DA LI SU PATUNI I KAMIRCI 'SINOVI IZRAELOVI' ILI GDJE JE

NESTALO 10 PLEMENA?

Obino se misli da je judaizam nastao negdje u 13. stoljeu pr.n.e., kranstvo u 1. stoljeu, te
islam u 7. stoljeu n.e. Kada sam itao Kuran, zbunjivalo me je to taj spis kao da bez tekoa
premouje jaz od 20 stoljea izmeu judaizma i islama, te jevreje i muslimane ini praktiki
lanovima jedne religije, samo izraene kroz dva oblika. Da li su dva semitska naroda,
Judejci/Izraelci i Arapi bili u stvari porijeklom ista nacija? Nisu li negdje i korijeni dva naroda
zajedniki?
Isprva nisam mogao vjerovati da postoji neka tako bliska veza Judejaca/Izraelaca i Arapa. inilo
mi se nekako udnim to muslimani priznaju kontinuitet svoje religije sa Torom [Al-Tawrat],
Mojsijem [Musa] i Solomonom [Sulayman]. Kako to? Dovoljno je okrenuti nekoliko stranica
Kurana, i, gotovo na samom poetku, itamo: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju
sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste mi dali... Malo dalje: Mi smo Musau Knjigu dali i
poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali... Jo malo dalje: ...i povode se za onim to
su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik...
Legenda veli da je Abraham [Ibrahim] sa svojim sinom Imaelom [Ismail], sagradio Kabu u
Mekki. Ovo je dakle bilo svetite (takoer i) predislamskih Arapa. Kako se moe iitati iz
napomena (tj. objanjenja) uz Kuran, tokom vremena izgubilo se Ibrahimovo i Ismailovo uenje
o jednom Bogu i Arapi su prihvatili kumire. (Ismail je stric Jakova; od njega potie 12 arapskih
plemena, kao to od Jakova-Izraela takoer potie 12 plemena.) Dakle, prihvatili su politeizam.
Ali, i itajui Stari zavjet [jevrejski: Tanakh] vidimo da kod Judejaca/Izraelaca monoteizam nije
bio prihvaen odmah, ni u vrijeme Mojsija, ni u vrijeme Solomona, ni kasnijih kraljeva. Prema
nekima, Judejci su svoju religiju prihvatili tek nakon povratka iz Babilona, dakle u nekoliko
stoljea prije nove ere (izmeu 4. i 2. stoljea).
Kao to je poznato, kraljevstvo Izrael raspalo se na dva dijela, nakon vladavine Davida i
Solomona, negdje oko 10. stoljea prije nove ere. Sjeverno kraljevstvo nazvano je Izrael, i
sastojalo se od 10 plemena, dok je juno nazvano Judeja, i sastojalo se samo od dva plemena. No,
nakon to je u 8. stoljeu Asirija osvojila Izrael, njegovim plemenima se gubi svaki trag u
historiji. Gdje je nestalo tih deset plemena?
itajui knjigu Secret Doctrine H.P. Blavatsky naiao sam na interesantan podatak. Radi se o
tome, da je da je Ptolomej, grki astronom i geograf, piui o kabulskim plemenima, nazvao ih
'Aristophuloi'', aristokratskim ili plemenitim plemenima. Afganistanci su sami sebe nazivali BenIssrael (djeca Izraela). Nitko se ne treba iznenaditi, pie Blavatsky, ukoliko naie na imena
plemena poput Youssoufzic, Zablistanee, Ben-Manasseh, Isaguri itd. u raznim regijama u
Afganistanu.
Dr Francois Bernier, francuski lijenik iz 17. stoljea u svojem je putopisu 'Les voyages de
Bernier contenant la description des Etats du Grand Mogul de l'Hindoustan' (1699) spekulirao da
Kamirci potiu od izgubljenih 10 izraelskih plemena, to je zakljuio na osnovu odreenih
obiaja i rituala, te prevladavajueg tipa facijalnih karakteristika. Ovo se takoer odnosilo i na
susjedne Afganistance, kod kojih je takoer pronaao iste jevrejska obiljeja. On veli kako je to
isto primijetio ve njegov pater, jezuit, kao i neki drugi Evropljani koji su ranije bili posjetili
Kamir. Navedeni jezuit, Catrou, bio je napisao 1708. godine knjigu o historiji mogulske
imperije, gdje je eksplicitno naveo da su Kamirci potomci Jevreja.
No, ono to se ini najuvjerljivijim dokazom, jesu imena, nazivi geografskih lokacija u
Afganistanu i Kamiru, ista ili vrlo slina onima spomenutima u Bibliji. Glavni grad Afganistana

