1

Andy McNab Daljinski upravlja

Naslov izvornika
REMOTE CONTROL
Gibraltar; nedjelja, 6. oujka 1988.
Nismo znali tko e od njih troje izazvati eksploziju bombe. Simmonds nam je samo znao rei da je rije o velikoj
bombi, te da e se eksplozija izazvati iz daljine.
No zasad smo mogli samo ekati. Sluba sigurnosti postavila je ljude na kontrolnim tokama za prijelaz u
panjolsku. Dok netko ne opazi teroriste, Pat, Kev i ja moramo ostati tono ondje gdje jesmo - sjediti na terasi
kafia odmah kraj Glavne ulice, piti kavu, gledati i sluati.
Proljetni je zrak bio otar i ist pod zasljepljujue plavim mediteranskim nebom, a jutarnje je sunce tek poelo
doputati noenje kratkih rukava. Kronje stabala oko trga bile su krcate pticama, tako malenima da ih u zelenilu
nisam mogao vidjeti, ali su stvarale toliku buku da se nije uo zvuk prometa to se odvijao glavnom cestom,
odmah blizu nas.
U slualici sam uo kako Euan provjerava situaciju s operativnim centrom. Sve to je rekao na mrei bilo je vrlo
precizno, vrlo jasno, vrlo smireno. Euan je najuredniji ovjek na svijetu. Ako sjednete na jastuk, on e ga
namjestiti im ustanete. Predanost je njegovo drugo ime.
uo sam pitanje zranih konica i podigao pogled. Turistiki autobus je skrenuo na trg i parkirao se dvadesetak
metara dalje, Na uniformi i s unutranje strane vjetrobrana pisalo je MLADI i mm:u.
Nisam obraao previe pozornosti na to. Bilo mi je dosadno i gledao sam to bih mogao raditi. Odvezala se
vezica na jednoj od mojih cipela. Sagnuo sam se kako bih je zavezao i dobio udarac u glavu i kundakom 9mm
browninga. Futrola je bila skrivena s unutranje strane mojih traperica; tako bi se vidio samo drak pitolja ako
bih rairio svoju crnu avijatiarsku jaknu. Radije sam nosio pitolj sprijeda. Mnogi su momci svoje oruje nosili
sa strane, ali ja se nikad nisam uspio naviknuti na to. Kad ovjek jednom nade poloaj koji mu se svia, vie ga
ne mijenja; jednog bi se dana mogao nai u govnima, posegnuti za pitoljem, a njega nema - nalazi se nekoliko
centimetara vie desno, i ovjek je mrtav.
Produeni magazin s dvadeset metaka virio je iz drka pitolja. Takoer sam za pojasom imao tri standardna
magazina s po trinaest metaka. Zakljuio sam da bi mi pedeset devet metaka moralo biti dovoljno, inae se
bavim pogrenim poslom.
Stariji su se graani poeli iskrcavati iz autobusa. Bili su tipini Britanci u inozemstvu; mukarci gotovo
identino odjeveni: hlae od flanela be boje, udobne cipele i maja s V-izrezom iznad koulje i kravate. Veina
je ena na sebi imala hlae od sintetikog materijala koji se ne guva, s lastikom u pojasu i uivenim pregibom s
prednje strane. Sve su imale besprijekorno oblikovane frizure od crne, sijede ili plave kose. Opazili su kafi i
poput stada krenuli prema nama.
Pat promrmlja: - Jebi ga, PIRA1 je zacijelo oajna. Poslali su klub oboavatelja Barrvja Manilowa. Jesu li to
tvoji prijatelji, djedice?
Nacerio se Kevu koji mu je pokazao prst. Svia li se to ovjeku ili ne, mora otii iz SAS-a kad navri etrdeset
godina, a Kevu je preostala samo godina ili dvije do isteka ugovora.
Mladi u srcu smjestili su se za oblinje stolove i uzeli jelovnike. Sad je trebalo donijeti vane odluke - hoe li
uzeti kolae ili se opredijeliti za sendvie, jer su se nali na pola puta izmeu marende i ruka pa nisu znali na
koju e stranu.
Iziao je konobar, a oni su mu poeli govoriti slog po slog. Gledao ih je kao da su ludi.
Preko mree sam uo: - Halo, svim pozivnim znakovima, ovdje Alpha. Radio provjera, gotovo. Alpha, koji se
nalazio u operativnom centru, bio je na kontrolor. Kad smo prije 36 sati doletjeli ovamo, naa ekipa od osam S
AS-ovih vojnika i pomonog osoblja rekvirirala je sobe u stambenom dijelu HMS2-a Rooke, britanske
mornarike baze na pristanitu, i pretvorila ih u prostor za ivljenje.
Kev tiho odgovori u svoj skriveni mikrofon: - Golf.
Pat: - Oscar.
uo sam Euana: - Novembar.
Doao je red na mene: - Delta.
Postariji Britanci poeli su se fotografirati. Potom su zamijenili fotoaparate kako bi se mogli pojaviti na vlastitim
fotografijama.
Slack3 Pat ustane i ree jednome od njih: - Evo, duo, elite li da vas fotografiram sve zajedno?
- Oo, vi ste iz Engleske, je li? Nije li ovdje lijepo i toplo?
Slacku je tridesetak godina, plavokos je, plavook, zgodan, pametan, razumljiv, duhovit; on je sve to ja mrzim.
Visok 185 centimetara i jedan od onih ljudi kojima se miii razvijaju prirodno. ak mu je i kosa kvalitetna;
viao sam ga kako se uvlai u vreu za spavanje sa savreno poeljanom kosom, a ujutro se budi s istom
frizurom. Njegova jedina pozitivna osobina, barem to se mene tie, bila je injenica da nita nije ostajalo na
mjestu s kojeg je ustajao. Zvali smo ga Slack jer je bio prilino trom.
Upravo je poeo sa svojom ulogom Davida Bailevja kad smo uli: - Pozor, pozor! - Glas je pripadao jednoj od

ena na kontrolnim
2 HMS - Her Majesty's Ship (Brod Njezina Velianstva)
3 Slack - mlohav, trom, nemaran
tokama. - To je vjerojatnost, vjerojatnost; Bravo Jedan prema gradskom trgu.
Javi se Alpha: - Primljeno. Delta, potvrdi prijem.
Ustao sam, dvaput pritisnuo tipku na radiju u depu jakne i krenuo. Nije imalo smisla da u ovom trenutku sva
trojica krenemo.
Obitelji u nedjeljnoj etnji prolazile su s moje lijeve strane. Turisti su fotografirali zgrade, prouavali plan grada i
ekali se po glavi; mjetani su sjedili na klupama i uivali u lijepom vremenu, vodili svoje pse u etnju, igrali se
s unuadi. Dva mukarca poveih trbuha, zacijelo od piva, stari i bezbrini, ubijali su se puenjem. U hlaama sa
irokim naramenicama, koulji i prsluku upijali su oujsko sunce.
Pitao sam se koliko e ih preivjeti ako bomba ba ovdje eksplodira.
Ba sam poeo hvatati ritam koraka kad sam zauo vrlo uzbuen muki glas: Pozor, pozor! Takoer
vjerojatnost; Bravo Dva i Jeka Jedan na gornjem kraju Glavne ulice.
To me je prilino uzbudilo.
Oslukivao sam hou li uti Euana. Njegov je zadatak u ovoj operaciji bio isti kao i moj, potvrditi vjerojatnosti
pozitivnom identifikacijom. Zamiljao sam ga kako se kree plonikom kao i ja. On je nizak, s oiljcima od akni
na licu, a ima najvei motor na svijetu to ga jedva dri uspravno jer mu noni prsti jedva dodiruju tlo. Volio sam
ga zadirkivati zbog toga kad god bi mi se pruila prilika. Poznajem momka kao svoga brata - zapravo, vjerojatno
bolje; vie od dvadeset godina nisam vidio nikoga od svoje obitelji. Euan i ja bili smo zajedno kao mladi vojnici;
istodobno smo proli selekciju i otad radimo zajedno. Klipan je tako smiren da mi se uvijek ini da mu je srce
prestalo kucati. Bio sam s njim u Ilerc-fordu kad je stigla policija i obavijestila ga da mu je sestra umorena.
Samo je rekao: - Onda mislim da bih trebao poi u London i srediti stvari. - Nije rije o tome da ga nije briga,
samo to se ni oko ega nije uzbuivao. Takva je vrsta smirenosti zarazna. Uvijek sam se osjeao sigurnim kad
su oko mene bili takvi momci.
Stigao sam do Glavne ulice i odmah np;i/i<> Bravo kdnn.
Javio sam preko mree: Alpha, ovdje Delta. Ovo je potvreno; Bravo Jedan, smee prugasto iznad
izblijedjelo plavog.
Uvijek je nosio taj smei prugasti sako; ima ga ve tako dugo da su mu se depovi objesili, a na leima je stalno
bio zguvan od sjedenja u automobilu. I iste stare izblijedjele traperice, sputene nisko ispod struka. Udaljavao
se od mene, zdepast, lagano pogrbljen, kratke kose i dugih zalizaka, ali sam poznavao njegov korak. Znao sam
da je to Sean Savage.
Slijedio sam ga do malenoga trga na donjem kraju Glavne ulice, blizu guvernerove rezidencije, gdje e se
pojaviti orkestar britanskog pjeadijskog bataljuna nakon smjene strae. Simmonds je pretpostavljao da bi PIRAina ekipa ba tu mogla postaviti bombu.
Alpha, ovjek u bazi iz koje se zasad kontrolirala operacija, ponovio je poruku tako da bi svi znali u kojem se
smjeru Savage kree. Znao sam da e Golf i Oscar - Kev i Slack Pat - uskoro krenuti za mnom.
est ili sedam automobila bilo je parkirano uza zid stare kolonijalne zgrade, koristei hladovinu. Vidio sam kako
Bravo Jedan stavlja ruku u dep sakoa dok se kree prema njima. Djeli sekunde mislio sam da posie za
napravom kojom e aktivirati bombu.
Ne mijenjajui korak, Savage se usredotoio na jedno vozilo i krenuo prema njemu. Pomaknuo sam se lagano
udesno kako bih jasno vidio registracijsku tablicu.
- Alpha, ovdje Delta - rekoh. - Bravo Jedan je sada uz vozilo Mike Lima 174412.
Zamislio sam Alphu za nizom kompjutora u kontrolnoj prostoriji. Potvrdio je: - Primljeno, Mike Lima 174412.
To je bijeli renault 5.
- Nalazi se s desne strane, trei automobil od ulaza - rekoh. -Nosom unutra.
Savage je ve imao kljueve u rukama.
- Stani, stani, stani. Bravo Jedan kraj automobila, on je kraj automobila.
Ve sam mu bio vrlo blizu; nisam mogao naglo promijeniti smjer. Vidio sam njegov profil; brada i gornja usna
bile su mu pune pritia, a ja sam znao to to znai. Akne mu uvijek posebno dolaze do izraaja kad je pod
pritiskom.
Savage je jo uvijek stajao kraj renaulta. Bio mi je okrenut leima i pretvarao se da sreuje kljueve, ali znao
sam da trai izdajnike znakove. Komadi selotejpa preko vrata, stvari sloene na odreeni nain u vozilu, bilo
to; ako sve nije onako kako je ostavio, Savage e zbrisati.
Kev i Slack Pat zacijelo su negdje blizu ulaza na trg, spremni za podrku. Ako se ja previe izloim, jedan od
njih morat e preuzeti zadatak, ili ako ja upadnem u govna i sukobim se s ciljem, oni e morati dovriti stvar - a
svi ve toliko dugo radimo zajedno te sam znao da, ni kao prijatelji ni kao kolege, nee dopustiti da neto stane
izmeu njih i zadatka. Zgrade su bacale sjenke preko trga. Nisam osjeao povjetarac, ve samo promjenu
temperature kad bih se maknuo sa sunca.
Bio sam previe blizu Savageu da bih mogao govoriti u mikrofon. Dok 'sam prolazio kraj automobila, uo sam

kako stavlja klju u bravu, a potom kljocaj.

