Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF

SVEUILITE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY
Zavod za primijenjenu geodeziju - Institute of Applied Geodesy
Katedra za instrumentalnu tehniku

F r a A n d r i j e K a i a M i o i a 26, 10 000 Z a g r e b, H r v a t s k a / C r o a t i a, Tel.: 00385 1 4639 370, Fax: 00385 1 4828 081
Prof. dr. sc. Zlatko Lasi
PRAKTINI RAD S GEODETSKIM

INSTRUMENTIMA
Skripta
Zagreb, sijeanj 2008.g.
Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima
SADRAJ
1. TEODOLITI.....................................................................................4
1.1 OSNOVNI DIJELOVI TEODOLITA...........................................................4
1.2 OSI TEODOLITA .........................................................................................5
1.3 KONSTRUKTIVNI UVJETI TEODOLITA ................................................5
1.4 POSTAVLJANJE TEODOLITA ..................................................................5
1.5 HORIZONTIRANJE TEODOLITA .............................................................5
1.6 CENTRIRANJE TEODOLITA.....................................................................6
1.7 POGREKE OSI TEODOLITA...................................................................7
1.7.1 Pogreka vizurne osi (kolimacijska pogreka) ..........................................................7
1.7.1.1 Ispitivanje i rektifikacija................................................................................................................ 7
1.7.2 Pogreka nagibne (horizontalne) osi..........................................................................8

1.7.2.1 Ispitivanje i rektifikacija................................................................................................................ 8
1.7.3 Pogreka glavne (vertikalne) osi................................................................................9

1.7.4 Pogreka ekscentriciteta horizontalnog kruga ...........................................................9
1.7.5 Ekscentricitet vizurne ravnine .................................................................................10
1.8 ODREIVANJE STANDARDNOG ODSTUPANJA PRAVCA,

VIZIRANJA I OITANJA PRECIZNOG TEODOLITA .........................11
1.8.1 Princip mjerenja.......................................................................................................11
1.9 ODREIVANJE OSJETLJIVOSTI ALHIDADNE LIBELE ....................13

1.10 ISPITIVANJE POGREKE HORIZONTALNE OSI ..............................14
1.11 MJERENJE KUTOVA REPETICIJSKOM METODOM ........................16
1.12 MJERENJE VERTIKALNOG KUTA S PRECIZNIM
TEODOLITOM ..........................................................................................17
2. NIVELIRI .......................................................................................18
2.1 OSNOVNI DIJELOVI NIVELIRA I NJIHOVA FUNKCIJA ...................19
2.1.1 Niveliri s kompenzatorom .......................................................................................20
2.1.2 Princip kompenzacije ..............................................................................................20
2.2 POGREKE NIVELIRA.............................................................................21

2.3 ISPITIVANJE I REKTIFIKACIJA NIVELIRA S
KOMPENZATOROM................................................................................22
2.4 DODACI NIVELIRU ..................................................................................23
2.5 ODREIVANJE STANDARDNOG ODSTUPANJA VIZIRANJA,
VIZURNE OSI I HORIZONTIRANJA VIZURNE OSI PRECIZNOG
NIVELIRA S OPTIKIM MIKROMETROM ..........................................23
2.6 ODREIVANJE OSJETLJIVOSTI NIVELACIJSKE LIBELE................25
2.7. ROTACIJSKI LASERSKI NIVELIR ........................................................26
2.8. DIGITALNI NIVELIR ...............................................................................27

2.8.1 Graa digitalnog nivelira .........................................................................................27
3. ELEKTRONIKI TAHIMETRI.................................................29
3.1 GRAA ELEKTRONIKIH TAHIMETARA ..........................................30
3.2 MJERENJE PRAVACA (KUTOVA) ELEKTRONIKIM
TAHIMETRIMA ........................................................................................31
3.3 MJERENJE DUINA ELEKTRONIKIM TAHIMETRIMA..................32
3.4 PROGRAMI U ELEKTRONIKIM TAHIMETRIMA.............................33
4. POGREKE TERESTRIKIH MJERENJA ............................34

4.1 POGREKE PRI MJERENJU HORIZONTALNIH PRAVACA
(KUTOVA) .................................................................................................34
4.2 POGREKE PRI MJERENJU ZENITNIH UDALJENOSTI.....................34
4.3 POGREKE PRI ELEKTROOPTIKOM MJERENJU DUINA............35
4.4 POGREKE MJERENJA U GEOMETRIJSKOM NIVELMANU ...........35
4.5 POGREKE MJERENJA U TRIGONOMETRIJSKOM
NIVELMANU ............................................................................................36
5. KOREKCIJE TERESTRIKIH MJERENJA ..........................37

5.1 METEOROLOKE KOREKCIJE ..............................................................37
5.2 INSTRUMENTALNE KALIBRACIJSKE KOREKCIJE ..........................37
5.3 GRAVIMETRIJSKE KOREKCIJE ............................................................38
5.3.1 Geometrijske redukcije mjerenih veliina ...............................................................39
5.3.1.1 Korekcije i redukcije mjerene duine.......................................................................................... 39
5.3.1.2 Redukcija mjerenog pravca (kuta) na elipsoid ............................................................................ 41
6. PRAKTINI RAD S INSTRUMENTIMA .................................42

6.1 OPTIKI TEODOLITI................................................................................42
6.2 NIVELIRI S KOMPENZATORIMA..........................................................42
6.3 ELEKTRONIKI TAHIMETRI .................................................................42
6.4 DIGITALNI NIVELIRI...............................................................................42
6.5 PRIJENOS PODATAKA ............................................................................42
6.6 OBRADA PODATAKA..............................................................................44
6.7 PRIMJERI....................................................................................................45
6.7.1 Mjerenje teodolitom i nivelirom s kompenzatorom ................................................45
6.7.2 Mjerenje elektronikim tahimetrom i digitalnim nivelirom ....................................52
6.7.3. Prikaz toaka i popis koordinata u Laboratoriju za mjerenja i mjernu tehniku
Geodetskog fakulteta ..............................................................................................78
LITERATURA ...................................................................................79
1. TEODOLITI
Teodolit je geodetski instrument za mjerenje horizontalnih i vertikalnih kutova.
Osnovni dijelovi teodolita su: podnoje (nepomino, sa podnonim vijcima koji slue za
horizontiranje), gornji (alhidada) i okretni dio teodolita (zajedno sa horizontalnim krugom) na
kojem se nalaze nosai dalekozora, a okree se oko glavne (vertikalne) osi. Na alhidadi se
nalazi alhidadna libela. Dalekozor se okree oko nagibne (horizontalne) osi zajedno sa
vertikalnim krugom.
Podjela teodolita prema tonosti, a u skladu sa njemakom DIN - normom 18724
(1mgon = 3,24):
teodoliti visoke tonosti
teodoliti vee tonosti
teodoliti srednje tonosti
teodoliti manje tonosti
0,2 mgon / 0,6

0,6 mgon / 2
2,0 mgon / 6
8,0 mgon / 25
Podjela tedolita prema njihovoj grai:

Mehaniki teodoliti krugovi (limbovi) su napravljeni od metala koji se itaju
primjenom lupe ili jednostavnog mikroskopa. Princip izotravanja slike
dalekozora je vanjsko izotravanje. Prvi teodolit ove grae datira iz 1730 god.
Optiki teodoliti naglaena je primjena optikih sustava, stakleni krugovi
(limbovi), oitanje se vri uz koritenje sloenih mikroskopa i primjenom
optikih mikrometara.
Elektroniki teodoliti posebne su grae krugova pogodnih za digitalno
oitavanje.
1.1 OSNOVNI DIJELOVI TEODOLITA

Svaki teodolit ima dvije zasebne cjeline donji dio (nepomian) i gornji dio
(alhidada) koji se okree oko glavne (vertikalne) osi teodolita.
Donji dio teodolita se sastoji od podnoja sa tri pravilno rasporeena podnona vijka
koji slue za horizontiranje teodolita s pomou libela. Podnoje se pomou centralnog vijka
spaja sa stativom. Horizontalni krug (limb) moe biti vrsto vezan uz donji dio i ini jednu
cjelinu. Meutim, kod preciznih (tonijih) teodolita, horizontalni krug se moe okretati oko
svoje osovine, te ini zasebni dio srednji dio teodolita.
Vertikalna osovina kao glavna osovina povezuje sve dijelove teodolita u jednu cjelinu.
Druga osovina oko koje se okree dalekozor naziva se nagibna ili horizontalna osovina.
U srednjem dijelu teodolita, kod nekih konstrukcija, nalazi se ureaj za repeticiju.
Ovaj ureaj omoguuje da se horizontalni krug (limb) okree zajedno s alhidadom oko glavne
osi, a da se pri tome oitanje ne mijenja. Znai da se na traeni pravac u prostoru moe
namjestiti eljeno oitanje horizontalnog kruga.
Horizontalni krug ima oblik krune ploe, nainjen je od kvalitetnog materijala
(metala ili stakla), na kojem se nalazi kruna podjela koja se jo naziva i limb.
Vertikalna (glavna) os teodolita je okomita na horizontalni krug. Horizontalni krug je krug
koji je graduiran, te se jo naziva i limb.
Horizontalni krug ima oblik krune ploe, nainjen od kvalitetnog materijala (metal ili
staklo), na kojoj se nalazi kruna podjela. Vertikalna (glavna) os teodolita okomita je na
horizontalni krug.
Kruna podjela nanosi se u kutnim jedinicama: stupanj (seksagezimalna podjela) i gon

(gradusna ili centezimalna podjela).
Gornji dio teodolita ini kuite s nosaima dalekozora alhidada, dalekozor,
horizontalna osovina sa vertikalnim krugom, konice alhidade i dalekozora, vijci za fini
pomak alhidade i dalekozora, libele, ureaji za oitanje kruga. Mehaniki dijelovi teodolita
moraju biti kvalitetno izvedeni da bi dobra optika dalekozora i primijenjeni elektroniki
sustav pridonijeli ukupnoj kvaliteti instrumenta.
1.2 OSI TEODOLITA

Teodolit ima dvije mehanike osovine, vertikalnu i horizontalnu. Kada se govori o
pojedinoj osi, podrazumijeva se da je to geometrijska os rotacije mehanike osovine.
Glavna ili vertikalna os (VV) je os na iju su mehaniku grau i kvalitetu izrade
postavljeni visoki zahtjevi. Alhidada se okree oko glavne osi zajedno sa svim dijelovima koji
se na njoj nalaze.
Kuite alhidade zavrava sa nosaima horizontalne (nagibne) osovine. Horizontalna
osovina nosi dalekozor i vertikalni krug koji se zajedno okreu oko horizontalne geometrijske
osi. Horizontalna os treba biti okomita na vertikalnu, te zbog toga postoji mogunost njezinog
podeavanja za male pomake.
1.3 KONSTRUKTIVNI UVJETI TEODOLITA

Instrumentalni uvjeti teodolita su slijedei:
LL VV os alhidadne libele okomita na glavnu os,
KK HH vizurna (kolimacijska)os okomita na nagibnu (horizontalnu) os,
HH VV nagibna (horizontalna) os okomita na glavnu os,
KV VV vizurna os optikog viska identina je sa glavnom osi.
Takoer, treba zadovoljiti da horizontalna nit nitnog kria bude horizontalna prostoru,
kao i da indeks za oitanje vertikalnog kruga bude u ispravnom poloaju.
Radni uvjet teodolita je da se glavna os teodolita treba dovesti u vertikalan poloaj to
se radi postupkom horizontiranja.
1.4 POSTAVLJANJE TEODOLITA

Za mjerenje kutova teodolit se postavlja na stativ iznad geodetske toke. U nekim
sluajevima teodolit se direktno postavlja na geodetsku toku ako se ista nalazi na
stabiliziranoj (fiksnoj) podlozi kao to je betonski stup.
Stativ se sastoji od tri noge i glave stativa. Noge stativa izrauju se od drva ili
aluminija, a zavravaju sa metalnim iljcima koji se nogom utiskuju u podlogu (zemlju ili
drugo). Noge stativa su u veini sluajeva promjenjive duljine, a mogu biti i stalne duljine.
Noge se spajaju sa ravnom ploom glave stativa koja u sredini ima otvor promjera 30 50
mm, a kroz iju sredinu prolazi centralni vijak za pritezanje teodolita na glavu stativa.
1.5 HORIZONTIRANJE TEODOLITA

