Znate li koju drugu patnju oni trpe uz sve ostalo?

Oni moraju gledati kako njihovi roditelji ili

blii roaci, koji jo ive, zbog njih trpe, trpe sramotu, imaju osjeaje krivnje: da sam ga samo
stroe odgajao/la, da sam ga kaznio/la, ili: da ga nisam kaznio/la ... da sam mu rekao/kla ... da
sam uinio/la ovo ili ono ... Ovi prigovori savjesti su veoma veliki i teki; oni su pakao na
zemlji. Morati promatrati tu patnju svojih roaka, nanosi im veliku patnju. To je najvea
patnja za njih i avli se vesele i pokazuju im sve te scene: gledaj kako tvoja majka plae
Gledaj, kako trpi tvoj otac, kako su oajni, puni tjeskobe, kako se okrivljuju, kako raspravljaju
i jedan drugoga okrivljuju. Pogledaj patnju koju si im nanio. Gledaj kako se oni sada bune
protiv BOGA. Gledaj na svoju obitelj - sve je tvoja krivnja!
Te siromane due trebaju prije svega da preostali na ivotu zaponu s boljim ivotom, da oni
promjene svoj ivot, da vre djela ljubavi, da posjeuju bolesne. I da daju itati svete mise za
pokojne i da tim misama i sami prisustvuju. Te due time bi dobile vrlo mnogo dobra i utjehe.
Due, koje su u istilitu, ne mogu vie nita za sebe uiniti. Nita, gotovo nita. Ali BOG"
moe neto uiniti po beskrajnim milostima svete misne rtve. Mi im trebamo na taj nain
pomoi. I ja sam takoer, puna tjeskobe, sada shvatila da te due koje su u tom dubokom
istilitu ni meni ne mogu pomoi