojena.
S radou u srcima tvoje se ete, kralju, prepustie snu. Kralj Yudhithira uo je poklike iz tabora
Kurua pa se pred svim katriyama obrati Krini: Madhavo, vojskovoa Dhrtaratrinih eta postao je
vladar Madra, veliki strijelac i vrlo potovan meu katrijama. Ti nam reci to e za nas biti dobro.
Krina odgovori: Kako mislim, vladar je Madre kao ratnik ravan i Bhimi i Droni i Karni, ako nije
i bolji. U boju mu ne vidim drugoga takmaca od tebe, sine roda Kurua. Nema drugoga ni na nebu, a ni
cijelome zemaljskom aru. Prithin sine, ja ti velim da poe pred njega jer ti e ga pogubiti kao to je
Vasava pogubio asuru Namuija. Nemoj ga aliti zato to ti je ujak. Pamti obiaje katriya i rastavi od
ivota vladara Madra. Prebrodio si bezdani ocean koji bjehu Bhima, Drona i Karna i nemoj se sada
utopiti u otisku kravljega papka. Upotrijebi u ovome boju sve svoje isposnike moi i svu snagu
katriye!
Proe i ta no. Kralj Duryodhana kaza svojim ratnicima: Oruajte se silni vitezovi! I ubrzo su
se tvoje legije mogle vidjeti kako, izabravi smrt kao svoju krajnju svrhu, stoje oklopljeni na bojitu.
Uitelj Kripa, Krtavarman, Avatthaman, alya i ostali preivjeli kraljevi stadoe oko kralja
Duryodhane i zaklee mu se da e se svi zajedno boriti protiv Pandava. Neka je proklet onaj
rekoe oni tko se bude borio sam i bez potpore, i tko svojega druga napusti u boju neka bude
ukaljan s pet najteih grijeha!
Onda kralj Madre naini neprobojni bojni poredak i osigura se sa svih strana pa krenu u susret
Pandavama. Od sve sile Kurua bijae ostalo jo samo jedanaest tisua kola, deset tisua sedamsto
slonova, punih dvjesta tisua konjanika i tri milijuna pjeaka.
Sada i oni pooe u boj, Bharato, i poe nemilosrdan i krvav okraj. Poginuli su se ratnici i konji
slagali, gomila na gomilu, gradei itava brda leeva. Kralj je Madra pred naletima Pandava stajao kao
stijena koja pregrauje put burnim valovima i, kao od tvrde stijene, odbijali su se od njega valovi
vojske Pandava. Kurui se bijahu nepokolebljivo okupili oko svojega voe, vrsto odluni da se bore na
ivot i smrt.
Pred pokoljem to ga je alya pravio oko sebe vojska je Pandava bjeala pod Yudhithirinu
zatitu. U Dvoboju s Krtavarmanom Bhima osta bez svoje zaprege pa skoi sa svojih kola s topuzom u
ruci nalik na Unititelja koji vitla svojom kijaom. Rasreni junak zdrobi konje i kola svojega
protivnika, a Krtavarman utekne pred njim. Svojim gromovitim topuzom Bhima pobi i alyine konje, a
1

Skanda ili Karttikeya bog je rata, sin ive i Parvati ili Gange, rjee sin Agnija. Kae se da se udesno rodio
bogovima radi pobjede nad silnim daityom Tarakom. Nosi ga paun. Prikazuje se sa est glava.
Vrijedi zamijetiti da se u ovome odlomku spominje Skanda kao vojskovoa bogova, a ne vie Indra. To nije
vie vedska, nego prava hinduistika mitologija.
Nerijetko se k tome Kaurave povezuju sa ivistikim kontekstom, a Pandave, naravno, s vinuuistikim.
231

ljutiti kralj Madre hitnu na njega koplje koje se zabode u Bhimina prsa probivi mu oklop. Neustraivi
ga Vrkodara iupa i njime pogodi alyinog vozara u grudi pa taj smjesta pade uzdrhtala srca i bljujui
krv.
Vidjevi da mu je vozar ubijen, vladar Madre posegne za svojim buzdohanom koji itav bjee
nainjen od eljeza i nepokretan kao planina. Stadoe jedan drugoga udarati topuzima i ubrzo ih
obojicu obli krv i bijahu nalik na dva drveta Kimuka u punome cvatu. Izubijani silinom svojih
udaraca, i Bhima i alya istodobrno se sruie na tlo. Onda doe uitelj Kripa i uze na svoja kola
vladara Madra pa ga odveze s bojita, a Bhima toga trena doe k sebi i ustane teturajui se kao pijan te
stade izazivati alyu vitlajui svojini buzdohanom.
Tvoj sin bjee tri tisue kola s Droninim sinom na elu da se sukobe s Arunom i, doista, u tom
okraju nitko ni u tvojoj, a ni u protivnikoj vojsci ne okrene lea!
Tvoji ratnici s Droninim sinom na elu sa svih strana okruie stranoga ratnika i tukli su se s
njime zasipajui ga oblacima svojih strijela. Ono to su tvoji borci tada inili nije se jo nikada prije
toga vidjelo. Arunina kola sjala su od bezbrojnih otrih strijela s lijepim perima i podsjeala su na
vozilo nebesnika koje sja od stotinjak baklja koje s njega padaju na zemlju. Aruna je kao oganj
prodirao tvoju vojsku koja bjee hrana tome ognju, a brujanje Gandive bjee vjetar to podjaruje
sjajne plamenove strijela. Zaista, zemlja je du traga Aruninih kola postajala movarna od krvi i
neprohodna. Avatthaman je u tome okraju vidio koliko je junatvo Panduova sina pa na svojim
kolima okienim barjacima krenu da ga zaustavi.
Zametnue njih dvojica dugu bitku, ali ne mogoe jedan drugoga nadbiti. Trijesak oruja postade
nepodnoljiv. Njihov se okraj u taj podnevni as rasplamsao do nezamislive estine i stanovnici
Yamina carstva brzo su se umnoavali. Prizor koji smo gledali bijae udesan. Aruna se sam i bez
iije pomoi borio protiv brojnih protivnika.
Vidjeli smo i velianstveno junako djelo to ga bjee uinio alya borei se sasvim sam protiv
cijele vojske Pandava. Ljuto izranjeni vojnici Pandava razbjegoe se u strahu pred njim i ne osvrui se
na zapovijesti to ih je izvikivao Yudhithira. Tada ljutiti Yudhithira sam jurnu na kralja Madra
potiui svoje konje brze kao misao. Bili smo tada svjedoci zapanjujuega prizora: Yudhithira, koji
bijae olienje same blagosti, prometnu se najednom u razbjenjela goropadnika. Iskolaenih oiju i
sav kiptei od pomame sjekao je Kuntin sin stotine i tisue svojih protivnika otrim strijelama i obarao
ih pred sobom. Ruei pred sobom kola, konje, vozare, barjake i ratnike, on bez iije potpore
razgonjae sve oko sebe, kao estoki vjetar gomile oblaka. Bojite se pred njime isprazni, a on se onda
okomi na vladara Madra kliui: ekaj me, ekaj!
Svi tvoji vojnici, kralju, poplaie se toga stranog junaka. Dvojica vitezova, kralj Madra i
Yudhithira, izranie jedan drugoga strijelama i okupae se u krvi, a onda Kripa ubi Yudhithirina
koijaa koji pade u prednji dio kola. Vladar Madra pobi mu zapregu, a onda svojim strijelama poe
istrebljavati vojsku plemenita Dharmina sina.
Vidjevi da je kralj Pandava u nevolji, plemeniti Bhimasena hitro presijee luk u alyinim rukama,
a drugom strijelom otkine glavu njegovu koijau kojemu cijeli trup bjee u oklopu. Kada Bhima razbi
i oklop slavnome gospodaru Madra, ovaj uze ma i tit ukraen tisuom zvijezda pa jurnu na Kuntina
sina, a slavni Bhima s desetak strijela razbi taj nenadmani tit i irokovrhom strijelom polomi ma u
rukama silnoga junaka koji je i dalje juriao ne obazirui se ni na to. Bjee se okomio ravno na
Yudhithiru kao lav koji napada jelena.
Kralj je Yudhithira, lien i zaprege i vozara, samo stajao dok se bijes u njemu razbuktavao i
gledao sve te alyine pothvate. Onda se sjeti da je upravo taj vitez njemu dodijeljen za protivnika i da
je jo uvijek iv, pa odlui uiniti ono to mu je savjetovao Indrin mlai brat.2 Tada uhvati koplje
blistavo kao da je cijelo od zlata i s drkom ukraenim zlatom i draguljima. Briljivo ga nadahnu
najstranijim mantrama na propast kralju Madra pa ga velikom silinom i tonou hitnu po
najpovoljnijoj putanji i viknu: Umri, bjednie!
Na to alya urliknu i pokua uhvatiti to vrsno koplje baeno neodoljivom snagom, kao to plameni
jezik skae u susret topljenome maslu koje se lijeva u oganj. Koplje pogodi alyu u prsa i proe kroz
2

"Indrin mlai brat" jest Vinu ili Krina.

232

najranjiviji dio njegovog tijela pa se zari u zemlju tako lako kao da bijae baeno u vodu. Ono odnese
sa sobom slavu kralja Madre koja se bila proirila cijelim svijetom. Prekriven krvlju koja mu navre na
nos, oi, ui i usta, alya bjee nalik na gorostasnu planinu Krauna koju je Skanda probio gromom.
Snaan poput Indrina slona, slavni alya rairi ruke i u svojemu razbijenom oklopu pade na zemlju
slian planinskom vrhuncu to ga je odvalio grom. Gospodar Madra pade na tlo rairenih ruku i licem
prema Yudhithiri. Kao to voljena ena polazi u susret svojemu milom gospodaru da mu padne na
prsa, tako se injae da se i Zemlja zaljubljeno pridie da prihvati toga velikana dok je padao ranjavih
udova i okupan krvlju.
Snani alya zadugo bjee uivao sva zadovoljstva koja mu je, poput voljene supruge, pruala
Zemlja, i sada se inilo da je usnuo na njezinim grudima obgrlivi je svim svojim udovima. Poginuo je
od ruke Dharmina sina u potenoj borbi i sada bjee nalik na boansku vatru na rtveniku, koja se
napokon ugasila.
Tada Yudhithira uze svoj luk koji po sjaju ne zaostajae za Indrinim pa stade istrebljivati pred
sobom neprijatelja kao to gospodar ptica3 unitava zmije. Pod olujom Yudhithirinih strijela, o
gospodaru, tvoji vojnici ne raspoznavahu vie jedan drugoga pa su se prestraeni i zatvorenih oiju,
meusobno napadali. Kada od Yudhithirine ruke pogibe i alyin mlai brat, tvoja vojska izgubi svaku
nadu da e iznijeti ive glave i razbjea se pranjava i okrvavljena. Gledajui ih kako hitro uzmiu,
Duryodhana kao da se smjekao, a onda ree svojemu koijau: Ako se ja ostanem boriti s Pandavama,
moja e se vojska vratiti i ilavo e se braniti. Vozaru, potjeraj lagano i zauzmi poloaj u pozadini.
Te rijei tvojega sina doista bijahu dostojne junaka i asnoga ovjeka.
Dvadeset jedna tisua pjeaka koji su ostali bez svojih slonova, konja i kola, stajali su jo uvijek
spremni za bitku i odluni da u boju rtvuju svoje ivote. Roeni u razliitim zemljama i ispraeni iz
razliitih gradova, ti su ratnici sada nepokolebljivo drali svoje poloaje udei da osvoje veliku slavu.
Juri tih vrsnih bojovnika oglasi se uasnom i gromovitom jekom i oni u tom juriu okruie
Bhimu i napadnue ga sa svih strana. Bhima se tada raspomami i skoi sa svojih kola pa pjeice navali
meu njih. Vitlajui svojim golemim, zlatom ukraenim buzdohanom, on stade satirati tu tvoju vojsku
kao da je glavom silni Razoritelj sa svojom toljagom. Pobivi taj moni odred, on se opet pokaza
zajedno s Dhrtadyumnom na elu.
Veliki vitezovi Pandava vidjee da tvoja vojska uzmie pa nasrnue na Duryodhanu, ali, kao to ni
more ne moe prijei preko kontinenta, tako ni oni ne mogoe svladati tvojega sina. Njegovo junatvo
bjee neto nevieno i samo smo mu bili svjedoci. Ni svi Prithini sinovi ujedinjeni zajedno nisu mogli
nadbiti tvojega sina koji stajae sasvim sam. Tada Duryodhana ree svojim ratnicima koji se, svi u
ranama, htjedoe razbjeati; Unititelj uzima ivote i hrabrima i slabiima i tu nema razlike i tko je
onda toliko glup da, ako sebe ve naziva katriyom, odustane od boja?
Te njegove rijei obodrie kraljeve Kurua i oni jo jednom navalie na Pandave i pobie se s
njima. Vojska Pandava nije mogla odoljeti kralju Mleha alyi koji jahae na svojemu gorostasnom
slonu i ratnici se razbjeae gazei jedan preko drugoga. Kada vidje da strana ivotinja juria ravno na
njega, neustraivi Dhrtadyumna udova utrnulih od uasa dohvati svoj buzdohan i hitro skoi s kola.
Golemi slon u trenu zdrobi konje i vozaa, a zlatom optoena kola dohvati surlom i tresnu ih o zemlju.
ustri se kraljevi Panala bez straha primae divovskoj ivotinji i stade je tui svojim buzdohanom.
Slon, velik poput brijega, urliknu rasprsnute lubanje i nalik na planinski vrhunac koji je oborio potres
srui se bljujui krv. Otrom strijelom iroka vrha Satyaki otkine glavu kralju alyi, a iz tvoje se
vojske, kralju, zaue uzvici uasa i boli.
Kada pogibe i kralj alya tvoja se vojska rasu kao golemo drvo srueno olujom. Svi tvoji ratnici
pobjegoe odatle osim Duryodhane koji, videi svoje kako uzmiu razbijeni, sam jurnu na neprijatelja.
Potaknut hrabrou koju raa beznae tvoj sin, kralju, najbolji meu strijelcima s kola, jezdio je kroz
bitku blistajui poput Silnoga Rudre. Tisue njegovih strijela potpuno prekrie zemlju. Na koga god
bijah pogledao, vidjeh da je pogoen Duryodhaninom strijelom. Ugledavi se na svojega
nepobjedivoga kralja, veliki mu ratnici opet prioe i udarie na Pandave.
3

"Gospodar ptica" jest Garuda.

233

Slavni junak Kripa zasipao je svojim strijelama silne Dra-upadine sinove i bitka izmeu njega i
njih petorice bijae nalik na boj to ga utjelovljeno bie vodi sa svojih pet ula.
Katriye se nisu obazirale na strana i zloslutna znamenja koja su se pojavljivala naokolo. Nisu
odstupali od svojega dogovora, ve stajahu veseli na bojitu, na krasnoj i svetoj ravnici Kuruketri,
elei da se domognu nebesa.
Subalin sin akuni napadao je neko vrijeme iz pozadine vojsku Pandava pa se napokon povue
odatle s ostatkom svoje konjice od koje bjee ostalo jo samo est tisua ratnika. Tada Pandave, eljni
da se ovaj rat to prije zavri, nainie oko njega zid i napadoe ga svakojakim orujem. Kada Kurui
vidjee da su im te trupe opkoljene, oni jurnue na Pandave jaui na slonovima i konjima, vozei se na
kolima, pa i pjeice. Poto Pandave pobie mnotvo svojih protivnika, zagluna tutnjava boja poela se
stiavati i onda Subalin sin jo jednom jurne sa svojih sedam stotina konjanika, koliko mu jo bjee
preostalo.
Kola kojima je upravljao Krina probie se u redove Duryodhanine vojske koja bijae kao gusta
uma u kojoj su ratnici na kolima bili drvee, konji i pjeaci povijue, lukovi i maevi grane, a koplja i
sulice trnje. Arunine strijele pljutale su kao jesenska kia po Kuruima, Aruna je jezdio nalik na
umski poar i na svojemu putu sijao je smrt.
I Dhrtadyumna se uporno borio iako su ga Duryodhanine strijele svega izranile. Najzad mu poe
za rukom da pobije konje kralja Kurua i da skine glavu njegovu vozaru, a onda se Duryodhana prihvati
jednog konja koji bjee ostao bez jahaa i odjuri da se skloni pred protivnikim strijelama.
Ja sam, kralju, imao pod svojim zapovjednitvom samo dva roda vojske, ali se pridruih petorici
velikih ratnika koji su se borili s etama kraljevia Panala. Tada ugledam silnoga Satyakija kako
juria na nas. On s etiri stotine kola udari ravno na mene. Nasta kratak i krvav okraj i snanoruki
Satyaki razbi moj oklop i uhvati me iva dok sam onesvijeten leao na zemlji.
Preivjeli Dhrtaratrini sinovi, njih jedanaestorica, gledali su kako Bhimasena mahnita po
razbojitu ubijajui sve oko sebe i, budui da nigdje nisu mogli ugledati Duryodhanu, svi oni zajedno
navalie na njega. Jarosni Bhima ubrzo britkom strijelom otkine Durmaraninu glavu i ona pade na
zemlju. Drugom irokovrhom strijelom, koja je mogla probiti svaki oklop, usmrti potom velikoga
strijelca rutantu, a za njime, jedan po jedan, padoe i ostala njihova braa.
Kada oni izgiboe, na Bhimu se srui sva njihova vojska iako je bila preplaena, i on tu uniti pet
stotina velikih kola i jo jednom pobi sedam stotina slonova. Svojim nezadrivim strijelama pokosi i
deset tisua pjeaka i osam stotina konjanika. Kuntin sin Bhimasena sav se sjao jer, doista, pobivi u
boju tvoje sinove, miljae da je ve postigao svoj cilj.
akuni i Suarman, kralj Trigarta, napadnu Arunu koji je plamtio u gnjevu i jedna njegova
strijela stie Suarmana i probi mu srce. Onda akuni povede juri na Sahadevinu legiju, a ovaj ga
doeka pljuskom strijela nalik na roj skakavaca, koji pomrai nebo. Kralj Gandhare pogodi Sahadevu
dugakim kopljem u glavu i ovaj se srui na dno kola, ali mu u taj as stie Bhima u pomo i natjera
akunija i njegove ratnike da se povuku. akunijev sin Uluka htjede pomoi svojemu ocu i odape na
Bhimu sedam, a na Sahadevu sedamdeset strijela. Bhima im odgovori nebrojenim strijelama od kojih
akunija pogodie ezdeset etiri. Sahadeva doe k sebi poslije onoga stranog udarca pa odape na
akunijeva sina strijelu iroka vrha koja Uluki odrubi glavu.
Vidjevi da mu je poginuo sin, akuni, kralju, zaplaka prisjeajui se Vidurinih rijei. Kada mu
Sahadeva svojim strijelama polomi ma, topuz i koplje, njegova vojska stane bjeati, a i akuni im se
pridrui. Sahadeva pomisli kako je njemu dopalo da ubije akunija pa se nadade za njim na svojim
zlatom okovanim kolima. Budi katriya i bori se! viknu za njim. Kako si se veselio onome
kockanju u sabornoj dvorani, bezumnie! Zlotvore, poberi sada plodove svojega zlodjela! I odvani
Sahadeva jo jednom zasu Suvalina sina neodoljivom tuom strijela.
Tada razjareni akuni navali na Sahadevu s namjerom da ga ubije svojim kopljem okovanim u
zlato, ali Madrin sin nije gubio ni trena ve trima irokovrhim strijelama sasijee to koplje jo u
zamahu, a potom i obje ruke svojega zlotvora i onda urliknu poput lava. Jedna eljezna strijela s
krilima od zlata, velikom silinom i uz najveu panju upuena svojemu cilju, otkide tada glavu

234

Suvalina sina. Tako je gnjevni Panduov sin posjekao glavu koja bjee korijen svih zala to ih poinie
Kurui.
Kada su poginuli Uluka i akuni, njihove suborce spopade bijes i oni se estoko oduprijee
Pandavama spremni da rtvuju svoje ivote. Pobjenjeli Duryodhana okupio je oko sebe sva svoja
preostala kola, a bilo ih je jo mnogo stotina, a uz njih i jahae slonova, konjanike i pjeake, i ovako im
kaza: Poubijajte u boju sve Pandave i njihove prijatelje i saveznike, a i kraljevia Panala i njegovu
vojsku! Tek kada to uinite, moete se vratiti iz boja.
I ti ratnici, koje je doista teko pobijediti, s potovanjem posluae tvojega sina i krenue jo
jednom na Pandave. Poto ne bijae nikoga da je vodi i titi, ta vojska ubrzo iskopnje pred silnim
ratnicima Pandava.
Jedanaest se akauhini, Bharato, bijae radi tvojega sina ovdje okupilo a Pandave i Srnaye ih sve
pobie! Od svih onih plemenitih kraljeva, gospodaru, koji bijahu na tvojoj strani, mogao se vidjeti iv
jo samo teko ranjeni Duryodhana. On se osvrtao na sve strane i najzad uvidje da njegove vojske vie
nema, a da vojska Pandava radosno klie. U njihovoj vojsci bjee jo ostalo dvije tisue kola, sedam
stotina slonova i deset tisua pjeaka.
Onda kralj Duryodhana ostavi svojega ubijenog konja i okrenu svoje lice k istoku pa pobjee s
bojita. Silni Duryodhana, gospodar jedanaest akauhini, uze svoj topuz i pjeice pobjee prema jezeru.
Za to su vrijeme Pandave s Dhrtadyumnom na elu jarosno juriale na posljednje ostatke tvoje vojske.
Ubrzo od Duryodhanine vojske koja je brojila mnogo stotina tisua vojnika ne ostade vie nitko iv
osim junakoga Dronina sina, Krtavarmana i Kripe, te tvojega sina, gospodaru.
Tada Dhrtadyumna, inijev unuk, ugleda mene te se nasmija pa ree Satyakiju: to e nam i ovaj
zarobljenik! Ne dobivamo nita ako ga potedimo! pa die ma da me ubije, ali u tome presudnome
asu pojavi se tu premudri Vyasa pa kaza: Ne ubijajte Sanayu, ve ga oslobodite. On nikako ne smije
biti pogubljen!
inijev unuk tada sklopi ruke pred Vyasom, a mene oslobodi i ree mi: Mir s tobom, Sanayo,
moe poi! I uz njegovo doputenje ja stavim tada na sebe svoj oklop i opasah oruje pa kroz
sumrak predveerja, sav ranjav i raskrvavljen, dohvatih puta za Hastinapuru.4
Preao sam oko dvije milje, gospodaru, kada ugledah Duryodhanu kako stoji sav u ljutim ranama
drei topuz u ruci. Oi mu bijahu zamagljene od suza i nije me mogao vidjeti. Onako neveseo, stadoh
pred njega i on me tek tada prepozna. Gledajui ga kako stoji na poljani, sam i utonuo u svoj jad, ni ja
ne mogoh neko vrijeme prozboriti ni rijece. Onda mu ispripovijedah o svojemu zarobljenju i spasu
koji mi doe od Vyase, a on se zamisli i, kao da doe k sebi, stade se raspitivati za svoju brau i za
vojsku. Budui da sam sve gledao vlastitim oima, ispriah mu kako su mu braa poginula, a vojska
bila unitena te da imamo jo samo trojicu ivih ratnika, kako mi to bijae Vyasa na rastanku rekao.
Uzdahnuvi teko i duboko, tvoj me sin pogleda pa mi ruku dotakne svojom i ree: Sanayo, reci
slijepome gospodaru, kralju Dhrtaratri, da je njegov sin otiao u jezerske dubine. Sve ispriaj kralju, a
onda mu reci da sam izvukao ivu glavu i da u se odmoriti u jezeru. I kada to ree, kralj ue u
jezero. On svojim moima zaara vode jezera i napravi mjesta za sebe u njemu.
Poto on ode, ja ostadoh sasvim sam i tada opazih trojicu naih velikih ratnika kako stiu na
svojim premorenim ivotinjama. Bili su to Kripa, Saradvatov sin, junaki Avatthaman i veliki strijelac
Krtavarman. Sva trojica, ranjavi od strijela, dooe amo i, kada me ugledae, bre pritjerae svoje
konje pa mi rekoe: Srea je da si jo uvijek iv, Sanayo! Pa me zapitae znam li to o tvojemu
sinu. Ja im rekoh sve to znam, a onda Avatthaman pogleda na iroko jezero pa stade jadikovati: Jao,
kralj ne zna da smo mi jo uvijek ivi! Uz njega bismo se i dalje mogli boriti protiv neprijatelja! I

Tako je spaen Sanaya, a s njime i njegova pjesma o bici na Kuruketri u knjigama VI. 14 - X 9 (v. VI,
bilj. 29), dakle jezgra Mahabharate. Stvaralaka promiljenost kompozicije epa oituje se i u tome to upravo
Vyasa spaava Sanayu.
Ujedno je u liku Sanaye ovjekovjeen uzor sute, kraljevskoga vozara koji opijeva slavu svojih gospodara. S
njihovom propau i on i njegovo djelo bivaju ugroeni, ali besmrtna Mahabharata i simboliki prikazano
preivljuje smrt gospodara svojega prvoga pjevaa, kao to se i on uzdie nad pristrasnost slube.
235

junak je plakao neko vrijeme a onda ugledasmo Panduove sinove i Kripa me uze sa sobom na svoja
lijepo ukraena kola pa se zaputismo prema logoru Kurua.
Sunce tek bjee zalo. ete koje su drale strau oko logora udarie u pla i jadikovke kada
saznae da su tvoji sinovi pobijeni. Starci kojima bijae dunost da paze na gospe iz kraljevske kue
urno krenue u grad povevi sa sobom sve ene s dvora. Nadaleko su odjekivali pla i krici ojaenih
ena kada ue da je propala cijela vojska Kurua. Greble su svoja tijela noktima i akama se tukle po
glavi, udarale su se akama u prsa, a njihove tubalice i pla nikako nisu prestajali. Tako Duryodhanini
prijatelji odoe u grad nijemo plaui i vodei ene sa sobom, a i strae pobjegoe s njima nosei
mnogo bijelih postelja prekrivenih skupocjenim tkaninama. Te gospe, gospodaru, ni Sunce nije smjelo
ugledati, a sada su bile izloene pogledima obine svjetine. Izgubile su svoje najmilije i svu svoju
rodbinu. U strahu od Bhimasene bjeali su u grad ak i govedari i pastiri i sav obian svijet.
Dok je trajalo to sveope bjeanje, i Yuyutsu je, izbezumljen od boli, premiljao to mu je initi.
Najposlije zakljui: Vrijeme je da i ja s ostalima poem u grad. Zatrait u doputenje od Yudhithire i
Vasudeve. I on izae pred tu dvojicu s molbom da ga puste da ide. Samilosnome kralju Yudhithiri
on bjee vrlo omilio. Snanoruki ga Panduov sin zagrli i ljubazno mu dade svoj pristanak. Dhrtaratrin
sin od ene iz stalea vaiya velikom brzinom potjera svoja kola i ode nadgledati selidbu kraljevskih
gospi. S njima je stigao u grad Hastinapuru oiju punih suza i grcajui od plaa. Odmah ode
premudrome Viduri koji je takoer sjedio i gorko plakao.
Kada je Vidura sasluao Yuyutsuovu pripovijest, on mu odgovori: Ti si ispravno postupio jer si
mislio na ono to e doi i na propast Bharata, za koju mi, evo, javlja. Ti si suosjeao s nama i ouvao
si ast naega roda. Sine, ti si sada jedina potpora slijepome kralju! Premda sam ga esto savjetovao,
on nije mogao uvidjeti da e se sve ovako zavriti. Odmori se danas ovdje, a sutra se moe vratiti
Yudhithiri.
Potom se Vidura oprosti od Yuyutsua i ode u kraljev dom koji odjekivae od naricanja i jadikovki
preplaenih graana i seljaka. inilo se da je ta nevesela kua izgubila svu svoju ljepotu i da su je
zauvijek napustili udobnost i srea. Palaa bjee opustjela i u neredu.
Za to su vrijeme srditi Pandave tragale za tvojim sinom u elji da konano pobijede. Kada su im se
napokon ivotinje umorile, i oni i njihova vojska vratie se u logor da poinu. Tada se Kripa, Dronin
sin i Krtavarman vratie na obalu jezera. Kada su se pribliili, oni poee dozivati nepobjedivog
vladara koji je spavao u dubinama: Ustani, kralju, da se opet sukobi s Yudhithirom! Pobijedi i vladaj
zemljom ili pogini i domogni se nebesa! Oni koji su jo ivi meu njima grdno su izmrcvareni i nee
moi odoljeti tvojoj estini, pogotovo ako te mi budemo titili.
Duryodhana im tada odgovori: Prvaci meu ljudima, srea je to vas vidim kako se ivi vraate iz
onoga svezatornog okraja! Poinimo malo da nas umor mine, a potom emo se pobiti s neprijateljima
i pobijediti ih. Vi ste iznureni, a na meni je mnogo ljutih rana. Odmorimo se ove noi, a sutra u vam
se pridruiti da napadnemo neprijatelje.
Na to e Dronin sin: Neka si mi blagoslovljen, kralju! Izai sada jer danas emo potui dumane!
Dok su oni tako razgovarali, naie tuda skupina lovaca koji su namjeravali utoliti e jer su bili
premoreni od noenja mesa. Ti su lovci svaki dan s velikom briljivou dobavljali pune koare mesa
za Bhimasenu. Sjedili su tada skriveni na obali i uli su svaku izgovorenu rije.
Veliki ratnici uvidjee da se Duryodhana nije voljan boriti ali su ga i dalje gorljivo nagovarali.
Tada se lovci sjetie da ih je neto prije susreo kralj Yudhithira i da se raspitivao za Duryodhanu, pa
jedan drugome rekoe apatom: Otkrit emo Panduovu sinu gdje se krije Duryodhana a on e nam dati
mnogo blaga. Jasno je da mu je ovdje skrovite. Zato da se dan za danom trudimo i nabavljamo meso
muei sebe ovolikim poslom?
Rekavi tako, radosni lovci eljni blaga natovarie svoje koare s mesom i otputie se u logor
Pandava. Premda im bjee zabranjeno ulaziti, oni to sada ipak uinie, i to samome Bhimi naoigled.
Kada Vrkodara sazna za tu vijest, dade im mnogo blaga i ode pa sve kaza Yudhithiri pravednome
i, premda su im ivotinje ve bile iscrpljene, svi krenue za Yudhithirom kojemu bjee vrlo stalo da
pronae Duryodhanu.

236

Tako on stie do jezera po imenu Dvaipayana u kojemu se sakrio Duryodhana. Svojim moima
privida on je na udesan nain ovrsnuo vodu i leao je u tim dubinama naoruan svojim buzdohanom.
Tu ga nije mogao pobijediti jedan ovjek. Kada zaue buku koju je stvarala Yudhithirina vojska, tri
velika ratnika Kurua napustie to mjesto. Daleko su ve bili odmakli kada ugledae veliko banyanovo
drvo i tu se, pod njegovom kronjom, zaustavie posve iscrpljeni.
Kralj Yudhithira vidio je da je jezerska voda arolijom postala vrsta pa oslovi Vasudevu: Gle,
Dhrtaratrin je sin svojim moima zaarao vodu i sada lei u njoj. Vie se ne mora plaiti ljudi.
Vasudeva e na to: Ti ima moi Bharato, kojima moe rainiti tu aroliju. Pouzdaj se u vjetinu i
pokai danas to zna. arobnjaka treba ubiti arolijom.
Nasmija se Panduov sin na te Vasudevine rijei pa se onda obrati tvojemu silnome sinu:
Suyodhano, zato si pobjegao u jezero u elji da danas izvue ivu glavu? Izai, kralju, i bori se! O
elnie Kurua, gdje su ti ponos i obraz? Po saborima te svi spominju kao junaka, ali ja bih rekao da u
tome nema ni trunka istine jer si se sada sakrio u vodu. Izai i bori se kao katriya visoka roda!
Podboden rijeima bistroumnoga Dharmina sina, Duryodhana se javi iz jezerskih voda: Nije udo,
kralju, to se strah uvue u srce ivoga stvorenja! Nisam ja, Bharato, pobjegao s bojita u strahu za svoj
ivot. Ostao sam bez kola i bez tobolaca, a izginue i oni koji su mi titili bokove. Ostao sam na bojitu
bez ikoga svojega. U vodu sam uao jer bijah premoren. Odmori se malo, Kuntin sine, i ti i oni koji su
s tobom, a ja u, budi siguran, izai i boriti se s vama!
Na to e Yudhithira: Svi smo se mi dovoljno odmarali. Dugo te ve naokolo traimo. Zato ustaj,
Suyodhano, i bori se!
Duryodhana e opet: Sva moja braa i svi oni radi kojih sam udio za vlau sada lee mrtvi na
bojitu. Ne mili mi se vladati zemljom na kojoj nema ni blaga, a ni svih onih silnih katriya i koja je
sada sve vie nalik na obudovjelu gospu. Ja se samo nadam, Yudhithiro, da te mogu pobijediti i da u
Pandavama i Panalama posramiti njihovu uznositost. Ali nemamo se vie radi ega boriti sada kada
vie nema ni Karne ni Drone, a pao je i na djed Bhima. Odjenut u se u koe kao pustinjak i otii u
umu. Nemam vie volje kraljevati jer nemam vie prijatelja, ni saveznika, a ni svojih najmilijih. Ne
mili mi se vie ni ivjeti. Idi zato, kralju! Idi i vladaj ovom zemljom koja je opustjela bez glavara,
ratnika, tvrava i blaga. Duryodhana se i dalje nije pomaljao iz vode, a Yudhithira na to ovako
odgovori na taj izljev ljuta jada: Ne priaj kojeta, dragi moj, i ne jadikuj, jer ja nisam akuni da prema
tebi osjetim bilo kakvu samilost dok sluam te tvoje rijei. Ti bi sada volio, Suyodhano, da mi pokloni
cijelu zemlju, ali ja ne elim vladati njome bude li mi je ti poklonio. Ne mogu je od tebe preuzeti na
tako grjean nain. Nije posao katriye da prima poklone! Kako to da si poelio pokloniti mi ono to
ionako vie ne posjeduje? Zato nam nisi zemlju dao onda kada smo te molili za na dio, jer smo
potovali dunosti to nam ih namee pravednost i eljeli dobro naemu rodu? Pobijedi me pa vladaj
zemljom! Ako i ti i ja ostanemo ivi, sva e stvorenja ostati u nedoumici tko je od nas dvojice
pobjednik. Mnogo si nam zla uinio, kralju, oteo nam kraljevinu, vrijeao nas i poniavao Draupadi.
Zato se tvoj ivot, bijednie, mora ugasiti! Ustaj i bori se! To e ti biti bolje!
Duryodhana se doista osjeao jadno i poeo je gorko uzdisati, a onda uzmahnu rukama i odlui se
boriti pa iz vode odgovori Panduovu sinu: Vi imate prijatelje, kola, slonove, a moje srce prepuno je
alosti, nemam ni kola, a ni jahae ivotinje. Kako se bez oruja mogu boriti protiv svih vas, teko
naoruanih? Borit u se, ali sa svakim pojedinano, i vratit u dug svojim poginulim drugovima i brai.
Dobro, Duryodhano odvrati Yudhithira sada govori kao katriya. S tobom e se boriti
samo jedan od nas, i to orujem koje ti odabere. Ostali e samo gledati. Bude li pobijedio jednoga od
nas, ti e vladati kraljevinom. Ja ti to obeavam. Pogini i poi na nebo ili pobijedi i budi kralj!
Ako mi poklanja tu milost, hrabri Yudhthiro odvrati Duryodhana i ako mi doputa da
se borim samo s jednim od vas, ja za oruje biram buzdohan. Neka istupi onaj koji misli da mi je
dorastao i neka se pjeice bori protiv mene naoruan samo buzdohanom. Za ovajput promijenimo uz
tvoje doputenje obiaj da se u toku dvoboja mijenja oruje. Snanoruki, ja u svojim topuzom
pobijediti svu tvoju mlau brau i Panale i Srnaye, a i sve tvoje trupe koje jo ima!
Ustaj, Gandharin sine odvrati Yudhithira i bori se! Budui da si sam, borit e se s nama
pojedinano i samo topuzom. Budi junak, Gandharin sine, i bori se oprezno i hrabro!
237

Podboden tim rijeima, koje Duryodhana vie nije mogao podnositi, kao to ni konj plemenite
pasmine ne trpi bi, on se, nalik na kralja slonova, podie iz vode silno je uzburkavi. U ruci drae
svoj teki topuz ukraen zlatom i tvrd kao dijamant. On probi vodu i pojavi se sa svojim orujem preko
ramena teko diui od silna gnjeva. Pandave i Panale promatrahu kako se on sav mokar i krvav
pomalja iz vode i svi se vrlo razveselie pa se uhvatie za ruke od radosti. To silno uvrijedi tvojega sina
i on od bijesa zakoluta oima strijeljajui Pandave svojim pogledom kao da ih eli spriti. Strano se
mrtio i grizao donju usnu, pa onda oslovi Pandave i Krinu meu njima: O Pandave, danas ete
okusiti plodove ovih uvreda! Ja u danas i vas i Panale otpraviti u Yamino boravite! Nije poteno,
Yudhithiro, da se jedan istodobno bori protiv mnogih. Tim prije ako je umoran i bez oklopa!
Yudhithira e na to: Zar to nisi znao onda kada ste se svi vi, veliki ratnici, ujedinili da u boju
ubijete Abhimanyua? Sva stvorenja lako smetnu s uma pouke vrline kada se nau u nevolji, a onda
ugledaju pred sobom zatvorene nebeske dveri. Stavi svoj oklop, junae, i povei kosu. Uzmi sve to ti
je potrebno, Bharato. Ispunjavam ti i ovu elju kao i onu prvu: ako ubije onoga kojega ti meu nama
odabere za ovaj dvoboj, postat e kralj!
Onda tvoj sin, kralju, stavi na sebe zlatni oklop, a na glavu prekrasni kalpak optoen istim
zlatom, pa se obrati Pandavama: Od vas petero brae neka se, naoruan topuzom, protiv mene bori koji
eli. Neka uzme oruje onaj koji e se boriti sa mnom.
Uto se ljutiti Vasudeva obrati kralju Yudhithiri: Brzopleto govori, kralju! to bi bilo da je
Duryodhana izazvao na dvoboj tebe, Arunu, Nakulu ili Sahadevu? Svih ovih trinaest godina, elei da
ubije Bhimu, Duryodhana se vjebao svojim topuzom na kipu od eljeza. Zbog svoje samilosti vrlo si
prenaglio! Osim Prithina sina Vrkodare, ja u ovome asu ne vidim drugoga takmaca kralju Duryodani,
a ni on nije dovoljno vjebao topuzom. Jo si jednom sebi dopustio da zaigra prokletu igru sree, kao
onda kada si se kockao sa akunijem! Kralj je Suyodhana vrlo vjet, a onaj tko je vjet uvijek
pobjeuje u sukobu sa snagom. I ti si takvome protivniku dopustio da moe birati po volji! U potenoj
borbi nitko od vas ne moe pobijediti Suyodhanu. Nema sumnje da su Panduovi sinovi roeni da svoje
ivote provedu u izgnanstvu i isposnitvu, a ne da uivaju blagodati kraljevanja!
Tada se oglasi Bhima: O radosti plemena Yadua, Madhuov pogubitelju, nemoj se alostiti! Ma
kako bilo teko, ja u ipak dovriti ovo ratovanje. Ovaj moj topuz za polovicu je tei od Duryodhanina.
Usuujem se izazvati na dvoboj i sve bogove, a kako ne bih Duryodhanu!
Te Vrkodarine rijei obradovae Vasudevu pa mu ree: O snanoruki, oslanjajui se na tebe, kralj
e Yudhithira, kada budu mrtvi svi njegovi neprijatelji, nesumnjivo vratiti svoj sjaj i blagostanje. Bori
se paljivo, Prithin sine, jer on ima i snage i vjetine, a svaki je dvoboj za njega zadovoljstvo!
Bhima je gledao pred sobom Duryodhanu koji stajae podigavi svoj buzdohan slian vrhuncu
Kailase pa mu ree: Prisjeti se svih zala koja ste nam nanijeli ti i kralj Dhrtaratra. Gledaj, opaka duo,
posljedice onoga to ste uinili nedunim Panduovim sinovima! Unititelju svojega plemena, ti si jo
jedini ostao iv, a danas e od mojega topuza i ti poginuti!
A Duryodhana e na to: emu tolike rijei? Bori se! Danas u istjerati iz tebe taj tvoj borbeni ar,
Vrkodaro! Nemoj naprazno grmjeti kao jesenski oblaci u kojima nema vode!
I oni stadoe jedan naspram drugoga. Pandave zauzee mjesto kako bi promatrali okraj, i dvoboj
samo to ne bjee poeo kada se pojavi Balarama, Krinin stariji brat, pa i on zauze mjesto meu
njima. Junak, na ijemu je barjaku stajalo palmino drvo i ije je oruje plug, bijae saznao da e se
sukobiti njegova dva uenika.
Krina i Pandave doekae ga klicanjem i obredima dobrodolice, a Rama potom pogleda dvojicu
boraca pa kaza: Prolo je etrdeset dva dana otkako sam napustio dom. Poao sam u znaku zvijea
Puya, a sada se vratio pod znakom ravane.5 elim, Madhavo, promatrati ovaj dvoboj svojih uenika.
5