Horizontirati teodolit znai da treba glavnu os teodolita dovesti u smjer vertikale
(smjer sile tee). Horizontiranje je vana operacija jer svako odstupanje glavne osi od
ispravnog poloaja utjee na ispravno mjerenje kutova.
Postupak horizontiranja se izvodi na slijedei nain: na priblino horizontalno
postavljenu glavu stativa stavimo teodolit koji lagano pritegnemo centralnim vijkom.
Zakreemo alhidadu i alhidadnu libelu dovedemo u smjer dvaju podnonih vijaka. Vrhunimo
libelu zakretanjem podnonih vijaka u suprotnom smjeru. Zatim okretanjem alhidade

dovodimo libelu u smjer treeg podnonog vijka i vrhunimo je tim vijkom. Postupak se
ponavlja dok libela ne vrhuni u bilo kojem smjeru.
Prije postupka horizontiranja teodolita treba provjeriti ispravnost libele tj., uvjet da je
glavna tangenta LL (os libele) okomita na vertikalnu os teodolita VV (LL VV). Postupak
ispitivanja i ispravljanja navedenog uvjeta naziva se rektifikacija alhidadne libele.
Ispitivanje i rektifikacija libele izvodi se na slijedei nain: alhidadna libela se postavi
u smjer dva podnona vijka i njima se navrhuni, okrenemo tada alhidadu za 180, ako libela
vrhuni uvjet je ispunjen. Ako mjehur libele odstupa od vrhunjenja, ono je dvostruko. Polovicu
otklona ispravljamo podnonim vijcima u smjeru kojih je libela postavljena, a drugu polovicu
korekcijskim vijcima libele.
1.6 CENTRIRANJE TEODOLITA

Centriranjem teodolita treba vertikalnu os u prostoru postaviti tako da prolazi centrom
toke stajalita instrumenta. Horizontiranje i centriranje teodolita su radnje koje su
meusobno povezane. Centriranje se izvodi uz koritenje viska koji moe biti: obian, kruti ili
optiki. Obian visak je metalni uteg, esto u obliku stoca, na uzici, i ovjesi se o kukicu
centralnog vijka na glavi stativa. Pomicanjem teodolita po glavi stativa dovodi se vrh viska
iznad stajaline toke. Ovakav nain centriranja otean je za vrijeme vjetrovitog vremena.
Kruti visak se sastoji od dviju metalnih cijevi od kojih se gornja moe izvlaiti i privrena
je za centralni vijak. Na donjoj cijevi nalazi se kruna libela koju je potrebno vrhuniti
produljivanjem ili skraivanjem nogu stativa. Kruti visak potrebno je ispitati, tj. os krune
libele treba biti paralelna sa geometrijskom osi cijevi viska. Ispitivanje se radi u dva poloaja
libele, a odstupanje se ispravlja tako da se pola otklona popravi sa korekcijskim vijcima
libele, a pola pomakom teodolita po glavi stativa.
Najee se centriranje izvodi pomou optikog viska. On se sastoji od objektiva,
nitnog kria (esto u obliku kruia), prizme za otklon zrake (vizure) za 90 i okulara. Optiki
visak treba zadovoljiti uvjet da dio vizurne osi viska bude identina sa glavnom (VV) osi
teodolita. Ispitivanje se radi u dva poloaja alhidade, projekcija nitnog kria optikog viska
treba pogaati istu toku.
Ako se pojavi odstupanje, na sredinu spojnice dviju projekcija nitnog kria, treba sa
korekcijskim vijcima nitnog kria dovesti presjek niti nitnog kria.
U praksi se postupak horizontiranja i centriranja izvodi brzo na slijedei nain: glava
stativa se postavi priblino iznad stajaline toke i horizontalno u prostoru. Teodolit se
centralnim vijkom privrsti za glavu stativa. Promatramo kroz okular optikog viska i
djelovanjem na podnone vijke teodolita dovedemo da nitni kri optikog viska pogodi
stajalinu toku. Odstupanje dozne libele popravimo dizanjem ili sputanjem nogara stativa.
Slika toke stajalita e se pritom vjerojatno malo pomaknuti. Sada je potrebno napraviti
horizontiranje teodolita (alhidadna libela se postavlja u smjer dva podnona vijka te u smjer
treeg vijka) i precizno centrirati pomicanjem teodolita po glavi stativa. Ako treba, ponoviti
horizontiranje. Umjesto optikog viska u novije vrijeme se koristi laserski visak kod kojega je
vizura materijalizirana sa laserskim snopom svjetlosti. Postupak centriranja i horizontiranja
jednak je onom sa optikim viskom.
Kod mjerenja najviih tonosti potrebno je izvesti precizno centriranje. Teodolit se
postavlja na betonski stup u kojem se nalazi fiksno postavljen centralni vijak, ili se koristi
specijalni ureaj za centriranje.
Kako bi se izbjegla pogreka centriranja koja utjee na mjerenja, upotrebljava se
prisilno centriranje. Podnona ploa koja je prethodno postavljena horizontalno te je
centrirana na stajalinu toku (uz koritenje optikog viska), ostaje na glavi stativa. Umjesto
teodolita na podnonu plou se postavlja znaka, prizma ili drugi instrument i njihove
vertikalne osi zauzimaju isti poloaj u dozvoljenim granicama odstupanja.
1.7 POGREKE OSI TEODOLITA

U poglavlju 1.3 navedeni su konstruktivni uvjeti teodolita. Odstupanje poloaja osi od
tih uvjeta nazivamo pogrekama osi teodolita ili instrumentalnim pogrekama.
Veina instrumentalnih pogreaka mogu se lako ispitati, rektificirati, metodom
mjerenja ukloniti. Kod elektronikih teodolita izvediva je i automatska eliminacija nekih
instrumentalnih pogreaka.
Koritenjem programa u instrumentu mogu se ukloniti i vee mehanike pograke, to
omoguuje vee mehanike tolerancije u proizvodnom procesu izrade instrumenata. Pri tome
treba imati na umu da automatika nije savrena, takvi instrumenti trebaju se ee podvrgnuti
kontroli i laboratorijskim ispitivanjima jer su strunjaku na terenu preputeni samo mali
zahvati u rektifikaciji. Geodetski strunjak mora znati ispitati instrument, provjeriti njegovu
ispravnost, konstatirati mogue nedostatke i dostaviti instrument na daljnju kontrolu i detaljno
podeavanje u ovlatenu instituciju.
1.7.1 Pogreka vizurne osi (kolimacijska pogreka)

Vizurna os je definirana pravcem koji prolazi presjecitem glavnih niti nitnog kria i
glavnom tokom objektiva.
Vizurna os treba biti okomita na nagibnu (horizontalnu) os. Pogreka vizurne osi k
odreena je kutom to ga zatvara vizurna os prema objektu sa okomicom na nagibnu os. Kut k
je pozitivan kada vizurna os rotira u smjeru kazaljke na satu od idealnog poloaja (instrument
se nalazi u prvom poloaju, tj. vertikalni krug je sa lijeve strane).
Pogreka vizurnog pravca ovisi o udaljenosti opaane toke te zbog toga pogreku
vizurne osi ispitujemo viziranjem na daleku toku, preko 100m i u horizontu instrumenta
(kako bi eliminirali utjecaj pogreke horizontalne osi).
Slika 1. Pogreka vizurne osi

1.7.1.1 Ispitivanje i rektifikacija
Teodolit postavimo na stativ i horizontiramo ga. U horizontu na udaljenosti veoj od
100m odaberemo toku, te je viziramo sa vertikalnom niti nitnog kria. Oitamo horizontalni
krug O1. U drugom poloaju teodolita viziramo istu toku i oitamo oitanje horizontalnog
kruga O2. Razlika oitanja O1 i O2, umanjena za 180/ 200gon-a, daje dvostruku pogreku
(2k) vizurne osi. Pogreka se ispravlja tako da na horizontalnom krugu, u prvom poloaju
teodolita, sa vijkom za fini pomak alhidade, namjestimo oitanje aritmetike sredine. U
vidnom polju vertikalna nit nitnog kria nee poklopiti toku, te pomou vijka za pomak
nitnog kria u horizontalnom smislu dotjeramo vertikalnu nit nitnog kria da pogodi toku.
Kod elektronikih teodolita postupak ispitivanja i rektifikacije je u potpunosti

identian. Memorijska jedinica ima mogunost memoriranja pogreke vizurne osi, to
omoguuje automatsku korekciju mjerenog pravca. Rektifikacija se izvodi samo kod veih
pogreaka vizurne osi.
1.7.2 Pogreka nagibne (horizontalne) osi

Oko horizontalne osi se okree dalekozor zajedno sa vertikalnim krugom.
Horizontalna os treba biti okomita na vertikalnu os. Pogreka nagibne osi i odreena je
razlikom pravog kuta i kuta kojeg zatvaraju nagibna i vertikalna os.
VV
H
-i
+i
H
Slika 2. Pogreka nagibne osi

Posljedica ove pogreke je nehorizontalan poloaj horizontalne osi u prostoru kada je
glavna os u prostoru vertikalna nakon horizontiranja teodolita. Vizurna ravnina je u prostoru
nagnuta to za posljedicu ima pogreku u mjerenju horizontalnog pravca.
1.7.2.1 Ispitivanje i rektifikacija
Jedna od metoda ispitivanja pogreke horizontalne osi je metoda projekcije visoke
toke. Kod zakoene alhidade viziramo toku T velikog elevacijskog kuta. Sputamo
dalekozor do horizonta, gdje se nalazi mjerna letva i oitamo projekciju toke O1. Mjerna
letva nalazi se u horizontu instrumenta i horizontalno je postavljena. Postupak ponovimo u
drugom poloaju teodolita i oitamo O2. Razlika oitanja na letvi l = O2 O1 daje dvostruku
pogreku horizontalne osi.
T
O2
l
O1
Slika 3. Ispitivanje pogreke horizontalne osi

Pogreka je dana izrazom:
l
tg i =
z d tgf
O 1 +O 2
. Viziramo oitanje O
2
zakretanjem alhidade sa vijkom za fini pomak, podiemo dalekozor do toke T, te ponovo
viziramo toku dizanjem ili sputanjem jednog kraja horizonatlne osovine.
Prava projekcija toke T bit e na oitanju letve O =
1.7.3 Pogreka glavne (vertikalne) osi

Pri mjerenju kutova glavna os mora, u prostoru, biti vertikalna. Pogreka glavne osi
v odreena je kutom to ga zatvara glavna os sa smjerom vertikale. Posljedica pogreke
glavne osi je nagib horizontalne osi (iako je HH VV) kao i vizurne ravnine. Zbog toga se
mjerenjem u dva poloaja teodolita utjecaj pogreke ne moe eliminirati. Zbog toga se
ispunjenju uvjeta LL VV, kao i samom horizontiranju teodolita mora posvetiti velika
panja.
VV
VV
s m je r
v e rtik a le
s m je r
v e rtik a le
HH
n a g ib n a o s
Slika 4. Pogreka glavne (vertikalne) osi
1.7.4 Pogreka ekscentriciteta horizontalnog kruga

