ESP I ASTRALNI MENTALNI PLAN

Neki ljudi, inae skloni metafizici, imaju problema sa prihvaanjem koncepta suptilnih nivoa postojanja
astralnim i mentalnim planom. Kao to je vidljivo iz ranijih postova, ni mnogi naunici ne mogu prihvatiti
nivo suptilniji od eterskog zato i govore o polju nulte take, kao onom iz kojeg sve, cjelokupna
materija, izvire. Drugi pak nisu u stanju shvatiti vezu izmeu dogaaja koji spadaju u ESP (ekstrasenzornu percepciju) i ovih viih planova, astralnog i mentalnog. Zato u u ovom postu pokuati objasniti
ove veze.
Kada se kae astralni plan (lat. planus) onda se ne treba shvaati neto to je fiziki na viem nivou,
viem sloju. Mnogi su skloni kada se spomenu vii svjetovi, pomisliti na neto to je iznad oblaka, iznad
vidljivog neba itd. Meutim, nije tako. Paralelni svijet postoji, ali nije negdje drugdje, vezan pupanom
vrpcom za ovaj svijet. On se nalazi upravo ovdje, na ovom istom mjestu. Zapravo, ni ne postoji adekvatan
izraz za njega. Ako kaemo plan, ravan, to asocira na neko ravno polje. Ako kaemo sloj, opet
pomiljamo na sloj zemlje, sloj kamena vapnenca itd.
Kako to da astralni plan moe stajati, (su)postojati na istom mjestu na kome je i fiziki plan? Vrlo
jednostavno. Naime, svaki od planova predstavlja jednu specifinu vibraciju, koja se sastoji od valova. I
oficijelna fizika dozvoljava da istovremeno, na istom prostoru, postoje tri (ili vie) vrsta valova. Uzmimo
primjer iz muzike, recimo da odsviramo istovremeno na klaviru akord od tri tona, C, E i G. Svaki od ta tri
tona, dopirui do naeg slunog osjeta, vibrira na razliitoj frekvenciji, C na 262 Hz, E na 330 i G na 392
Hz. No, njihove rezonancije odzvanjaju, odnosno zauzimaju isti prostor, tj. ne dolaze do uha prostorno
odvojene.
Dakle, razliite frekvencije mogu dijeliti isti prostor, u isto vrijeme. Vae uho uje istovremeno i vibracije
na viim, kao i one na niim frekvencijama. Pomislite sada na razliite dimenzije u kozmosu, od kojih
svaka vibrira na svojoj vlastitoj frekvenciji. Mada ne moemo (ukoliko nismo vidoviti) percipirati ove
suptilne frekvencije i dimenzije, to ne znai da one ne postoje.
Neki mogu rei da vjeruju samo u ono to vide. No, od vrlo irokog elektromagnetskog spektra, dakle
valova raznih frekvencija i duina, mi zapravo vidimo vrlo mali isjeak onaj vidljivog svjetla, odnosno
onaj koji vibrira na valnoj duini od 400 do 700 nanometara. (Ove mikroskopske duine, ako se pitate,
odnose se na red veliine 4 do 7 hiljada atoma, poredanih jedan do drugog.)
Dobro. A da li ove suptilne planove koristimo u naem svakodnevnom ivotu? I te kako. Konstantno.
Svaki puta kada neto pomislimo, pokreemo mentalno tijelo unutar nas, misao je vidljiva nekim posebno
vidovitim ljudima, jednostavno zato to svaka misao stvara odreenu formu. Putem astralnog tijela (i
eterskog) misao dospijeva i do fizikog tijela, odnosno percipiramo je u naem fizikom mozgu,
njegovim sivim stanicama.
Astralna materija u ovjeku nije samo u stanju primati vibracije iz eterske materije i slati je mentalnoj,
ve je takoer u stanju i primati utiske iz okolne materije na svojem vlastitom planu, te slati je
posredstvom mentalnog tijela ovjeku u fizikoj dimenziji. Isto je tako, naravno mentalno tijelo u stanju
primati utiske sa mentalnog plana.
Kao to je poznato, na je fiziki mozak podijeljen na lijevu, racionalnu i desnu, intuitivnu polovicu.
Moemo isto tako razlikovati i na racionalni i emocionalni um (Oni su razdvojeni, tako da osoba visoke
racionalne inteligencije ne mora istovremeno posjedovati i veliku emocionalnu inteligenciju.)
Novija istraivanja u neurologiji, 80tih i 90tih godina donijela su otkria kako centara naeg racionalnog,
tako i emocionalnog uma. Tako, emocionalne, podsvjesne reakcije (a koje pristiu od astralnog tijela)
dolaze u centar u fizikom mozgu zvan amigdala. Ta tvorba registrira nae emocije, te shodno tome, i
reagiramo, ne uvijek na najpametniji mogui nain. Zato nae emotivne, impulzivne reakcije nisu uvijek
svjesne i/ili logine jednostavno zato, jer signal iz astralnog tijela prema amigdali putuje uvijek bre,
nego li onaj iz mentalnog tijela u tvorbu zvanu hipokampus.
Nae se memorije, bile one emocioalne ili ne, ne skladite, da tako kaem, u ovim navedenim
formacijama, one samo predstavljaju 'prijemnik', koji registrira slike (poput TV-a), a te slike/utiske dakle
skladite naa suptilna tijela. esto se kae da na mozak koristimo u nekom skromnom postotku. Ja bih
rekao, da tako vjerovatno i treba biti. Jednako kao to u nekom skromnom postotku koristimo npr. ceste.
Koristimo ih samo kada se trebamo prevesti nekamo. Tako i mozak i njegove kanale-neurone koristimo
samo kada moramo obaviti neku intelektualnu radnju. Ukazao bih na misao dva fiziara, Harolda
Puthoffa i Russella Targa: ...pojava odreenih dogaaja uzrokuje uznemirenje u prostornovremenskom