Zaputio sam se prema drvenoj klupi na udaljenom dijelu trga i sjeo. U kanti kraj mene bile su novine; uzeo sam
jedne, sjedio i promatrao ga.
Savage je uinio neku sumnjivu kretnju, a ja sam javio preko mree: - Alpha, ovdje Delta; noge su mu izvan
automobila, neto prka ispod kontrolne ploe, prka ispod kontrolne ploe. ekaj... - Drao sam prst na tipki
radija tako da sam i dalje upravljao mreom. Je li mogue da spaja bombu?
Dok sam glumio trbuhozborca, jedan mi je stari momak prilazio gurajui svoj bicikl. Dolazio je k meni malo
avrljati. Maknuo sam prst s tipke i ekao. Bio sam posve zaokupljen lokalnim novinama, ali nisam imao pojma
to u njima pie. On je oito mislio da imam Nisam se elio zadravati i razgovarati o vremenu, ali nisam ;-a /tim
ni grubo odbiti jer bi mogao poeti stvarati guvu i privi u i Sava-geovu pozornost.
Stari se momak zaustavio zadravi jednu ruku na biciklu, a drugom je mahao naokolo. Neto me je pitao. Nisam
razumio ni jedne rijei od onoga to je govorio. Napravio sam grimasu koja mu je trebala rei da ne znam kamo
to ide ovaj svijet, slegnuo ramenima i ponovno se zagledao u novine. Oito sam uinio pogrenu stvar. Rekao je
neto ljutito, a potom je gurnuo svoj bicikl dalje, nastavivi mahati slobodnom rukom.
Ponovno sam ukljuio radio. Nisam mogao tono vidjeti to Savage radi, ali obje su mu noge jo uvijek virile iz
renaulta. Sjedio je na vozaevu sjedalu i sagnuo se ispod kontrolne ploe. inilo se da pokuava neto izvaditi iz
pretinca za rukavice - kao da je neto zaboravio i vratio se po to. Nisam mogao vidjeti to radi, ali stalno je
zavlaio ruke u depove.
Sve se bliilo kraju. Osjeao sam se poput boksaa - uo sam gomilu, sluao sam svoje sekundante i suca, ekao
sam zvono, ali uglavnom sam se koncentrirao na momka protiv kojeg sam se borio. Nita drugo nije bilo vano.
Nita. Jedini vani ljudi na svijetu bili smo ja i Bravo Jedan.
Kroz slualicu sam uo kako Euan radi poput opsjednutog ovjeka dok pokuava sustii druga dva terorista.
Kev i Slack Pat jo uvijek su bili moje pojaanje; druga dva momka iz nae ekipe bili su uz Euana. Zacijelo su
svi jo izvan vidokruga, sluaju na mrei kako ih nai ciljevi ne bi opazili, ali uvijek dovoljno blizu da nam
pomognu ako upadnemo u govna.
Euan se pribliio Bravu Dva i Jeci Jedan. Dolazili su prema nama. Svi su znali gdje se nalaze, svi e se maknuti s
puta kako bi imali slobodan prolaz.
Prepoznao sam ih im su se pojavili iza ugla.
Bravo Dva je Daniel Martin McCann. Za razliku od Savagea, koji je dobro obrazovan i strunjak za izradu
bombi, Ludi Danny je mesar po zanimanju i mesar po naravi. Gerry Adams ga je 1985. izbacio iz pokreta jer
je prijetio da e otpoeti kampanju umorstava koja bi ugrozila novu politiku strategiju. To je pomalo slino
situaciji kad je netko zbog okrutnosti bio izbaen iz Gestapa. No McCann je imao podrku nekih osoba i uskoro
se ponovno naao u organizaciji. Oenjen je i ima dvoje djece, a uz njegovo se ime povezuje dvadeset est
ubojstava. Pristae vlade u Ulsteru jednom su ga pokuali maknuti s puta, ali nisu uspjeli. Trebali su se vie
potruditi.
Jeka Jedan je Mairead Farrell. Iz srednje klase, biva uenica kole asnih sestara, u trideset prvoj godini jedna je
od ena najviih po inu u IRA-i. Kad ovjek vidi njezinu fotografiju, pomisli da je pravi aneo. No odsjedila je
deset godina jer je podmetnula bombu u Belfastu, a vratila se na dunost im je izila iz zatvora. Srea nije na
njezinoj strani; prije nekoliko mjeseci njezin je ljubavnik sluajno samog sebe raznio. Kao to je Simmonds
rekao na posljednjem sastanku, to je ini vrlo bijesnom Jekom Jedan.
Oboje sam dobro poznavao; Euan i ja smo godinama radili protiv njih. Ukljuio sam se u mreu i potvrdio
identitet.
Svi su bili na svojim mjestima. Alpha je sigurno u kontrolnoj prostoriji zajedno s naelnikom policije, ljudima iz
Britanskog ministarstva vanjskih poslova, ljudima iz Ministarstva unutranjih poslova; tko bi ih sve nabrojio,
svaki ovjek i njegov pas bit e ondje, svatko e eljeti imati udjela u tome, svatko sa svojim brigama. Moemo
se samo nadati da e Simmonds voditi rauna o nama. Tek sam prije nekoliko dana upoznao ovjeka iz Obavjetajne slube za Sjevernu Irsku, ali svakako se inilo da je na naoj strani. Njegov je glas imao onu vrstu
samopouzdanja kakvo se oblikuje na igralitima Etona. Polako je odmjeravao svoje rijei, poput vanog
odvjetnika koji je plaen na sat.
eljeli smo da se odluka odmah donese. No znao sam da se sada zacijelo vode velike diskusije u operativnom
centru; vjerojatno bi se dim cigareta mogao noem rezati. Na asnik za vezu sigurno nas slua na radiju i
objanjava sve to radimo, potvrujui da je ekipa na poloajima. U odsudnom e trenutku policija odluiti kad
emo djelovati, a ne mi. Kad se stvar jednom preda u vojne ruke, Kev e imati kontrolu nad ekipom.
Frustriranost je bila nevjerojatna. Samo sam elio da se to zavri.
Sad se Farrellica naslanjala na vozaeva vrata, a dva su mukarca stajala okrenuta prema njoj. Kad ne bih znao o
emu je rije, pomislio bih da joj se upucavaju. Nisam mogao uti to govore, ali na
Daljinsko upravljanje
njihovim licima nije bilo znakova stresa, a katkad bih uo kako se smiju. Savage je ak izvadio paketi bombona
i ponudio ostale.
Jo uvijek sam preko mree izvjetavao o onome to se dogaa kad se javio Alpha: Halo svim pozivnim