Balarama je no uoi bitke na Kuruketri napustio Dvaraku i proveo sve to vrijeme na hodoau ne elei
sudjelovati u ratu svojih bratia ni na jednoj strani, a sada je doao na svretak vidjeti dvoboj dvojice svojih
uenika u borbi kijaama ili buzdohanima (gada).
Time se moda naglauje i sudbonosnost ovoga dvoboja jer je u borbi kijaama(musala) izginulo i cijelo
pleme Yadava u 16. knjizi Mahabharate. Ovdje inae poinje niz mitskih umetaka motiviran Balaraminim
hodoaem (adhyaye 34-54, sections XXXV-LIV).
238

Poto je od svakoga od njih primio izraze potovanja, on se, u svojoj plavoj odjei i sjajne puti,
smjesti meu ostale, podsjeajui na Mjesec meu mnotvom zvijezda.6
Onda zapoe strani okraj od kojega se svakome dizala kosa na glavi. Obojica suparnika bijahu
mahniti od bijesa, obojica neizmjerno hrabri i u borbi topuzima i jedan i drugi bjehu Ramini uenici.
Bili su nalik na Mayu i Vasavu. Jurnue jedan na drugoga kao dva jarosna slona mahnita od ponosa u
doba parenja. U taj tren zatrubie slonovi koji su stajali naokolo, a zanjitae i bojni hatovi. Oruje
Pandava koji uahu za pobjedom zasja samo od sebe.
Ljut i surov okraj trajae neko vrijeme, a onda se borci povukoe da predahnu. Ubrzo opet
podigoe svoje silne topuzine i navalie jedan na drugoga izbjegavajui protivnike udarce. Dok je
Bhima vitlao svojim orujem, uo se tako jak fljuk da se tvoj sin doista iznenadio. Dok je Duryodhana
udarao, kralju, po nebu su sijevale iskre od tih brzih udaraca, a trijesak bijae uasan. Vitlajui svojim
buzdohanom, stvarao je njime takav vihor da se zebnja uvue u srca Pandava i Somaka. Bhima udari
po Duryodhaninu topuzu a vatra suknu kao da su se sudarila dva groma. Tvoj sin izvede okret nalijevo
i svojim topuzom odluno udari Bhimu po glavi, ali ovaj nije od toga udarca ak ni zadrhtao. Svi se
promatrai nad tim zapanjie.
Onda Duryodhana izbjee Bhimin udarac pa ga svom silinom udari u prsa te oamueni
Bhimasena za tren nije znao na koju e stranu. Svi se Pandave i Somake snudie, ali se Bhima u taj
as primaknu Duryodhani pa ga udari postrance i ovaj pade na koljena omamljen estinom udarca.
Snani se vitez opet uspravi diui teko poput goleme zmijurine i, pogledajui svaki as na
Bhimu, opet nasrnu na njega. Svojom smrtonosnom vjetinom Duryodhana onda pogodi Bhimu posred
ela, no ovaj ostade nepokretan poput planine, ali idui udarac poput groma rascijepi Bhimin oklop i
obori ga na tlo. Ovaj ipak brzo doe k svijesti i uz velik napor ponovno stade na noge, pribra sve svoje
strpljenje, pa kolutajui oima obrisa okrvavljeno lice. Aruna je promatrao dvoboj ove dvojice
monih Kurua pa se obrati Krini: Reci, anarddano, koji je po tebi od njih dvojice nadmoniji i ije
e zasluge pretegnuti?
Vasudeva e na to: Na jednak su nain poduavani. Bhima ima golemu snagu, ali je Dhrtaratrin
sin mnogo vie vjebao. Bhima nikada nee moi pobijediti bude li se poteno borio. Samo je
Yudhithira kriv za ovu novu opasnost u kojoj smo se nali. Tko je taj koji e, ako ima i malo pameti,
izazvati na dvoboj oajnika? Ni Indra ne moe stajati pred onim tko, ne nadajui se da e izvui ivu
glavu, bjesomuno juria na njega.
Aruna je razumio to je Krina htio kazati pa se, Bhimi pred oima, udari po svojemu lijevome
stegnu i Bhima razumje taj znak. Dvoboj je i dalje bjesnio, ali se inilo da je za Durzodhanu naila
zgodna prilika. On se osmijehnu pa napadnu i izgledalo je da je Bhima rastrojen od protivnikih
udaraca, ali se potom sabra te Duryodhana pomisli da se sprema da mu uzvrati udarac i ne htjede opet
napasti. Tako Bhima opet doe do daha i bijesno navali. Tada Duryodhana htjede skoiti uvis kako bi
izbjegao taj Bhimin napad a Bhima razumje njegovu namjeru pa urliknu i baci topuz koji polomi oba
bedra Duryodhani, koji tek to bjee skoio da izbjegne prije toga naciljani udarac.
Polomljenih nogu tvoj sin pade na zemlju uz gromoglasan trijesak. U taj as puhnue snani
vjetrovi i podie se velika huka. Pade pljusak praine, a zemlja se, sa svojim biljkama, drveem i
planinama, zatrese. Kada je pao gospodar zemlje, po nebu bljesnue meteori i pade krvava kia,
Bharato, jezera i zdenci bljuvahu krv, a rjeni tokovi okrenue se naopako. Ova strana znamenja
utjerae strah u srca Pandava i Panala, a bogovi i gandharve poee se razilaziti. Svatko poe tamo
odakle je i doao, a meu sobom govorahu o velikome boju koji su vodili njihovi sinovi.
Tada Bhima prie svojemu oborenom protivniku pa kaza: O bijednie, ti koji si se pred cijelom
kraljevskom sabornicom izrugivao Draupadi "Krava, krava!" i nas smijui se poniavao, sada iskusi
posljedice svojih nedjela! I, govorei tako, on udari paloga neprijatelja svojom lijevom nogom u
glavu. Mnogi od velikih ratnika Somaka nisu odobravali taj neplemeniti in jer im srca bjehu
naklonjena pravednosti. Dok je Bhima plesao i hvalisao se nad svojim palim neprijateljem, oslovi ga
Yudhithira: Iskalio si svoj bijes i, asno ili neasno, ti si ispunio svoj zavjet! Prestani sada, o Bhimo.
6

Ta usporedba podsjea ponovno na put Mjeseca, mjeritelja vremena, od zvijea Puya do zvijea ravana
u proteklih mjesec i pol. Dozrelo je vrijeme za sudbonosni okraj, a Vremenu se nita ne moe oduprijeti.
239

Ne drobi njegovu glavu nogom! Ne ini grijeha! Duryodhana je kralj i tebi je rod. Sjeti se da je on
kraljevske krvi i da ne zasluuje da ga sada vrijea! Sada zasluuje samilost jer je sasvim upropaten a
sva njegova braa, roaci i prijatelji su pobijem. Poginuli su mu i sinovi i nee biti nikoga da mu
prinosi posmrtne prinose. On je tvoj brat i ne valja to to ini!
Rekavi to Bhimaseni, Yudhithira prie Duryodhani i glasom drhtavim od suza stade mu zboriti:
Nemoj se estiti, a nemoj ni sebe aliti. Ovaj je tuni i strani kraj, nesumnjivo, posljedica tvojih
nekadanjih djela. Oito je da je ovakav ishod odredio sam Tvorac i da nam bjee sueno da ti vrijea
nas, a mi tebe. Prvae meu Kuruima, mi smo oni koje treba aliti jer e nas, zasigurno, proklinjati
kukavne udovice, supruge Dhrtaratrinih sinova i unuka. A ti odlazi s ovoga svijeta i sigurno je da e
nai svoje mjesto u nebesima!
Kada je vidio da je tvojega sina oborio udarac po bedrima, estoki bojovnik Balarama podie
svoje ruke u gnjevu i alosnim glasom objavi sred svih onih kraljeva: Ovo je Bhimina sramota!
Neasno je da se u jednoj takvoj potenoj borbi zada udarac ispod pojasa. Taj je Bhima kukavac i
neznalica koji ne potuje obiaje, ve ini kako mu je volja! I silni Baladeva zamahnu svojim ralom
i jurnu na Bhimasenu.
Tada moni Krina, uvijek pokoran svojemu starijem bratu, obujmi svojim rukama Ramu i u taj
tren ta dvojica junaka iz roda Yadava bijahu nalik na Sunce i Mjesec na veernjem nebu, jer jedan je
bio svijetle, a drugi tamne puti. Krina poe umirivati rasrenoga Ramu i govoriti mu: Pandave su nai
prijatelji po prirodi i njihovo junatvo nije ukaljano! Oni su djeca oeve sestre, a njihovi su im zlotvori
zadali silnoga jada! Svatko je duan ispuniti svoj zavjet, a Bhima se jo onda, sred saborske dvorane,
zaklinjao da e svojim topuzom Duryodhani polomiti stegna! O pogubitelju neprijatelja, i veliki rii
Maitreya jednom je prokleo Duryodhanu rekavi mu: Bhima e ti svojim topuzom polomiti ta tvoja
stegna! Zato ja ne vidim na Bhimi nikakve krivice! Ramo, ne dopusti da te obuzme gnjev!
Vrsni znalac udorednih zakona saslua te Krinine rijei pa mu odgovori: Oni koji su poteni ne
odstupaju od pouka udorea! A nezasitnost za koriu i udnja za uicima ugroavaju te zakone.
Velike se sree domogao onaj tko slijedi zakone Vrline, Koristi i Uitka a da nijedan ne povrijedi.
Moe rei to ti je volja, Govindo, ali je Bhima povrijedio jedno od toga trojega!
Krina mu odvrati: Tebe uvijek veliaju da si pravednik vazda odan Pravdi i da ne zna za gnjev.
Zato se stiaj i ne doputaj gnjevu da vlada tobom. Znaj da sada poinje kaliyuga! Zato mora
razumjeti da je Panduov sin vratio svoj dug mrnje i neprijateljstava i da je ispunio svoj zavjet.
Ramu su udobrovoljile te Krinine rijei, ali njegova srdba ne uminu sasvim pa se on obrati
svima koji se tu bjehu okupili: Panduov e sin odsada biti u svijetu znan kao nepoten borac jer je
nedoputenim udarcem ubio Pravednoga kralja Suyodhanu. Kralj je Duryodhana asno dovrio svoj
rtveni obred izlivi napokon i svoj ivotni dah kao rtvu Ijevanicu i time je stekao neumrlu slavu! I
kada to izree, junaki se Rohinin sin pope na svoja kola i odjezdi prema Dvaraki nalik na krunite
bijeloga oblaka.
Panale, Vriniji i Pandave ostadoe tu, vie alosni nego veseli. Onda Vasudeva prie Yudhithiri
koji je tugovao oborene glave i ispunjen tjeskobom, pa mu kaza: O Pravedeni kralju Yudhithiro, ti si
znalac udorednih zakona i zato si onda dopustio da se dogodi ovaj nedostojni in i da Bhima nogom
udari oborenog i besvjesnog Duryodhanu? Na to mu Yudhithira odvrati: Niti mi se svidjelo,
Krino, to to je Bhimina noga dotakla kraljevu glavu, niti se veselim to gledam istrebljivanje svojega
roda, ali Dhrtaratrini su nas sinovi izvarali i mnogih smo se gadosti od njih nasluali. Ubivi
nezasitnoga Duryodhanu koji bjee suanj svojih strasti, Panduov se sin najzad, pravedeno ili
nepravedno, ipak zadovoljio.
A Vrkodara, oiju rairenih od ushienja i sklopljenih ruku, prie svojemu bratu radostan zbog
pobjede koju je zadobio pa ree: O kralju, Zemlja je od danas tvoja i u njoj vie nee biti raspra da
mute tvoje spokojstvo, ni trnja da ti smeta!
Yudhithira e na to: Doe kraj i ovome ratovanju! S dobrom sreom ti si se oduio i svojoj majci,
a i svojemu gnjevu!
Tada se oglasi pogubitelj Madhua: O zemaljski gospodari, nije lijepo jo jednom ubijati ve
ubijenoga neprijatelja ponavljajui pred njime surove rijei. Ovaj grjeni, bestidni i nezasitni zlikovac
240

najzad je skonao kao i njegovi bezboni savjetnici. emu vie troiti ogorene rijei na nekoga tko
lei poput trupca drveta. Penjite se na kola, kraljevi, jer nam je vrijeme da idemo odavde!
uo je te pogrde kralj Duryodhana pa se pomami od bijesa i htjede ustati, ali samo sjede na
kukove podupirui se rukama. Tada se namrti i uperi svoj pogled na Vasudevu i tada, o Bharato, bjee
nalik na zmiju otrovnicu kojoj je otkinut rep! Nije se obazirao na grozne boli to ih je trpio, nego stade
zasipati Vasudevu gorkim i otrovnim rijeima: O sine Kamsina roda, ini se da nema nimalo stida
kada si ve zaboravio da sam oboren nepotenim udarcem, ako se potuju pravila borbe topuzima! Ti
bjee taj to je dao mig Bhimi i podsjetio ga da mi polomi bedra! Misli li da nisam primijetio kada je
Aruna dao Bhimi znak? Pomou tvojih smicalica palo je na tisue kraljeva koji su se uvijek poteno
borili! Zar se ti ne grozi i ne stidi takva djela? Da ste se poteno borili protiv mene, Bhime, Karne i
Drone, pobjeda nikada ne bi bila vaa!
A Vasudeva odvrati na to: I ti i tvoja braa, rodbina i prijatelji poginuli ste, Gandharin sine, samo
zato to si se ti zaputio stazom grjenika. Zbog tvojih zlodjela pogiboe i Bhima i Drona, a Karna je
izgubio glavu zato to se ugledao na tvoje grjene postupke. Ja sam te, slaboumnie, molio da da
Pandavama njihovu oevinu, ali tvoja pakost i akunijeva podrka ne dadoe ti da me poslua. Bhimu
si trovao, pokuao si da ih zajedno s majkom spali u kui od laka i, robujui svojoj zloi i nezasitnosti,
poinio si mnoga neasna djela. Zato okusi i njihove plodove!
Duryodhana mu odvrati: Prouavao sam svete spise i davao poklone kako to obiaji nalau, vladao
sam ovom prostranom zemljom i njezinim morima, i stao na glave svojih neprijatelja. Tko se drugi
moe podiiti takvom sreom? Pa ak i skonavam na nain koji potuje svaki katriya! I ta mi je srea
dosuena! Ja sam uivao u svim ljudskim zadovoljstvima pa i u onima koja su dostojna i samih bogova
i teko dostupna ostalim kraljevima. ivio sam u najveem blagostanju i tko moe biti sretniji od
mene? Odlazim na nebo uza sve one koji mi bijahu dobroinitelji i uza svoju mlau brau, a vi ostajete
ne postigavi svoje elje! Nastavit ete ivjeti razdirani alou u ovome nesretnom svijetu!
Kada bistroumni kralj Kurua zavri svoj govor, pljusak mirisnoga cvijea pade s neba. Gandharve
udarie u svoja ljupka glazbala i u zboru zapjevae hvalu kralju Duryodhani. Sve se etiri strane svijeta
razvedrie i nebo dobi boju lazulita. Gledajui sva ta udesa i sluajui pohvale kralju Duryodhani,
Pandave sa zastidjee u svojim srcima, a i Vasudeva zajedno s njima.
Onda se javi Krina glasom dubokim kao grmljavina: Svi oni bjehu silni ratnici, lakoruki i vini
oruju. Ni sva vaa sila ne bi vam bila dovoljna da ih u potenom boju pobijete. U potenom dvoboju
nije mogao poginuti ni kralj Duryodhana. U elji da vama uinim dobro ja sam se stalno koristio
svojim moima opsjene i uinio sam da oni na razliite naine izgube ivot. Da se nisam posluio
obmanom, nikada ne bi bili vai ni pobjeda, ni kraljevina, a ni blago. Ne uzimajte mnogo k srcu to je
va neprijatelj pobijeen prijevarom. Kada broj neprijatelja postane prevelik, onda se mora pribjei
lukavstvu i opsjeni da bi se unitili. I sami su bogovi na isti nain pobijedili asure, a ono to je dobro za
bogove, dobro je i za sve ostale!7
Te Vasudevine rijei razvedrie i Pandave i Panale i oni zarikae poput lavova pa onda krenue k
svojemu konaitu. Kada su doli do naega logora, Prithini sinovi uoe u Duryodhanin ator u
kojemu vie ne bjee njegova gospodara, a ni svega onoga sjaja koji ga je okruivao. Vie je bilo nalik
na mjesto za zabavu koje su gledaoci napustili.
Aruna jo ne bjee siao sa svojih kola kada ga Krina oslovi i ree mu: Skini s kola Gandivu i
svoje nepresune tobolce, a ja u, prvae meu Bharatama, sii poslije tebe. Uini tako jer to je za tvoje
dobro.
Dhananaya uini kako mu je reeno, a onda mudri Krina ostavi uzde pa i on sie s Aruninih
kola. Kada je plemeniti Gospod svih stvorenja siao s tih kola, istoga trena nestade i nebeski Majmun
koji do tada stajae na vrhu oklopa toga vozila. Tada krov vozila, koji su ognjem zasipali i Drona i
Karna planu i za tren se pretvori u pepeo, kralju, premda se nije pokazao nikakav vidljiv plamen.
7

To je malen uzorak staroindijske politike teorije. Ujedno je to mjesto da se procijeni sve to se zbilo, pa i
ono to se ne moe opravdati mjerilima pravednosti. To je i mjesto da se oda poast junacima Kaurava, a i da se
istakne uloga Krine.
Tu e ulogu slijedee pjevanje (adhyaya 61) istai na znatno udesniji nain.
241

Zaista, ta Arunina kola zajedno sa svojom brzom zapregom, jarmom i rudom, padoe i postadoe
pepeo! O gospodaru, Pandave se prenerazie kada namjesto toga vozila ugledae samo gomilu pepela,
a Aruna pozdravi Krinu i pokloni se pred njim pa mu se potom obrati sklopljenih ruku i glasom
punim ljubavi: Govindo, o Boanski, zato je oganj progutao ova kola? Reci mi, monoruki, ako misli
da mogu uti istinu a da mi ne naudi!
A Vasudeva mu odgovori: Aruno, ta kola ve su otprije progutali ognji svakakva oruja, a nisu se
raspala samo zato to sam se u boju i ja vozio na njima. Ona ve bjehu saeena silom Brahmanova
oruja, a rasula su se poto sam ih ja napustio jer si ti postigao ono to si elio.
I boanski Keava zagrli Arunu i, ne bez malo ponosa, ree mu: Dobrom sreom ti si taj koji je
pobijedio, Kuntin sine! Dobrom ste sreom ostali ivi u ovome uasnom boju i ti, kralju Yudhithiro, a
i nosilac Gandive, i Bhima i dva Madrina sina! Kada sam doao u Upaplavyu, ti si mi priao, kralju, a
uz tebe bijae nosilac Gandive, i vi me ponudiste medom i ugostiste me. Tada si mi rekao, gospodaru:
Ovaj Dhananaya tvoj je brat i prijatelj, Krino! Zato ga titi u svakoj pogibelji! Ja ti na to
odgovorih: Neka bude tako! Eto, ja sam Arunu zatitio i pobjeda je tvoja!
Od ovoga to bjee uo Yudhithiri pravednome kosa se die na glavi i on odvrati anarddani: O
tlaitelju neprijatelja, tko bi osim tebe, pa makar to bio i sam gromovnik, mogao odoljeti Brahmanovu
oruju!? Pogotovo kada ga upotrijebe Drona ili Karna! Veliki rii Krina Dvaipayana ree mi jo onda
u Upaplavyi da je pravda ondje gdje je Krina, a gdje je on, tamo je i pobjeda!
Potom svi oni uoe u logor Kurua i tu naoe mnogo ratne opreme, dragulja i drugoga blaga. Bilo
je tu i srebra i zlata i bisera i skupocjena nakita, tkanina, koa i bezbroj robova i mukih i enskih.
Bjee tu svega to je potrebno vladaru.
Satyaki i Pandave ostadoe tu da se odmore, a onda im slavni Vasudeva ree: Ostanimo ove noi
izvan logora! To e nam donijeti mnogo dobra.
Neka bude tako! odgovorie oni pa se zaputie odatle u elji da uine ono to e im donijeti
dobru sreu. Stigli su na obalu svete rijeke Oghavati i tu ostadoe da prenoe poto su se oslobodili
svih neprijatelja. Samo su Krinu iz roda Yadua poslali u Hastinpuru. Dok se hrabri Vasudeva s
Darukom penjao na svoja kola, oni mu rekoe: Idi i utjei bespomonu Gandhari koja je izgubila sve
svoje sinove. Kada sazna za pogibiju svojega sina, ona bi nas ognjem svojega duha u gnjevu mogla sve
odreda pretvoriti u pepeo. Da u ovome krvavom boju ti nisi bio Arunin zatitnik, kako bismo
pobijedili ono bezmjerno more neprijatelja? Nama si za ljubav, Krino, sluao mnoge pogrde i otrpio
mnoge udarce silovite poput gromova. Zato uini neto da tvoja velika djela ne budu uzaludna.
I Gospod se Krina zaputi u prijestolnicu Kurua. Kada ue u grad, ulice odjeknue tutnjavom
njegovih kola. On posla vijest kralju Dhrtaratri pa sie sa svojega vozila i ue u palau staroga kralja.
Tada spazi najboljega meu mudracima, riija Dvaipayanu, kako mu dolazi u susret. anarddana
dodirnu stopala i njemu i kralju Dhrtaratri i tiho izree svoj pozdrav Gandhari. Plakao je neko vrijeme
s njima, a onda opra oi vodom kako to nalau obiaji pa im se obrati ljubaznim rijeima: Tebi je sve
znano, Bharato! Ni prolost ni budunost nemaju pred tobom tajni jer ti gospodaru, poznaje tok
vremena. Pandave su se tebi za ljubav trudile da sprijee propast svoje rodbine i unitenje katriyskoga
stalea. Kralj je Yudhithira mirno ivio i njegova su se braa slagala s njime. Poslije one nepotene
igre kockama ak je i u progonstvo otiao. Tebi su vrijeme i gramzljivost pomutili osjetila i nisi
posluao moj savjet. Cijeli stale katriya tvojom je krivicom zbrisan s lica zemlje. Nije li to tok
samoga Vremena koje sve razara? Odravanje vaega roda, nastavak loze i posmrtni kola koji ovisi o
potomstvu sada ostaju na brizi Pandavama, a to vrijedi i za tebe i za Gandhari. Nemojte ni ti, a ni
Gandhari nositi u sebi mrnju na Pandave! Ti zna, monoruki, kolika je Yudhithirina ljubav prema
tebi. On zbog tebe i dan i no izgara u alosti i ne moe nai mira srcu premda je samo unitio svoje
zlotvore. Misao na tebe i Gandhari ugasila je u njemu sve radosti.
Rekavi to Dhrtaratri, elnik Yadua okrenu se Gandhari pa poe njoj govoriti: Subalina keri, ti
to vri neuvene zavjete, sluaj to u ti rei: Sjea li se, kraljice, onih rijei koje si preda mnom
izgovorila nasred saborne dvorane, rijei koje su bile sama pravednost i blagodat objema stranama?
Rekla si: uj me, bezumnie! Pobjeda je tamo gdje je i Pravda! Ali te tvoji sinovi nisu htjeli posluati!
Imaj to na umu, blagoslovljena gospo, i ne dopusti jadu da ti slama srce. Ne poeli u svojemu srcu
242

propast Pandavama jer silama koje si stekla svojom pokorom ti svojim gnjevnim oima moe spaliti
svekoliku zemlju sa svim pokretnim i nepokretnim stvorenjima na njoj!
Gandhari e na to: Keavo, tako je kako si rekao! Srce mi je nemirno i bol ga saie, ali sam te
sasluala i srce mi se sada primirilo. A to se Pandava tie, oni su sada jedina zatita slijepom kralju.
I, rekavi to, Gandhari pokri svoje lice i glasno zaplaka izgarajui u bolu za svojim sinovima.
Dok je tako tjeio kralja i Gandhari, Krna najednom osjeti da Dronin sin sprema neko zlo
Panduovim sinovima. On urno ustade i pokloni se Vyasi, a potom oslovi Dhrtaratru: Prvae meu
Kuruima, moram se od tebe oprostiti. Ne dopusti da te alost nadvlada! Naputam te ovako, u hitnji, jer
Dronin sin smjera poiniti neko zlo! Rekao bih da je naumio noas unititi Pandave!
Tada Dhrtaratra i Gandhari odgovorie: Pohitaj, snanoruki, i zatiti Pandave, a onda nam se
vrati, anarddano!
I Krina se s Darukom dade na put. Kada stie na mjesto gdje se Pandave bijahu ulogorile, on
sjede kraj njih i kaza im sve kako je bilo.
Sanaya govorae dalje:8 Pouj gospodaru, kazat u ti sve kako se zbilo: Polomljenih bokova i
prekriven zemnim prahom Duryodhana je skupio svoje rasute uvojke i ogledao se na sve strane.
Obuzet jarou i oiju punih suza, on bi me pogledao s vremena na vrijeme pa najednom stade udarati
akama po zemlji nalik pobjenjelu slonu. Stiskao je rukama svoje kukove i kleo Panduove sinove, a
onda se obrati meni: Jao, mene kojega su branili antanuov sin Bhima i Karna, prvi meu ratnicima, i
Gautamin sin, i akuni, i Drona, i Avatthaman i alya i Krtavarman, sada je snala ova nevolja! Sada
kada me je Bhimasena udario nogom u glavu dok sam polomljen leao na zemlji, nita me vie ne
moe zauditi! Izgleda da se Vrijeme ne moe zaustaviti! Moji roditelji znaju zakone vojevanja i zato
njima, koji sada tuguju za mnom, ovako reci: Odravao sam rtvene obrede i valjano sam uzdravao
svoje brojne sluge. Vladao sam cijelom zemljom i njezinim morima i stao sam na glave svojih ivih
neprijatelja. Svojoj rodbini davao sam blaga koliko god to bijae u mojoj moi. Tko moe biti sretniji
od mene! Srea je i da nisam pobijeen u boju i potinjen da sluim svoje neprijatelje! Srea je,
gospodine, da me je sve moje blagostanje napustilo tek poslije moje pogibije. Sada neka slui
drugome!
Na vijest da je Duryodhana pobijeen Avatthaman, Kripa i Krtavarman dooe urno na poprite
dvoboja i ugledae tvojega plemenitog sina kako lei opruen na zemlji nalik na divovsko drvo ala
koje je sruila oluja. Oko njega bjee mnogo stranih stvorenja i grabljivih ivotinja. Okupljale su se
oko Duryodhane kao to se mnogi podanici eljni blaga okupljaju oko svojega vladara. Oni sioe sa
svojih kola pa trkom dooe do kralja i posjedae oko njega.
itei poput zmije i oiju punih suza, Dronin sin ovako ree najveem kralju na zemlji:
Nepobitna je istina da na svijetu nema niega postojanog kada ti, tigre, lei sada na zemlji prekriven
prainom. Jao, onaj koji je hodio nad glavama svih katriya i bio pokropljen krunidbenom vodom sada
lei na zemlji prekriven prainom! Na svojemu putu vrijeme donosi mnoge obrate!
Kralj obrisa svoje oi rukama pa iznova zaplaka, a onda ree trojici junaka kojima Kripa bijae
starjeina: Reeno je da je podlonost smrti dosudio Tvorac. Dobro je da sam i ja poginuo u boju uza
sve one svoje roake i prijatelje. Vidim da ste, nasreu, bar vi umakli iz mojega pokolja zdravi i itavi.
Drago mi je da je tako. Za mnom nemojte aliti. Ako Vede govore istinu, ja sam zasluio da boravim u
mnogim podrujima bezmjernoga blaenstva.
Dok je gledao ucviljenoga kralja okupana suzama, u Droninu sinu rasplamsa se gnjev nalik na
oganj sveopeg unitenja. Obuzet jarou, lomio je ruke i glasom promuklim od plaa govorio: Moj je
otac poginuo od ruke tih bijednika koji su se sluili okrutnim obmanama, ali ni to me nije tako ljuto
povrijedilo kao ovaj jad u kojemu se ti sada nalazi! O kralju, sluaj moje rijei koje u sada izgovoriti
zaklevi se samom istinom, svim svojim milosrdnim djelima, svojom vjerom i duhovnim zaslugama
koje sam do sada stekao! Svojom silom danas u pred samim Vasudevom sve Panale otpraviti u
Yamino carstvo! Na tebi je, kralju, samo da mi da svoje doputenje!
8

Istie se da ovdje priu nastavlja Sanaya jer je prethodno pjevanje (adhyaya 62) kazivao samo
Vaiampayana kralju anameayi. Sanaya, naravno, nije trebao Dhrtaratru obavjetavati o Krininu posjetu
njemu i Gandhari.
243

Kada u te Avatthamanove rijei, kralju zadrhta srce od radosti pa kaza Kripi: Uitelju, nemoj
oklijevati, ve mi donesi krag pun vode!
I prvak meu brahmanima poslua kraljevu naredbu i donese mu krag s vodom, a kada prie
tvojemu sinu, ovaj mu ree: Prvae svih brahmana, neka si blagoslovljen, ako mi eli dobro, neka
Dronin sin bude imenovan za zapovjednika moje vojske. Ako kralj tako zapovijedi, i brahman se smije
boriti, pogotovo ako je ve prihvatio zakone katriya. Tako su ueni rekli u svetim knjigama.
Kripa poslua kralja. Saradvatov sin postavi Dronina sina za vrhovnoga zapovjednika
Duryodhanine vojske. Kada se obred zavrio, Avatthaman zagrli najboljega meu kraljevima i krenu
odatle dok su sve strane svijeta odjekivale od njegova lavljeg urlika. A Duryodhana ostade da tu,
okupan krvlju, provede tu stranu i neutjenu no.

244

Knjiga deseta
SAUPTIKAPARVAN
Knjiga o nonome prepadu

Kralj Dhrtaratra ree: Obistinile su se rijei plemenitoga Vidure! Jao, Sanayo, moj ih sin ne
htjede sluati! Govori to uinie Krtavarman, Kripa i Dronin sin poslije pada mojega sina kojega
neprijatelji oborie nepotenim udarcem?
Sanaya nastavi: Oni nisu otili daleko. Ubrzo su uli u gustu umu prepunu bujna drvea i
puzavica. Zaustavie se da zakonae pod velikim banyanom s tisuu grana, najveim drvetom u umi.
Izmueni dobivenim ranama, junaci ispregoe konje i obavie veernje molitve pa se opruie po goloj
zemlji.
Sunce zamae iza gorja Asta i doe No, mati Svemira. Nebo se osulo zvijezdama i planetima te
nalikovae arenu tkanju i bilo ga je milina pogledati. Sa svih strana dopirali su glasovi nonih
stvorenja, a ona koja ive danju bijahu se ve povukla na poinak. Avatthamanu nije dolazio san na
oi. Tuga i osvetniki gnjev nisu mu davali mira. Taj vitez monih miica osvrtao se naokolo i
promatrao stranu umu nastanjenu svakojakim stvorovima. Tada opazi da su se na banyanovim
granama smjestile tisue vrana koje bjehu tamo dole da provedu no. I dok su ptice bezbrino spavale,
Avatthaman primijeti golemu sovuljagu zastraujueg izgleda, zelenih oiju i mrka tijela, velikoga
kljuna i dugih, otrih kandi. Huui jedva ujno, krilato se stvorenje priblii banyanovim granama i
stade na jednu granu, a onda pogubiteljica vrana poe ubijati pozaspale ptice kidajui im glave i krila
svojim otrim kandama i tako pobi mnotvo svojih neprijatelja.
Gledajui taj nezaboravni prizor, Dronin se sin duboko zamisli pa ree sam sebi: Ova me sova ui
kako se ratuje! Doao je as da uinim ono za ime udim! Bezbone Pandave i Panale ubie mi na
prijevaru oca pa i sve njegove prijatelje posmicae nepotenim i gnusnim nainom. Moemo i mi njih
lako pobiti budemo li ih iznenadili na spavanju. Znalci svetih knjiga uvijek prije odobravaju da se
neto uini na siguran negoli na nepouzdan nain. Prekrit u obiaje katriya i ukaljati svoje ime, ma
koliko me zbog toga budu osuivali!
I tako se neustraivi Avatthaman odlui da jo te iste noi pobije na spavanju i Pandave i Panale.
Donijevi tu odluku, on se jo jednom u sebi zakle da e je provesti u djelo pa onda probudi svojega
ujaka Kripu i Krtavarmana, glavara Bhoa. Onako bunovni, oni sasluae to im govori, ali mu od
stida nita ne odgovorie.
Napokon se javi Kripa: uli smo sve to si nam kazao, snanoruki, ali uj i ti sada mene: Nad
svim ljudima vladaju dvije sile: Usud i Trud. Ako dobro obraenu zemlju kia natopi na vrijeme, sjeme
e ponijeti bogatu etvu. Tako je i sa svakim ljudskim uspjehom. Katkada sudbina djeluje sama od
sebe, ali ako se ovjek ne potrudi, to ga dovodi u veliku bijedu. Ako netko na svijetu i uiva u
plodovima rada a da se sam nije nimalo potrudio, na to se uvijek gleda s podsmijehom, a on postaje
predmet svaije omraze. Na ovome svijetu nita se ne moe uiniti bez truda. Tko radi sluajui savjete
starijih, ubrzo e ubrati obilne plodove. Onaj tko ne potuje druge i na njih se ne osvre, ve se, nagnan
strahom, strau ili pakou, upinje da uini ono to je naumio, brzo e se suoiti s propau.
Duryodhana bijae opsjednut zaviu i nije mogao sagledati budunost. Nerazumno se upeo da uini
ono to se nije dalo uiniti, ne sluajui mudre savjete. Bio je zao od samoga svojega poetka, a i nas je
snala ova nesrea jer smo se poveli za tim podlim grjenikom. Sav ovaj uas sprio mi je um i, to
vie mislim, sve manje znam to nam je initi. Zato poimo Dhrtaratri i Gandhari i plemenitome
Viduri, a oni e nam rei to je pametno da sada poduzmemo.
Avatthaman je izgarao od silnoga jada i, poto ve bjee odluio poiniti zlo, on ovako ree njima
dvojici: Svatko pametuje po svome i drukije od ostalih i svakome je vlastita pamet najmilija. Svatko
misli da je najpametniji. Ljudska se pamet uvijek nae u velikome iskuenju kada se suoi s ljutom
nevoljom ili s prevelikim blagostanjem. Ova nepojmljiva nesrea natjerala me je da donesem odluku i
kazat u vam to mi je na umu: Roen sam u asnoj brahmanskoj obitelji, ali sam, na nesreu,
posveen u obiaje katriya. Zar u smjeti pred ljudima prozboriti i jednu rije ne budem li osvetio
245

smrt svojega oca? Zato u, potujui dunosti katriye, jo danas krenuti stopama svojega kralja i
svojega plemenitog oca. Pobit u svoje zlotvore koji e biti svi na jednome mjestu, a prvi e pasti
Dhrtadyumna! Kada danas pobijem i posijeem sve Panale, onda u s veseljem napasti Pandave.
Kripa e na to: O junae neuvele slave, dobro je to ti u srcu buja elja za osvetom i vidim da te ni
sam gromovnik ne bi odvratio od toga. Ali ujutro emo ti se pridruiti i nas dvojica, a sada skini oklop
i spusti zastavu pa se noas odmori. Sutra emo sva trojica napasti i pobiti zlotvore Panale i sve
njihove pristae. Ti si vrsni znalac nebesnikoga oruja, a nema sumnje da sam to i ja. Ovaj vitez iz
roda Satvata uvijek je pripravan za boj, a on je veliki strijelac. Ili emo pobiti estoke Panale i s njima
Pandave, ili emo i mi otii na nebesa!
Oiju zakrvavljenih od bijesa Avatthaman odvrati svojem ujaku: Zar moe spavati onaj tko je u
nevolji ili ovjek raspinjan gnjevom, ili pak onaj ije srce uvijek snuje osnove kako stei blago, ili onaj
kojega mui udnja? A mene mue sva etiri uzroka! Zna li kako boli srce onoga kojemu su ubili oca!
Moje srce dan i no izgara! Ja ne mogu misliti o ivotu sve dok u boju ne ubijem Dhrtadyumnu!
Ubivi mojega oca, on je postao moja budua rtva, a i svi oni koji su uz njega. Ali ako ih budu titili
Vasudeva i Aruna, oni e biti nepobjedivi kao da su pod Indrinom zatitom! Tek kada na spavanju
pobijem svoje zlotvore, moi u poinuti i bezbrino se predati snu.
Kripa e na to: Prijatelji se uvijek trude da svojega prijatelja odvrate od grijeha. Uvijek napreduje
onaj tko dozvoli da ga odgovore od grjenog ina. O sine, ne ini ono zbog ega e se kasnije kajati!
Naa vjera nikada nije opravdavala ubojstvo na spavanju. Isto vrijedi i za one koji su poloili svoje
oruje i ostavili kola i konje. Ti si na ovome svijetu slavljen kao prvak meu onima to vladaju
orujem i kao ovjek koji nikada nije poinio ni najmanji prijestup. Kada sutra izae Sunce, ti e,
sjajan poput drugoga sunca, izai pred svoje neprijatelje i u boju ih rastaviti od ivota.
A Avatthaman e na to: Moj ujae, ja ne sumnjam da je sve tako kao to kae, ali ti razuzdani
lupei uzeli su Karni ivot dok je vadio kota svojih kola iz blata! Bhima je ubio Duryodhanu udarcem
ispod pojasa! Zar je isto preostalo od dharme to bismo mi morali potovati? Pandave su jednom i za
svagda sruile granice dharme i zato bismo se mi natezali oko vitekih zakona? to me briga, poto na
spavanju pobijem Panale koje nepoteno posjekoe mojega slavnoga oca, ak i ako se u svojemu
iduem ivotu rodim kao kukac ili crv! Odluka koju donesoh sada me podbada da pourim njezinu
izvrenju! Niti je roen, niti e se roditi onaj tko e me zaustaviti.
I, izrekavi to, viteki Dronin sin ode prezati konje. Ve htjede krenuti kada ga oslovie Kripa i
Krtavarman: Zato si upregao konje? Mi smo odluili da ti se sutra pridruimo i ne prilii ti da nema
povjerenja u nas jer smo uz tebe i u dobru i u zlu.
Avatthamanu nije izbijala iz pameti smrt njegova oca i on im poteno ree to namjerava: Na
grjean nain ubit u danas grjenoga sina kralja Panala. vrsto sam odluio da ubijem toga podlaca
kao to se ubija ivotinja, tako da ne dospije tamo gdje borave oni koji pogiboe od oruja! Ne
oklijevajte, ve stavljajte na sebe oklope i opasujte svoje oruje, pa me ovdje priekajte, prvaci meu
ratnicima! I Avatthaman se pope na svoja kola pa krenu na neprijatelje, a Kripa i Krtavarman
zaputie se za njim. Kada stigoe pred logorite Panala, Avatthaman stade. Onda se sva trojica
primaknue ulazu u logor.
Tada Avatthaman ugleda gorostasno oblije, sjajno poput Sunca ili Mjeseca, od ijeg se izgleda
dizala kosa na glavi. Stajao je na ulazu u logor i inilo se da mu iz usta bljuju plamenovi, a u zube mu
je bilo strahota i pogledati. Goleme eljusti bile su mu razjapljene, a na licu je imalo tisuu prekrasnih
oiju. Njegovo tijelo i odjeu nemogue je opisati, ali, da ga mogu ugledati, i planine bi se pred njime
rascijepile od uasa. Iz sjajnih plamenova koji mu izbijahu iz usta, nosa, oiju i uiju izaoe tisue
Vasudeva naoruenih kolutom, topuzom i koljkom.
Kada je ugledao tu spodobu od koje bi se zgrozio cijeli svijet, Avatthaman je neustraivo zasu
svojim nebeskim orujem, ali to stvorenje kao da je gutalo svaki njegov hitac. Kada je istroio sve
svoje oruje, on se napokon osvrnu oko sebe i vidje da su sva nebesa ispunjena anarddaninim
likovima. On se tada sjeti to mu je govorio Kripa pa se okrenu ispunjen bolom i ree: Onaj tko ne
slua savjete svojih dobronamjernih prijatelja mora se i kajati kada ga snau nevolje kao to, evo, sada
mene snalaze! Orujem se ne napadaju domae ivotinje, brahmani, kraljevi, ene, prijatelji, vlastita
246

majka, uitelj, slab ovjek, maloumnik, slijepac, zaspali ovjek, onaj tko je preplaen, tek probuen,
luak, pijan ovjek ili pak onaj koji ne zna da je napadnut. Tome su uitelji poduavali ljude jo od
pamtivijeka. Ovo stvorenje to preda mnom stoji ne moe se ni umom zamisliti. Stoji tu nalik na
uzmahnutu palicu boanske kazne i, nesumnjivo, to je plod moje grjene namjere koju sam grjenim
inom odluio provesti u djelo. Stoji preda mnom da bi osujetilo moj grjeni naum. Sva je prilika da mi
je sueno da odustanem od borbe. Zato u potraiti zatitu svemonoga Mahadeve. On e moi
ukloniti palicu boje kazne s mojega puta!1
Dok je tako premiljao, Dronin sin sie sa svojih kola i pokloni se Vrhovnome Boanstvu pa ree:
Stavljam se pod zatitu Onoga koji se zove Strani, Sthanu, iva, Rudra, arva, Iana, Ivara, Giria!
Onoga koji ispunjava elje i Tvorac je i Gospodar Svemira. Oistih svoju duu i nejak, kakav jesam,
iskazujem svoje oboavanje Unititelju trostrukoga grada i kao rtvu mu nudim samoga sebe! Hvaljen
si i hvale vrijedan! Ja Ti nudim svoj hvalospjev Tvojoj slavi! to Ti naumi, ne moe se sprijeiti! Ja
Ti nudim na rtvu najistije od najistijeg, elemente od kojih je sazdano moje tijelo! Uto se, kralju,
pojavi pred njime zlatni rtvenik na kojemu je poigravao blistavi oganj koji obasjavae sve etiri strane
svijeta. Oko oltara stajahu nebrojena stvorenja, golema i bljetavih usta i oiju, s mnogo nogu, glava,
ruku i okiena mnotvom draga kamenja. Svemirom odjeknue glazba i smijeh, krikovi i urlici i zaue
se odobravanja i pohvale Avatthamanu.
Dronin sin ne pokaza ni najmanje straha. Naoruan lukom i s rukavicama od koe iguane na
rukama, on ponudi Mahadevi sebe kao rtvu! Neustraivi i gnjevni Dronin sin izgovori bogougodne
mantre i svoju duu ponudi kao rtvu Ijevanicu. Tim stranim obredom on oda poast Mahadevi ija su
djela strahotna, a potom, sklopljenih ruku, oslovi velikoga Boga: Sva su stvorenja u Tebi i Ti si u svim
stvorenjima. Tvoja su sva najznamenitija obiljeja: O Gospode, Ti si pribjeite svim stvorenjima i ja
oekujem da me primi kao rtvu jer ne mogu pobijediti svoje zlotvore. Primi me!
Izrekavi to, Dronin sin pope se na rtvenik na kojemu je buktao oganj i, rtvujui sebe, ue u
plamenove. Gledajui ga kako stoji usred plamenova nepokretan i uzdignutih ruku, boanski se
Mahadeva, nasmijeen, pojavi pred njime i ree:
Istinoljubivou, istoom, iskrenou, pokorom, mirenjem sa sudbinom, zavjetima,
pomirljivou, predanou, strpljenjem, milju i rijeju iskazao mi je svoje oboavanje Krina iji su
podvizi bezgrjeni i zato nema nikoga tko mi je od njega miliji. Na njegovu rije i da bih ga poastio,
ja sam titio Panale i stvarao raznolike privide. titei njih, njemu sam odavao poast. Ali njihovo je
vrijeme isteklo.
I kada to ree plemenitomu Avatthamanu, boanski Mahadeva ue u njegovo tijelo i dade mu u
ruke odlian i uglaan ma.
Ispunjen boanskim biem, Dronin sin zablista od siline i boanska ga sila uini nepobjedivim u
boju. S njegove lijeve i desne strane pooe uz njega mnoga nevidljiva bia i rakase i tako se on uputi
ravno u logor neprijatelja nalik na samog Mahadevu.
Kada je plemeniti Dronin sin krenuo k logoru Panala, Kripa i Krtavarman ekali su ga na ulazu.
Vidjevi ih voljne i pripravne za boj, Avatthaman im apatom ree: Ja u, nalik na samoga Yamu, ui
u ovaj logor, a siguran sam da vi neete pustiti nikoga da odatle iznese ivu glavu.
I Dronin sin ue u prostrani tabor Panduovih sinova. On zaboravi na strah i probi se unutra ondje
gdje nije bilo vrata. Poslije mnogih ratnikih podviga Panale su, iznureni, spavali.
Avatthaman ugleda Dhrtadyumnino znamenje pa se uputi ravno k atoru na kojemu se ono
nalazilo. Uao je i ugledao kraljevia Panala kako spava na skupocjenu leaju prekrivenu svilom i
mirisnim vijencima. Dronin ga sin probudi udarivi ga nogom i, kada kraljevi htjede ustati da ga
uhvati za kosu, Avatthaman ga, bacivi ga na zemlju, prikova za tlo stavi mu nogom na prsa.
Izvijajui se i grebui noktima, kraljevi progovori jedva ujnim glasom: O Dronin sine, ubij me
orujem kako bih na nebesima uao u carstvo pravedenih! No Avatthaman mu ne dade dalje govoriti,
ve ga stegnu rukama tako da se jo ulo samo krkljanje.
1