podruju u kojem se deavaju, i ovo se deava unazad i

unaprijed u vremenu, kao to i kamen baen u jezero stvara
mrekanje. Ja bih rekao da simultano postoje dva suptilna
'prostorvremena', astralno (gdje vrijeme protie znatno bre) i
jo finije, mentalno, gdje su prostor i vrijeme jedno, odnosno
prolost, sadanjost i budunost (ko)egzistiraju simultano.
Ovo 'mrekanje', maloprije spomenuto, dolazi ponekad u
kontakt sa naim astralnim tijelom, bilo u formi slutnji, vizija
ili snova, i onda njih tek registrira mozak, pomou malih
organa, takoer prije navedenih (amigdala i hipokampus).
ESP eksperimenti Puthoffa i Targa
Poetkom 70tih Stanford institut je poduzeo neka istraivanja
u pogledu mogunosti proirenja kapaciteta ljudske svijesti.
Testovi su se prvenstveno odnosili na sposobnost vidovitosti,
ali i drugih ekstra-sensornih fenomena.Tokom 70tih i 80tih
izvedeni su brojni eksperimenti, koje je takoer podravala
CIA, kao i neke druge vladine agencije. Dva navedena
fiziara, Harold Puthoff i Russell Targ bili su osnivai ovog
(tada) tajnog projekta. Njihov je zadatak bio da shvate
principe 'remote viewinga' (gledanja na daljinu) te da iskoriste
sposobnosti medija, kako bi prikupili korisne informacije iz
Sovjetskog saveza, za vrijeme 'hladnog rata'. Dvojica fiziara, 'remote viewing' definiraju kao
kontaktiranje, doivljavanje i opis skrivenog objekta (ili udaljenog mjesta), na bazi prisutnosti kooperativne osobe na udaljenoj lokaciji, ili pak datih geografskih koordinata.
Najuspjeniji medij Puthoffa i Targa bio je penzionirani policijski slubenik Pat Price. Tako je jednom
prilikom Price uspio svojom vidovitou prodrijeti u tajni sovjetski vojni laboratorij u Sibiru. Bile su mu
date samo geografska irina i duina, kao reference. Price je prilino precizno nacrtao pokretni kran, koji
je u svojem 'unutarnjem vienju' percipirao. Na donjoj slici desno je Priceov crte tajnog sovjetskog
postrojenja u Semipalatinsku, dok je na lijevoj strani crte CIA-e, sainjen na bazi satelitskog snimka.