znakovima, svim pozivnim znakovima, imam kontrolu, imam kontrolu. Golf, potvrdi prijem.
Kev je potvrdio prijem. Policija je predala kontrolu; sad je na Kevu red.
Ciljevi su se poeli udaljavati od vozila, a ja sam etiri puta pritisnuo tipku radija.
Golf se javi: - Pozor, pozor!
To je to, kreemo.
Pustio sam ih da pou prema glavnom trgu, a tada sam ustao. Znao sam da ih neemo ovdje srediti. Ima previe
ljudi naokolo. Koliko mi znamo, teroristi bi mogli poeljeti nestati u plamenu slave i poeti ubijati civile, uzeti ih
za taoce, ili jo gore, postupiti poput kamikaza i aktivirati bombu.
Alpha se ponovno javi preko mree: - Halo svim pozivnim znakovima, svim pozivnim znakovima, otkazujemo,
otkazujemo, otkazujemo! Nemam kontrolu! Otkazujemo! Golf, potvrdi prijem.
Odmah sam uo Kevov ne tako formalni odgovor: - to se dogaa, jebi ga? Reci mi, to se dogaa?
- ekaj... ekaj... - Alpha je zvuio kao da je pod pritiskom. U pozadini su se uli glasovi. - Svim jedinicama,
svim jedinicama, policija eli jo jednu potvrdu identiteta, ele biti sigurni. Golf, potvrdi prijem.
Sto ele, slubeno upoznavanje? Zdravo, ja sam anny, bomba i ubojica, volim putovati i raditi s djecom.
Prijeti opasnost da emo ih izgubiti, ako uskoro ne stupimo u akciju.
Alpha se ponovno javi: - Svim jedinicama, tehniar za oruje ide provjeriti vozilo. Delta, treba nam ta potvrda.
Potvrdio sam prijem. Oito je dolo do nekih problema u operativnom centru. efu je policija stvarala
neugodnosti, a zvuilo je kao da je ondje u tijeku ajanka impanzi.
Teroristika ekipa za nekoliko e minuta prijei granicu. Kad jednom budu na drugoj strani, mogu detonirati
bombu i imati imunitet.
Sad sam se nalazio na suprotnoj strani ceste i elio sam barem doi paralelno s njima kako bih im jo jednom
vidio lica. Morao sam ponovno potvrditi da je rije o teroristima, a zatim se zalijepiti za njih.
Ponovno aktivnost na mrei. uo sam napetost u glasu Alphe, zvonjavu telefona, amor ljudi.
Kev je upao u mreu: - Jebe operativni centar, drimo se uz njih dok netko negdje ne donese jebenu odluku.
Lima i Zulu, moete li poi naprijed?
Zulu se javio u svoje i Limino ime, vrlo zadihano: - Zulu i Lima, mi... moemo to uiniti.
- Primljeno, krenite i javite kad budete ondje.
Kev ih je elio iza zdravstvenog centra. Trali su kako bi dospjeli ispred ciljeva; nije ih bilo briga tko e ih
vidjeti, glavno da ih ne vide teroristi. No jo uvijek nismo dobili kontrolu.
Kev se ponovno javi na mrei: - Alpha, ovdje Golf. Morate odmah odluiti; izgubit emo ih. Sto elite da
uinimo?
- Golf, ekaj, ekaj...
Jo uvijek sam uo zvukove iz pozadine; mnogo glasova, zvonjava telefona, ljudi koji izvikuju upute.
Odjednom je sve utihnulo.
- ekaj... ekaj...
Mogao sam uti zvukove iz pozadine oko Alphe, i udaranje bila u mojoj glavi. Tada, konano, Simmondsov glas
- vrlo jasan, glas koji ne doputa prepirke. uo sam kako govori Alphi: - Reci terenskom zapovjedniku da moe
nastaviti.
- Svim pozivnim znakovima, ovdje Alpha. Imam kontrolu. Imam kontrolu. Golf, potvrdi prijem.
Kev se javi, ali umjesto potvrde prijema ree: - Ve je bilo i vrijeme, jebi ga. Svim pozivnim znakovima, ako
stignu tlo aerodroma, pokupit emo ih ondje. Ako ne, na moj znak, na inoj znak. Zulu i Lima, kako ide?
Daljinsko upravljanje
Javili su se preko radija: - Nalazimo se na raskriju. Moemo ih preuzeti. - Stigli su do krianja Glavne ulice i
Avenije Smith Dorrien, glavne ceste to je vodila do granice sa panjolskom. Teroristi su se kretali prema njima.
Ja u se uskoro moi povui. Obavio sam posao za koji sam bio zaduen. Pripremio sam se za predaju.
No tada su se zaustavili.
Jebi ga. - Stani, stani, stani! - rekoh. - Bravo Jedan, Dva i Jeka Jedan su se zaustavili.
Svi su se pribliavali. Hajde, sredimo ih ovdje i sada.
Savage se odvojio od ostalih i zaputio natrag putem kojim su doli, prema sreditu grada. Sve se pretvaralo u
sranje. Sad smo morali kontrolirati dva cilja, a nismo znali tko ima napravu za deto-niranje.
Kev je stigao do mene. Na mrei sam uo kako ostali lanovi nae ekipe slijede drugo dvoje terorista prema
granici, a ja sam krenuo za Savageom. Skrenuo je lijevo niz jednu uliicu.
Ba sam se kanio javiti preko radija, kad sam iza sebe uo policijsku sirenu, a zatim i paljbu iz vatrenog oruja.
Istog se trenutka Euan javio preko radija: - Kontakt! Kontakt!
Zatim jo hitaca.
Kev i ja smo se pogledali. Koji se vrag dogaa? Potrali smo oko ugla. Savage je takoer uo pucnjavu pa se
okrenuo natrag prema nama. ak sam i na toj udaljenosti mogao vidjeti njegove oi, velike poput tanjura, kako
se trzaju kao da ima napadaj.
Izmeu nas nala se neka ena. Kev vikne: - Stani, snage sigurnosti! Stani!
Lijevom je rukom morao gurnuti enu ustranu i prema zidu kako bi je maknuo s puta. Pala je na tlo, a iz glave joj

je tekla krv. Barem nee ustati i postati meta.

Poela je vriskati. Kev se derao i urlao na Savagea, a svi ljudi u blizini poeli su vriskati. Sve se pretvaralo u
opi cirkus.
Kev je odgurnuo desnu stranu svoje sportske jakne kako bi dohvatio futrolu na leima. Uvijek smo u dep
stavljali neto teko - pun magazin je sasvim prikladan - kako bi se jakna lake maknula s puta.
No ja zapravo nisam gledao Keva, promatrao sam Savagea. Vidio sam kako mu se ruka pomaknula prema desnoj
strani jakne. Nije on bio neki trapavi kreten iz zabiti. im nas je ugledao, znao je o emu je rije. Dolo je
vrijeme odluke.
Kev je izvukao pitolj, podigao ga i povukao okida.
Nita.
- Zapeo je! Jebi ga, Nick, jebi ga, jebi ga!
Pokuavajui otkoiti svoje oruje, spustio se na koljeno kako bi bio manja meta.
Doao je trenutak kad se ini da se sve odvija kao na usporenom filmu.
Savage i ja gledali smo se okom u oko. Znao je to u uiniti; mogao je stati, mogao je podii ruke u zrak.
Moja se jakna zakopavala ljepljivom trakom tako da sam je jednim pokretom mogao rastvoriti i izvuci pitolj.
Jedini nain na koji se oruje moe brzo izvuci i upotrijebiti je ako se cijeli pokret podijeli na etape. Prva etapa,
stalno sam gledao cilj. Lijevom sam rukom zgrabio dio jakne i snano povukao. Traka se razdvojila.
Istodobno sam uvukao trbuh i izbacio prsa kako bi mi drak pitolja postao dostupniji. ovjek ima samo jednu
priliku.
I dalje smo se netremice gledali. Poeo je neto vikati, ali ga nisam uo. Bilo je previe druge vike naokolo, od
svih na ulici i iz slualice na mojoj glavi.
Druga etapa, desnom sam rukom uhvatio drak pitolja. Ako ga pogreno uhvatim, neu moi pravilno gaati;
promait u i umrijeti. Dok sam na dlanu osjeao drak pitolja, vrsto sam ga obuhvatio zadnjim trima prstima.
Moj se kaiprst nalazio kraj okidaa, paralelno s cijevi. Nisam elio prerano povui okida i ubiti se. Savage je
jo uvijek gledao, jo uvijek neto vikao. Savageova ruka bila je gotovo u depu.
Trea etapa, izvukao sam oruje, a istim sam pokretom palcem maknuo osigura.
Nai su pogledi jo uvijek bili prikovani jedan za drugoga. Vidio sam da je Savage znao da je izgubio. Neznatno
su mu se zgrile usne. Znao je da e umrijeti.
Kad sam izvukao pitolj, naglo sam ga podigao paralelno s tlom. Nisam imao vremena ispruiti ruke i zauzeti
stabilan poloaj za pucanje.
etvrta etapa, lijevom sam rukom jo uvijek micao jaknu s puta, a pitolj mi se nalazio tik ispod kope na
pojasu. Nisam ga morao gledati. Znao sam gdje je i u to cilja. Stalno sam gledao Savagea i on je gledao mene.
Povukao sam okida.
Prasak iz pitolja kao da je sve vratio u stvarnost. Prvi ga je metak pogodio. Nisam znao kamo, ali nisam ni
trebao znati. Njegove su mi oi rekle sve to sam elio znati.
Nastavio sam pucati. Ne postoji neto kao pretjerano ubijanje. Ako se moe micati, mogao bi aktivirati bombu.
Kad bih trebao isprazniti cijeli magazin da bih bio siguran da vie nema prijetnje, uinio bih to. Kad je Savage
pao na tlo, vie mu nisam mogao vidjeti ruke. Sklupao se na tlu i drao se za trbuh. Priao sam mu i ispalio dva
metka u glavu. Vie nije predstavljao prijetnju.
Kev je pritrao i pretraio Savageovu jaknu.
- Nije ovdje - ree. - Nema oruja, nema naprave za aktiviranje. Pogledao sam Keva dok je brisao krv s ruku na
Savageove traperice.
- Zacijelo je ima netko od ostalih - rekoh. - Nisam uo eksploziju automobila, a ti?
U cijeloj toj zbrci nisam mogao biti siguran.
Stajao sam nad njima. Kevova je majka rodom iz sjeverne panjolske pa je izgledao poput jednog od mjetana:
izrazito crna kosa, visok oko sto sedamdeset pet centimetara i nebesko plave oi. Njegova ga je ena smatrala
dvojnikom Mela Gibsona, na to se on ljutio, ali mu je usporedba zapravo godila. Sad mu se na licu vidjelo da
mi duguje ivot. Poelio sam rei: U redu je, takve se stvari dogaaju, ali mi se nije inilo da je sad pravi
trenutak za to. Umjesto toga, rekao sam: - Jebi ga, Brown, to oekuje ako ima ime iste boje kao govno?
Dok sam govorio, zakoili smo nae pitolje i zamijenili ih.
Drago mi je da neu biti ni na kakvom ispitivanju. - Nacerio sam se Kevu. - Bit e bolje da pripremi priu.
Nasmijeio se, javio se preko radija i poeo slati izvjetaj o situaciji. Za njega i ostale je u redu, ali Euan i ja
nismo trebali biti ovdje. Morali smo nestati prije dolaska policije.
Operativni centar bio je udaljen oko petnaest minuta hoda. Gurnuo sam Kevovo oruje za pojas traperica i poeo
se brzo udaljavati.
Raspoloenje u C130 bilo je tmurno kad se u jedanaest sati te veeri podigao s piste.
panjolska je policija nala PIRA-in automobil-bombu u podzemnom parkiralitu u Marbelli, trideset kilometara
dalje; 65 kilograma snanog eksploziva semtexa i vremenski detonator namjeten za 11:20 ujutro, vrijeme kad
zavrava gibraltarska ceremonija smjene strae, a vojnici se razilaze trgom. Bijeli je renault ipak bio obian
automobil.