Ovo je opet primjer gdje se strana Pandava i Panala povezuje s vinuistikim kontekstom, a strana Kaurava
sa ivistikim.
247

 Sramoto roda svojega ree mu Dronin sin za one koji ubijaju svoje uitelje nema
blaenstva poslije smrti! Ti nisi dostojan da te ubijem orujem! I on ga stade gaziti nogama sve dok
Dhrtadyumna nije izdahnuo pod stranim udarcima.
Od te buke probudie se Dhrtadyumnine ene i straari, ali ostadoe kao skamenjeni od straha
mislei da je napada neka nona utvara. Tek kada Avatthaman izae iz atora, oni smogoe snage da
kriknu od straha i boli i taj krik probudi mnoge junake koji obukoe svoje oklope i zaputie se
Dhrtadyumninu atoru. Tamo im preplaene ene rekoe: Ne znamo je li on rakasa ili ljudsko bie!
Tu je, pred nama, ubio kralja Panala!
Tada silni ratnici opkolie Dronina sina, ali on ih Rudrinim orujem pobi sve do jednoga. Kada
pogubi i Dhrtadyumnine pratioce, on spazi Uttamauasa kako spava na svojoj postelji. I njega ubi
stavi mu nogom na prsa i grkljan dok se ovaj u hropcu grio pod njim. Yudhamanyu povjerova da mu
je druga ubio neki rakasa pa udari Avatthamana buzdohanom u prsa, ali ovaj jurnu na njega, uhvati
ga pa ubi i njega kao ivotinju dok je Yudhamanyu uasno urlao. Onda krenu na ostale kraljeve
strijelce koji su jo spavali pa i njih pobi poput ivotinja na rtvenoj sveanosti.
Potom uze ma i pobi jo mnogo drugih. Sav prekriven krvlju, on bijae nalik na samu smrt koju
je poslalo neumitno vrijeme. Oni koje bi krici otrgli iza sna od uasa bi ponovno zatvarali oi vjerujui
da ih to u snu pohodi kakav rakasa pa su tako potpuno bespomoni padali pod njegovim maem.
Probudie se i ikhandin i petorica Draupadinih sinova pa, poto su se naoruali, jurnue na
Avatthamana, a za njima krenue i oni koji su preivjeli od vojske Somaka. Prisjetivi se smrti
svojega oca, Dronin se sin raspomamio. On u oajnikome juriu navali na njih. Prvoga udari
Prativindhyu maem u trbuh. Draupadin sin odmah pade mrtav. Hrabri Sutasoma jurnu na njega s
podignutim maem, ali mu Avatthaman odsijee ruku koja je drala ma pa ga potom posijee
postrance. Nakulin sin, srani ataniki, uhvati kolni kota i udari njime Avatthamana u prsa, ali mu
ovaj silovito uzvrati udarac i obori ga na zemlju pa ga dohvati i odsijee mu glavu. rutakarman se
doepao batine okovane eljeznim iljcima i snano udario Avatthamana po elu, no ovaj ga maem
udari po licu i rutakarman pade nagren i mrtav. rutakirti zasu protivnika rojem strijela, ali se ovaj
zakloni svojim titom ukraenim tisuom mjeseevih likova i odrubi lijepu glavu svojega neprijatelja
na kojoj blistahu naunice.
Potom napade ikhandina koji je predvodio Prabhadrake, ali ga njegova strijela pogodi meu
obrve. Pobjesnjeli Avatthaman ipak mu se priblii i ubi ga, a zatim bjesomuno navali na Prabhadrake
i ostatak Viratinih eta i napravi pokolj meu njima.
U logoru Pandava ratnici su sada vidjeli Kali, No Smrti u utjelovljenome obliju s krvavim
ustima i zakrvavljenim oima, okienu purpurnim vijencima i namazanu purpurnim mehlemom,
zaogrnutu jedinim komadom purpurne odjee i s omom u rukama. Bjee nalik na postariju gospu koja
je stalno pjevuila neku sumornu notu a stajae pred njima spremna da sa sobom povede brojne ljude,
konje i slonove, povezane sve zajedno debelim konopom. Izgledalo je da prikuplja mnoge i raznolike
duhove i ratnike liene svojega oruja i da ih tim konopom vezuje.
I prijanjih su dana, gospodine, elni ratnici Pandava viali u svojim snovima taj lik koji odvodi sa
sobom usnule borce, a iza te gospe vidjeli su Dronina sina i to se zbivalo svake noi otkako bjee
zapoela bitka izmeu Kurua i Pandava.
Skidao je glave, sakatio i sjekao i pod njegovom su rukom ginule stotine ratnika. Zemlja se pokrila
osakaenim truplima, a nad taborom Pandava izvijali su se krici koji su budili pozaspale ratnike.
Stotine i tisue njih vikalo je prestravljeno i raspameeno: Tko je to? to se dogodilo? Tko vie? I
ginuli su ne stigavi ni da se zatite.
Sveopa pometnja i propast rairie se taboritem Pandava. Jedni se, skamenjeni od uasa, nisu ni
micali, drugi su, bunovni i omamljeni, ubijali jedan drugoga u toj pomrini. Konji i slonovi pokidae
uad i stadoe bezglavo bjeati gazei sve pred sobom.
Mnogi su potraili spas u bijegu, ali su ih na vratima doekivali Kripa i Krtavarman. Ubijali su sve
odreda i bez milosti. Onda njih dvojica s triju strana zapalie logor, a Avatthaman je, slian Gospodu
smrti, nastavio pri svjetlosti poara pustoiti logor Pandava. Tisue vojnika padale su pred njim
nemajui snage da mu se suprotstave. Krv je zemljom tekla potocima. Jedni su bjeali, drugi se
248

skrivali, trei su se oajniki branili, a etvrti se, izbezumljeni, meusobno ubijali i svi su ginuli u tome
strahovitome krvoproliu.
Dooe i brojne ete rakasa svakojakih oblika i, napivi se dosita krvi koja je tekla potocima,
igrali su i klicali: Ah prekrasno, ah kako je ovo isto, kako je slatko! Okupie se i svakojaka
sablasna bia i tumarala su kroz tu groznu klaonicu pijui i derui dok se nisu nasitila.
U osvit je Avatthaman napustio logorite okupan ljudskom krvlju i steui u ruci ma tako vrsto
da su mu ruka i ma postali kao jedno. Poto je uinio djelo za koje se zavjetovao da e ga uiniti i
proao stazom kojom jo nitko nije iao, Dronin sin zaboravi na tugu zbog pogibije svojega oca. Kada
bijae doao u logor Pandava, sve je bilo mirno i svi su bili u tiini utonuli u san. Poslije ovoga nonog
krvoprolia sve je opet bilo tiho i Avatthaman napusti zamrli logor. Susrevi se sa svoja dva druga, on
im kaza radosnu vijest, a oni mu veselo odvratie da su na izlazima pobili na tisue Panala i Srnaya.
Kralju, Vrijeme je neumitno! Oni koji su nas unitili, sada su i sami bili uniteni! Tada Avatthaman
veselo ree: Na je trud okrunjen uspjehom. Ne gubimo vrijeme, nego poimo kralju! Ako je jo iv,
moi e uti dobru vijest.
Kada dooe tamo, vidjee da se u kralju ivot jo nije ugasio pa poskakae s kola i okruie
tvojega sina. On bjee gotovo bez svijesti i ve na izdisaju. Oiju oborenih k zemlji povremeno je
bljuvao krv, a nedaleko od njega stajahu grozne grabljive ivotinje, vukovi i hijene oekujui priliku da
se pogoste njegovim tijelom. S tekom mukom kralj je drao na razmaku leinare koji su ekali na
objed i izvijao se po tlu u samrtnim mukama.
Trojici junaka srce se steglo od alosti i oni posjedae oko njega. Obrisali su mu rukama krvavo
lice pa stadoe jadikovati. Avatthaman ree: Jao, kako je podli i bijedni Vrkodara mogao podmuklim
udarcem oboriti tebe koji si se uvijek drao pravde i istine? Sve dok ovaj svijet bude trajao, ratnici e
ga spominjati po zlu. Sramota neka padne na Krininu i Aruninu glavu jer su mirno gledali kako ti
gine! Sretan si, Gandharin sine, jer si pao na bojnome polju poteno juriajui na svojega neprijatelja!
Jao, to e biti s jadnom Gandhari koja sada ostade i bez svoje djece i bez svoje rodbine? Kakva li
jadna sudbina sada eka slijepoga kralja? Mi emo neutjeni lutati ovom zemljom, sine Kurua! Gdje da
naemo sree i pokoja kada ti vie nisi meu nama? Kada susretne svojega uitelja, najveega od svih
strijelaca, pozdravi ga i reci mu, kralju, da je Dhrtadyumna poginuo od moje ruke. Izgrli umjesto
mene sve one slavne kraljeve koji su prije tebe stigli na nebesa.
Avatthaman ga jo jednom promotri pa ree: Duryodhano, ako u tebi ima jo malo ivota,
sasluaj vijest koja e ti razveseliti srce: Na strani Pandava preivjela su samo sedmorica, a na naoj su
ostala jo trojica. Od njih je jo ivo samo petoro brae, Krina i Satyaki. Od moje osvetnike ruke pali
su svi Draupadini sinovi, svi Dhrtadyumnini sinovi, sve Panale i ostatak Matsya. Sve sam ih pobio
noas na spavanju i Pandave vie nemaju djece. Pobio sam u njihovom taboru sve pozaspale ljude i
ivotinje!
Kada je uo te rijei koje bjehu tako drage njegovu srcu, Duryodhani se razbistri svijest i on
polako otvori oi pa, borei se za dah, s mukom izusti: Avatthamane, ti si uz Kripinu i Krtavarmanovu
pomo uinio za mene ono to ni veliki Bhima, ni silni Karna, pa ni tvoj otac nisu mogli uiniti. Sada
se osjeam kao Indra, gospodar bogova! Sada zbogom svima! Neka vas svu trojicu prati srea. Sve u
vas opet vidjeti kada se budemo sastali na nebesima!
Rekavi to, gospodar Kurua dahnu zadnji put i dua mu ode put nebesa, a tijelo ostade na zemlji.
Trojica vitezova izgrlie jo jednom paloga kralja i stajahu tako neko vrijeme gledajui ga
netremice, a potom se popee na kola. Jo uvijek sluajui tubalice Dronina sina, ja se, kralju, u osvit
dana zaputih prema gradu. Eto, tako propadoe silne vojske Kurua i Pandava. Taj pokolj bjee nevien
i straan, a dogodio se zbog tvoje loe vladavine. Kada je tvoj sin otiao k nebesima, mene je obuzeo
neizmjeran jad, a duhovni vid koji mi bijae podario rii danas mi se pomraio.2
Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada proe ta no, Dhrtadyumnin koija donese
Yudhithiri glas o stranome pokolju koji se zbio u nonim satima i na kraju ree: Od cijele one sile ja
2

Eto, tako s Duryodhaninom smru svrava Sanayina pjesma o velikoj bici. Dalje pripovijedanje nastavlja
Vaiampayana sam.
249

sam, gospodaru, jedini preivio. Najedvite jade izvukao sam ivu glavu u trenu kada Krtavarmanu
bijae popustila panja.
Ma koliko da je bio izdrljiv, Kuntin se sin sruio na zemlju kada u vijest o pogibiji svih svojih
sinova. Priskoi mu Satyaki i doeka ga u zagrljaj, a naoe se tu i Aruna i Bhimasena i blizanci pa ga
prihvatie na svoje ruke. Kada Kuntin sin doe k sebi, poe jadikovati u teku kolu, ali su se njegove
rijei teko razumijevale: Jao, mi ve pobijedismo svoje zlotvore, a na kraju smo ipak mi pobijeeni.
ini mi se da je bijeda krajnje blagostanje, a da je blagostanje najgora bijeda! Pomou vlastita oruja
kraljevii su prebrodili bezdan Dronina gnjeva, a sada su poginuli zbog nepanje. Nema na svijetu
goreg ubojice od nesmotrenosti! Bol me raskida zbog kraljevne Draupadi. Jao, ona e danas zaploviti u
more gorine i njezino tijelo izmodeno patnjama vie se nee pridii.
Onda kralj Kurua3 ree Nakuli: Idi i dovedi ovamo zlosretnu kraljevnu i svu rodbinu njezine
majke.
Nakula posluno izvri zapovijest i otputi se kolima u Upaplavyu gdje je boravila kraljevna
Draupadi sa svim enama kralja Drupade. A Yudhithira se, skrhan bolom i planih oiju, s ostalima
zaputi na to polje gdje su se borili njegovi sinovi. Tada su jo uvijek vrvjela najrazliitija stvorenja i
svuda su se mogli vidjeti stravini prizori. Kada stigoe, kralj vidje svoje sinove, dobronamjernike i
prijatelje kako lee na tlu obliveni krvlju, osakaeni i obezglavljeni. Vladar Kurua glasno zaplaka i
srui se na zemlju, a isto se zbilo i onima koji su ga pratili. Kralj bijae jedva pri svijesti. Sav se tresao,
a lice mu se kupalo u suzama. Tjeili su ga njegovi prijatelji koji i sami bijahu uasnuti.
Stigao je onamo i spretni i hitri Nakula, a na njegovim kolima, sjajnim poput sunca, vozila se i
kraljevna skrhana bolom. Tresui se poput palme na oluji, kraljevna prie Yudhithiri i srui se od
nepodnoljive alosti. Kada je estoki Vrkodara spazi opruenu na tlu, on joj hitro prie i obgrli je
svojim rukama. Dok je on tjeio lijepu gospu, ona se plaui obrati najstarijemu Panduovu sinu. Neka
je sa sreom, kralju! Osvojio si cijelu zemlju i sada e uivati njezine blagodati, a tvoji hrabri sinovi
izgiboe obavljajui dunosti katriye! Prithin sine, bol za junacima to ih na spavanju pobi grjeni
Dronin sin saie me kao da stojim usred ognja. Ako Dronin sin ne ubere plodove svojega bezbonog
ina, ako u boju ne uzme ivot tome mrskom zlotovru i njegovim pratiocima, ja u sjesti ovdje i
posvetiti se pravi,4 Pandave! I, rekavi to, Yanaseni sjede pored pravednoga kralja Yudhithire.
Kada kraljevski mudrac Yudhithira vidje da njegova ljubljena kraljica sjedi u pravi, on je oslovi i
ree: O blagoslovljena gospo, ti poznaje osnove vrline! Svi tvoji sinovi i braa umrli su pravednikom
i junakom smru. Ne pristoji ti da ali za njima. A to se Dronina sina tie, on se zaputio u neku
daleku umu. Kako e, lijepa kraljevno, biti sigurna da je on pao u boju?
Draupadi mu odvrati: ula sam da Dronin sin ima na elu dragi kamen s kojim je roen. Vidjet u
taj dragulj jer ete mi ga donijeti poto u boju ubijete toga bijednika. Kada budem, kralju, na tvoje elo
stavila taj dragi kamen, moi u opet ivjeti!
Rekavi to kraljevskome Panduovu sinu, Krina prie Bhimaseni pa mu kaza: Sjeti se dunosti
katriye, Bhimo! Tvoja je dunost da mi pomogne! Nema nikoga na svijetu tko ti je ravan po
junatvu. Pogubi toga grjenika kao to je Maghavanat pogubio ambaru!5
Ova alostiva Draupadina preklinjanja natjerae Bhimu da se popne na svoja velika kola okiena
zlatom i da posegne za svojim lijepim lukom. On odlui da ubije Dronina sina, uze Nakulu da mu bude
vozar pa odjezdie velikom brzinom. Kada Bhima napusti tabor Pandava, naie na trag
Avatthamanovih kola te poe po njemu.
Poto ih je Bhima napustio, lotosooki Krina ree kralju Yudhithiri: Sine Panduov, tvoj je brat
oaloen pogibijom svojih sinova i otiao je da ubije Dronina sina. Glavaru Bharata, od sve tvoje
3

Sada je Yudhithira kralj Kurua pa to pjeva eli i naglasiti.

Prava je "odlaenje", traenje smrti gladovanjem, zavjet posta do smrti ili ispunjenja kakva zahtjeva.
Draupadi se zbog smrti djece eli posvetiti pravi, kao to je to elio Drona kada su mu doviknuli da je
Avatthaman ubijen.
Tako je Drona etrnaestoga dana bitke uspio ubiti Drupadu, slijedeega dana Dhrtadyumna Dronu, u noi
poslije bitke Avatthaman Dhrtadyumnu, a sada Draupadi trai da ubiju Avatthamana.
5
Maghavant "Dareljivi" jest Indra, a ambara je jedan od monih protivnika koji su mu podlegli.
4

250

brae Bhima ti je najdrai. Zar se nisi zabrinuo to se on sada izlae ovoj opasnosti? Drona je na
svojega sina prenio znanje o oruju zvanom Brahmairas koje moe spaliti sva tri svijeta. Slavni je
uitelj znao da je Avatthaman nemirna duha i dao mu je preko volje to oruje. Avatthaman nije
mogao podnijeti da Drona, koji bjee oduevljen Arunom, samo Arunu uputi u tajne toga oruja, pa
je molio svojega oca sve dok ovaj nije popustio. Znajui to mu je dunost, uitelj je tada ovako rekao
svojemu sinu: Makar se u boju naao u najveoj opasnosti, dijete moje, ovo oruje nikada ne smije
uperiti na ljudska bia. A malo kasnije opet ga oslovi: Meni se ini da ti ipak nee krenuti putom
pravednika. Opore oeve rijei oalostile su zlodunoga Avatthamana pa on krenu lutati po svijetu
eljan stei blaga i svake blagodati. Lutao je kao kakav oajnik vi ste tada ivjeli u umi i
jednom doe u Dvaraku. Svi mu Vrniji iskazae duno potovanje, a on jednoga dana doe sasvim
sam do mene dok sam sjedio na morskoj obali. Tada mi se osmijehnu i ree: Krino, oruje
Brahmairas koje je uitelj Bharat dobio od Agastye poslije najstroega isposnitva sada je moje koliko
je i mojega gospodara. Prvae meu Yaduima, ja u ti dati to nebesniko oruje u zamjenu za tvoj
kolut. U elji da mu ugodim, Bharato, ja mu odgovorih: Ne mora mi dati oruje koje mu nudi.
Uzmi od mojega oruja ono kojim e u boju moi vladati. Na to on ustro usta i lijevom rukom
posegne za kolutom. Nije mu polo za rukom ni da ga pomakne s mjesta. Onda ga pokua podii
desnom rukom i zape iza sve snage, ali ga jo uvijek nije mogao pomaknuti. Kada je najzad uzrujani i
oamueni Avatthaman odustao od svojih pokuaja, ja mu rekoh: ak ni Aruna, za kojega mislim da
je prvi meu svim ljudskim biima, i od kojega nemam boljeg prijatelja na zemlji i kome bih dao sve,
pa ak i svoje ene i djecu, brahmane, ak mi ni on nije rekao neto takvo. Ni Pradyumna, moj silni sin
to ga je rodila moja ena Rukmini, koja izdrava istu pokoru kao i ja, ni on me nikada nije molio za
moj nenadmani kolut, a ti ga, nerazumni stvore, sada trai od mene! ak mi ni silni Rama nikada nije
neto takva rekao! Dopusti mi da te upitam, prvae meu ratnicima, protiv koga bi ti upotrijebio ovo
moje oruje? Na to mi Dronin sin odgovori: Krino, najprije bih ti izrazio svoje potovanje, a onda
bih se sukobio s tobom. Svoju najnedostiniju elju nisam mogao ostvariti i zato te sada naputam,
Govindo. To strano oruje tebe ini nepobjedivim, ali na svijetu nema nikoga drugoga tko bi ga
mogao imati.
I tako Dronin sin ode iz Dvarake uzevi od mene mnogo razliita blaga, pastuha i dragoga
kamenja. On je estok i opake due. On je surov, a poznaje oruje zvano Brahmairas pa Bhimu treba
zatiti od njega!
Kada zavri tu pripovijest, Krina se pope na svoja prelijepa kola opremljena svakojakim orujem
i zapregom drijebaca od najbolje kamboske pasmine koji bjehu okieni zlatnim vijencima. Rudo tih
kola imalo je are izlazeeg Sunca. Za Krinom se pope Aruna, a potom Yudhithira. Tada Krina
potjera hitre konje usmjerivi ih Bhiminim tragom.
Sa svojom brzom zapregom Bhima je brzo stigao do obale rijeke prozvane Bhagirathi6 i tu opazi
slavnoga tamnoputog isposnika Vyasu kako sjedi na rubu vode okruen mnogim pustinjacima. Ugleda
i opaka Dronina sina koji je u jednome komadu odjee od trave kua sjedio kraj njih po cijelome tijelu
natrljan topljenim maslom i posut prainom. Kuntin sin, snani Bhima, uze luk i strijele i jurnu k
njemu izazvavi ga na dvoboj.
Kada je ugledao stranoga Bhimu kako mu se pribliava, a da za njim pristiu i njegova braa s
Krinom, Avatthaman pomisli da mu je doao kraj. Ali njegova priroda bjee nesalomljiva. Odmah se
dosjeti monoga oruja kojemu ga otac bjee nauio. On uze u lijevu ruku stabljiku trave, nadahnu je
posebnim mantrama, a onda izree strane rijei: Na propast Pandavama!
Iz stabljike trave suknu plamen koji je mogao, inilo se, spaliti sva tri svijeta. Bjee nalik na
Sveunititelja Yamu na kraju yuge. Premudri je Krina od samoga poetka znao kakvo zlo smjera
Avatthaman pa sada ree Aruni: Vrijeme je da upotrijebi nebesko oruje koje si nauio kod uitelja
Drone. Tim orujem zatiti sebe i svoju brau jer ono moe ponititi djelovanje svakoga drugog oruja.
6

Bhagirathi je Ganga prozvana tako po velikome isposniku Bhagirathi, potomku Sagare iz suneve loze, koji
je trapnjom naveo ivu da pusti svetu rijeku s neba na Zemlju da bi oistio pepeo Sagarinih sinova, svojih
predaka, u podzemlju Patala, gdje ih je sprio gnjev mudraca Kapile zbog njihove obijesti.
251

Na to Aruna urno sie s kola uzevi sa sobom luk s jednom strijelom na tetivi. On najprije
poeli dobro sinu svojega uitelja, pa sebi samome, a onda i svojoj brai. Poklonio se svim
boanstvima i svojim starijima, a onda je odapeo tu strijelu mislei pritom na dobrobit svih svjetova, i
tada ree: Neka ovo oruje poniti Avatthamanovo!
Hitnuto Gandivom, to oruje zaplamsa silovitom vatrom kao to je, slino golemoj plamenoj
kugli, planulo i oruje to ga je stvorio moni Dronin sin. Uzdrhta svekolika Zemlja sa svojini
planinama, vodama i umama. Zatutnjae gromovi i poee padati nebrojeni meteori. Cijela se nebesa
ispunie grmljavinom i tim strahotnim svjetlom.
U taj se as pojavie tu dvojica najveih meu mudracima, Narada, znalac dharme, i Vyasa, djed
svih Bharata. Vidjeli su da ta dva oruja spaljuju sva tri svijeta i zato dooe znajui svoju dunost i,
odluni da uine dobro svim stvorenjima, oni pokuae umiriti dvojicu junaka. Ovoj dvojici riija
nikakva sila nije mogla nauditi pa oni stadoe izmeu tih dvaju oruja ponitavajui njihovu silu. Oni
tada rekoe: Veliki ratnici koji su u ovome boju izginuli znali su mnoga oruja, ali nijedan od njih nije
na ljudska bia bacio ovakvo. O junaci, zato poiniste takvu nesmotrenost?
im je spazio tu dvojicu mudraca sjajnih poput ognja, Aruna odlui povui natrag svoju nebesku
strijelu i on sklopi ruke pa oslovi riije: Upotrijebio sam ovo oruje rekavi mu neka poniti oruje
mojega neprijatelja! Ako ga povuem, opaki e nas Dronin sin nesumnjivo sve spaliti svojim orujem!
Vas ste dvojica poput bogova i vama prilii da pronaete neki nain kojim bi se spasili i mi i sva tri
svijeta! Rekavi to Dhananaya povue svoje oruje koje, kada je jednom baeno, ni bogovi ne
mogu lako povui. To oruje potjee iz Brahmanovih moi i ne moe ga zaustaviti nitko ija dua nije
savreno ista.
Dronin je sin gledao dvojicu riija kako stoje pred njime, ali on ne mogae vlastitim silama povui
svoje strano oruje. On, sav snuden, ree mudracu Vyasi: Htio sam obraniti svoj ivot jer bijah u
velikoj opasnosti. O premudri, upotrijebio sam to oruje u strahu pred Bhimasenom. Vie se ne
usuujem uzeti ga natrag. Nadahnuo sam ga vatrenom silom i namijenio propasti Pandava i zato e ono
uzeti ivot svim Panduovim sinovima. Ja sam to zlodjelo uinio u gnjevu, brahmane.
A Vyasa mu odvrati: Prithin sin Aruna primio je od tvojega oca pouke za upotrebu oruja
Brahmairas, ali on nije postao otpadnik i jo se uvijek pridrava katriyskih dunosti. On je ustrajan i
astan. Zato treba zatiti Pandave jednako kao i tebe samoga, a i cijelu kraljevinu. Zato povuci svoje
nebesko oruje, izagnaj gnjev iz svojega srca i ne diraj u Pandave! Pobjeda koja je izvojevana grijehom
nije potrebna kralju Yudhithiri. Daj im taj dragi kamen to ti je na elu, a oni e tebi pokloniti ivot.
Dronin mu sin na to odgovori: Ovaj dragi kamen vredniji je od svega blaga to su ga i Pandave i
Kurui ikada skupili. Onaj tko ga nosi nema se ega bojati: ni oruja, ni bolesti, ni gladi. Ne mora se
bojati ni bogova, a ni danava, naga i rakasa. Od njega se ne bih nikada razdvajao, ali, ako ti tako
kae, o presveti, ja moram tako uiniti. Evo me! Ali ova travka ipak e morati pasti makar i u utrobe
ena Panduovih sinova jer to je oruje mono i ne da se obuzdati! Kada ga jednom upotrijebim, ja ga
vie ne mogu vratiti. Sve drugo to mi bude naredio, sveti ovjee, ja u posluati.
Uini onda tako odvrati Vyasa ali nemoj nita vie poduzimati! Poalji to oruje u
maternice njihovih ena i zaustavi se!
Kada Vyasa to ree, Dronin sin baci oruje koje ve bjee podigao, i ono pade u utrobe ena
Pandava. Slavni je Krina znao da e se ovo dogoditi pa veselo ree Droninu sinu: Dok je kraljevna
Uttara boravila u Upaplavyi, neki joj je poboni brahman prorekao ovako: Kada loza Kurua bude bila
istrijebljena, ti e roditi sina i on e nositi ime Parikit. Rijei e se ovoga bogougodnika obistiniti jer
e Pandave imati unuka koji e produiti njihovu lozu i bit e mu ime Parikit.
Na to e gnjevni Dronin sin: To to ti, Krino, govori, govori iz svoje naklonosti prema
Pandavama, ali se ipak ne moe obistiniti. Moja rije ne moe biti la! Ovo moje oruje past e na
zametak u utrobi Viratine keri!
A Vasudeva mu odgovori: To mono oruje nee udariti uzalud. Zametak e umrijeti, ali ja u ga
ponovno oivjeti i on e poivjeti jo mnoge godine! Kada je pak rije o tebi, svi te mudri ljudi poznaju
kao kukavicu i bijednoga grjenika. Uvijek si inio zlo, a sada si postao i djecoubojica. Zato e morati
ispatati! Tri tisue godina lutat e zemljom bez ikoga svojega i nee moi ni s kime progovoriti
252

nijednu jedinu rije! Lutat e raznim zemljama sam i bez druga i meu ljudima ti nee biti mjesta.
Oko tebe e se iriti zadah gnoja i krvi i tvoje stanite bit e nepristupane gudure i turobne movare. O
grjenie, lutat e zemljom nosei na sebi teret svih bolesti, a junaki e Parikit odrasti, pouiti Vede
i drati bogougodne zavjete, a sva e oruja primiti od aradvatova sina. Kada stekne znanje o
najmonijem oruju, prihvatit e se dunosti katriye i vladat e kao pravedni kralj zemljom ezdeset
godina. Premda je spaljen silom tvojega oruja, o najpodliji meu ljudima, vidjet e silu moje istine i
mojega isposnitva!
Tada doda Vyasa: Poto si izvrio taj okrutni in i nisi nas posluao, a vlada se po katriyskim
obiajima kao da nisi bio roen u estitoj brahmanskoj porodici, obistinit e se rijei Devakina sina.
A Avatthaman odgovori: Neka se obistine rijei najslavnijega prvaka meu ljudima. Od svih ljudi
na ovome svijetu ja sam odabrao da ivim s tobom, sveti ovjee!
I tako Dronin sin tuno preda svoj dragi kamen i pred njihovim oima zaputi se u umu.
Poto tako pobie i kaznie sve svoje neprijatelje, Pandave postavie Govindu na elo, a uz njega
Vyasu i Naradu te, ponijevi sa sobom dragulj s kojim se Avatthaman bijae rodio, urno pooe
onamo gdje je sjedila bistroumna Draupadi drei se svojega zavjeta prave.
Prili su kraljici utonuloj u tune misli pa Krina i Pandave posjedae oko nje. Bhima joj prema
kraljevoj elji preda nebeski dragulj i kaza joj: Ljubazna gospo, ovaj je dragulj tvoj! Pobijeen je
ubojica tvojih sinova. Sjea li se, srameljiva gospo, to si jednom rekla Madhuovu pogubitelju: Ja
nemam mueva, nemam ni sinova ni brae! Ni ti kao da nisi iv, Govindo, jer kralju je samo pomirenje
na umu! Sjeti se sada tih rijei u kojima je sr katriyskih obiaja! Ubijen je podli Duryodhana koji
bjee smetnja naemu blagostanju! Pio sam krv ivome Duasani! Platili smo sve to dugovasmo
svojim zlotvorima! Pobijedili smo Dronina sina, ali ga pustismo da ode jer on je brahman, a i duni
smo potovati naega preminulog uitelja. Avatthamanova je slava unitena i od njega je ostalo jo
samo tijelo.
Na to mu Draupadi odgovori: Ja sam jedino eljela da se osvetim za sva naa ponienja. Uiteljev
je sin vrijedan naega potovanja koliko i sam uitelj. Neka kralj stavi ovaj dragi kamen na svoje elo,
Bharato.
Yudhithira uini kako je eljela kraljica i primi taj dragulj kao poklon od svojega uitelja.
Tada tuni Yudhithira oslovi Krinu i upita: Kako je Dronin sin mogao pobiti svu Draupadinu
djecu? Svi oni bijahu vini oruju, neustraivi i sposobni da se u boju sukobe sa stotinama i tisuama
neprijatelja.
Vasudeva mu odgovori: Dronin je sin potraio pomo najveega meu bogovima, vjenoga
Mahadeve. Avatthaman je ugodio svemonome Mahadevi i zato je mogao pobiti i tvoje sinove i sve
ono mnotvo monih ratnika Panala i njihovih pratilaca. Ne mui svoju pamet mislei o tome. To
djelo nije uinio Dronin sin ve Mahadevina milost. Sada se posveti neposrednim dunostima!

253

Knjiga jedanaesta
STRIPARVAN
Knjiga o enama

Vaiampayana ree: Izgubivi stotinu svojih sinova, ucviljeni i neutjeni kralj Dhrtaratra bijae
nalik na drvo posjeenih grana. Od sve te strahote on kao da bijae onijemio. Bistroumni Sanaya doe
pred kralja pa ga oslovi i ree: Zato se preputa tugovanju, kralju? alost niemu ne slui. Izginulo je
osamnaest akauhini sve valjanih boraca. Zemlja je opustjela i gotovo se sasvim ispraznila. S raznih
strana i iz raznih krajeva doli su ovamo kraljevi da se ujedine s tvojim sinom i tu poloili svoje ivote.
Naredi neka se pripreme posmrtni obredi za tvoje sinove, unuke, rodbinu, prijatelje i uitelje, onako
kako to nalau obiaji.
Silni Dhrtaratra, koji je ostao bez ikoga svoga, na te rijei najednom pade kao drvo oboreno
vjetrom, pa poe tugovati: Nato e mi sada ivot kada vie nemam ni roda ni prijatelja! Sada sliim na
bolesnu pticu polomljenih krila! Nemam kraljevine, ni rodbine, ni oinjeg vida, i trne moj sjaj nad
Zemljom kao nebesko svjetlilo koje se gasi. Dobro me je Krina savjetovao: Dajte Pandavama makar
pet sela, a tvoj sin neka vlada cijelom zemljom! Ja, slaboumnik, nisam ga posluao i sada to moram
ovako ljuto ispatati. Mora da sam strano grijeio u svojemu prijanjem ivotu kada mi je Svevinji
odredio da ovako trpim. Na svoj Zemlji nema jadnijeg stvora od mene! Kada je ve sve tako, neka me
onda Pandave vide kako jo danas odlazim u Brahmanovo carstvo!
Sanaya je pokuavao rijeima ublaiti njegov bol: Ne tuguj, gospodaru! Ti si sluao tumaenja
Veda i sadraje mnogih svetih spisa koje su ti kazivali starci. Poput britka maa ranilo te tvoje vlastito
otroumlje. Tvoj je sin od cijeloga svijeta stvorio sebi neprijatelje. Onaj tko vidi samo med, a ne vidi
zamke, nai e propast zbog pohlepe za medom. Sveti spisi ne odobravaju to suzama kupa lice, a
nee to pohvaliti ni mudri ljudi. Te suze poput vatrenih iskara peku mrtve za kojima se liju.
Onda se javi veleumni Vidura: Ustaj, kralju! Zato lei nauznak? Priberi se, kralju! Svako ivo
bie ima svoj kraj i sve to se podie sigurno e i pasti. Sjedinjenje e se dovriti diobom, ivot se
zavrava smru. I onaj tko se ne bori moe izvui ivu glavu, ali kada nekome kucne sueni as, nee
se spasiti! Stvorenja najprije ne postoje, pa onda, u jednome razdoblju, postoje, da bi potom opet
nestala. ega tu ima za tugovanje? Smrt niti voli niti mrzi. Ako je vjerovati svetim knjigama, svi koji
su izginuli doekali su najslavniji kraj ivota. Doli su iz nepoznatih predjela i sada su opet postali
nevidljivi. Niti su oni tvoji, niti si ti njihov. Zato onda aliti za njihovim nestankom? Ubijeni odlazi u
nebesa, a onaj tko je ubio stekao je slavu. Nama i jedno i drugo donosi velike zasluge. Pouzdaj se u to
da e im Indra dodijeliti da prebivaju u predjelima u kojima e im biti ispunjene sve elje! Na svijetu
ima na tisue majki i oeva, sinova i supruga. Tko su oni i tko smo mi? Iz dana u dan nastaju tisue
razloga za tugovanje i tisue razloga za strahovanje i pogaaju neznalice, ali ne mogu nita onima koji
su mudri. Ako osjea da te jad preteko pritiska, mora ga suzbijati, a ne preputati mu se. Duevna se
bol ubija mudrou kao to se tjelesna ubija lijekom. Mudrost ima tu mo, ali oni koji su nerazumni
nikada ne steknu duevni mir. Djela uinjena u prethodnome ivotu neumitno prate ovjeka u ovome
sadanjem, i u kojemu ih je obliku ovjek uinio, u tom e obliku uivati ili trpjeti njihove plodove.
ovjeku je vlastita dua najvei prijatelj, a moe mu postati i najopasniji neprijatelj.
Na to e Dhrtaratra: O premudri, tvoje krasne rijei ublaile su moj bol. Zbori dalje.
Vidura nastavi: Kao kada ovjek odbaci odjeu, staru ili novu, tako je to i s utjelovljenim biima.
Ueni kau da su tijela kao kue. S vremenom se porue, ali je bie jedno i vjeno. Kao to u
lonarskoj radionici neki zemljani lonci puknu jo dok su na kotau, drugi kada su oblikovani, neki
kada se skidaju s kotaa, neki dok se sue, a poneki i dok se peku, neki se razbiju kada se vade iz pei,
a neki tek za vrijeme upotrebe, tako je i s tijelima ivih stvorenja.
Na samome poetku ivo se bie nalazi u zametku. Ono malo-pomalo raste i na izmaku petog
mjeseca dobije svoj oblik. Postaje zametak sa svim udovima, ve dovrenim, i ivi tu, na neistu
mjestu, prekriven mesom i krvlju. Onda se silom vjetra svojim donjim udovima okrene nagore, a
glavom dolje i, doavi u taj poloaj na uu maternice, ve tada trpi mnoge neugodnosti. Grenjem
254

maternice stvorenje izlazi iz nje i ve nosi sa sobom plodove svojih prijanjih postupaka. Na ovome
svijetu odmah se sukobljava sa svakojakim zlom koje odmah nasre na njega. Nevolje jure za njim kao
psi za mirisom mesa. Dok robuje svojim nekadanjim djelima, napadaju ga razliite bolesti. Dok
robuje osjetilima, eni, blagu i svim ivotnim slastima, prikradaju mu se razliite loe navike, kralju!
Kada ga one obuzmu, nikada vie ne nalazi sreu. inio dobro ili zlo, on u to vrijeme ne ubire plodove
svojih postupaka. Samo oni koji svoja srca usmjere prema razmiljanju mogu zatititi svoju duu. Onaj
nad kojim vladaju osjetila i ne sluti da smrt ve kuca na njegova vrata. Pohlepa, gnjev i strah oduzmu
pamet ovjeku i on vie ne prepoznaje sebe samoga. Sretan to je roen u cijenjenoj porodici, on
klevee one koji nisu visoka roda. Ohol zbog blaga to ga posjeduje, on prezire siromahe. ovjek
druge smatra neznalicama, ali malo tko provjerava sebe. Svakome pripisuje grijehe, ali nikada nema
volje sebe kazniti zbog svojih. Svi e jednom, oprueni na jednak nain, spavati na goloj zemlji, i zato
onda toliko ude za tim da prevare jedan drugoga? Onaj tko to uvidi vlastitim oima ili uje uima od
drugih pa se posveti vrlini u ovome nesigurnom svijetu i prione uz nju od svoje najranije dobi, doekat
e kraj koji je dostojan velikana. Onaj tko to naui, kralju, i dri se Istine, prolazit e svim stazama.1 Ni
junatvo, ni blago, ni prijatelji, ni dobronamjernici ne mogu izlijeiti ovjeka od alosti tako sigurno
kako to moe samoobuzdanost due. Kralju, onaj tko uspije svako stvorenje uvjeriti u svoju
dobrohotnost, dospijeva u najvie predjele do Vinuove stope, a taj se plod ne moe ubrati ni tisuom
rtava ni svakodnevnim postom.
Dugo su oni tjeili kralja koji doista bjee u jadnome stanju, a onda mu progovori Vyasa: Silni
Dhrtaratro, sluaj to u ti rei: Jednom sam stigao u dvor Gospoda Indre i samo ugledao Zemlju u
njezinu tjelesnom obliju. Ona bjee dola pred bogove s posebnom namjerom. Stala je pred njih i
rekla: Obeali ste da ete za mene uiniti ono to sam vas molila, da ete mi olakati nepodnoljiv teret
stvaranja! Na to joj Vinu, kojega oboavaju svi svjetovi, odgovori pred cijelim saborom bogova:
Najstariji od stotine Dhrtaratrinih sinova, po imenu Duryodhana, izvrit e ono to si naumila. Na
polju Kurua okupit e se zbog njega svi junaci i, uvjebani da ubijaju, oni e jedni druge pogubiti
otrim orujem. U tom e se boju, boginjo, zasigurno, olakati tvoj teret. Razumije li sada, kralju,
da je tvoj sin Duryodhana bio jedan dio Kalija, roen je da bude uzrokom opega pokolja.2 I mnogi su
se drugi kraljevi rodili na zemlji da bi potpomogli in razaranja. Na Pandavama nema nikakve krivice
zbog onoga to se dogodilo. Tvoji su sinovi bili zli3 i oni su poinili taj pomor na Zemlji. Narada i ja
smo jo onda na kraljevskome posveenju u potaji izvijestili kralja Yudhithiru o svemu to e se
dogoditi i on se trudio da ouva mir s Kuruima. Ali, ne moe se izbjei ono to bogovi odrede!
Znaj zato da je sve to se zbilo djelo neumitne sudbine pa zbog moje zapovijesti i iz obzira
prema Pandavama nastavi nositi breme svojega ivota. Ako bude tako poivio, tvoja e se slava
proiriti svijetom i moi e stei znanje o svim svojim dunostima, a imat e na raspolaganju i dosta
godina da stekne i isposnike zasluge.
Kralj Dhrtaratra sasluao je rijei presvijetloga Vyase pa se zamisli, a potom mu odvrati: O
najbolji od ponovno roenih, preteko je breme moje boli. Osjetila me esto izdaju i teko mi je
podnositi sebe samoga. Ti si rekao da su tako odredili bogovi i ja se neu rastaviti od ivota. ivjet u i
radit u ne preputajui se alosti.
Kada u te njegove rijei, Vyasa istoga asa nestade.
Onda se opet javi Sanaya: Kraljevi mnogih naroda koji su doli s raznih strana, kralju, svi odoe
u predjele mrtvih, a s njima su tamo i tvoji sinovi. Naredi da se pripremaju posmrtni obredi za tvoje
sinove, unuke i oeve, kako to ve dolikuje.
1

