Professional Documents
Culture Documents
Žan Batist Poklen Molijer Don Žuan
Žan Batist Poklen Molijer Don Žuan
DON UAN
Prevod: Mladen Leskovac
LICA
DON UAN, Don Lujev sin
ZGANAREL, Don uanov sluga
ELVIRA, Don uanova ena
GUZMAN, Elvirin titonoa
DON KARLOS i
DON ALONZO, Elvirina braa
DON LUJ, Don uanov otac
FRANCISKO, prosjak
ARLOTA i
MATURINA, seljanke
PJERO, seljak
STATUA KOMANDANTOVA
LAVIOLET i
RAGOTEN, Don uanovi lakeji
GOSPODIN DIMAN, trgovac
LA RAME, plaeni ubojica
DON UANOVA PRATNJA
DON KARLOS I DON ALONZOVA PRATNJA
PRIVIENJE
Deava se na Siciliji
PRVI IN
Pozornica predstavlja dvorac.
POJAVA I
Zganarel, Guzman
ZGANAREL (drei u ruci burmuticu) Neka Aristotel i svi filozofi to ih god ima govore
ta hoe, nita ne vredi koliko burmut: to ti je uivanje za asne ljude, a ko ivi bez
burmuta, taj nije ni zasluio da ivi. Ne samo da on bistri i isti glavu nego i oplemenjuje
duu i poduava oveka potenju. Ta zar ti ne vidi da ovek, im ga uzme, postaje
ljubazan sa celim svetom i radosno ga nudi desno i levo, ma gde se nalazio? ak ne eka
ni da mu ga zatrae, preduhitrava i elju: u tolikoj meri je istina da burmut izaziva asna
oseanja i vrlinu kod svih onih koji ga uzimaju. Ali dosta o tome, vratimo se naem
malopreanjem razgovoru. Dakle, dragi Guzmane, ti veli da je tvoja gospodarica, dona
Elvira, iznenaena naim odlaskom, krenula za nama, jer joj je moj gospodar tako osvojio
srce da vie ne moe iveti bez njega, pa je dola za njim ovamo da ga nae? Hoe li da
prezirem iz dna due. No evo ga gde se ba ovuda eta po dvorcu, rastanimo se. uj jo
ovo: ja sam ti iskreno sve izruio, i ovo mi je nekako brzo izilo na usta; ali ako se desi
da neto od toga dopre do njegovih uiju, kazau da si nalagao.
POJAVA II
DON UAN, Zganarel
DON UAN S kim si to razgovarao? ini mi se da taj lii na dobroga Guzmana done
Elvire.
ZGANAREL Otprilike tako neto.
DON UAN Zar je to on?
ZGANAREL On glavom.
DON UAN A otkad je u ovom gradu?
ZGANAREL Od sino.
DON UAN A ta ga je dovelo ovamo?
ZGANAREL Mislim da i vi sami slutite ta ga uznemirava.
DON UAN Bez sumnje, na odlazak?
ZGANAREL Dobriina je vrlo oaloen njime, pa me je pitao za uzrok.
DON UAN A ti, ta si odgovorio?
ZGANAREL Da mi vi nita niste rekli.
DON UAN Ali, ipak, ta ti misli o tome? Kakvo je tvoje miljenje o toj stvari?
ZGANAREL Moje miljenje? Ako vas to ne vrea, mislim da imate u vidu neku novu
ljubav.
DON UAN Misli?
ZGANAREL Da.
DON UAN Bogami, ti se ne vara; i moram ti priznati da je donu Elviru izagnala iz
moga srca jedna druga.
ZGANAREL No, eto, boe moj! Ta znam ja svog Don uana uprste, i poznajem vae
srce od kojeg nema nestalnijega na svetu; ono voli da skakue s jednoga mesta na drugo,
a ne voli da se skrasi na jednom.
DON UAN Pa reci: zar ne misli da imam pravo kad tako radim?
ZGANAREL Hej, gospodine...
DON UAN No, ta je? Govori.
ZGANAREL Svakako da imate pravo kad verujete da imate pravo; protiv toga se ne
moe nita. Ali kad ne biste tako mislili, stvar bi, moda, izgledala sasvim drukije.
DON UAN E, sluaj! Doputam ti da govori slobodno i da mi rekne sve to misli.
ZGANAREL U tom sluaju, gospodine, rei u vam otvoreno da se nikako ne slaem s
vaim postupcima i da smatram da je veoma runo ljubakati se na sve strane, kao to vi
radite.
DON UAN ta! Ti misli da se treba privezati za prvu na koju naiemo, da se radi nje
odreknemo svih ostalih, pa ni pogled da ne bacimo na njih? I jeste mi to neka divna stvar
po svaku cenu hteti ostati pri lanoj vrlini vernosti, sahraniti sebe zauvek u jednu jedinu
ljubav i, jo mlad, biti mrtav za svaku lepoticu koja bi ti mogla izii na oi! Ne, ne,
stalnost je samo za glupake; pravo je svake lepotice da nas oara, a ako smo se s nekom
od njih ve ranije sreli, to jo ne moe ostalima uskratiti njihov opravdani zahtev da
dobiju nau ljubav. Mene, eto, lepota ushiuje ma gde je sreo, i ja se lako podajem slatkoj
vlasti kojom nas ona privlai. Sasvim je uzaludno to sam se nekoj obavezao, jer ljubav
koju oseam prema jednoj lepotici nikako me ne obavezuje da budem nepravedan prema
ostalima; ja imam otvorene oi da bih mogao videti vrline sviju njih, i svakoj odajem
potovanje i plaam danak na koji me primorava priroda. I desilo se ta bilo, ja ne mogu
svom srcu da uskratim nita od onoga to naem da je dostojno ljubavi; pa da imam i
deset hiljada srdaca, kada bi mi ih zaiskalo kakvo lepo eljade, ja bih mu ih poklonio sva.
Najzad, naklonosti koje tek nastaju imaju neizrecive drai, a sve ljubavno zadovoljstvo
ba i jeste u promeni. Nema ti veeg uivanja nego stotinama sitnih laskanja osvojiti srce
kakve mlade lepotice, gledati kako se iz dana u dan napreduje, svojim zanosom, suzama i
uzdasima savladati bezazlenu stidljivost due koja se jogunasto brani, stopu po stopu
uklanjati slabaki otpor koji ona stavlja pred nas, savladati kolebljivost koju ona smatra
au, pa je polagano odvesti onamo kuda se hoe. A kad ve jednom zagospodarimo,
nismo vie kadri nita ni da kaemo ni da elimo; svreno je sa svim onim to je u ljubavi
lepo, pa i mi zadremamo u miru takve jedne ljubavi, osim ako nam neka nova lepota ne
razbudi elje i svojim primamljivim draima ne pokrene nae srce na nova osvajanja. Jer,
najzad, nita nije toliko slatko kao likovati nad otpornou kakve lepotice; a u toj oblasti
ja imam ambicije onih pobednika koji neprestano lete iz pobede u pobedu i koji su
nesposobni da postave granice svoiim eljama. Nema toga to moe obuzdati plahovitost
mojih elja; oseam se tako kao da imam srce koje bi moglo voleti itavu zemlju; pa kao
Aleksandar Veliki, i ja bih voleo da ima jo svetova, kako bih i na njih proirio svoja
Ijubavnika osvajanja.
ZGANAREL ivota mi, ala vi sipate! ini mi se kao da ste to nauili napamet, ili kao da
itate iz knjige.
DON UAN A ta kae na to?
ZGANAREL
Vere mi, mogu samo rei... Ne znam ta da kaem; jer vi tako obrnete stvar da mi se ini
da imate pravo; a, meutim, istina je da ipak nemate. Bio sam prepun svakojakih
najlepih misli, a od vaeg govora sve je to sada zbrkano. Ostavimo to; drugi put u
zapisati sve svoje razloge, pa u se onda prepirati s vama.
DON UAN Dobro e uiniti.
ZGANAREL Pa, ipak, gospodine, da li bih smeo da se koristim doputenjem koje ste mi
dali i da vam vaem kako se ja neto malo sablanjavam ivotom koji vi provodite?
DON UAN Kako! Pa kakav ivot ja provodim?
ZGANAREL Vrlo lep. Ali, eto, na primer, gledati vas kako se svakoga meseca
venavate...