Glavna os teodolita treba prolaziti kroz sredite podjele horizontalnog kruga. Ako to
nije sluaj, dolazi do pogreke zvane ekscentricitet sredita krune podjele horizontalnog
kruga ili, krae, ekscentricitet alhidade. Takoer, zbog ove pogreke dolazi i do neispravnog
mjerenja pravca.
0
L - centar limba
A - glavna os
e - ekscentricitet
a2
a2
a1
L
e
r - radijus limba
a1
I
- kut radijusa indeksa i smjera

ekscentriciteta
a1, a2 - oitanja na krugu bez
ekscentriciteta
a1, a2 - oitanja zbog postojanja
ekscentriciteta
smjer ekscentriciteta
Slika 5. Pogreka ekscentriciteta horizontalnog kruga
10
Iznos pogreke oitanja = a' a. Iz trokuta L A I, prema sinusovom pouku, proizlazi:

e : sin = r : sin
e
sin ,
r
a za male kuteve:
e
" =
sin
r
Iznos pogreke je minimalan za = 0 (180), a maksimalan za = 90 (270).
sin =
itanjem na dva dijametralno suprotna mjesta horizontalnog kruga, te uzimanjem aritmetike

sredine eliminira se utjecaj ove pogreke na mjereni horizontalni pravac.
a1' = a1 +
a2' = a2
a1 + a 2
a + a2
= 1
2
2
1.7.5 Ekscentricitet vizurne ravnine

Vizurna ravnina treba biti u prostoru vertikalna da bi ispravno mjerili kuteve.
Meutim, u vizurnoj ravnini treba se nalaziti i glavna os teodolita. Ako vizurna ravnina ne
prolazi kroz glavnu os, dolazi do pogreke ekscentriciteta vizurne ravnine. Pri okretanju
alhidade vizurna ravnina tangira plat valjka (umjesto pravog oitanja pravca a oita se
pogreni pravac a' ).
T
e - ekscentricitet
d - udaljenost vizurne toke

VV - vertikalna os

KK - vizurna os
- pogreka horizontalnog pravca

a
e
VV
KK
I. poloaj
KK
II. poloaj
Slika 6. Ekscentricitet vizurne ravnine
11
U prvom poloaju pravac je pogrean za iznos:

e
,
d
a u drugom poloaju za iznos:
I =
e

d
II =
Mjerenjem pravca u dva poloaja teodolita i uzimanjem sredine eliminira se utjecaj

ekscentriciteta vizurne osi.
1.8 ODREIVANJE STANDARDNOG ODSTUPANJA PRAVCA,

VIZIRANJA I OITANJA PRECIZNOG TEODOLITA
Za odreivanje standardnog odstupanja pravca, viziranja i oitanja, sluit emo se
preciznim teodolitom kojeg smo prije poetka mjerenja rektificirali. Ispitivanje vrimo u
laboratoriju gdje e nam signal kolimatora sluiti kao vizurna marka. Prije poetka rada
moramo izvriti slijedee radnje:
horizontirati teodolit
izvriti dioptriranje nitnog kria dalekozora
izvriti izotravanje signala
izvriti dioptriranje okulara mikroskopa
1.8.1 Princip mjerenja

Izvrimo grubo viziranje signala u kolimatoru, te kod zakoene alhidade vijkom za fini
pomak alhidade precizno viziramo signal s vertikalnom niti nitnog kria dalekozora. Nakon
toga se oita pravac na vizirani signal. Poto oitanje vrimo na Hz krugu, treba obratiti
panju da li se Hz krug nalazi u vidnom polju okulara za oitanje (vijak za prebacivanje Hz i V
kruga). Oitanje pravca vri se tako da poklapamo podjele na limbu pomou mikrometrikog
vijka, oitamo stupnjeve, minute i dijelove mikrometrike skale. Zatim pokvarimo
poklapanje, ponovo poklapamo podjele na limbu i oitamo skalu mikrometra. Ovim
postupkom zavrili smo jedno opaanje. Da bi izvrili drugo opaanje, potrebno je vijkom za
fini pomak alhidade poremetiti vizuru, ponovo vizirati signal kolimatora i izvriti oitanje
pravca na opisani nain. Postupak se ponavlja 10 puta. Standardno odstupanje pravca (sp)
dobije se formulom:
[vv]
sp =
n 1
Kako standardno odstupanje pravca bitno ovisi o standardnom odstupanju viziranja (sv) i
standardnom odstupanju oitanja (so), proizlazi:
sp2 = sv2 + so2
Standardno odstupanje oitanja izraunavamo po formuli:
so =
sk
2

Standardno odstupanje jednog poklapanja:
[dd ]
sk =
2n
gdje je:
d razlika izmeu oitanja skale mikrometra
n broj opaanja
Standardno odstupanje viziranja:
sv =
s p so
Slika 7. Obrazac za ispitivanje preciznog teodolita
12
13
1.9 ODREIVANJE OSJETLJIVOSTI ALHIDADNE LIBELE
Slika 8. Shema osjetljivosti alhidadne libele

Nakon to je teodolit horizontiran, alhidadna libela postavi se tako da os libele bude u
smjeru mjernog vijka P3, tj. okomita na spojnicu P1P2. ta spojnica je okretna os oko koje se
vri zakretanje donjeg dijela teodolita zajedno s libelom. Vijkom P3 dovodi se mjehur na
lijevu stranu libele, te oita poloaj lijevog (l1) i desnog (d1) kraja mjehura. Pominim
indeksom zabiljeimo poloaj na obodu mjernog vijka. Nakon toga pomie se mjerni vijak za
jednu podjelu njegovog oboda i to tako da se mjehur libele pomie u desnu stranu. Kad se
mjehur umiri, oita se poloaj lijevog (l2) i desnog (d2) kraja mjehura.
Pomak mjehura za libelu s kontinuiranom podjelom rauna se po izrazu:
d +l
d +l
p= 2 2 1 1
2
2
Veliina b (vidi sliku 8.) mjeri se tako da se instrument postavi na papir na kojem e
ostati otisci podnonih vijaka. Spoje se otisci vijaka P1 i P2, a duljina okomice izmeu njihove
spojnice i otisaka vijka P3 je veliina b.
Uspon vijaka h mjeri se tako da se mjerni vijak odvije s instrumenta i zarotira preko
indiga postavljenog na papir. Na otisku navoja vijka P3 izmjeri se duina l, koju ini n1 razmaka
izmeu crtica koje predstavljaju otisak navoja (slika 9.).
Slika 9. Mjerenje uspona vijka

Uspon se rauna po formuli h =
alhidada pri punom okretu mjernog vijka.
1
, a predstavlja veliinu za koju se spusti ili podigne
n1
14
Veliina a (slika 8.) odreuje se tako da se uspon vijka h podijeli s brojem podjela na
njegovom obodu (n2), a predstavlja veliinu za koju se podigne ili spusti alhidada pri okretu
mjernog vijka za jednu podjelu.
1
h
a=
=
,
n2
n1 n2
gdje je:
n2 = 10
Veliina predstavlja promjenu nagiba osi libele pri pomaku mjehura za veliinu p, tj.
kutna vrijednost mjernog pomaka vijka P3.
a
" = //
b
Osjetljivost libele je kutna vrijednost kod pomaka mjehura libele za jedan pars (2 mm).
" =
//
p
Slika 10. Obrazac za odreivanje osjetljivosti alhidadne libele
1.10 ISPITIVANJE POGREKE HORIZONTALNE OSI

Ispitivanje pogreke horizontalne osi vri se u laboratoriju. Postupak je sljedei:
U prvom poloaju teodolita viziramo marku koja se nalazi na zidu. Izvrimo oitanje
visinskog (elevacijskog) kuta (ili zenitne daljine) 1(z1), ne dirajui alhidadu sputamo
15
dalekozor do skale smjetene na podu ispod marke. Marka se nalazi na depresijskom kutu
jednakom elevacijskom kutu . Na skali izvrimo oitanje O1. Postupak ponavljamo u
drugom poloaju teodolita, te dobijemo oitanje O2 i 2 (z2). Ako mjerimo zenitne daljine,
visinski kut jednak je = 90 - z. Razlika oitanja na skali je O1 O2 = 2a. Potrebno je
izmjeriti duinu od horizontalne osi teodolita do skale (Dk), (vidi sliku 11.).
Slika 11. Shema ispitivanja pogreke horizontalne osi

Konana pogreka horizontalne osi dobije se po formuli:
a
//
i" =
2 Dk sin
Slika 12. Obrazac za ispitivanje pogreke horizontalne osi
16
1.11 MJERENJE KUTOVA REPETICIJSKOM METODOM

Repeticijska metoda mjerenja kutova upotrebljava se kada radimo s instrumentom koji
ima relativno veliku tonost viziranja, a malu tonost oitanja limba (grubi podatak itanja).
Ovim nainom rada poveavamo preciznost mjerenog kuta, a za n (broj repeticija)
smanjujemo pogreku oitanja.
Postupak mjerenja:
instrument se centrira i horizontira
otkoi se alhidada i grubo vizira lijeva marka (L)
zakoi se alhidada, te vijkom za fini pomak alhidade fino vizramo L marku
oitamo pravac na L marku (horizontalni krug) O1
otkoi se alhidada, zakreemo je u smjeru kretanja kazaljke na satu do desne
marke (D)
zakoimo alhidadu, te vijkom za fini pomak alhidade fino viziramo marku D
otkoimo repeticijski ureaj, okreemo alhidadu zajedno s krugom u smjeru
kretanja kazaljke na satu dok se u vidno polje ne pojavi L marka
zakoi se repeticijski ureaj i vijkom za fini pomak repeticije fino viziramo L
marku
Ovo je postupak za jednu repeticiju. Postupak se ponavlja n repeticija. Na kraju n te
repeticije, kada je vizirana D marka, oitamo pravac na horizontalnom krugu O2.
Isti postupak ponavljamo u suprotnom smjeru kretanja kazaljke na satu. Na poetku se
vizira D marka (oitanje O3), a na kraju n te repeticije izvrimo oitanje na L marku (O4).
Kut izmeu lijeve i desne marke dobije se po formuli:
O O4
O O1
DL = 3
LD = 2
n
n
=
LD + DL
2
LD = DL
Slika 13. Obrazac za mjerenje kutova repeticijskom metodom
17
Poto smo izmjerili paralaktiki kut, moemo odrediti i duljinu od instrumenta do

bazisne letve na ije smo marke vizirali.
b
D = ctg ,
2
2
gdje je:
b = 2 m (duljina bazisne letve)
= paralaktiki kut
1.12 MJERENJE VERTIKALNOG KUTA S PRECIZNIM

TEODOLITOM
Vertikalni kut je kut iji krakovi lee u vertikalnoj ravnini. Ako jedan krak lei
horizontalno, govorimo o visinskom kutu (), a ako jedan krak lei u vertikali, govorimo o
zenitnoj udaljenosti (z).
Mjerenje vertikalnog kuta radimo s preciznim teodolitom, iji dalekozor ima nitni kri
s tri horizontalne niti (gornja, srednja i donja nit).
U prvom poloaju instrumenta viziramo signal s gornjom, srednjom i donjom niti, te
istim redom upisujemo u formular. U drugom poloaju instrumenta redoslijed viziranja je
donja, srednja, pa gornja nit, te se tim redom upisuju opaanja u formular.
Napomena: u drugom poloaju dalekozora treba uzeti u obzir da su niti, gornja i donja,
zbog okretanja dalekozora zamijenjene u svom poloaju.
Nakon n girusa izraunava se srednja vrijednost vertikalnog kuta.
Slika 14. Obrazac za mjerenje vertikalnih kutova
18
2. NIVELIRI
Nivelir je osnovni instrument za mjerenje visinskih razlika u geometrijskom
nivelmanu.
Slika 15. Nivelir

Osnovni princip bazira se na djelovanju sile tee, odnosno dovoenje vizurne osi
dalekozora u horizontalni poloaj. To se postie primjenom libele ili kompenzatora.
Koritenjem nivelira, visinske razlike se dobivaju iz direktnih mjerenja.
p
z
B
l1
A
l2
H AB = l 1 - l 2 = z - p
Slika 11. Mjerenje visinske razlike