Kad nam je priao Simmonds, Pat je rekao: - Koliko je nama bilo poznato, imali su na raspolaganju sredstva
kojima bi mogli odvojiti Gibraltar od kopna. Trebao je samo jedan pritisak na dugme. Ako se provede istraga,
jebi ga. Bolje da ti sude dvanaestorica, kaem ja, nego da te nose estorica.
Euan i ja neemo poi ni na kakvo ispitivanje. Radili smo kao tajni agenti u Sjevernoj Irskoj u sklopu 14.
obavjetajne grupe; lanovima grupe zabranjeno je djelovati bilo gdje drugdje. Da je jedan od nas uhvaen u C
Iihraltaru, bilo bi velikog sranja.
Urlik motora C130 me je odjednom zagluio. Pogledao sam Keva, Pata, Euana - i pokuao zaboraviti emu se
vraam. Kua nije dom ako na zidovima nema fotografija.
U Zaljevu je Pat imao bojni pokli: Svi za jednoga i jedan za sve. Smijali smo se kad bi ga izgovarao, ali bio je u
pravu. Svatko od nas izloio bi svoj ivot za ostale. Nasmijeio sam se; s ovim momcima oko sebe, kome je
potrebna obitelj? Nema sumnje, pomislio sam, bolje od ovoga ne moe biti.
Ako radite za britansku obavjetajnu slubu i dobijete slubeni poziv za sastanak u njihovoj zgradi na junoj
obali Temze kod Vauxhalla, znate da postoje tri razine razgovora. Prva je ona s kavom i keksima, to znai da e
vas tapati po glavi. Sljedea je razina poslovnija kava, ali bez keksa, to znai da ne pitaju ve nareuju. I na
koncu nema keksa i nema kave, to u osnovi znai da ste u govnima. Otkako sam 1993. otiao iz Pukovnije i
radio kao K u nepostojeim operacijama, imao sam brojne sastanke svih razina, a tog odreenog ponedjeljka
nisam oekivao fini pjenuavi capuccino. Zapravo, prilino sam strepio jer se stvari nisu ba najbolje razvijale.
Kad sam kod Vauxhalla iziao iz podzemne eljeznice, znamenje takoer nije govorilo meni u prilog. Oujsko je
nebo bilo tmurno i oblano, pripremalo se za uskrnje blagdane; put su mi zakrili radovi na cesti, a urlik
kompresora zvuio je poput paljbe streljakog voda. Vauxhall Cross, dom onoga to tisak zove MI6, ali to je
zapravo Obavjetajna sluba, nalazi se oko kilometar i pol uzvodno od zgrade Parlamenta. Bizarnog oblika,
poput be i crne piramide kojoj je odsjeen vrh, s nekoliko razina, velikim tornjevima na obje strane i barom na
terasi s pogledom na rijeku, potrebno joj je samo malo neonskih reklama i ovjek bi se zakleo da je rije o
kockarnici. Ne bi upadala u oi ni da je u Las Vegasu. Nedostajala mi je Centurv House, stara upravna zgrada
blizu postaje Waterloo. Moda je bila olienje ezdesetih godina, runa, pravokutna, s mnogo stakla, mreastih
zavjesa i antena, ne ba blizu podzemnoj eljeznici, ali je bila mnogo ugodnija.
Nasuprot Vauxhall Crossu i oko 200 metara preko iroke prometne arterije, nalazi se uzdignuti dio eljeznike
pruge, a ispod toga su lukovi pretvoreni u prodavaonice. Dva su zida lukova bila probijena kako bi se napravila
golema prodavaonica motora. Bilo je rano pa sam svratio onamo i matao koji u ducati kupiti kad dobijem
poviicu plae - to se nee dogoditi danas. Neka ide dovraga, kakve sam ja sree, vjerojatno bih se takvim
motorom ubio.
Opasno sam zajebao stvar. Poslali su me u Saudijsku Arabiju da organiziram, a potom uvjebam neke Kurde iz
sjevernog Iraka koji su trebali ubiti tri voctea lana Ba'ath stranke. efovi su se nadali da e ubojstva razbiti
reim u Baghdadu.
Prvi dio mog zadatka u Saudijskoj Arabiji bio je preuzimanje poiljke prokrijumarenog oruja biveg istonog
bloka; ruski snajperi dragunov, nekoliko pitolja makharov i dvije puke AK - padobranska verzija sa sklopivim
kundakom. Svi su serijski brojevi bili obrisani kako bi ih se moglo zanijekati.
Da bi se izazvao najvei mogui kaos, Kurdi su trebali izvriti tri atentata, tono u istom trenutku, u samom
Baghdadu i oko grada. Jedan je trebao biti atentat iz blizine, uz uporabu makharova. Plan je bio da dva momka
priu obiteljskoj kui, pokucaju na vrata, preuzmu svaki mogui rizik, uu unutra, ubiju ovjeka i pobjegnu.
Drugi je atentat trebalo izvriti snajperom. Cilj je sam sebe smatrao velikim ljubiteljem fitnessa\ redovito je
izlazio i lagano istrao atletsku stazu, svih 400 metara. Svakoga je dana izlazio u zelenoj, barunastoj trenirki,
istrao jedan krug, i time zavrio tjelovjebu za taj dan. Momci su ga trebali pogoditi u trenutku kad se pone
znojiti i usporavati - to e, sudei prema njegovom izgledu, biti otprilike nakon 100 metara. Ja sam trebao
sudjelovati u tome kako bih koordinirao njihovu akciju tako da pucaju istodobno.
Na trei je cilj trebalo izvriti atentat dok se bude kretao prema zgradi ministarstva. Dva motora zaustavit e se
kraj njega na semaforu i pozdraviti ga svojim pukama AK47.
Bez ikakvih problema sletio sam u sjevernom Iraku i poeo s obukom. U toj etapi ak ni Kurdi nisu znali to e
biti njihov zadatak. Snajperi dragunov bili su obino sranje. Meutim, oruje nikad nije toliko vano koliko je
vano streljivo, to je u ovom sluaju bilo jo gore, indijski 7.62mm. Kad bih imao slobodne ruke, ja bih koristio
streljivo lapua, proizvedeno u Finskoj i najbolje na svijetu za snajpere zbog svoje konzistencije, ali zapadnjako
streljivo odalo bi nau igru.
Indijsko streljivo najee je promaivalo svoj cilj. Povrh toga, dragunov je poluatomatska puka. Idealno bi bilo
koristiti oruje s runim zatvaraem, to nije bolje samo radi pucanja, ve i zato to ne ostavlja za sobom praznu
ahuru koja ostaje u oruju do ponovnog punjenja. Meutim, morali su imati rusku opremu to se mogla
zanijekati.
Kad su sva tri posla obavljena, oruje je spremljeno u skrovite i trebalo je biti uniteno. Nije bilo. Na AK-u
postoji prednji nian, a ispod toga je utisnut serijski broj. Reeno mi je da su prije predaje oruja uklonjeni svi
serijski brojevi, a ja sam tu informaciju prihvatio. Nisam provjerio - zajebao sam stvar.
Jedini nain spaavanja situacije, to se Londona ticalo, bio je ubiti ekipu Kurda koju sam uvjebavao. To je bilo

drastino ograniavanje tete, ali moralo se obaviti. Pojedinosti su vane. Ako Iraani uspiju slijediti trag oruja,
mogli bi otkriti vezu s Velikom Britanijom. Ako tada uhvate Kurde, koji sluajno spomenu injenicu da ih je
uvjebavao zapadnjak po imenu Nick Stone, ne bi trebalo biti genije da se otkrije iz koje je on zemlje. Doista mi
je bilo teko ubiti te momke jer sam ih prilino dobro upoznao. Do dana dananjega jo uvijek nosim runi sat
to mi ga je dao jedan od snajperista. Kladili smo se kad smo bili na poligonu za gaanje, a on je izgubio. Znao
sam da ga mogu pobijediti, ali sam ipak varao jer sam morao pobijediti. Momak mi \r doista bio simpatian.
Daljinsko upravljanje
Kad sam se vratio u Veliku Britaniju, provedena je istraga i svatko je titio svoju guzicu. Budui da sam ja bio
K, sve su mogli svaliti na mene. Oruari i tehniari iz obavjetajne slube tvrdili su da sam ja kriv jer nisam
provjerio. to sam mogao rei? Nisam ak ni postojao. Pripremao sam se za udarac.
Uao sam u Vauxhall Cross kroz metalna vrata to su me usmjeravala prema recepciji. Unutra je ovjek mogao
pomisliti da se nalazi u bilo kojem suvremenom uredskom bloku u ma kojem gradu; vrlo isto, elegantno i
korporacijski. Ljudi koji su ondje radili provlaili su svoje iskaznice kroz elektronske naprave kako bi uli, ali ja
sam morao poi do glavnog prijemnog pulta. Dvije su ene sjedile iza debelog neprobojnog stakla.
Preko interkom sustava rekoh jednoj od njih: - Doao sam posjetiti gospodina Lynna.
- Moete li ovo ispuniti, molim vas? Gurnula je debelu knjigu kroz prorez ispod stakla.
Dok sam se potpisivao u dva okvira, ena je podigla telefonsku slualicu. - Sto u rei, tko posjeuje gospodina
Lynna?
- Zovem se Stamford.
U knjizi su se nalazile etikete koje su se mogle otkinuti. Kad je otkine, stavit e je u plastini omot to u ga
morati prikopati na jaknu. Moj bed je bio plave boje i na njemu je pisalo: SVUDA UZ PRATNJU.
ena je zavrila telefonski razgovor i rekla: - Netko e doi po vas.
Mladi se slubenik pojavio za nekoliko minuta. - Gospodin Stamford?
- Tako je, drukane - rekoh. - Kako ide?
Ovla se osmjehnuo. Budite tako ljubazni i poite sa mnom. -Momak pritisne dugme dizala i ree: - Idemo na
peti kat.
Cijela je zgrada pravi labirint. Samo sam ga slijedio jer nisam imao pojma kamo idemo. Iz ureda kraj kojih smo
prolazili uglavnom su dopirali samo zvukovi klimatizacijskih ureaja jer su ljudi bili sagnuti nad svojim
papirima ili su radili na kompjutorima. Na kraju jednog hodnika skrenuli smo lijevo u neku prostoriju. Stari
metalni ormarii za spise, dva spojena stola od po dva metra i, kao u bilo kojem uredu, lonac za kavu i alice,
staklenke kave, paketii eera i mlijeko. Meutim, nita od toga za mene - samo u stajati, sluati i prihvatiti
posljedice.
Ured potpukovnika Lynna nalazio se na jednoj strani veeg prostora. Kad je slubenik pokucao na vrata, odmah
se zauo odrjeit poziv: - Uite! - Momak je pritisnuo kvaku i propustio me unutra.
Lynn je stajao za svojim pisaim stolom. Ranih etrdesetih godina, prosjene teine, visine i izgleda, ali je zraio
aurom to ga je obiljeavala kao apsolutnog letaa. Jedino to nije imao, a ja sam to uvijek sa zadovoljstvom
opaao, bila je bujna kosa. Povrno sam ga poznavao ve desetak godina; posljednje dvije godine njegov je
zadatak bio odravanje veze izmeu Ministarstva obrane i SIS-a. SIS - Secret Intelligence Service (Tajna
obavjrtiijiu sluba)
Tek kad sam uao u prostoriju, shvatio sam da nije sam. S jedne strane stola, skriven poluotvorenim vratima,
sjedio je Simmonds. Nisam ga vidio od Gibraltara. Pokazao se vrlo ekspeditivnim jer je sredio istragu i
uglavnom se pobrinuo da Euan i ja ne postojimo. Osjetio sam mjeavinu iznenaenja i olakanja kad sam ga
ondje ugledao. On nije imao nikakve veze s Kurdima. Moda emo ipak staviti za kavu.
Simmonds ustane. Metar osamdeset, kasnih etrdesetih godina, prilino dostojanstvena izgleda, vrlo ljubazan
ovjek, pomislio sam dok mi je pruao ruku. Imao je na sebi hlae od kordsamta boje senfa i koulju to je
izgledala kao da je u njoj spavao.
- Vrlo mi je drago da te opet vidim, Nick.
Rukovali smo se, a Lynn ree: - Stone, eli li neto popiti? Stvari su se dobro razvijale.
Hvala. Kavu, bijelu, bez eera.
Svi smo sjeli. Sjeo sam na drvenu stolicu sa suprotne strane stola i hitro se osvrnuo po uredu, a Lynn je pritisnuo
dugme interkoma na svom stolu i dao narudbu slubeniku. Njegov se ured nalazi u stranjem dijelu zgrade i
kroz prozor se vidi Temza. Vrlo jednostavna, vrlo funkcionalna, vrlo bezlina prostorija, uz izuzetak uokvirene
fotografije na stolu koja je, pretpostavljam, prikazivala njegovu enu i dvoje djece. Na prozorskoj dasci nalazila
su se dva uskrnja jaja i papir za zamotavanje poklona. Na zidnom nosau u jednom kutu bio je televizor; na
ekranu su se pojavljivali naslovi Ceefaxovih vijesti iz svijeta. Ispod televizora nalazio se obavezni reket za skvo
i njegova jakna na vjealici za kapute.
Bez daljnjih formalnosti, Lynn se nagne naprijed i ree: Imamo za tebe hitan zadatak.
Pogledao sam Simmondsa.
Lynn nastavi: - Stone, u govnima si zbog posljednjeg posla, ali to moe popraviti ako prihvati ovaj zadatak. Ne