DON UAN Pa ima li ita prijatnije od toga?
ZGANAREL To je istina. Ja poimam da je to vrlo prijatno i vrlo zabavno, pa i sam bih se
na to privikao kad u tome ne bi bilo neega ravog; ali, gospodine, tako se igrati jednom
svetom tajnom i...
DON UAN Dobro, dobro; to se tie samo boga i mene, a mi emo to meusobno urediti
tako da tebe ni glava nee zaboleti.
ZGANAREL Bogami, gospodine, ja sam oduvek sluao da je runa ala s nebom se aliti
i da razvratnici nikada dobro ne svravaju.
DON UAN He, he, gospodine ludi, budalatine ne treba pridikovati! Ti zna da sam ti
rekao kako ne volim ljude koji veito neto prigovaraju.
ZGANAREL Ja i ne govorim o vama, boe sauvaj! Vi znate ta radite; a ako ni u ta ne
verujete, imate za to svojih razloga. Nego, ima tako nekakvih sitnih bezobraznika koji su
razvratni ni sami ne znajui zato, koji se pretvaraju da su prosveeni, jer veruju da im to
dobro stoji; da imam takvog gospodara, rekao bih mu sasvim otvoreno u brk: zar se
usuujete nebom se titrati, zar se ne plaite izrugivati se najveim svetinjama? Zar ti,
crviu, siuni bednie (ja to govorim svome zamiljenome gospodaru), zar se ti usuuje
da izvrgava poruzi ono to ceo svet potuje? Zar mislite da zato to imate titule, i plavu,
lepo ukovrenu periku, i pera za eirom, i zlatnim icama izvezen kaput i trake vatrenih
boja (ja to ne govorim vama, nego onome drugom), zar vi mislite, velim, da ste samim
tim i pametniji, da vam je doputeno sve i da vam se istina ne sme skresati u lice? ujte,
dakle, od mene, svoga sluge, da nebo ranije ili docnije kanjava bezbonike, da rav
ivot vodi ravoj smrti i da...
DON UAN Dosta!
ZGANAREL O emu smo ono govorili?
DON UAN O tome kako hou da ti kaem da mi je jedna lepotica osvojila srce i tako
me uhvatila u svoje zamke, da sam doao za njom sve do ove varoi.
ZGANAREL A zar se, gospodine, nimalo ne bojite zbog smrti onoga komandanta koga
ste ubili pre est meseci?
DON UAN A zato bih se bojao? Zar ga nisam dobro ubio?
ZGANAREL Vrlo dobro, najbolje, ni on se zbog toga ne bi mogao aliti.
DON UAN A zbog te afere ja sam pomilovan.
ZGANAREL
Da; ali moda, ovo pomilovanje ne stiava elju za osvetom kod roaka i prijatelja, i...
DON UAN Eh, ne mislimo na zlo koje nas moe zadesiti, mislimo radije na ono to
nam moe pruiti zadovoljstva. Devojka o kojoj ti govorim mlada je verenica, najlepa na
svetu, a doveo ju je ovamo ba onaj za koga e se udati, i sluaj je hteo da ove ljubavnike
vidim tri ili etiri dana pre njihovog putovanja. Jo nikad nisam video dva stvorenja koja
su toliko zadovoljna jedno drugim i koja tako sijaju od ljubavi. Duboko me je uzbudila
oevidna nenost njihove uzajamne strasti; epalo me je to za srce, i moja ljubav je
poela ljubomorom. Jest, poelo je time to nisam mogao podneti da ih gledam tako lepo
sjedinjene; srdba raspali moju strast, i ja predstavih sebi ono neizrecivo zadovoljstvo
koje bih imao kad bih pomutio njihovu slogu i razvrgao tu njihovu privrenost, ija mi je
istota tako ucvelila srce; ali, evo, dosad svi moji napori bili su uzaludni, i ja sam
pribegao poslednjem sredstvu. Ovaj budui suprug treba danas da se provoza morem sa
svojom verenicom. Nita ti ne govorei, preduzeo sam sve da zadovoljim svoju ljubav, pa
imam malu barku i ljude s kojima u, verujem, sasvim lako oteti lepoticu.
ZGANAREL Oh, gospodine...
DON UAN ta?
ZGANAREL Vi ste to vrlo dobro pripremili i postupili ba kao to treba. Nema ti na
svetu nieg vanijeg od ispunjavanja svojih elja.
DON UAN Spremi se, dakle, da poe sa mnom, i postaraj se da ponesemo sve moje
oruje, za sluaj da se... (Primetivi donu Elviru.) Uh, neprijatnog li susreta! Izdajnie!
Nisi mi rekao da ie i ona ovde.
ZGANAREL Gospodine, vi me to niste pitali.
DON UAN Ba je luda! Doi u istom odelu i u svojim putnikim kolima!
POJAVA III
dola i da budem mirna, poto ete vi doi za mnom im vam to bude moguno; da je
istina kako izgarate od udnje da mi se vratite i kako, daleko od mene, podnosite muke
tela rastavljenog od svoje due? Ovako bi trebalo da se branite, a ne da stojite tu tako
zbunjeni.
DON UAN Priznajem vam, gospoo, da nemam nimalo dara za pretvaranje i da je moje
srce otvoreno. Neu vam rei da prema vama jo gajim ista oseanja, niti da izgaram od
udnje da vam se vratim, jer, najzad, ne moe biti nikakve sumnje da sam otputovao
samo zato da bih se vas oslobodio; ali nipoto ne iz onih razloga koje biste vi mogli
zamisliti, nego ba po savesti, da ne bih verovao da i dalje mogu iveti s vama bez greha.
U meni se, gospoo, probudie sumnje i otvorie mi se duevne oi, te videh ta radim.
Razmiljao sam kako sam vas, samo da bih se oenio vama, oteo iz manastirskih zidina,
kako ste vi prekrili svoje obaveze date na drugoj strani i kako je nebo veoma surevnjivo
u ovakvim pitanjima. Obuzelo me je kajanje, pa zadrhtah iz straha od nebeskoga gneva.
Poverovah da je na brak samo prikrivena preljuba, da e navui na nas neku kaznu
odozgo i da je, najzad, moja dunost da pokuam da vas zaboravim, a vama da omoguim
da se vratite svom prvanjem zavetu. Zar biste se, gospoo, mogli usprotiviti jednoj tako
svetoj odluci, zar biste primili na sebe da prkosim i samome nebu zadravi vas; i zar
time to...
DONA ELVIRA Oh, zlikove! Tek sad sam te potpuno poznala; a na svoju nesreu,
poznala sam te kad je ve kasno i kad mi ovo poznavanje moe sluiti samo da oajavam;
ali znaj da tvoj greh nee ostati nekanjen i da e me ovo isto nebo kome se ti ruga
umeti osvetiti zbog tvoje podlosti.
DON UAN Zganarele, nebo!
ZGANAREL Ta, naravno, mnogo je nama stalo do njega!
DON UAN Gospoo...
DONA ELVIRA Dosta. Neu o tome da ujem nita vie, kajem se ak to sam i ovoliko
sluala. Kukaviluk je ovako nairoko objanjavati svoju sramotu; a kad su u pitanju
ovakve stvari, gordo srce se reava ve na prvu re. Ne misli da e sada potei
prebacivanja i grdnje; ne, ne, srdba moja nee se rasplinuti u praznim reima, sav njen
ar sauvau za svoju osvetu. I opet ti velim: nebo e te kazniti, izdajnie, zbog sramote
koju si mi naneo; a ako nebesa ne raspolau niim od ega bi se ti mogao uplaiti, onda
se plai srdbe uvreene ene.
POJAVA IV
Don uan, Zganarel
ZGANAREL (u stranu) Kad bi ga bar savest grizla!
DON UAN (posle kratkog razmiljanja) Hajdmo, treba razmisliti kako da izvedemo
ovaj novi ljubavni poduhvat.
ZGANAREL (sam) Oh! Kako odvratnog gospodara moram da sluim!
DRUGI IN
Pozornica predstavlja polje uz morsku obalu.
POJAVA I
arlota, Pjero
ARLOTA Gospode boe, Pjero, taman si pogodio kad treba doi.
PJERO Do vraga, za dlaku da se obojica nisu udavili.