Tu su izostavljena dva pjevanja sa uvenom paprabolom o ovjeku u bunaru koji u smrtnoj opasnosti jo
udi za okusom meda. v. npr. Katii, Stara indijska knjievnost, str. 115-116.
2
Kali je duh gubitnikoga zgoditka na kocki i duh kaliyuge koja nastupa. Time se moe ponovno aludirati i
na ulogu akunijeve i Duryodhanine prijevare na kockama u sabornici, i na istobitnost bitke i igre kockama kao
bojega suda.
3
"Zli": dur-atmanas; time se tumaenjem "redaktora" Vyase razjanjava i takva stilizacija imena
Dhrtaratrinih sinova u epu da poinju s dus-/dur-''zlo-, teko-...": Dur-yodhana, Du-asana, Dur-mukha itd.;
pa i jedina ki, ena ayadrathe, zvala mu se Duh-ala.
255

Te strane rijei opet oborie kralja s nogu i on leae kao da je bez ivota. Vidura ga je opet
bodrio i tjeio i kralj onda ree: Dovedi odmah Gandharl i sve gospe Bharata zajedno s Kunti.
Dooe kraljica Gandhari skrhana svojom alou i s njome Kunti i sve obudovjele kraljevne i
ojaene majke pa, kada spazie sijedoga vladara, roditelja izumrlog plemena, iznova se probudi njihov
jad i opet im suze umie lica. Dobri je Vidura svakoj priapnuo neku utjehu dok im je pomagao da se
popnu u kola pa onda svi napustie dvor.
Kada su se pojavile pred narodom kraljevske udovice, koje do toga dana teko da su i pred
bogovima pokazale svoja lica, vriska i pla zaue se iz svakog doma Kurua. I djeca su plakala pokraj
svojih majki. Dvorske su gospoe, raspletenih kosa i odbacivi sve svoje ukrase, prolazile ulicama
nalik na koute bez svojega podvodnika. Svaka je, neutjena, oplakivala svojega milog pokojnika.
Kraljice pod velom i srameljive djevojke, koje nekada zazirahu od oka naroda, prolazile su sada
gradom ne mislei na stid ili ustezanje. Nekada su jedna drugoj njeno utirale suze i zbog najmanje
boli, a sada, pod bremenom zajednike tuge, ne mogahu jedna za drugu rei ni jedne jedine utjene
sestrinske rijei.
Idui pred etama ena koje su jedikovale, utonuo u duboku i neprebolnu tugu, izaao je vladar
Kurua na vanjska gradska vrata, a za njime pooe graani Hastinapure i mnogi obrtnici. Sveopa je
tubalica odjekivala na sve strane, a nebo je odgovaralo jekom. Nalikovalo je to na zavretak yuge i
pribliavanje sudnjega dana.
I Yudhithirino srce bijae ispunjeno strepnjom i ojaeno pogibijom Dhrtaratrinih sinova.
Okruen svojom braom on poe svojemu stricu, a za njime su ili vitezovi Krina i Yuyudhana,
Yuyutsu i kraljevna Draupadi koja izgarae od boli okruena gospama Panala.
Probivi se kroz gomile uplakanih i ucviljenih ena koje su ga optuivale, snani se Yudhithira
pokloni stopalima svojega najstarijeg strica. Poto su ga pozdravili kako to nalau obiaji, Pandave mu
se javie svaki svojim imenom. Uzrujani Dhrtaratra zagrli, usteui se, najstarijeg Panduova sina, ali
ga bol zbog pogibije njegovih sinova, kojoj uzrok bijae Yudhithira, nikako nije naputao. Poto se
zagrlie i malo pomirie, Dhrtaratra ojaena duha stane traiti oko sebe Bhimu kao oganj i koji e
spaliti.
Krina je slutio zlu kraljevu nakanu pa odvue Bhimu ustranu, a starome kralju podmetnu eljezni
Bhimin kip. Uhvativi svojim rukama Bhimin eljezni kip, snani kralj Dhrtaratra zdrobi ga u komade
mislei da je to pravi Bhima od krvi i mesa. S kraljevih ranjavih prsa potee krv i on se srui na zemlju,
ali ga ueni vozar Sanaya podie rekavi mu: Ne ini to! Potom kraljev bijes uminu i on doe k
sebi pa od silna jada glasno zaplaka: Jao, Bhimo! Jao!
Vasudeva vidje da njime vie ne vlada neobuzdani gnjev i da se doista raalostio mislei da je
ubio Bhimu pa mu ree: Ne tuguj, Dhrtaratro! Nisi ubio Bhimasenu. Zdrobio si eljezni kip. Vidio
sam da te obuzeo gnjev i izvukao sam Kuntina sina iz samih eljusti smrti. Tigre meu kraljevima, u
tjelesnoj se snazi s tobom nitko ne moe mjeriti. Zato sam i pripremio jedan od eljeznih kipova to ih
je nainio tvoj sin i njega sam ti podmetnuo umjesto Bhime. Bhimina smrt ne bi ti donijela nikakva
dobra. Gospodaru, tako nee oivjeti svoje sinove.
Onda dooe sluavke i oprae kralja, a kada i to bi gotovo pogubitelj Madhua mu kaza: Ti si,
kralju, itao Vede i druge svete spise, sluao si stare povijesti i sve to se tie kraljevih dunosti. Uen
si i mudar i ne uzmie ni pred snagom ni pred slabou. emu onda sav taj gnjev kada je sve ovo to
te snalo samo plod tvojega vlastitoga grijeha? Nisi obuzdavao svoju duu, nego si dopustio da tobom
vlada Duryodhana. Osvrni se ve jednom na sve svoje nepravedne postupke, a i na zla to ih je poinio
tvoj sin! Panduovi sinovi potpuno su neduni, a ti i on ste se tako surovo ponijeli prema njima.
Sve to mu je Krina govorio bila je prava istina. Na to kralj ovako odvrati Devakinu sinu: Istina
je, snanoruki! Oinska ljubav bjee me zavela sa staze pravednosti. Srea je da mi Bhima nije doao u
zagrljaj. Sada u meni vie nema ni gnjeva ni groznice i ja doista elim zagrliti srednjega junaka meu
Pandavama. Sada kada vie nema ostalih kraljeva, a nema ni moje djece, sva moja srea i blagostanje
ovise o Panduovim sinovima. I stari kralj izgrli vrsne kraljevie Bhimu i Dhananayu, a potom i
Madrine sinove te plakae tjeei ih i blagoslivljajui.

256

U svojemu prevelikom jadu bezgrjena je Gandhari premetala po sjeanju na koji je nain

pravedni kralj Yudhithira pobio sve svoje neprijatelje te odlui da ga prokune. Satyavatin sin Vyasa
prozreo je njezinu zlu namjeru pa uze na sebe dunost da je jo u zaetku od toga odvrati. Oistio se
svetom i svjeom Ganginom vodom i, poto bijae kadar da svakamo stigne brzinom uma, on doe
pred nju. Svojim duhovnim okom mogao je prodrijeti u srce svakoga stvorenja samo ako svoj um
usmjeri na njega. On se pojavi tu u elji da uini dobro svakome stvorenju pa oslovi svoju snahu:
Nemoj iskoristiti ovu priliku da bi izrekla svoje prokletstvo. Bolje e je iskoristiti ako pokae svoju
spremnost da oprata. Ne mora se srditi na Pandave, o Gandhari. Zauzmi se za mir i dobru volju.
Obuzdaj rijei koje su ti ve na usnama. Tvoj te sin molio da ga blagoslovi i poeli mu pobjedu, a ti
si mu odgovorila: Tamo gdje je pravda, tamo je i pobjeda! O Gandhari, ja se ne sjeam da je i jedna
jedina tvoja rije bila neistina, pa zato i sada ne bi to potovala? Pobijedi nepravdu ti koja poznaje
pravdu, jer pobjeda je tamo gdje je i pravda!
A Gandhari odvrati na to: O bogoviti, ja nikakvo zlo ne elim Pandavama, a jo manje njihovu
propast. Srce mi se lomi za mojim sinovima. Znam da treba da titim Pandave i ja kao to ih i Kunti
titi, a i Dhrtaratra mora tako uiniti. Kurui su, eljni boja i naduti od ponosa, izginuli u tome boju
zajedno s mnotvom svih ostalih i ne alostim se zbog toga. Ali ima neto to je Bhima uinio, i to
naoigled samoga Vasudeve: Izazvao je na dvoboj Duryodhanu i oborio ga je udarcem ispod pojasa.
To rasplamsava moju srdbu. Zato vitezovi zaboravljaju dunosti odreene za osobe visoka roda samo
zbog straha za svoj ivot?
Bhimasena je uo te Gandharine rijei i, kao da se bio vrlo uplaio, stade govoriti: Bilo pravo ili
krivo, ja sam to uinio iz straha, elei izvui ivu glavu, jer tvojega sina nitko nije mogao pobijediti u
potenoj borbi. Uinio sam nepoteno djelo i molim te da mi oprosti! Dobro zna da je on zvao na
kockanje kralja Yudhithiru i da ga je pobijedio prijevarom. Zna i to je uinio nedunoj Draupadi i
koliko smo nepravdi pretrpjeli od njega. Da smo tvojega sina ubili zbog njegovih nedjela jo tamo, u
sabornoj dvorani, ti nas tada ne bi okrivljavala. Majko, mi smo se s mukom obuzdavali jer nas je
vezivala zakletva koju bijae dao Yudhithira. Mi smo oduili svoj dug asti, a zadovoljenje smo
potraili i nali ga u boju. Zato bi trebalo da nam oprosti.
Zlo je i krv stranca piti nastavi Bhima a nekmoli svoju vlastitu, a brat je isto to i ja sam.
Ali ta krv nije prola dalje od mojih usana. Karna je to dobro znao. Kada su poslije kockanja pograbili
Draupadi za kosu, ja sam te rijei izgovorio raspameen od bijesa, ali sam ih dobro zapamtio. Za sve
godine koje e doi ja bih vaio za katriyu koji nije izvrio svoju dunost da nisam odrao rije to
sam je zadao!
Nato e Gandhari: Nitko te nije pobijedio, a ti si pobio stotinu sinova ovoga starog ovjeka. O
dijete, zato nisi ostavio bar jednoga sina ovom paru staraca koji vie nemaju ni kraljevine. Zato nisi
ostavio ovome paru slijepaca bar jednu taku? Mogao si nai jednoga koji vas nije tako teko uvrijedio.
Onda gnjevna Gandhari upita: Gdje je kralj?
Tada joj kralj Yudhithira prie, drui i sklopljenih ruku, pa tiho ree: Presvijetla kraljice, ovdje
je Yudhithira, sramni pogubitelj tvojih sinova. Zasluio sam tvoje prokletstvo jer ja sam uzrok sve ove
propasti. Prokuni me! Ne elim vie ni ivot ni kraljevstvo ni blago! Zbog mene su izginuli moji
prijatelji i pokazalo se da sam slaboumnik i zlotvor prijateljima.
Gandhari nita ne odgovori Yudhithiri koji pred njom stajae obuzet strahom, samo je teko
uzdisala. Kraljica Kurua poznavae naela pravde i mnogo je toga mogla predvidjeti pa svojim
povezanim oima uperi pogled prema vrhovima Yudhithirinih nonih prstiju upravo u asu kada se
saginjao da joj padne pred noge. Od toga pogleda stvori se rana na njegovu nonome palcu, a dotada je
imao na nogama zdrave i lijepe nokte. Aruna to opazi i zakloni se iza Vasudeve, a ostali Panduovi
sinovi stadoe uzmicati. No Gandhari se oslobodila svojega gnjeva i poela tjeiti i umirivati Pandave
kao to bi to uinila svaka majka.
Poto od nje dobie doputenje da se mogu udaljiti, junaki Pandave, svi zajedno, odoe tada
svojoj majci. Gledajui svoje sinove poslije tolika vremena, Kunti pokri lice skutima i rasplaka se.
Plakali su neko vrijeme zajedno i Kunti vidje na svojim sinovima rane i oiljke od mnoga oruja. Grlila

257

je i milovala svakoga od svojih sinova plaui zajedno s Draupadi koja je leala na zemlji u neutjenoj
boli za svojim izginulim sinovima.
Onda u pratnji svojih sinova ona povede svoju snahu i doe pred staru kraljicu koja bijae utonula
u duboku alost. Kada Gandhari primijeti da joj prilaze slavna gospa i njezina snaha, ona im ree: Ti se
nemoj toliko kidati od jada. I mene je snalo emera koliko i tebe, ali mislim da nam je svu ovu
strahotu doneo neumitni tok Vremena. Ovaj pokolj nije se mogao izbjei jer njegov uzrok ne lei u
dobrovoljnome ljudskom djelovanju. Moj je grijeh to je propalo ovo mono pleme.
Tada mudra Gandhari, premda su jo bili podaleko od Kuruketre, ugleda boanskim vidom
posljedice stranoga krvoprolia. Uvijek odana svojemu gospodaru, blagoslovljena se gospa
nepokolebljivo drala svojih zavjeta i istine, a veliki Vyasa istih djela dade joj boansko znanje i
snagu duha. Sada je veleumna gospa gledala izdaleka, ali kao da bjee tamo to strano razbojite od
ijega je izgleda drhtao um.
Bijae prepuno strahovitih prizora pogibije najvrsnijih ratnika. Razasute kosti, kosa, potoci krvi na
sve strane i tisue tisua tjelesa, lokve krvi konja i slonova, velikai na ratnim kolima i oni bez kola, od
svih rodova. Nebrojene glave bez svojih tijela i tijela bez glave, a nad njima krici slonova i njiska
konja, jauci ljudi i ena i bezbrojni opori agalja i golema jata ptica strvodera.
Vyasa onda ree da treba poi, i tako Dhrtaratra, u pratnji Pandava, Vasudeve i gospi Kurua, stie
na Kuruketru. Sirotice i udovice, majke bez djece i sestre bez brae ugledae svoje mile i neprealjene
kako lee na tlu dok ih rastru grabljive zvijeri, ptice i sablasti, pisae i rakase i ostale none lutalice.
Nekim gospama Bharata, koje te grozote gledahu prviput u ivotu, noge se podsjekoe i one popadae
po zemlji. Subalina ki Gandhari gledala je ovo poprite pokolja nad kojim se uzvijahu krici uasnutih
ena, pa oslovi lopoookog, prvog meu ljudima: Gledaj, Madhavo, ove moje snahe! Raupanih kosa
alosno nariu za gospodarima. Nailaze na mrtva trupla pa se prisjeaju negdanjih likova velmoa
Bharata! Tre amo-tamo u gomilama, tamo naavi brata, a ondje oca, pa i mua gdje lei mrtav.
Gledaj, snanoruki, cijelu su ravnicu preplavile majke kojima izginue djeca na njoj, a uz njih i
udovice trae svoje mrtve.
Gledaj razbojite to ga tuno krase zlatni oklopi i ratniki nakit i narukvice i zlatni vijenci. Zasuto
je kopljima i tekim topuzima to ih hitnue ratnike ruke, sjajnim maevima i vitim strijelama i
bezbrojnim dugakim lukovima. To je zborite gnjusnih grabljivica koje se posvuda igraju i eu i
izleavaju gdje im se svidi. Tko je pomiljao na smrt ayardathe, Karne i Drone, te velikoga Bhime i
Abhimanyua. Nitko od njih ne mogae poginuti, a gle sada, jao, na njima se krase svrake i vrane, psi i
jastrebovi. Svrake i gavranovi nad njima gozbuju! Vrsni ih pjesnici slavljahu i kazivahu im svoje
pjesme, a sada sluaju zloguke i divlje urlike agalja. Nekada su ovi dini vitezovi mirno poivali na
mekoj postelji, udova namazanih sandalovim uljem i posutih prahom mirisne aloje. A sada, jao, naoe
poinak u zemnom prahu. Sada su im ukras samo strvinari, vuci i gavrani. Uvijek orni za boj, vrsni
vitezovi ine se veseli, jo uvijek steui ljutiti elik vjernih maeva, otrih kopalja i sjajnih topuza,
kao da ve nije otprhnuo ivot iz tih mrtvih tijela. ak ni grabljivice njima ne prilaze. Neki poivaju
obgrlivi svojim monim miicama silne topuze kao da to grle svoje vjerne ljube. Nebrojeno mnoto
slavnih bojovnika, lijepih, bjeloputih, poiva na ovome strahovitom polju dok njihove vijence od ista
zlata posvuda razvlae uasna stvorenja to deru leeve. Smrt je umirila estoke junake. S njihovih
vratova sad vukovi kidaju lijepe zlatne lance.
Lica ljepotica blistaju od ljute boli i jada i nalik su na Sunce kad izjutra svane. Sve te tubalice, jo
nedoreene, mijeaju se tako da im se smisao ne da razaznati. Neke meu gospama skrhane od jada,
rastaju se, tune, od svojega ivota. Neke pak vrite u crnome uasu naavi svojega milog pokojnika.
Zemlja se svjetluca od glava i ruku eljezom odsjeenih a udovi velikih junaka smijeani na gomilama
lee zajedno u groznome kaosu. ene skupljaju i glave i ruke i ne prepoznaju drage pokojnike jer su ih
bitka, zvijeri i ptice grozno nagrdili. To nije njegovo! Ovo nije on! razlijee se jauk i uasni
krici, i traenje se nastavlja iznova.
Zemlja je blatnjava od krvi i mesa, nema po njoj puta od bezbrojnih glava i krvavih ruku koje
steu maeve. Gledaj, anarddana, Dhrtaratrine su snahe nalik na jato, nalik su na stado divnih kobila
ukraenih svojim prebujnim grivama!
258

I usred te gorke tubalice Gandharin se pogled zaustavi na tijelu njezina najstarijega sina. Od toga
prizora ona klonu k zemlji, a kada doe k sebi, kraljica zgrabi sina i nastavi jadikovati: Jao, sine moj!
Jao meni nesretnici! I izgarajui u bolu, kraljica suzama zalijevae sinovo tijelo irokih ramena i jo
uvijek ukraeno vijencima i ogrlicom.
Pobjeda je tamo gdje je pravda! zapoe ona svoju tubalicu. A tebi, sine moj, u srcu
bijae samo ratovanje: Poput nebesnika ti e uivati nebeske predjele koji se mogu zasluiti. Tako
sam mu rekla, i ja ne tugujem za svojim prvjencem. alim Dhrtaratru, bespomonoga kralja, koji vie
nema nikoga od roda, a ni prijatelja. Madhavo, gledaj, eto mojega sina koji bijae prvi meu ratnicima,
estoka u boju, vjeta bojovnika, bez premca u bici. Eto, sada poiva na junakome odru. Gledaj obrate
to ih donosi vrijeme! Odurni aglji sada bdiju nad kraljem koji se odmara na odru junaka. Bijae
jednom vrijeme kada su najljepe od svih djevojaka uvale miran san ovome junaku. Njegovu
naklonost mnogi su kraljevi stekli nadmetanjem, a sada je mrtav i, dok tako lei, oko njega ue mrski
leinari. Najljepe djevojke hlad su mu pravile svojim lepezama, a sada nad njime mau samo krila
gadnih strvinara. Ovaj bezobzirni, lakoumni, nerazumni kraljevi Bharata prezirao je mudroga Viduru i
roenoga oca. Sada mrtav lei na ovome polju zato to nije posluao starije. Jo donedavno gledala
sam, Krino, cijelu ovu zemlju prepunu slonova, konja i goveda, i Duryodhana je vladao nad njome, a
sada je gledam, moni ratnie, kako njome opustjelom drugi gospodari. to e mi jo ivot, silni
Madhavo: Pogledaj taj prizor to mi srce puni neizmjernim jadom! Gledaj lijepe gospe kako ucviljene
sjede pokraj mrtvih! Kada njih pogledam, obuzima mi srce jo crnja tuga od tuge za sinom kojega
prvog rodih. Pogledaj, Krino, Lakmaninu majku, prelijepu gospou raskonih bokova, nalik je na
divni rtvenik od zlata. Dok je on ivio, otroumna kraljevna nalazila je mnoge slasti u zagrljajima
svojega gospodara. Zato se u meni srce ne raskide kada vidjeh mrtvog svojega milog unuka?
Bezgrjena gospa sad grli glavu sina oblivenu krvlju, onda uri do mrtvoga mua da i njega, tuna,
opet pomiluje, a sve opet skree pogled na premiloga sina. Ledi mi se srce dok ih tako gledam! Jo je
straniji prizor svih tih nesretnica koje oplakuju mrtve mueve negoli pogled na mojega mrtvog sina.
Njihove se noge bijahu naviknule da gaze terase kraljevskih dvorova, a sada hodaju krvavom
movarom. Malaksale su od bezmjerna jada i s mukom tjeraju drske grabljivice s tijela svojih milih
pokojnika. Krasna su im lica nalik na lopoe koji su uvenuli od vrela sunca. Lee na zemlji klonule od
plaa ili tumaraju bez ikakva cilja preko olupina i mrtvih tjelesa.
Gledaj, Govindo, ovo strano polje! Gle, eno titova, i na svakome stotinu mjeseevih lica,
zastave blistave kao jarko sunce, oklopi, kacige, kako se rasuti po zemlji blistaju nalik na tisue
rtvenih ognjeva u koje nalijevaju topljeno maslo. Eno, tamo spava, zauvijek usnuo, moj sin Duasana
kojega je ubio Bhima! Bhima se napojio njegovom krvi! Sustie ga grozna i okrutna kazna jer nije
sluao moje opomene. Rekoh mu, Krino, a i Duryodhani: Sinovi moji, nemojte sluati mrskoga
akunija! Znajte, va je ujak pokvarene due i uvijek mu je u mislima razdor. Bjeite od njega i ne
oklijevajte, ve se odmah izmirite s Pandavama! Jao, sve moje rijei bijahu uzalud, moj se sin nije
osvrtao na njih. Nalik na otrovnicu koja prijeti biku, vrijeao je Bhimu otrovom svojih rijei!
A eno ovdje, usred onih slonova stradalih u boju, lei moj sin Vikarna unakaen, nalik na
mjeseinu meu oblacima. Rije mu se tovala i meu mudrima, a sada njegova mlada udovica
nemonom rukom tjera strvinare to se bacie na njegovo tijelo. Proboden je mnogim dugakim
kopljima i vitim strijelama, ali ga ljepota nije napustila. Eno ga, Durmukha, pogubitelj mnogih
protivnikih eta, sada spava na zemlji, a lice mu je i sad okrenuto onamo odakle mu je priao
neprijatelj. Rastavio ga je s duom silni Bhimasena, vrei svoj zavjet. Pogledaj, Krino, samo mu je
pola lica ouvano! Drugu polovicu prodiru grabljivice! Lijepo mu je lice, ali sada je kao Mjesec u
prvoj etvrti.
Mlaahan i naoit, moj sin Vivimati, njega su uvijek posluivale najljepe gospe, spava,
Madhavo, u eninome prahu. Njega sada dvore grozni leinari.
Tamo vidim, Krino, kako blista mladi Arunin potomak, jer silnoga junaka nije pomraila ak
ni strahovita smrt. Dini Abhimanyu poput ljutoga lava pade neustraiv, pogubivi mnoge, poto sam
ostade usred vojske mojega sina. Viratina kerka, Arunina snaha, premila nevjesta neusporedive
ljepote, narie nad njime satrvena bolom milujui ga njeno svojom malom rukom. Proe i to vrijeme
259

kad je umna i krasna nevjesta, kuajui opojnoga zaslaenog vina, srameljivo grlila svojega
gospodara, ljubila lice Subhadrina sina koje bijae lijepo kao cvijet lopoa. Skinula je oklop od suha
zlata to je pokrivao krvlju okupano muevo tijelo i uprla je oi u njega. Gledajui njega, tebi se
obraa! Sluaj je, Krino!
O lopoooki, ovaj junak ima oi kao tvoje, a, evo, mrtav je. Po moi i snazi, a i po junatvu,
tebi je ravan, bezgrjeni Krino. Pa i po ljepoti nalikuje tebi, a sada je usnuo tu, na goloj zemlji.
Neprijatelji su mu prikratili ivot.
A sada, Krino, zbori svojem muu: Ti si odrastao u svakom obilju, na mekim koama jelena
obiavao si se bezbrino odmarati. Jao, zar ti tijelo ne osjea bol dok tako lei na tvrdu bojitu?
Rairivi svoje silovite ruke to ih krase grivne i tvrdi oiljci od ilava luka, ti mirno poiva, moj
gospodaru, kao da si, umoran, stigao s vjebalita. Vidi li da plaem, gospodaru, zar da nijedne rijei
ne ujem od tebe? Ne sjeam se da te iime povrijedih. Zar ostavlja potovanu Subhadru i svoje
starije, nalik na bogove, i mene jadnicu shrvanu alou?
Promotri, Krino, tunu siroticu to skuplja uvojke natopljene krvlju i na krilo mee tu
prekrasnu glavu svojega gospodara, pa mu i dalje govori kao da je jo iv: to li su mislili veliki ratnici
dok su tebe mladoga stezali u obru i, meni na alost, mirno pogubili? Kako je tvoj otac, proslavljeni
junak, mogao trpjeti breme svojega ivota poto te je ovdje ugledao mrtvoga, ubijena zdruenim
snagama gomile? Ni cijelo kraljevstvo, ni poraz zlotvora nee Pandavama donijeti radosti sada kada
tebe nema meu njima. Obuzdavi osjetila i vjerna vrlini, i ja u uskoro dospjeti u nebo i u blaenstvo
to si ga junaki stekao orujem. Zatiti me tada, vrsni junae! Ali ja, nesretnica, ne mogu umrijeti da
bih se s tobom sastala na nebu, a za tim udim otkako te na bojitu spazih mrtva. Moj prekrasni muu,
ti e na nebu susresti divne nebesnice i srca e im burno zaigrati od tvoje ljepote, od umilna smijeka i
ljubaznih rijei. Subhadrin sine, dospio si sada u one predjele u kojima boravi samo pravednik i
apsarasi su ti sada drubenice. Nauivat e se njihove miline, ali sjeti se kadto i moje dobrote. Bjee
nam sueno da na ovome svijetu naa veza traje samo est mjeseci, jer, evo, u sedmom, tvoj ivot
ugasnu, moj veliki junae!
Krino, gledaj tamo, jadne ene Matsya iz kraljevskoga doma s mukom odvajaju kraljevnu
Uttaru da zaustave njezine strane jadikovke, a njihova je muka jo stranija i stalno nariu za kraljem
Viratom. Osakaen stranim Droninim orujem, on lei nauznak i okupan krvlju. Radosno grakui,
nad njime se viju jata gavranova.
Eno ga gdje lei siloviti Karna, nenadmani strijelac, nalik na oganj usred krvave bitke. Svojom
ga je silom ugasio Partha. On bijae zatitnik Dhrtaratrina neposlunog sina. Grabljiva stvorenja
piruju nad njime i od njega nije mnogo ostalo. Tuan prizor! Slii na pun mjesec poslije sedam dana.
Vidi ayadrathu kojega je titio znameniti Drona! Ubi ga Aruna da izvri zavjet nakon to se
probi kroz svih jedanaest akasuhini te goleme vojske. anarddano, taj je ayadratha zasluio da ga
pogube Pandave jo davno, kada bijae uz brau Kekaye dok su otimali slavnu Draupadi! Za ljubav
Duale, jedine mi keri, bilo mu je oproteno. Zato se, Krino, ne sjetie da opet ukau milost mojoj
jedinici? Zar ima crnje nesree od moje? Moja je mlaahna ki sada udovica i sve moje snahe ostae
udove. Moja mezimica vie se ne plai, nego oajna tri na sve strane traei glavu svojega milog
mua.
Tamo lei alya, ujak Nakulin, proboden u boju rukom pobonoga, vrloga Yudhithire. On je
upravljao Karninom koijom, a svojim jezikom bijae nastojao zauzdati i smanjiti Karninu hrabrost,
kako bi pobjedu dao Pandavama. Jao, vidi mirno alyino lice, podobno Mjesecu, s oima poput latica
lopoa! Vrane su mu iskljuvale lijepe oi, a jezik je kralju ispao iz usta i kidaju ga ptice mesoderke!
Gledaj tamo, Krino, to antanuov sin lei na poljani, znameniti vitez sjajan kao Sunce. Opruen
na zemlji, on je nalik na Sunce koje padne s neba kada doe kraj yuge! Ognjem svojega oruja
sagorijevao je svoje protivnike u tome okraju. Taj slavni bojovnik bijae nalik na Sunce usred nae
vojske, a sada lei poput Sunca na zalasku. U boju bez premca, pravednike due, znalac svih dunosti
a njegovo znanje obuhvaa dva svijeta, i zato, Madhavo, antanuov sin jo uva dah ivota poput
besmrtnika. On sada lei oboren strijelama i meni se ini da na ovome svijetu nema vie nikoga tko je
ravan njemu i tko e ponoviti njegova junaka djela.
260

 Eno, vidi Dronu, prvoga meu brahmanima! Arunin, a i Satyakijev uitelj, lei na bojitu, a
uio je i sve Kurue redom. Panduov je sinak njegovom milou mogao initi sve one pothvate koji
slie na udo. Uitelja su napustile ivotvorne sile! Mnogi isposnici upletenih kosa alosni posluju uz
Dronino tijelo u sjajnome oklopu prepunom procijepa to ih je Dhrtadyumna otvorio strijelama. Tu je
slavna Kripi, krhka i nesretna. Ucviljena gospa trudi se da spremi posljednje obrede za tijelo svojega
mua, stradaloga u boju, a njegovi uenici iz kaste brahmana, upletenih kosa, slau na lomau krhotine
kola, lukove i koplja, da na njima spale slavnoga brahmana koji ih je nekad arkom ljubavlju pribirao k
sebi. I, uz pla i pjesmu Samara, Dronu polau na pogrebni oganj.
I silni akuni, gospodar Gandhara, Sahadevin ujak, snalaljivi borac, pade od oruja sestrina sina.
Taj spretni kockar stekao je znanje i kobnu vjetinu koja je otjerala u propast moje sinove. Ja strepim,
Krino, nije li taj zlobnik i tamo u stanju posijati razdor meu moju djecu, koja su iskrena i uzdaju se u
svojega ujaka?
Silni Madhavo, Usudu nito nije teko uiniti kada su i te junake, krne vitezove, silne
bojovnike, pobili ratnici njihova stalea. Ve onda kada si krenuo natrag Upaplavyi, ne svrivi ono po
to si doao, rekoe mi Bhima i mudri Vidura: Ne vezuj se ljubavlju za svoje sinove! to izreknu
Bhima i mudri Vidura ne moe nikako biti neistinito! O anarddana, nije prolo mnogo, a moji sinovi
postae pepeo!
I, rekavi to, Gandhari se onesvijesti, napusti je sva njezina vrstoa, a osjetila je stadoe raspinjati
bolom. Smrt njezinih sinova raskidala joj je srce i za sve poe okrivljavati Krinu.
Gandhari potom ree: Spaljeni su Dhrtaratrovii, spaljene i poginule Pandave, ali zato si ti bio
ravnoduan dok su se oni istrebljivali? Mogao si sprijeiti pokolj jer mnogo ima tvojega naroda i imao
si golemu silu, a i mo i rjeitost! Madhuov pogubitelju, ti si hotimice bio ravnoduan gledajui ovo
ope krvoprolie. Pa kada je ve tako, mora i ti ubrati plodove toga ina! Nosioe koluta i topuza, ja
sam predanom slubom svojemu muu stekla poneto zasluga koje nije tako lako stei. Moima tih
zasluga ja u te prokleti! Ti e, Govindo, postati pogubitelj vlastita roda! Trideset est godina odsada
izazvat e pokolj svih svojih roaka, prijatelja i sinova, a onda e na bijedan nain nestati u divljini.
Gospe tvojega roda plakat e za svojim sinovima, rodbinom i prijateljima kao to sada plau ene
Bharata!4
Sasluavi njezine rijei, plemeniti se Vasudeva slabano osmijehnu pa oslovi asnu gospou i
kaza: Osim mene nema na svijetu nikoga tko bi mogao istrijebiti Vrnije i ja to dobro znam. Upravo to
nastojim i postii. Izrekavi svoje prokletstvo, o slavna gospo, pomogla si mi da i to dovrim. Vrnije
ne moe nitko istrijebiti pa bio to ovjek, bog ili danava i zato e poginuti od vlastite ruke.
Kada velmoa Daarha to izree, Pandave se zapanjie, obuze ih uas i izgube nadu u ivot. A
Vasudeva kaza: Ustaj, Gandhari, ustaj! Ne dopusti boli da ti mui srce! Tvoja je krivica to je dolo do
ovoga pokolja! Tvoj sin Duryodhana bijae zavidljivi i drski zlikovac! Zato da meni pripisuje grijeh?
Onaj tko ali za nestalim ili mrtvim tovari na sebe jo vei jad. Dvostruka je bol kada joj se prepusti.
ena iz kaste ponovno roenih donosi na svijet djecu da budu isposnici, krava raa potomstvo da nosi
terete, kobila raa drijebad da budu vrsni trkai, ena iz kaste udra raa jo jednoga slugu, ena
vaiya raa jo jednoga uvara stada, ali kraljevna poput tebe raa sinove da ginu u boju!
Gandhari saslua nemilu besjedu dok joj je srce rastrzala alost i ne prozbori ni jedne jedine rijei.
Mudri kralj Dhrtaratra suspregnu u sebi bol to se raa iz zaluenosti pa upita pravednoga kralja
Yudhithiru: Koliko je onih koji padoe u boju, a koliko ih je iz njega iznijelo ivu glavu?
Yudhithira mu odgovori: Milijardu est stotina ezdeset milijuna dvadeset tisua ljudi palo je u
boju. Junaka koji se spasie ima dvadeset etiri tisue sto ezdeset i pet.
Dhrtaratra nastavi: Nai se ljudi moraju pobrinuti da spale tijela svih poginulih junaka uza sve
obrede koji su propisani i bez obzira na to imaju li prijatelje ili nemaju, jer to bismo s onima koji
4

Tu se s novoga gledita povezuju propast Kurua i propast Vrnija. Vrniji e se pobiti kijaama kao to su
se Duryodhana i Bhima ogledali kijaama (usp. III, bilj. 53).
No ne ini se da je propast Vrnija replika tog dvoboja, nego je vjerojatno samostalni mit. Stoga Krina u
nastavku i doekuje kletvu posve spremno kao dio vlastitih osnova.
261

nemaju nikoga da se pobrine za njih, niti imaju svoj sveti oganj? Mnoge su dunosti koje ekaju na
nas.
Potom veleumni Kuntin sin sazva sveenike Sudharmana i Dhaumyu, sutu Sanayu, mudroga
Viduru i sve sveenike, druge sute i svoje vlastite sluge pa im naredi: Pripremite tisue posmrtnih
obreda, i to kako valja i dolikuje, tako da od poginulih nijedan ne propadne zato to nema koga da se
pobrine za njega!
Spretni Vidura i svi ostali pourie da izvre nareenje i nabavie sandal i aloju i druge vrste
drveta koje se upotrebljavaju za ovakve prilike, i mirisna ulja, topljeno maslo i mirise. Skupie
skupocjene svilene haljine i ostalu odjeu, i velike gomile suha drveta, olupine kola i svakakvo oruje i
sagradie pogrebne lomae, pa ih potpalie bez urbe i uza sve obrede.
Poloie na njih kraljeve i prineve, sve plemenite ratnike, po redu i starjeinstvu i izlie potoke
topljena masla i lomae se razbuktae. Stotine i tisue kraljeva primie tada posmrtne obrede. Te noi
sva stvorenja bijahu oamuena od silne glasnoe pjevanja svetih Veda i od tubalica, a potrebne vatre
buktjele su bljetave i bez dima, nalik na blistave planete na nonome nebu. Ljudi i narodi, bezimeni i
bezbrojni, iz svakoga dvora i vojnoga logora, izdaleka skupljeni, s istoka i sa zapada, bijahu poslagani
na tisue gomila. Svijetlilo je tisue ognjeva dok su za njih obavljani posljednji obredi, kako to bijae
naredio kralj Yudhithira i kako je to izvrio ueni Vidura.
Kada od mrtvih ostade pepeo i dovre se sveti obredi, Dhrtaratra i za njm Yudhithira polako
krenue k obali Gange.
Poto stigoe na blagoslovljenu Gangu, punu svete vode i okruenu jezerima, visokih obala i
prostranih sprudova, oni poskidae svoje ukrase i svukoe gornju odjeu, opasae i pojaseve. Dooe
onamo i uplakane udovice i majke bez sinova shrvane tekim bolom da izliju rtvu Ijevanicu svojim
oevima, muevima, sinovima, unucima, brai i da obave svete obrede to ih duguju svojim
prijateljima izginulim u stranome boju. Gangine obale postadoe pristupane na svakome mjestu jer
vojska ojaenih bijae tako velika da njihovi koraci napravie putove koji su s vremenom opet zarasli.
Sprudovita obala velike rijeke, prostrana kao more, i naseljena tim uplakanim mnotvom, pruala je
prizor neizmjerne patnje.
A kroz Kuntine grudi razlijevao se val najgorega jada dok je svoju tajnu povjeravala svojoj
ucviljenoj djeci: Sinovi moji, onaj strijelac bez premca, straan na svojim ratnim kolima, onaj to je
uvijek spominjan kao Radhin sin, koijaev sin, blistao je poput samoga Surye dok je satirao svoje
protivnike, onaj koji ni pred vaim najveim ratnicima nikada nije pokleknuo niti je ikada ustuknuo
pred opasnou, onaj to je dao ivot, ali ne i ast i, stekavi slavu svojim umiranjem i posljednji zavjet
savjesno izvrio, on bijae moj prvoroeni sin! Njemu, sinovi moji, prinesite prinose. Karna je bio va
asni najstariji brat, a bog Sunca mu je bio otac.
Kada Pritha to ree, braa zajecae od te nove muke, crnje i gore od svih dosadanjih muka.
Pritisnut estokom patnjom i itei kao zmija junaki Yudhitira ree svojoj majci: Zar onaj Karna
koji bijae kao more kojega se valovi sastoje od otrih strijela, oko ijega se stijega uvijek stvarao
vrtlog, a pljesak je njegovih aka pucao kao grom, zar onaj Karna pred kojim nije smio stajati nitko
osim Arune, zar on da bude tvoj moni potomak? Kako si ga, majko, mogla sakriti, zar se oganj moe
sakriti skutima? Nita manje nisu Kurui hvalili Karnu nego to samo mi hvalili Arunu. Zar tvoj sin da
bude prvi od monih ratnika, prvi od strijelaca, moan da se odupre svim zemaljskim kraljevima? Zar
da nam taj veliki ratnik bude najstariji brat? Jao, naa je propast plod tvoje utnje! Karnina je smrt
bolno pogodila sve nas, a i nae prijatelje. ak ni Abhimanyu kojega je smrt otela od jadne Subhadre,
ni smrt kraljevia to ih je rodila ponosna Draupadi, ni svi prijatelji, svojta, ni cijela vojska Panala, svi
to izgiboe, do zadnjega ovjeka, nisu tako ucvilili moje srce kao to ga je ucvilila Karnina smrt! Sve
blago koje moe poeljeti, pravedni blagoslov i nebesko milje, sve to elja uoblii i uzmogne
iskazati, sve bi bilo nae, samo da je Karna bio na naoj strani, a ovaj strahoviti pokolj Kurua moje
jadne oi nikada ne bi gledale!
Dugo je naricao pravedni kralj Yudhithira kojega je alost sasvim slomila. Napokon dade da se
izliju rtve za njegova preminulog brata, a s prostranih Ganginih obala jo se jednom podie alobni
krik bezbrojnih ena. Mudri Yudhithira pozva tada sve lanove Karnine porodice i zajedno s njima
262

obavi posmrtne vodene obrede u ast svojega najstarijeg brata i, tek kada sve bijae gotovo, kralj
ustade s uzburkanim osjeajima iz Gangine svete vode.5