Koritenjem nivelira, visinske razlike se odreuju oitanjem na nivelmanskim letvama
koje se postavljaju vertikalno pomou dozne libele na toke na kojima se odreuju visinske
razlike. Pri tome, vizurna linija treba biti u horizontalnoj ravnini. Nivelir se postavlja na stativ
u pravilu u sredinu izmeu toaka ija se visinska razlika odreuje.
Slika 12. Mjerenje visinske razlike toaka niveliranjem iz sredine
19
Za odreivanje visinske razlike izmeu udaljenih toaka potrebno je postupno

prenositi visine od toke do toke.
Visina neke toke na Zemljinoj povrini je udaljenost te toke od srednje nivo plohe
mora. Nivo ploha mora odreuje se dugogodinjim opaanjem s instrumentima
mareografima.
Nivelire dijelimo po tonosti na osnovi srednje visinske razlike po 1 km obostranog
niveliranja:
niveliri najvie tonosti 0,5 mm/km
niveliri visoke tonosti
1,0 mm/km
niveliri vie tonosti
3,0 mm/km
niveliri srednje tonosti 8,0 mm/km
obini ili jednostavni niveliri
Podjela nivelira po namjeni:
precizni niveliri
inenjerski niveliri
graevinski niveliri
Podjela nivelira prema nainu horizontiranja vizurne linije:
niveliri s libelom
digitalni niveliri
2.1 OSNOVNI DIJELOVI NIVELIRA I NJIHOVA FUNKCIJA

Donji dio nivelira sastoji se od podnone ploe s tri podnona vijka, koji slue za
horizontiranje. Neki tipovi nivelira (uglavnom starije konstrukcije) imaju cilindrian podnoni
dio s konkavnim sfernim plohama koje direktno nalijee na sfernu glavu stativa. Kod nivelira
moe postojati horizontalni krug; u pravilu s malom tonou oitanja. Podnoni dio se
pomou centralnog vijka privrsti za glavu stativa.
Gornji dio nivelira okree se oko vertikalne osovine. Glavni dio je dalekozor unutar
kojeg je smjeten kompenzator. Kod starijih konstrukcija na dalekozoru se nalazi nivelacijska
libela. Gornji dio se moe zakoiti pomou konice, a vijkom za fini pomak moe se zakretati
za male iznose.
Slika 13. Nivelir s cilindrinim sustavom vertikalne osi
20
Optiki mikrometar slui za preciznije oitanje mjerne letve i nalazi se ispred

objektiva dalekozora; ili kao dodatak ili kao njegov sastavni dio.
2.1.1 Niveliri s kompenzatorom

U dananjoj primjeni najvie se koriste niveliri s kompenzatorom koji omoguuje
automatsko horizontiranje geodetske vizurne linije u radnom podruju kompenzatora.
Kompenzator je optiko-mehaniki sklop koji unutar podruja rada (hoda) automatski
kompenzira utjecaj nagiba vertikalne osi na poloaj vizurne osi, te je dovodi horizontalno u
prostoru. Kompenzator radi na principu fizikalnog njihala. Kompenzator je u veini nivelira
smjeten unutar kuita dalekozora, izmeu objektiva i nitnog kria.
2.1.2 Princip kompenzacije

Prva konstrukcija nivelira, gdje se kao kompenzator primjenjuje optiki element na
njihalu, datira od 1950.g. (prvi nivelir izraen je u tvornici ZEISS Opton, Oberkochen,
ondanja Zapadna Njemaka).
Zadatak kompenzatora je da pri nagnutom dalekozoru (tj. nagnutoj vertikalnoj osi)
unutar podruja kompenzacije, obino od 5 do 30, automatski otkloni zrake snopa tako da
vizurna linija bude u prostoru horizontalna.
Slika 14. Osnovni princip kompenzacije

Kompenzator djeluje tako da se slika toke L na letvi (oitanje pri horizontalnoj
vizurnoj liniji), neovisno o nagibu dalekozora, preslikava u horizontalnoj niti nitnog kria (N).
Slika a. prikazuje preslikavanje kada je vertikalna os u prostoru vertikalna. Slika b. prikazuje
preslikavanje kada je dalekozor (odnosno vertikalna os) nagnut za kut . U tom sluaju
kompenzator otklanja snop svjetlosti za kut da bi se toka L preslikala u nitni kri.
Vizura je u prostoru horizontalna Prema slici c. proizlazi i uvjet kompenzacije, koji e
biti:
L'N f =b
jednadba kompenzacije
= f/b = k
f = arina daljina objektiva
a = udaljenost kompenzatora od objektiva
b = udaljenost kompenzatora od nitnog kria
= nagib dalekozora
= otklon zrake djelovanjem kompenzatora
Slijedi:
k = f/b = /
gdje se k naziva faktorom kompenzacije.
Veliina faktora kompenzacije ovisi o poloaju samog kompenzatora unutar
dalekozora. Poloaj kompenzatora proizlazi iz jednadbe kompenzacije:
b = f/k
a = f(k-1)/k
21
Ureaj za kompenzaciju je sloene optiko mehanike grae, gdje se

kompenzatorom naziva samo pomini element. Kao pomini optiki elementi koriste se:
prizme za refleksiju (pravokutna, krovna, sustav prizama), ravno zrcalo, kutno zrcalo, lea, te
u nekim sluajevima i tekuina. Unutar samog kompenzatora nalazi se i optiki sustav od vie
optikih elemenata koji su nepomini.
Pomini optiki element objeen je uz pomo tankih ica, te djeluje kao njihalo. Za
priguenje njihaja koristi se priguiva, koji moe biti: zrani, magnetski ili tekuina.
Slika 15. Princip optiko-mehanike kompenzacije nivelira Ni 2
1. elastine vrpce
2. krovna prizma
3. okvir za privrenje
4. njihalo s prizmom
5. prolaz zrake svjetlosti
6. tipka za kontrolu kompenzatora
7. opruga
8. zrani priguiva
Slika 16. Shematski presjek kompenzatora nivelira WILD NA 2
Po svojem poloaju kompenzatori se mogu nalaziti:
izmeu objektiva i nitnog kria
izmeu pozitivnog i negativnog lana objektiva
unutar dalekozora gdje je kompenzator ureaj za izotravanje slike
ispred objektiva
Dananji niveliri, najee, imaju kompenzator izmeu objektiva i nitnog kria.
2.2 POGREKE NIVELIRA

Kao i kod teodolita tako i kod nivelira, ispituje se ispravnost pojedinih osi: ispravnost
glavne osi, vizurne osi, osi krune libele.
Glavna ili vertikalna os nivelira za vrijeme mjerenja mora biti vertikalna. Vizurna os
mora biti u prostoru horizontalna. Os krune libele treba biti paralelna s glavnom osi.
Kod niveliranja glavni uvjet nivelira je da pri vertikalnom poloaju glavne osi vizurna
os mora biti u prostoru horizontalna. Ako uvjet nije zadovoljen, kao posljedica je pogreka
visinske razlike pri nejednakim udaljenostima nivelmanske letve od nivelira. Svi ostali uvjeti
su sporedni.
22
2.3 ISPITIVANJE I REKTIFIKACIJA NIVELIRA S

KOMPENZATOROM
Rektifikacija krune libele
Uvjet krune libele je da os libele bude paralelna s glavnom osi (L'L' II VV).
Ispitivanje se izvodi na sljedei nain: u prvom poloaju nivelira podnonim vijcima
vrhunimo libelu. Od toga poloaja zakrenemo dalekozor (zajedno s libelom) za 180. Ako
libela ne vrhuni, pola otklona ispravljamo korekcijskim vijcima libele, a pola otklona
podnonim vijcima.
Provjera funkcije kompenzatora
Ova provjera podrazumijeva ispitivanje da li kompenzator koji je njihalo obavlja svoju
funkciju, tj. da li njihalo njie ili je kojim sluajem zakoeno.
Nivelir postavimo na stativ s jednim podnonim vijkom u smjeru letve i horizontiramo
krunu libelu. Nakon izotravanja slike letve, zakreemo podnoni vijak, tj. pomaknemo
libelu do ruba marke. Ako je kompenzator (njihalo) u funkciji, slika letve u odnosu na nitni
kri e se pomaknuti i vratiti u prvobitni poloaj. Ponovimo radnju zakretanjem vijka u drugi
smjer i provjerimo njihalo.
Ispitivanje i rektifikacija glavnog uvjeta
Kada je glavna os nivelira u prostoru vertikalna (vrijedi za male pomake glavne osi
unutar radnog podruja kompenzatora) kompezator treba biti u poloaju da vizurna os bude u
prostoru horizontalna. Terenski postupak ispitivanja izvodi se niveliranjem ''iz sredine i s
kraja''.
Na terenu stabiliziramo dvije toke A i B na razmaku od 50-60 m (poeljno je na
tokama postaviti nivelmansku papuu).
Nivelir postavimo u sredinu, oitamo odsjeak na letvama A i B, izraunamo visinsku razliku
hA-B = la lb.
Ako postoji pogreka vizurne osi (nije horizontalna) visinska razlika je ispravna
budui da je nivelir u sredini razmaka, te su a i b jednake veliine.
lb 1
l a1
B
A
a
hA-B
Slika 17. Niveliranje iz sredine

Nivelir prenesemo to blie jednoj letvi (npr. B) na minimalnu duljinu izotravanja, u
smjeru spojnice dviju letava. Oitanje na letvi B moe se smatrati ispravnim jer je pogreka
oitanja zbog blizine letve zanemariva. Ispravno oitanje na daljnoj letvi A treba iznositi:
la2 = lb2 + A-B
23
ili openito la2 = lb2 - ( A-B), ako oitanje ne iznosi la2 nego la2' tada korekcijskim
vijcima nitnog kria namjestimo horizontalnu nit na ispravno oitanje na letvi.
la2'
lb 2
l a2
Slika 18. Niveliranje s kraja
2.4 DODACI NIVELIRU

a) Plan paralelna ploa kao mikrometar moe biti ugraena ispred objektiva
dalekozora ili samostalno kao dodatak ispred objektiva. Primjenjuje se kod
nivelira najvie tonosti ili kod preciznih nivelira
b) Objektivna prizma za otklon zrake svjetlosti za 90. Primjenjuje se za dovoenje
vizurne osi u vertikalnu ravninu
c) Predlea kao dodatak objektivu radi viziranja vrlo bliskih toaka ili oitanja
lineala.
d) Slomljeni okular za promatranje kroz dalekozor odozgo
e) Dodatak za osvjetljenje nitnog kria
f) Laserski okular za projekciju nitnog kria laserskom svjetlou kod mjerenja u
tamnim prostorijama (npr. tunel i dr.)
g) Izmjenljivi okulari za razliita poveanja dalekozora
2.5 ODREIVANJE STANDARDNOG ODSTUPANJA

VIZIRANJA, VIZURNE OSI I HORIZONTIRANJA VIZURNE
OSI PRECIZNOG NIVELIRA S OPTIKIM MIKROMETROM
Letva na koju vrimo viziranje ima dvije podjele nanesene na invarsku traku. Podjele
su polucentimetarske i pomaknute za konstantan iznos (k = 60650).
Viziranje podjele letve: s nitima klina nitnog kria nivelira obuhvatimo jednu crticu
podjele letve (slika 19.), to postiemo okretanjem bubnja mikrometra. Bubanj mikrometra
povezan je s planparalelnom ploom ispred objektiva dalekozora. Oitanje se sastoji od
oitanja obuhvaene podjele na letvi i oitanja na skali bubnja mikrometra.
Slika 19. Viziranje podjele letve
24
Postupak mjerenja: viziramo podjelu prve letve (lijevu) tj. djelovanjem na vijak za fini
pomak alhidade i na bubanj mikrometra obuhvatimo, s klinom nitnog kria, jednu crticu
podjele na letvi. Oita se letva i mikrometar. Vijkom za fini pomak alhidade pomaknemo
vizuru na drugu podjelu (desnu), te ponovimo postupak viziranja i oitanja. Razlika oitanja
desne (II) i lijeve (I) podjele daje nam konstantu u granicama od k = 60650 6. Postupak
ponavljamo 10 puta.
Standardno odstupanje viziranja:
1
s2v = (s2v1 + s2v2),
2
gdje su:
sv1 i sv2 odstupanja viziranja na I. i II. podjelu letve.
Slika 20. Obrazac za ispitivanje preciznog nivelira

