DA LI SU SOVJETI IMALI UFO-e?

Mada se nekome pitanje iz naslova moe uiniti apsurdnim, postoje navodi u raznim knjigama,
veinom objavljenim nakon raspada Sovjetskog saveza, od 90-tih na dalje, koji mogu ako ne
dokazati, onda bar nagovijestiti, da je takva mogunost zaista postojala.
Kao polaznu taku moe se uzeti recimo tvrdnja pukovnika Corsa (Day After Roswell), da su i
ameriki i sovjetski raketni programi bili bazirani gotovo u potpunosti na njemakim istraivanjima
oruja, a koja su saveznici bili podijelili meu sobom, nakon zavretka 2. svjetskog rata. Corso je bio
direktni svjedok, poto je i sam uestvovao u 'vercanju' njemakih naunika u SAD, godine 1944., u
sklopu tzv. Operation Paperclip (Operaciji Spajalica). Naunici poput Wernera von Brauna, Willyja
Leya i dr. sprovodili su pokuse ne samo u vezi dalekometnih raketa kao V-2, ve takoer i
eksperimente na tzv. 'leteim tanjirima' (Kreisel Teller).
Pod Operacijom Paperclip svi nacistiki materijali vezani za istraivanja, veina vanijih naunika, te
tehnologija, bili su transferirani u SAD, pod sponzorstvom CFR korporacija i iluminata. Glavni
strunjaci za UFO tehnologiju, poput ve spomenog von Brauna, potom Rudolfa Schrievera i Waltera
Miethe-a su dakle otili u SAD. U Sovjetski savez je pak otiao Klaus Habermohl, ovjek koji je
zajedno sa Schrieverom izradio jedan prototip manje UFO letjelice u obliku diska, promjera 6
metara, kojim je mogao upravljati pilot u kabini u centralnom dijelu. (Jedna vea, promjera 42 m,
bila je djelo Miethe-a i talijanskog fiziara Belluzza)
Kada su Amerikanci napravili svoje prve letee diskove? Moe se prepostaviti izmeu 1951. i 1953.
godine, poto su tih godina vienja 'leteih tanjura' u SAD bila brojna. Te se godine spominju i u tzv.
Plavoj knjizi (Blue Book), koju su 1968. godine objavile USAF, odnosno APRO (Aerial Phenomena
Research Organization). Amerikanci su zajedno sa Kanaanima bili projektirali u Kanadi model
'leteeg tanjira' na mlazni pogon tipa AVRO-Car. Kanadske novine Toronto Star pisale su 1953.
godine o ovome. Dizajner AVRO-Cara inenjer John Frost navodno je inspiraciju za letjelicu
dobio od Nijemaca, a postoji mogunost da je ta grupa (koju su po svoj prilici sainjavala neka od
ve navedenih imena) bila odala informaciju i Rusima, kao to navodi Alan Baker u knjizi
Nevidljivi orao. U svakom sluaju model AVRO-Car bio je samo 'cover' za stvarni (tajni)
program, to se vidi i iz enjenice da je projekt ve 1954. bio naputen, navodno radi preskupe i
nesigurne tehnologije.
Moe se pretpostaviti da je SSSR svoje prve letee tanjire imao negdje tokom druge polovine 50-tih
godina. Moe se recimo postaviti analogija sa prvim plovilima na nuklearni pogon SAD su imale
nuklearnu podmornicu Nautilus 1954., a Sovjetski Savez svoj nuklearni ledolomac Lenjin 1959.
godine.
U svakom sluaju, projekti nakon 2. svjetskog rata svakako su se zasnivali na originalnim njemakim
istraivanjima u raketnom centru Peenemunde (blizu dananje granice Poljske, kod grada Sttetina).
Zajedno sa njemakim programom leteih tanjura odvijao se i nuklearni program, tako da su u planu
bili letei tanjiri, ali i podmornice, na nuklearni pogon. (Sa zaplijenjenom tehnologijom, Amerikanci
su projektirali svoju nuklearnu podmornicu Nautilus.)
Njemaki letei tanjiri na mlazni pogon imali su jednu bitnu manu, a to je da nisu mogli vertikalno
uzletjeti bez ogramnog utroka goriva. Zbog toga i nisu po svoj prilici bili koriteni, poto nisu mogli
podii u zrak teko naoruanje. Ameriki autor W. Lyne pak tvrdi da je postojao supertajni projekt
KT-p2, koji se zasnivao na koritenju heliuma kao pogonskog goriva. (U podmornici 'Nautilus' i
ledolomcu 'Lenjin' nuklearni reaktori su koristili uran.) U godinama koje su prethodile 2. svjetskom
ratu grupa naunika uspjeno je domonstrirala mogunost dobivanja energije iz atomskih reetki.