kaem da e ti to mnogo pomoi, ali barem e i dalje raditi. Uzmi ili ostavi.
- Prihvaam - rekoh.
Znao je to u rei. Ve je posegnuo za malenom hrpom fasci-kala to su sadravali fotografije i komadie
papira. Na margini jednog papira vidio sam neto narkano zelenom tintom. To je mogao napisati jedino ef
Tvrtke5. Simmonds jo uvijek nije nita rekao.
Lynn mi je pruio fotografiju.
- Tko je to?
- Michael Kerr i Morgan McGear. U ovom su trenutku na putu za Shannon, a zatim e odletjeti za Heathrow kao
bi se ukrcali u avion za Washington. Rezervirali su povratnu kartu kompanije Virgin, a putuju s krivotvorenim
irskim putovnicama. elim da ih prati od Shannona do Heathrowa i zatim do Washingtona. Vidi to spremaju i
s kim se sastaju.
Ve sam ranije slijedio teroriste iz Republike i mogao sam predvidjeti problem. - Sto e se dogoditi ako se ne
budu drali plana? -rekoh. - Ako imaju lane putovnice, mogli bi sve napraviti samo da se nau u zraku, a zatim
se posluiti drugim putovnicama, ukrcati se na drugi avion i zbrisati za Amsterdam. To ne bi bilo prvi put.
Simmonds se nasmijei. - Shvaam tvoju zabrinutost i primljena je na znanje. Ali otputovat e.
Lynn mi je pruio list papira. - Ovo su pojedinosti o letu. Rezervirali su karte juer u Belfastu.
Zaulo se kucanje na vratima. Stigle su tri kave, jedna u alici sa slikom tasmanijskog tobolara, jedna sa slikom
oldtimera i jedna u obinoj bijeloj alici. Stekao sam dojam da je Lynnu i Simmondsu to ve druga kava.
Simmonds je uzeo obinu bijelu alicu, Lynn onu s automobilom, a meni je ostao tasmanijski tobolar koji je
trao uzbrdo.
- Tko ih slijedi od Belfasta do Shannona?
Simmonds ree: - Zapravo, to je Euanov zadatak. U ovom je trenutku uz njih. Predat e ti ih u Shannonu.
Nasmijeio sam se pri spominjanju Euanova imena. Sad vie nisam u sustavu i uglavnom me koriste kao K u
nepostojeim operacijama. Jedini razlog iz kojeg sam se time bavio bio je zaraivanje novca za financiranje
drugih stvari kojima sam se elio baviti. Jo ne znam koje su to stvari; imam trideset sedam godina, mnogo toga
na umu, ali malo pameti. Meutim, Euan se jo uvijek snano osjea dijelom sustava. Jo uvijek ima onaj osjeaj
moralne odgovornosti i eli se boriti za dobro to god to bilo - i ostat e ondje sve dok ga ne izbace.
Simmonds mi prui fascikl. - Proui to - ree. - Ima trinaest stranica. elim da sad za to potpie, a materijal
vrati zranoj posadi kad zavri. Sretno - doda, ali zapravo nije tako mislio.
- Zar sada kreem? - pitao sam. - Nemam uza se putovnicu; nisam znao da je tako hitno.
Lynn ree: - Putovnica ti je unutra. Ima li druge dokumente?
Pogledao sam ga kao da me je uvrijedio.
Putovnica, vozaka dozvola, kreditne kartice - to je osnova na kojoj se temelji svaka lana pria. Na tome K
gradi vlastitu lanu priu koristei se kreditnim karticama za kupovinu stvari, ili moda za plaanje pretplate na
asopise ili lanarine u klubovima. Imao sam uza se svoje kartice, kao i uvijek, ali ne i putovnicu.
Daljinsko upravljanje
Ona to mi ju je Simmonds dao zacijelo je jutros izraena, tona do najsitnijih pojedinosti, ak viza i pravilnog
stupnja trajanja.
Nisam imao vremena popiti kavu. Ponovno se pojavio slubenik i poveo me u prizemlje. Prije odlaska potpisao
sam primitak dokumenata u vanjskom uredu; trinaest listova papira s podacima, a morao sam potpisati svaku
stranicu. Potom sam morao potpisati za fascikl u kojem se to nalazilo. Jebena birokracija.
Vani me je ekao automobil. Sjeo sam sprijeda. Kad sam bio klinac, gledao sam ljude koje tako voze i mislio:
Sto misle, tko su oni, dovraga? S vozaem sam vodio besmislen razgovor i vjerojatno mu dosaivao; on zapravo
nije elio razgovarati, ali meni je tako bilo ugodnije.
Civilni helikopter squirrel ekao me je na helidromu Battersea, a lopatice njegova rotora polako su se vrtjele.
Morao sam jo neto obaviti prije ukrcavanja; iz telefonske govornice nazvao sam obitelj koja me je pokrivala,
ljude koji bi jamili za mene ako bi se ikad za to ukazala potreba. Nikad ne bi poduzeli neku akciju u moju
korist, ali ako bi me uhitili, mogao bih na policiji rei: - Ondje ivim; nazovite ih, pitajte ih.
Muki se glas javio na telefon.
- James, Nick je. Upravo mi se pruila prilika da poem u Sjedinjene Drave i posjetim prijatelje. Moda u se
zadrati tjedan ili dva. Ako ostanem due, javit u se.
James je razumio. - Kod Wilmota je prije dva dana bila provala, a mi emo za Uskrs posjetiti Boba u Dorsetu.
Morao sam znati te stvari; sve bih to znao da doista cijelo vrijeme ivim ondje. ak su mi svakoga tjedna slali
lokalne novine.
- ivjeli, prijatelju. Kad za vikend vidi onog svog sina, reci mu da mi jo uvijek duguje jedan veernji izlazak.
- Hou... elim ti ugodan odmor.
Dok smo letjeli iznad Irskog mora, otvorio sam fascikl i prolistao materijal. Nisam se trebao truditi. Jedino to su
sa sigurnou znali bila je injenica da su dva momka rezervirala karte za Washington, a oni su eljeli znati to je
tome razlog. Htjeli su znati s kim e se sastati i to e se zatim dogaati. Iz iskustva sam znao da je moj* nost
neuspjeha golema. ak ako se i budu pridravali plana i po u Washington, kako u ih slijediti naokolo? Njih su

dvojica, sam samo jedan; sigurno su tijekom obuke nauili osnovnu te izbjegavanja praenja, te e se zacijelo u
jednom trenutku razdvojiti. No, to se moe, Tvrtka me ima u akama.
Sudei prema jednom od dokumenata, ini se da smo stigli do razdoblja u godini kad svi PIRA-ini uspjeni
prikupljai sredstava kreu u Boston, New York, Washington; ak i tako daleko na jug kao to je Tucson,
Arizona, kako bi uhvatili irsko-amerike simpatizere koji su se povukli u toplije krajeve. inilo se da je zapljena
10 tona eksploziva i oruja tijekom pretresa skladita u sjevernom Londonu u rujnu 1996. izazvala financijsku
krizu. PIRA jo nije traila, pogodnost prekoraenja bankovnog rauna, ali pojaano prikupljanje sredstava u
Sjevernoj Irskoj ukazivalo je na to da diu na krge. Bilo je takoer i drugih, manje javnih naina pribavljanja
gotovine. Bio sam siguran da su moji novi znanci dio toga.
Ako se to izuzme, jo uvijek nisam nita znao o poslu. Nisam imao podataka o priama to e ih teroristi koristiti
kao pokrie, ili o tome kamo idu, u Washington ili njegovu okolicu. Samo sam znao tko su oni i kako izgledaju.
Proitao sam da je Michael Kerr bio lan Aktivne jedinice IRA-e u junom Armaghu. Sudjelovao je u etiri
napada granatama na baze snaga sigurnosti i desetima napada vatrenim orujem. ak je jednom bio ranjen, ali je
pobjegao na jug. Tvrd momak.
Isto bi se moglo rei za Morgana McGeara. Nakon karijere ubojice u graninom podruju junog Armagha,
tridesetjednogo-dinji graevinski radnik promaknut je do PIRA-ine sigurnosne ekipe. Ondje je njegov zadatak
bio otkrivanje i ispitivanje dounika. Njegov omiljeni nain ispitivanja bila je builica black & decker.
2.
Helikopter je pripadao civilnoj kompaniji, to je sluila kao pokrie, pa je postupak po dolasku na Shannon bio
isti kao da sam uzgajiva konja koji dolazi pogledati svoju imovinu na farmi u Tipperarvju, ili poslovni ovjek
koji dolazi iz Londona kako bi svoju aktovku ispunio EU subvencijama. Poao sam preko asfalta prema
terminalu, proao kroz carinu i slijedio natpise do izlaza zaputivi se prema stajalitu taksija. U posljednjem sam
trenutku skrenuo prema prostorijama za odlazak.
Na pultu Aer Lingusa uzeo sam svoju kartu za Heathrow, rezerviranu na ime Nicka Stamforda. Kad se bira lano
prezime, uvijek je najbolje zadrati vlastito ime; tada ovjek normalno reagira. Takoer pomae ako lano
prezime poinje istim inicijalom kao i pravo, jer se tada lake potpisuje. Izabrao sam Stamford prema bitki kod
mosta Stamford. Oboavam srednjovjekovnu povijest.
Zaputio sam se ravno prema prodavaonici kako bih kupio torbu. Svi imaju runu prtljagu; strio bih poput
bikovih jaja kad bih se ukrcao u zrakoplov samo s limenkom eoca-cole. Nikad nisam putovao s prtljagom to ju
je trebalo ekirati, jer onda si u rukama onoga tko odlui uzeti torbe s oznakom Tokio i poslati ih u Buenos
Aires. ak i ako tvoja prtljaga stigne na pravo odredite, ali do trake stigne pet minuta kasnije od prtljage onoga
koga prati, nadrapao si.
Kupio sam pastu za zube i nekoliko drugih sitnica, a cijelo sam vrijeme pazio hoe li se pojaviti Euan. Znao sam
da e se kao pijavica prilijepiti za Kerra i McGeara, osim ako oni ve nisu odletjeli.
inilo se da u ekaonici sve vrvi od irskih obitelji koje su kretale u potragu za uskrnjim suncem i tek
umirovljenih Amerikanaca koji su doli potraiti svoje korijene. Lutali su naokolo u svojim novim majama
guinness, s kiobranima i bejzbol kapama, te vilama u kutijicama i malenim loncima ukaste djeteline,
suvenirima.
Bilo je mnogo ljudi pa su barmeni za ankovima imali pune ruke posla. Opazio sam Euana na udaljenom kraju
terminala kako sjedi za stolom u kafiu, pije pjenuavu kavu i ita novine. Uvijek mi se inilo da je ime Euan
vrlo neobino za njega. Podsjealo me na tipa u suknji koji tri gore-dolje nekom udolinom i mae tekim
dvosjeklim maem. Zapravo se rodio u Bedfordu, a njegovi su roditelji bili iz Eastbournea. Zacijelo su gledali
neki kotski film pa im se svidjelo ime.
Na lijevoj se strani nalazi ank. Sudei prema mjestu na kojem je Euan sjedio, pretpostavio sam da su teroristi za
ankom. Nisam ih ni pokuao potraiti; znao sam da e mi ih Euan pokazati. Nema potrebe za urbom.
Kad sam iziao iz prodavaonice, pogledao sam prema kafiu i uhvatio njegov pogled. Zaputio sam se prema
njemu razvukavi lice u irok osmijeh, kao da sam upravo opazio davno izgubljenog prijatelja, ali jo uvijek
nisam nita rekao. Ako netko motri na njega i zna da je sam, ne bi izgledalo prirodno da mu jednostavno priem,
sjednem kraj njega i ponem priati. Sve mora izgledati kao sluajni susret, a ipak ne tako buan da privue
pozornost ljudi. Ne bi pomislili: O, gledaj, dva su se pijuna sastala, ali bi nas zapamtili. Moda to nita ne znai
u ovom trenutku, ali kasnije bi moglo
znaiti.
Euan se podigne i uzvrati mi slinim osmijehom. - Zdravo, klipane, to radi ovdje? - Kretnjom me je pozvao da
mu se pridruim.
Sjeli smo, a budui da je Euan vodio ovaj sastanak, on je iznio priu za pokrie. - Doao sam iz Belfasta kako
bih te vidio prije nego se vrati u London. Stari prijatelji iz kolskih dana. -Pomae kad ovjek sazna da obojica
imate istu priu.
- Gdje su? - rekoh kao da se raspitujem o obitelji.
- S moje lijeve strane je ank. Desno od televizora. Sjede; jedan na sebi ima traper jaknu, a drugi crni kaput od