je Kabul, i on se isto tako spominje u Bibliji. (I Kraljevima, 9:13) Kralj Hiram upitao je kralja
Solomona: kakvi su to gradovi, to si mi ih dao, brate? I nazva ih zemlja Habul, i osta im to ime
do danas. Interesantno je isto tako spomenuti da se na brdu iznad grada Srinagara, glavnog
grada regije Kashmir, nalazi mali hram, Takht-i-Sulayman ili Solomonov tron. Pokraj
Islamabada (ovaj kamirski grad je na pola puta do Kabula) se nalazi Chah-i-Babel (Babilonski
izvor). H.P. Blavatsky navodi u Isis Unveiled da je Solomon stekao svoje magijsko umijee u
Indiji od Hirama, kralja Ofira, a moda i od kraljice od Sabe. Njegov prsten, poznat i kao
Solomonov peat [tj. heksagram, estokraka zvijezda]i uven zbog svog uticaja na mnge duhove i
demone u starim narodnim legendama je takoer indijskog porijekla.
Biblija daje pet orijentacionih taaka za mjesto gdje je Mojsije sahranjen (Ponovljeni zakon, 34).
To su: poljane Moaba, brdo Nebo, brdo Pisga, Beth-Peor i Hesbon. Sve ove lokacije se mogu
nai na manje od 100 km od glavnog grada Kashmira.
Pandit (brahmanski uenjak) Har Gopal zabiljeiti e u svojem djelu, Guldasta-i-Kashmir:
Muslimani zovu ovu zemlju replikom neba na zemlji i takoer su je nazvali Solomonov vrt. Ima
mnogo svetita u zemlji. Oni vele da je Hazrat Sulayman ovamo doao i da je Hazrat Musa ovuda
prolazio, i umro.
Dvanaest kilometara od Bandipura u Kashmiru, nalazi se mjesto, koje se smatra Mojsijevim
grobom. uva ga mutawali, ovlateni uvar groba. U blizini sela Aham-Shariff nalazi se kamen u
obliku stupa, oko metar visok, i to je spomenik koji mutawali-ji uvaju ve preko 2700 godina
(interesantno podudaranje sa 'nestankom' 10 plemena u 8. stoljeu pr.n.e.)
Neki Afganistanci, tanije Pashtuni, vjeruju da su ba oni potekli od deset izgubljenih Izraelovih
plemena, to predstavlja jednu oralnu tradiciju, prenoenu vjekovima sa generacije na generaciju.
Nju podupire kako tradicija, tako i obiaji, te imena mjesta iz Biblije, lokalnog folklora, te
modernih novovjekovnih astraivanja. Poto Afganistanci nisu homogena grupa, djecom Izraela
se ne smatraju sva plemena, ve samo Afridi [Ephraim], Yusufzai [Joseph], Khattak [Gad?] i
Shinwari [Shimon]. 'Bani Izraeliani' navode mjesta kao to su Khurasan, Ghazni, Gozan, Hara i
Habor, te druga sela, gradove diljem regije Khurasan. Ova historijska regija obuhvaa ire
podruje sjeveroistonog Irana, sjevernog Afganistana, te juna podruja Turkmenistana i
Uzbekistana.
Ime 'Izrael' je uobiajeno meu Pashtunima, za razliku od muslimana, kod kojih se ne koristi.
Pripadnici ovog naroda, kojeg inae ima oko 15 miliona (uglavnom u Afganistanu i Pakistanu, te
neto u Iranu i Indiji) tuju obiaje kao to su paljenje svijea na Sabath, imaju sinu odjeu,
kape, te kao simbol 'Davidovu zvijezdu'. Takoer je tu i obiaj obrezivanja djeteta na osmi dan
(dok muslimani obiavaju to initi u dobi djeteta od 12 godina), kao i dijetalna ishrana poznata
kao kosher. Regija koju obitavaju Pashtuni takoer ima arheoloke nalaze koji svjedoe o
njihovom jevrejskom porijeklu. Legalni sistem poznat kao 'Pashtunwali' je vrlo slian Tori, koju
inae Pashtuni veoma cijene; nazivaju je Tavrad El Sharif.
Pashtuni se dakle neporecivo razlikuju od drugih skupina, kao npr. Turaka, Mongola,
Perzijanaca, ili Indo-Iranaca. Njihovu davnu historiju dakle teko je pratiti.
Poto je historija Izraela, Arapa, te njima srodnih naroda koji danas ive u Indiji, Pakistanu i
Afganistanu ne tako jasna, onda su mogue i razne pretpostavke. Jedna je tako i meni pala na
pamet, a koja se takoreku sama po sebi namee. Smatram da nije nemogue, da je migracija
Izraelaca tekla prvobitno sa istoka na zapad, od Indije prema Bliskom istoku. Zapravo, da oni
potiu, ba kao i Arapi, iz Indije, a da su potom, tokom mnogih vjekova postepeno dospjeli prvo
u rubna podruja, Afganistan i Pakistan, kasnije i u Perziju (Babilon), odakle su zajedno migrirali
tano na jug (Mekka i Medina), te na zapad (Palestina). Otvaram ponovno Kuran. itam kako su
u Medini u predislamsko vrijeme ivjela dva jevrejska plemena, Banu Nadir i Banu Qurayza.

Poznato je da Muhamed potie iz plemena Al-Quraysh. Dakle, gotovo identina prezimena,

jedino ih vjera razdvaja. Prema tome, nisu li Izraelci, zajedno sa Arapima, migrirali iz Babilona u
Mekku i Medinu? Moda su prije dolaska u Arabiju (ili pak Babilon) odista bili jedan narod?
U Tajnoj doktrini H.P. Blavatsky navodi da su Izraelci bili potomci Indijaca, koji nisu pripadali
nijednoj kasti. Oni su se pobunili protiv brahminske religije, te su traili utoite u susjednim
zemljama, Kaldeji (Irak), Aryji (Iran) i Sindhu (Pakistan). Prema tome, mitski praotac jevreja i
muslimana Abraham [Ibrahim] dobio je ime po raskolu sa religijom tovanja Brahme ('ABraham') i sveenika brahmina, te sa religijom brahmanizma, koja se razvila u periodu od 10. do
6. stoljea prije nove ere.
DAVIDOVA ZVIJEZDA, ILI SRI YANTRA
Mnoge su brahminske pagode bile dizajnirane i sagraene na figuri zvanoj Sri-Iantara (Sri
Yantra), veli H.P. Blavatsky u knjizi Isis Unveiled. Veliko su tovanje ovoj figuri iskazivali
srednjevjekovni kabalisti, kranski i drugi, no zvali su je Solomonov peat. Dok ovaj naziv
ima preteno ezoteriki i magijski karakter, uobiajeniji je egzoterini naziv - Davidova zvijezda.
Radi se o heksagramu, ili estokrakoj zvijezdi, koja se prema tradiciji (za koje nema historijskih
ili arheolokih dokaza) nalazila na titu kralja Davida.
Solomonov peat bio je magijski prsten koji je posjedovao kralj Solomon [arapski: Sulayman],
sin kralja Davida [arapski: Dawud], koji mu je omoguavao da zapovijeda demonima [jinn] te
komunicira sa ivotinjama. Legendu o Solomonu i njegovom maginom prstenu su obradili u
svojim djelima mnogi arapski pisci. U tim legendama, prsten dolazi s neba sa svetim bojim
imenom ugraviranim na njega. Sastojao se od bronzanog i eljeznog dijela. Prvi je zapovijedao
dobrim duhovima, a drugi zlim.
Prsten kralja Solomona u tim legendama dakle stie sa neba, te donosi mo neba na zemlju. Ovaj
simbol sadri dva trougla. Jedan je usmjeren na dole, prema zemlji, dok drugi pokazuje ka nebu.
Ovi su trokuti spojeni, te zajedno znae vjenanje neba i zemlje.
Simbol se takoer crtao za prikazivanje kreacije svijeta u est dana, sa svojim est krakova.
Heksagram praktiki predstavlja koneksiju neba i zemlje, te kreaciju svijeta. Davidova zvijezda
postala je vidljivo obiljeje judaizma tek u relativno nedavno vrijeme, od 18. stoljea. (Ranije je
bila iskljuivo ezoterini simbol.) Njenom prihvaanju kao simbola jevrejskog identiteta je
pridonjelo usvajanje od strane cionista, te njeno ukljuivanje u nacionalnu zastavu drave Izrael.