Drugi dio opaanja sastoji se u odreivanju standardnog odstupanja vizurne osi. Za
odreivanje ovog odstupanja potrebno je u postupak mjerenja ukljuiti nivelacijsku libelu.
Postupak mjerenja je identian prije navedenom, s razlikom to je potrebno, prije svakog oitanja
podjele letve, elevacijskim vijkom navrhuniti nivelacijsku libelu (vrhunimo nivelacijsku libelu,
viziramo prvu podjelu letve, oitamo, viziramo drugu podjelu letve, poremetimo libelu
ponovno je vrhunimo, viziramo, oitamo letvu i bubanj mikrometra). Postupak ponavljamo 10
puta.
Standardno odstupanje vizurne osi:
1
s2vo = (s2vo1 + s2vo2),
2
gdje su:
s2vo1 + s2vo2 odstupanja vizurne osi na I. i II. podjelu letve.
25
Standardno odstupanje vizurne osi sastoji se od standardnog odstupanja viziranja sv i

standardnog odstupanja horizontiranja vizurne osi sL:
s2vo = s2v + s2L
Standardno odstupanje horizontiranja:
sL =
gdje je:
s vo s v
Kutna vrijednost standardnog odstupanja horizontiranja vizurne osi dobije se formulom:

s
s"L = L // ,
s
s udaljenost letve od nivelira.
2.6 ODREIVANJE OSJETLJIVOSTI NIVELACIJSKE LIBELE

Za odreivanje osjetljivosti nivelacijske libele sluit emo se nivelirom s vrstim
dalekozorom i elevacijskim vijkom.
Slika 22. Obrazac za odreivanje osjetljivosti nivelacijske libele

Na udaljenosti s od nivelira postavi se letva vertikalno u prostoru (s se moe odrediti
Reichenbachovim daljinomjerom). Mjehur nivelacijske libele dovodi se, pomou elevacijskog
vijka (e) na lijevu stranu libele i oita poloaj lijevog (l1) i desnog (d1) kraja mjehura. Nakon
toga oita se letva srednjom niti nitnog kria (o1). Mjehur tada pomaknemo na desnu stranu
libele i oita ponovno lijevi (l2) i desni (d2) kraj mjehura, a na letvi izvrimo oitanje sa
srednjom niti nitnog kria (o2). Postupak se ponavlja 10 puta.
26
Slika 21. Prikaz mjerenja na letvu

Pomak mjehura p za libelu sa simetrinom podjelom rauna se po formuli:
(l l ) + (d 2 d1 )
p= 2 1
2
Osjetljivost nivelacijske libele izrauna se:
o o1
o o1 //
= 2
,
" = 2
p=
.
s
s p
2.7. ROTACIJSKI LASERSKI NIVELIR

Posebne konstrukcije nivelira su rotacijski laserski niveliri s rotirajuom laserskom
zrakom.
Princip rada: glava nivelira rotira oko glavne osi ccm 10 okretaja u sekundi. Na njoj se
nalaze dva otvora kroz koja se proputa polarizirana laserska zraka, iji se izvor nalazi u
laserskoj diodi. Jedna je zraka otklonjena za mali elevacijski kut od referentne ravnine a druga
zraka je otklonjena za isti depresijski kut.
Slika 22. Odailjanje i prijam laserskih snopova pomou fotoelektrinog detektora

Fotodetektor se pomie po nivelmanskoj letvi dok indikator ne bude na nuli tj. u
referentnoj ravnini. Na prijamniku (fotodetektoru) nalaze se dvije fotodiode koje primaju
svjetlosne impulse. Kada svjetlost padne na obje diode istim intenzitetom (ako je vrlo usko
27
podruje) indikator pokazuje da se prijamnik nalazi u referentnoj ravnini. Poloaj prijamnika

se visinski oita na centimetarskoj nivelmanskoj letvi.
U instrument moe biti ugraen kompenzator za automatsko dovoenje zrake u
horizontalni poloaj. Ovaj tip instrumenta se koristi kada treba u visinskom smislu snimiti
vee povrine, odrediti horizontalne i vertikalne ravnine pri gradnji i kontroli raznih objekata.
2.8. DIGITALNI NIVELIR

2.8.1 Graa digitalnog nivelira
Optika i mehanika
Digitalni nivelir izraen je isto kao nivelir s kompenzatorom. Optiki i mehaniki
dijelovi su istovjetni. S digitalnim nivelirom mogu se izvoditi i klasina vizualna opaanja.
Digitalni nivelir ima ugraenu diobenu kocku koja ima ulogu djelitelja zraenja
(svjetlosti). Diobena kocka dijeli infracrvenu svijetlost od vidljive. Infracrvenu svjetlost
(sliku) otklanja na fotodiode poredane u jednom redu, a vidljivu svjetlost (sliku) otklanja na
nitni kri. U redu se nalazi 256 fotodioda na priblino 6,5 mm duine.
Slika 23. Digitalni nivelir DiNi 22
Slika 24. Shematski presjek nivelira (glavni dijelovi)

Pomou detektora poloaja lee za izotravanje, grubo se odreuje duljina do letve.
28
Elektronika
Fotodiode pretvaraju sliku kodirane (digitalne) podjele u analogni videosignal. Signal
odlazi na analogno-digitalni pretvara, a zatim podaci odlaze u procesor na obradu. Poslije
obrade mjernih signala u procesoru, na ekranu se prikazuje duljina do letve i oitanje letve.
Putem tipkovnice unose se razliiti numeriki podaci i upravlja radom nivelira.
Mjerni podaci se registriraju u modulu za registraciju podataka. Nivelir ima niz programa koji
omoguavaju kontrolu i obradu dobivenih podataka oitanje letve, duljina, broj toke,
stajalite, visinske razlike i dr. Podaci se prenose na raunalo za daljnju obradu.
Uz digitalni nivelir postoji specijalna letva, koja kao podjelu ima binarni kod
kodirana letva. S druge strane letve obino se nalazi klasina podjela u jedinicama za duinu.
Ta podjela slui pri vizualnom opaanju. Kodirane letve su duljine 1.35 m, 2.70 m, ili 4.05 m.
Slika 25. Nivelmanska letva s kodiranom podjelom

Kod digitalnog nivelira mjerni tog se izvodi na sljedei nain:
Slika 26. Mjerni tok kod digitalnog nivelira
29
3. ELEKTRONIKI TAHIMETRI
Elektroniki tahimetri su geodetski instrumenti s elektronikim oitavanjem
horizontalnog i vertikalnog kruga, elektrooptikim mjerenjem duina, te automatskom
registracijom mjerenih podataka. Sastavljeni su od tri osnovne jedinice: elektronikog
teodolita, elektrooptikog daljinomjera i mikroprocesora.
Slika 27. Elektroniki tahimetar Topcon GTS105N

U dananje vrijeme elektroniki tahimetri izrauju se integrirano, tj. u jednom modulu
su elektroniki teodolit, elektrooptiki daljinomjer i unutarnja memorija s raunalom3.
Slika 28. Principi konstrukcija tahimetara

Praktinost i svojstva elektronikih tahimetara mogu se dobro opisati s:
dosegom daljinomjera
tonou mjerenja pravaca (kutova) i duina
vremenom trajanja jednog mjerenja
programima za funkcioniranje tahimetra i za primjenu u geodetskim mjerenjima
kapacitetom pohranjivanja mjernih podataka
brojem mjerenja po jednom punjenju akumulatora
30
Poetkom 90-ih godina 20. st. poinju se razvijati motorizirani tahimetri s

automatskim traenjem reflektora. Taj su sustav proizvoai nazvali jedan ovjek-mjerni
sustav (engl. on-man-system), kod kojeg vie nije potreban figurant za dranje reflektora.
Mjeritelj, uz svoj posao, preuzima i ulogu dranja reflektora, te s toke na koju se mjeri
instrumentu daje zapovijedi (upute) to treba mjeriti radiovezom preko upravljake jedinice.
Tako mjeritelj moe u terensko raunalo unijeti i sve informacije o mjernoj toki, koje su
potrebne za zemljini informacijski sustav tj. geoinformacijski sustav. To je princip tzv.
kodirane izmjere detalja (Dapo, Lovri, ljivari). Danas je kod svih elektronikih
tahimetara ostvaren neprekinuti digitalni tok podataka iz tahimetra u raunalo i obrnuto, a pod
time se podrazumijeva automatska digitalna registracija (zapis, pohranjivanje) mjerenja,
daljnja obrada podataka i prikaz rezultata.
3.1 GRAA ELEKTRONIKIH TAHIMETARA

Posljednjih godina znatno su se razvili svi tipovi elektronikih tahimetara. Veim
brojem elektronikih tahimetara moe se upravljati preko serijskog suelja (engl. interface)
(RS232, ee preko PCMCIA, a danas radiovezom engl. bluetooth) ili preko softvera u
tahimetru. Svi elektroniki tahimetri imaju kompleksne softvere u izborniku za redukcije,
transformaciju i daljnju obradu podataka, te korisnik moe razviti svoj softver i unijeti ga u
tahimetar. Osim mjerenja duina do reflektora ili refleksne folije, koaksijalnim tahimetrima
moe se mjeriti i bez reflektora, najee do 150 250 m. U velikom izboru pribora nalazi se
laserski visak, upravljajua svjetlost (eng. position light), grafiki terenski zapisnik i dr., a
upravljanje i dijagnostika pogreaka u instrumentu moe se obaviti radiovezom (engl.
bluetooth), te telefonski (Internetom).
iroko podruje rada u mjerenju zauzimaju mjerenja pomou elektrinih osjetila
(senzora) neelektrinih veliina, a tome se pribrajaju i geometrijske veliine, koje mjeritelj s
tahimetrom odreuje. U tom smislu, moderni tahimetar je vieosjetilni (engl. multisensoric)
sustav sastavljen od optikih, mehanikih i elektronikih dijelova. Instrumentom upravlja
jedan ili vie mikroprocesora, koji obavljaju razliite zadatke.
Osjetila (senzori) u tahimetru mogu biti geodetska i pomona osjetila.
a) Geodetska osjetila (senzori)
Ta osjetila odreuju geodetske veliine:
horizontalni kut (Hz)
vertikalni kut (V)
kosa duljina (d')
Sastoje se od CCD- elemenata, fotodioda, luminiscentnih dioda, faznog mjeraa i dr.
b) Pomona osjetila (senzori)
Pomona osjetila mjere nagib vertikalne osi tahimetra, temperaturu u instrumentu,
temperaturu i tlak zraka, napon akumulatora, odstupanje cilja od optike osi dalekozora (pri
automatskom viziranju na cilj) i dr.
Geodetske mjerne veliine u elektronikim tahimetrima sastoje se od originalnih
(izravnih ili istih) mjerenih veliina, mjerenja s pomonih osjetila i geometrijsko-fizikalnih
korekcija. Na temelju mjerenja s pomonih osjetila i geometrijsko-fizikalnih korekcija
popravljaju se originalne mjerene vrijednosti i prikazuju se na pokazivau tahimetra. Osim
31
mjerenja za korekturne veliine, pomona osjetila u tahimetrima imaju ulogu i pretvaranja

upravljakih zapovijedi iz digitalne ili analogne elektrine forme u mehaniki rad ili svjetlost.
Osjetila daju zapovijedi za pokretanje motora, za pretvaranje u mehaniki rad ili daju
zapovijedi za odailjanje svjetlosti za osvjetljavanje niti u vidnom polju. Takoer, daju
zapovijedi za osvjetljavanje pokazivaa, za upravljaku svjetlost i dr. Za pokretanje
dalekozora upotrebljavaju se elektroniki upravljani istosmjerni motori i korani (servo)
motori.
Daljnje sastavnice tahimetra:
mehaniki dijelovi
optiki dijelovi
izvori energije (akumulatori)
tipkovnica
suelje zaslon (engl. display)
memorija
softver
Mehanike sastavnice sastoje se od osovina, leaja za osovine, stezaljki, finog pogona,
motora i dijelova kuita. Optiki dijelovi sastoje se od lea, prizama, filtara i djelitelja
svjetlosti. Postoje razliiti softveri kao to su softver za pogon sustava tahimetra, softver za
primjenu pri mjerenju i korisniki (specifini) softver.
Slika 29. Sastavni dijelovi elektronikih tahimetara
3.2 MJERENJE PRAVACA (KUTOVA) ELEKTRONIKIM