Tako knjiga o enama, budei osjeaje straha i samilosti, svrava snanom katarzom, i to ne samo u
poetikome smislu, nego i u izvornome obrednome, religijskome smislu o kojem govori Aristotel u Politici.
Stoga je doivljaj traginosti u Mahabharati vrlo snaan i izvoran.
263

Knjiga dvanaesta
ANTIPARVAN
Knjiga o smirenju

Vaiampayana ree: Poto izlie prinose vode mrtvima za duu, za sve roake i prijatelje,
Panduovi sinovi, Vidura i Dhrtaratra i sve gospe Bharata ostadoe tu, na obali Gange. Plemeniti
Panduovi sinovi eljeli su da mjesec oplakivanja i oienja provedu izvan prijestolnice Kurua. Poto
pravedni kralj Yudhithira zavri posmrtne vodene obrede, mnogi znameniti mudraci koji su se istakli
isposnikim pothvatima i mnogi riiji i dvoroenici dooe tamo da vide kralja.
Nakon obreda gostoprimstva, koji sada bijae u skladu s mjesecom alosti, svi oni posjedae
prema starosti, okupivi se oko kralja. Na tisue brahmana nudilo je potresenome kralju svoje utjehe.
Onda Narada oslovi sve mudrace po starjeinstvu pa se okrenu Dharminu sinu i ree: Yudhithiro,
svojom silom i Madhavinom milou cijelu si zemlju pravedno osvojio. Srea je to si iz te uasne
bitke iznio ivu glavu. Tebi su znane dunosti katriya, ali ti se ne veseli, Panduov sine! Zar nije red,
kralju, da, poto si pobio sve svoje neprijatelje, sada razveseli srca prijatelja? Sada, kada si stekao sve
te blagodati, nadam se da ti tuga vie nee raspinjati srce.
Yudhithira e na to: Doista, ja sam se oslonio na Krininu jaku ruku i na milost brahmana te sam
Aruninim i Bhiminim snagama stekao svevlast nad svom Zemljom, ali teki jad jo uvijek lei na
mojem srcu. alim za rodbinom iji je grozni pokolj izazvala moja udnja za vlau. Zbog mene je
poginuo sin Subhadrin i svi Draupadini predivni sinovi i ova mi pobjeda, boanstvenie, sve vie slii
na uasan poraz! Teko me pritite alosna sudbina jadne Draupadi koja je doekala da nema vie
nikoga od roda, a uvijek nam je vjerno ugaala. to e mi rei Subhadra, moja snaha iz roda Vrnija?
Ali ja bih htio, boanstveni Narado, o neemu drugom porazgovarati s tobom. Onaj to ga je svijet
smatrao sutom kojega je rodila Radha zapravo bijae na roeni brat! A ja sam, jao, eljan kraljevanja,
uinio da on pogine! Zbog toga me jad izgara kao plamen povjesmo pamuka. Nitko od nas petorice
brae nije ni slutio da nas s njime spaja krvna veza. A on, vrsni lukonoa, znao je to i naoj se majci
bjee zarekao da e u boju ubiti samo Arunu a, kada ga pobijedi, da e s nama zakljuiti mir. I
takvoga junaka pogubi Aruna! Brat je pogubio roenoga brata! Karnina stopala bjehu prava slika
majinih stopala i, kada se zbilo ono u sabornoj dvorani i strana nam nepravda bjee uinjena, u meni
se raspomamila srdba, ali, im bi mi pogled pao na njegova stopala, moje bi jarosti u trenu nestalo.
Poslije sam dugo o tome mislio, ali uzalud.1
Narada odgovori: Bharato, istina je sve to si rekao, ali sluaj ovu pripovijest: Ne bijae lako
poslati u blaene predjele sve te katriye proiene orujem. Zato je Kunti, jo kao djevica, zaela sina
koji e moi izazvati opi rat. Jednom je Karna vidio Aruninu vjetinu strijeljanja i doao je Droni s
molbom da ga primi za uenika i da ga naui kako se rukuje monim Brahmanovim orujem. Ali
Drona ne bijae sklon da ga primi i ree da mu nije doputeno pouavati bilo koga osim brahmana
besprijekorna vladanja i katriye koji se, uz mnogo pokore, domogao oienja. Tada Karna ode
uitelju Paraurami na planinu Mahendru koja nalikuje na nebesa. Tamo je susretao mnoge gandharve i
yake, a i bogove. ivio je tamo i sva je oruja vrlo savjesno prouio postavi miljenik bogova,
gandharva i rakasa. Dok je lutao po morskoj obali, sluajno je ubio tele svete krave koja je pripadala
nekome brahmanu. Molio ga je i preklinjao da mu oprosti taj nehotini grijeh, ali ga brahman prokle i
ree: Dok se bude borio protiv onoga zbog kojega se svakoga dana toliko trudi i kojega neprestano
izaziva, kota tvojih kola progutat e zemlja! I kada ona proguta taj kota, tvoj e te protivnik
pogubiti dok bude stajao smeten i nepaljiv! Nepanjom si ubio ovo moje tele i nepanjom e i ti
poginuti! Ni svi svjetovi zajedno ne mogu obesnaiti moje prokletstvo! Karna na to obori glavu i
dooe mu na pamet nevesele misli pa se, pun strepnje, vrati Rami.
Potom Narada ispria kako je Karna zasluio i Parauraminu kletvu pa mu ree na kraju: Kada je
Rama sasluao Karninu ispovijest, on mu ljutit, ali smijeei se, ovako kaza: Zbog svoje pohlepe za
1

Pred starijima u obitelji pred ocem, majkom, starijim bratom treba poniknuti pogledom tako da se
gleda u njihova stopala. Stoga ih mladi i po stopalima dobro poznaju.
264

orujem ponio si se nedostojno slagavi da si brahman iz mojega roda i zato, bijednie, ovo
Brahmanovo oruje nee uvijek ostati u tvojemu sjeanju.2 Budui da nisi brahman, u asu tvoje smrti
Brahmanovo e te oruje napustiti, a stajat e pred protivnikom koji ti je ravan. Idi odavde, jer ovo
mjesto nije za one koji se slue laima. Znaj, meutim, da ti na Zemlji meu katriyama nee biti ravna
u boju! I Karna se oprosti od Rame i ode Duryodhani pa mu ree: Ja sam nauio sluiti se svim
orujima!
Za Karninu slavu i silu saznao je i arasamdha, gospodar Magadhe, i pozvao ga na dvoboj.
Obojica su poznavali nebesko oruje i, kada im tobolci ostadoe prazni i kada polomie sve svoje
oruje, uhvatie se ukotac golim rukama. Kada ve vidje da e ga Karna rascijepiti napola, kralj u
silnoj muci zaboravi na svoju mrnju i odbojnost prema Karni pa mu ree: Ja sam se zadovoljio! I u
zalog toga novog prijateljstva on pokloni Karni grad Malini. Prije toga silni je tlaitelj neprijatelja bio
sam kralj Ange i vladao je gradom ampom po Duryodhaninoj elji.
Njegov prirodni oklop i naunice uzeo mu je Indra, brahmanova i Karnina kletva sjedinie se s
obeanjem koje je dao Kunti, Indrine opsjene i Bhimino potcjenjivanje, alyino potkopavanje njegove
odlunosti, Vasudevina lukavstva i, napokon, nebesko oruje to ga je Aruna dobio od nebesnika, a i
od Drone i Kripe, sve se to sruilo na njegovu glavu i mnogi su ga obmanuli ili prokleli. No budui da
je poginuo u boju, ne tuguj zbog brata, tigre meu kraljevima!
I Nebeski mudrac Narada zautje, a Yudhithira, izmuen alou, utonu u misli.
Sine moj, ne krivi sebe za Karninu smrt! javi se kraljevna Kunti. I sam otac njegov, bog
Surya, pokuao ga je odvratiti od opakoga Duryodhane i privoljeti ga da prie k tebi, ali ni njegov, a ni
moj trud nisu imali uspjeha. On nas nije htio posluati i sam je sebi o glavi radio!
Na te majine rijei kralj Yudhithira, ojaena srca i suznih oiju, ovako odgovori: Velika se
nevolja sruila na moja plea samo zato to si nam skrivala istinu i nisi nas dobro savjetovala!
I tada pravedni kralj, ije moi bijahu goleme, u svojoj alosti prokle sve ene na svijetu i ree:
Odsada neka nijedna ena ne mogne sauvati tajnu!
Potom, sjeajui se sinova i unuka, rodbine i prijatelja, utonu u brigu i tugovanje. Umni kralj
shrvan oajem bijae nalik na sjajni oganj koji se umotao gustim dimom.
U zemnim uicima ne vidim nikakva dobra ni radosti ree on svojoj brai ni zadovoljstva
u kraljevskim dunostima. Eto vam carevine, vladajte njome, a mene pustite da idem u umu!
Aruna ga stade odgovarati od njegova nauma i govoriti mu o plemenitim vrijednostima
porodinoga ivota i o svem dobru to ga ovjek moe uiniti a da ne postane isposnikom, a onda se,
vidjevi da kralj Yudhithira ne progovara ni rijei, Panduov sin Aruna obrati Krini pa kaza:
Dharmin sin, tlaitelj neprijatelja, izgara od alosti zbog svoje rodbine. Utjei ga, Madhavo! Opet smo
u ljutoj nevolji, anarddano! Ostaje na tebi da ublai njegov bol!
A lopoooki Govinda, ija slava ne moe usahnuti, okrenu svoje lice Yudhithiri. Od njihove
najranije mladosti Govinda bijae Yudhithiri miliji ak i od Arune. Krina prihvati Yudhithirinu
ruku nalik na mramorni stup i namirisanu sandalovim prahom pa mu stade zboriti blagotvorne rijei:
Ne predaj se bolu, tigre, i ne mui svoje tijelo! Katriye su nestale u boju kao to nestaju sa snom i sva
snovienja kada ih vie ne trebamo. Svi bijahu junaci i neprocjenjivi nakit toga groznoga pokolja. Pali
su u boju gledajui ravno u one koji juriahu na njih. Nitko od njih nema rane na svojim leima i nitko
nije poginuo u sramnome bijegu. Svi smo mi podanici sree i alosti. I ja, i ti, i sva stvorenja, jednom
emo umrijeti.
Sluaj pripovijest koju je Narada kazivao Srnayi dok je ovaj tugovao za preminulim sinom.3
Paljivo sluaj i tvoj e bol brzo uminuti: Bijae jednom kralj, kako se pria, po imenu Marutta,
2

Brahmanovo je oruje, dakle, duhovno ili duhom ovladivo oruje koje se prizivlje i opozivlje mantrama.
Eto emu slue stare prie (itihasa puratana, st. 12): one primjerima pouavaju ili donose utjehu, osvjeuju
obrazac sudbine u kojemu se ovjek naao i tako lijee i proiuju duu. Njihov se uinak provjerava
prianjem (Narada je priao Srnayi...) pa ako se pritom pokau djelotvorne, primjenjuju se ponovno u
primjerenoj prilici (Krina pria Yudhithiri). Tako su nam u epu katkada i na neznatnijem mjestu poput
ovoga sauvani tragovi svjesna metapoetikoga nazora i pripovjedake ili pjevake prakse njegovih tvoraca.
to vrijedi za pojedinu epizodu u epu, vrijedi u naelu i za djelo u cijelosti.
3

265

Avikitov sin. I on je bio podloan smrti. Na njegov rtveni obred, koji se naziva Vivasr,4 bijahu
doli i Indra i Varuna i Brhaspati na elu svih ostalih bogova. Dok je taj kralj vladao, Zemlja je davala
etvu a da je nitko nije orao, a bila je posvuda ukraena nakitom. Na njegovu su obredu Vivadeve bili
dvorjani, a Maruti su dijelili poklone i pili somu. rtveni darovi toga kralja nadmaili su i darove
bogova, a da ne govorim o darovima ljudi i gandharva. Kada je i taj kralj, koji te je nadmaio i po
duhovnim zaslugama, i po znanju, po samoodricanju i po obilju, pao kao plijen smrti, to onda ti ali
za sinom?
Bijae nekada i kralj Suhotra, sin Atithijev, i uli smo da ni on nije mogao umaknuti smrti. Dok je
on vladao, po zapovijesti Indrinoj pljutalo je zlato s neba cijelu godinu dana. Zemlja doista, a ne samo
po imenu, bijae prava Blagodarka. Za njegove vladavine rijeke su u sebi krile zlatne kornjae, rakove
i krokodile, jer ih je, kralju, boanski Indra prosuo iz visine. Izvan sebe od uda, Atithin je sin skupljao
to blago koje bijae neizmjerno i prekrivae Zemljino lice. Priredio je sveanost u Kuruangali i na toj
rtvi dade brahmanima svekoliko blago. Kada je i taj kralj postao plijenom smrti, za ime ti ali?
usmo da je umro i kralj Prthu, sin Venin. Svi veliki riiji iz goleme praume postavie ga da
vlada Zemljom. Ime Prthu dobio je zato to bijae napredan i bolji od svih ljudi. Zato to je narod titio
od uvreda dadoe su ime Kattr. Tako od dobi ime katriya, zatitnik. Kada ugledae Prthua, Venina
sina, sva zemaljska stvorenja povikae: Volimo ga i odani smo mu! I zbog te njihove ljubavi on
dobi ime raan, onaj koji je vrijedan ljubavi. Dok je on vladao, etva je stizala i bez oranja, svaki list
na drvetu davao je med, a svaka krava izobilje mlijeka. Svi su ljudi bili zdravi i elje su im bile
okrunjene ispunjenjem. Niega se nisu bojali i ivjeli su kako im se htjelo: netko u polju, a netko u
kui. Kada je Prthu poelio prijei preko mora, vode su pod njime ovrsnule. Ni rijeke nisu nadolazile
kada ih je prelazio, ve su mirno tekle. U jednoj od svojih velianstvenih konjskih rtvi kralj Prthu
dade brahmanima dvadeset jedno brdo zlata, a svako je imalo tri stotine lakata! Ako je i on, koji te je u
svemu nadmaio, postao plijen smrti, za ime ali ti, veliki kralju?
Na to se javi Vyasa: O kralju, kraljeva je dunost da titi podanike. Onaj tko ne brani pravedne
zakone onda kada su ugroeni, i sam je prijestupnik protiv tih zakona.
Yudhithira odvrati: Ne sumnjam ja u tvoje rijei, slavni isposnie, ali ja sam radi ove kraljevine
mnogima donio smrt. Zbog toga to sam uinio sada mi srce izgara!
Vyasa e na to: Bharato, ako u umi ovjek sjekirom srui drvo, onda je on poinio grijeh, a ne
sjekira! Ili, ako se kae da je sjekira samo predmet kojim je djelo izvreno, onda se grijeh moe
pripisati onome tko ju je napravio, ali to bi se teko moglo nazvati istinom. Kuntin sine, kao to jedan
ovjek ne moe snositi posljedice onoga to je uinio drugi, tako i ti svoju odgovornost moe pripisati
Svevinjem biu. Ako je pak ovjek samo pokreta svojih djela, i dobrih i loih, onda Svevinji
Upravitelj i ne postoji i plodovi tvojih djela i nedjela ne mogu ti nita nauditi. Kralju, nitko ne moe
skrenuti s puta koji mu je suen. Ako pak sudbina proizlazi iz djela u prolome ivotu, onda nema
grijeha u ovome ivotu kao ni onaj to je napravio sjekiru. Ako misli da je Sluaj taj koji djeluje na
ovome svijetu, onda se ovaj pokolj i nije mogao dogoditi, niti bi se uope dogodio. Ako treba razabrati
zlo od dobra, onda su tu sveti spisi, a u njima stoji da kraljevi moraju stajati s uzdignutom palicom
kazne u rukama. Ja mislim, Bharato, da dobra i zla djela stalno krue, kao na kotau, i da ovjeka
sustiu posljedice i dobrih i zlih postupaka. Jedan grijeh proistjee iz drugoga. Zato, kralju, izbjegavaj
da ini zlo i ne daj svojemu srcu da se utapa u tuzi. Vri, Bharato, dunosti koje pripadaju tvojemu
staleu ma kako one izgledale dobre ili zle, a ovo samoodricanje nimalo ti ne pristoji.
Sluali smo, Prthin sine nastavi Vyasa da su se jednom bogovi i asure meusobno
zaratili. Asure su starija, a bogovi mlaa braa. Bitka je trajala trideset dvije tisue godina i sva se
Zemlja okupala krvlju. Onda bogovi pobie daitye i osvojie nebesa. A brahmani, znalci Veda koji su
vladali Zemljom, uzoholie se i latie oruja pa pooe pomoi daityama. Zvali su se Salavrke. Bilo ih
je osamdeset osam tisua i sve ih pobie bogovi.
Ponekad, kralju, grijeh je nalik na vrlinu, a vrlina se ini kao grijeh. Ali oni koji su ueni znaju
ih razlikovati. Ljudi koji su poput tebe nikada ne dospijevaju u pakao. Umiri svoju brau! Onaj tko
grijei svjesno i odluno i zbog toga ne osjea nikakva stida, ve nastavlja kako je i zapoeo, taj je
4

Vivar je rtveni obred kojim se rtvovatelj odrie svega svojega imutka.

266

odista grjenik. Za njega nema okajanja i njegov se teret ne smanjuje. Ti si od visoka roda i plemenita
si podrijetla, a ono to si inio bijae uinjeno preko volje i tui su te grijesi prisilili na to. Za tvoje
okajanje odreen je znameniti obred zvan "konjska rtva". Priredi ga i obavi i bit e slobodan od
svojih grijeha!
Svojim junatvom ti si pobijedio sve kraljeve, bezgrjenie, zato poi sa svojim prijateljima u
te kraljevine i okruni brau, sinove ili unuke izginulih kraljeva. Pokai svoju milost ak i jo neroenoj
djeci i uini sretnim svoje podanike. Vladaj zemljom, a na prijestolja onih koji nemaju sinova postavi
njihove keri. ene uvijek ude za vlau i zadovoljstvima. Utjei svekoliku carevinu i razveseli svoje
srce!
I plemeniti Yudhithira ustade sa svojega sjedita s namjerom da uini dobro itavome svijetu.
Pooe svi k Hastinapuri, a pred njima je iao kralj Dhrtaratra.
Kada uoe u grad, izaoe da ih doekaju tisue i tisue graana. Gomila se tiskala okienim
ulicama poput oceanske plime kada izae Mjesec. Divno ukraene prostrane palae inilo se da posru
pod teretom mnogih ena i djevojaka koje su se du ulica natisnule po njima. Umilnim glasovima
klicale su one Yudhithiri u slavu, a narod iz grada i pokrajina okupljao se oko dvora dovikujui
pohvale i blagoslove.
Uavi u dvor, blagoslovljeni Yudhithira stade pred kuna boanstva i odade im poast darivajui
ih dragim kamenjem, mirisima i cvjetnim vijencima. U pratnji sveenika Dhaumye i svojega staroga
strica on doe pred brahmane i radosno ih pozdravi iskazavi im duno tovanje obiljem bogatih
poklona, a nebesa odjeknue od njihova blagoslova: Ovo je blaen dan! kliknue svi slono. Bjee
to mio i ugodan glas koji razveseli srca svih prijatelja i dobronamjernika Panduovih sinova. A neto
kasnije, kada su se brahmani primirili, rakasa po imenu arvaka koji se bjee preruio u brahmana
oslovi kralja i ree mu: Ja u govoriti u ime svih onih brahmana jer to je njihova elja: Sramota nek
padne na tvoju glavu! Ti si zao kralj! Ti si ubojica svojih roaka! Sada kad si ubio svoje starije i
svojega uitelja, pristoji ti samo da se rastane od svojega ivota!
Nasta mukla tiina. Od tjeskobe i stida nitko, pa ni Yudhithira, nije mogao prozboriti ni rijei.
Onda progovori Yudhithira: Ja vam se klanjam i ponizno vas molim da ne mislite runo o meni.
Vama ne prilii da me poniavate. Uskoro u se oprostiti od svojega ivota!
U taj mah svi brahmani uzviknue: Mi to nismo rekli! Svako dobro neka te prati, kralju! A
onda prepoznae preruenoga pa povikae: Ovo je rakasa arvaka, Duryodhanin prijatelj! Obukao se
kao prosjak-isposnik s namjerom da uini neko dobro za Duryodhanu! Uz tebe, kralju, neka je svako
dobro i blagostanje, a i uz tvoju plemenitu brau!
I tada svi ti srditi brahmani izrekoe zajedno uglas: HUM! Osudivi rakasu, bezgrjenici su ga
ubili samim tim glasom. Spren njihovom moi arvaka se srui mrtav, poput drveta spaljena Indrinim
gromom. Potom se brahmani udaljie ispraeni Yudhithirinim izrazima potovanja i svojim
blagoslovima razgalie njegovo srce.
Yudhithira je svladao svoju tugu i malo se razvedrio. Sjeo je na prijestolje sazdano od zlata licem
okrenut k istoku, a dvojica vitezova, Krina i Satyaki, posjedae njemu suelice. Bhima i Aruna
posjedae oko kralja na stolice optoene draguljima, a na bijelo prijestolje od slonovae optoene
zlatom sjedoe Kunti i blizanci. Sveenik Kurua Sudharman, Vidura, sveenik Pandava Dhaumya i
kralj Kurua Dhrtaratra, svaki na posebnome prijestolju sjajnu poput ognja, sjedili su do njih, a tu
bjehu i Yuyutsu, Sanaya i Gandhari.
Na Krinin znak sveenik Dhaumya otpoe sveanu ceremoniju. Najprije je, kako to obiaji
nalau, blagoslovio rtvenik koji bjee okrenut istoku i sjeveru, a potom je plemenitoga Yudhithiru i
Krinu, Drupadinu ki, posadio na blistavo prijestolje prekriveno tigrovim koama. Onda je stao
lijevati na oltar rtvu Ijevanicu od ista masla pojui sve vrijeme propisane mantre.
Zatim ustade Krina i iz posveene koljke5 izli vodu na glavu Kuntina sina Yudhithire. Mudri
kralj Dhrtaratra uini potom isto, a za njima i svi savjetnici. Zadovoljni mu brahmani poeljee
pobjede i blagostanje i milozvunim glasovima pjevahu mu hvale.
5

U kritiko izdanje nije prihvaen stih koji tu radnju pripisuje Krini, nego se razumije daje vri sveenik
Dhaumya.
267

Kralj ih je Yudhithira sasluao pa im onda ovako kaza: Blagoslovljeni su Panduovi sinovi jer
njihove zasluge, stvarne ili nestvarne, spominju brahmani koji su se ovdje okupili. Ali znajte, to god
da se zbilo, kralj Dhrtaratra na je otac i gospodar. Onaj tko hoe meni ugoditi, neka se pokori
njegovim naredbama i neka potuje svaku njegovu elju i volju. Njegov je cio svijet pa i Pandave su
njegovi, kao i svi ostali. Neka svatko od vas ima na umu to to sam sada rekao!
Potom kralj Yudhithira raspusti narod da svatko ide za svojim poslom. Kada su se razili graani
i stanovnici pokrajina, moni kralj Kurua postavi svojega brata Bhimasenu u zvanje yuvarae,6 a
bistroumnome i veleuenom Viduri dodijeli dunost prvoga doglavnika i savjetnika za est dravnikih
poslova.7 Uvaeni Sanaya, iskusan i dubokouman, kojega su krasile sve dobre osobine, primi na sebe
dunost nadzornika riznice. Nakula bi postavljen da vodi brigu o popisu vojske, da je hrani, plaa i
brine se o njoj, a Aruni povjeri vrhovno zapovjednitvo nad svojim vojskama, a dunost mu bjee
obrana zemlje i kanjavanje zloinaca.
Dhaumya, prvi meu sveenicima, bi zamoljen da se prihvati brige o brahmanima i obavljanja
vedskih i svih ostalih obreda, a Sahadeva ostade uz Yudhithiru da bude njegova tjelesna straa.
Zadovoljni kralj dade ostalima poloaje koji su im, prema njegovu miljenju, odgovarali, a onda
plemeniti i pravedni kralj Yudhithira ovako naloi Viduri i plemenitome Yuyutsu: Vas dvojica ete
spremno i odano izvravati sve ono to bude poelio moj kraljevski otac Dhrtaratra. Svi graanski
poslovi i upravljanje pokrajinama bit e vaa dunost, a rjeavat ete ih uz kraljevu suglasnost.
Nakon toga kralj Yudhithira naredi da se odre posmrtne sveanosti za sve poginule roake i za
sve one za kojima ne ostadoe na svijetu ni roaci ni prijatelji. Dade da se iskopaju zdenci, sagrade
esme i kuhinje gdje se dijelila hrana, a sve u ime svojih izginulih prijatelja i za dobrobit njihovih dua.
Kao i prije iskazivao je svoje potovanje Dhrtaratri, Viduri i Gandhari, a i svima ostalim cijenjenim
Kuruima i inovnicima. Dobrostivi kralj brinuo se i o gospama koje su u boju izgubile svoje junake
mueve i sinove, i samilosno je uzeo pod svoju zatitu siromahe, slijepe i nemone i davao im je hranu,
odjeu i sklonite. On bijae sretan to je svakome udovoljio.
Kada sve bjee obavljeno, kralj Yudhithira doe Vasudevi koji je bio utjelovljenje samoga
Vinua i, vidjevi ga utonula u misli, on mu se smijeei obrati: Prvae meu veleumnima, jesi li no
proveo mirno i zadovoljno? Vidim udesan prizor, posvetio si se zadubljenju! O ti, koji si
velianstveno okrilje cijeloga svijeta, je li sve kako valja u svim trima svjetovima? udim se to si
sada pribjegao etvrtomu stanju svijesti8 i volio bih da mi kae razlog tome, ako sam dostojan da ga
ujem.
Mlai Indrin brat prizva natrag svoj um, svijest i osjetila u njihovo uobiajeno boravite, pa, uz
smijeak, odgovori: Tigar meu ljudima Bhima, koji sada nalik na sjajni oganj lei na postelji od
strijela, usredotoio je misli na mene. Stoga sam i ja duhom otiao do njega. Pribrao je sva svoja
osjetila i snagom svoje volje usmjerio je svoj um k meni zovui me da mu budem pribjeite. Kada
vlastita djela budu uznijela na nebesa toga monika meu kraljevima, zemlja e, Prthin sine, biti kao
no bez mjeseine. Zato, Yudhithiro, poi pokorno pred Gangina sina i pitaj ga o svemu to bi htio
saznati. Pitaj ga o svim etirima vrstama znanja, o pravdi, koristi, zadovoljstvu i o spasenju. Pitaj ga o
rtvama, obredima odreenim za sva etiri stalea, o etirima nainima ivljenja i o dunostima
kraljeva. Kada Bhima, prvak od roda Kurua, ode s ovoga svijeta, sve to znanje nestat e s njim.
I tako Krina, kralj Yudhithira sa svojom braom i mnogi drugi s njima krenue vozei se na
svojim kolima nalik na utvrene gradove i pod mnogim barjacima i zaputie se prema Kuruketri.
Izaoe na ravnicu milijuni plemenitih katriya. Na njoj se podizalo mnogo brjegova uinjenih od tijela
i kostiju slonova i konja i bezbroj ljudskih glava rasutih poput morskih koljki. Iarana nebrojenim
pogrebnim lomaama i gomilama oklopa i oruja, ta ravnica bjee nalik na vrtove u kojima je maloas
pijanevao Unititelj. Bacajui poglede na ete duhova i bezbrojne rakase, silni su vitezovi urno
jezdili tim krajem.
6

Yuvarada je prijestolonasljednik koji ve za ivota kralja dijeli s njime vlast.

adgunas, est dravnikih poslova, jesu mir (samdhi), rat (vigraha), nastupanje (yana), mirovanje (asana),
sijanje razdora (dvaidhibhava) i kada sve to nije dovoljno, utjecanje za pomo monijemu kralju (samraya).
8
etvrto je stanje svijesti stanje najdubljega zadubljenja.
7

268

Dok su se tako vozili, jakoruki Krina, radost Yadava, ree Yudhithiri: Eno u daljini, Prthin sine,
pet Raminih jezera! Tamo je Paraurama sjenima svojih predaka ponudio rtvu Ijevanicu od krvi
katriya. To se tu zbilo. Dvadeset jedan put moni je Rama istrebljivao katriye s lica Zemlje i
oslobaao je njihova tereta, a onda je odustao.
Napokon ugledae Bhimu. Na svojemu odru od strijela nalikovao je na zalazee Sunce. Kada
dooe do njega i posjedae naokolo, Krina pogleda Bhimu koji bijae kao vatra koja lagano trne i
ree mu: Jesu li ti osjetila jo uvijek pouzdana? Prvae meu rjeitima, nadam se da ti se jo nisu
pomutila! Pravedni antanu obeao ti je da e umrijeti tek kada to sam poeli. Ja nemam takvih
zasluga da bi mi ta elja bila ispunjena. I najmanja igla, kada se zabode u tijelo, stvara bol. to onda
rei o stotinu strijela koje probadaju tvoje tijelo? Brahmani uvijek govore o tebi da si ti deveti Vasu, ali
ti si vrlinom nadmaio svu osmoricu i ravan si samome Indri! Prvae meu ljudima, osim tebe nema
vie nikoga tko bi mogao rastjerati nedoumice to iskrsavaju u Znanjima koja se izuavaju na svijetu.
Pomou svojega otroumlja oslobodi Panduova sina njegove alosti. Osobe ije je znanje tako golemo
i raznovrsno ive samo zato da bi utjeile ljude kojima je um zamagljen.
Kada je uo mudre Vasudevine rijei, Bhima malo podie glavu i, sklopljenih ruku, ovako mu
odgovori: Budi mi zdrav, boanski Krino! Ja vidim, Govindo, tvoje vjeno oblije! Prvae svih
boanstava, misli na ono to e biti dobro za tvojega poklonika. Traim tvoju zatitu u elji da
doekam blaeni kraj!
Vasudeva mu odvrati: Velika je tvoja odanost meni i zato sam ti, kralju, pokazao svoje nebesko
oblije! O Bhimo, kada bude napustio ovaj svijet, svekoliko tvoje znanje nestat e s tobom. Zato su
svi ovi koji se ovdje okupie doli da od tebe uju pouke o dunosti i vrlini. Kai im stoga rijei Istine!
Bhima tada ree: O gospodaru nad svim svjetovima! O svemoni, na mukama sam zbog svih ovih
strijela koje mi nanesoe brojne rane, udovi su mi slabani, a ni um mi nije sasvim bistar. Naputa me
moja snaga, oprosti mi! Ja nita neu rei! I sam bi se Gospodar Govora pred tobom ustezao. Kako da
govorim ja, tvoj uenik, pred tobom koji si Stvoritelj Svemira?
Na to e Vasudeva: Neudobnost i omama, plamen boli, glad i e nee te muiti. Gangin sine
neusahle slave, tvoja osjetila i pamenje nee te izdati!
Tada svi veliki riiji, i pred njima Vyasa, izrazie Krini svoje oboavanje i zapjevae vedske
himne. Blag, ist i ugodan lahor pirnu poljem i donese sa sobom prekrasne mirise. Na mjesto gdje
bijahu Vasudeva, Gangin sin i kralj Yudhithira, lagano poe padati nebesko cvijee...9

Ovdje poinje golem korpus pounih rasprava koji zauzima dalje adhyaye 53-353. u antiparvanu te 1-166.
u Anuasanaparvanu, dvjema najopsenijim knjigama Mahabharate. Te su rasprave po sebi esto vrlo
zanimljive i vrlo znatne za povijest staroindijske kulture, filozofije, prava itd., ali stoje posve izvan toka
osnovne radnje koja ih samo uokviruje. Taj okvir koji je omoguio umetanje tolika pounoga materijala u ep
prevodioci su ovdje ukljuili u svoj izbor i time omoguili itaocu jasan uvid u kompoziciju epa, a sam su
pouni korpus s pravom izostavili jer bi on progutao epsku radnju a njoj ne bi nita dodao. (Osim toga, pouni
se dijelovi ne bi mogli nimalo pouzdano prevesti iz prijevoda.)
Sluajui Bhimine pouke Yudhithira postaje duhovni sin najstarijega glavara Kurua koji se odrekao tjelesne
djece, i time postaje na neki nain i duhovni nasljednik kuruske loze. Pouke, s jedne strane, znanjem oslobaaju
Yudhithiru podlonosti patnji i alosti koje ga mue, a s druge ga upuuju u nauku o dunostima kraljeva i
pripremaju za djelatni ivot vladara koji nije napustio svijet.
Yudhithirina unaprijedna spremnost da se odrekne kraljevstva ini ga opet srodnim Bhimi koji se
kraljevanja davno bio odrekao. Sada se, meutim, na toj spremnosti na odricanje od svijeta poukom gradi
sposobnost za pravedno vladanje u svijetu. Utoliko je ovaj golemi pouni korpus u naelnome opredjeljenju
podudaran s osnovnim nazorima izloenima u razmjerno kratkome, ali sredinjemu pounome tekstu u
Mahabharati, u Bhagavadgiti, koja je, ini se, presudno utjecala na koncepciju konane redakcije cijeloga epa.
269

Knjiga trinaesta
ANUASANAPARVAN
Knjiga o poukama

anameaya ree: Glavar Kurua Bhima leao je na svojemu odru od strijela kakav svaki ratnik
moe samo poeljeti. Dok su Pandave sjedjeli oko njega, moj premudri pradjed Yudhithira sluao je
pouke o svim tajnama koje se tiu njegovih dunosti i sve njegove sumnje bijahu rasprene. Ueni
brahmane, priaj to se dalje zbivalo s velikim kraljem Pandava!
Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada Bhima zautje, muk zavlada nad krugom kraljeva
okupljenih oko njega. Svi su sjedjeli bez pokreta, poput likova naslikanih na platnu. Datyavatin sin
Vyasa sjedio je zamiljen neko vrijeme, a onda oslovi kraljevskoga Ganginog sina i ree: Kralju, prvak
Kurua Yudhithira postao je opet ono to je bio, a uz njega su i njegova braa dobila natrag svoju
oevinu. Svijetli kralju, Krina i Yudhithira ti se klanjaju i mole te za doputenje da se vrate u grad.
Kraljevski antanuov sin dade Yudhithiri i njegovim savjetnicima doputenje da se mogu udaljiti
i s mnogo ljubavi ree svojemu unuku: Vrati se u grad, kralju, i neka nestane groznice iz tvojega srca.
Potuj boanstva i prinosi im rtve, dijeli bogate darove kao to je to Yayati inio, prvae meu
kraljevima, ini to predano i s punom panjom. Mnogo e dobra time zasluiti! Nagradi svakoga
svojega dobronamjernika i neka tvoji prijatelji budu pod tvojim okriljem kao ptice pod kronjom
bujnoga i snanog drveta izraslog na svetom tlu i prepunog ploda. Kada doe vrijeme da se oprostim
od svijeta, ti doi amo, kralju. Taj e as kucnuti onda kada se Sunce prestane sputati k jugu i opet se
stane penjati k sjeveru.
Kuntin sin odgovori: Bit e kako kae! i s dubokim potovanjem pozdravi svojega djeda pa se
sa svojim prijateljima i pratiocima zaputi prema gradu nazvanome po slonu. Na elo povorke postavie
kralja Dhrtaratru i gospu Gandhari koja uvijek bjee odana svojemu gospodaru.
Poto je ukazao duno potovanje graanima i stanovnicima pokrajina, kraljevski Kuntin sin dade
im doputenje da se mogu vratiti svojim domovima. On utjei udovice i ojaene majke darujui im
izobilje blaga.
Blagoslovljeni vladar proveo je u prijestolnici pedeset noi i tada se sjeti da je dolo vrijeme to
mu ga je djed naznaio. Prvi meu pravednicima dade se na put povevi sa sobom sve glavne
sveenike. Za njim su nosili mnogo proiena masla i cvjetne vijence, mirise i svilene haljine, a i
sandalova i alojina drveta na kojem e spaliti Bhimino tijelo. Bjee tu i skupocjenih ogrlica i dragulja,
a na elu su ili Dhrtaratra, kraljica Gandhari, proslavljena svojom vrlinom i Yudhithirina majka
Kunti. Bijae to dugaka povorka u kojoj su nosili i Bhimine svete ognje, pjevai i slavitelji pjevali su
svoje himne, a kralj je u toj povorci nalikovao na Indru.
Ubrzo stie tamo gdje je antanuov sin leao na postelji od strijela i vidje da ga dvore premudri
Paraarin sin Vyasa, Narada, Devala i Asita, a uz njih i nekolicina kraljeva iz raznih dijelova zemlje,
koji su ostali ivi poslije pokolja. Kralj sie sa svojih kola a onda on i njegova braa pozdravie
svojega djeda, od kojega su drhtali svi neprijatelji. Potom se pozdravie i s mudracima kojima na elu
stajae Vyasa.
Najzad kralj Yudhithira oslovi Gangina sina u ime svoje brae i u svoje vlastito ime: To sam ja,
Yudhithira, kralju. Mi te pozdravljamo! Ako me jo moe uti, reci mi to mogu uiniti za tebe?
Donio sam, kralju, tvoje rtvene ognjeve i doao sam u reeni as. Ovdje su i svi stanovnici
Kuruangale i svi preivjeli ratnici. Otvori oi, glavaru Kurua, i pogledaj nas! Sve to je trebalo uiniti
i pripremiti, uinjeno je i pripremljeno. Sve je ve bilo spremno za as koji si naznaio.
Tada Gangin sin otvori oi i vidje kako oko njega stoje okupljene sve Bharate. Velmoni gospodin
prihvati jaku Yudhithirinu ruku i oslovi ga dubokim glasom: Dobro je to si doao, Kuntin sine, i ti i
tvoji savjetnici. Boanski Surya zapoeo je svoj put k sjeveru. Leao sam na ovome odru, na vrhovima
ovih strijela, pedeset i osam dana, a osjeao sam se kao da to traje itavo stoljee.
Potom Gangin sin pozdravi Dhrtaratru i kaza mu: Kralju, ti dobro poznaje dunosti i vie ne
postoje tvoje sumnje u pogledu zemaljskih dobara. Znana ti je i tanahna nauka Veda, a i dunosti koje
270

nam propisuje vjera. Ne bi trebalo da se preputa alosti. Po zakonima pravde Panduovi su sinovi i
tvoji koliko su bili njegovi. Pazi ih i titi kako to valja i dolikuje. Oni uvijek vjerno i posluno slue
svojim starijima.
Veliki junak Kurua onda se obrati silnome Vasudevi: O Boanstveni, o Gospode svih bogova, tebe
oboavaju boanstva i asure! Ti si Svevinja i vjena dua! Spasi me, prvae svih stvorenja! Daj mi
svoje doputenje, Krino, da napustim ovaj svijet. Ti, koji si vrhunska srea, zakrili Pandave i uvijek ih
titi! Ti si im, doista, jedina odbrana! Ti i Aruna drevni ste riiji. Nara i Narayana koji su se rodili
meu ljudima. Dopusti im da odem, Krino, i da odbacim ovo tijelo. Uz tvoje doputenje mene e
doekati najvee blaenstvo.
Vasudeva mu na to odgovori: Ima moje doputenje, Bhimo! Dospjet e na poloaj Vasua,
velianstveni junae! Ti nisi na ovome svijetu bio kriv ni za jedan prijestup, svojem si ocu bio odan
kako jo nitko ne bijae, i zato sada Smrt, poput sluavke, eka na tvoju volju!
Gangin sin onda jo jednom oslovi Pandave i Dhrtaratru: Ja se elim rastati od ivota! Dopustite
mi da to uinim, a vi se borite da dosegnete Istinu jer ona je najmonija sila. Uvijek imajte uza sebe
potene i mudre brahmane, samoobuzdane i predane isposnitvu.
On se potom izgrli sa svima pa zautje. antanuov sin bjee neko vrijeme potpuno miran.
Upravljao je ivotnim dahom, tako da proe kroza sve one dijelove tijela koji su naznaeni u yogi.
Zatim se njegov ivotni dah stane dizati. Oni dijelovi tijela iz kojih se podizao ivotni dah, pomou
yoge, jedan za drugim postadoe ponovno zdravi. udesan se dogaaj, kralju, odigravao pred svim
onim okupljenim kraljevima i velikim mudracima. Za kratko vrijeme na Bhiminu tijelu vie ne bijae
nijedne strijele i nijedne rane. Zauzdani ivotni dah ne mogae nikuda umaknuti, ve se probi kroz
Bhimino tjeme i ode nagore, prema nebu.
Zatutnjae nebeski bubnjevi i cvjetna se kia prosu iz visina. Siddhe i ponovno roeni mudraci
ushieno su uzvikivali: Prekrasno! Prekrasno! A Bhimin je ivotni dah, nalik na veliki meteor, suknuo
u visine i uskoro nestao iz vida.
Tako se Bhima, asni starina, sredinji stup roda Bharata, voljeni djed Kurua i Pandava, sjedinio s
vjenou. Potom Pandave i uz njih Vidura skupie mnogo suha drveta i mirisnih sastojaka pa uinie
za Bhimu pogrebnu lomau. Kada od njegova tijela osta samo pepeo, oni se zaputie na svetu rijeku
Gangu, a mnoto mudraca i isposnika ilo je za njima. Tu, na Ganginoj obali, oni slavnom Ganginu
sinu odrae pogrebne obrede i prinesoe Bhiminoj dui rtve Ijevanice, kako to propisuju drevni
obiaji.
Tada, shrvana tugom, boginja Ganga izroni iz vode lijui gorke suze. Poto je oplakala svojega
sina, ona ree tunome skupu: O kraljevi, a i ti kralju Yudhithiro, ujte me: Sin mi je bio kraljevskoga
roda i krasili su ga mudrost i visoko porijeklo. Svima svojim starijima bio je dobroinitelj, a svojoj
porodici oslonac i dika. Nadasve bijae odan svojemu ocu i nepokolebljivo se drao svojih zavjeta. Ni
Paraurama, amadagnijev sin, nije ga mogao pobijediti. Jao meni, pa zar da takva junaka nadvlada
ikhandin?! Ah, srce mi mora biti od dijamanta kada ve nije prepuknulo od jada to ga vie neu
ugledati na svijetu!
Krina se trudio oko boginje i tjeio je blagim rijeima tiho joj govorei: Tvoj je sin dospio u
najvie blaenstvo, u to ne sumnjaj ni trena! Otiao je u nebesa sretan i po vlastitoj volji i izboru. Ni
bogovi ga ne mogae ubiti u boju! Nemoj tugovati, boginjo, i istjeraj groznicu iz svojega srca!
Krinine i Vyasine rijei umirie prvu meu svim rijekama, a onda joj svi prisutni kraljevi s
Krinom na elu ukazae sve dune poasti i dobie od nje doputenje da mogu napustiti njezine
obale.1