Teme kreacije i balansa neba i zemlje takoer nalazimo kod hinduistikog simbola Sri Yantra. U
sutini se radi o istom simbolu, dakle spoju dva trougla. Yantra predstavlja grafiko predoavanje
energija, slino kao kod mandale. Mandalu koriste budistike tantrike kole Vajrayane, dok

yantru koriste hinduistiki tantrici. A tantra koristi ljudsko tijelo kako bi postigla spiritualno
prosvjetljenje kroz razumijevanje aktivne enske (Shakti) te pasivne, muke (Shiva) energije.
Energiju simboliki predstavlja upravo simbol Sri Yantra.
U samom centru Sri Yantre je taka (bindu) koja predstavlja nemanifestirani izvor kreacije.
Heksagonalna zvijezda (shatkona) je simbol zajednitva, ujedinjenja Shive i Shakti, enskomuke energije. Kroz ovu energiju nemanisfestirani potencijal kreacije sadran u centru snano
se manifestira prema vani.
Simbol takoer govori o manifestaciji energije kroz evoluciju, no takoer prikazuje i obratan
proces, involucije, od oboda ka centru. Trokut sa vrhom nagore predstavlja muki princip, onaj sa
vrhom nadole enski princip, ono to se obrauje takoer i u kabalistikim spisima.
Sve yantre, smatra se, sadrane su u ovoj, Sri Yantri.
Kao to se vidi iz naprijed reenog, Sri Yantra i Davidova zvijezda istrauju sline teme, kreacije,
te koneksije neba i zemlje, ili enske i muke energije. Ono to je implicitno sadrano u potonjem
simbolu, eksplicitno je u prvom
30.07.2014. u 18:18 0 Komentara Print #

srijeda, 16.07.2014.
SIMBOLIKA SVASTIKE

Poto je simbol svastike bio do sada samo usput bio spomenut, rei u ovom prilikom neto vie
o ovom kontroverznom simbolu.
Moda je zanimljivo na poetku navesti to o simbolu kae Enciklopedija JLZ:
SVASTIKA (od sanskrta svasti srea, zdravlje). Kri sa etiri jednaka kraka, od kojih svaki
zavrava produetkom pod pravim kutem. Javlja se u najrazliitijim kulturama svih kontinenata
(izuzev Australije) ve od neolitika, kao ornamentalni motiv, s odreenim simbolikim
znaenjem (simbol sree, Sunev toak itd.) Zakljuujui pogreno da s. dolazi iskljuivo kod
Arijevaca, prihvatili su je kao svoj simbol antisemitski pokreti novijeg doba. U okvirima tih
dehumaniziranih pokreta i ideologija, koji kulminiraju u njemakom nacional-socijalizmu, s. je
postala simbolom, pod kojim su vreni zloini najveih razmjera.

Nacistika i hindu svastika

Upravo zbog ovog posljednjeg, svastika je i dan-danas gotovo tabu tema, a naroito u Evropi i
Sjevernoj Americi. No, moe se isto tako postaviti i pitanje: da li je njena zloupotreba u prvoj
polovini etrdesetih XX vijeka na tlu Evrope dovoljna, da bi taj simbol bio protjeran iz nove

historije kao isto nacistiki. Ja lino smatram da ne. Jer, radi se o simbolu koji je za mnoge
milione ljudi, prvenstveno u Aziji, svet, - u kulturnoj historiji dugoj milenijima. Dakle, mislim da
je potrebno uzeti u obzir injenicu, da se radi o hinduizmu kao kolijevci svjetske duhovne
batine, te njenom svetom simbolu, koritenom od pradavnih vremena. (Kada se simbol prikazuje
u koloru, onda nema dvojbe o tome, da li se radi o nacistikoj ili ne-nacistikoj svastici. Kontekst
dakle govori o znaenju simbola. Inae, budisti su nakon II svjetskog rata poeli upotrebljavati
lijevo orijentiranu svastiku.)
Svastika se smatra izuzetno svetim simbolom, te takoer, kao to je gore novedeno, simbolom
sree. Poto je koritena vjekovima u religiozne svrhe (nikad kao simbol mrnje), kako kod
hinduista, tako i kasnije kod budista, ne predstavlja iznenaenje da razni sakralni objekti na tlu
Indije i budistikih zemalja naprosto vrve od simbola svastike hramovi, svete knjige, oltari,
ikone. Ona se koristi u svim sveanim prilikama vjenanjima, festivalima, religijskim
ceremonijama, njome su ukraene kue i prilazi kuama, odjea i nakit, sredstva javnog
prijevoza, pa ak i ukrasi na prehrambenim artiklima, kao to su torte i kolai.
U historiji je ovaj simbol bio prisutan, bilo u dekorativne ili u religijske svrhe, i u ostalim
svjetskim kulturama, kao to je ve navedeno. Cirlotov Rjenik simbola navodi da se ovaj
grafiki simbol moe nai u gotovo svakom drevnom i primitivnom kultu diljem svijeta u
kranskim katakombama, u Britaniji, Irskoj, Mikeni i Gaskoniji; meu Etruanima, Hindusima,
Keltima i germanskim narodima; u centralnoj Aziji, isto kao i u pret-kolumbovskoj Americi.
Ono to je bitno naglasiti je, da je svastika, ba kao i heksagram (estokraka zvijezda)
primordijalni simbol sa svojim uzvienim spiritualnim znaenjem. (Mora se dakle nadvladati
osjeaj da ti simboli pripadaju Njemakoj ili Izraelu, poto su mnogo stariji od tih drava i
nacija.)
to se tie filozofskog tumaenja simbola svastike, njen oblik, najkrae kazano, predstavlja
solarni toak, sa zrakama i stopalima, skiciranima na vrhovima. Ukoliko su stopala usmjerena na
desno, radi se o desno orijentiranoj svastici, a ukoliko su usmjerena na lijevo, o lijevo
orijentiranoj svastici. (S obzirom da se Sunce prividno giba udesno, pretpostavljam da su brojnije
svastike desno orijentirane.) No, ovdje esto dolazi do konfuzije, jer na prvi pogled nije sasvim
nedvosmisleno, je li rije o rotaciji na desno ili na lijevo.
Krakovi svastike predstavljaju etiri strane svijeta, te etiri kardinalne take zodijaka (Jarac,
Ovan, Rak i Vaga), ili dvije solsticija i dvije ekvinocija (godinje gibanje Sunca). U dnevnom
prividnom gibanju, one oznauju prelaze no/jutro, jutro/podne, podne/popodne, popodne/vee.
S obzirom da je svastika par excellance SOLARNI simbol, neto je oiglednije razlikovanje ovog
simbola, s obzirom na boju. Ukoliko definiramo etiri faze u sunevom prividnom gibanju
nebom, tada moemo razlikovati crno sunce (nadir), bijelo sunce (ascendent), zlatno sunce (zenit)
i crveno sunce (descendent). Ove etiri faze se mogu poistovjetiti sa etiri faze alkemijskog
procesa: crna (primarna materija, izvor, latentne snage), bijela (minorno djelo, prva
transmutacija, iva), crvena (sumpor, pasija), te konano zlatna. Zlato je simbol svega
superiornog glorificirano 'etvrto stanje'.
Crna boja nacistike svastike kao da implicira ve na prvi pogled neto negativno. H. Stevens u
knjizi The Reich of the Black Sun navodi neka tumaenja vezana za nacistiku mitologiju.
Prema ovom autoru, skraenica SS nije znaila samo Schutzstaffel (Zatitni odredi), ve
takoer Schwartze Sonne (Crno Sunce). Ovo je navodno bilo poznato samo unutranjem krugu
nacistike elite oko Heinricha Himmlera, za koje je svastika imala okultni znaaj. Kako navodi J.
Lina u Architects of deception Himmler je taj unutranji prsten (koji se sastojao od 13 lanova)
organizirao po uzoru na templarski red i jezuite. SS uniforme su imale simbol srebrne lubanje, na
crnoj podlozi. Prema D. Ickeu (The Biggest Secret) u njihovom sjeditu, drevnom dvorcu
Wevelsberg, Himmler i njegovi 'vitezovi' su prakticirali nordijsko-paganske rituale i tovali