TAHIMETRIMA
Prilikom mjerenja pravaca odnosno kutova (kut je razlika oitanja izmeu dva pravca)
s elektronikim tahimetrima mjeritelj vizira na ciljnu toku i izvodi se elektroniki zapis
(registracija, pohranjivanje) mjerenja. Mjerni rezultat sastoji se od elektronikog oitavanja
horizontalnog i vertikalnog kruga, te uzimanja u obzir nagiba vertikalne osi instrumenta,
32
pohranjenih vrijednosti za korekcije i raunanja definitivnog oitavanja kruga. Cijelo

mjerenje odvija se automatski, a konani rezultat oitanja horizontalnog i vertikalnog kruga
ispie se na pokazivau.
Oitanje horizontalnog i vertikalnog kruga izvedeno je, najee, pomou kodiranih
staklenih limbova. Kodirani limb sastoji se od svjetlosno propusnih i nepropusnih dijelova ili
dijelova znatno razliite propusnosti svjetla. Postoje limbovi s jednim ili vie kodiranih
tragova apsolutnog kodiranja. Limbovi se oitavaju pomou linearnih CCD-a ili fotodioda
propusnom svjetlosti ili nakon refleksije na limbu. Kod veine konstrukcija stakleni limb je
vrsto vezan za donji dio nepominog instrumenta. Dio za oitavanje horizontalnog kruga
okree se zajedno s gornjim okretnim dijelom instrumenta. Kod vertikalnog kruga to je
obrnuto; dio za oitavanje je nepomian, a stakleni limb okree se zajedno s dalekozorom.
Za vrijeme digitalnog toka podataka u elektronikim tahimetrima gotovo da nema
grubih pogreaka. Ako se zbog tonosti opaa u vie girusa, moe se izmeu girusa
elektroniki pomaknuti oitanje prema prvoj toki. U novije vrijeme proizvoai staklenih
limbova znatno su smanjili dugoperiodijske pogreke podjele limba, te je zato odlueno da se
limb ne pomie. To je znatno pojednostavilo konstrukciju i pojeftinilo proizvodnju. Danas,
elektroniki tahimetri nemaju mogunost pomicanja limba (repeticije).
3.3 MJERENJE DUINA ELEKTRONIKIM TAHIMETRIMA

Elektrooptiko mjerenje duina elektronikim tahimetrima izvodi se faznim i
impulsnim nainom. Glavna razlika izmeu ova dva naina je u tome to se pri faznom nainu
za vrijeme mjerenja neprekidno odailje mjerni signal, a pri impulsnom slijed impulsa.
U oba naina mjeri se stvarno vrijeme koje je mjernom signalu potrebno da prijee put
naprijed i natrag po mjerenoj duini. Uz poznatu brzinu mjernog signala u atmosferi odreuje
se duljina.
Veina daljinomjera radi na fazni nain, jer su elektroniki elementi u daljinomjerima
postali manji i mogu raditi na viim frekvencijama (100 300 MHz), to omoguuje krae
valne duljine modulacije odaslanog signala, a samim time i vee tonosti mjerenja.
Mjerna nesigurnost s umjerenim daljinomjerima iznosi priblino 1 do 5 mm na duljinama
do 300 m. Osim tonosti, kod kinematikog mjerenja duina vana je i brzina mjerenja
duina, te sinkronizacija mjerenja duina i oitanja horizontalnog kuta (Hz) i vertikalnog kuta
(V), tj. da su priblino istovremeno obavljena mjerenja duina i oitavanja Hz i V.
Zbog prolaska kroz razliite slojeve atmosfere, odnosno promjenom indeksa refrakcije,
mijenja se brzina i smjer elektrooptikih valova, pa je potrebno uvesti meteoroloke korekcije
uzevi u obzir atmosferske uvjete u trenutku mjerenja. Dodatno, putanja elektromagnetskog
vala prolaskom kroz atmosferu nije pravac nego krivulja, pa je potrebno uvesti i dodatnu
korekciju odnosno reducirati krivulju na njenu tetivu (korekcija zbog zakrivljenosti
refrakcijske krivulje). Za raunanje potrebnih korekcija potrebno je na terenu, kod
instrumenta i vizurne marke, mjeriti temperaturu, tlak i vlagu.
Prilikom izrade, elektroniki tahimetri se badare (kalibriraju) na odreeno stanje
atmosfere referentnu atmosferu (kod proizvoaa elektronikih tahimetara Topcon,
referentna atmosfera je 15C i 1013.25 hPa). Na osnovi mjerenja stvarnih parametara
atmosfere, mikroraunalo u elektronikim tahimetrima obavlja raun i korekciju uz prethodni
upis podataka u memoriju mikroraunala. U memoriju mikroraunala unosi se korekturni ppm
(engl. part per million) podatak (jedan dio na milijun dijelova), tzv. faktor mjerila, kojim se
obavljaju sve korekcije duljine. Podatak za atmosfersku ppm korekciju, na osnovi izmjerene
temperature i tlaka zraka (priblino i iz nadmorske visine duine), direktno se rauna u
tahimetru, a moe se i uzeti iz dijagrama.
3.4 PROGRAMI U ELEKTRONIKIM TAHIMETRIMA

U instrumentima su instalirani sljedei programi (Leica TC600):
unos koordinata stajalita

orijentacija horizontalnog kruga
iskolavanje
raspon (duljina izmeu dvije toke)
koordinate ciljne toke
brzi postupak mjerenja
prijenos podataka iz instrumenta u raunalo i obrnuto
Program koji nudi modul koordinate (Trimble serije 3303/3305):
presjek natrag
presjek naprijed
prikljuak na visoku toku
polarno odreivanje toaka
iskolenje
Maske pokazivaa (engl. display):
Maska 1:
broj toke
vertikalni kut (V)
kosa udaljenost (d')
Maska 2 :
broj toke
vertikalni kut (V)
visinska razlika (h)
Maska 3:
broj toke
istona koordinata (Y)
sjeverna koordinata (X)
visina (H)
33
34
4. POGREKE TERESTRIKIH MJERENJA

4.1 POGREKE PRI MJERENJU HORIZONTALNIH PRAVACA
(KUTOVA)
Izvori pogreaka pri mjerenju horizontalnih pravaca (kutova) su:
pogreke instrumenta i pogreke ispitivanja instrumenta
pogreke pri mjerenju (npr. loe centriranje instrumenta i signala)
pogreke mjerenja (npr. sluajne i sustavne pogreke viziranja)
vanjski uvjeti (refrakcija, titranje zraka)
osobna pogreka opaaa (fizioloke osobine oka)
Varijanca srednje vrijednosti horizontalnog kuta , izraunatog pomou horizontalnih pravaca
izmjerenih u n ponavljanja, rauna se po formuli:
2
2
2 + o2 .
cos s 2
2
2
2 4 c
+ 2 hor
+
= v
ctg
z
(
)
1
+ 2
k ,
.
2
n
s
2 2R h
2
gdje je:
v
o.
c
hor.
s
z
kh
R
- nesigurnost viziranja
- nesigurnost oitanja
- nesigurnost centriranja instrumenta i vizurne marke
- nesigurnost horizontiranja instrumenta
- duljina vizurne linije
- zenitna udaljenost vizurne linije
- koeficijent bone refrakcije
- srednji radijus Zemlje
4.2 POGREKE PRI MJERENJU ZENITNIH UDALJENOSTI

Zenitna udaljenost odreuje se kao razlika dvaju direktnih mjerenja, od kojih je jedno
mjerenje definirano vertikalnom osi teodolita.
Varijanca srednje vrijednosti zenitne udaljenosti z, izmjerene u n ponavljanja, rauna se po
formuli:
2
z
v2 + o2 . + i2 s
2n
2
+
kv
2
R
gdje je:
v
o.
i
kv
R
s
- nesigurnost viziranja
- nesigurnost oitanja
- pogreka indeksa vertikalnog kruga (ili kompenzatora)
- nesigurnost odreivanja koeficijenta vertikalne refrakcije
- srednji radijus Zemlje
- duljina vizure
Jedan od glavnih izvora sustavnih odstupanja pri mjerenju zenitnih udaljenosti vezan
je uz atmosfersku refrakciju.
35
4.3 POGREKE PRI ELEKTROOPTIKOM MJERENJU DUINA

Kao i kod kutnih mjerenja, pogreke koje utjeu na mjerenje duina mogu se podijeliti na
unutarnje i vanjske. Kod elektrooptikih daljinomjera unutarnje pogreke su: adicijska korekcija
(pogreka nule), periodika pogreka i pogreka faznog inhomogeniteta, dok su vanjske pogreke
uglavnom uzrokovane atmosferskom refrakcijom.
Pogreka nule, periodika pogreka i atmosferska refrakcija su sustavne pogreke, pa
se duljine moraju korigirati.
Varijanca mjerene duine rauna se po formuli:
2
2
2
s2 =
+ z2 + c2 + n2 s 2
n
2
gdje je:
- nesigurnost odreivanja faznog inhomogeniteta
z - nesigurnost odreivanja pogreke nule z0
c - nesigurnost odreivanja periodike pogreke
n - nesigurnost odreivanja indeksa refrakcije n
Gornja formula pokazuje zato se preciznost duina mjerenih elektronskim

daljinomjerima obino izraava pomou dva dijela: konstantnog i ovisnog o duljini:
s2 = a 2 + b 2 s 2
gdje je konstantni dio , a sadri utjecaj pogreke nule, periodike pogreke i fazne pogreke,
dok parametar b ovisi o duljini s, a naziva se pogreka mjerila, koja predstavlja nesigurnost
odreivanja indeksa atmosferske refrakcije i kalibracije modulacijske frekvencije.
Ukupno standardno odstupanje mjerene duine je:
s = i2 + m2 + a 2 + (s b ppm) 2
gdje su i i m standardna odstupanja centriranja instrumenta i vizurne marke.
4.4 POGREKE MJERENJA U GEOMETRIJSKOM NIVELMANU

Sluajna i sustavna odstupanja pri izmjeri geometrijskim nivelmanom su:
Sluajna odstupanja:
nesigurnost oitanja letve
nesigurnost horizontiranja instrumenta
nevertikalnost letve
Sustavna odstupanja:
pogreka vizurne osi
zakrivljenost Zemlje
atmosferska vertikalna refrakcija
sputanje instrumenta i letve. [Pogreke mjerne letve su: pogreka podjele
(mjerila) letve i pogreka indeksa letve (pogreka nule letve)]
36
Standardno odstupanje visinske razlike dobivene geometrijskim nivelmanom (ako se

zanemari pogreka zakrivljenosti Zemlje, refrakcija i pogreka vizurne osi, jer se mjerenjem
iz sredine otklanjaju), rauna se po formuli:
h = D 2 N ( r2/ D + 2 )
gdje je:
D - duljina vizure od instrumenta do letve
N - broj stajalita
r/D - procjena pogreke u oitanju letve na jedinicu duljine vizure
- procjena pogreke horizontiranja instrumenta
U nivelmanskoj mrei koja se koristi na gradilitu, potrebno je poznavati nesigurnost
kojom je odreena visina nekog repera. Npr. ako je poznata nesigurnost visine polaznog repera
A, procjena nesigurnosti visine repera B bit e:
H B = H2 A + 2h
4.5 POGREKE MJERENJA U TRIGONOMETRIJSKOM