Interesantno je da je i sam voditelj, Russell Targ bio uspjean u 'remote viewingu'. Jenom se medij, Pat
Price, nije pojavio u zakazanom terminu, i Targ se spontano odluio, da zauzme njegovo mjesto. Zadatak
je bio da opie mjesto u Kolumbiji, gdje se njegov kolega Puthoff tada nalazio. Mada Kolumbija ima
raznolike pejzae, nije bilo vjerojatno da ba 'pogodi' da se tada njegov kolega nalazi u blizini aerodroma,
na otoiu San Andres. Kao to se vidi na donjem crteu, ispod kojeg je fotografija, Targ je vrlo dobro
obavio zadatak u ulozi medija, ispravno osjetivi da se radi o pisti na obali oceana.
Osim Pata Pricea, svojim se sposobnostima od njihovih medija isticao i Ingo Swann. Tako su jednom
prilikom Targ i Puthoff eljeli provjeriti, igra li ljudska prisutnost kakvu ulogu, u primanju signala sa

mjesta. Poto na Zemlji nije sigurno, da je neko mjesto sasvim pusto, odluili su se da Swann vizualizira
Jupiter. Swann je tokom eksperimenta imao utisak kao da planeta ima prsten, i nacrtao ga je, i sam
sumnjajui u ispravnost svojeg vienja. Tek su naknadne fotografije NASA-e pokazale da ova planeta
ima prsten, ba kao i Saturn. Dakle, Swann je pokazao da nema potrebe za ljudskom prisutnou. Sada
sam se sjetio na interesantno vienje ovog medija, opisano u njegovoj knjizi Penetration. Naime, on je
pomou 'remote viewinga', na Mjesecu percipirao neto, to bi liilo na neku bazu. Vidio je ovjeka, kako
vozi vozilo, nalik na traktor, i neto kao zgradu, ili neki slini objekt. Moda ipak ima neeg na Mjesecu,
neka tajna baza, neto u to nam nije dozvoljeno 'penetrirati'?!
Neki su istraivai pretpostavili da u fenomenu 'gledanja na daljinu' imaju odluujuu ulogu tzv.
Schumanovi ili ELF valovi, izuzetno niske frekvencije (oko 7.5 ciklusa u sekundi). Izgleda se da ovi
valovi mogu prostirati bez ikakvog slabljenja, barem kada je rije o povrini nae planete. Oni takoer
imaju veliku mo penetracije, pa im ne smeta ni prepreka od elika. Ono, to je posebno interesantno, je
da ovi ELF valovi imaju istu frekvenciju kao oni koji uestvuju u bazinim elektrinim procesima u
mozgu. Radi se dakle o theta-valovima (frekvencija od 4-7 ciklusa/sek.), koji se javljaju kod pospanosti
ili mirnog sna, no moe se rei da su i ve na granici alfa-valova, koji imaju frekvenciju od 8-13
ciklusa/sek. Ovi potonji valovi su karakteristini za stanje tzv. paradoksalnog sna, kada je tijelo oputeno,
ali EEG pokazuje karakteristike budnog stanja. Alfa-valovi dakle, takoer su karakteristini i za
meditaciju. Shodno tome, mogli bi zakljuiti da se pri 'remote viewingu' radi o jednoj proirenoj svijesti,
u kojoj se informacije o udaljenim objektima dobivaju trenutno. No, mogue je da se dobiju i informacije
o nekom mjestu kakvo je ono bilo u prolosti, o emu ima takoer svjedoanstava. I ovo, naravno, asocira
na koncept univerzuma kao mree, koja na suptilnim nivoima sprema podatke, koje onda moe,
odreenim medijima, usklaivanjem na odreenu frekvenciju, poslati.