ARLOTA To ih je jutronja bura prevrnula u more, zar ne?
PJERO Ta da, i te kako, arlota; ali da ti ispriam do sitnica kako se to dogodilo, jer, kao
to se to kae, ja sam ih prvi opazio, opazio sam ih prvi ja. To je bilo ovako: bili smo na
morskoj obali, ja i debeli Luka, pa smo se zabavljali time to smo onako iz ale gaali
jedan drugoga grudvama u glavu, jer ti dobro zna da debeli Luka voli da se zabavlja, a i
meni ponekad padne na pamet da se zabavljam. I onda tako, zabavljajui se, jer treba se i
zabavljati, ugledam kako se sasvim daleko neto praaka u vodi, a talasi ga kao nose
prema nama. Video sam to sasvim jasno, a onda najedanput tek vidim kako ne vidim
nita. Sluaj, Luka, ta sve mi se ko ini da to onde ljudi plivaju, kaem ja. Plivaju vraga,
veli on, to se tebi samo tako ini. Vraga ini, velim mu ja, vidim ja sasvim jasno, ta to su
ljudi. Vraga su to ljudi, veli on, kakvi ljudi. Hoe da se opkladimo, velim ja, da imam
pravo, velim ja, i da su ono dva oveka, velim ja, koji plivaju pravo na nas, velim ja? Eh,
pristajem, veli on, kladim se da nisu. No, u redu, velim ja, hoe da se opkladimo u deset
sua? Hou i te kako, veli on; i da vidi kakav sam ja ovek, evo ti novac, veli on. Ni ja,
bogme, nisam pao na teme; i ja ti istresem etiri srebrnjaka a odozgo jo pet sua, i to tako
junaki kao da sam, sto mu gromova, sruio au vina; jer ja sam ti opasan ovek, i nema
kod mene mnogo mudrovanja. Ali sam ti, meutim, znao ta radim. I jeste mi to neki
posao! Jer tek to smo presekli opkladu, kad jasno ugledasmo onu dvojicu kako nam daju
znake da im doemo u pomo; a ja velim: ded ovamo najpre opkladu. Hajdmo, Luka,
velim ja, zar ne vidi da nas zovu; hajdmo im brzo u pomo. Neu, veli mi on, zbog njih
sam novac izgubio. Uh, bilo je povucipotegni, dok ga najzad, da budem kratak, nisam
tako skleptao da smo seli u amac, i dosta smo se namuili dok smo ih izvukli iz vode, a
onda sam ih poveo kui, da se kraj vatre malo ogreju, a oni se svukoe sasvim goli, da se
osue, i onda su dola jo dvojica iz istoga drutva, ali oni su se sami izvukli, a onda je
stigla i Maturina, i na nju su ve namigivali. Eto, arlota, ba tako ti je bilo.
ARLOTA Nisi li ti meni rekao, Pjero, da je jedan od njih mnogo zgodniji od ostalih?
Jeste, to im je gospodar. Mora da je neki veliki, veliki gospodin, jer mu je odelo od glave
do pete sve zlatno; pa ak su gospoda i oni koji ga slue; pa ipak, ma kako bio veliki
gospodin, udavio bi se da mene onde nije bilo.
ARLOTA Samo nemoj preterivati.
PJERO Vraga! Da nije bilo nas, slabo bi se on pomogao onim svojim ruicama.
ARLOTA A je li on tamo kod vas jos i sad go, Pjero?
PJERO Ma kojeta, obukli su ga onde pred nama. Sunca mu, takvo oblaenje jo nikad
nisam video. Kakve li sve haljine ne navlae na sebe ta gospoda dvorani! Ja bih se u
njima sasvim spleo, zabezeknuo sam se gledajui sve ono. Bogami, arlota, oni imaju
kosu koja im se ne dri za glavu, nego je na kraju nataknu kao neku kapu. Imaju ti oni
koulje u ije bismo rukave stali i ja i ti zajedno. Imaju ti oni akire iroke kao sedam
gladnih godina, a umesto prsluka, opet, neki tesan jelei koji im jedva rebra pokriva;
umesto jake od koulje vezana im je oko vrata grdna marama, ija se etiri kraja po
trbuhu vuku. Pa onda ti i na zarukavlju imaju nekakvih malenih jaka, i itave grdne
levkove od zlatnih irita du nogavica, a svuda su ti neke trake - toliko traka da je to
muka gledati. Nema ti na njima sve do cipela nijednog mestanceta sa kojeg ne bi visile
je zatien od svih bojazni ove vrste; verujte mi, vi nimalo ne liite na devojku koja bi se
mogla zavesti; a ja, ja bih, priznajem vam, hiljadu puta probo svoje srce kad bi mi samo i
na pamet palo da vas prevarim.
ARLOTA Boe moj! Ne znam da li govorite istinu ili ne, ali se ponaate tako da vam se
mora verovati.
DON UAN Ako mi budete verovali, vi ete mi svakako dati i za pravo, i ja vam
ponavijam ono to sam vam maloas obeao. Zar ne prihvatate to? Zar ne pristajete da mi
budete ena?
ARLOTA Da, ako moja tetka pristane.
DON UAN Evo ruke, arlota, kad ve vi sa svoje strane hoete.
ARLOTA Ali, gospodine, nemojte me prevariti, molim vas; to bi bio greh, a vi vidite
kako ja ista srca ulazim u sve to.
DON UAN Tako, dakle! Vi kao da jo sumnjate u moju iskrenost! Hoete li da se
zakunem najstranijom zakletvom? Neka bi nebo...
ARLOTA Gospode boe, samo se ne kunite, ja vam verujem.
DON UAN A sad mi dajte jedan mali poljubac kao jemstvo vaeg obeanja.
ARLOTA O, gospodine, priekajte dok se najpre venamo, molim vas. Posle u vas
poljubiti koliko god puta budete hteli.
DON UAN Pa lepo! Divna arlota, sve ono to vi elite elim i ja; dajte mi bar svoju
ruku i dopustite da sa hiljadu poljubaca izrazim onaj zanos u kome ja...
POJAVA III
Don uan, Zganarel, Pjero, arlota
PJERO (odgurnuvi Don uana koji ljubi arlotinu ruku) Samo polako, gospodine; ded
samo malo natrag, moliu lepo. Suvie ste se zagrejali, pa biste jo mogli dobiti kijavicu.
DON UAN (grubo odgurnuvi Pjeroa) Ko je doveo ovog bezobraznika?
PJERO (stane izmeu Don uana i arlote) Rekao sam da se drite podalje i da ne
milujete tuu devojku.
DON UAN (ponovo gurnuvi Pjeroa) No! ta ovaj toliko galami?
PJERO Sto mu gromova! Nemojte se toliko gurati.
ARLOTA (uhvativi Pjeroa ispod ruke) Ali i ti njega ostavi na miru, Pjero.
PJERO Taman! Da ga ostavim na miru? Neu, pa eto.
DON UAN O!
PJERO Nebo vam vae, zar zato to ste gospodin da nam pred nosom milujete nae
enske? Milujte vi samo svoje.
DON UAN E!
PJERO E! (Don uan mu opali amar) Sveca vam! Ne udarajte se. (Ponovo amar) Ej, do
vraga! (Ponovo amar) Nebo vam vae! (Ponovo amar) Sve vam svece vae, kako se vi
to samo udarate! Zar je to hvala to sam vas spasao da se ne utopite?
ARLOTA Pjero nemoj se ljutiti.
PJERO Ali ba hou da se ljutim; a prilino je runo od tebe to doputa da te miluje.
ARLOTA Oh, Pjero, ta to nije ono to ti misli. Ovaj gospodin hoe da se oeni mnome,
pa nema smisla da se ljuti.
PJERO ta veli? Sunce mu njegovo! Pa meni si se obeala.
ARLOTA To nita ne mari, Pjero. Ako me odista voli, zar ne bi trebalo da se raduje
to u postati gospoa?
PJERO Taman posla, to nikako! Vie bih voleo da crkne nego da bude tua.
ARLOTA Ajd, ajd, Pjero, nemoj se alostiti. Kad budem gospoa, ni tebi nee biti loe,
donosie nam masla i sira.