Ovaj razvoj bio je rezultat istraivanja tzv. foto-nuklearnih procesa, koje je provodio fiziar Le Bon.
Postoje dva razliita naina dobivanja atomske energije iz ne-radioaktivnih lakih metala. Oni se
meutim, i dan-danas kriju, no gotovo je sigurno da se koriste za pogon leteih tanjura, dakle ne
UFO-a vanzemaljaca, ve Amerikanaca i Rusa. (Oito je i zato se kriju jer bi inae rasturili
postojeu skupu energiju nafte i nuklearnu tekih elemenata. Dakle, ekoloki istu energiju koriste
letei tanjiri iluminata, dok obinom puku prodaju skupu i ekoloki tetnu energiju.)

Pukovnik Corso u knjizi Day After Roswell tvrdi kako su Amerikanci ve 50-tih godina razmatrali
ideju o bazi na Mjesecu. Meutim, neki drugi autori (izmeu ostalih, Bill Cooper) tvrde da su
Amerikanci, zajedno sa Rusima, ve u to vrijeme odista imali zajedniku bazu na Mjesecu (otud
zbunjujue izjave 'Apollo' astronauta prilikom komunkacije sa Houstonom Houston, we have a
problem). tovie, Cooper tvdi da je u posjedu oficijelnih fotografija iz jedne baze na mjesecu, one
u krateru Copernicus. Jedan drugi autor, Alex Collier u knjizi Defending the Sacred Ground tvrdi
kako se prvo sputanje na Mjesec u stvarnosti zbilo ve 1958. godine, a kolonija oficijelno postoji od
1961. godine. Objekti kolonije navodno zauzimaju prostor velik kao drava New York. Konstrukciju
je obavila korporacija Bechtel, koja ima suradnju sa agencijom NSA. Tehnologija koja se koristi je
supertajna i o njoj ne znaju nita nii eeloni NASA-e ni vojske. U knjizi Altarnativa 3 spominje se
tajna snimka, sa glasovima amerikih i ruskih ufonauta, koji su navodno ve 1962. godine osvojili
Mars: "That's it! We got it...we got it! Boy, if they ever take the wraps off this thing, it's going to be
the biggest date in history! May 22, 1962. We're on the planet Mars - and we have air!" Cooper u
svojoj knjizi tvrdi: Alternativa 3 je realnost. To nije nauna fantastika.
24.06.2013. u 18:28 0 Komentara Print #

petak, 21.06.2013.
*
SOVJETI I UFO-ZAVJERA
Jedan od kolega konspirologa, koje zbog istinitog, otvorenog i direktnog naina izraavanja najvie
cijenim, pored Ickea i Springmeiera, je naturalizirani veanin porijeklom iz Estonije, Juri Lina (63).
Autor je izvanredno interesantnih knjiga U znaku korpiona i Arhitekti decepcije; u njima on do
kraja razobliava ulogu masona-iluminata u dogaajima novovjekovne historije, prvenstveno u
velikim ekonomskim krizama, ratovima i revolucijama. (Dakle, ukoliko elite saznati o pozitivnim
stranama masonerije, itajte Morals and Dogma, meutim cijelu istinu ete saznati tek ako
proitate jo i Architects of Deception).
Jo jednom navesti u misao Davida Ickea, da je glavna razlika meu istraivaima Novog svjetskog
poretka pitanje postojanja ili ne-postojanja vanzemaljaca. Lina je poeo svoju karijeru pisca
vezano upravo uz vanzemaljce, kao ufolog u tadanjem Sovjetskom savezu. Tallin, njegov rodni
grad, bio je jedan od centara ufologije, pored Moskve, Lenjingrada, Kijeva i jo par drugih. Godine
1969. Lina je spazio na nebu objekt u obliku cigare, to ga je fasciniralo i privuklo istraivanju
fenomena 'leteih tanjura'. Lina je bio okupio oko sebe grupu mladih ljudi koja se bavila UFO
tematikom, prevoenjem lanaka iz zapadnih asopisa, te izvjetajima o lokalnim vienjima 'leteih
tanjira'. Naalost, klima u 70-tima u SSSR-u nije bila povoljna za pisce ufologe. Tako je sredinom
sedamdesetih Lina kao voa grupe privukao panju KGB-a, sovjetske tajne slube. Nije mogao vie
objavljivati lanke, a prijetio mu je Sibir ili ludnica ako se nastavi baviti dotadanjom rabotom.