10

antilop koe. Kerr je desno. Sad se zove Michael Lindsav. McGear je Morgan Ashdown.
- Jesu li se prijavili?
- Da. Imaju samo runu prtljagu.
- Za dva tjedna u Washingtonu?
- Imaju vree za odijela.
- Nisu bili ni na jednom drugom alteru?
- Ne, ini se da idu za Heathrow. Poao sam do anka i naruio dvije kave.
Zakljuio sam da su oni jedini Irci za ankom, jer su svi ostali nosili polo majice guinness i pili litre crne
tekuine. Ova su dvojica pila budtoeiser iz boce i gledali nogomeojica su imali cigarete i puili kao mahniti; da
sam ih promatrao u baru u Derrvju, to bih shvatio kao nervozu, ali Aer Lingus zabranjuje puenje na svojim
letovima, te se ini da ovi momci skupljaju rezerve nikotina prije ukrcavanja.
Obojica su izgledom podsjeala na turiste; obrijani, iste kose, odjeveni prosjeno, ni pretjerano elegantno kao
poslovni ljudi, ni previe neuredno kao neke protuhe. Zapravo su bili tako bezlini da ih nitko ne bi dvaput
pogledao, to je znailo da su izvrsno pripremljeni - a to je za mene bio problem. Da su izgledali poput nekih
razbijaa ili barem malo nervozni, znao bih da su moji protivnici drugorazredni ili treerazredni teroristi - lak
posao. No ovi su momci prva liga, daleko od motanja oko Bogsidea i razbijanja neijih koljena.
Posvuda je bilo djece koja su vikala i lovila se, a majke su dozivale svoje dvogodinjake koji su otkrili da imaju
noge i jurcali terminalom. Sto se nas tie, bolje je ako ima vie buke i aktivnosti. Sjeo sam i stavio kave na stol.
elio sam od Euana dobiti to vie informacija prije odlaska.
Na moj znak Euan pone: - Slijedio sam McGeara iz Derryja. Poao je u ured Sinn Feina u Ulici Cable, gdje je
zacijelo dobio upute, a zatim u Belfast. Pokuali su koristiti prislukivae, ali nisu imali sree. Zapravo nemam ti
vie to rei. Proveli su no po barovima, a zatim su doli ovamo. Ovdje su ve dva sata. Karte su platili
kreditnim karticama s lanim imenima. Pokrie im je dobro. ak imaju naljepnice Virgina za prtljagu to je nose
u kabinu; ne ele da neto poe po zlu.
- Gdje e odsjesti?
- Ne znam. Sve jee organizirano u posljednjem trenutku, a za Uskrs je uvijek guva. U Washingtonu ima
desetak hotela Virgin i zacijelo je rije o jednom od tih; nismo imali vremena provjeriti.
- Zar je to sve? - pitao sam.
- To je sve. Ne znam kako e otii s aerodroma, ali ini se da su krenuli u DC, mome. - to se Euana tie,
slubeni je dio razgovora zavrio. Dolo je vrijeme za bezvezno brbljanje. - Via li jo uvijek
Keva?
Otpio sam gutljaj kave i kimnuo. - Da, sad je u Wash.i.ngtonu; dobro mu ide. Djeca i Marsha su u redu. Vidio
sam ih prij t otprilike etiri mjeseca. Napredovao je u poslu i ba su kupili nekakvo plastino zdanje na
bezveznom imanju. To bi se moglo smatrati direktorskim stambenim prostorom.
Euan se nacerio, a izgledao je poput Djeda Boinjaka s bijelom pjenom na gornjoj usni. Njegov je dom
farmerska kua kamenih zidova usred niega na Black Mountains u Walesu. Njegov najblii susjed udaljen je tri
kilometra s druge strane doline.
- Marsha voli ivjeti u Washingtonu - rekoh. - Nitko ne pokuava izbuiti rupe na automobilu.
Marsha, Amerikanka, je druga Kevova ena. Kad je napustio Pukovniju, preselio je s njom u Sjedinjene Drave i
poeo raditi za DEA-u. Ima troje odrasle djece iz prvoga braka i dvije djevojice s Marshom, Kelly i Aidu.
- Je li Slack Pat jo uvijek ondje?
- Mislim da jest, ali zna kakav je on: u jednom e trenutku uiti kako se grade kue, a u iduem e se baviti
zatitom prirode i kuki-anjem. Tko zna ime se sada bavi.
Pat je dvije godine radio kao tjelohranitelj obitelji arapskog diplomata u DC-u. Sve je dobro timalo; ak je
dobio i stan; no s vremenom su djeca koju je uvao odrasla pa on vie nije bio potreban. Vratili su se u Saudijsku
Arabiju, a on je ostao bez posla i poeo svatariti. Zapravo je toliko zaradio u te dvije godine da mu se nije
urilo.
Nastavili smo avrljati i aliti se, ali Euanove su oi cijelo vrijeme skretale prema ljudima za ankom.
Teroristi su naruili jo jednu rundu pia, te se inilo da emo ondje sjediti jo neko vrijeme. Nastavili smo
raspredati prie.
- Kakva je deseta godina programa gradnje kue? nacerio sam se.
- Jo uvijek imam problema s kotlom.
Odluio je da e sam postaviti centralno grijanje u kuu, ali je sasvim uprskao stvar. Na kraju je potroio
dvostruko vie nego da je pozvao strunjaka.
- Uz izuzetak toga, sve je sreeno. Trebao bi me katkad posjetiti. Jedva ekam da zavri ova jebena turneja, a
zatim imam jo oko dvije godine i gotov sam.
- ime e se baviti?
- Nije me briga, glavno da to nije ono ime se ti bavi. Mislio sam da bih mogao postati smetlar. Zapravo mi se
ivo jebe.
Nasmijao sam se. - Briga te je! Grepst e se da ostane unutra, ti si takav. Zauvijek e ostati u tom poslu.

11

Stalno guna zbog toga, ali zapravo voli to to radi.