PJERO Strelu ti nebesku! Ne bih ti donosio ni da mi dvostruko plati. Dakle, ve toliko
mu veruje sve to ti kae? Ih, do vraga, da sam ja to ranije znao, dobro bih se uvao da
ga ne izvuem iz vode, nego bih ga jo valjano klepnuo veslom po glavi.
DON UAN (pribliavajui se Pjerou, u nameri da ga opet udari) ta vi to kaete?
PJERO (zaklonivi se iza arlote) Zvezdu mu nebesku, nikoga se ja ne bojim!
DON UAN (preavi na onu stranu gde je Pjero) Priekni samo malo.
PJERO (preavi na drugu stranu) Ba me briga za ceo svet.
DON UAN (potravi za Pjeroom) Ded da vidimo to.
PJERO (ponovo pobegne iza arlote) Imao sam ja ve posla i sa malo drukijim
momcima.
DON UAN Dabogme, kako ne bi.
ZGANAREL Uh, gospodine, ta ostavite ve tog bednika. Grehota je njega i udarati.
(Pjerou, stavljajui se izmeu njega i Don uana.) Sluaj, jadni moj mladiu, skloni se, i
ne odgovaraj mu vie.
PJERO (preavi ispred Zganarela i gledajui ponosito u Don uana) Ali hou da mu
kaem svoje.
DON UAN (digavi ruku u nameri da oamari Pjeroa) E, ja u tebe nauiti! (Pjero sagne
glavu, a amar dobije Zganarel.)
ZGANAREL (pogledavi Pjeroa) Kuga te pojela!
DON UAN (Zganarelu) Eto ti plate za tvoju dobrotu.
PJERO Grom i pakao! Ispriau njenoj tetki sve to se ovde deava.
POJAVA IV
Don uan, arlota, Zganarel
DON UAN (arloti) Najzad, uskoro u biti najsreniji ovek na svetu, i tu sreeu ne bih
dao za sve blago ovoga sveta. Koliko me zadovoljstava eka kad vi budete moja ena i
kad...
POJAVA V
Don uan, Maturina, arlota, Zganarel
ZGANAREL (ugledavi Maturinu) Ajoj! Ajoj!
MATURINA (Don uanu) Gospodine, ta vi to radite sa arlotom? Da i njoj ne govorite
o ljubavi?
DON UAN (tiho, Maturini) Kojeta. Naprotiv, ona eli da postane moja ena, a ja sam
joj odgovorio da sam se ve vama obeao.
ARLOTA (Don uanu) ta to Maturina hoe od vas?
DON UAN (tiho, arloti) Ljubomorna je to vidi da razgovaram s vama, jer bi htela da
se oenim njom; ali sam joj rekao da sam ja odabrao vas.
MATURINA arlota! ta to znai?
DON UAN (tiho, Maturini) Rekli joj ma ta, ne vredi; ona je to sebi uvrtela u glavu.
ZGANAREL Opazivi me kad sam dolazio ovamo, petoro ili estoro seljaka i seljanki
odmah me upitae za miljenje o razliitim boletinama.
DON UAN Pa valjda si im odgovorio da nema pojma ni o emu?
ZGANAREL Ja? Nije mi to bilo ni na kraj pameti. Nisam hteo da umanjujem ugled svom
kaputu; razmislio sam malo o njihovim boletinama, pa sam svakom propisao uputstva.
DON UAN A kakve si im to lekove propisao?
ZGANAREL Vere mi, gospodine, propisao sam im ono to mi je prvo palo na pamet; ja
sam to onako odoka; bilo bi vrlo zabavno da ti bolesnici ozdrave; pa mi se jo i zahvale.
DON UAN A to da ne? Zato i ti ne bi imao onoliko isto sposobnosti koliko i drugi
lekari? U leenju bolesnika nemaju oni nita vie udela nego ti, a sva njihova preimustva
sastoje se u pretvaranju. Nita drugo i ne rade nego beru slavu od povoljnih sluajeva;
bolesniku sreu moe i ti iskoriavati kao i oni, pa sluati kako se tvojim lekarijama
pripisuje ono to je nastupilo milou sluaja i mudrou prirode.
ZGANAREL Kako to, gospodine, zar vi toliko nemate vere u medicinu?
DON UAN To je jedna od najveih zabluda oveanstva.
ZGANAREL Tako! Zar vi ne verujete ni u mo eienja seninog lia, ni u metvicu, ni u
sredstva za povraanje?
DON UAN A to bih verovao u njih?
ZGANAREL Vi ste prava nevernika dua. A, meutim, uli ste, zar ne, ta se sve u
poslednje vreme naprialo o vinskom sredstvu za povraanje? Njegova udesna mo
preobratila je i najvee nevernike; nema ni tri nedelje, evo ja lino uverio sam se u
njegovu udotvornu mo.
DON UAN A kako to?
ZGANAREL Neki ovek je ve est dana bio u agoniji; nisu vie znali ta da mu propiu,
jer ni jedan lek nije delovao; najzad im pade na pamet, pa mu dadoe sredstvo za
povraanje.
DON UAN Pa mu polo nabolje, je li?
ZGANAREL Ne, umro je.
DON UAN Divan uspeh.
ZGANAREL E, izvinite! itavih est dana nije mogao umreti, a od njega je smesta umro.
Zar hoete neto uspenije od toga?
DON UAN Ima pravo.
ZGANAREL Meutim, ostavimo medicinu, kad ve ionako ne verujete u nju, i govorimo
o neem drugom; jer ovaj kaput me je nainio tako pametnim da mi je dola volja da se
prepirem s vama. Vi se jo seate da ste mi dopustili prepirku, a zabranili mi jedino
prigovaranja.
DON UAN No, pa?
ZGANAREL eleo bih da se temeljno upoznam s vaim miljenjem. Da li je moguno da
vi ba nimalo ne verujete u raj?
DON UAN Ostavimo te stvari.
ZGANAREL Dakle: ne verujete. A u pakao?
DON UAN Eh!
ZGANAREL Isto tako. A u sotonu, moliu lepo?
DON UAN Kako da ne, kako da ne.
ZGANAREL Isto tako malo. A da li verujete u zagrobni ivot?
DON UAN Ajao! Ajao! Ajao!
ZGANAREL Vi ste ovek s kojim bih se mnogo namuio kad bih vas hteo, preobratiti u
veru. A recite mi jo samo ovoliko: da li verujete u privienja, a?
DON UAN Idi do vraga sa svojim bezobrazlucima!
ZGANAREL E, vidite, to je stvar koju ne mogu tako ostaviti; jer je sveta istina da
privienja ima, ja bih se za to dao obesiti. Jer u neto ipak treba verovati na ovom svetu.
Eto vi, u ta vi verujete?
DON UAN Ja, u ta verujem?
ZGANAREL Da.
DON UAN Ja, Zganarele, verujem da su dva i dva etiri, a etiri i etiri osam.
ZGANAREL Divna vera i divni simvoli vere, odista! Prema tome, kako vidim, vaa je
vera u raunici. Mora se priznati da se u ljudskim glavama naslae mnogo kojekakvih
budalatina, i najee je najmanje mudar ba onaj ko je najvie uio. Eto ja, gospodine,
hvala bogu, nisam uio koliko vi, i nema toga ko bi se mogao pohvaliti da me je ikada
iemu nauio; ali i sa ovo malo svoje pameti i zdravoga razuma ja mnogo tota vidim
jasnije nego sve knjige, i razumem vrlo dobro da ceo ovaj vidljivi svet nije mogao niknuti
tek tako sam od sebe, prekono, kao peurka. Hteo bih da vas zapitam ko je stvorio ovo
drvee, ovo stenje, ovu zemlju i ovo nebo nad nama, ili se, moda, sve to stvorilo samo
od sebe? Pa, eto, na primer, ba i vi sami: zar ste i vi postali tek tako, sami od sebe, i zar
nije bilo potrebno da vaa majka zatrudni s vaim ocem da biste se vi stvorili? I zar je
moguno gledati izmiljaje od kojih je sloena ljudska mainerija a ne diviti se tome kako
su divno uklopljeni jedan u drugi? Svi ti nervi, kosti, vene i arterije, svi ti... ta plua, srce,
digerica i svi drugi sastojci koji su onde i koji... Ih, do vraga, ta prekinite me ve
jedanput, ako boga znate! Ne umem se prepirati ako me ne prekidaju. A vi namerno
utite, i iz iste pakosti putate me da govorim.