Satana. Icke navodi da je u SS-u bio takoer i princ Bernhard, jedan osnivaa Bilderberg grupe.

Sovjetski ukaz o uvoenju svastike kao armijske oznake iz 1918. Amerika razglednica iz 1915.
godine
Interesantno je da su (zlatnu) svastiku kao simbol, prije Nijemaca oficijelno koristili saveznici.
O ovome pie ameriki historiar R. Curry u knjizi Swastika Secrets. Dakle, pripadnici
amerike vojske u I svjetskom ratu upotrijebili su simbol, ironino, upravo u borbi protiv
Nijemaca. Ameriki piloti-dobrovoljci borili su se na francuskom nebu, u sastavu francuske
eskadrile Lafayette. Tridesetak Amerikanaca borilo se pod komandom francuskog kapetana
Georgesa Thenaulta, u periodu od maja 1916. pa do 1918., do zavretka rata. Eskadrila je
originalno nosila naziv Escadrille Americaine, no, promijenila je ime, zbog injenice da Amerika
jo nije bila oficijelno ula u rat 1916. godine. Eskadrila Lafayette je imala borbena djelovanja na
svim frontovima Francuske. Oborila je ukupno 57 njemakih aviona, te izglubila devet pilota.
U posljednjim mjesecima rata na francuskom frontu se sa zlatnom svastikom na rukavu borila 45.
laka pjeadijska brigada, takoer amerika jedinica. Ova je jedinica bila popularno znana kao
Sooner Soldiers. Termin Sooners referira na ljude iz Oklahome, gdje je jedinica izvorno bila
osnovana. Oznaku su nosili na lijevom rukavu, a takoer i na zastavi.
Za vrijeme I svjetskog rata svastika je bila smatrana simbolom sree. Tako da su vojnici na fronti
dobivali razglednice od kue na kojima je bila svastika uz ameriku zastavu (u pozitivnom
kontekstu), uz rijei u stilu Neka vas ovaj amblem zatiti od svakog metka, od svake granate.
Ovaj su simbol bili nedugo potom (1918-1920) preuzeli sovjetski socijalisti. Ovdje SS znai
Sovjetski socijalizam. Svastika je tada bio popularan i jo ne-kompromitiran simbol, te su ga
Sovjeti tokom 1917. i 1918. godine koristili takoer i na novanicama banknotama. Poto su
njemaki nacional-socijalisti takoer usvojili svastiku kao oficijelni simbol 1920. godine, Sovjeti
su tada (tanije, neto kasnije, 1922. godine) preuzeli novi simbol srpa i ekia.
16.07.2014. u 19:51 0 Komentara Print #

subota, 12.07.2014.
TKO JE PRAVI AUTOR 'MEIN KAMPFA'?

Meu onima, koji se u raznim tekstovima pojavljuju kao pravi autori knjige 'Mein Kampf', (koju