INTELIGENTNI DESIGN I EVOLUCIJA FORMI U UNIVERZUMU

Sredinom 90tih pojavila se nova teorija evolucije, koja se suprotstavlja staroj darvinistikoj, zvana
'Inteligentni dizajn'. Ona smatra, odnosno njen osniva Michael Behe da je ivot na Zemlji rezultat ne
nasuminog procesa pokuaja i pogreaka, ve rezultat jednog inteligentnog uzroka (koji moe ali ne
mora biti Bog u kranskom smislu rijei). Za razliku od kreacionista, zagovornici inteligentnog dizajna
propovijedaju postepen razvoj ivota na Zemlji, u etapama, koji potom slijede nagli evolucijski skokovi, a
njih moe prouzroiti samo neki inteligentni uzrok.
S ovom je teorijom srodna i ideja kvantne evolucije, koju zastupa ameriki fiziar Amit Goswami.
Bazina ideja jest da se genske mutacije odvijaju u kvantnom stanju, a ne klasinom mehanikom
Newtonovske fizike. Prema Goswamiju, morfika polja mogla bi biti skladini prostor za ove kvantne
mutacije. Kvantna evolucija konstatira da se tradicionalne ivotne forme nikada ne sreu kod fosilnih
nalaza. To ameriki fiziar objanjava postojanjem pretpostavljenih tranzicijskih formi ivota samo u
virtualnom obliku, tj. njihovu egzistenciju samo na kvantnom planu. Kompletno nove vrste proizlaze
samo iz tih kvantnih skokova. Za razliku od darvinizma, kvantna evolucija tvrdi da postoji raspoznatljivo
usmjerivanje u procesu evolucije, od jednostavnih, ka sve kompleksnijim ivotnim formama. Holistiki
naunik i filozof Ervin Laszlo istie, odnosno dodaje ovom vienju evolucije jednu nijansu univerzalnog,
i proiruje evoluciju na cijeli kozmos. Dakle, u meupovezanom univerzumu, prirodno je da se deava i
simultana evolucija.
Alternativni fiziar David Wilcock smatra da su torzioni valovi zasluni, kako za nastajanje novih, tako i
za nestajanje starih vrsta. To je po njemu uzrok kvantnih skokova u evoluciji, kao i 'nedostajuih karika' u
fosilnim nalazima. Torziono polje je podudarno sa A-poljem E. Laszla, te morfikim poljem R.
Sheldrakea.
Ideja o tranzicijskim oblicima koji postoje samo virtuelno, u morfikim poljima, svakako je zanimljiva.
Nalazi se u veoma dobroj knjizi (po meni, jednoj od najboljih na podruju holistike) J. Wicherinka Souls
of Distortion Awakening.

Ova prethodna misao podsjetila me je na jednog kotskog biologa, na D'Arcyja Thompsona (1860-1948) i
njegovu knjigu On Growth and Form. U njoj Thompson, kao to sam naslov sugerira, govori o rastu i
formama ivih bia. (to ga ini na neki nain 'bijelom vranom' meu biolozima njegovog doba, kada je
primarno bilo uenje u vezi genetike i evolucije.) D'Arcy pak tvrdi kako prirodna selekcija ima samo
ogranien upliv na evoluciju u cjelini i nije 'odgovorna' za znaajan progres. D'Arcy dakle vjeruje da se
nove strukture pojavljuju radi matematikih i fizikalnih karakteristika ive materije, na analogan nain
kao kod neive materije. On formu pripisuje snagama prirode i matematikim zakonima.
Na neki nain, sudei prema crteima iz D'Arcyjeve knjige, ja bih rekao da je on moda i nesvjesno
zastupao istu ideju koju sam ja predloio u prethodnom postu, naime da na suptilnom planu postoji jedna
vrsta 'milimetarskog papira', koji tvorac 'inteligentnog dizajna' (ma tko ili to on bio) po svom nahoenju
savija, uvija, rijeju transformira, na milion naina. I tako pravi inteligentni nacrt ivih bia

EM MREA UNIVERZUMA
Sa konceptom univerzuma kao mree sam se susreo prvi puta 90tih, u djelu Fritjofa Capre, Tao fizike.
Moram priznati da tada nisam, a ni mnogo kasnije, mogao prihvatiti koncept u literalnom smislu rijei,
ve vie na jedan, gotovo bih rekao simboliki, da ne kaem poetski nain. Oito je taj koncept zastupao
ve Caprin profesor na bekom univerzitetu, Werner Heisenberg, koji kae da se svijet nije razdijelio u
razliite skupine objekata, nego u razliite skupine veza. Na istoj liniji razmiljanja je bio i fiziar David
Bohm (Oppenheimerov student). Bohmov holistiki koncept ('implicitni poredak') u kojem se estice
nikada ne mogu odvojiti od polja koje ih okruuje, ve se u njemu u-vijaju i raz-vijaju, (praktiki
zamataju i odmataju) takoer asocira na mreu. Jedan slian koncept zastupao je i Walter Russell, o
kojem je bilo rijei u prethodnom postu.

Gledajui ilustraciju u knjizi talijanskog kemiara Giorgija Piccardija, doao sam na pomisao (imajui na
umu princip 'Kako je gore, tako je dole') da se putanja Zemlje oko centra galaksije moe usporediti sa
kretanjem EM vala. Maxwell umjesto o transverzalnom, govori o rotacijskom EM valu. Zemlja, rotirajui
u jednom obilasku Sunca oko galaktikog centra, napravi 240 miliona rotacija. Praktiki onda, orbita
Sunca predstavlja longitidinalni, a orbita Zemlje transverzalni (rotacijski) val.