Dronina je smrt stajala Pandave nonoga pokolja koji je u njihovu taboru poinio Avatthaman, kao to
pripovijeda deseta knjiga. Na kraju jedanaeste, poslije Gandharine tualjke, osobito teak udarac za
Yudhathiru i Pandave donosi Kuntino priznanje da im je veliki suparnik Karna bio roeni brat. Poetak
dvanaeste knjige jo odjekuje od teine tog udarca, ali ga pokuava smiriti priama o Karninoj neizbjenoj
sudbini. A zatim dvanaesta i trinaesta knjiga odaju ast i divljenje slavnome djedu Kaurava i Pandava, njihovu
tjelesnome prastricu Bhimi.
271

Time sudbina velikih ratnika Kaurava uokviruje knjige o borbi na Kuruketri: Dronina u sedmoj i desetoj
knjizi, Karnina u osmoj i jedanaestoj, a Bhimina u estoj te dvanaestoj i trinaestoj. Hijastikom je
kompozicijom osobito naglaena komplementarnost Karne (vojskovoa u 8. knjizi pogrebni obred na kraju
11. knjige) i Bhime (vojskovoa u 6. knjizi pogrebni obred na kraju 13. knjige), a s druge strane svojevrsna
sveobuhvatnost Bhimina nepristrana znaaja u usporedbi s Karnom i Dronom:

272

Knjiga etrnaesta
AVAMEDHIKAPARVAN
Knjiga o konjskoj rtvi

Vaiampayana ree: Kada kralj Dhrtaratra zavri prinoenje Ijevanice vode, oni pooe uz
Ganginu obalu a snanoruki Yudhithira, koji je iao za njime uzburkanih osjeaja i oiju oblivenih
suzama, najednom klonu tu, na obali, a Bhima ga prihvati dok je padao.
Ne moe vie ovako! kaza onda Krina, dok su Panduovi sinovi stajali oko potresenoga
Dharmina sina i teko uzdisali gledajui ga kako lei na zemlji. Vidjevi da je smalaksao i shrvan
oajem, oni posjedae oko njega i sami alosni. A razboriti kralj Dhrtaratra, kojemu njegova mudrost
bijae jedino svjetlo, i sam prepun emera zbog smrti svojih sinova, oslovi Yudhithiru pa mu ree:
Ustaj, tigre Kurua! Mora izvravati svoje dunosti! Kuntin sine, Zemlju si osvojio drei se
katriyskih obiaja i zato sada uivaj sva svoja prava i dijeli ih sa svojom braom i prijateljima! Prvae
meu pobjednicima, ne znam poradi ega pati. Zemaljski gospodaru, Gandhari i ja smo oni koji imaju
to oplakivati jer izgubismo stotinu svojih sinova koji nestadoe kao blago koje stekne u snu. Meni je
vrli Vidura ovako pretkazao: Tvoj rod snai e propast zbog Duryodhaninih grijehova. Ako hoe da
vlada Yudhithira, ti izvri rtveni obred, a onda sam preuzmi vlast u kraljevini i podjednakim okom
gledaj na svakoga. Neka tvoja rodbina ivi od tvoje dareljivosti. Ali ja se ogluih na pametne rijei
staloenoga savjetnika i, evo, zasluih da me snae ovaj neizmjerni jad. Pogledaj na nas stare roditelje
koji grcaju u moru alosti, kralju, a za tvoju bol ne vidim nikakva razloga.
Te rijei umnoga kralja opet umirie Yudhithirin um.
Onda se javi Vasudeva: Podlost srca vodi u propast, a estitost ravno k Brahmanu! Ako je
Brahman jedina svrha prave mudrosti, onda nju od toga cilja ne moe odvratiti nikakva pomutnja uma.
Tvoj se karman jo uvijek nije istroio i jo nisi pobijedio svoje neprijatelje jer nisi upoznao zlotvore
koji vrebaju u tvojemu vlastitom umu. Sattva, raas i tamas1 svojstva su due i ueni kau da prisutnost
u odreenu odnosu znai umno zdravlje. Ako se ravnotea poremeti, mora se primijeniti neki lijek.
Sreu nadvladava tuga, a tugu zadovoljstvo. Neki ljudi, ophrvani tugom, ele se sjeati nekadanje
sree, a neki opet, uivajui u srei, poele da se prisjete prole tuge. Moda je, Kuntin sine, to u tvojoj
uroenoj prirodi koja te sada nadvladava i prisiljava da priziva sjenke i privide nekadanje tuge. Sada
je dolo vrijeme da povede bitku koju svatko mora voditi sam sa svojim duhom. U tom ratu nee ti
biti potrebni ni oruje ni prijatelji, a ni sluge. Bude li pobijeen, u kakvu e se nai stanju?
O izdane Bharata, spasenje se ne postie ako su ti od svega pree zemne stvari. Ono se dostie
samo ako se odbaci ono to godi mesu. Vrlina i srea onih koji se odriu svjetovnoga blagostanja, a
iznutra su zaokupljeni strastima i slabotinjom mesa, neka pripadnu naim neprijateljima.
Zato, kralju, pretvori sve svoje udnje u vrlinu. Samo e tako uiniti sebi dobro. Pripremaj se
za veliku konjsku rtvu i bogate darove koji idu uz nju i ne daj vie alosti da te izjeda zbog tvojih
prijatelja izginulih u boju. Budi siguran da nikada nee ugledati kako je oivio onaj koji je ubijen.
Vaiampayana govorae dalje: Tako se uzburkani Yudhithirin um opet primirio uz utjehe mudrih
i uenih. On onda ree Vyasi, Naradi i ostalima: Vae su me rijei utjeile i vie nemam ni najmanjeg
razloga da i dalje patim. Stekao sam veliko blago kojim mogu ukazati poasti bogovima i zato u uz
vau pomo prirediti sveanost konjske rtve.
I glavar Pandava poe za Dhrtaratrom pa tako uoe u Hastinapuru. Yudhithira se prihvati
uprave nad svekolikom zemljom i uvijek se trudio da bude utjeha svojemu stricu.
Plemeniti Krina i Dhananaya odoe u Indraprasthu da se tamo provesele neko vrijeme.
Kada su se vratili u Hastinapuru, Aruna ponizno stade pred Yudhithiru i ree: Kralju, neustraivi
Vasudeva ve dugo nije vidio svoj dom. On eli, uz tvoje doputenje, otii i vidjeti svojega oca.
1

Sattva "suastvo, dobrota, bistra svijest", raas "praina, zamagljenost, strast" i tamas "tama, tromost,
nesvjesnost" tri su gune "niti, sastavnice, svojstva, stanja" cjelokupne duhovne i tvarne prirode, prakrti, po
nauci samkhye.
273

Yudhithira odvrati: O lopoooki, budi mi blagoslovljen! Madhuov pogubitelju, idi jo danas da

vidi vladara plemena ura. Ve dugo nisi vidio ni mojega ujaka, a ni boansku Devaki. Kada bude,
premudri, susreo ujaka i Baladevu, ti im prenesi moje najdublje potovanje. O junae, uzmi odavde sve
to poeli. Tvojom smo milou osvojili cijelu zemlju i svi su nai neprijatelji mrtvi!
Na to mu Vasudeva odgovori: Sva blaga i drago kamenje, monie, i cijela zemlja, pripadaju tebi i
samo tebi. I sve blago koje se moe nai u mojemu domu takoer pripada tebi.
Neka bude kako je tvoja volja sloi se Yudhithira i ukaza mu sve poasti, a potom Krina
ode svojoj tetki Kunti. Oprosti se od nje i obie poasni krug oko nje pa, posjevi na svoja kola sestru
Subhadru, krenu k Dvaraki ispraen njihovim blagoslovima i velikim mnotvom graana.
Pred Krinom je vjetar estoko puhao istei put od pijeska i trnja, a Vasava je pred njega posipao
mirisno nebesko cvijee. Iao je putom koji je vodio kroz bezvodnu pjeanu pustaru i tu on susretnu
glasovitoga isposnika Uttanku. Krina pozdravi dinoga brahmana-pustinjaka, a Uttanka mu uzvrati na
pozdrav pa se stade raspitivati o zdravlju i napretku rodbine i prijatelja,kako je to ve obiaj, te ga
upita: O auri, ti si odlazio Kuruima i Pandavama. Jesi li uspio meu njima uspostaviti trajnu slogu,
kako to mora biti meu braom? Vraa li se, Keavo, poto si pomirio svoje drage roake? Je li
urodilo plodom ono povjerenje koje su Kurui uvijek polagali u tebe? Blagoslovljeni mu odgovori:
Pokuavao sam uporno i na sve naine urazumiti Kurue, ali oni me ne htjedoe sluati. Tako se
dogodilo da Kurui izgiboe svi do jednoga, a s njima i njihova svojta i prijatelji. Ni milom ni silom
ruku sudbine jo nitko nije zaustavio!
Uttanka bjee zaprepaten i vrlo rasren: Zato to si, Krino, mogao, a nisi spasio velmoe Kurua
koji su tvoj rod i tebi dragi, ja u te prokleti! ree on oiju iskolaenih od gnjeva Zar si samo
gledao mirno dopustivi da se to dogodi? Zar ih nisi pokuao silom sprijeiti? Sva je prilika da si ti,
Krino, mogao spasiti Kurue samo da ti nije bilo svejedno kakva e ih sudbina snai, a oni su u propast
otili zbog svoje podmuklosti i licemerja!
Vasudeva mu odgovori: Ne trai u gnjevu plodove svojih golemih isposnikih zasluga! Sasluaj
najprije to u ti kazati pa, ako ti jo uvijek bude do toga stalo, onda me prokuni! Znaj da o meni ovise
Tama, Strast i Dobrota2 jer ja sam njihovo pribjeite. Znaj da je Dharma moj prvoroeni potomak,
roen iz mojega uma, a njegova je bit suosjeanje sa svim stvorenjima. Stalno se mijenjam i raam se
iz razliitih maternica da bih na taj nain mogao podrati svojega sina, a pomagali su mi ljudi koji
postoje ili su jednom postojali. Doista, ja to inim da bih branio Pravdu i ojaavao njezine temelje. U
svim trima svjetovima znan sam u sva tri svoja lika: Ja sam Vinu, Brahman i iva. Ja sam ishodite i
propast svih stvorenja. U svakoj yugi ja ulazim u razliite maternice da bih Pravdi poravnao pute i
uinio dobro svojim stvorenjima. Ako sam roen kao nebesnik, moja su djela poput nebesnikih. Ako
se pojavim u tijelu yake ili rakase, sve inim poput yake ili rakase. Ako se rodim kao naga ili
gandharva, moram i djelovati kao oni. Sada sam roen kao ljudsko bie i zato mogu initi samo ono
to je priroeno takvu stvoru. Preklinjao sam Kurue da se okane rata i inio sam sve to sam kao
ovjek mogao. Bili su obijesni, zaglupljeni i otupjelih osjetila i nisu se obazirali ni na moje najusrdnije
molbe. Razgnjevljen, pokuao sam ih ak i zaplaiti, ali ni to nije nita pomagalo. Grjenici su se,
voeni rukom sudbine, odvaili da se upute u rat i tako su asno izginuli na bojnome polju, a Pandave
su stekle veliku slavu, Prvae meu brahmanima, eto mojeg odgovora na tvoje optube!
Onda mu Uttanka odgovori: Ja znam, anarddano, da si ti tvorac Svemira i to je moje znanje,
vjerujem, proizalo iz tvoje naklonosti prema meni. O ti neusahle slave, srce mi je ispunjeno radosnim
mirom jer sam tebi odan. Nije mi vie do kletvi. Ako zasluujem i najmanju milost od tebe, uini da
bar jednom ugledam tvoj sveobuhvatni lik!
Presveti Uttanka bjee zadovoljio Govindu, pa mu se ovaj i pokaza u svojemu vjenome obliju
Vainava u kojemu se prikazao i umnome Aruni. Bljetavilo toga lika bjee kao od tisuu sunaca i on
stajae pred Uttankom ispunjavajui sve prostranstvo, a na svim stranama mogla su se vidjeti lica.
Zapanjeni brahman gledao je divei se Vinuov oblik Svevinjega, a onda prozbori: O ti ije je djelo
Svemir, klanjam ti se, Duo Svemira i roditelju svih stvorenja! elio bih da te opet ugledam u
ljudskome obliju! I ono je vjeno!
2

Tama, strast i dobrota jesu tamas, raas i sattva.

274

Krini bjee milo pa mu ree: Htio bih ti, Uttanka, ispuniti jednu elju. Kai mi to bi poelio?
Uttanka e na to: Gospode, zar nije dovoljno i to to sam te gledao u tvojemu sveobuhvatnom obliju?
Ja nita vie ne elim!
Ali je Krina ostao uporan pa priprosti brahman, koji je stalno lutao pustinjom, najposlije kaza:
Dobro, gospodaru. Kada mi ve hoe ispuniti elju, onda neka to bude voda. elim da uvijek naem
vode kada me bude morila e. Ispuni mi tu elju.
Svevinji Gospodin onda skloni svoju silu i odgovori Uttanki: Kada god bude trebao vodu,
pomisli na mene! Rekavi to, on produi u Dvaraku.
Nedugo potom dogodi se da slavnoga Uttanku stade moriti e dok je lutao pustinjom traei
vodu, ali je nigdje ne mogae nai. Dok je tako tumarao naokolo, on se sjeti slavnoga Krine i u taj as
spazi u pustinji lovca iz stalea andala, golog i pranjavog, a oko njega se motao opor pasa. Bjee
naoruan maem, lukom i strijelama, a cijela njegova prilika doista bijae strana.
Prvi meu ponovno roenima vidje tada da lovac mokri i to doista bijae obilat mlaz vode.
Uttanka tada opet pomisli na Krinu, a lovac mu se u taj as, smjekajui se, obrati: Evo vode, Uttanka!
Vidjeh da se zlopati bez vode pa sam se saalio na tebe!
Na te loveve rijei Uttanka se ne osvrnu niti se pokaza voljnim prihvatiti tu ponudu, ve poe
grditi Krinu, a lovac e na to: Hajde, pij!
Isposnik odbi utoliti e vodom koja mu se nudila na takav nain, a budui da su ga e i glad sve
vie stavljali na muke, on se vrlo rasrdi. Kako Uttanka vie nije obraao panju na njega, lovac
najednom nesta, a s njime i njegov opor pasa i, kada Uttanka to vidje, obuze ga stid. ak mu pade na
pamet i da se Krina poigrao s njime, ali se nosilac koljke, koluta i topuza ubrzo pokaza pred njim, i to
na isti onaj nain na koji lovac bjee nestao.
Uttanka mu ree: Prvae meu svim biima, ne bih rekao da tebi prilii da jednome brahmanu
nudi vodu u obliku loveve mokrae! Premudri anarddana utia njegov gnjev mnogim ljubaznim
rijeima i ovako mu kaza: Voda ti je ponuena onako kako je to moralo biti uinjeno, ali ti to nisi
mogao razumjeti. Bio sam zatraio od Gromovnika da ti umjesto vode da nektara da utoli e, ali mi
je vladar nebesnika odgovorio: Nije dobro da smrtan stvor postane besmrtnik! Ispunit u mu neku
drugu elju. Ba tako mi je odgovorio! Ali ja ostadoh pri svome i rekoh mu da je Uttanka zasluio da
pije nektara i on napokon prista, ali mi usto ipak ree: Ako mu ve treba dati da pije amrte,3 onda u se
ja pretvoriti u lovca i dat u mu je. Dozvolit u mu da je pije ako on bude prihvatio nain na koji e mu
biti ponuena. Bude li me prezreo i odbio, vie je nee moi dobiti!
I tako on sa mnom utvrdi dogovor i doe preruen pred tebe da ti ponudi nektar. Vidio si ga
preruena u andalu i ti si ga odbio. Veliku si pogrjeku napravio? Spreman sam uiniti za tebe ono to
mogu. Onih dana kada te bude morila e, podii e se nad pustinjom oblaci puni vode. Tako e moi
ugasiti svoju e. Oblaci e ti dati dovoljno vode da se moe napiti. To to si rekoh ista je istina i ti
oblaci zvat e se odsada oblaci Uttanka!
Uttanku je to vrlo obradovalo, Bharato, a oblaci koji prosipaju kiu na pustinju i dan-danas
nazivaju se oblaci Uttanka.
Primaknulo se vrijeme da otpone obred konjske rtve i Krina se u pratnji Vrnija vratio u
prijestolnicu te nastavio ivjeti u njoj, a Vidura i Yuyutsu brinuli su se da bude ugoen kako treba i
dolikuje.
Ba u to vrijeme, anameayo, kada je junak Vrnija bio u Hastinapuri, rodio se kraljevi Parikit.
Poto je bio pogoen Brahmanovim orujem, rodio se nepokretan jer u njemu ne bijae ivota. Na prvu
vijest o njegovu roenju graani udarie u veselje, ali nedugo zatim nad grad se nadvila sjenka alosti.
Uznemireni Krina ubrzo je u Yuyudhaninoj pratnji stigao u enske odaje, a tu ga presretnu
rasplakana Kunti i stade jadikovati: Slavni junae, unuk tvoje sestre Subhadre upravo se rodio mrtav
jer ga bijae ubio podli Avatthaman! Molim te, ispuni svoje obeanje i vrati to dijete u ivot! U njemu
se nastavlja ivotni dah Pandava a i moj vlastiti! On je taj o kojemu ovisi zaduni grumen rie velikoga
Pandua, Abhimanyua, a i mojega svekra!
3

Amrta je pie besmrtnosti, nektar. Tim se imenom u obredu naziva soma.

275

 Bit e kao to sam rekao! odvrati na to Krina i uputi se u lonicu u kojoj bijae, kralju,
roen tvoj otac. Odaja bijae propisno posveena i okiena vijencima bijeloga cvijea. Na sve strane
stajahu sudovi puni vode, ugljena od drveta tinduka natopljenog bivoljim maslim, sjemena od goruice,
a blistave vatre plamsale su na nekoliko mjesta obasjavajui blistavo oruje koje bijae lijepo poredano
unaokolo. Bilo je tu i mnogo starijih gospoa koje bijahu pozvane da dvore, a i dosta vjetih i pametnih
lijenika. Oni koji su se razumjeli u te stvari postavili su tamo gdje treba i ono to je pogubno za
rakase, a Krina se osvrnu i sve pregleda pa kaza: Izvrsno!
Viratina ki prestade plakati i pokri se kao to nalae pristojnost, a onda stade tuiti: Govindo, ako
ovo dijete ne bude oivjelo, ja u se odrei svojega ivota! Ono je sva naa uzdanica i svrha svih naih
oekivanja! Ja sam se nadala da u te moi doekati i iskazati ti svoje potovanje drei dijete u krilu,
ali ovo moje dijete tvrda je srca i nezahvalno kao to mu bjee i otac. Gle, ono prezire mo i slavu
Pandava i Yamina mu je kua milija od svega ovoga! I tada bespomona Uttara pade na tlo kao da je
poludjela. Kroz cijelu su palau odjekivale jadikovke i bjee to doista prava kua alosti.
Uttara ubrzo doe, k svijesti pa uze dijete na krilo i stade mu govoriti: Tvoj se otac strogo
pridravao svojih dunosti! Zna li da ini grijeh time to ne pozdravlja najslavnijega meu
Vrnijima? O sine, kada doe svojemu ocu, ti mu ovako porui: iva stvorenja ne umiru dok im ne
doe sueni as, jer, evo, i ja sam jo uvijek meu ivima premda nema niega radi ega bih eljela
ivjeti! O jaki vitee, privoljet u Yudhithiru da mi dopusti da progutam otrov ili da se bacim u
oganj!
Bik meu muevima tada dodirnu vodu pa prizva k sebi sile Brahmanova oruja, a onda ree
ucviljenoj majci mrtvoga djeteta tako da svi uju to govori: Gospo Uttara, ono to rekoh, to e se i
obistiniti, jer ja jo nikada nisam izustio neistinu! Pred svima vama vratit u ivot ovome djetetu! Kao
to je svaka pravda i istina u meni uspostavljena, tako neka i sin Abhimanyuov, koji se mrtav rodio,
ponovno oivi! Kao to sam pravedno pogubio Karnu i Keina, tako neka i ta istina oivi ovo dijete!4
Kada Krina to izree, u mrtvome se djetetu stadoe javljati prvi znakovi ivota i ono se postupno
sasvim vrati u ivot. Onoga trena kada je Krina opozvao Brahmanovo oruje, kralju, tvoj otac obasja
svojom silom cijelu tu odaju. Rakase koji su se uljali naokolo moradoe pobjei, a mnogi i pogiboe
u tome asu. Iz nebesa se zauo poklik: Prekrasno, Keavo! Prekrasno! A Brahmanovo oruje
vratilo se Praocu svih svjetova.5
Kada vidjee da se ivotni dah vratio u tvojega oca, sve gospe Kurua vrlo se obradovae i poee
slaviti i hvaliti anarddanu. Radovao se i Krina i darivao je dijete mnogim skupocjenim draguljima, a
isto uinie i sve poglavice Vrnija. Moni anarddana, koji nikada nije odstupio od istine, dade tada
ime tome djetetu koje je bilo tvoj otac, o kralju. On ree: Budui da se ovo dijete rodilo onda kada je
vaa loza bila gotovo sasvim istrijebljena, neka njegovo ime bude Parikit!6
Kada ti je, kralju, otac imao mjesec dana, Pandave su se vratile u prijestolnicu i sa sobom donijele
neizmjerno blago. Kada su saznali za pothvat to ga je uinio Vasudeva, oni mu svi iskazae svoje
oboavanje, a Devakin premili sinak ionako bjee u svako doba vrijedan oboavanja.
Prolo je jo nekoliko dana, a u grad, prozvan po slonu, stie i Satyavatin sin Vyasa. Poto se
zavrio obred dobrodolice, Yudhithira oslovi uzoritoga Vyasu i ree mu: Sveti ovjee, ovo
bogatstvo stekli smo tvojom milou i moja je elja da ga upotrijebim za veliku sveanost zvanu
konjska rtva.
Vyasa mu odgovori: Ja odobravam tvoju namjeru, kralju. Uini to treba i iskai boanstvima
svoje tovanje tako to e izvriti rtvovanje konja i razdijeliti bogate poklone. Konjska rtva, kralju,
oiava od svih grijeha.

Izricanje neke istinite tvrdnje, istinitost koje moe biti pravo poznata samo izricatelju, smatralo se u staroj
Indiji sredstvom kojim se moe postii obistinjenje neke elje ili zahtjeva. Zvalo se satyakriya. I to e biti oblik
bojega suda.
5
Praotac je bog Brahman.
6
Tu se ime Parkit ili Parikit povezuje s korijenom KI (1) "unititi, istrijebiti...", a ne s drugim korijenom
KI (2) koji znai "stanovati, boraviti".
276

Sasluavi Vyasu, pravedni kralj Kurua odlui da otpone pripreme za veliku sveanost. Na dan
puna Mjeseca u mjesecu aitri7 otpoeo je obred velike rtve a slavni je Vyasa svojeruno pustio
briljivo odabrana konja koji bjee odreen za rtvovanje.8 Aruna je bio odreen da titi toga konja
dok bude lutao kroz razliite zemlje i krajeve, a za njime su ili mnogi brahmani znalci Veda i mnogi
katriye. Sva Hastinapura, kralju, pa ak i djeca, izala su da vide velikoga junaka koji je polazio na
svoje putovanje. Gomila znatieljnika bjee tako zbijena da se inilo da e od silna pritiska njihovih
tijela planuti vatra.
Konj je po slobodnoj volji lutao Zemljom, a Aruna je za to vrijeme bio mnoge bitke s vladarima
dalekih krajeva kroz koje je prolazio, jer mnogi od njih izaoe da mu se suprotstave. Vijesti o
Aruninim pobjedama inila su mnogo radosti Bhimaseni i svim ostalim Kuruima, a i samim rtvenim
sveenicima.
Napokon stie glas da se Aruna vraa kao pobjednik u Hastinapuru i svi oni izaoe da ga
doekaju, a pred njima stajae kralj Dhrtaratra. Treega dana poslije Arunina povratka Vyasa ree
Yudhithiri: Od dananjega dana, Kuntin sine, ti moe zapoeti svoju rtvenu sveanost. Dolo je
vrijeme da se i ona obavi.
Kao to bijae obiaj u takvim prilikama, na Yudhithirin poziv dooe svi zemaljski
velikodostojnici. Najbolji sveenici, vrsni znalci ove obredne rtve, svakoga su dana obavljali
propisane obrede onako kako to nalau sveti spisi i cijela ta rtvena sveanost obavljala se u velikome
sjaju. Nee vie biti takvoga kralja koji e biti kadar pripraviti sve ono to se tada odigralo po
zapovijesti kralja Kurua. Od njegova silnog blaga brahmani uzee koliko je tko htio, a ostatak
razdijelie katriye, vaiye i udre, a i razna plemena mleha.
Poto se zadovoljie svi brahmani, rodbina i prijatelji, svi siroti, slijepi i bespomoni, i kada je
svuda naokolo sve brujalo od hvale, uenja i divljenja zbog tolikoga bogatstva koje bjee razdijeljeno
na poklone i dok se kia cvijea krunila nad Yudhithirinom glavom, pojavi se tu iz jazbine neki
mungos zlaanih bokova.9 On se javi ljudskim glasom dubokim kao glas groma: Hej, kraljevi, ova
velika rtva ne moe se ni mjeriti s prasthom10 od jemenoga brana, koju je poklonio neki dareljivi
brahman s Kuruketre, i to u vrijeme dok bijae odravao svoj zavjet unha.11
To vrlo zaudi brahmane pa oni prioe mungosu i zapitae: Otkuda si ti stigao na ovu sveanost
na kojoj su se okupili bogovi i vjernici? Ova avamedha izvrena je po svim propisima to ih spominju
sveti spisi i nije pristojno da se ruga takvome obredu. Svatko tko je doao na njega doekan je s
dunom panjom i potovanjem i bogato je darovan. Svakome se bilo ugodilo i svi se vraaju sretni i

Mjesec aitra traje od potkraj oujka do potkraj travnja.

Prije konanoga rtvovanja odabrani konj bez mane mora godinu dana lutati zemljom kuda mu se prohtije.
Ako mu nitko ne zaprijei put kroz to vrijeme, smatra se da sva zemlja priznaje vlast vladara koji prinosi
konjsku rtvu. Ako koji susjedni vladar tu vlast eli osporiti, treba pokuati zaustaviti konja. Konja stoga prati
kraljeva druina, u ovome sluaju pod vodstvom Arune, koja ima zadatak da svlada svakoga tko zaeli konju
preprijeiti put. Ako u tome uspije i konj se nakon godine dana vrati u prijestolnicu, to se smatra dokazom da
nitko ne moe osporiti kraljevu vlast te kralj moe dovriti rtvu.
Velika rtva konja koju prinosi Yudhithira radi oienja od grijeha poslije velike bitke i radi potvrivanja
svoje neosporne vlasti nadovezuje se neposredno na posveenje Yudhithire za kralja Hastinapure u 40.
adhyayi 12. knjige, ali u kompoziciji epa kao protutea ili nadmaenje odgovara rtvi kraljevskog posveenja
Yudhithire za kralja Indraprasthe u 2. knjizi. Nakon raasuye kralj smije prinijeti avamedhu. Kao to igra
kockama i rat jedno drugome odgovaraju kao oblici bojega suda, tako si odgovaraju i raasuya koja zavrava
kockanjem i avamedha koja oiuje od grijeha u prethodnome ratu.
9
Mislim da se moe raditi o malome indijskom mungosu pasmine Herpestes auropunctatus koji ivi u
plodnijim dijelovima sjeverne Indije od Kamira do Bengala i Asama, a izvan Indije od Mezopotamije do
Malaye. ivi u jazbini koju sam iskopa. Smeasto krzno nasitno mu je posuto zlatom.
10
Prastha je mala itna mjera, oko etvrtine adhake koja, prema rjenicima, iznosi 7 libara i 11 unca. Prastha
bi, dakle, bila neto preko 800 g.
11
Unha je pabirenje ita. Zavjet se sastoji u tome da se jede samo napabireno zrnje koje je vrlo teko
nakupiti, i to samo u odreeno doba dana.
8

277

obradovani poklonima. Mantre su se pjevale besprijekorno i sve je bilo kako valja. Sva su etiri stalea
zadovoljna pa zato onda ti tako govori?
Mungos se nasmija pa odgovori brahmanima: O brahmani, istina je to sam vam rekao! Ne
govorim vam ja to iz neke zle namjere. Ono to imam kazati svatko moe uti. Po svojim zaslugama
ova rtva doista nije vrijedna onoga poklona koji je bio samo pregrt jemenoga brana. Zauzvrat su taj
brahman i njegova ena mu, a i sin i snaha, istoga trena preneseni na nebesa. Upravo tada dogodilo se
da se polovica mojega tijela pozlatila. ujte moju priu o onome to sam gledao vlastitim oima. Na
tome polju pravde, zvanom Kuruketra, ivio je brahman koji se hranio poput goluba, pabirei svoju
hranu, jemena zrna, po okolnim poljima. Sve etvoro ivjelo je tako: brahman, njegova ena, sin i
snaha. U esti dio dana, poslijepodne, oni bi posjedali i objedovali jednom na dan, a u dane kada u to
vrijeme ne bijae niega za jelo, oni bi postili do idueg poslijepodneva. Takav je bio zavjet kojega se
brahman strogo pridravao.
Dogodi se jednom sua u cijeloj zemlji i zavlada glad. Sve su biljke uvenule i nije se sijalo, niti
se elo, a u brahmanovu stanitu ne bijae niega za jelo. Mnogo su dana gladovali i on i njegova
obitelj, ali jednoga se dana ipak vratie svojemu domu s prasthom jema koju su uspjeli isprositi
lutajui gladni po pripeci. Samljeli su ga, izgovorili svoje molitve, podijelili hranu na etiri dijela pa,
zahvalivi Gospodu, sjedoe eljni hrane da zaloe.
U taj as doe im gost u kuu. Svima bijae milo to vide gosta u svojemu domu pa ga radosno
pozdravie i raspitae se za njegovo zdravlje. Kada saznae da i on odrava isti zavjet kao i oni i da
jede samo u estom dijelu dana, oni pozvae gladnoga gosta da ue. Dadoe mu vodu da opere noge i
travu kua da na nju sjedne.
Bezgrjenie ree mu brahman s Kuruketre ovo jemeno brano stekao sam ne
ogrijeivi se o Dharmine zapovijesti. Mi ti ga dajemo, prvae meu ponovno roenima, i molimo te da
ga primi! I on dade svoj obrok gostu. Brahman prihvati ponueno jelo i pojede ga, ali njegova glad
jo ne bijae utoljena. Brahman s Kuruketre vidio je da se njegov gost jo nije zasitio i bijae veoma
alostan, ali nije znao to e premda je stalno premiljao kakvu bi mu drugu hranu mogao ponuditi.
Uto se javi njegova ena i ree: Daj mu i moj dio. Udovoljimo ponovno roenom, a onda neka
putuje onamo kamo je nakanio. Brahman je znao da njegovu estitu suprugu mori teka glad i nije se s
time sloio.
Lijepa moja! ree joj on ak i ivotinje, pa i kukci, tite i hrane svoje enke pa zar bi
ovjek smio initi drukije? ene paze svojega gospodara i obasipaju ga dobrotom. Sve to se tie
vjere, zadovoljstva, blaga, briljive njege, stjecanja potomstva, sve ovisi o eni. Doista, sve zasluge to
ih ovjek moe stei, a i svi njegovi preminuli preci, ovise o njoj. ena mora poznavati svojega
gospodara po njegovim djelima. Onaj tko ne zatiti svoju enu zasluuje veliku sramotu na ovome
svijetu i pakao na onom.
Na te njegove rijei ona mu odgovori: O ponovno roeni, nae su duhovne zasluge i nae blago
ionako sjedinjeni. Uzmi i moju etvrtinu hrane. Ja zaista elim da ti ugodim! Sve duhovne zasluge,
istina, zadovoljstvo i nebesa to ih ena moe stei svojim djelima kao i svako ostvarenje njezinih elja
ovise o njezinu muu. Potomstvu koje se zainje majka daje svoju krv, a otac sjeme. Mu je enino
najvie boanstvo. Muevom milou ena stjee potomstvo i uiva u zadovoljstvima, onako kako
zasluuje. Ti si u poodmaklim godinama i iznemogao si, a glad te je veoma iscrpla.
Te enine rijei privoljee brahmana da uzme i njezin dio i da ga ponudi gostu. Taj ga brahman
primi i odmah pojede, ali jo uvijek bijae gladan. Vidjevi da mu je gost i dalje nezadovoljan,
domain se duboko zamisli. Tada mu sin ree: Plemeniti oe, uzmi i moj dio mljevenoga jema i daj ga
gostu. Smatram da e mi ovo donijeti velike zasluge. Trebalo bi da ti ja uvijek ugaam jer oni koji su
dobri uvijek ele izvravati svoje dunosti i uzdravati svojega oca. Sinu je uvijek dunost da pomae
svojemu starom ocu. Ta vjena dunost poznata je i potovana u svim trima svjetovima.
Otac e na to: Da ti doivi i tisuu godina, za mene e jo uvijek biti samo dijete. Kada dobije
sina, otac time stjee velike zasluge. Budi mi, sine, jak! Teko je to kada djeca gladuju! Ja sam star i
meni e nekako poi za rukom da odrim svoj ivotni dah, ali ti tek mora ojaati. Ja sam star i slab,
sine, i meni gladovanje teko moe nauditi. Iza mene su mnoge godine pokore i ja se ne plaim smrti.
278

Sin na to ree: Ja sam tvoj potomak. ovjekovo sopstvo ponovno se raa kao njegov sin i ti zato
sobom spasi sebe.
Otac odvrati: Ti lii na mene, a dranje i samoobuzdavanje isto ti je kao i moje. Iskuao sam te
ve u razliitim prilikama i zato u prihvatiti tvoju ponudu.
I on paljivo uze dio svojega sina i smijeei se ponudi jeam svojemu gostu. Brahman je i to
pojeo, ali njegova glad i dalje nije bila utoljena.
Na pomisao da mu nema vie to ponuditi plemeniti se domain postidje, ali mu je njegova snaha
eljela ugoditi i prie mu nosei svoj dio hrane pa ree: Ueni brahmane, tvoj mi je sin podario sina.
Uzmi zato ovaj moj dio jema i ponudi ga gostu. Tvojom milou ja u stei nebrojene predjele
vjenoga blaenstva. Kroz unuka ovjek dospijeva u one predjele u kojima ga nee muiti nikakva
neimatina. Sinovi i unuci svakome osiguravaju sreu u onome svijetu te on uiva u predjelima koji su
dodijeljeni pobonim i dobrima.
Svekar joj odgovori: Zar bih mogao postati takav prijestupnik i pogaziti sve zakone pravednosti
dok te gledam tako oprenu suncem i vjetrom da se na tebi vie ne vidi ni boja tvoje koe i gotovo
lienu svijesti zbog muka gladovanja! Kako da od tebe uzmem tvoj dio jema? Blagoslovljena gospo,
ne prilii ti da mi tako govori jer u svakoj dobroj obitelji sa snahom se mora dobro postupati. Kako
bih mogao gledati da ak i sada, u esti dio dana, ti nita ne jede, a dosada si se strogo pridravala
svojega tekog zavjeta? Jao, toliko si dana ve provela u krajnjoj bijedi! Ti si jo dijete! Ja bih te morao
uvijek tititi, a ja te, jao, vidim iscrpljenu od ovoga predugog posta.
A snaha e na to: Ti si uitelj mojega uitelja i stoga boanstvo mojega boanstva. Uzmi,
gospodaru i moj dio hrane. Moj ivotni dah i moji vjerski obredi imaju samo jednu svrhu, a to je da
sluim svojega starijega. Tvojom milou, ueni brahmane, ja u na onome svijetu dospjeti u mnoge
blaene predjele. Imaj na umu moju odanost i uzmi i moj dio jema!
Svekar joj odvrati: estita gospo, slava ovoga tvojeg postupka vjeno e te obasjavati!
Zasluna si za mnoge odrane zavjete, postojano izvrava sve vjerske obrede, a uvijek ti je na umu
kako se treba ophoditi prema starijima! Blagoslovljena djevojko, ti doista nisi zasluila neiskrenost
imajui u vidu sve tvoje vrline, pa u uzeti i tvoj dio jema.
Rekavi to, poboni brahman odnese njezin dio hrane svojemu gostu i, kada ga je ovaj pojeo,
napokon bi zadovoljan. To, meutim nije bio nitko drugi do bog Pravde glavom, koji bijae uzeo na
sebe ljudski lik. Zadovoljno boanstvo ovako im progovori: O najbolji meu ponovno roenima, doista
si mi udovoljio svojim gostoprimstvom ponuenim s najistijim pobudama. O ovome tvojem poklonu
govori se na nebesima! Gle, cvijee pada na tebe iz nebeskih visina! Nebeski mudraci i boanstva, oni
koji hode pred njima, gandharve i nebeski glasnici, svi su ushieni vaom besprimjernom rtvom.
Ponovno roeni riiji koji obitavaju u Brahmanovim regijama eljni su da te vide. Uinio si ovaj
poklon istog srca i u asu najvee nevolje. Tim svojim djelom osvojio si i sama nebesa. Glad unitava
ovjekov razum i odvlai njegove misli od pravednosti. Onaj kojega mui glad brzo izgubi svu svoju
vrstou. Zato onaj tko pobijedi glad, nesumnjivo, pobjeuje i sama nebesa. Sve dok netko radosno
daje poklone, njegova pravednost nije pomuena. Nisi se obazirao na tjelesne muke i stavio si
pravinost iznad svega, pa ak i iznad svoje ljubavi prema sinu i vlastitoj supruzi. U stjecanju blaga
nema ba mnogo zasluge. Vea je zasluga dati to blago onome tko ga zasluuje, a jo je vea odabrati
za to i pravo vrijeme. Ako je netko sklon dareljivosti, to mu, napokon, donosi najvee zasluge. Teko
je ugledati nebeske dveri. Nepaljivi ljudi ne uspijevaju ih ugledati: Lakomost je brana koja prijei put
k nebeskim vratima, a tu branu uvruju elje i naklonosti.
Kralj Nrga poklanjao je na tisue goveda brahmanima, a otiao je u pakao zato to je poklonio
jednu jedinu kravu koja nije bila njegova. Plodovi ovoga tvojega poklona mnogo su vei od svih onih
koje bi netko stekao mnogobrojnim rtvama kraljevskoga posveenja s obiljem darova ili
mnogobrojnim konjskim rtvama! Ovom svojom prasthom mljevena jema osvojio si vjena
Brahmanova prostranstva! Prvae meu ponovo roenima, evo, nebeska kola dola su da vas sve
povezu. Popni se u njih ako ti je volja! Ja sam bog Pravde, pogledaj me! Ti si spasio svoje tijelo i tvoja
e slava trajati na svijetu. Sada poi na nebesa i ti i tvoja ena, i sin i snaha!