DON UAN ekam da zavri sa svojim mudrovanjem.
ZGANAREL Moje se mudrovanje sastoji u tome da, ma ta vi rekli, u oveku postoji
neto divno to ne mogu objasniti ni svi mudraci sveta. Zar nije divljenja dostojno to to
ja, evo, stojim ovde, to i ja imam neto u glavi koja misli o stotinama razliitih stvari u
jednom istom trenutku, i sa mojim telom radi sve to hoe? Mogu pljeskati rukama,
podii ih, mogu nebu dii oi, oboriti glavu, kretati nogama, ii desno, levo, napred,
natrag, obrnuti se... (Pri obrtanju padne.)
DON UAN Dobro je! Eto ti tvog mudrovanja sa razbijenim nosom.
ZGANAREL Do avola! Ba sam budala to se prepirem ovde s vama; verujte to god
hoete, ba me briga ako dospete u pakao!
DON UAN Mi ovde mudrujemo, a eini mi se da smo zalutali. Pozovi malo onog oveka
da ga zapitamo za put.
POJAVA II
Don uan, Zganarel, prosjak
ZGANAREL Ej, hej, ovee! Hej, ia! Hej, prijatelju! Samo jednu re, molim vas. Da li
biste nam mogli rei koji put vodi u grad?
PROSJAK Idite pravo ovim putem, gospodo, a kad doete na kraj ume, okrenite desno;
ali vas upozoravam da se dobro priuvate, jer u poslednje vreme u okolini ima
razbojnika.
DON UAN Vrlo sam ti blagodaran, prijatelju, i zahvaljujem ti od sveg srca.
DON KARLOS Jest, ali nismo hteli da ulazimo u njega; moj brat i ja moramo nadziravati
okolinu u vezi s jednom od onih neprijatnih stvari zbog kojih je plemi ponekad prinuen
da rtvuje i sebe i svoju porodicu, poto je u takvim sluajevima i najblai uspeh ve
sudbonosan; jer ako ovek i ne izgubi ivot, primoran je da napusti svoju zemlju; i, eto,
zbog toga ja smatram da je sudbina plemia alosna, jer ma kako se mudro i asno on
vladao, ba ga zakoni asti izlau nevaljalstvima drugih, pa ga moe i liiti imanja,
odmora i ivota prvi ludak kome padne na pamet da ga uvredi, zbog ega onda poten
ovek i mora nastradati.
DON UAN Samo to je u tome dobro to to i vi imate zgodnu priliku da onu drugu
stranu izloite istoj opasnosti i zagoravate ivote onih koji nalaze zadovoljstvo u tome
da vas vreaju. Ali, ako nisam nametljiv svojim pitanjem, u emu se sastoji ta stvar?
DON KARLOS Stvar je dola ve dotle da se tu nema ta kriti; a kad je uvreda ve
jednom izila na videlo, nae oseanje asti uzalud bi prikrivalo sramotu; naprotiv, osvetu
treba ba razglasiti, kao i sve na ta se spremamo. I tako u vam, gospodine, bez
ustezanja rei da nameravamo osvetiti se za uvredu to nam je sestra zavedena i oteta iz
manastira, a izvrilac tog nedela je Don uan Tenorio, sin Don Luja Tenorija. Ve
nekoliko dana tragamo za njim, a jutros smo ga gonili, sve po obavetenjima jednog
sluge, koji nam je rekao da je ovaj, u pratnji etvorice ili petorice svojih ljudi, izjahao i
uputio se prema morskoj obali; ali svi nai napori bili su uzaludni, a nismo uspeli da
saznamo kako je nestao.
DON UAN Poznajete li vi, gospodine, toga Don uana o kome govorite?
DON KARLOS Ja - ne. Nikad ga ni video nisam, samo sam uo kad su ga opisivali
mome bratu; obavetenja o njemu ne kazuju nita dobro, to je ovek iji je ivot...
DON UAN Stanite, gospodine, molim vas. On je pomalo moj prijatelj, i bio bi
kukaviluk s moje strane da sluam kako se o njemu govori ravo.
DON KARLOS Vama za ljubav, gospodine, neu rei nita; vi ste mi spasli ivot, pa
najmanje to vam dugujem to je da ne govorim o oveku koga vi poznajete, a o kome ja
mogu rei samo ravo; ali ma koliki da ste prijatelj, nadam se da vi ne odobravate njegov
postupak i ne nalazite nita neobino u tome to mi hoemo da mu se osvetimo.
DON UAN Naprotiv, hou da vam pomognem i potedim vas izlinih napora. Ja sam
prijatelj Don uanov i ne mogu ne biti to; ali odista nije pravo da on nekanjeno vrea
plemie, i ja jemim da e vam on dati zadovoljenje.
DON KARLOS A kakvo nam zadovoljenje moe dati posle ovakve uvrede?
DON UAN Svako koje vaa ast zaeli; i da se dalje ne biste morali muiti traganjem za
Don uanom, jamim vam da ete ga nai na onom mestu i u ono vreme koje vi budete
odredili.
DON KARLOS Gospodine, ovakva nada vrlo je prijatna uvreenom srcu; meutim,
posle svega to vam dugujem, jako bi me bolelo kad biste se i vi upleli u ovu stvar.
DON UAN Ja sam toliko vezan za Don uana da se on ne bi mogao tui a da se ne
tuem i ja; jednom rei, ja odgovaram za njega ba kao za samoga sebe, i vi treba samo
da kaete kada elite da se on pojavi i da vam zadovoljenje.
DON KARLOS Kako je sudbina prema meni nemilostiva! Vama, eto, dugujem ivot, a vi
ste prijatelj Don uanov!
POJAVA V
dobro koje ste mi uinili, a po tome moete zakljuiti i o svemu ostalom, to jest moete
verovati da u sa istom revnou uiniti sve to mi je dunost i da u vam za uvredu
platiti isto ovako tano kao i za dobroinstvo. Nipoto ne elim da vas primoravam da
ovde objanjavate svoja oseanja, dajem vam priliku da dobro promislite na ta ete se
odluiti. Dobro znate kolika je uvreda koju ste nam naneli, pa sami presudite kakva kazna
sleduje za nju. Postoji za nas prijatan nain da budemo zadovoljeni, ali postoji i nasilan i
krvav; meutim, ma koji od ta dva naina vi odabrali, dali ste mi re da e DON UAN
biti ovek na svome mestu. Molim vas da to ne zaboravite i da imate na umu da sam
izvan ovog mesta duan jedino svojoj asti.
DON UAN Ja od vas nita nisam traio, a odrau sve to sam obeao.
DON KARLOS Hajdmo, brate; ova trenutna popustljivost nee niukoliko ublaiti nae
oseanje dunosti.
POJAVA VI
Don uan, Zganarel
DON UAN Hejhej! Hej! Zganarele!
ZGANAREL (pojavljuje se odande gde se bio sakrio) Molim?
DON UAN No, huljo! Zar da pobegne kad me napadnu?
ZGANAREL Oprostite, gospodine, ja sam bio tu u blizini. ini mi se da ovaj kaput ima
purgativnu mo i da obui ga vredi koliko i uzeti neki lek.
DON UAN Kuga te satrla, bezobraznie! Bar da svoj kukaviluk zakrili nekom
asnijom koprenom. Zna li ti ko je taj kome sam spasao ivot?
ZGANAREL Zaista ne znam.
DON UAN To je brat done Elvire.
ZGANAREL Brat...
DON UAN Dosta je poten ovek, lepo se ponaao, i ja alim to su meu nama iskrsle
razmirice.
ZGANAREL Vama bi lako bilo da ih zagladite.
DON UAN Da, ali kako je prola moja strast prema doni Elviri, obaveza se nimalo ne
slae sa mojom prirodom. Ti dobro zna da u ljubavi volim slobodu, i ne bih se mogao
reiti da svoje srce zatvorim u tamnicu. Ve sam ti stotinu puta rekao da me nekakva
prirodna sklonost goni da poem onamo gde oseam neto to me privlai. Srce moje
pripada svim lepoticama, a njihova je stvar da me svaka od njih pridobije i zadri uza se
koliko moe. Ali kakva je ono divna zgrada koju nazirem kroz granje?