Na internetu sam vrlo rijetko vidio da se shematski prikaz EM vala predstavlja u nekakvoj reetci, ili
mrei. Po mom skromnom miljenju, ovo je zaista nain na koji se EM val giba kroz prostor. Sada sam se
sjetio i Einsteinove teze o zakrivljenosti kozmosa u blizini velikih nebeskih tijela. Ono to je 'zakrivljeno'
je u stvari samo EM polje, njegova mrea. Univerzum predstavlja jedan 3D nanometarski 'papir', gdje se
valovi gibaju u tano zadanim 'gabaritima'. Bar ja tako mislim.

Ono, to me je 'natjeralo' da prihvatim elektromagnetnu mreu univerzuma kao temelj na kojem se

zasniva cjelokupna realnost, bili su zapravo crtei, koje sam vidio u 'bibliji elektromagnetizma', knjizi
Jamesa Maxwella A Treatise on Electricity and Magnetism.Ve sam u jednom ranijem postu bio
istaknuo da se orbite planeta mogu usporediti sa torzionom cijevi, podijeljenoj na segmente. Sa svakim
novim stepenom to ga planeta prolazi na svom putu oko Sunca, emitira specifinu energiju. Ona je
formativna, i njome se 'udahnjuje' ivot novoroenim biima na zemlji.

Odnosi planeta se direktno reflektiraju na astralno tijelo, oni predstavljaju neku vrstu 'peata', oznake
bia, koju ono nosi kroz ivot. Npr. kada su 3 planete meusobno u trigonu, na meusobnoj udaljenosti
od 120 stupnjeva, tada se spiralno ta energija, odnosno 'sinergija' prenosi na Zemlju, gdje se stvara
pripadajue morfiko polje. Ono kasnije oblikuje ivo bie. Longitudinalni, torzioni ili skalarni valovi u
sinergiji oblikuju suptilno tijelo, daju mu formu, a transverzalni, sa svojim frekvencijama, daju boju,
odnosno boje tom ivom biu. [Kao to laserski zraci u sinergiji stvaraju 3D forme. Fiziar H. Haken je
skovao pojam sinergetian u vezi prouavanja kooperativnih efekata lasera.] Niti po kojima valovi
putuju, predstavljaju zapravo strune, i tu sam doao i do prihvaanja, na neki nain, teorije struna, koju
sam ranije zanemarivao. Po meni, postoje EM valovi grubljeg, fizikog nivoa, i oni finijeg, suptilnijeg.
Oni kreiraju 'nacrt' budueg organizma, koje se raa na Zemlji.