Godine 1978. Lini su bili pomogli kolege ufolozi iz Finske, tako to se bio provizorno oenio za
jednu njihovu kolegicu. Poto je KGB nastavio sa svojim proganjanjima i u Finskoj, Juri Lina je
1979. odluio preseliti se u vedsku, gdje ivi jo uvijek.
Kao i Icke, tako i Lina vjeruje u ekstra-terestriko porijeklo UFO-a. I, slino njemu, i on je imao
jedan parapsiholoki doivljaj, kada je bio dobio snaan poriv za posjetom jednom mjestu u umi,
gdje je njegova grupa vrila opaanja. Tamo je bio opazio neko udno crveno svjetlo, neku udnu
iluminaciju, u kojoj se osjeao veim, sve je postajalo svjetlije oko njega, a osjetio je i porast
temperature. Izgleda da ga je ovaj doivljaj u njemu, da tako kaem jo vie pobudio u njemu vjeru u
vanzemaljce. U jednom intervjuu u vedskom UFO asopisu Archives for UFO Research Lina je
bio rekao kako misli da su UFO-I interplanetarni, te da ne vjeruje da potiu sa ove planete. U
istom intervjuu on spominje i jednog kolegu, ufologa Schnee-a, od kojeg je uo o bliskom susretu
tree vrste sovjetskog oficira i ekstra-terestrikog bia-humanoida.

Vienja UFO-a nad SSSR-om bilo je mnogo, na hiljade. Kako se mijenjala politika, tako se mijenjao
i oficijelni stav vlasti prema ovom fenomenu. Definitivnu promjenu je donio Gorbaov sa svojom
perestrojkom, tako da je i nekadanja grupa Juri Line iz Tallina mogla biti priznata od vlasti, i
nakon godina ilegale konano djelovati slobodno. Tada su poele i objavljivati knjige u SSSR-u, sa
UFO tematikom.
No, to je bilo u samom poetku, kada su u Sovjetski savez bili tek dospjeli prvi glasovi o incidentu u
Roswellu? Staljin, kada je bio 1947. godine saznao za ovaj sluaj, oformio je komisiju u sastavu
Sergej Koroljev, voditelj svemirskog programam Mitislav Keldi, matematiar, Aleksandr Topiep,
kemiar i Igor Kuratov, atomski fiziar. Zakljuak koji je donio Koroljev glasio je: UFO-i nisu
nikakvo oruje zapadnih neprijatelja, pa shodno tome ne predstavljaju opasnost po domovinu.
Mnogi su na osnovu ovog saopenja zakljuili da UFO-i svakako onda moraju biti vanzemaljskog
porijekla.
itajui knjigu Arhitekti decepcije (Stockholm, 2004) oekivao sam da u nai neto vie o UFOkonspiraciji. Meutim, uspio sam pronai tek jedan, vrlo kratki pasus. Citiram U biblioteci Velike
loe Engleske naao sam mnoge knjige o magiji, okultizmu i drugim fenomenima koji nemaju
oficijelnu eksplanaciju, ukljuujui UFO-e. Svi pokuaji da se unutar EU formira jedna UFO
komisija kako bi oficijelno istraila udne izvjetaje o sluajevima, su propali. Framasoni su izgleda
veoma zainteresirani za letee tanjure i skupili su mnotvo informacija o temi, no izvana, oni su
najvei skeptici na svijetu.
21.06.2013. u 23:40 0 Komentara Print #

utorak, 11.06.2013.