279

 Tako je brahman koji se tako savjesno drao svojih dunosti otiao sa sinom, enom i snahom
na nebo, a ja sam tada izaao iz svoje jazbine nastavi mungos. Gledajte, kada sam dodirnuo
ostatke toga brana, zbog vrline isposnitva toga istinoljubivoga brahmana, polovica se mojega tijela
pozlatila! Onda sam krenuo vesela srca posjeivati isposnika sklonita i mjesta na kojima se obavljaju
velika rtvovanja nadajui se da u i ostatak svojega tijela pozlatiti. uo sam i za ovu rtvu mudroga
kralja Kurua. Zato vam sve ovo i rekoh, brahmani. Ova se rtva ni na koji nain ne moe usporediti s
darovanom prasthom mljevena ita. I, kazavi to, mungos nestade, a brahmani se razioe svojim
kuama.12
Tada kralj anameaya upita: Tko je bio taj mungos s ljudskim glasom?
Vaiampayana mu odgovori: Jednom je bog Dharma uzeo na sebe oblije Gnjeva i uao u kotli s
mlijekom koji pripadae riiju amadagniju. elio je vidjeti to e ovaj uiniti. Zato Dharma uini da
se mlijeko pokvari, ali se rii nije naljutio jer je znao tko je u kotliu. Kada napokon Gnjev prizna svoj
poraz, amadagni mu ree: Ne ljutim se na tebe. Ovo je mlijeko bilo namijenjeno Pitrima. Idi njima i
vidi to e ti oni rei.
Tako Gnjev ode Pitrima, a oni ga proklee da postane mungos, ali mu rekoe: Kada uvrijedi
Dharma, oslobodit e se kletve. Otada je mungos lutao od rtve do rtve pokuavajui nekako
prekinuti to prokletstvo, i kudio je svaki od tih obreda. Doao je i na veliku sveanost kralja
Yudhithire i, poto je onom priom pokudio samog Dharmina sina, istog je asa nestao, jer se time
oslobodio svoje kletve.13

12

Mungosova pria stoji u svojevrsnom kritikom dijalogu s glavnom radnjom. Ako je nakon katarze u 11.
knjizi za ritualista bilo potrebno formalno ritualno oienje velikom konjskom rtvom da sve opet doe na
svoje mjesto, za nazor isposnika ili ramane vrijednost se takve velike rtve i raskonih darova ne moe mjeriti
s vrijednou istinskoga odricanja. Mali se mungos u 92. i 93. adhyayi pojavljuje niotkuda, iz svoje rupe, i
otvara pred "inodejstvujuim" brahmanima sasvim drugaiju vrijednosnu perspektivu.
Mahabharata se nije samo prenosila na usnama pjevaa nego je i rasla. Oni je nisu samo razraivali i
potvrivali, nego su je znali i osporavati i slobodno mijenjati kutove gledanja u njoj.
13
U dijalogu meu pjevaima Mahabharate naao se opet neki ritualist koji je na kraju Knjige o konjskoj
rtvi, u 96. adhyayi, osjetio potrebu da izravno dokine uinak mungosove prie i naglasi ulogu i vrijednost
Yudhithrina rtvenoga obreda.
280

Knjiga petnaesta
ARAMAVASIKAPARVAN
Knjiga o pustinjakome stanu

Dobivi natrag svoju kraljevinu, plemeniti Panduovi sinovi vladali su zemljom postavivi
Dhrtaratru za vrhovnoga vladara. Svi njihovi neprijatelji bijahu mrtvi. Dhrtaratru su pazili i dvorili
mudri Vidura, vjerni Sanaya i mladi Yuyutsu, sin kojega mu je rodila njegova ena iz stalea vaiya.
U svakoj prilici Pandave su najprije njega pitali za miljenje. Doista petnaest je godina prolo a da se
nita nije inilo bez savjetovanja sa starim kraljem.
Dhrtaratrine odaje bile su opremljene tako da su mu sve udobnosti bile pri ruci. Iz kraljevske
kuhinje najprobranija jela stizala su na njegov stol. Dronin zet, uitelj Kripa, stalno je ivio uz njega da
bi mu se uvijek naao na usluzi i da bi mu pravio drutva. Boanstveni mu je Vyasa kazivao prie iz
starine, tjeio ga i trudio se da ublai njegovu bol.
Pod vjetom Vidurinom upravom vazali i pristae Pandava inili su im neprocjenjive usluge, za
koje se nije troilo previe blaga iz riznice. Kralj Dhrtaratra oslobaao je sunje i opratao mngima
koji bjehu osueni na smrt, ali Yudhithira nikada ne kaza nijedne rijei protiv toga. Svi zemaljski
vladari koji bi dolazili astili su staroga gospodara Kurua kao i prije. Kunti i Draupadi, a uz njih i
mnoge druge gospe, dvorile su poput slukinja kraljicu Gandhari. Kralj Dhrtaratra, koji je ostao bez
svojih sinova, nije se mogao osjetiti nelagodno u bilo kojem pogledu, a za to se Yudhithira uvijek
brinuo i opominjao je svoju brau. Oni bjehu posluni svojemu najstarijem bratu i prema starome
kralju pokazivali su izuzetnu panju i poslunost. Bhima u tome bjee jedini izuzetak. Iz njegova srca
ne mogae se isbrisati sve ono to je proisteklo iz kobne igre kockom i iz Dhrtaratrine nesmotrenosti.
Dhrtaratra je vidio koliko su oni prema njemu ponizni i posluni i prema njima se drao kao uitelj
prema uenicima: s ljubavlju i dobrotom.
Gandhari je prireivala svakojake obrede za pokoj dua i davala je brahmanima bogate poklone.
Tako se oduivala svojoj pobijenoj djeci. Malo-pomalo Subalina ki zaboravi svoju i poe osjeati
veliku ljubav za Pandave, kao su joj oni vlastita djeca.
Samo je Bhimasena, kojega je nagonilo njegovo nekako zlovoljno srce, inio sitne pakosti ne
mogavi nikako podnositi Dhrtaratru. Uz pomo onih slugu koji nisu bili odani starome gospodaru on
je ometao izvravanje njegovih zapovijesti.
Prolo je tako petnaest godina i kralj Dhrtaratra, neprestano podbadan Bhiminim neuljudnostima i
pakostima, napokon se preda alosti i oaju. Stari slijepi kralj poe osjeati da vie ne moe nositi
preteko breme svoje alosti i trpjeti Bhimine zajedljive rijei. Vrijeale su ga njegove povremene
zamjerke i vie nije imao srca primati poasti i udobnosti koje mu bjehu dodijeljene kraljevskim
ukazom. Poeo je postiti krijui to od Pandava i podvrgavao se najstrooj pokori, a kraljevna Gandhari
slijedila je njegov primjer.
Jednoga dana pozvao je kralj Dhrtaratra Yudhithiru pa mu ovako stade govoriti: Budi mi
blagoslovljen, Kuntin sine! Ja sam dosada stalno odravao zadune obrede i davao sam krasne darove.
Ti si me i dvorio i sretno sam poivio. Koliko je bilo u mojoj moi, stekao sam velike duhovne
zasluge. Usprkos svojemu bolu ojaena Gandhari vjerno me je sluila sve ove godine. Moji okrutni
sinovi uinili su vam neoprostive nepravde, ali su se borili kao hrabri ratnici i umrli su na bojnome
polju dospjevi tako u sretne predjele koji su odreeni za hrabre ratnike. Dolo je vrijeme da ja i
Gandhari uinimo ono to se mora uiniti. Zna i sam da je dunost naega stalea da ustupi prijestolje
svojemu nasljedniku. Ja moram otii u umu. Moram ovu svoju odjeu zamijeniti prnjama i korom
drveta i, uz tvoje doputenje, ja i moja Gandhari ivjet emo sami u umama uvijek te blagoslivljajui.
elim potovati obiaje i poi za primjerom naih otaca, a ti, kao kralj, imat e takoer udjela u
plodovima i dobrih i loih djela koja se ine u njihovoj kraljevini.
Na to e Yudhithira: Jao, ni ja ni moja braa nismo ni znali da te tako dugo mui alost i da si
postio i spavao na goloj zemlji! Zavaravao sam se milju da si zadovoljan jer si okruen svom brigom i
panjom. emu mi kraljevstvo i sva zadovoljstva kada si ti prepatio neizmjerne jade kojima nema
281

utjehe! Nikakva ja dobra ne vidim u tome! Ja sam straan grjenik kojega su udnje i astoljublje
zaveli na stazu grijeha! Eto, okruni za nasljednika svojega sina Yuyutsua ili ma koga tko e tebi biti po
volji, ili sam preuzmi prijestolje i obavljaj dunosti vladara. Ja u otii u umu! Molim te da mi to
dopusti! Ne prilii ti da me pali svojim prijekorima jer ja sam ve i tako spaljen svojom sramotom!
Ti vlada ovom zemljom, a ne ja! Ja ovisim o tvojoj volji i kako onda mogu bilo to tebi dopustiti ili
zabraniti? Ti si moj uitelj. Bezgrjenie, ja nisam pozlijeen zbog nepravdi koje mi je uinio
Suyodhana. Bilo je predodreeno da se tako dogodi. Zla je kob i nama i njima pomutila pamet. Mi smo
tvoja djeca kao to to bijahu i Duryodhana i njegova braa. I Gandhari i Kunti moje su majke i objema
poklanjam svu sinovsku panju i nepodijeljenu ljubav.
Bude li ti poao u umu, morat u i ja poi za tobom. Svojom ti se duom zaklinjem na to!
Kakve u ja imati radosti u svojemu kraljevanju bude li ti otiao i ostavio me ovdje? Daj mi prilike da
te sluim i da tako odagnam tugu iz tvojega srca.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Moje su misli vazda zaokupljene odlaskom u umu i isposnikom
pokorom, o radosti Kurua! Na drugi se nain ne mogu umiriti. Mnoge sam godine proivio pod tvojim
krovom i uvijek bijah goen i paen. Vjerno ste me sluili i ti, a i svi tvoji. Besprimjerna je vaa
odanost prema meni, ali sada mi mora dopustiti da odem i ispunim svoju elju.
Rekavi to Yudhithiri, Dhrtaratra je stajao pred njime drhtei i sklopljenih ruku, a onda se
okrenu Viduri i Kripi pa im kaza: Ja vas molim da utjeite svijetloga kralja i da ga nagovorite da uslii
moju molbu. Ne mogu vie govoriti jer mi se grlo osuilo, a moda je to i zbog mojih godina. Umoran
sam!
Poto to s mukom izusti, on najednom zanemoa i, oslonivi se na Gandhari, izgubi svijest.
Yudhithira e na to: Jao, onaj koji je nekada imao ilavost slona i snagu dovoljnu da zdrobi
Bhimin eljezni kip sada se oslanja na slabu enu. Kako je sada iscrpljen i slabaan! Doista, ako ovaj
kralj i Gandhari i dalje nastave postiti, i ja u im se pridruiti! Zar sam ja to skrivio? Prokleta neka je
moja mudrost! Ja sam prezreni bijednik bez zrna razuma i znanja o dharmi!
Govorei tako, kralj je prskao vodom starevo lice i milovao ga svojim mekim dlanovima. Uto
slijepi kralj doe k sebi i njeno prigrli kralja Yudhithiru pa apatom prozbori: Dodirni me ponovno
dlanom, sine Panduov! Od dodira tvojih ruku koje djeluju kao nektar ja sam opet oivio i vratio se k
svijesti.
U taj as stie i mudri Vyasa pa oslovi kralja Yudhithiru i ree mu: Snanoruki Yudhithiro,
nemoj se ustezati da uini ono to od tebe trai Dhrtaratra od loze Kurua. Kralj je star i nema vie
svojih sinova. Mislim da on nee moi jo dugo podnositi svoj bol. Blagoslovljena i premudra
Gandhari hrabro se nosila svojom alou. Zato posluaj moje rijei i daj starome kralju svoje
doputenje. Ne dozvoli da ga snae neslavna smrt u postelji. Neka i on poe stazama kraljevskih
mudraca od davnina jer je odlazak u umu dostojan kraj za njih.
Rekavi ovo Vyasa utje i stade umirivati staroga kralja. Yudhithira uzvrati: Neka bude kako
kae! A veliki isposnik napusti dvor i zaputi se u umu.
Sutradan je Dhrtaratra poslao Viduru u Yudhithirin dvor. Premudri Vidura prenese Yudhithiri
kraljevu poruku: Kralj Dhrtaratra obavio je sve potrebne obrede i krenut e u umu na dan punoga
Mjeseca u iduem mjesecu karttiki.1 On te moli da mu da blaga jer eli jo jednom odrati obrede za
pokoj Bhimine due, a i za sve ostale poginule junake.
Aruni i Yudhithiri bilo je vrlo drago da mogu jo neto uiniti za staroga kralja, ali Bhima, iji
se gnjev niime nije dao ublaiti jer se jo uvijek sjeao svih Duryodhaninih nedjela, dade na znanje da
mu se to nimalo ne dopada. Aruna onda ree: Bhimo, ti si moj stariji brat i moj uitelj i starjeina. Ne
samo to je sramotno odbiti ga, ve to i teti tvojim duhovnim zaslugama. Trebalo bi da od svojega
starijeg brata Yudhithire naui to ti je dunost u ovakvim prilikama. Ne usuujem se rei vie od
toga to upravo rekoh. Umni kralj Dhrtaratra zasluuje svaku nau poast i potovanje. Dobri se ljudi
izdiu iznad obinih tako to se trude da ouvaju svoje odlike po kojima se razlikuju od njih i ne pamte
zlo koje im je uinjeno, ve samo dobroinstva koja su primili od drugih.
Kralj Yudhithira radosno je povlaivao Aruni, ali ga je Bhima samo poprijeko pogledao.
1

Mjesec Karttika traje od potkraj listopada do potkraj studenoga.

282

Kralj je Dhrtaratra na poduje Bhimi i svojim sinovima i prijateljima pozvao tisue zaslunih
brahmana i velikih mudraca i pripremio je obilje hrane, pia i bogatih poklona. Ali po nareenju
kraljevskoga Kuntina sina onaj tko tu bijae naznaen da bude darivan stotinama, dobivao je tisue, a
onaj kojemu su odreene tisue dobivao je desetke tisua. Deset dana kralj je Dhrtaratra dijelio darove
za pokoj dua i bogato se oduio svojim sinovima i unucima.
Potom je kraljevski Ambikin sin odredio as svojega polaska, a onda je pozvao Pandave.
Brahmanima je dao da obave manje vane obrede, a onda je naredio da se ponese njegova sveta vatra
kojoj je svakodnevno odavao poasti. Tada stari kralj ostavi svoje haljine i obue na sebe jelenje koe i
koru drveta pa se u pratnji svojih snaha zaputi iz dvora. U taj as zaue se jadikovke Pandava i gospi
Kurua, a i svih ena koje pripadahu tomu plemenu. Kralj oda poast domu u kojem je obitavao i
poasti sve svoje sluge blagom, a onda napusti svoj dvor i krenu na put.
Kralj Yudhithira bjee sav uzdrhtao pri pogledu na taj prizor i glasom ustreptalim od plaa samo
ree: Kamo si krenuo, pravedni gospodaru! i srui se izgubivi svijest. Potresena srca Aruna je
samo uzdisao i uspio kazati Yudhithiri samo to da mu ne dolii da se tako ponaa, a zatim on i
Vrkodara, Madrini blizanci, Vidura, Sanaya, Yuyutsu, Kripa, Dhaumya i svi brahmani krenue za
starim vladarem grcajui od plaa.
Kunti iae naprijed, a s rukom na njezinom ramenu ila je za njom Gandhari kojoj oi i dalje
bijahu povezane. Za njom je stupao Dhrtaratra oslanjajui se na njezino rame, a za njime su ile sve
gospe iz kraljevske kue. alosni graani Hastinapure pratili su sada njih kao to su nekada pratili
Pandave u izgnanstvo i ista im bol bjee u srcima. Ili su za njima do zadnjih predgraa, a kada oni
sustadoe, kralj Dhrtaratra zatrai od Yudhithire i od cijeloga dvora da se i oni zaustave.
Krjeposna gospa Kunti bjee ve prije odluila da i ona poe s njima pa poe savjetovati
Yudhithiru: Sine moj, nikada nemoj zapostavljati brata Sahadevu, a Karne se sjeaj s bratskom
ljubavlju. Umro je na bojitu kao junak. Bio je moj sin, ali sam ja uinila veliki grijeh to ti to nisam
ranije rekla. Draupadi uvaj i pazi i nikada ne prestani biti njean prema njoj! Nikada ne dopusti da ti
braa budu zbog ega tuna. Dri to na umu sine, jer je sav teret porodice sada samo na tvojim
pleima!
Do toga trena Yudhithira je jo vjerovao da je Kunti pola uz njih da bi se oprostila od gospe
Gandhari, ali sada, sluajui rijei svoje stare majke, on se najednom tre i u grlu mu zapee rijei to
ih htjede izustiti. Doavi k sebi od prepasti, on joj poe moleivo govoriti: Majko, nemoj to initi! Ti
si nas blagoslovila i poslala u boj! Nije pravo da nas sada napusti i da ode ivjeti u umu.
Rastueni kralj Yudhithira preklinjao ju je sav okupan suzama, ali njegova mati ostade pri svome:
Ja u, sine, ivjeti u umi uz plemenitu gospu Gandhari, posvetit u se isposnitvu i njegovat u ovo
dvoje asnih staraca. Vrijeme je da se i ja pridruim svojemu muu i gospodaru ma gdje se on sada
nalazio. Ti se vrati i nemoj tugovati. Idi natrag u svoju prijestolnicu i neka ti misli budu uvijek
posveene pravdi! I tako ona dade svojemu sinu posljednji blagoslov pa i ona krenu prema umi.
Yudhithira je stajao bez glasa i gledao za njom kako odlazi putem dok se ona povremeno osvrtala
da jo jednom vidi svoje sinove. I tako to troje starih odoe, a pratili su ih vjerni Sanaya i mudri
Vidura.
Pandave obuze alost kaka je kralj Dhrtaratra otiao u umu, a tuga se nadvi i nad sve graane
Hastinapure. Panduovi sinovi nigdje nisu nalazili duevnoga mira i neprekidno su ih proganjale misli o
zemlji koja bijae opustjela i u kojoj vie ne bijae ni junaka ni blaga. Tugovale su i Subhadra i
Draupadi i sjeale se svoje troje mrtve djece. Neto radosti davae im jo samo pogled na sina Viratine
keri. Oni koji su dotada briljivo izvravali svoje kraljevske dunosti nisu se vie toliko trudili. Zbog
prevelikoga jada koji ih je morio nita im se vie nije mililo.
Na kraju odluie posjetiti staroga kralja u njegovu umsku stanitu. Ve iduega jutra kralj krenu
praen dugakom povorkom ljudi i ena, a kada se naoe izvan grada, kralj naredi da tu priekaju pet
dana kako bi se okupili svi graani koji ele poi s njima. Potom su laganim pokretom stigli na
Kuruketru, pregazili su svetu rijeku Yamunu i zatim, jo izdaleka, ugledali pustinjako obitavalite
kralja Dhrtaratre. Uz radosne poklike urno uoe u tu umu.

283

Bjehu jo podaleko od svojega cilja kada Pandave sioe sa svojih kola i pokorna dranja
nastavie hod pjeice, a svi se ostali povee za njihovim primjerom. Dooe tu i mnogi zasluni
isposnici elei da vide Pandave. Uto Sahadeva potra na stranu na kojoj bijae ugledao Kunti koja je
ila ispred staroga para vodei ih za sobom. Kada Pandave ugledae svoju majku, bacie se na tlo. Stari
moni kralj prepoznao je njihove glasove pa ih stade, jednoga po jednog, tjeiti i umirivati. Poto malo
dooe k sebi okupani suzama, plemeniti kraljevii iskazae starcima svoje potovanje na uobiajeni
nain, a onda im uzee iz ruku vreve s vodom to ih je sve troje nosilo s rijeke te ih sami ponesoe.
Umiven suzama radosnicama, stari je vladar stajao meu svim svojim snahama, gospama iz
kraljevskoga doma i meu graanima Hastinapure i bjee mu milo kao da se opet nalazi u gradu koji
dobi svoje ime prema slonu.
Yudhithira se o svemu raspitivao pa se najednom sjeti: Gdje je Vidura? Nismo ga nigdje opazili?
Dhrtaratra e na to: Sine, Vidura je dobro. Posvetio se najstrooj pokori i ivi jo samo od zraka.
Toliko je omravio da se na njemu mogu vidjeti svi ivci i krvne ile. Brahmani ga s vremena na
vrijeme ugledaju u nenaseljenim dijelovima ume.
Dok je Dhrtaratra tako govorio, oni spazie Viduru u daljini. Bio je nevjerojatno mrav i kosa mu
bijae umrena, a u ustima je drao komad ljunka. Na sebi nije imao ni komada odjee, a tijelo mu
bijae prekriveno prljavtinom i cvjetnim prahom. On se najednom zaustavi i pogleda k nastambi, ali
kada Yudhithira krene prema njemu, on potra i nestade u gutiku. Yudhithira ga je uz veliki napor
slijedio i neprestano ga pozivao, a Vidura stie do nekog usamljenog mjesta u umi i tu stade oslonivi
se na neko drvo. Toliko bjee mrav da je ono to je od njega ostalo bilo jo samo sjenka ljudskoga
stvorenja. Yudhithira ga ipak prepozna i stade pred njega pa kaza: To sam ja, Yudhithira! i
pokloni mu se kako bijae red.
Vidura ga je samo promatrao vrstim pogledom i bijae potpuno nepomian i utonuo u yogu. I
tada, ud po ud, veleumni Vidura prijee u Yudhithirino tijelo i svoj ivotni dah i osjetila ujedini s
kraljevim. Sve to vrijeme njegovo tijelo ostade naslonjeno uza stablo, oiju uperenih na Yudhithiru.
Kralj ubrzo uvidje da je ivot otprhnuo iz toga tijela, a istodobno osjeti da je on sam postao jai nego
to bijae prije i da sada posjeduje mnoge nove vrline i osobine koje nikada dotada nije imao. Sada se
Panduov sin Yudhithira svojim golemim znanjem i moima sjeti svojega prijanjeg stanja u kojemu
bjee dok se jo nije rodio meu ljudima.2
Onda kralju pade na pamet da bi nad Vidurinim tijelom trebalo izvriti posljednji obred, ali tada
zau neki glas: Kralju, to tijelo koje je pripadalo onome kojemu bjee ime Vidura ne treba spaljivati. U
njemu je i tvoje tijelo. On je vjeno boanstvo Pravde.
Tako Yudhithira ode s toga mjesta i, vrativi se, sve ispria kralju Dhrtaratri. Svi su zadivljeno i
zaprepateno sluali ovu njegovu pripovijest.
Staroga je kralja ta vijest vrlo razveselila pa on oslovi Dharmina sina i ree mu: Ovu vodu,
korijenje i voe primi od mene na dar, jer reeno je da gost mora zaloiti ono to i sam domain jede.
Tako je odvrati Yudhithira i sjede da objeduje, a onda svi rairie svoje postelje tu, pod
drveem, i tako provedoe no poto su poveerali ono to im je Dhrtaratra bio ponudio.
Proveli su ondje gotovo mjesec dana, a onda, jednog dana, doe pred Yudhithiru slavni i
veleueni Vyasa na elu svojih brojnih uenika, a ubrzo nakon toga stigoe onamo i Narada, Parvata i
mnogi drugi znameniti mudraci. Svi su mu iskazali svoju dobrodolicu, a kada posjedae, Vyasa se
stade raspitivati o isposnikome ivotu kojim su sada ivjeli Dhrtaratra, Gandhari i Kunti. Na kraju on
upita staroga kralja: Jesi li uo kako je plemeniti Vidura napustio ovaj svijet? Tko je Dharma taj je i
Vidura, a tko je Vidura taj je najstariji Panduov sin. On je upravo sada pred tobom. Stoji tu i tebi je na
usluzi. Znaj, sine, da sam doao da bih razagnao sve tvoje nedoumice i da pomou svojih isposnikih
zasluga uinim pothvat koji jo nijedan mudrac nije mogao uiniti. Bezgrjenie, reci mi to eli
vidjeti ili uti i ja u ti to omoguiti!

Vidura je takoer bio Dharma koji se rodio kao udra od sluavke zbog kletve riija Mandavye. Stoga se i
mogao duhovno sjediniti s Yudhithirom.
284

Kralj Dhrtaratra na asak se zamisli pa ree: Velika je moja srea! Radujem se to sam u milosti
kod tebe. Danas u se domoi vrhunca sree koja mi je dosuena jer sam doivio da se sastanem sa
svima vama, o riznice isposnitva, s vama koji ste ravni samome Brahmanu!
Tada se javi kraljica Gandhari s povezom na oima. Ona ne bjee preboljela smrt svojih sinova pa
sklopi ruke pred svojim svekrom i oslovi ga: Prvae meu svim isposnicima, esnaest je godina
prohujalo nad glavom ovoga kralja koji nigdje ne mogae nai mira ni pokoja alei za svojim
poginulim sinovima! Dane svoje vazda provodi uzdiui, a nou ga san ne pohodi. Boanstvenie, ja
znam da ti je tvoja pokora dala mo kojom moe stvoriti cijele svjetove! Zar rastuenome kralju ne bi
mogao pokazati njegovu mrtvu djecu? Ova nesretnica Draupadi izgubila je svu svoju djecu i rodbinu i
na srcu joj lee emer i jad, a ona mi je najmilija od svih mojih snaha. I slatkorjeiva kraljevna
Subhadra izgara u boli za svojim sinom junakom. Jao, mojih stotinu sinova! Svi se s duom rastadoe
na bojnome polju! Crni emer truje srca njihovih udovica, a od njihove tuge naa postaje jo gora!
Mudri Vyasa ovako joj odgovori: Budi blagoslovljena, gospo Gandhari! Uinit u to to trai od
mene. Jo ove noi vidjet ete svu svoju brau, sinove, roake i sve svoje drage prijatelje! Danas u
razagnati svu vau tugu koja vam tako dugo pali srca. Vi strepite zbog neznane sudbine onih koji su se
preselili na drugi svijet. Poite svi na obalu Bhagirathi i tamo ete ugledati sve svoje koji padoe na
bojnome polju.
Svi koji su se tu nalazili kliknue i odmah pooe k rijeci. Po obali Gange rairilo se pravo more
ljudi i svatko se smjestio tamo gdje mu je odgovaralo. Onima koji udno ekahu dolazak noi u kojoj
e vidjeti izginule kraljeve inilo se da je taj dan dug kao godina. Sunce napokon dodirnu svetu planinu
na zapadu i svi obavie svoje veernje obrede i okupae se u svetoj rijeci.
Kada je pala no, svi se okupie oko Vyase. Oprana tijela i uma usmjerena samo na ono to e se
dogoditi, pravedni Dhrtaratra sjedio je okruen Pandavama i velikim mudracima. Okupljene oko
Gandhari, gospe iz kraljevskoga doma sjedile su odvojeno na usamljenu mjestu, a svi graani i
stanovnici pokrajina poredae se po starjeinstvu.
Onda slavni i sjajni isposnik Vyasa ue u svetu vodu i okupa se u njoj, a potom prizva sve
preminule ratnike s obiju zaraenih strana, a i sve blagoslovljene kraljeve koji bijahu doli u boj s
raznih dalekih strana.
Tada zagrmi iz vode zagluna huka kao ono prije od velike vojske Kurua i Pandava. Iz Gange
izronie svi dini kraljevi i na njihovu elu Bhlma i Drona, a za njima je stupala svekolika njihova
vojska, mnoge tisue ratnika. Bili su tu i kralj Virata i svijetli Drupada, a uz njih i njihovi sinovi i cijela
njihova vojska. Pojavie se i sinovi slavne Draupadi, a i Abhimanyu, Subhadrin sin, a uz njega
Ghatotkaa, sin snanoga Bhime i rakasi Hidimbe. Doe i Karna, a s njime bjee Duryodhana i stric
mu akuni, a i svi ostali Dhrtaratrini, pred kojima je iao Duasana. Doe i arasamdhin sin
Bhagadatta, i moni ratnik alasandha i Bhuriravas, ala, alya, Vrasena i njegov mlai brat,
kraljevi Lakmana. Doe i Dhrtadyumnin sin, i sva ikhandinova djeca, a i Dhrtaketu sa svojim
mlaim bratom.
Pojavie se i mnogi drugi izronivi iz Bhagirathine vode, a njihova tijela zraila su svjetlou.
Svaki od njih bijae opremljen istim kolima i istom zastavom koju je imao za vrijeme boja. Na svima
je bila nebeska odora, a u uima blistave naunice. Vie ne bijae meu njima ni srdbe ni mrnje, ni
ljubomore, a ni oholosti. Cijelo to mnotvo ljudi koje je amo dolo gledalo je to udo i kosa im se na
glavi kostrijeila. Boanstveni je Vyasa svojim moima to ih je stekao marljivim isposnitvom dao
starome kralju Dhrtaratri sposobnost nebesnikoga vida, a i slavna Gandhari takoer ugleda svojih
stotinu milih sinova, a i sve ostale koji izgiboe na Kuruketri. Dhrtaratrinoj srei ne bijae kraja.
Osloboeni od mrnje i zavisti i oieni od svojih grijeha mrtvi se izmijeae sa ivima. Sin se
sastao s ocem i majkom, ena je nala mua, a brat brata, prijatelj se opet nae s prijateljem. Pandave
radosno pozdravie Karnu, Abhimanyua i Draupadine sinove. Nakon tolikih godina napokon se
pomirie s Karnom. A i svi ratnici koji milou svetog mudraca Vyase susretoe ovdje jedan drugoga,
pomirie se i sprijateljie. Ta je no svima prola u neizmjernoj radosti.
U svanue jo su se jednom izgrlili, a onda svatko prijee na onu stranu kamo pripada. Tada mudri
Vyasa, ponajbolji od svih isposnika, otpusti mrtve i oni za tren oka naoigled svih nestadoe utonuvi u
285

vodu svete rijeke Gange. Svaki se njome vratio onamo odakle je i doao. Neki odoe u carstvo
bogova,3 neki u Brahmanovo carstvo, a neki odoe k Varuni, Kuberi ili Suryi.
Poto su svi otili, slavni Vyasa, moni i pravdoljubivi mudrac, oslovi obudovjele gospe Kurua jo
uvijek stojei u vodi svete rijeke i ovako im kaza: Neka one meu vama, o najvrsnije gospoe, koje
ele dospjeti u predjele koje su osvojili njihovi muevi, ne oklijevaju, ve neka zarone u svetu
Bhagirathi!
Kada ue te rijei, najodlinije meu gospama izmolie doputenje od svojih svekara i s
povjerenjem zaronie u Bhagirathine vode. Tako se estite supruge oslobodie svojih tijela i krenue za
svojim muevima. Poprimile su na sebe nebeska odlija i okitile se nebeskim ukrasima pa se zaputile u
predjele u kojima svoja utoita naoe njihovi muevi.4
Ta je pripovijest silno razveselila bistroumnoga kralja anameayu i on tada upita Vaiampayanu:
Kako je mogue da se oni kojih su tijela unitena ponovno pojave u svojemu prijanjem obliju?
A Vyasin uenik, prvak meu rjeitima, ovako mu odgovori: Sigurno se zna da djelo nikada ne
propada. Postupci su, kralju, ono to stvara tijela i oblija. Veliki su, prapoetni elementi, vjeni jer su
sjedinjeni s Gospodom svih stvorenja. Oni postoje u onome to je vjeno. Zato oni ne propadaju kada
biva uniteno ono to je propadljivo. Najbolja su i istinska ona djela koja su uinjena bez napora. Ona
donose stvarne plodove. Ali dua se uputa u postupke koji zahtijevaju napore i zato stjee
zadovoljstvo i bol.
Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Sve dok Vyasinom milou nije stekao vid, kralj
Dhrtaratra nije mogao vidjeti svoje sinove i sada bijae prvi put ugledao svoju djecu koja sva bjehu
nalik na njega. Poto je prisustvovao ovome udesnom prizoru, mudri se kralj oslobodio svoje alosti i
ilo se vratio u svoje umsko obitavalite. Njega je potpuno umirio prekrasni prizor njegove djece koja
se bijahu vratila iz mrtvih i njegov bol zauvijek uminu. Tada dopusti narodu i svim velikim mudracima
da se mogu razii svatko na svoju stranu, a potom se i svi prvaci plemena Kurua oprostie od staroga
vladara, od Gandhari i od svoje majke i uz njihovo doputenje zaputie k Hastinapuri.
Prole su otada pune dvije godine. Jednoga dana doe kralju Yudhithiri nebeski mudrac Narada u
pohode, a kralj ga upita: O premudri, ljudi koji ive na obali Gange priaju da se stari kralj Dhrtaratra
upustio u najstrou pokoru. Reci mi, plemeniti, jesi li ga ti vidio i zna li kako je? Je li dobro
presvijetla Gandhari i kako je naa majka Kunti? Da li je zdrav vjerni Sanaya? Kai mi, sveti ovjee,
ako si ih negdje vidio.
Narada mu odgovori: Sluaj me strpljivo, svijetli kralju. Kazat u ti sve to sam vidio i uo. Onda
kada ste se posljednji put rastali, vi ste se vratili u Hastinapuru, a on se bijae zaputio prema

U carstvo bogova, to znai k Indri.

Ta se Nekyia osjetno razlikuje od one u Odysseiji ili u Aeneidi. Odyssey dolazi do susreta s mrtvima
obredno im prinosei opasnu rtvu na ulazu u podzemlje u Persephoninu gaju na obali Okeana koji optjee
svijet, a sjene se mrtvih pojavljuju iz podzemlja da piju krv rtve. U Mahabharati susreu se ivi kraljevii i
graani sa svojim starcima koji su se odrekli ivota i svi zajedno s mrtvima na obali Gange koja tee s nebesa, a
cijela se vojska mrtvih junaka pojavljuje u svojim prijanjim oblijima pred njima dolazei s Gangom iz
nebeskih predjela. Moda je taj prizor izvorno nadahnut obredom na dan mrtvih.
Odyssej mora maem tjerati sjene od krvi da bi pustio redom one da piju s kojima eli razgovarati da sazna
budunost u svojem ivotu, a kada nagrne vojska mrtvih, on bjei iz jame da izbjegne dodir s njima. On dodue
uspijeva zagledati u svijet mrtvih, ali se svijet ivih od toga svijeta otro ograuje.
U indijskome epu izmeu ivih i mrtvih stoje jo i oni ivi koji se odriu ivota i spremaju u umi na smrt
kao Dhrtaratra i kraljice. A kada mrtvi odlaze, bacaju se za njima u rijeku ene koje ele poi sa svojim
mrtvim muevima u nebeske predjele. Mrtvi nisu u podzemlju, nego na nebesima, a svijet se ivih sa svijetom
mrtvih povezuje, pomiruje i mijea zagledajui u svoju budunost preko granice smrti.
Pogled u svijet mrtvih ivima i onima izmeu ivota i smrti u epu podaruje Vyasa, kao to je Sanayi bio
podario nebeski vid na bojnome polju. "ovjek koji bi sluao o ovome njihovu susretu s milim (pokojnicima)
stjee uvijek ono to mu je milo i na ovome svijetu i ono to premine." (MBh XV. 41, 26) kae
Mahabharata. Nije li i Mahabharata sama, koja Vyasu prikazuje svojim tvorcem, takoer susret s mrtvim
junacima koji se pojavljuju u svojim prijanjim oblijima?
4

286

Gangadvari.5 Sa sobom je nosio svoju svetu vatru, a uz njega su ili asna gospa Gandhari, vaa vrla
majka Kunti i Sanaya iz stalea suta. Stari gospodar nije imao stalna boravita, nego je lutao onim
umama, a dvije kraljice i Sanaya ili su za njime. Jednoga je dana kralj otiao na proplanak kraj
obale Gange i tu se okupao u svetoj rijeci i obavio svoje svete obrede, a onda se spremio da poe. U taj
as podie se straan vjetar, a umu zahvati poar. Kralj bijae ve dugo postio i jedva se mogao
kretati, a ni obje tvoje majke nisu bile snanije.
Poar je bivao sve bjenji i prijetio je da uniti sva iva stvorenja koja su tamo obitavala. Stada
jelena i divljih svinja bjeala su u samrtnome strahu traei spas u vodi. Tada Dhrtaratra ree Sanayi:
Sanayo, ovaj e nas oganj sve progutati! Idi bar ti i spasi se!
I poto to ree, kralj se spusti na zemlju i sjede, a jednako uinie i obje gospoe. Slijepi kralj
Dhrtaratra, plemenita gospa Gandhari s povezom preko oiju i tvoja slavna mati, posjedae u poloaju
yoge okrenuvi lica prema istoku i mirno se predadoe vatri poara. Tako je umro slavni Dhrtaratra,
najstariji od plemena Kurua i tako doekae kraj i obje tvoje matere.
Sanaya, Dhrtaratrin pouzdanik i savjetnik, uspio se spasiti iz poara. Vidio sam ga meu
isposnicima na obali Gange. Poduzimljivi i bistroumni Sanaya bjee se oprostio od njih i krenuo na
Himalayu. O kralju, ne tuguj zbog njih! Kralj se po svojoj volji prepustio ognju, a to su uinile i
Gandhari i tvoja majka Kunti.
Dvorove Pandava pritite neizmjerna alost. Vijest o Dhrtaratrinoj smrti stigla je i u enske odaje
i odatle odjeknue glasne tubalice. Sav je narod alio staroga kralja koji je izgubio sve svoje sinove i
napokon naao smrt u plamenu, a i bespomonu kraljevnu Gandhari koja je dokraja dijelila njegovu
sudbinu.