NIVELMANU
Za odreivanje visinskih razlika trigonometrijskim nivelmanom potrebno je mjeriti
zenitne udaljenosti i duljine. Kod ovog postupka, zbog toga to duljine vizura nisu jednake,
znaajno je da se mjerenja moraju korigirati za sustavne utjecaje: zakrivljenost Zemlje C i
refrakciju R (CR = 0,0675) i pogreku vizurne osi.
Standardno odstupanje visinske razlike odreene trigonometrijskim nivelmanom
rauna se:
CR S sin 2
= h2i + h2r + cos z +
500
1/ 2
2
2
CR S sin z cos z
z
z
s +
S sin z

500

gdje su:
h - standardno odstupanje mjerenja visine instrumenta

i
S - kosa duljina izmeu dviju toaka

z - zenitni kut
CR - korekcija za Zemljinu zakrivljenost i refrakciju (CR = 0,0675)
ri - standardno odstupanje mjerenja visine reflektora
37
5. KOREKCIJE TERESTRIKIH MJERENJA

Nakon izmjere potrebno je provesti prethodnu obradu podataka. Na geodetska
terenska mjerenja djeluju instrumentalni i okolini faktori, pa je potrebno izvriti
odgovarajue instrumentalne i meteoroloke korekcije, a takoer i geometrijske redukcije na
referentnu plohu u odnosu na koju se raunaju koordinate toaka mree. Postupci redukcije
podataka moraju se bazirati na najstroim formulama i metodama obrade podataka. Isti
postupci trebaju se koristiti za svaku ponovljenu izmjeru mree da se osigura mogunost
usporedbe rezultata.
5.1 METEOROLOKE KOREKCIJE

Zbog prolaska kroz razliite slojeve atmosfere, odnosno promjenom indeksa
refrakcije, mijenja se brzina i smjer elektrooptikih valova, pa je potrebno uvesti
meteoroloke korekcije uzevi u obzir atmosferske uvjete u trenutku mjerenja. Dodatno,
putanja elektromagnetskog vala prolaskom kroz atmosferu nije pravac nego krivulja, pa je
potrebno uvesti i dodatnu korekciju odnosno reducirati krivulju na njenu tetivu. Za raunanje
potrebnih korekcija potrebno je na terenu, kod instrumenta i vizurne marke, mjeriti
temperaturu, tlak i vlagu.
Meteoroloke korekcije za elektrooptiki mjerene prostorne udaljenosti su:
Prva brzinska korekcija indeks refrakcije n u trenutku mjerenja razlikuje se od
referentnog indeksa refrakcije nref koji je dan u prospektu koritenog
instrumenta. Indeks refrakcije n se rauna za oba kraja mjerene duljine i pri
raunanju korekcije uzima se srednja vrijednost.
Druga brzinska korekcija radijus zakrivljenosti aktualne putanje vala razlikuje
se od srednjeg radijusa zakrivljenosti Zemlje za koji se rauna srednji indeks
refrakcije n. Korekcija je mala (0,1 mm za duljinu od 7,6 km) i moe se
zanemariti za veinu inenjerskih radova.
Korekcija zbog zakrivljenosti putanje vala duljinu korigiranu za prvu i drugu
brzinsku korekciju potrebno je reducirati na duljinu tetive. Korekcija je takoer
mala (0,1 mm za duljinu od 17,9 km) i moe se zanemariti za veinu
inenjerskih radova.
Meteoroloke korekcije za mjerene pravce (kutove)
U praksi, meteoroloke korekcije se rijetko primjenjuju za kutna mjerenja (azimut,
horizontalni pravac (kut), zenitna udaljenost) zbog toga to se teko dobiju odgovarajui
meteoroloki podaci. Bez obzira na to, postojee formule (Kuang, 1996.) mogu se koristiti za
procjenu oekivanih utjecaja atmosferske refrakcije na takva mjerenja.
5.2 INSTRUMENTALNE KALIBRACIJSKE KOREKCIJE

Utjecaj instrumentalnih pogreaka i konstanti je ukljuen u procijenjenu tonost
odreenog instrumenta (podatak je dan u prospektu instrumenta). Postupak kalibracije slui za
verificiranje danih podataka. Kalibracijske korekcije se primjenjuju za elektrooptiki mjerene
duljine, azimut i visinske razlike odreene geometrijskim nivelmanom. Uglavnom,
instrumentalne korekcije nisu potrebne za horizontalne pravce, odnosno kutove, i zenitne
udaljenosti, jer se pravilnim postupkom mjerenja ovih veliina utjecaj pogreaka instrumenta
38
moe otkloniti. Treba napomenuti da se instrumentalne korekcije uvode nakon to su mjerni

podaci popravljeni za meteoroloke korekcije.
Kalibracijske korekcije za elektrooptiki mjerene duine su:
Korekcija periodikih ili ciklikih pogreaka pogreke su uzrokovane
meuutjecajem odailjaa i prijemnika (nalaze se u istom kuitu), kao i
mijeanjem dvaju signala pri zajednikom prijelazu optikih dijelova, te drugim
uzrocima. Periodike pogreke mogu biti kratkovalne i dugovalne.
Korekcija pogreke nuleadicijska korekcija pogreka postoji ako se
elektrooptiki izvor, tj. nula daljinomjera ne nalazi u vertikalnoj osi instrumenta.
Takoer, nula reflektora se moe nalaziti izvan vertikalne osi ureaja za
centriranje. Zajedno, te razlike uzrokuju konstantno sustavno odstupanje
mjerene duljine. Adicijska korekcija se moe odrediti pravilnim kalibracijskim
postupkom za instrument i prizmu, pa je potrebno pri mjerenju na terenu
koristiti istu kombinaciju mjernih ureaja.
Korekcija pogreke mjerila pogreka mjerila elektrooptikog daljinomjera
predstavlja razliku izmeu referentne i aktualne modulacijske frekvencije.
Aktualno mjerilo elektrooptikog daljinomjera se moe dobiti ili mjerenjem
aktualne modulacijske frekvencije pomou frekvencmetra ili na kalibracijskoj
bazi pomou poznate duljine. Mjerena duljina se korigira za pogreku mjerila
nakon to je korigirana za periodike pogreke i pogreku nule.
Teorijski, utjecaj periodike pogreke i pogreka nule na mjerenu duinu nije
razdvojen, pa se mogu odrediti istovremeno ako se odreuju pomou poznate duljine na
kalibracijskoj bazi.
Kalibracijske korekcije za visinske razlike odreene geometrijskim nivelmanom su:
Korekcija pogreke mjerila letve pogreka postoji ako mjerilo letve nije
jednako 1 (neravnomjerna podjela na letvi). Mjerilo letve odreuje se u
laboratoriju, usporedbom s etalonom. Kalibracija se treba provesti na poetku i
kraju mjerne kampanje.
Korekcija indeksa (nule) letve pogreka indeksa letve je odstupanje
uzrokovano time to nula podjele skale ne predstavlja poetak podjele (nula nije
na reperu). Korekcija se moe izraunati i dodati mjerenju, ili se moe ukloniti
pravilnim postupkom mjerenja (npr. paran broj stajalita ili se na jednom
stajalitu koristi ista letva za zadnje i prednje oitanje u razlici se pogreka
eliminira).
5.3 GRAVIMETRIJSKE KOREKCIJE

Nakon to su provedene meteoroloke i instrumentalne korekcije mjerenih veliina,
potrebno je uvesti i gravimetrijske korekcije radi nepodudaranja geoida i izabranog
referentnog elipsoida. Geodetska opaanja koja se izvode na povrini Zemlje odnose se na
fizikalne referentne elemente Zemlje. Na primjer, kada se mjere horizontalni pravci (kutovi)
na povrini Zemlje, instrument se horizontira da bi se vertikalna os instrumenta poklopila sa
lokalnim vektorom ubrzanja sile tee. Kako se lokalni vektor ubrzanja sile tee i normala na
elipsoid u toki stajalita instrumenta uglavnom ne poklapaju, potrebno je uvesti korekciju za
otklon vertikale da bi se pravci mjereni na povrini Zemlje odnosili na normalu elipsoida.
Korekcija za taj otklon je uglavnom mala, ali se treba primijeniti za dobivanje visoko
39
preciznih rezultata. Otklon vertikale u nekoj toki se moe izraunati iz astronomskih i

geodetskih koordinata te toke ili se moe dobiti iz modela geoida HRG2000 (Bai, 2001.).
Gravimetrijska korekcija se mora primijeniti i na mjerene zenitne udaljenosti, a takoer i na
visinske razlike dobivene geometrijskim nivelmanom da bi se dobile ortometrijske visine.
Gravimetrijska korekcija nije potrebna za mjerene kose duljine.
5.3.1 Geometrijske redukcije mjerenih veliina

Ako se trae geodetske koordinate toaka 2D mree (, ), potrebno ih je izraunati u
odnosu na povrinu izabranog referentnog elipsoida. U tom sluaju, opaanja provedena na
povrini Zemlje je potrebno reducirati na povrinu referentnog elipsoida. Treba napomenuti
da, prije redukcije, opaanja trebaju biti korigirana za meteoroloke, kalibracijske i
gravimetrijske utjecaje opisane u prethodnom poglavlju. Na kraju, potrebno je opaanja
reducirati u ravninu izabrane projekcije.
5.3.1.1 Korekcije i redukcije mjerene duine
Cjelokupni postupak obrade podataka za mjerenu duinu je sljedei:
Duina putanje vala (d1)

Kosa duina (d2)
Teren
Srednja visina terena
HA
Duina na srednjoj visini terena
B
Geoidna duina (s)
Elipsoidna duina (s)
NA
Geoid
Nivo ploha/ mora
Elipsoid
HB
NB
Elipsoidna duina tetive

(d3)
Slika 30. Korekcije i redukcije mjerene duine

1. raunanje srednje vrijednosti ponovljenih mjerenja duine
2. korekcija opaane prostorne duine d1 za prvu i drugu brzinsku korekciju
3. redukcija zakrivljene prostorne duine d1 izmeu toaka A i B na fizikoj povrini
Zemlje, na tetivu d2
4. korekcija pogreke nule adicijska korekcija
5. redukcija prostorne tetive putanje vala d2 na tetivu d3 izmeu toaka na elipsoidu
6. prijelaz sa tetive d3 na duljinu luka normalnog presjeka izmeu toaka na elipsoidu elipsoidna duina s
7. prijelaz s elipsoidne duine s na duinu geodetske linije s (vrlo mala veliina)
8. redukcija duine s u ravninu projekcije - d
40
d1 d2 d3 s s d
Kombinirana formula
Redukcija duine tetive d2 na tetivu d3 moe se iskazati jednom, strogom formulom:
d3 =
d 22 (h A h B )
h A hB
1 +
1 +
Ra Ra
Duine elipsoidne tetive d3 se zatim reducira na elipsoidnu duinu s:
3d 34
d 32
+
+
...
s = d 3 1 +
4
2
24
640
R
R
a
a
gdje je Ra radijus zakrivljenosti u azimutu linije. Drugi lan u gornjoj formuli je manji od 1
mm za duljine do 100 km, pa se uglavnom moe zanemariti.
Analiza formula
Gornja kombinirana formula ukljuuje:
redukciju kose duine d2 na horizontalnu duinu na srednjoj visini krajnjih toaka
duine
redukciju horizontalne duine na duinu elipsoidne tetive d3
korekciju za prijelaz sa elipsoidne tetive d3 na luk, tj. na elipsoidnu duinu s
a) Korekcija kose duine =
b) Elipsoidna korekcija =
hm
Ra
d 22 h 2 d 2
d 22 h 2
c) Korekcija (elipsoidna) - tangenta na luk =
d 33
24 Ra2
+ 3d 35
+ ....
4
640 Ra
Visine pri redukciji duine. U gornjim formulama koritene su elipsoidne visine (h). Ako se
zanemari geoidna undulacija N i koriste se ortometrijske visine (H - visine u odnosu na
geoid), pojavit e se pogreka od 1 ppm za svakih 6,5 m od vrijednosti N. Naravno, u
podrujima gdje je N mala i pogreka e biti mala.
Radijus zakrivljenosti. Radijus zakrivljenosti je funkcija geodetske irine, ali se u mnogim
primjenama umjesto radijusa u azimutu duine Ra koristi geometrijski srednji radijus Rm.
Treba napomenuti da moe biti znatna razlika izmeu Ra i Rm pa za visoko precizne radove
treba koristiti Ra.
41
Redukcija duine u ravninu projekcije
Na kraju, potrebno je izvriti redukciju duine u ravninu projekcije. Veliina linearne