ITINERAR ASTRALNOG TIJELA
Oni koji se na ovaj ili na onaj nain bave duhovnou prije ili kasnije postave sebi, ili drugima
pitanje, to se deava sa naom duom, nakon to jednom prekoraimo 'prag smrti'? U naoj
zapadnoj kulturi ovo pitanje predstavlja na neki nain tabu temu, dok se na Istoku, u zemljama
hinduizma i budizma, nekako prirodnije promatra ovaj 'problem'. Ni ja se ranije nisam ba detaljno
bavio ovom temom, iako sam naravno, usput, tu i tamo neto proitao. ovjek obino pone
ozbiljnije razmiljati o ovaj temi kada ponu odlaziti ljudi iz iste generacije, s kojima je sjedio
zajedno u kolskoj klupi. Iz mojeg nekadanjeg '8c' razreda evo su se ve etvorica preselila na drugi
svijet, i siguran sam da se i drugi kolski drugovi iz razreda pitaju, tko e biti na redu slijedei... to
se mene tie, ranije (tj. do 30. godine) ni sam nisam vjerovao da nakon smrti ima bilo ega drugog
osim vjene tame i nitavila. Moje su miljenje u pogledu ove teme naroito promijenile dvije knjige,
i to ivot poslije ivota R. Moodyja, te Paralelni svijet B. Benedicta.
Postoji, naravno, niz knjiga u kojima se opisuju doivljaji 'tik do smrti', knjige sline onoj
Moodyjevoj, pa zatim vie duhovno orijentirane knjige, koje govore o 'ivotu poslije ivota', tu su
recimo knjige teozofskih autora (Besant, Leadbeater, Steiner), i npr. Tibetanska knjiga ivljenja i
umiranja. Postoje i knjige u vezi hipnotike i nehipnotike regresije, odnosno vraanja u hipotetike
bive ivote. Jedna od onih, koja me je zaintrigirala u novije vrijeme, je ona amerikog autora
Michaela Newtona, Journey of the Soul (Putovanje due). Ona se razlikuje od prije navedenih
djela po tome, to obrauje manje bive ivote, a vie, (u odnosu na druga djela) meuivot na
'drugom svijetu', odnosno onaj period, od smrti, pa do novog roenja.
Upravo ova posljednja knjiga, natjerala me je da se prisjetim jedne starije knjige Rudolfa Steinera, i
poveem neke stvari iz obje. Radi se o djelu Duhovni i fiziki razvoj svijeta i ovjeanstva.
Original je inae iz 1923. godine, sastavljen prema zabiljekama sa Steinerovih predavanja. etiri
posljednja poglavlja se odnose na temu duhovne egzistencije ovjeka nakon smrti. Prilikom prvog
itanja knjige, godinama unazad, nisam prihvaao autorovu tezu da se ovjekova egzistencija
nastavlja u (suptilnim) duhovnim sferama Mjeseca i Sunca, moda prvenstveno zato to drugi

teozofski autori to nisu tvrdili u svojim djelima. Meutim, sada, nakon prouenog ne samo
Newtonovog djela, ve i nekih hinduistikih knjiga, mislim da je ta teorija prilino uvjerljiva. Ne
elim rei da stoprocentno u nju vjerujem, radije kaem da teoriju treba uzeti, to kau stari Latini
cum grano salis, to e rei s nunim oprezom.
Evo dakle, ukratko, to Steiner tvrdi. ...prolaz kroz svijet dua uglavnom ide tako da se ovjek
osjea podignut u djelatnost Mjeseca. Prema Steineru, dua, odnosno astralno tijelo se die prema
sferi Mjeseca. U Newtonovoj pak knjizi moemo proitati da se poznati 'tunel', kojeg ama ba svatko
proivljava, moe nalaziti i iznad tijela, ali i visoko nad Zemljom. (Preskoiti u neke 'stanice',
inae vane, iz Journey of the Souls, samo se koncentrirajui na navode koji ukazuju na prostorno
prebacivanje na neko drugo nebesko tijelo.) ini se kao da dua sada putuje slobodnim
prostranstvima golemog galaktikog oblaka prema vie ujedinjenom nebeskom polju. Slijedi navod
razgovora sa klijentom:
S: (duga stanka) udno je. Iako se sve ini ravnim kad mi dua pluta - to se mijenja
u... osjeaj zaobljenosti kad se kreem brzo niz liniju kontakta.
Dr. N: Na to mislite pod tim linija kontakta?
S: Prema specifinom odreditu.
Dr. N: Kako brzo kretanje odreenom linijom putovanja mijenja vau opservacijsku
percepciju duhovnog svijeta u osjeaj da je on zaobljen?
S: Zato to se ini da se linije pri toj brzini... svijaju. Zakrivljuju se u smjeru koji je za
mene oitiji i daju mi manju slobodu kretanja.
Newton napominje kako mu drugi klijenti, takoer skloni linearnim opisima, govore o tome kako
putuju niz usmjerivake silnice, koje imaju prostorna svojstva mrenog sistema, a jedna osoba ak ih
je nazvala vibracijske strune.