je Hitler navodno napisao za vrijeme odsluenja zatvorske kazne 1924. godine), spominju se
Bernhardt Stempfle, jezuitski sveenik, Karl Haushofer, profesor geopolitike, te Rudolf Hess,
Hitlerov autant i zamjenik (do 1941. godine).
itajui 'Mein Kampf', nikako se nisam mogao oteti utisku da tu, u znatnom dijelu, prilino
kompleksnu knjigu, koja zahtijeva poznavanje niza podruja, nije mogao napisati netko, tko nije
mogao do svoje 35. godine (ma kako inteligentan bio) stei taj kvantum znanja. Iz (geo)politike,
ekonomije, sociologije, filozofije historije... Pisac knjige je svakako morao biti svestrano
obrazovan ovjek.
Iz same knjige proizlazi da ovjek kojemu se knjiga pripisuje, odnosno Adolf Hitler, nije imao
zavrenu ni srednju strunu spremu. To, naravno ne mora biti glavni i odluujui razlog. Jer,
ovjek koji je inteligentan, moe se sam obrazovati. Jasno, ukoliko su mu na raspolaganju
dovoljna koliina slobodnog vremena, materijali za prouavanje (knjige, struni lanci itd.), i ako
ima elinu volju. Jer, bez pomoi profesora savladati niz naunih podruja mogu samo rijetki.
Dakle, postavlja se pitanje, da li je Adolf Hitler imao na raspolaganju ove predispozicije, u
periodu, izmeu 1905-14 godine, odnosno prekida kolovanja i I svjetskog rata, te u nekoliko
godina nakon I svjetskog rata.
Adolf Hitler svakako je mogao napisati, ak i samostalno, odreene dijelove knjige, u prvom redu
one koje sadre autobiografske podatke vezane za njegovu mladost, kolovanje na realnoj
gimnaziji u Linzu, period u Beu, gdje je radio kao manuelni radnik i slikar akvarela, te perod u
Minhenu, u godinama pred I svjetski rat i neposredno nakon njega. Po meni, ti autobiografski
podaci zapravo su i bili ubaeni da doprinesu uvjerljivosti njegovog autorstva knjige, izmeu
ostalog. A takoer i iz propagandistikih razloga (dodvoravanja radnikoj klasi), jer se u njima
opisuje ono, to mogu razumjeti mali, obini ljudi radniki ivot, teak fiziki rad, borba za
golo preivljavanje i opstanak. Veina ljudi koji su 20tih i 30tih godina kupili tu knjigu, ili je
dobili na poklon, pretpostavljam da su jednostavno preskakali teke dijelove, filozofske prirode,
koje nisu mogli razumjeti.
Poetkom 20. stoljea edukacijski sistem je bio drugaiji. Poslije 4 razreda osnovne polagala se
tzv. 'mala matura', nakon koje je slijedilo (jasno za manji broj aka) srednje obrazovanje, u
trajanju od 8 razreda. Hitler je bio upisao, prema vlastitim navodima, ne klasinu, ve realnu
gimnaziju u Linzu. (Iz razloga to ona obuhvaa takoer i crtanje, za to je Hitler pokazivao
naroiti talent.) To je moralo biti negdje 1900. godine. Redovnim pohaanjem nastave on je
'realku' mogao zavriti 1908. godine. Meutim... U 'Mein Kampfu' se pokuava zamutiti jedna
jednostavna injenica, a to je da je Hitler bio 'drop out'. Drugim rijeima, da je prekinuo
kolovanje na 'realki'. U knjizi se navodi da je iznenadna bolest, odnosno ozbiljna upala plua
odluila njegovu budunost, da je lijenik savjetovao Hitlerovu majku da ga ne alje za
kancelarijskog slubenika, te stoga njegovo je pohaanje realke moralo biti prekinuto za barem
jednu godinu. (Ne navodi se godina, ali moe se raditi o 1905. godini.) Zabrinuta za njegovo
zdravlje, majka ga je ispisala iz 'realke', e da bi ga onda pustila da pohaa Akademiju!!
Apsurdno, no upravo ovo pie u 'Mein Kampfu'.
Moe li se Akademija (likovna) upisati bez zavrene 'realke'? Naravno da ne. I sam Hitler to
priznaje, na jedan prilino smueni nain:
U nekoliko dana sam znao da u jednog dana postati arhitekt. Sigurno, bio je to jedan
nevjerovatno teak put; zato jer studiji koje sam zanemario iz prkosa na 'Realschule' bili su
veoma potrebni. Nitko ne moe pohaati studij arhitekture na Akademiji, bez [prethodnog]
pohaanja graevinske kole na 'Technic', ovo potonje zahtijevalo je zavrenu srednju kolu, a ja
je nisam imao. Ispunjenje mog artistikog sna izgledalo je fiziki nemogue. [Citat iz 2.
poglavlja 'Mein Kampfa'] Svata!
Period od 1905. do 1907. godine je namjerno zamuen iz jednog jednostavnog razloga Adolf
Hitler je to vrijeme proveo ivei boemskim ivotom u Beu, dok mu nije ponestalo novaca.

Godine 1907., nakon smrti majke, Hitler se bio sasvim preselio u Be, gdje bez zavrene srednje
kole nije mogao dobiti drugi posao nego fizikog radnika. Ovaj period, koji je potrajao negdje
do 1909. godine, bio je dakle, ispunjen ljakanjem, te borbom za goli opstanak. Tada je navodno
bio dobio neko nasljedstvo od tetke, to mu je bilo poboljalo materijalni poloaj. Citat: Sada
nisam bio toliko umoran uvee kada bih doao kui s posla, nesposaban da i pogledam neku
knjigu a da uskoro ne zaspem.
Dakle, zapravo, tek je u ovom periodu, izmeu 1909. i 1912. u Beu, izmeu svoje 20. i 23.
godine ivota, Hitler mogao doi do prvih saznanja, koje bi bilo kakav-takav temelj za njegovo
budue superiorno znanje, potrebno za zahtjevnu knjigu kao to je 'Mein Kampf'. Hitler skromno
veli da mu se situacija promijenila utoliko, to vie nije bio prisiljen zaraevati za svakodnevni
krih kao obini fiziki radnik, ve kao mali crta i slikar akvarela. Slikao sam da zaradim za
ivot i studirao iz zadovoljstva. Tako veli on, budui njemaki kancelar i veliki fuhrer.
Koliko je vremena dnevno Hitler provodio slikajui, a koliko studirajui humanistike nauke, ne
zna se. No, morao je svakako prouiti ogromnu literaturu, potpuno sam, bez ikakve pomoi i
predavanja.
ivot u Beu do 1912. nije na njega ostavio dobar utisak, za razliku od narednog perioda, koji je
proveo u Minhenu. Prema navodu iz knjige, u glavni grad Bavarske je konano doao u proljee
1912. godine. Period prije poetka I svjetskog rata u Minhenu on naziva najsretnijim u ivotu. Jo
jednom ponavlja, da je slikao samo kako bi osigurao sredstva za preivljavanje, tj. kako bi mogao
nastaviti svoje samouko obrazovanje. Dakle, u Minhenu (metropola njemake umjetnosti) se
poeo oduevljavati ne samo umjetninama, ve i arhitekturom. A to se tie obrazovanja iz
'humanistikih nauka', tu mu je glavnu inspiraciju inilo obimno djelo jednog Engleza, Houstona
S, Chamberlaina Foundations of the 19th Century. (Desetak godina kasnije, 1923., konano
e doekati i susret sa njim u gradu Bayreuth, gdje je engleski pisac ivio.)
No, moramo se vratiti na period od par godina prije rata, jer predstavlja jednu spornu taku
prema nekim autorima on je tek 1913. godine doao u Minhen, dok je prethodne godine navodno
bio u Engleskoj. Britanski autor Greg Hallet navodi u Hitler Was a British Agent da je on bio
na uvjebavanju kod britanske tajne slube. Adolfov stariji polubrat Alois bio je radio kao
konobar u Dublinu, gdje je upoznao enu, Brigid Dowling, s kojom se oenio i preselio u
Liverpool. Prema Halletu, za vrijeme posjete Aloisu, on je doao u kontakt sa britanskom vojnom
tajnom slubom, koja je nad njime obavila Psych-Ops uvjebavanje, kako bi ga osposobila za
zadatke dvostrukog agenta. Ovo se zbivalo u periodu od februara do novembra 1912. godine.
to znai, kada je doao u Minhen u proljee 1913. godine on je ve bio na neki nain ovjek
sa misijom. Za vrijeme rata je obavljao dunosti kurira. Navodno je bio dva puta uhapen od
strane Britanaca, no oba puta je bio puten nakon intervencije britanskih viih obavjetajnih
oficira.
No, poto je ovdje tema autorstvo knjige 'Mein Kampf', vraamo se ponovo na nju. Iz dosada
reenog proizlazi da Hitler u periodu prije rata nije odista imao dovoljno vremena za prouavanje
ogromnih i obimnih materijala iz geopolitike, filozofije historije itd. Da li je imao nakon rata?
Nakon rata Hitler je ostao u vojsci. Bili su mu dodijeljeni zadaci na potiskivanju socijalistikih
pobuna diljem Njemake, no on je djelovao preteno na podruju Minhena, od 1919. godine. U
julu te godine imao je dunost pijuna pri vojnoj policiji Reichswehra. Njegovi zadaci odnosili su
se na infilitraciju u male nacionalistike partije, pa je na taj nain doao u kontakt i sa
Njemakom radnikom partijom, DAP. (O prvim utiscima koju je na njega ostavila patetina
stranica Hitler pie u 'Mein Kampfu' gotovo sa podsmijehom.)
Hitler je bio otputen iz vojske 1920. godine, i ve naredne je on bio ovjek sa misijom, na
jednom viem stepenu da postane efom budue najjae njemake partije (NSDAP).