deformacije, kada se koriste reducirane koordinate Gauss-Krgerove projekcije, rauna se
prema izrazu:
y2
s P = 2 0.0001 s
2 Rm
gdje je:
y - udaljenost srednje ordinate krajnjih toaka duine od sredinjeg meridijana
Rm - srednji radijus zakrivljenosti Zemlje.
Duina reducirana u ravninu Gauss-Krgerove projekcije je jednaka:
d = s + s P
5.3.1.2 Redukcija mjerenog pravca (kuta) na elipsoid
Da bi se reducirala kutna mjerenja iz lokalnog sustava na referentni elipsoid, nakon
uklanjanja gravimetrijskog utjecaja, preostaju dva utjecaja koja se moraju uzeti u obzir, a u
vezi su sa geometrijom Zemlje.
Prva korekcija proizlazi iz injenice da su okomice na elipsoid u stajalinoj i ciljnoj
toki meusobno zakoene; to znai da, kada je vizurna marka iznad elipsoida, to nije ista
ravnina kao njena okomita projekcija na elipsoid. To je mala korekcija pa se moe, osim u
planinskim podrujima, zanemariti.
Druga geometrijska korekcija proizlazi iz injenice da mjerei kutove u nekoj toki na
elipsoidu mjerimo ustvari kutove izmeu direktnih normalnih presjeka. Geodetske koordinate
raunaju se na elipsoidu po duljini geodetske linije i njenom azimutu. Dakle, geodetska linija
se koristi kao referentna za raunanje koordinata, pa se sva kutna mjerenja moraju reducirati u
odnosu na tu liniju. Razlike normalnog presjeka i geodetske linije su vrlo male, te se kod
visokopreciznih radova uzimaju u obzir, a za praktine inenjerske radove su zanemarive.
Redukcija horizontalnih pravaca (kutova) u ravninu projekcije
Horizontalni pravci, odnosno kutovi, trebaju se reducirati sa povrine elipsoida u

ravninu projekcije. Formule za redukciju ovise o izabranoj projekciji.
42
6. PRAKTINI RAD S INSTRUMENTIMA

6.1 OPTIKI TEODOLITI
a) Odreivanje standardnog odstupanja pravca, viziranja i oitanja preciznog teodolita
b) Odreivanje osjetljivosti alhidadne libele
c) Ispitivanje pogreke horizontalne osi
d) Mjerenje kutova repeticijskom metodom
e) Mjerenje vertikalnog kuta s preciznim teodolitom
6.2 NIVELIRI S KOMPENZATORIMA

a) Mjerenje visinske razlike izmeu toaka
b) Ispitivanje glavnog uvjeta nivelira (niveliranje iz sredine i s kraja)
c) Odreivanje standardnog odstupanja viziranja, vizurne osi i horizontiranja vizurne
osi preciznog teodolita
d) Odreivanje osjetljivosti nivelacijske libele
6.3 ELEKTRONIKI TAHIMETRI

a) Mjerenje poligonskog vlaka pomou elektronikog tahimetra
b) Iskolenje paralelnih pravaca i krunog luka polarnom metodom
c) Mjerenje i raunanje volumena metodom presjeka naprijed
d) Parcelacijski elaborat
e) Odreivanje vertikalne ravnine
f) Ispitivanje utjecaja pogreke dranja prizme kod odreivanja koordinata detaljnih
toaka
g) Projekt iskolenja objekta i izraun kubatura iskopa
6.4 DIGITALNI NIVELIRI

a) Odreivanje nadmorske visine ishodine toke pomou digitalnog nivelira
b) Usporedba geometrijskog nivelmana mjerenog s dva razliita tipa nivelira
c) Usporedba visina odreenih trigonometrijskim i geometrijskim nivelmanom
6.5 PRIJENOS PODATAKA

Primjer prijenosa podataka iz elektronikog tahimetra proizvoaa Topcon u osobno
raunalo (PC):
Za prijenos podataka iz elektronikog tahimetra Topcon GTS212 koristi se software
TECS (program istog proizvoaa), a radi se o interaktivnom programu s jednostavnim
grafikim sueljem.
Nakon spajanja instrumenta s raunalom koaksijalnim kabelom i pokretanja programa,
moramo namjestiti parametre, tako da budu jednaki i u raunalu i u instrumentu.
Slijedi prijenos podataka izborom naredbe transfer iz padajueg izbornika task. U
ovom koraku izabire se vrsta prijenosa, tip instrumenta, vrsta podataka koji se prenose
(mjereni podaci, koordinate ili kodovi), naziv direktorija u koju se pohranjuju mjereni podaci
(datoteka) i port preko kojeg se vri prijenos podataka.
Kao vrstu podataka za prijenos odabiremo mjerene podatke (Meas Data) za
tahimetriju (Hz, z i d'), te datoteci zadajemo naziv s ekstenzijom .raw, a za prijenos koordinata
kao vrstu podataka koristimo koordinatnu opciju (Coord Data), te datoteci zadajemo naziv s
ekstenzijom .so (slika 31.).
43
Slika 31. Postavke pri prijenosu podataka

Nakon prijenosa podataka u osobno raunalo, datoteku otvaramo u Notepad-u i vidimo
neitljiv oblik, te ju trebamo konvertirati u itljiv format; ulazna datoteka .raw izlazna
datoteka .all, ulazna datoteka .so izlazna datoteka .25 (slika 32.)
Slika 32. Konverzija podataka
44
6.6 OBRADA PODATAKA

Nakon prijenosa podataka iz instrumenta u osobno raunalo slijedi obrada podataka,
koja se vri na vie naina, u raznim programskim paketima:
Microsoft Office Excel
GeoMIR4
Kora
TopCon
Leica SurveyOffice
Leica Level Park (za digitalne nivelire proizvoaa Leica)
...
Slika 33. Obrada podataka u programskom paketu GeoMIR4

Kada je izvrena obrada podataka slijedi grafiki prikaz izmjerenog stanja (skica,
plan) koji se izrauje u raznim programskim paketima kao npr. AutoCAD.
6.7 PRIMJERI
6.7.1 Mjerenje teodolitom i nivelirom s kompenzatorom
45
46
47
48
49
50
51
6.7.2 Mjerenje elektronikim tahimetrom i digitalnim nivelirom

Primjer seminarskog rada
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
6.7.3. Prikaz toaka i popis koordinata u Laboratoriju za mjerenja i mjernu

tehniku Geodetskog fakulteta
78
79
LITERATURA
Bai, ., Bai, T. ( 1999.): Satelitska geodezija II, skripta Geodetskog fakulteta, Sveuilite
u Zagrebu, Zagreb.
Beni, D. (1971.): Optika, Kuna tiskara Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
Beni, D. (1973): Instrumentalna optika, optiki ureaji i pribori u mjernoj tehnici i
automatizacija mjernih procesa, Sveuilina naklada Liber, Zagreb.
Beni, D. (1990.): Geodetski instrumenti, kolska knjiga, Zagreb.
Bilajbegovi, A., Hofmann-Wellenhof, B., Lichtenegger, H. (1991.): Osnovni geodetski
radovi-suvremene metode GPS, Tehnika knjiga, Zagreb.
Crawford, G. W. (1995.): Construction, Surveying and Layout, Creative Construction
Publishing, West Lafayette, Indiana, USA.
Deumlich, F, (1980.): Instrumentenkunde der Vermessungstechnik, VII. Izdanje, VEB Verlag
fr Bauwesen, Berlin.
Deumlich, F., Staiger, R. (2002.): Instrumentenkunde der Vermessungstechnik, Herbert
Wichmann Verlag, Heidelberg.
Fialovszky, L. (1991.): Surveying instruments, Akadmiai Kiad, Budapest.
Kahmen, H. (1977.): Elektronische Meverfahren in der Geodsie, Herbert Wichmann
Verlag, Karlsruhe.
Kahmen, H. (1993.): Vermessungskunde (18. izdanje), Walter de Gruyter, Berlin, New York.
Macarol, S. (1961.): Praktina geodezija, Tehnika knjiga, Zagreb.
Novakovi, G. (2003./2004.): Geodetske mree posebnih namjena, interna skripta, Geodetski
fakultet, Zagreb
Solari, N. (1994.): Digitalni niveliri Wild (Leica) s automatskim oitavanjem letve,
Geodetski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
ljivari, M. (2001.): Integracija RTK-GPS-a i dubinomjera u mjerni sustav za nadzor
rijenih plovnih putova, Magistarski rad, Geodetski fakultet, Zagreb.

Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET

UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY

Zavod za primijenjenu geodeziju - Institute of Applied Geodesy

Katedra za instrumentalnu tehniku

Prof. dr. sc. Zlatko Lasi

PRAKTINI RAD S GEODETSKIM

Zagreb, sijeanj 2008.g.

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

1.7.2 Pogreka nagibne (horizontalne) osi..........................................................................8

1.7.3 Pogreka glavne (vertikalne) osi................................................................................9

1.8 ODREIVANJE STANDARDNOG ODSTUPANJA PRAVCA,

1.9 ODREIVANJE OSJETLJIVOSTI ALHIDADNE LIBELE ....................13

2.2 POGREKE NIVELIRA.............................................................................21

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

2.8. DIGITALNI NIVELIR ...............................................................................27

4. POGREKE TERESTRIKIH MJERENJA ............................34

5. KOREKCIJE TERESTRIKIH MJERENJA ..........................37

6. PRAKTINI RAD S INSTRUMENTIMA .................................42

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

0,2 mgon / 0,6

Podjela tedolita prema njihovoj grai:

1.1 OSNOVNI DIJELOVI TEODOLITA

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

Kruna podjela nanosi se u kutnim jedinicama: stupanj (seksagezimalna podjela) i gon

1.2 OSI TEODOLITA

1.3 KONSTRUKTIVNI UVJETI TEODOLITA

1.4 POSTAVLJANJE TEODOLITA

1.5 HORIZONTIRANJE TEODOLITA

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

libelu zakretanjem podnonih vijaka u suprotnom smjeru. Zatim okretanjem alhidade

1.6 CENTRIRANJE TEODOLITA

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

1.7 POGREKE OSI TEODOLITA

1.7.1 Pogreka vizurne osi (kolimacijska pogreka)

Slika 1. Pogreka vizurne osi

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

Kod elektronikih teodolita postupak ispitivanja i rektifikacije je u potpunosti

1.7.2 Pogreka nagibne (horizontalne) osi

Slika 2. Pogreka nagibne osi

Slika 3. Ispitivanje pogreke horizontalne osi

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

Prava projekcija toke T bit e na oitanju letve O =

1.7.3 Pogreka glavne (vertikalne) osi

Slika 4. Pogreka glavne (vertikalne) osi

1.7.4 Pogreka ekscentriciteta horizontalnog kruga

- kut radijusa indeksa i smjera

Slika 5. Pogreka ekscentriciteta horizontalnog kruga

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

Iznos pogreke oitanja = a' a. Iz trokuta L A I, prema sinusovom pouku, proizlazi:

itanjem na dva dijametralno suprotna mjesta horizontalnog kruga, te uzimanjem aritmetike

1.7.5 Ekscentricitet vizurne ravnine

- pogreka horizontalnog pravca

Slika 6. Ekscentricitet vizurne ravnine

Z. Lasi: Praktini rad s geodetskim instrumentima

U prvom poloaju pravac je pogrean za iznos:

Mjerenjem pravca u dva poloaja teodolita i uzimanjem sredine eliminira se utjecaj

1.8 ODREIVANJE STANDARDNOG ODSTUPANJA PRAVCA,

1.8.1 Princip mjerenja