Kasnije, Newton opet komentira: Kada moji klijenti priaju o tome kako, kao due, putuju
zakrivljenim linijama, prisjeam se vremensko-prostornih teorija onih astrofiziara koji vjeruju da su
svjetlost i pokret jedinstvo vremena i prostora koji se zakrivljuje sam u sebe.
Newtonovi klijenti vele, da se vrijeme zaustavlja kada se prostor dovoljno jako savije. Ima onih,
koji definiraju prostor dua kao tkaninu, dok neki drugi opisuju rijeima nabora haljine bez
avova koja zamahuje amo-tamo. Ponekad oni osjeaju i valovite kretnje svjetlosne energije, koju
opisuju kao valove, koji se kotrljaju prema obalama jezerca.
I kao to je opis puta u astralni svijet (Mjeseevu sferu) popraen osjeajem uzdizanja, tako je opis
puta ka ponovnom utjelovljenju povezan sa osjeajem sputanja.
S: Oh, ja... prolazim kroz... nabore svilene tkanine... glatke... nalazim se na trasi., na
putu... sve bre i bre...
Dr. N: Nastavite! Priajte mi dalje.
S: Sve je zamagljeno... klizim dolje... kroz dugu, mranu cijev... uplji osjeaj... tama...
zatim... toplina!
Vraamo se ponovno Rudolfu Steineru i Duhovnom i fizikom razvoju svijeta i ovjeanstva.
Autor tvrdi da U Mjesecu ivi ono to je nekada ivjelo na Zemlji. I dalje: I tek u svom ivotu
neposredno poslije smrti, u duevnom svijetu, dolazi opet ovjek pod utjecaj tih bia koja bjehu
nekad na Zemlji. Newton spominje su svojoj knjizi duhovne vodie i uitelje, koji su u biti ba to
stanovnici (duhovnog) Mjeseca. Neke od njih Steiner naziva bodhisatvama, tj. prosvijetljenim
biima, koja se iz ljubavi prema ovjeanstvu ponovno inkarniraju na Zemlji. Prema Steineru,
ovjekova 'after life' egzistencija ne zavrava u podruju Mjeseca, ve se nastavlja u podruju
(duhovnog) Sunca. ...kad uemo u podruje duhovnog Sunca, nije Sunce vie samo na jednom
mjestu, nego svuda naokolo. Mi smo u Suncu i ono na nas zrai s periferije. Ovo pak moemo
povezati s tvrdnjama nekih od 'zamrlih' iz knjige Paralelni svijet:
1) Zamijetila sam divno plavo nebo, kao i da na njemu nema sunca!
2) Tada sam primijetio da na tom plavom nebu nema sunca!
3) Probudio sam se na obali neke rijeke i zagledao u divno plavo nebo bez sunca!
Rudolf Steiner tvrdi kako je sa bia Sunca moralo sii Kristovo bie, da bi ovjek pomou Kristove

nauke primio na Zemlji jaku snagu i uzmogao prijei iz svijeta dua u predio duha, iz podruja
Mjeseca u podruje Sunca.
U knjizi Put savrenstva Swami Prabhupada analogno tome veli da se nakon smrti prenosimo na
Krinaloku, Krinino vjeno prebivalite u duhovnom nebu. Ovu misao moemo poduprijeti jo
jednom iz hindustike literature, iz Prana upaniade:
Oni koji cijene misao: Uinili smo rtvu i pobona djela stiu samo do predjela Mjeseca i vraaju
se ivotu i smrti. Drugi, u potrazi za unutranjim duhom slijedei duhovni put Sjevera, sa upornou,
istotom, vjerom i mudrou, stiu do predjela Sunca. Odande se ne vraaju to je kraj putovanja.
Predio Mjeseca moemo poistovjetiti sa Kamalokom, kojeg A. Besant definira Kmaloka is a region
peopled by intelligent and semi-intelligent entities, just as our own is thus peopled it is crowded, like
our world, with many types and forms of living things. Ona dodaje da je Kamaloka astralni lokalitet,
te limb skolastine teologije. Ostaje logini zakljuak da je predio Sunca Krinaloka, to onda
korespondira sa Rudolfom Steinerom.
11.06.2013. u 22:28 0 Komentara Print #
<< Prethodni mjesec | Sljedei mjesec >>