U narednih par godina, do izbijanja minhenskog 'pivnikog' pua (1923), Hitler je bio isuvie
zauzet raznim aktivnostima vezanim za jaanje svoje stranke, tako da ni u ovom periodu, naravno
nije mogao stei silna saznanja, koja su bila potrebna za pisanje knjige kalibra 'Mein Kampf'.

na slici: Hitler naputa zatvor, eka ga limuzina...

Meu ranim Hitlerovim sljedbenicima bio je Rudolf Hess. On se spominje kao jedan od moguih
autora 'Mein Kampfa'. Nakon rata Hess je studirao na univerzitetu u Minhenu, politike nauke,
historiju, ekonomiju i geopolitiku. Glavni mentor bio mu je profesor Karl Haushofer (ija je
supruga bila jevrejskog porijekla). U Wikipediji se moe proitati da su Haushoferove ideje
mogle, kroz Hessa, imati uticaja na razvoj ekspanzionistikih ideja Adolfa Hitlera. Sam
Haushofer je negirao direktan uticaj na nacistiki reim.
Za razliku od Hitlera, koji je kraj I svjetskog rata doivio kao kaplar, Haushofer je bio umirovljen
sa inom general-majora, 1919. godine. Karijeru je nastavio dakle kao profesor na minhenskom
univerzitetu. On je vjerovao da je za poraz Njemake u ratu bio razlog nedostatak geografskog
znanja, te geopolitike svjesnosti, te se Njemaka nala u nepovoljnom poloaju, u odnosu prema
saveznicima i neprijateljima. U svakom sluaju, Haushofer je imao potreban kvantum znanja za
pisanje 'Mein Kampfa'.
David Icke tvrdi u The Biggest Secret da je 'Mein Kampf' napisao upravo general Haushofer, a
da su njemu kao uzori posluile ideje Halforda J. MacKindera, direktora London School of
Economics.
Francuski historiar Edmond Paris pak smatra da je 'Mein Kampf' djelo jezuitskog patera
Bernharda Stempfle-a. to za njega veli Wikipedia? Da je bio katoliki sveenik i novinar; da je
pomogao Adolfu Hitleru u pisanju 'Mein Kampfa', te da je bio ubijen u 'Noi dugih noeva'
[zajedno sa Ernstom Roehmom i drugim 'nepodobnim' nacistima, koji su Hitleru poeli smetati u
osvajanju apsolutne vlasti]. Stempfle je obavljao pastoralni rad pri minhenskom univerzitetu. U
asopisu Munchener Beobachter pisao je o destruktivnom uticaju jevrejskog ateizma, te moralnoj
prihvatljivosti progona, kada se radi o obrani vjere i institucija Katolike crkve. Navodno je
Stempfle bio lan Hitlerovog unutranjeg kruga, koji bi mu se prikljuivao za stolom u kavani
Heck, te savjetovao ga po religioznim pitanjima.
No, igrom sudbine, Stempfle je 1934. godine zavrio u koncentracionom logoru Dachau, gdje je
umro (odnosno, bio ubijen) na nerazjanjen nain. Pretpostavlja se da je (mogue kao
ispovjednik) imao previe informacija vezanih za Hitlerov privatni ivot.
.

12.07.2014. u 10:52 0 Komentara Print #

utorak, 01.07.2014.
TO O BRITANIJI PIE U 'MEIN KAMPFU'?

S obzirom na injenice iznesene u prethodnom postu, a koje se odnose na vodee britanske