Euan je pogledao teroriste, a zatim se opet okrenuo k meni. Tono sam znao to misli.
- Ima pravo - rekoh. - Nemoj se baviti ovim poslom, to je sranje.
- ime si se bavio nakon svoje male pustolovine na Srednjem istoku?
- Bio sam na odmoru, radio neto malo za nekoliko kompanija, zapravo ne ba mnogo, ali mogu ti rei da je
sjajno. Sad samo ekam ishod istrage. Mislim da sam u govnima, osim ako me ne izvue ovaj posao.
Euan ponovno skrene pogled. - ini se da kree. Dva su se momka za ankom zacijelo poela pripremati za
odlazak.
- Nazvat u te kad ovo zavri - rekoh. - Kad se vraa u Veliku Britaniju?
- Ne znam. Moda za nekoliko dana.
- Nazvat u te pa emo neto dogovoriti. Jesi li ve naao neku enu, ili to?
- Zacijelo si poludio! Izlazio sam s jednom iz londonskog ureda, ali ona me je eljela preobratiti i preodgojiti.
Poela mi je prati odjeu i takva sranja. Doista mi nije godilo sve to.
- eli rei da ti nije napravila crtu na nogavicama traperica? Euan slegne ramenima. - Nije postupala na moj
nain.
Nitko nije. On je bio od onih koji slau arape umjesto da ih tutnu jednu u drugu, a novie je slagao po
vrijednosti. Otkako se razveo, pretvorio se u gospodina Ja-u-imati-najbolje-od-svega. Ljudi su ga ak poeli
zvati gospodin Habitat. Unutranjost njegove farmerske kue bila je poput izlobenog prostora; reflektori, trodijelna odijela i sve u tom stilu.
Vidio sam da Euan gleda kako dvojica terorista uzimaju svoju opremu i udaljavaju se od anka.
Nisam urio jer nema nikakve potrebe da im se zalijepim za guzicu. Euan e mi rei kada da krenem.
- Okreni se za sto osamdeset - ree. - Pogledaj desno, upravo se pribliavaju novinskom kiosku.
Leerno sam ustao. Bilo mi je drago da sam ga vidio. Moda e se ovaj posao pokazati gubljenjem vremena, ali
sam barem vidio svog najboljeg prijatelja. Rukovali smo se i ja sam se udaljio. Potom sam se okrenuo, pogledao
desno i opazio ih, s vreama za odijela prebaenima preko ruku.
ekaonica je izgledala poput irskog sajma. Poeo sam osjeati da ne spadam ovamo; trebao sam nabaviti kapu
guinness.
Sto u uiniti kad jednom stignem u Washington? Ne znam hoe li netko doi po njih, hoe li poi taksijem ili
autobusom, ili, ako su rezervirali sobu u hotelu, ukljuuje li to i prijevoz. Ako se ponu kretati gradom, to e
takoer biti zabavno. Pomalo sam poznavao Washington, ali ne ba detaljno.
Jo uvijek su puili kao mahniti. Sjeo sam u ekaonicu i uzeo novine sa sjedala. McGear je poeo po depu
traiti sitni dok su stajali kraj anka i razgovarali. Odjednom je izgledao kao da mu je neto na umu; poi e do
automata ili do telefona.
Izvadio je novanicu, nagnuo se preko anka i pitao barmena da mu je razmijeni. Sjedio sam gotovo tono iza
njih, udaljen oko est metara, tako da me ne bi vidjeli ak ni kad bi okrenuli glave za 45 stupnjeva na bilo koju
stranu.
McGear poe prema automatima, ali nastavi hodati. Zacijelo ide telefonirati.
Ustao sam, poao do novinskog kioska i pretvarao se da pregledavam izdanja izloena vani.
Podigao je slualicu, ubacio nekoliko kovanica i birao broj. Proitao ga je s komadia papira, a to znai da mu
nije bio dobro poznat. Pogledao sam na sat; bilo je 16:16. Jo uvijek je pokazivao dvostruko vrijeme; ako u
ekaonici sjedi neki Iraanin koji eli znati koliko je sati u Baghdadu, ja sam njegov ovjek.
Potraio sam kovanice u depovima. Imao sam otprilike dvije i pol funte; trebat e mi vie za ono to .sam kanio
uiniti pa sam kupio novine novanicom od 20 funti. ena je djelovala prilino impresionirano.
McGear je zavrio razgovor i vratio se do anka. Ti momci nikamo ne idu; naruili su jo dva piva, otvorili
novine i pripalili cigarete.
Pustio sam da proe nekoliko minuta, a potom sam poao do telefona to ga je koristio McGear. Podigao sam
slualicu, ubacio nekoliko kovanica i potraio broj aparata. Nisam ga naao; nije vano, samo e potrajati malo
due.
Utipkao sam londonski broj i enski broj mi ree: - Dobar dan. Va PIN broj, molim vas?
- 2422. - Znamenke su mi se usjekle u pamenje; to je prva polovica vojnog broja to ga imam od svoje
esnaeste godine.
ena upita: - Imate li broj?
- Ne. Ova linija, molim vas.
- Priekajte.
uo sam kljocaj, a potom nita. Drao sam pogled na teroristima i ubacivao kovanice u telefon. Vratila se za
minutu.
- Koje vas vrijeme zanima?
- Od 16:13 do sada.
- U redu. elite li da vas nazovem ili ete vi mene nazvati?
- Ja u nazvati. Za deset minuta?

12

- Dobro. Dovienja.
I to je bilo to. Bez obzira gdje se u svijetu nalazite, moete nazvati Tvrtku i oni e otkriti koji je broj nazvan s
nekog telefonskog aparata.
Ponovno sam nazvao za deset minuta. Proli smo isti postupak s PIN brojem, a tada ena ree: - Nita do 16:16.
Broj u Washing-tonu, DC, 703 661 8230. Washingtonski letei taksi, SAD.
Pribiljeio sam broj, spustio slualicu i ponovno je podigao te nazvao broj.
- Dobro jutro, Washingtonski letei taksi, Gerry kraj telefona. Kako vam danas mogu pomoi?
- Da, pitam se je li gospodin Ashdown ili Lindsav rezervirao taksi? Samo elim provjeriti hoe li na vrijeme
stii na sastanak.
- O, da, gospodine, upravo smo primili rezervaciju. Treba ih pokupiti na Dullesu, a broj leta kojim stiu...
Prekinuo sam ga. - Hoete li ih odvesti do hotela, ili dolaze ravno k meni u Tvson's Corner?
- Da vidim, gospodine... rezervirali su za Westin u Ulici M.
- Dobro, to je u redu. Hvala vam.
Sad samo moram pokuati prije njih stii do Westina. ini se da sve ide prema planu. Ili to, ili su me klipani
otkrili pa su mi pripremili varku.
Pripremalo se ukrcavanje u avion za londonski Heathrow. Gledao sam ih kako ustaju, uzimaju svoje stvari i
kreu. Poao sam za njima.
Kod ovakvih poslova uvijek se putuje poslovnom klasom tako da si u prednjem dijelu zrakoplova. Tada moe
birati hoe li sjediti i gledati kako se ljudi ukrcavaju, ili e ih propustiti ispred sebe i ui kasnije. Na cilju
moe ekati da onaj kojeg slijedi izie prvi i poi za njim, ili moe ranije izii tako da bude spreman pokupiti
ga kad se izvue iz guve.
Razmiljao sam o piu, ali sam odustao; moda e mi trebati bistra glava im stignemo na drugu stranu. Ti
momci djeluju vrlo profesionalno pa zacijelo nee nita poduzimati nakon to su popili onoliko piva. No ipak, za
mene nema pia.
Kad sam se smjestio na svom sjedalu, poeo sam razmiljati o Kevu i njegovoj obitelji. Bio sam nazoan kad je
upoznao Marshu, bio sam kum na njihovu vjenanju, a ak sam kum i njihovom drugom djetetu, Aidi. To sam
ozbiljno shvatio, iako zapravo nisam znao to bih trebao initi kad je Bog u pitanju.
Znao sam da nikad neu imati vlastite djece; previe jurcam naokolo bavei se ovakvim usranim poslovima. Kev
i Marsha su to znali i doista su se trudili da se osjeam dijelom njihove obitelji. Odrastao sam matajui o
savrenoj obitelji, a to se mene tie, Kev je ima. Prvi mu je brak bio pun trzavica, ali ovaj se ini vrlo uspjenim. Njegov posao u DEA-i sad je uglavnom uredski. Oboava ga.
- Vie vremena za djecu, prijatelju - govorio je.
- Da, tako da i ti moe biti dijete! - odgovarao bih. Sreom, Marsha je zrela i razumna; kad je rije o
obitelji, savreno se dopunjuju. Njihova kua u Tvson's Corneru zrai ljubavlju i zdravljem, ali to bi mi postalo
previe nakon tri ili etiri dana i ja bih morao otii. Oni su se alili na raun toga; znali su da ih volim, ali nekako
nisam mogao podnijeti ljude koji tako esto pokazuju ljubav. Valjda sam se zato uvijek ugodnije osjeao u
Euanovu drutvu. Obojica smo istoga kova.
Sto se tie Slack Pata, on je posve druga liga. ini se da mu je polovica ljudi na svijetu najbolji prijatelj, a oko
druge polovice se jo uvijek trudi. ak i dok je otvarao vrata hladnjaka, morao je ljubazno avrljati.
Kad je poeo raditi kao tjelohranitelj u Washingtonu, agentica za prodaju nekretnina povela ga je pogledati stan
u Georgctownu, kraj sveuilita. Kad nam je priao o tome, rekao je da je vidio zgradu iz koje su ljudi izlazili i
ulazili.
- to je ono, dakle? - pitao je.
- Jedan od najboljih restorana u Washingtonu - rekla je. - ini se da onamo zalazi pola Kongresa.
- U redu, uzimam ga - rekao je Pat. Mjesec je bio u prvoj etvrti, ili neko takvo sranje, a ja sam neko vrijeme
mislio da se smatrao novim Terenceom Conranom. Ispriao mi je da ondje svakodnevno jede i svaku
konobaricu zna po imenu. ak je poeo izlaziti s jednom od njih. Moda ga je ona navela da se drogira.
Nisam to osobno vidio, ali uo sam da ima problem. To me je rastuilo. Svi smo vidjeli posljedice ovisnosti dok
smo bili u Kolumbiji. Pat ih je zvao gubitnicima, a sad se ini da je i on jedan od njih. Nadao sam se da je to
samo jedna od njegovih faza.
3.
Prijelaz na Heathrowu protekao je bez problema. Momci nisu zaustavljeni prilikom sigurnosnih provjera vjerojatno zato to je Specijalni ogranak bio obavijeten - i avion za Washington poletio je na vrijeme.
Sad se pribliavamo aerodromu, a ja sam stavio pojas, uspravio naslon sjedala i zagledao se kroz prozor u
Ameriku. Prizor je u meni uvijek izazivao ugodan osjeaj. Postoji takav osjeaj mogunosti i prostora, kao da je
sve mogue, a to je zarazno.
Nadao sam se da McGear i Kerr idu ravno u hotel. Nadao sam se da e glumiti dobre turiste i nee uprskati stvar
zaobilaenjem hotela. Ako bih ikad izgubio onoga koga slijedim, traio bih ga na svim mjestima na kojima bi se
mogao nalaziti - na radnome mjestu, u puhu, pred kolom to je pohaaju njegova djeca, ak i u kladionici.