ZGANAREL Zar vi to ne znate?
DON UAN Ne, zaista.
ZGANAREL Lepo, pa to je grobnica koju je komandant poeo da gradi u vreme kad ste
ga ubili.
DON UAN Ah, ima pravo. Nisam ni znao da je to u ovome kraju. Svi su mi uda
priali o toj zgradi, kao i o komandantovoj statui; voleo bih da to vidim.
ZGANAREL Gospodine, ne idite onamo.
DON UAN Zato?
ZGANAREL Ne pristoji se da poseujete onoga koga ste ubili.
DON UAN Naprotiv, ba iz pristojnosti hoeu da ga posetim; ako je otmen ovek, rado
e primiti moju posetu. Hajdmo, uimo unutra. (Grobnica se otvori, vidi se
komandantova statua.)
ZGANAREL Ah, kako je lepo! Kako su to lepe statue! Kako je lep taj mramor! Kako su
lepi ovi stubovi! Oh, kako je lepo! Sta kaete vi na to, gospodine?
DON UAN Kaem da dalje od ovoga ne moe dopirati slavoljublje mrtvog oveka;
emu se najvie udim, to je da ovek koji je za ivota stanovao prilino skromno poeli
ovako velianstven dom onda kad ve ne zna ta e s njim.
ZGANAREL A evo komandantove statue.
DON UAN Gle! Dobro izgleda ovako, u odelu rimskog imperatora.
ZGANAREL Vere mi, gospodine, dobro je pogoen. Kao da je iv, i samo to nije
progovorio. Tako nas gleda da bih se uplaio kad bih bio sam, a ini mi se da se nimalo
ne raduje to nas vidi.
DON UAN To ne bi bilo lepo od njega; runo bi odgovorio na moju utivost. Zapitaj ga
samo da li bi poao da veera sa mnom.
ZGANAREL ini mi se da njemu te stvari vie nisu potrebne.
DON UAN Pitaj ga samo, kad ti kaem.
ZGANAREL Da li se vi alite? Nisam, valjda, lud da govorim statui.
DON UAN ini ono to ti kaem.
ZGANAREL Kakva nastrana misao! Gospodine komandante... (Za sebe) Sam se smejem
svojoj ludosti; ali to hoe moj gospodar. (Glasno) Gospodine komandante, moj gospodar,
Don uan, pita vas da li biste mu hteli uiniti ast da poete s njim na veeru. (Statua
potvrdno klimne glavom) Ah!
DON UAN ta je? ta ti je? Ta govori. Hoe li govoriti?
ZGANAREL (klimnuvi glavom, kao statua) Statua...
DON UAN No! Ta hoe li ve govoriti, izdajnie?
ZGANAREL Kaem vam da statua...
DON UAN No! Statua? Ta ubiu te ako ne kae.
ZGANAREL Statua mi je klimnula glavom.
DON UAN Idi do vraga, bitango!
ZGANAREL Klimnula mi je glavom, kad vam kaem; to je sveta istina. Pokuajte i vi da
joj se obratite, da vidite. Moe biti da e...
DON UAN Hodi ovamo, ugursuze, hodi. Hou da te potpuno uverim u tvoj kukaviluk.
Ovamo, pazi! Gospodine komandante, da li biste hteli poi sa mnom na veeru? (Statua
ponovo klimne glavom.)
ZGANAREL Ta ne bih se ja dao natociljati ni za deset dukata. No, dakle, gospodine?
DON UAN Hajdmo, sklonimo se odavde.
ZGANAREL (sam) Tako izgledaju ljudi vrsta duha koji ni u ta nee da veruju.
ETVRTI IN
Pozornica predstavlja Don uanov stan.
POJAVA I
Don uan, Zganarel, Ragoten
DON UAN (Zganarelu) Ma ta da je bilo, ostavimo sada to; ne vredi o tome govoriti;
mora da nas je prevarilo ravo osvetljenje, ili nam je nagla nesvestica zamutila vid.
ZGANAREL Eh, gospodine, nemojte sada pokuavati da poriete ono to smo obojica
videli roenim oima. Nita istinitije od toga da je ona statua odista klimnula glavom; a ja
i ne sumnjam u to da je samo nebo, sablanjeno vaim ivotom, izvelo ovo udo, samo da
bi vas ubedilo i skrenulo vas...
DON UAN Sluaj. Ako ne prestane s tim svojim glupim moralisanjem, ako mi jo i
jednu jedinu re spomene o svemu ovome, smesta u dozvati nekoga, nabaviu goveu
ilu, trojica ili etvorica e te drati, i dobie hiljadu udaraca. Jesi li me dobro razumeo?
ZGANAREL Vrlo dobro, gospodine, ne moe biti bolje. Vi se izraavate jasno; ono to
je kod vas dobro to je da u vas nema okolienja; vi kazujete stvari udesno jasno.
DON UAN Hajdmo, daj ovamo veeru to je moguno bre. Stolicu, mome.
POJAVA II
Don uan, Zganarel, La Violet. Ragoten
LA VIOLET Gospodine, doao je va trgovac, gospodin Diman, i moli da razgovara s
vama.
ZGANAREL Divota! Jo nam je samo to trebalo - ljubazan poverilac! Kako mu je samo
moglo pasti na pamet da dolazi i od nas trai novac? Zar mu nisi rekao da gospodin niie
kod kue?
LA VIOLET Ve tri etvrti sata mu to govorim; ali on ne veruje, zaseo pa eka.
ZGANAEEL Nek' samo eka dok mu ne dosadi.
DON UAN Ne, ba naprotiv, pustite ga neka ue. Vrlo je rava politika kriti se od
poverilaca. Bolje je isplatiti ih ime bilo; a ja znam tajnu da ih otpremim zadovoljne ne
davi im ni pare.
POJAVA III
Don uan, gospodin Diman, Zganarel, La Violet, Ragoten
DON UAN Ah, gospodine Diman, hodite blie. Kako se radujem to vas vidim i kako
se ljutim na svoje ljude to vas nisu odmah uveli! Naredio sam da neu primati nikoga,
ali ta naredba ne vai za vas, i vi imate prava da uvek slobodno uete.
GOSPODIN DIMAN Gospodine, veoma sam vam zahvalan.
DON UAN (obraajui se La Violetu i Ragotenu) ekajte samo, hulje, nauiu ja vas;
zar gospodina Dimana da ostavite u predsoblju da eka? Objasniu ja vama ko ie on.
GOSPODIN DIMAN Ne vredi o tome govoriti, gospodine.
DON UAN (gospodinu Dimanu) ta? Rei da nisam kod kue, i to gospodinu
Dimanu, mom najboljem prijatelju?
GOSPODIN DIMAN Vaem najpokornijem sluzi, gospodine. Doao sam...
DON UAN Ded bre stolicu za gospodina Dimana.
GOSPODIN DIMAN Dobro je meni i ovako, gospodine.
DON UAN Kojeta, kojeta, hou da sednete prema meni.
GOSPODIN DIMAN Ali to zaista nije potrebno.
DON UAN Nosite tu stolicu; donesite naslonjau.
GOSPODIN DIMANS Gospodine, vi se alite, a ja...
DON UAN Ne, ne, ja dobro znam kako valja da se ponaam prema vama; ne elim da
meu nama bude ikakve razlike.
ZGANAREL Da, gospodine, nemate pravo: otrpeli ste sve ono to vam je rekao, a trebalo
je da ga izbacite. Da li je jo iko video takav bezobrazluk? Da otac doe i ita takve
lekcije sinu, da mu savetuje da se popravi, da se seti svoga porekla, da ivi kao poten
ovek, i stotinu drugih slinih gluposti! Moe li to otrpeti ovek kao to ste vi, koji vrlo
dobro zna kako treba iveti? Divim se vaem strpljenju; a da sam na vaem mestu, smesta
bih ga izbacio. (Tiho, u stranu) O, prokleto ulagivanje! Kuda li e me ono jo odvesti?
DON UAN Hoe li skoro veera?
POJAVA VIII
Don uan, Zganarel, Ragoten
RAGOTEN Ovde je jedna gospoa pod koprenom, hoe da razgovara s vama.
DON UAN Ko bi to mogao biti?
ZGANAREL Treba videti.