politiare i biznismene-bankare, te da je Velika Britanija nanijela teak i poniavajui poraz u II
svjetskom ratu, kao i na injenicu da je Hitler doivio privremeno sljepilo, upravo nakon
britanskog artiljerijskog napada na flandrijskom frontu, za oekivati bi bilo da Hitler u svojem
djelu Britance oslikava najgorim moguim bojama. (Uzgred reeno, ima autora koji smatraju da
Hitler nije pravi autor 'Mein Kampfa', no to bi trebao biti predmet posebnog napisa.) Shodno,
tome, moglo bi se postaviti pitanje: to je o Britancima/Englezima napisao budui njemaki
kancelar, 35-godinji njemaki politiar za vrijem boravka u zatvoru Landsberg Am Lech (u koji
je dospio nakon neuspjelog pua)?
Prije par godina, na internetu sam naletio na jedan lanak, koji govori o tome, da je Hitler bio u
stvari, u doba I svjetskog rata britanski pijun. To mi se tada inilo tako nevjerovatnim, da
nisam htio ni downloadirati taj lanak. No, nakon ponovnog iitavanja misli o Britaniji i
Britancima u 'Mein Kampfu', ne mogu se oteti dojmu, da je moglo u tome biti nekakve istine.
Mnogi ljudi, pod utiskom propagandistikog naina izvjetavanja o II svjetskom ratu,
jednostavno Hitlera doivljavaju kao neko vrhunsko zlo, neto to je rijeima neiskazivo i
nepojmljivo. No, kada se nacizam shvati u terminima teorija zavjera, njegovo zlo postaje i te
kako shvatljivo. I ovjek tada shvaa, da njegovo zlo ne potie od nekih nepojmljivih,
'kozmikih' izvora, ve od sasvim ljudskih izvora, mada su oni opet, za veinu ljudi obavijeni
velom misterije.
Poznati fiziar Ivan Supek bio je 30-tih godina student u Njemakoj, i jednom je prilikom
prisustvovao predavanju, ili moemo rei govoru Fuehrera na univerzitetu. Na pitanje novinara, u
jednoj radio emisiji, prije jedno 5-6 godina, kakav je utisak on ostavio na njega, to je mislio o
nacistikom voi, ovaj se malo zamislio, i rekao, da je on ostavio utisak glumca. I ja sam, kao i
vjerovatno taj novinar, bio zateen tom opaskom, jer, ne bi se oekivalo tako neto. Prije bi se
oekivalo da kae Satan, utjelovljenje zla, ili neto slino.
Mnogi ljudi doivljavaju Hitlera kao primjer jednog ekstremnog fanatinog nacionalista, i sasvim
je uobiajen takav stav o njemu. Politiari sa ekstremne desnice mu se dive, i predstavlja im uzor,
te ga esto svjesno ili nesvjesno imitiraju. No, s obzirom na ranije izneseno, nije li i takva slika o
njemu zapravo pogrena? Nije li Hitler iskoristio jedinu moguu priliku da od siromanog i
nepoznatog ovjeka postane idol masa; na nain da vrlo uvjerljivo odglumi svoju ulogu. Ulogu
koja mu je zapravo bila ponuena upravo od strane onih, protiv kojih se trebao boriti elite,
bankara i korporacija. Uzgred reeno, nije li dao likvidirati svojeg dobrog druga, Ernesta

Roehma, zato to je imao upravo takve ideje, da se protiv reenih elita odista treba boriti?
Pa, krenimo redom.
Prvi put Britaniju u svojoj knjizi 'Mein Kampf' Hitler spominje kada pie o austrijskom
parlamentu, istiui da je on bio modeliran prema engleskom, dvodomnom sistemu. Navodi da je
kao mladi ovjek bio (nesvjesno) ispunjen divljenjem prema Britanskom Parlamentu. Dignitet sa
kojim je Donji dom ispunjavao svoje zadatke duboko ga je impresionirao. Mogu li ljudi imati
uzvieniju formu samo-upravljanja, pita se Hitler. [?!]
Kroz itavu knjigu Mein Kampf protee se ideja o neophodnoj potrebi ostvarivanja saveznitva
sa jednom velikom evropskom silom. Neki e odmah pomisliti sa Italijom da, i s njom,
meutim, prvenstveno sa Velikom Britanijom. Dakle, dvije teze se kao potka provlae knjigom:
mora se pod svaku cijenu ostvariti teritorijalno proirenje Njemake u Evropi (ne u kolonijama) i
drugo, to se ima ostvariti uz saveznitvo u prvom redu sa Velikom Britanijom. Novi Reich mora
se uputiti na mar starim stazama teutonskih vitezova, da pomou njemakog maa stekne zemlju
za njemaki plug i kruh svakdanji (njemake) nacije. Za ovakvu politiku postoji samo jedan
saveznik u Evropi: Engleska. Znam da mnogima zvui nevjerovatno, ali svatko moe provjeriti
upravo ove stvari piu u 'Mein Kampfu'.

Shodno tome, nastavlja dalje tekst, nikakva rtva ne bi smjela biti prevelika za pridobivanje
engleske naklonosti.Trebali bi se odrei kolonija i tenje prema postajanju pomorske sile, te
potediti englesku industriju nae konkurencije.
Samo jedna apsolutno jasna orijentacija moe voditi ka takvom cilju; odricanje od svjetske
trgovine i kolonija; odustajanje od njemake ratne flote; koncentracija svih dravnih instrumenata
sile na kopnenoj vojsci.
Autor 'Mein Kampfa' ali to do takvog saveznitva nije dolo ve i ranije, na prelazu stoljea.
Nijemcima je takva ideja bila tada odbojna jer su mislili da e biti potrebno izvlaiti vrue
englesko kestenje iz vatre (kao da je ikada bilo saveza na drugim temeljima osim poslovnog
'deala'). Sa Engleskom takav 'deal' bi mogao vrlo dobro uspjeti. Britanska diplomacija je jo
uvijek bila dovoljno pametna da shvati kako nikakve usluge ne moe oekivati bez neke
nadoknade.
Samo zamislite kako je jedna lukava njemaka vanjska politika mogla preuzeti mjesto uloge
Japana 1904. [u pogledu saveznitva sa Britanijom], i mi moemo jedva procijeniti kakve bi to
konzekvence imalo za Njemaku. Nikada ne bi bilo 'Svjetskog rata'. Ovako tvrdi Hitler (ili tko je
ve napisao 'Mein Kampf').
No, autor 'Mein Kampfa' nije pacifist, pa ve malo dalje tvrdi kako je 'miroljubivo ekonomsko'
osvajanje svijeta kao princip dravne politike najvea besmislica; i kako su u krivu oni, koji
uzimaju Englesku kao primjer, da je takvo neto mogue. Engleska je, naprotiv, upravo primjer
koji pobija takve teorije; ni jedna nacija nije sa veom brutalnou pripremala svoja ekonomska
osvajanja pomou maa, te kasnije ista nemilosrdno branila. Upravo je odlika britanske dravne
politike bila u izvlaenju ekonomskih akvizicija iz politike sile. Engleska je uvijek imala svo
naoruanje koje joj je bilo potrebno. Uvijek se borila sa orujem koje joj je bilo potrebno za
uspjeh. Borila se sa plaenicima; posizala je za dragocjenom krvlju cijele nacije, ukoliko je takva