WALTER RUSSELL - PIONIR NEW AGEA

Tesla je jednom prilikom rekao Walteru Russellu da bi svoj rad trebao zakljuati u podrum Smithsonian
[instituta] za hiljadu godina, da ga zadri za budue generacije, dovoljno razvijene da ga mogu
razumjeti. Bolji kompliment vjerovatno nije mogao dati ovom samoukom polihistoru, sveznadaru, koji je
formalno obrazovanje napustio ve sa 13 godina, i poeo zaraivati kao
svira orgulja.
Russell (1871-1963) je bio mlai suvremenik Nikole Tesle, poput njega
jedan od pionira New agea, i u svoje vrijeme poznat po dostignuima u
raznim podrujima kao slikar, skulptor, arhitekt, te kao filozof i naunik.
Postavio je osebujnu unificiranu teoriju o elektrinom univerzumu, koja
predstavlja osnovu dananje alternativne fizike. Pretpostavio je da je
univerzum zasnovan na unificirajuem principu ritmike balansirane
izmjene. Gotovo svega, ega se dohvatio, radio je vrhunski, a bio je zaista
svestran. Kada je 1963. preminuo (na svoj 92. roendan) ameriki TV
voditelj Walter Cronkite nazvao ga je Leonardom naeg doba, to nije bilo
pretjerano. No, kao da je polagano u zadnjih pola stoljea pao u zaborav.
Njegova postignua na podruju umjetnosti, odnosno slikarstva i kiparstva,
donijela su mu priznanja i poznanstva sa vanim linostima kao to je Mark
Twain, Thomas Watson (osniva IBM-a), Theodor i Franklin Roosevelt (kojima je napravio biste) i
Thomas Edison. Bio je jedan od prominentnih lanova Twilight Cluba, jedne vrste think tanka
umjetnika i filozofa. Kroz ovu organizaciju on se zalagao za bolje radne uvjete, i donoenje boljih zakona,
kojima bi se eliminirala bezduna eksploatacija radnika. Nakon 2. svjetskog rata osnovao je University of
Science and Philosophy na imanju Swannanoa u Virginiji, zajedno sa suprugom Lao. Bio je jedan od
pionira anti-nuklearnog pokreta, predvidjevi jo 1954. godine stvaranje rupa u Zemljinom ozonskom
omotau. Napisao je i djelo iz te tematike, naslovljeno Atomic Suicide?.
Ono to je moda centralno u raznolikom opusu Waltera Russella za New age filozofiju, je njegovo djelo
Secret of Light iz 1947. godine. U njemu on veli ovako: Ovo otkrivenje prirode Svjetla biti e
naslijee u nadolazeem Novom dobu veeg razumijevanja. Njegovo razotkrivanje e dokazati postojanje
Boga metodama i standardima prihvatljivima i nauci i religiji. Materiju je on vidio kao valove svjetlosti
u pokretu, elektrino podijeljene na parove suprotnosti (pozitivni i negativni elektricitet), potom
elektrino uvjetovane i oblikovane u ono, to podrazumijevamo pod materijom.
Neke ideje iz ovog djela podsjeaju na Davida Bohma i njegov implicitni poredak, odnosno skupljanje
polja i irenje nazad u polje. Russell govori o dvije nasuprotne elektrine ekspresije koje se raz-vijaju
kako bi stvorile forme, a onda se ponovno u-vijaju, i tako se taj proces neprestano ponavlja. Pozitivni
elektricitet vue spiralno unutra, dok negativni 'gura' spiralno od unutranjosti prema van. [Russell ipak
zanemaruje magnetizam kao sastavni dio elektromagntske sile. Po meni radi se o dvije bipolarne
meuproimajue sile (ili jedna kvadripolarna), koje i tvore 3-dimenzionalnu materiju u prostoru.]
Cjelokupnu energiju Russell vidi u ekspresiji valnih ciklusa, jedan ciklus obuhvaa put od take
kompresije (ili kontrakcije), gdje gravitacija prestaje, i poinje radijacija, do ekspanzije gdje radijacija
prestaje, te opet poinje gravitacija. Ovo Russell naziva univerzalnim pulsom kozmosa, u kojem je
gibanje uvijek dvosmjerno.

Najvaniji princip u filozofskom sistemu Waltera Russella, po njegovom vlastitom miljenju je onaj, o
univerzalnoj spiralnoj valnoj oktavi. Puls univerzuma zapoinje od 0 u stanju mirovanja, spiralno se
razvija do svojeg maksimuma, a potom ide ponovno natrag ka nuli. ine ga 4 nasuprotna para, akcije i
reakcije. Upravo ti parovi i ine univerzalnu valnu oktavu
Kemijski elementi, stvoreni kao parovi suprotnosti, ba kao i muziki tonovi, imaju dakle isti odnos u
valnoj oktavi. Periodini sistem elemenata Russell dijeli u 9 oktava centralno mjesto zauzima ugljik,
inei balansirajuu taku stabilnosti cijelog sistema. On je isticao kako je 98 posto organskog ivota
sainjeno od ugljika i jo 4 elementa, koji ine zajedno s njim elemente 4. oktave.
Openito uzevi, sva se valna gibanja izraavaju kroz osam tonova etiri nasuprotna para. Centralni par
daje utisak jednog, pa se oktava prema van izraava kao sedam, sedmica. Tonovi se multipliciraju ili
dijele pomou pritiska [frekvencije] svjetla, ritmiki 'oprostoruju' matematikom preciznou svakom
valnom oktavom gibanja. Zakon, koji se odnosi na jedan efekt gibanja, odnosi se zapravo na sve, bilo da
se radi o zvunom valu, elektrinoj struji, spektru boja ili oktavama elemenata materije. Eto, to bi bilo
najbitnije iz New age uenja Waltera Russella.
04.02.2012. u 18:16 0 Komentara Print #
<< Prethodni mjesec | Sljedei mjesec >>