POJAVA IX
Dona Elvira, pod koprenom, Don uan, Zganarel
DONA ELVIRA Nemojte se uditi, Don uane, to me u ovo doba i ovako obuenu
vidite ovde. Pobuda koja me goni da uinim ovu posetu vrlo je vana, a ono to imam da
vam kaem ne trpi odlaganja. Mene ovamo ne dovodi vie ona srdba koja je nedavno
izbila iz mene, sada sam ja sasvim drukija no to sam bila jutros. Ja vie nisam ona dona
Elvira koja vas je proklinjala, koja je od uzbuenja samo pretila i samo osvetom disala.
Nebo je oistilo moju duu od svih onih niskih strasti koje sam oseala prema vama i
oslobodilo je neobuzdane razbuktalosti te grene privezanosti, stidnoga ara te grube i
zemaljske ljubavi; u mome srcu ostao je za vas plamen oien od svakog ulnog
podsticaja, nesebino, sveto uvstvo, koje nita ne trai za sebe, nego samo gleda vae
dobro.
DON UAN (tiho, Zganarelu) Ti, ini mi se, plae?
ZGANAREL Oprostite.
DONA ELVIRA Savrena i ista ljubav dovodi me vaega dobra radi, da bih vas
opomenula na upozorenje neba i pokuala da vas otrgnem od provalije u koju srljate.
Jeste, Don uane, znam sve izvitoperenosti vaeg ivota, ali nebo, koje se dotaklo moga
srca i ukazalo mi na zablude moga dranja, to nebo me je nadahnulo da vas potraim i da
vam saoptim u njegovo ime da su vai gresi ve iscrpli njegovo milosre, da je njegov
uasni gnev ve spreman da se srui na vas, da samo od vas zavisi da li ga brzim
pokajanjem moete izbei; jer je moguno da nemate pred sobom ni jedan jedini dan
vremena da izbegnete najveu nesreu koja oveka moe zadesiti na zemlji. Mene lino
ne vezuje za vas nita vie na svetu. Ja sam se, nebu neka je hvala, oslobodila svih svojih
ludih misli; reila sam da se konano povuem iz sveta, a elim da ivim samo dotle dok
ne okajem svoje grehe, dok strogim ispatanjem ne zasluim oprotaj zbog zaslepljenosti
na koju me je naveo zanos gresne strasti. Meutim, i u ovoj usamljenosti beskrajno bi me
bolelo kada bi ovek koga sam neno volela postao alostan primer nebeske pravde; a
neizrecivo bih se radovala kada bih od vae glave mogla otkloniti uasni udarac koji vam
preti. Preklinjem vas, Don uane, dopustite mi, kao poslednju milost, ovu slatku utehu;
ne uskratite mi svoje spasenje, za koje vas molim sa suzama u oima; pa ako ve niste
dirnuti sopstvenog dobra radi, neka vas bar dirnu moje molbe, i spasite me stranoga bola
da vas vidim osuenog na vene muke.
ZGANAREL (u stranu) Jadna ena!
DONA ELVIRA Volela sam vas sa beskrajnom nenou, nita na svetu nije mi bilo
drae od vas; zaboravila sam zbog vas na svoje dunosti, radila sam sve moguno samo
zbog vas; a, zauzvrat, molim vas jedino da krenete boljim putem i izbegnete svoju
propast. Spasavajte se, molim vas, bilo radi sebe, bilo radi mene. Jo jednom, Don uane,
molim vas suznih oiju; a ako nisu dovoljne suze ene koju ste voleli, preklinjem vas
svim onim to bi vas najvie moglo potresti.
ZGANAREL (u stranu, pogledavi Don uana) Tigrovsko srce ima ovaj ovek!
DONA ELVIRA Ja odlazim posle ovoga; to je sve to sam imala da vam kaem.
DON UAN Gospoo, ve je kasno, ostanite ovde. Smestiemo vas kako najbolje
budemo mogli.
DONA ELVIRA Ne, Don uane, ne zadravajte me dalje.
DON UAN Verujte mi, gospoo, odista bih se radovao kad biste ostali.
DONA ELVIRA Ne, kad vam kaem, ne gubimo vreme u izlinom razgovoru. Pustite me
da odem to pre, ne navaljujte ni molbama da me otpratite kui, nego mislite jedino na to
kako ete se koristiti mojom opomenom.
POJAVA X
Don uan, Zganarel
DON UAN Zna li da sam osetio skoro neko uzbuenje, nalazim da je vrlo prijatna
zbog ove nove neobinosti, a njeno zaputeno odelo, izmueno lice i suze raspalili su u
meni ono neto ostataka ugaene vatre?
ZGANAREL To jest, njene rei nisu bile ni od kakvog uticaja na vas.
DON UAN Brzo veeru.
ZGANAREL Smesta.
POJAVA XI
Don uan, Zganarel, La Violet, Ragoten
DON UAN (sedajui za sto) Sluaj, Zganarele, valja nam ipak pomiljati i na to da se
popravimo.
ZGANAREL Zar?
DON UAN Jeste, vere mi, treba se popraviti. iveemo ovako jo dvadeset ili trideset
godina, a onda emo pomiljati i na sebe.
ZGANAREL O!
DON UAN ta kae?
ZGANAREL Nita. Evo veere. (Uzima komad iz inije koju donosi i stavlja ga u usta.)
DON UAN ini mi se kao da ti je obraz oteen; ta ti je? Govori. ta ti je?
ZGANAREL Nije nita.
DON UAN Ded samo pokai. Do vraga! Ima otok na obrazu, Bre ovamo lansetu da
ga proseem. Jadni mladi, ve jedva podnosi to, ovaj otok bi ga mogao jo i uguiti.
Priekni samo, gle koliki je bio! Oh, mangupe!
ZGANAREL Vere mi, gospodine, hteo sam se samo uveriti da nije va kuvar presolio ili
suvie zabiberio.
DON UAN Ded bre, sedaj ovde i jedi. Posle veere u to raspraviti s tobom. Ti si
gladan, kao to vidim.
ZGANAREL (sedajui za sto) I ja mislim, gospodine - od jutros nisam nita okusio.
Probajte samo ovo, od toga nema nita bolje na svetu. (Ragotenu, koji odmah odnosi
tanjir im Zganarel stavi neto u njega i okrene glavu) Moj tanjir, moj tanjir! Samo
polako, moliu lepo. Sto mu gromova! Sluaj, iice, suvie brzo menja tanjire! A ti,
mali La Violete, ba ume toiti! (Dok La Violet toi Zganarelu pie, Ragoten mu
ponovo uklanja tanjir.)
DON UAN Ko bi to mogao tako da kuca?
ZGANAREL Kog avola je ba sad neko naiao da nas uznemiri pri veeri?
DON UAN Hou bar da veeram na miru; neka ne putaju nikoga unutra.
ZGANAREL Ostavite vi to meni, svriu ja to sam.
DON UAN (videvi da se Zganarel vraa sav uasnut) ta se to desilo? Ko je to?
ZGANAREL (klimnuvi glavom kao statua) Ovde je...
DON UAN Ded da je vidimo, pokazau kako me nita ne moe pokolebati.
ZGANAREL Oh, jadni Zganarele, a gde e se sada ti sakriti?
POJAVA XII
Don uan, komandantova statua, Zganarel, La Violet, Ragoten
DON UAN (slugama) Stolicu i pribor! Bre! (On i statua sedaju za sto. Zganarelu)
Sedaj i ti odmah za sto.
ZGANAREL Gospodine, nisam vie gladan.
DON UAN Sedaj ovamo, kad ti kaem. Dajte pia. U zdravlje komandantovo.
Nazdraviu i tebi, Zganarele. Dajte vina i njemu.
ZGANAREL Gospodine, nisam edan.
DON UAN Pij, i zapevaj svoju pesmu, neka se komandant veseli.
ZGANAREL Promukao sam, gospodine.
DON UAN Nita ne mari. Ponimo. (Svojim slugama.) A vi ostali, hodite i pratite ga.
STATUA Don uane, dosta je bilo. Pozivam vas da sutra doete k meni na veeru.
Hoete li imati hrabrosti?
DON UAN Da, doi u, a pratie me jedino Zganarel.
ZGANAREL Zahvaljujem lepo, ja sutra postim.
DON UAN (Zganarelu) Uzmi ovai svenjak.