rtva mogla donijeti pobjedu. Odlunost u borbi za pobjedu, ilavost i nemilosrdna tenja za
ovakvom borbom, ostala je nepromijenjena.
U Njemakoj, naprotiv, kola, tampa i stripovi su kultivirali jednu koncepciju engleskog
karaktera, koja je neizbjeno dovodila do najpodmuklijih deluzija; s vremenom su svi bili
inficirani ovim besmislicama, koje su za posljedicu imale potcjenjivanje. Falsifikacija je ila
toliko duboko da je Englez bio predstavljen kao ovjek koji, iako u poslovnom smislu lukav, bio
istovremeno kukavica. injenica, da jedna velika svjetska imperija nije mogla biti uspostavljena
samo pomou izmotavanja i prevara na nesreu nije nikad palo na pamet naim uvaenim
akademskim profesorima. Hitler se prisjea zapanjenosti njegovih suboraca, kada su se licem u
lice sreli sa 'Tommy-jima' na bojnom polju u Flandriji. Poslije samo nekoliko dana borbe uvjerili
su se da koti protiv kojih su se borili ne odgovaraju ba predodbi koja je o njima bila stvorena
iz stripova i tampe. Tek tada je po prvi puta poeo razmiljati o vanosti propagande.
Hitler (odnosno osoba koja je pisala 'Mein Kampf') estoko kritizira njemaku propagandu u I
svjetskom ratu. Na primjer, bilo je apsolutno pogreno praviti neprijatelja ridikuloznim, kao to
je to injeno u austrijskim i njemakim stripovima u novinama. Njemaki vojnik, pod takvim
utiscima, osjeao se prevarenim od strane vlastite propagande.
Nasuprot ovome, ratna propaganda Engleza i Amerikanaca bila je psiholoki na zdravm
temeljima. Predstavljajui Nijemce njihovom vlastitom narodu kao barbare i Hune, oni su
pripremali svakog vojnika za ratni teror, poteujui ga tako od razoarenja. Engleski vojnik
nikada nije imao osjeaj da je bio pogreno informiran od svojih sunarodnjaka, za razliku od
njemakog vojnika.
Hitler pokazuje uspjenost britanske ratne propagande (s vremena na vrijeme njemaki poloaji
su bili zasipani stotinama hiljada propagandnih letaka) na primjerima okrivljavanja Prusa i
njihove ratobornosti za rat, to je imalo za posljedicu slabljenje borbenog morala, izbijanje opeg
trajka u Njemakoj, te pokuaja socijalistike revolucije u Bavarskoj, neposredno nakon
zavretka rata.
ak ni kada pie o iskustvima sa fronta u Flandriji, Hitler ne pie sa mrnjom o protivnikoj,
britanskoj vojsci. U noi 13. oktobra, otpoeo je engleski napad bojnim otrovom na junom
frontu... Na breuljku juno od Wervicka, nekoliko je sati trajala artiljerijska vatra sa gasnim
projektilima. Do ponoi, ve je jedan dio vojnika poginuo. Prije svitanja, i on, Hitler, je bio
zahvaen velikom boli u oima, zbog koje je posrtao i teturao...
udno je da sa nekom gotovo mrnjom pie o vlastitoj, njemakoj vojsci, odnosno sa vojnicima
koje je imao priliku sresti u bolnici Pasewalk u Pomeraniji, kamo je dospio nakon britanskog
artiljerijskog napada sa projektilima napunjenim bojnim otrovom. Ovi ljudi su tamo smijali se i
plesali, hvalili se svojim kukavilukom i slavili poraz, rugali se trupama u bojnim redovima, te
povlaili zastavu i kokardu po blatu. Hitler navodi misao britanskog oficira, pukovnika
Repingtona, koji je sa prezirom je konstatirao: Kod Nijemaca je svaki trei ovjek izdajnik.
[Inae puk. Charles Repington bio je uveden u The Coefficients Club od strane Richarda
Haldane-a, ministra rata, kao 'ekspert' za vanjsku politiku.(Moja primjedba)]
Prvi dio knjige Hitler zakljuuje s rijeima: Saveznitvo se ne sklapa sa orujem, ve sa ljudima.
Stoga, engleska nacija mora biti smatrana najvrednijim saveznikom na svijetu.
U drugom dijelu knjige pisac 'Mein Kampfa' se takoer osvre na britanske politiare. I opet je
pun hvale. Govori Engleza su, prema njemu, najudesnija postignua, zato jer pokazuju
poznavanje due velikih masa ljudi. Kao negativan primjer navodi govore njemakog kancelara
Bethmann-Hollwega, koje naziva ispraznim mucanjem, koji povrno izgledaju intelektualno,
no dokazuju ovjekovu nesposobnost da govori ljudima, to on nije ni bio u stanju.
Za razliku od svojeg prethodnika na mjestu kancelara, reenog Bethmann-Hollwega, on za
britanskog prvog ministra Lloyd George-a nalazi samo rijei hvale. Dakle, genij britanskog
premijera je za autora 'Mein Kampfa' hiljadu puta bolji od Bethmann-Hollwega. To dokazuje

injenica da je pronaao za svoje govore oblik ekspresije koja otvara srca ljudi, te ini da ljudi
izvravaju njegovu volju u apsolutnom smislu. Jednostavna kvaliteta ovih govora, originalnost
ekspresije, izbor jasnih i jednostavnih ilustracija, su primjeri koji dokazuju superiornu politiku
sposobnost ovog Engleza.
Hvaljenja Britanaca i britanske dravne politike ima jo napretek u ovoj ozloglaenoj knjizi.
(Imajui ovo na umu, onda ne udi toliko da je Rudolf Hess na poetku rata odletio
saminicijativno u Englesku, traei pregovore i dogovore.) itajui je, a imajui na umu i
materijale sa podruja teorija zavjere do sada prouenih, ostaje mi jedino da zakljuim kako je
Hitler bio samo vjet glumac (slaem se sa Ivanom Supekom), a ne iskreni i fanatini patriot,
kako to ekstremni desniari vjeruju. I da je radio u korist onih, protiv kojih se navodno trebao
boriti. Inae, u 'Mein Kampfu' se Rotschildi ne spominju niti jedan jedini put.
TO JE HITLER PISAO O 'SARAJEVSKOM ATENTATU'?
Kada su prve vijesti o ubijstvu nadvojvode Franza Ferdinanda stigle do Minhena (desilo se da
sam sjedio kod kue i uo o tome samo neodreeno), bio sam isprva zahvaen strepnjom, da su
metke mogli ispaliti njemaki studenti, koji su se, zbog indignacije prijestolonasljednikovim
neprekidnim radom na slavizaciji, htjeli osloboditi njemaki narod od ovog unutranjeg
neprijatelja. to bi bila posljedica jednog takvog ina bilo je lako zamisliti; novi val progona koji
bi sada bio 'opravdan' i 'objanjen' u oima cijelog svijeta. Ali, kada sam, uskoro, saznao imena
navodnih ubica, i tovie proitao da su bili identificirani kao Srbi, lagani drhtaj proao je kroz
mene, zbog ove osvete nedokuive Sudbine.
Najvei prijatelj Slavena pao je pod mecima slavenskih fanatika.
01.07.2014. u 09:45 1 Komentara Print #
<< Prethodni mjesec | Sljedei mjesec >>