Gangadvara "Dveri Gange" ime je mjesta i grada gdje Ganga utjee u ravnicu, dakle posve silazi na Zemlju.
Grad se zove i Haridvara i jo je i danas jedan od svetih gradova Indije.
287

Knjiga esnaesta
MAUSALAPARVAN
Knjiga o kijai

Zapoela je trideset esta godina otkako se zbio boj na Kuruketri. Kralj Yudhithira, dika Kurua,
vidio je da su se poela pojavljivati neobina znamenja. Te, trideset este godine od boja na Kuruketri,
velika nesrea snae narod Vrnija. Jednoga dana junaci Vrnija ugledae tri mudraca kako dolaze u
Dvaraku. Bili su to Vivamitra, Kanva i Narada. Podbpdeni palicom Usuda, ratnici Vrnija preruie
Krinina sina ambu1 u enu pa ga poslae pred isposnike i upitae ih: Ovo je ena silnoga Babhrua i
on bi elio da mu ona rodi sina. Znate li vi, mudraci, to e ona roditi i moete li nam to sasvim
pouzdano rei?
uj, kralju, to su im odgovorili isposnici koje su oni ovako stavili na kunju: Taj Vasudevin
potomak po imenu amba rodit e stranu eljeznu kijau koja e donijeti propast Vrnijima i
Andhakama! I, razgnjevljeni zbog ovoga pokuaja da budu izvrgnuti ruglu, mudraci pogledae
jedan drugoga i odoe ravno Krini.
Kada pogubitelj Madhua sazna to se dogodilo, on sazva sve Vrnije i kaza im kako stoje stvari.
Premudri je Krina znao to im predstoji pa im ree da se ono to je sueno mora i dogoditi, a onda se
vrati u svoju palau. Gospodar Svemira nije ni elio mijenjati tok sudbine.
Kada je osvanuo sutranji dan, amba doista rodi eljeznu strijelu i bi smjesta javljeno kralju
Ugraseni. Uplaeni kralj naredi da se eljezna kijaa razdrobi u prah i potom naredi svojim ljudima da
taj prah bace u more. Po Krininu i Balaraminu nalogu, plemeniti kralj Babhru objavi kroza cijeli grad
da e onaj tko ubudue bude pravio piva i estoka pia biti nabijen na kolac zajedno sa svojom
rodbinom. Znajui da je to Ramina naredba, a i u strahu od kralja, svi su joj se graani pokorili i nitko
vie nije pravio pivo ni estoko pie.
Ali, dok su se Vrniji i Andhake trudili da nekako izbjegnu nadolazeu nesreu, jedna se spodoba
svakodnevno uljala oko njihovih domova. Bjee to Vrijeme u svojemu tjelesnom obliku. Nalikovae
na ovjeka zastraujueg izgleda, tamne puti i ogoljene lubanje. Pokatkad su ga Vrniji mogli vidjeti
kako im zaviruje u kue i veliki strijelci odapinjali su na njega stotine strijela ali ga nijedna nije
probola. Ne bijae to nitko drugi do Unititelj svih stvorenja. Dan za danom puhali su siloviti vjetrovi i
mnoga bjehu zla znamenja koja su najavljivala propast Vrnija i Andhaka.
Ulicama su vrvjeli mievi i takori, a zemljani lonci pucali su bez ikakva vidljiva uzroka. Nou su
mievi i takori grizli kosu i nokte usnulih ljudi, kuje su donosile na svijet maie, a mungosi mieve.
Vrniji su inili zla djela i nitko se toga nije stidio. Poee prezirati brahmane, a i pitre i sva boanstva.
Vrijeali su i poniavali svoje uitelje i starjeine i samo su Krina i Rama ostali onakvi kakvi bijahu
nekada. Muevi su varali ene, a ene su varale mueve. Vatre su stalno povijale svoje plamenove
nalijevo i kadto im je boja bila plava i crvena. Izgledalo je da izlazee i zalazee Sunce okruuju
ljudska trupla bez glava. Hrana koja jo u kuhinjama bijae ista i dobro kuhana vrvjela je od razliitih
crva kada bi je iznijeli na stol.
Krina je gledao sve te zlokobne predznake i razumio ih. Znao je da istjee trideset esta godina i
da se poelo ispunjavati prokletstvo ojaene Gandhari.
Ovi sadanji znaci potpuno su jednaki kao i ona uasna pretkazanja koja su se pojavila onda
kada su dvije vojske stajale na Kuruketri spremne za boj. pomisli Krina. On onda ree Vrnijima
kako bi trebalo da pou na hodoae do neke svete vode. Ubrzo krenue glasnici da svuda objave
kako e Vrniji poi na morsku obalu da se okupaju u svetoj vodi.
Tako krenue Vrniji Andhake i povedoe sve svoje roake, a ponijee i dosta hrane i pia. U taj
as, naoigled svih Vrnija, Krinin kolut nainjen od eljeza i sa sreditem od dijamanta, koji mu
bjee poklonio Agni, uzletje i nesta u nebesima, a pred oima koijaa Daruke prekrasna Vasudevina
kola, blistava poput sunca i opremljena svime to je potrebno, povukoe brzinom misli njegovi vatreni
1

amba je bio sin Krine i ambavati, keri medvjeega kralja. Ime mu valjda stoji u vezi s rijeju amba
(m.) koja vjerojatno znai "kijaa" i oznauje Indrino oruje.
288

atovi i odjezdie preko morske puine. Gledali su to Vrniji i Andhake i svi poeljee da to prije odu s
toga mjesta. Tako se njihove sjajne i mone ete zaputie iz grada vozei se na kolima i jaui na
konjima i slonovima. Kada su stigli do Prabhase, svatko od njih zauze mjesto koje mu je bilo odreeno
i odmah iznijee obilje jestiva i pia.
U Prabhasi zapoe buna pijanka u kojoj je ispijanje pehara bila glavna zabava. ak su i u hranu
koja se spremala brahmanima mijeali pivo, a onda su je bacali majmunima. Cijelo je polje odjekivalo
od truba i cimbala i svuda su se vrzli glumci i plesai.
Krina je sve to promatrao sa strane i onda ugleda kako njegov brat Balarama sjede da pije sa
Krtavarmanom, Satyakijem, Gadom i Babhruom. Poto se ponapio vina, Satyaki se najednom
podrugljivo nasmija i pred svima poe vrijeati Krtavarmana: I to mi je nekakav katriya ree on
glasno koji naoruan do zuba ubija ljude na spavanju! Ti si veliku sramotu nanio naemu plemenu!
im je Satyaki to izrekao, Pradyumna, prvak meu strijelcima s kola, stade mu povlaivati i
pokazivati svoj prezir prema Krtavarmanu. To Krtavarmana vrlo rasrdi pa on uperi prst na Satyakija i
prezrivo mu odvrati: A kakav li si ti junak kada si bio tako nemilosrdan da ubije osakaenog
Bhuriravasa koji je sjedio u prayi nasred bojita?
Neki od pijanih Yadava poee mu odabravati, a razjareni Satyaki na to ustade i pred svima se
ovako zakle: Kunem se da u ovoga ovdje Krtavarmana poslati tamo kamo su otili Draupadini sinovi,
Dhrtadyumna i ikhandin! On je njih pobio uz pomo Avatthamanovu, i to bespomone, dok bijahu
u snu! Krtavarmanova ivotna nit primaknula se kraju, a dolazi kraj i njegovoj velikoj slavi!
I govorei tako, Satyaki potee svoj ma pa jurnu na kralja Krtavarmana i smjesta mu odrubi
glavu, a onda poe obarati i ostale koji bijahu tu prisutni.2
Pijani Bhoe i Andhake, svi kao jedan, navaljivae na Satyakija udarajui ga loncima i posuem iz
kojega su jeli i pili. Krinin sin kojega mu bjee rodila Rukmini, po imenu Pradyumna, vrlo se rasrdi
videi Satyakija u ovoj nevolji pa jurnu u tu gomilu ne bi li ga nekako izbavio. Obojica su se
neustraivo tukli s tim mnotvom, ali ih gomila najzad pritisnu i oni obojica pogiboe pod njom. Kada
je Krina vidio da pogiboe i njegov sin i Satyaki i njega spopade pomamni bijes.
Znao je da je kucnuo as pa nabra rukovet trske eraka koja tu bijae rasla i ta rukovet postade u
njegovoj ruci strana kijaa nabijena silama groma. Njome Krina pobi sve one koji nasrnue na njega.
Svaka trska prometnu se u strahovitu eljeznu kijau i tako se ostvarilo prokletstvo brahmanskih
mudraca.3 Onaj koji je bacao te trske vidio je da svaka probija ak i ono to se nije moglo niime
probiti. Otac je ubijao sina, a sin oca, Bharato! Opijeni pivom juriali su i obarali jedan drugoga.
Nikome od njih nije ni na pamet padalo da se mogu spasiti bijegom. Znajui da je kucnuo as propasti
jakoruki Keava stajae tu i samo je gledao, naslonivi se na kijau nastalu od vlati trske, a kada vidje
da su poginuli amba, arudena i Pradyumna te da i Gada lei mrtav na zemlji, spopade ga bijes i on
pobi sve ostale Vrnije i Andhake.
Potom Daruka, Krina i Babhru napustie to mjesto i krenue za Ramom koji se ve prije bijae
udaljio. Velikog su junaka ugledali na jednom osamljenom mjestu u umi kako sjedi naslonjen na
deblo drveta i utonuo u misli. Onda Krina zapovijedi Daruki: Idi Kuruima i izvijesti Arunu o ovome
pokolju!
Poto Daruka ode, on ree Babhruu: Ti poi brzo i zatiti ene da im razbojnici ne bi uinili to
naao. I Babhru se, pijan i alostan, zaputi u Dvaraku. Nije odmaknuo daleko. Neki je lovac
prolazio tuda i njegova se batina zakvai za jednu travku koja poskoi kao sama od sebe i ubi Babhrua
nad kojim je takoer stajalo brahmanovo prokletstvo.
Kada je Krina opet svratio pogled na Ramu, on vidje da ovaj sjedi utonuo u yogu, a iz usta mu
izlazi golema bijela zmija. Napustivi ljudsko tijelo, plemeniti naga s tisuu glava, velik kao planina i

Svaa koja je izbila izmeu Yadava koji su se borili na raznim stranama na Kuruketri povezuje propast
Vadava s Gandharinom kletvom.
3
Trska eraka izrasla je na morskoj obali zbog kletve brahmanskih mudraca iz praha zdrobljene eljezne
kijae koju je rodio amba.
289

crvenih oiju, krenu k oceanu. Tamo su ga oekivale mnoge nebeske zmije i svete rijeke da bi mu
odale dune poasti.4
Poto je njegov brat napustio svijet ljudi, Krina jo neko vrijeme lutae pustom umom utonuo u
svoje misli, a onda ree samome sebi: Vrijeme je da i ja odem! i spusti se na golu zemlju.
Zagospodario je svojim osjetilima i utonuo u yogu.
Traei svoj plijen, lutao je tuda neki strasni lovac po imenu aras.5 On opazi Krinu i zabunom
pomisli da je to jelen pa odape strijelu koja Krinu pogodi u stopalo. aras potra da se doepa svojega
ulova, ali, sav uasnut, vidje da to bijae ovjek odjeven u uto i s mnogo ruku u poloaju yoge. Lovac
pade prestraen pred Krinine noge, ali ga plemeniti Vasudeva umiri i utjei, a onda se uznese na nebo
ispunjavajui svjetlou njegova prostranstva. Pozdravljen od ludre i svih bogova, Narayana opet zauze
svoje nepojmljivo mjesto.
Daruka je stigao do Pandava donijevi im vijest da su se Vrniji meusobno poubijali. Kada je
Aruna, Krinin najodaniji prijatelj, saznao za to, on se oprosti od svoje brae i krenu da vidi svojega
ujaka.
Kada ene Vrnija vidjee da im Aruna dolazi u pomo, one udarie u kuknjavu i jadikovke.
Kraljevi Kurua zatee Krinina oca kako lei na zemlji onemoao od silne alosti za svojim sinovima.
Jo dublje rastuen od svojega ujaka Vasudeve i sav obliven suzama, Partha dotae njegova stopala i
poe ga tjeiti, a onda se okrenu Daruki i ree: elim vidjeti najvie starjeine meu ratnicima Vrnija.
Brzo su se okupili svi graani, brahmani, savjetnici i asnici. Bili su vie mrtvi nego ivi, a Parthi
bijae na srcu jo tei jad od njihova, ali im on stade govoriti to da uine u ovoj nevolji: Ja u povesti
sa sobom preostale Vrnije i Andhake. Ovaj e grad uskoro progutati more. Tovarite na svoja kola sve
svoje blago. Ovaj Krinin unuk po imenu Vara bit e va vladar u Indraprasthi. Sedmoga dana od
danas poi emo odavde!
Tu no Aruna je proveo u Krininoj palai. U osvit dana Vasudevin se otac pomou yoge
domogao najvieg cilja. Dok su kraljevske gospe plakale i naricale, njegovo tijelo bi natovareno na
nosiljku i tako krenue prema Prabhasi. im stigoe, oni prema redu i starjeinstvu obavie posmrtne
obrede za poginule Vrnije i Andhake, a budui da naoe i Vasudevino i Balaramino tijelo, i za njih
uinie ono to bijae potrebno. Potom se urno vratie u Dvaraku.
Tek to su stigli, oni krenue dalje, a za njima pooe svi graani i stanovnici te zemlje. Ostatak je
vojske opkolio tu povorku staraca, ena i djece i tako narod izae iz Dvarake.
Kada sav narod izae iz grada, moni ocean, dom morskih pasa i krokodila, preplavi Dvaraku u
kojoj jo uvijek bijae ostalo mnogo blaga. Kako su stanovnici naputali koji kraj, tako ga je voda
odmah plavila. itelji Dvarake gledali su to i pourivali svoje korake govorei: Putovi sudbine udesni
su i nedokuivi!
Njihovu povorku pratili su razbojnici kojih bijee na tisue i govorili su meu sobom: Aruna je
jedini strijelac meu njima. Vojnici Vrnija nemaju vie snage, a ostatak su samo starci, ene i djeca.
I tako razbojnici naoruani toljagama jurnue na karavanu Vrnija s namjerom da je opljakaju.
Tada Aruna dohvati svoj veliki i neunitivi nebesniki luk i pokua ga napeti, ali to mu jedva
poe za rukom. Za to je vrijeme bitka bjesomuno bjenjela i Aruna stade prizivati mislima svoja
nebesnika oruja, ali mu nijedno ne doe u sjeanje i on osjeti neizmjeran stid. Vojnici Vrnija ne
mogahu se suprotstaviti razbojnicima te ovi odvedoe mnogo gospi visoka roda. Neke su odvukli
silom, a neke pooe svojevoljno. Silni je Aruna zajedno s vojnicima strijelama gaao razbojnike, ali
mu napokon i strijela ponestade jer njegova dva nepresuna tobolca najednom ostadoe prazna.
Kada je vidio da vie nema strijela, Indrin se sin stade tui s razbojnicima udarajui ih rogovima
Gandive, ali Mlehe pred njegovim oima odvedoe mnogo ena Vrnija i Andhaka. Najzad on
odusta od daljnje borbe i ree da vie nema snage kao nekada pa povede sa sobom preivjele s
ostatkom njihova blaga i tako stigoe na Kuruketru. Poto je uinio sve to je mogao da bi pomogao
4

Balarama se pretvorio u eu ili Anantu, golemu zmiju koja opasuje svemir a na kojoj poiva Vinu ili
Narayana. v. VI, bilj. 37.
5
aras znai "starost, tronost, propadanje..."
290

preivjelima, Aruna se zaputi ravno k Vyasi i ue u njegovu nastambu lica mokra od suza. Uavi
vidje Vyasu kako sjedi sam.
Mudrac ga odmah upita: Jesi li pobijeen u boju, junae? Izgleda kao da ti je sve na svijetu
propalo. Ja ne znam da te itko do sada mogao pobijediti! Aruno, ako mi se moe povjeriti, smjesta
mi ispriaj to te mui!
Aruna e na to: Onaj ija put bijae boje oblaka, a oi nalik na lopoeve latice odbacio je svoje
tijelo i uznio se na nebesa, a i njegov brat Balarama takoer je napustio svoje zemno oblije! Gospod je
Krina svojom silom saizao neprijateljske vojske, a ja sam ih potom unitavao svojim Gandivom i
strijelama. Sada kada ga vie ne mogu vidjeti, srce mi se prepunilo jada i od bola mi se mrai pred
oima. Nema u meni vie ni radosti ni nade niti igdje vie mogu nai mira! Prvae meu ljudima, reci
mi to mi je initi! Lutalica sam prazna srca! Nema vie mojih dragih, a nema vie ni mojega junatva.
Mudri ga Vyasa saslua, a onda mu poe govoriti: Silni strijelci Vrnija i Andhaka pogubie svoje
glave zbog brahmanskoga prokletstva. Ne tuguj zbog njihove propasti! Sam je Krina dopustio da se to
dogodi premda je mogao ponititi i prokletstvo brahmana. Ono to se zbilo bjee tako predodreeno.
Takva je bila njihova sudbina. Zbog svoje ljubavi prema tebi drevni je mudrac Vasudeva sa etirima
rukama sjedio na proelju tvojih kola naoruan kolutom i topuzom. Poto je olakao Zemljin teret, on
je odbacio svoje zemno tijelo i vratio se na svoje uzvieno prijestolje. Bie meu ljudima, ti si uz
pomo Bhime i blizanaca izvrio veliko djelo bogova, a sada je, Aruno, dolo vrijeme da svi vi poete
onim glavnim putem koji vodi k vrlini. Bharato, mislim da e vam to svima biti od najvee koristi!
Poto je sasluao rijei mudroga Vyase, Aruna se vrati u Hastinapuru.

291

Knjiga sedamnaesta
MAHAPRASTHANIKAPARVAN
Knjiga o velikome putu

Kada je saznao za propast roda Vrnija, Yudhithira odlui napustiti svijet. On ovako ree Aruni:
Vrijeme kuha u svojemu kotlu sva bia. Mislim napustiti djelovanje, Aruno, a i ti to moe razmotriti.
Na ove bratovljeve rijei Aruna samo ree: Vrijeme je, vrijeme! potpuno se slaui s naumom
svojega otroumnog brata. Suglasni bjehu i Bhima i oba blizanca.
Poto je kralj Yudhithira odluio odrei se svijeta i stei duhovne zasluge, on za namjesnika
postavi kraljevia Yuyutsua, a na prijestolje ustolii maloljetnog Parikita, Uttarina sina. Potom,
neveseo, ree gospi Subhadri: Ovaj sin tvojega sina, svijetla gospoo, bit e budui kralj Kurua. Od
Yadava je u ivotu ostao Vara i on je, takoer, postao kralj. Parikit neka vlada u Hastinapuri, A
Vara u Indraprasthi. Ti e ih tititi.
Potom Yudhithira priredi zadune vodene prinose za Vasudevu, Balaramu, svojega ujaka i druge
i osilno nadari brahmanske prvake.
Onda kralj sazva graane i postavi Kripu za uitelja mladog Parikita pa im ree to je odluio.
Potom kralj Yudhithira ostavi svoja kraljevska znamenja i odjenu se u koru drveta, a isto uinie i
njegova braa i plemenita gospa Draupadi. Dvorske su gospoe glasno plakale gledajui Pandave u toj
odjei, a oni su za to vrijeme obavljali svoje oprotajne obrede.
Poto svi obredi bijahu zavreni, oni svoju svetu vatru predadoe vodi pa se petero brae i uz njih
Draupadi zaputie na hodoae po svetim vodama. Odnekud im se pridruio i neki pas pa su tako njih
sedmero napustili Hastinapuru. Ispratili su ih svi graani i dvorske gospe.1
Utonuli u yogu i drei se zavjeta samoodricanja, preli su mnoge zemlje, rijeke i mora, hodili su
kroz mnoge zemlje, a pas ih je svuda pratio. Dooe tako i do mora ija voda bjee crvena. Tu pred
njih stade boanstvo sedam plamenova i ree: Junaki Panduovi sinovi, znajte da sam ja bog Ognja.
Neka va brat Aruna nastavi svoj put u umu, ali najprije neka odbaci strano oruje Gandivu. Ono
mu vie nee trebati. Ja sam mu ga donio od Varune pa neka bude Varuni i vraeno.
Tada Aruna baci u more svoj luk i dva neiscrpna tobolca. Bog Ognja istoga asa nestade. Onda
junaki Panduovi sinovi produie dalje du morske obale idui prema jugozapadu. Kada obala skrenu
k zapadu, oni ugledae grad Dvaraku koji su prekrivale vode oceana. Onda okrenue na sjever i u
stanju yoge nastavie obilaziti cijelu zemlju.
Visokorodni kraljevii krenue na sjever utonuli u yogu i obuzdanih dua. Napokon ugledae i
golemo gorje Himalayu, a kada prijeoe preko njega, vidjee pred sobom golemu pjeanu pustinju.
Ugledae tada i silnu planinu Meru, najveu od svih visokih planina.
Suspregnuti yogom gazili su ustro, ali Draupadi bjee posustala. Najednom ju je mo njezine
yoge napustila i ona se srui na tlo. Tada Bhima upita Yudhithiru: Tlaitelju neprijatelja, kraljevna
nikada nije poinila ni najmanji propust u dharmi. Zato je sada pala?
Yudhithira mu na to odgovori: Od svih nas Aruna joj bjee najmiliji!
Idui pade Sahadeva, A Bhima se opet javi pa upita: Madrin nas je sin vazda najpredanije sluio.
Zato je on pao?
Uvijek je mislio da mu u mudrosti nitko nije ravan! odvrati Yudhithira.
Kada je vidio da su pali Draupadi i brat Sahadeva, srui se i Nakula, naoiti i dini Madrin sin.
Onda Bhima jo jednom zapita kralja: Ovaj na brat uvijek bjee pravdoljubiv i svaku je nau
zapovijest posluao. Reci, zato je on pao?
Vjerovao je da mu po ljepoti nitko nije ravan! odgovori mu brat.
Kada Aruna ugleda ovo troje kako lee, srui se i on, skrhan alou. Poto pade i on, koji bjee
obdaren Indrinom snagom, Bhima oslovi kralja: Ja se ne mogu sjetiti nijedne jedine neistine koju je
1

Sada se s Pandavama ponavlja on to se zbilo s Dhrtaratrom i kraljicama u 15. knjizi.

U 15. knjizi svijet naputa Dhrtaratra sa svojim najbliima, u 16. Krina s Yadavama, a u 17. Yudhithira s
Pandavama. Time se zaokruuje Mahabharata.
292

izrekao Auna. Doista nikada, ak ni u ali, on nije rekao nijednu la! Yudhithiro, kakav ga je to
grijeh oborio zlim posljedicama?
Yudhithira mu odgovori: Bio je tat na svoje junatvo! Rekao je da e sve nae neprijatelje
poraziti u jednom jedinom danu! Pao je zato to to ipak nije mogao izvriti!
Poto je odgovorio, kralj Yudhithira krenu dalje, ali tada pade i Bhima pa jo jednom upita kralja:
Reci mi, kralju, zato sam pao i ja koji ti bijah tako drag?
Bio si lakomi prodrljivac i jeo si, a da se nisi osvrtao na druge! ree mu Yudhithira.
Imao si i ruan obiaj da se hvalie svojom snagom i to su dvoje razlozi tvojega pada.
Rekavi to, Yudhithira krenu dalje i vie se nijednom nije okrenuo. Za njime je iao jo samo pas
koji mu osta jedini drug.
Najednom zatutnjae i Zemlja i nebesa i pred njime se pojavi Indra, kralj bogova, vozei se na
svojim kolima.
Doao sam da te povezem! ree on Yudhithiri.
No kralj je izgarao od boli za braom i za estitom Draupadi pa mu ovako odgovori: Prvae meu
bogovima, sva moja braa popadoe putom! Oni moraju poi sa mnom jer ja se bez njih ne elim
zaputiti u nebeske predjele. Gospode, njena kraljevna Draupadi liena je ovdje svake udobnosti!
Molim te da i ona poe sa nama.
Vidjet e svoju brau na nebu. odvrati mu na to Indra. Oni su jo prije tebe odbacivi
ljudsko tijelo dospjeli onamo. Vidjet e i njih, a i Draupadi i nemoj vie za njima aliti, glavaru
Bharata! Ja sam doao da tebe povezem u tom tvojem tijelu na nebo!
Tada e Yudhithira: O Gospode prolosti i sadanjosti, ovaj mi je pas vrlo odan. Trebalo bi da i
on poe sa mnom! Moje srce prepuno je samilosti za njega.
Na to Indra odvrati: Danas si stekao besmrtnost i poloaj ravan mojemu i sva blaenstva neba stoje
pred tobom, kralju! Ostavi toga psa, nema u tome niega sramotnoga.
No Yudhithira e na to: O tisuuoki, ti si pravedan i zna da je onome tko je pravedan vrlo teko
uiniti kakvu nepravdu. Ja ne elim onu sreu koju bih stekao kad bih odbacio nekoga tko mi je odan.
Indra uzvrati: Na nebesima nema mjesta za one koji vode pse za sobom!
Ali Yudhithira je ostajao pri svojemu: Reeno je da je neizmjeran grijeh odbaciti nekoga tko ti je
odan. Ja neu ostaviti ovoga psa da bih tako stekao sreu! Zavjetovao sam se da nikada neu napustiti
onoga tko je uplaen ili je meni odan ili trai moju zatitu ili je pak u nevolji, a slab je da se sam zatiti.
Taj zavjet nikada neu nikada prekriti sve dok u meni ima ivota!
Indra jo uvijek nije odustajao: Zato si tako tvrdoglav? Zato ne ostavi toga psa i ne poe sa
mnom u predjele koji su odreeni za bogove? Time naputa svoju brau i Draupadi.
A Yudhithira odgovori: U svim svjetovima dobro je znano da s onima koji su mrtvi nema ni
sastajanja ni rastajanja! Onda kada su umrli, ja ih nisam mogao oivjeti, a nisam ih ostavio dokle god
su bili ivi. Ostaviti onoga tko ti je odan jednak je grijeh kao i zastraivati onoga tko od tebe trai
zatitu, ubiti enu, opljakati brahmana ili uvrijediti prijatelja.
Kada kralj Yudhithira to izree, tada mu boanstvo, poprimivi vlastiti lik Dharme, progovori2: Iz
dobrog si roda, kralju kraljeva, i krase te razum i dobro vladanje kao to su krasili i tvoje valjane oeve.
U tebi ima samilosti za sva stvorenja tako da si maloas ak odbio i ui u kola vladara bogova samo
zbog psa koji ti je vjeran. Zato, kralju, nema nikoga tko bi se mogao mjeriti s tobom!
Onda Dharma i Indra posadie kralja na Indrina kola i zaputie se prema nebesima, a pratili su ih
Maruti i Avini i uz njih mnoga druga boanstva i nebeski mudraci.

Pas se, naime, prometnuo u boga Dharmu.

U Mahabharati se Dharma javlja na mnogo naina i u vie likova: kao Vidura i kao Yudhithira, kao yaka
koji kua Yudithirinu mudrost i poznavanje dharme u 3. knjizi, ili kao mungos koji osporava konjsku rtvu u
14. knjizi. I ovaj pas na svoj nain osporava obrednu dharmu koja iskljuuje neiste pse iz posveena okruja, a
uzvisuje vrline samilosti i vjernosti kao pravu dharmu.
Gotovo bi se reklo da su upravo prie o te dvije skromne ivotinje prizemni ali mudri sokratski utuci na
sofizam brahmanskih i katriyskih ekskluzivnih pretenzija.
293

Premudri Narada, ponajvei od svih govornika i poznavalac svih svjetova, objavi tada sred svega
tog mnotva nebeskih stanovnika: Yudhithira je nadmaio svakoga od ovih kraljeva mudraca i
svojom je slavom obuhvatio svjetove! Svojim je sjajem i plemenitim znaajem postigao da u svojemu
ljudskom tijelu moe kroiti pravo u nebesa! Ne pamti se da je to ikomu drugomu do sada uspjelo.
Sasluavi Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira pozdravi prisutne nebesnike i mudrace pa
ree: elim poi onamo gdje su mi braa i Draupadi, ma gdje se oni nalazili. A druge svjetove ne
elim.
Na to mu ree Indra: Kralju, zbog ega jo gaji u sebi ljudske osjeaje? Ostani ovdje, na ovome
mjestu, koje si stekao svojim zaslugama!
A Yudhithira odgovori kralju bogova ovim rijeima: Bez njih ne bih podnio da ostanem ovdje,
pobjednice daitya. elim poi onamo kamo su mi dospjela braa i ona visoka tamna bistroumna
Draupadi, najbolja od ena, onamo gdje mi je draga!

294

Knjiga osamnaesta
SVARGAROHANAPARVAN
Knjiga o usponu na nebo

Vaiampayana ree: uj sada, kralju, to se zbivalo s tvojim djedovima poto su stigli na nebesa, u
obitavalite boanstava:
Stigavi na nebesa, pravedni kralj Yudhithira ugleda Duryodhanu kako sjedi na prekrasnu
prijestolju okruen svakojakim obiljem. Njegov sjaj bijae nalik na Sunev, a nosio je na sebi
znamenja slave koja mogu pripadati samo junacima. Kada vidje to Duryodhanino blaenstvo, u
Yudhithiri najednom planu gnjev i on odvrati svoje oi od toga prizora pa glasno oslovi one koji su ga
pratili: Ja ne elim dijeliti blaenstvo s Duryodhanom koji se ukaljao gramzljivou i plitkoumnom
kratkovidnou. On je skrivio onaj strani pokolj i nanio nam je mnoga zla. Blaeni bili, bogovi! Ja
nemam volje ni da ga gledam! elim poi onamo gdje su moja braa!
Narada mu, osmjehujui se, odgovori: Ne bi trebalo da bude takav, kralju kraljeva! Meu
stanovinicima nebesa nema neprijateljstva! Monoruki junae, ne govori tako o Duryodhani! rtvovao
je svoje tijelo i ostavio ga u ognju bitke i time je stekao blaenstvo koje pripada junacima. Zasluio ga
je izvravajui katriyske dunosti. Zato se susretni s Duryodhanom i budi s njime uljudan!
Umni se kralj Yudhithira, meutim, nastavi raspitivati za svoju brau pa kaza: Ako su ovo vjeni
predjeli odreeni za junake kao to je Duryodhana, nepravdni i grjeni zlikovac, unititelj prijatelja i
cijeloga svijeta, elim vidjeti svjetove odreene za moju junaku brau, za one koji su se drali
najstroih zavjeta, ispunjavali svako obeanje, istinoljubive i neustraive junake. Gdje je plemeniti
Karna, Kuntin sin, nepobjediv u boju? Gdje su Dhrtadyumna i njegovi sinovi, gdje su Satyaki i sve
ostale katriye koje padoe ne odstupajui od katriyskih dunosti, brahmane? Ja ih ovdje ne vidim,
Narado! Nema ni Virate, ni Drupade, nema ni svih onih velikih katriya koje je predvodio Dhrtaketu!
elim vidjeti njih i ikhandina, kraljevie Panala! Hou vidjeti Subhadrina sina, mladog
Abhimanyua, nepobjedivog u boju!
Onda se Yudhithira okrene bogovima: O najbolji meu bogovima, to e meni nebesa budem li
bio razdvojen od svoje brae? Za mene je nebo tamo gdje su oni! Ovdje za mene nisu nebesa!
Bogovi mu tada ovako odgovorie: Ako ba eli poi onamo, sine, moe odmah poi. Nemoj
gubiti vrijeme. Ako ti kralj nebesnika dopusti, mi smo spremni da ti uinimo po volji!
I tada rekoe nebeskomu glasniku: Idi i pokai kralju Yudhithiri gdje su mu rodbina i prijatelji.
Tako vrli Kuntin sin i nebeski glasnik Narada pooe zajedno. Glasnik je stupao prvi i pokazivao
kralju put, a Yudhithira ga je pratio. Staza kojom pooe ubrzo postade teko prohodna i zlokobna i
vidjelo se da njome stupaju noge grjenika. Smrailo se, a staza bijae prekrivena ljudskom kosom i
mahovinom. Zrak bijae zagaen zadahom grjenika, a tlo raskaljeno od krvi i mesa. Sve je vrvjelo od
obada, osa i komaraca. Tu i tamo mogla su se vidjeti gnjila ljudska trupla, gomile kostiju i kose, a
posvuda su gmizali crvi i kukci. Du cijele staze plamsale su vatre, a posvuda su se mogle vidjeti vrane
i druge ptice strvoderi sa eljeznim kljunovima. Bilo je tu i zlih duhova s izduenim ustima iljastim
poput igle. Svuda su se mogli vidjeti ljudski leevi prekriveni krvlju, otkinutih ruku i nogu i prosute
utrobe.
Zaokupljen svakojakim mislima, hodio je plemeniti kralj tim putom koji je zaudarao po leevima i
promatrao je sablasne i gadne prizore. Ugledao je i rijeku kojom je tekla kljuala voda, a i umu kojoj
lie bijae od britava i maeva. Bilo je tu i ravnica prekrivenih sitnim bijelim pijeskom koji bijae
vreo, a po njima rasute stijene od eljeza. Vidje i mnoge gvozdene posude pune kljuala ulja i potom
ugleda muke kojima su bili izvrgnuti grjenici.
Promatrajui taj zlokobni predio prepun svakakve trulei, Yudhithira upita nebeskoga glsnika:
Koliko jo moramo ii ovim putom? Nato se glasonoa zaustavi pa ree: Tvoj se put ovdje
zavrava! Nebesnici su mi naloili da ovdje stanem. Ako si umoran, kralju kraljeva, moe se vratiti sa
mnom.

295

Zadah toga mjesta bijae tako kuan da Yudhithira naas pomisli da se vrati, ali, kada se pravedni
kralj ve okrenu natrag, zaue se sa svih strana patniki vapaji: Ne odlazi, Dharmin sine! Ostani ovdje
jo koji tren! Tvoja nas prisutnost bar na tren oslobaa naih muka. Kada si nam se pribliio, pirnuo je
odatle blag lahor donosei tvoj slatki miris! Od njega su nae muke malo uminule. Kuntin sine, i sam
pogled na tebe olakava nam patnje i donosi blaenu utjehu! Ah, ostani jo malo, Bharato, jer, dok si
ovdje, mi se odmaramo od svojih boli!
Do kralja su sa svih strana dopirale jadikovke tekih nevoljnika. Glasovi tih nesretnika uinie mu
se nekako poznati iako nije mogao razaznati kome pripadaju. On ih zato upita: Jao, jadne due, tko ste
vi to tako alobno jecate i zato se nalazite ovdje?
Sa svih mu strana odgovorie: Ja sam Karna! uo je s jedne strane.
Ja sam Bhima! doprlo je s druge.
Ja sam Aruna!
Ja sam Nakula!
Ja sam Sahadeva!
Ja sam Dhrtadyumna! jealo je sa svih strana.
Ja sam Draupadi!
Mi smo Draupadini sinovi!
Tuni su ga glasovi dozivali odasvud sve dok je Yudhithira mogao podnositi bol koji je u njemu
bujao. Kakva je ovo naopaka sudbina! zapita se on. Kakav li su grijeh skrivili ti plemeniti
ljudi? Kakva je Karnina krivica, a kakva Draupadinih sinova? to zgrijei tankostruka kraljevna
Panala? Ja se ne mogu sjetiti njihovih prijestupa! Kakva li to dobra djela uini Duryodhana, sin
slijepoga kralja Dhrtaratre, zbog kojih sada sjedi poput Velikoga Indre u nebesima, dok se oni mue
ovdje u paklu? Ili ja sanjam ili mi se pamet pomraila?
Ojaen i pomuenih osjetila Yudhithira je dugo premiljao o tome. Napokon se kraljevski
Dharmin sin razljuti i stade grditi i bogove pa i samoga Dharmu. Muen stranim zadahom toga mjesta,
on se okrenu nebeskome glasniku i ree: Vrati se onima kojima si glasnik i reci im da ja ostajem ovdje!
elim biti sa svojom braom kojima je jedini grijeh u tome to su mi bili odani. Ostajem ovdje sa
svojima da bih im ublaio muke!
I nebeski se glasnik vrati tamo gdje bjee gospodar nebesnika i prenese mu sve to je rekao
Dharmin sin. Yudhithira osta stajati ondje u grozi i tjeskobi, ali ne proe mnogo vremena, a pred
njime se stvorie Indra na elu nebesnika i Yama, bog Pravde. U taj tren nesta pomrine i uzmakoe
grozni pakleni prizori, a kada se bog Dharme, Yama, nasmijeio svojemu sinu, pirnu mirisni
povjetarac. Onda Indra, vladar bogova, oslovi Yudhithiru: Doi, monoruki! Nema vie onih stranih
prikaza i nemoj se, tigre, gnjeviti! Sine, svaki kralj mora vidjeti pakao makar to bilo samo nakratko.
Onaj tko najprije okusi plodove dobrih djela mora kasnije ispatati zbog zlodjela, a onaj tko najprije
trpi u paklu nakon toga uiva u raju. Ja te poslah da najprije okusi pakao. Jednom si obmanuo Dronu
rekavi da je Avatthaman poginuo i zato se tebi prikazao privid pakla, a jednako se zbilo i s tvojom
braom. Prola je kroz to i Draupadi. Sada su svi oni, a i ostali kraljevi koji su se borili na tvojoj strani,
zauzeli mjesta koja su zasluili. Doi, gospodaru ljudi, svi su se oni oistili od svojih grijehova! Istjeraj
tugu iz svojega srca! Eno nebeske rijeke koja blagoslivlja sva tri svijeta! Nebeska rijeka Ganga zove te
da utone u nju. Kada bude u nju zaronio, dospjet e na mjesto koje je tebi dodijeljeno.1
Na to se oglasi Dharma, bog vrline: O kralju, tvoja braa nisu mogla svojim djelima zasluiti
pakao. Sve to si vidio bio je privid koji je stvorio Indra, kralj nebesnika. Svi kraljevi, sine, moraju bar
jednom vidjeti pakao tako da to ni tebe nije moglo mimoii. Ni Karna, ni Bhima, ni Aruna, a ni
blizanci nisu mogli biti osueni da due borave u paklu jer vazda bijahu hrabri i istinoljubivi. Na tome
se mjestu ni kraljica Draupadi nije mogla dugo zadrati. Doi, Bharato, i pogledaj Gangu, svetu rijeku
koja protjee kroza sva tri svijeta!
1

Kao to su ratnici poginuli na Kuruketri Gangom doli s nebesa na susret s Dhrtaratrom, Pandavama i
graanima Hastinapure i opet utonuli u Gangu u 15. knjizi, tako sada Yudhithira Gangom treba krenuti na
nebo.
296

I mudri kralj poe tada za Dharmom, a ostali nebesnici ili su za njima. Poto se okupao u
nebeskoj rijeci, Yudhithira se posveti i oisti od svih svojih grijeha i odbaci svoje zemaljsko tijelo.
Tim se kupanjem pravedni kralj Yudhithira oslobodio svih tragova gnjeva i patnji jer su oni spali s
njega zajedno s tijelom. Dobio je nebesko oblije, a onda poe odatle praen Dharmom i okruen
nebesnicima, sluajui hvalospjeve slavnih mudraca.
Uz poasti koje su mu odavali Maruti, mudraci i nebesnici kralj Yudhithira stie na mjesto na
kojemu su bili odlinici Kurua. Tu ugleda Krinu kao utjevlovljenje brahmana, kako prima poasti od
junakoga Arune koji je zraio nebeskom svjetlou. Potom vidje i Karnu, prvoga meu ratnicima,
okruena dvanaestorim suncima. Bio je tu i Bhima okruen Marutima, a tamo gdje su stajali Avini
spazi blizance Nakulu i Sahadevu. Svatko od njih blistao je nebeskim sjajem.
Onda ugleda i slavnu princezu Panala, uzvienu gospu Draupadi. Ukraena lopoevim vijencima
blistala je poput sjajna sunca. Kralj Yudhithira osjeti elju da joj prie i da je oslovi. Uto mu slavni
Indra, vladar nebesnika, prie i ree: Dini kralju, ova je gospa sama ri, boginja blagodati glavom.
Nju nije rodila majka ve je ona, radi tebe, primila na sebe ljudsko oblije. Nju je, tebi na radost,
stvorio nosilac trozupca2 da postane Draupadina ki. Ona je bila supruga vama petorici, a onih pet
blaenih gandharva, koji se sjaje kao plamenovi, vai su sinovi koje vam je ona rodila.
Gledaj Dhrtaratru, velikoga kralja Gandharva, produi Indra on bijae stariji brat vaega
oca Pandua. Eno, ondje je i Sunev sin Karna, prvjenac plemenite Kunti. On je va najstariji brat
premda bijae poznat kao Radhin sin. Pogledaj Subhadrina sina, velikoga strijelca Abhimanyua, eno ga
gdje stoji s bogom Mjesecom i sja blagom Mjeseevom svjetlou. Tamo je i slavni strijelac Pandu.
Napokon se sjedinio s Kunti i Madri. Pogledaj Bhimu! Sada je u drutvu Vasua, a onaj to stoji s
Brhaspatijem, to je asni Drona, tvoj vrli uitelj. Sine Panduov, svi ovi kraljevi i svi ostali koji su se za
tebe borili eu se sada meu gandharvama, yakama ili nekim drugim nadljudskim biima. Neki se od
njih domogae i dostojanstva guhyaka.3 Svijetli kralju, oni su odbacili svoja tijela i svojim zaslugama,
steenim rijeju, milju i djelom, osvojili su carstvo nebesko!
esnaest tisua Vasudevinih ena utonulo je, kada je dolo vrijeme, u rijeku Sarasvati. Stigavi na
nebesa pretvorile su se u apsarasi u pratnju Vasudeve.4 Dhrtaratrini sinovi i oni koji su se borili na
strani Duryodhane postali su rakase,5 a postepeno su dosizali sve najvie svjetove: Indrin, Kuterin ili
Varunin, jer su se svi posvetili svojim junakim djelima. Tako ti je, presvijetli, iscrpno ipriana cijela
sudbina Kurua i Pandava.
I na kraju Vaiampayana kaza: Poto je sloio ovaj spjev, veliki rii Vyasa dade svojemu sinu uki
da ga zajedno s ovim etirima lokama proita: Tisue majki i oeva, stotine sinova i supruga raaju se
na ovome svijetu i s njega odlaze, a oni to poslije njih dolaze na isti e nain otii. Nae se tisue
prilika za radovanje i na stotine prilika za strahovanje. Iz dana u dan to moe uznemiravati
nepostojana, ali nikada mudra ovjeka. Uzdignutih ruku ja ovo ponavljam viui, ali me nitko ne uje:
Dobrobit i uitak proistjeu iz Pravde. Zato se onda Pravda ne asti? Nitko ne bi smio odbaciti
pravednost ni radi zadovoljstava, ni radi poude, a ni zbog straha. Pravdu ne treba zaboraviti ak ni

Nosilac trozupca je iva.

Guhyake su pratioci Kuberini.
4
Kao to su Draupadini sinovi i kralj Dhrtaratra postali gandharve, tako su Krinine ene po smrti postale
apsarasi. Kako se po nauci o preradanju, samsari, metemsomatozi, bia prema svojini djelima (karman) nakon
smrti preraaju u drugim oblijima, tako i svi koji stiu na nebo poprimaju zasluena oblija. Kada nema
posebnoga razloga da steknu odreeniji poloaj, preminuli koji stiu na nebesa najee se pridruuju, prema
spolu, kolu blistavih gandharva ili apsarasi.
5
Rakase su ambivalentna bia. esto zloslutna, ali svakako nadnaravna, srodna asurama i donekle
boanstvena. Kao to gdjekada gandharve mogu biti opasni, tako gdjekada i rakase mogu biti plemeniti. Stoga
njihov znaaj moe odgovarati Dhrtaratroviima. No njihove ih vrline i junatvo postepeno izbavljaju i od
rakaske sudbine i svi stjeu na kraju nebeske svjetove.
Niti su Pandave, dakle, bili posve osloboeni ispatanja za svoje prijestupe, niti su vrline Dhrtaratrinih
sinova ostale nenagraene zbog njihovih grijeha. Kao glavni junak Mahabharate opet izranja Dharma.
3

297

radi samoga ivota! Pravda je vjena, a bol su i zadovoljstvo prolazni. Dua je vjena, a prolazni su
uzroci njezina vezivanja s tijelom.6
Zadivljeni kralj anameaya sluao je pomno ovo kazivanje iz Vaiampayaninih usta na
odmorima izmeu svetih obreda. Onda rtveni sveenici obavie preostale obrede a kralj anameaya
bogatim poklonima razveseli sve brahmane koji se, tako poaeni, vratie svaki u svoje stanite.
Na kraju Sauti ree mudracima okupljenim u umi Naimia: Ponovih vam od rijei do rijei sve
to je, po nalogu svetoga Vyase, Vaiampayana kralju Danameayi. To se zbilo za vrijeme obreda
zmijske rtve. Tu golemu, predivnu i uzvienu pripovijest sroio je istinoljubivi Vyasa u elji da se ime
plemenitih Pandava prouje irom svijeta.
Zna se da su boanski ocean i snijegom pokrite planine7 rudnici najplemenitijih dragulja, kae se
da je to i ova
MAHABHARATA.

Te etiri kitice 47-50, po rijeima Mahabharate, izriu Vyasino ivotno uvjerenje s kojim je sastavljao
spjev.
7
Snijegom pokrite planine jesu Himalaya.
298