STATUA Nije potrebno osvetljavati onome koga nebo vodi.
PETI IN
Pozornica predstavlja polje.
POJAVA I
Don Luj, Don uan, Zganarel
DON LUJ O, sine moj, zar je moguno da se blago nebo odazvalo mojim molbama? Je li
istina to to kae? Da me ne zavarava praznom nadom? Mogu li se zaista pouzdati u
DON UAN Nema danas u tome niega zbog ega bi se valjalo stideti; licemerstvo je
pomodan greh, a svi pomodni gresi vae kao vrlina. Najlake se moe izigravati linost
uzornog oveka. Zanimanje licemera ima danas najvie preimustva. To je vetina ije se
prevare uvek potuju, pa ako se i obelodane, niko se ne usuuje da ita rekne protiv njih.
Svi ostali ljudski gresi izloeni su kritici, i svakome je slobodno da ih po volji napada; ali
licemerstvo je neprikosnoven greh, koji zapui usta celome svetu i mirno uiva u
suverenoj nekanjivosti. Sauesnikim podmigivanjem ljudi se spajaju u usko drutvo
jednomiljenika. Ako neko uvredi i jednoga od njih, navue sebi na vrat i sve ostale; a oni
koji se oevidno dobronamerno umeaju u stvar, oni za koje svi znaju da stvari uzimaju
ozbiljno, tek oni su, velim ti, namagareni; lepo ti upadnu u mreu licemera i slepo
podupiru one koji samo majmuniu ponaanje ispravnih ljudi. ta misli, koliko ja
poznajem onih koji su na ovaj nain sjajnom odorom skrili sramotne postupke svoje
mladosti, koji se odeom vere slue kao titom da bi se u ovom potovanja dostojnom
ruhu ponaali kao najvei podlaci? Uzalud svi znaju njihova spletkarenja, uzalud su svi
naisto s njima, oni ipak uivaju ugled meu ljudima; oboriti glavu pokoji put, pokatkad
gorko uzdahnuti, dvaput prevrnuti oima, i ma ta da uradimo, sve je opet u redu za ceo
svet. Ja se povlaim u to odlino sklonite, tu e moja stvar biti zatiena. Nije mi ni na
kraj pameti da se odriem svojih prijatnih navika; ali u se postarati da se sakrijem i
zabavljam bez mnogo buke. A ako me razgolite, ni prstom neu mai, poveriu svoju
stvar tom lepom tajnom drutvu: odbranie se ono od svih i svakoga. Najzad, to je jedini
nain da nekanjeno radim sve to mi se dopada. ak u se uzdii do toga da budem
sudija drugima, neu pratati nikome, a lepo u govoriti, u najboljem sluaju, jedino jo o
sebi. A ako se neko usudi da me ma i u mislima dame, neu mu to nikad oprostiti i u
prsima u gajiti nepomirljivu mrnju prema njemu. Branei samo nebo, osvetiu mu se; a
pod ovim sjajnim izgovorom goniu svoje neprijatelje, optuivau ih zbog bezbonosti i
naterau na njih sve suvie revnosne branioee morala koji e, i ne znajui tano o emu je
re, javno grditi, obasipati ih psovkama i suditi im po svom samovlasnom merilu. Na
ovaj nain se treba koristiti ljudskim slabostima, i na taj nain se mudar ovek
prilagoava porocima svoga stolea.
ZGANAREL O, nebesa! ta ja to ujem! Da bi slika bila potpuna, jo vam je samo
licemerstvo nedostajalo - ovo je ve doista vrhunac bezbonitva. Gospodine, ovo je ve i
za mene suvie, i ne mogu utati. Radite sa mnom to god hoete, udrite me, premlatite
me, ubijte me, ako hoete; ali moram olakati svome srcu, veran sam vam sluga, a uz to
ide i da budem iskren. Znajte, gospodine, da krag dotle ide na vodu dok se ne razbije; a
kao to vrlo dobro veli onaj, ne znam koji pisac: ovek je na ovom svetu kao ptica na
grani; a grana, opet, izbija iz drveta; a ono to izbija iz drveta ivi prema dobrim
naelima; a dobra naela vrede vie nego lepe rei; lepe reei se sretaju na dvorovima; a na
dvorovima su dvorani; dvorani, pak, idu za modom; a moda je plod fantazije; fantazija je
svojstvo due; dua je ono to nam uliva ivot; ivot se svrava sraru; smrt nas opominje
na nebo; nebo je iznad zemlje; zemlja nije more; morem besne bure; bure uaaraju o
brodove; brodovima su potrebni dobri kormiiari; dobar kormilar je oprezan; opreznost
nije svojstvo mladog sveta; mlad svet treba da slua starije ljude; stariji ljudi vole
bogatstvo; bogatstvo ini ljude bogatima; bogatai nisu siromani; siromasi imaju mnogih
potreba; potrebe ne znaju ni za kakve zakone; ko ivi bez zakona, ivi kao divlja zver; i,
prema svemu tome, vi ete biti prokleti, i otii ete na dno pakla.
DON UAN No, divno ti rasuuje!
POJAVA IV
Don uan, Zganarel
ZGANAREL Gospodine, u kakav naopak stil ste sad opet udarili? Ta to je gore od svega
dosadanjega, i vie bih vas voleo da ste ostali onakvi kakvi ste bili. Uvek sam se nadao
da ete krenuti boljim putem, ali sad ve oajavam; i verujem da nebo, koje je dosad
trpelo sve to ste radili, ovu poslednju strahotu vie nee moi podneti.
DON UAN Ta kojeta, ne zna nebo ba za sve, kao to ti to misli; i kad bi ono uvek,
kad god ljudi...
POJAVA V
Don uan, Zganarel, Privienje, kao ena pod koprenom
ZGANAREL (ugledavi Privienje) Ah, gospodine, ovo je re neba, ovo je opomena
namenjena vama.
DON UAN Kada me nebo opominje, valja da govori malo jasnije ako eli da ga
razumem.
PRIVIENJE Don uanu je preostao jo samo jedan trenutak da se koristi milosrem
neba; ako se sada ne pokaje, nema mu spasa.
ZGANAREL Razumete li, gospodine?
DON UAN Ko se to usuuje da tako govori? ini mi se da poznajem taj glas.
ZGANAREL Jao, gospodine, to je Privienje: poznajem ga po hodu.
DON UAN Privienje, avet ili sotona, hou da vidim ta trai. (Privienje izmeni oblik
i predstavlja Vreme sa kosom u ruci.)
ZGANAREL O, nebesa! Vidite li, gospodine, kako se izmenilo?
DON UAN Ne, ne, nema toga to bi bilo u stanju da me uplai; ispitau svojim maem
da li je to telo ili duh. (Privienje odleti kada Don uan hoe da ga udari.)
ZGANAREL Jao, gospodine, priklonite se tolikim dokazima i brzo se pokajte.
DON UAN Ne, ne, neka bude ta bude; ali niko nee moi da kae kako sam se pokajao
zbog onog to sam uinio. Hajdmo, poi za mnom.
POJAVA VI
Komandantova statua, Don uan, Zganarel
STATUA Stani, Don uane: jue si mi dao re da e danas veerati sa mnom.
DON UAN Tako je. Kuda treba ii?
STATUA Prui mi ruku.
DON UAN Evo.
STATUA Don uane, ko ogrezne u greh sam sebe osuuje na sramnu smrt, a ko odbije
milosre neba otvara put munjama.
DON UAN Oh, nebesa! ta ja to oseam? Saie me nevidljiv oganj, ne mogu vie,
itavo telo mi je usijana eravica. Jao! (Uz veliku grmljavinu i blesak, grom se srui na
Don uana. Otvori se zemlja i proguta ga, a odande gde je on nestao liu veliki
plamenovi.)
POJAVA VII
Zganarel, sam
ZGANAREL Eto, njegovom smru svi su dobili zadovoljenje: uvreeno nebo, pogaeni
zakoni, zavedene devojke, obeaene porodice, posramljeni roditelji, prevarene ene,
ozlojeeni muevi - svi su zadovoljni. Jedini sam se ja zlo proveo: posle tolikih godina
sluenja, sva mi je nagrada to sopstvenim oima mogu da vidim kako je bezbonost
moga gospodara kanjena najuasnijom kaznom na svetu.