13

Morao bih znati to je vie mogue o tom ovjeku, jer kad se jednom uvuem u njegov um, mogu predvidjeti
svaki njegov potez, ak i razumjeti zato ini odreene stvari. Naalost, sve to zasad znam o McGearu i Kerru je
da vole piti budiveiser i zacijelo ude za cigaretom. Stoga moram poeti od hotela.
Moram onamo stii prije njih. To ne bi smio biti problem jer poslovna klasa ima vlastiti autobus kojim nas vozi
do terminala prije ostalih. Meutim, budui da su unaprijed rezervirali prijevoz, morat u hitro zgrabiti taksi ako
kanim prije njih stii cio Ulice M. Mogao sam i ja rezervirati taksi kad sam razgovarao s Wasliington-skim
letaima, ali to sam pokuao uiniti jednom u Varavi u slinim okolnostima, a kad sam iziao iz terminala, dva
su se vozaa svaala oko toga koga e prije odvesti, mene ili onoga kojega sam slijedio. Otad sam se prebacio na
stajalite taksija.
Iziao sam kroz dvoja velika automatska vrata i naao se u potkovi roaka koji su ekali svoje i vozaa limuzina
koji su visoko drali ploe s imenima, a eline rampe nisu im doputale da dou blie. Poao sam kroz
mnotvo, skrenuo lijevo i zaputio se dugakom kosinom prema vrelini i blistavoj sunevoj svjetlosti.
Na stajalitu taksija bio je red. Na brzinu sam izraunao da broj putnika nee stati u ogranieni broj taksija.
Polako sam poao prema kraju stajalita i jednom vozau mahnuo novanicom od 20 dolara. Zavjereniki se
nasmijeio i urno me ukrcao. Jo jedna novanica od 20 dolara pobrinula se da jurnemo pristupnom cestom do
Autoceste 66 i prema Washingtonu, DC. Aerodrom i njegov okoli podsjeali su me na visoko tehnoloki
poslovni park jer je sve zeleno i dotjerano; ak sam vidio jezero kad smo izili iz terminala. Predgrae je poelo
oko dvadeset pet kilometara od aerodroma, uglavnom nizovi kua s obje strane prometnice -velika imanja s vrlo
lijepim zgradama od drveta i cigle, od kojih su mnoge jo bile u izgradnji. Proli smo kraj znaka za skretanje
prema Tvson's Corneru, a ja sam ispruio vrat ne bih li vidio Kevovu kuu. Nisam uspio. No kao to bi Euan
rekao, direktorski stambeni prostori svi izgledaju jednako.
Preli smo preko rijeke Potomac i uli u grad spomenika.
Westin u Ulici M je tipini ameriki hotel za imuniju klijentelu, svrhovito izgraen, uredan i ist, i posve
bezlian. Uavi u predvorje, osvrnuo sam se naokolo i zaputio uz nekoliko stuba do kafia na poluodmoritu iz
kojeg se vidjela recepcija i jedini izlaz iz hotela. Naruio sam dvostruki espresso.
Nakon jo nekoliko kava Kerr i McGear uli su kroz kruna vrata, djelujui vrlo oputeno. Poli su ravno
prema recepciji.
Spustio sam alicu na stol, ostavio novanicu od 5 dolara ispod tanjuria i poao dolje.
Trebalo je samo tono odrediti trenutak; za pultom je bio red, ali hotel je bio uinkovit jednako kao i bezlian, pa
se sad vie ljudi nalazilo iza recepcije nego ispred.
Nisam mogao uti to McGear i Kerr govore, ali bilo je oito da uzimaju sobu. ena koja se brinula za njih,
tipkala je po tastaturi ispod pulta. Kerr joj je pruio kreditnu karticu da je provue kroz aparat, a to je bio
trenutak za moje pribliavanje. ivot je mnogo laki ako se potrebne informaciju mogu dobiti na taj nain
umjesto da ih pokuam slijediti. Ni u kojem sluaju nisam elio riskirati da me otkriju tako da uem u dizalo s
njima. Samo sam se nadao da imaju zajedniku sobu.
Desno od njih na pultu se nalazila polica s prospektima to su reklamirali sve i svata, od restorana do vonje
trolejbusima. Stajao sam oko dva metra dalje, leima okrenut prema njima. To uope nije bio problem; ovo je
veliki, uurbani hotel, a oni ne gledaju prema meni, bave se vlastitim poslom. Jasno sam pokazao da prolistavam
prospekte i da mi nije potrebna pomo.
ena ree: - Izvolite, gospodo, vaa je soba broj 403. Ako skrenete lijevo odmah iza stupova, ugledat ete dizalo.
elim vam ugodan dan!
Sad sam samo trebao prislukivati njihove razgovore dok borave u sobi, a kako bih to postigao, zaputio sam se
do telefona u predvorju i nazvao Tvrtku.
enski je glas zatraio moj PIN broj.
- 2422.
- Recite.
- elio bih sobu, molim. Westin u Ulici M, Washington, DC. 401 ili 405, 303 ili 503.
- Imate li broj na koji vas moemo nazvati?
- Ne, ja u vas nazvati za pola sata.
Oni e sad telefonirati hotelu, posluiti se imenom neke kompanije i zatraiti jednu od soba to sam ih naznaio.
Zapravo nije vano je li soba iznad, ispod ili kraj sobe ciljeva, glavno da moemo ui i postaviti ureaje za
praenje.
Vratio sam se do uzdignutog prostora kafia i proitao nekoliko prospekata to sam ih uzeo, a cijelo sam vrijeme
motrio na izlaz hotela.
U mislima sam napravio popis opreme za praenje to u je zatraiti. Prvi dio opreme postavit u sam - zidne
prislukivae, naprave za telefon, obine i modem, te kabele spojene s televizorom u mojoj sobi to e mi
osigurati sliku. Trebat e mi oko tri sata da sve to sredim nakon to mi Tvrtka dostavi opremu.
Drugi dio, kad McGear i Kerr na due vrijeme odu iz sobe, postavit e tehniari iz veleposlanstva. U njihovim
strunim rukama televizor u hotelskoj sobi moe postati kamera, a telefon se moe pretvoriti u mikrofon.
Pola sata kasnije nazvao sam broj za kontakt i ponovno dao svoj PIN. Uslijedilo je nekoliko kljocaja, a zatim

14

zvui gudakog kvarteta. Uskoro se ena ponovno javila.

- Morate prekinuti praenje i danas se vratiti. Molim, potvrdite.
Mislio sam da sam je pogreno uo. U hotelu se odravala konferencija to ju je organiziralo norveko
ministarstvo trgovine, a svi su delegati upravo izlazili na kavu.
- Moete li to ponoviti, molim vas?
- Morate prekinuti praenje i danas se vratiti. Molim, potvrdite.
- Da, razumijem, moram prekinuti praenje i danas se vratiti. Veza se prekinula.
Spustio sam slualicu. udno. ak sam vidio biljeku efa slube napisanu zelenom tintom - o hitnom zadatku
to su ga odjednom prekinuli. Nije bilo neobino da vas maknu sa zadatka, ali ne tako brzo. Moda je Simmonds
zakljuio da ti ljudi ipak nisu toliko vani.
Tada sam pomislio, pa to. Kome se jebe za to? Na kraju krajeva, eljeli su da obavim zadatak, i ja sam ga
obavio. Nazvao sam zrakoplovnu agenciju i pokuao rezervirati kartu za let iz Washingtona. Jedino to sam
mogao dobiti bio je let British Airwaysom u 21:35, to mi je ostavljalo mnogo vremena na raspolaganju. Kev i
Marsha stanuju samo sat vremena dalje, cestom prema aerodromu, dakle, zato ne?
Utipkao sam drugi broj i javio se Kev. Glas mu je bio oprezan, a tada me je prepoznao. - Nick! Kako ide? Zvuio je doista zadovoljno to me uje.
- Nije loe. U Washingtonu sam.
- Sto radi? Ne, ne elim znati! Hoe li nas posjetiti?
- Ako niste zauzeti. Veeras se vraam u Veliku Britaniju. Na r^rzinu u svratiti da vas vidim, u redu?
- Moe li odmah svoju guzicu dovui ovamo? Upravo se bavim neim i rado bih uo to ti misli o tome. Ovo
e ti se doista svidjeti!
- Nema problema, prijatelju. Unajmit u automobil u hotelu i odmah krenuti k vama.
- Marsha e htjeti pripremiti gala veeru. Rei u joj kad se vrati s curama. Veerat e s nama, a tada u te
odvesti na aerodrom. Nee vjerovati to sve ovdje imam. Tvoji prijatelji s druge strane imaju pune ruke posla.
- Jedva ekam.
- Nick, ima jo neto.
- O emu je rije, prijatelju?
- Duguje Aidi roendanski poklon. Opet si zaboravio, klipane.
Dok sam se vozio autocestom na zapad, stalno sam se pitao o emu Kev eli razgovarati sa mnom. Prijatelji s
druge strane? Koliko je meni poznato, Kev nema nikakve veze s PIRA-om. Radi u DEA-i, a ne za CIA-u ili bilo
koju protuteroristiku slubu. Osim toga, znao sam da je njegov posao uglavnom administrativne prirode, a ne
terenske. Pretpostavio sam da samo eli neke pozadinske informacije.
Ponovno sam se sjetio Slack Pata i odluio pitati Keva ima li adresu na kojoj ga se moe nai.
Stigao sam na meudravnu cestu. Tvson's Corner je raskre na kojem trebam skrenuti; pa, zapravo bih trebao
skrenuti prije, ali nikad nisam uspio zapamtiti gdje. Onog trenutka kad sam siao s autoceste, mogao sam se
nalaziti u zelenom predgrau Surreva. Velike obiteljske kue pruale su se du ceste, a inilo se da gotovo svaka
ima vozilo za sedam ljudi na kolnom prilazu i koarkaki obru privren na zidu.
Po sjeanju sam traio Kevovo imanje i skrenuo na njihovu cestu, Hunting Bear Path. Nastavio sam vonju jo
oko etiristo metara dok nisam stigao do otvorenog trga s parkiralitem na kojem se nalazilo nekoliko
prodavaonica, uglavnom delikatesa i butika specijaliziranih za mirisne svijee i higijenske potreptine. Kupio
sam slatkie za Aidu i Kelly, iako sam znao da im Marsha nee dopustiti da ih pojedu, i nekoliko drugih darova.
Nasuprot prodavaonicama prualo se zemljite s oznakama za buduu fazu gradnje. Na poravnatom terenu i oko
njega nalazili su se kontejneri, velike hrpe greda i drugog graevinskog materijala, te nekoliko buldoera.
Daleko gore s desne strane, izmeu velikih obiteljskih kua, nazirao se stranji dio Kevove i Marshine de luxe
colonial. Kad sam se dovezao blie, vidio sam njihov daihatsu dip vozilo u koje je ubacivala djecu kako bi ih
odvela u kolu. Veliki upavi Garfield bio je zalijepljen za stranji prozor. Nisam vidio Kevov slubeni
automobil, caprice classic naikan antenama - tako ruan model da su ga koristili samo vladini slubenici. Kev
ga je obino drao u garai, izvan vidokruga grabeljivaca.
Radovao sam se ponovnom susretu s Brownima, iako sam znao da u do kraja dana biti umorniji nego djeca.
Stigao sam do kolnog prilaza i skrenuo unutra.
Nitko me nije ekao. Kue su bile prilino udaljene jedna od druge, pa nisam vidio ni susjede, ali to me nije
udilo - okolica Washingtona prilino je mrtva tijekom radnih i kolskih dana.
Pripremio sam se; kad god sam dolazio ovamo, zaskoili bi me im bih zaustavio automobil. Djeca bi naglo
odnekud izniknula, a Marsha i Kev bi im bili za petama. Uvijek sam se pretvarao da mi se to ne svia, ali
zapravo mi se svialo. Djeca su znala da imam darove za njih. Kupio sam maleni runi sat za Aidu, a za Kelly
zbirku horor pria Goosebumps. Nita neu rei Aidi o tome da sam zaboravio na njezin roendan; nadam
se da je ona zaboravila na to.
Iziao sam iz automobila i zaputio se prema ulaznim vratima. Jo uvijek nema zasjede. Zasad je dobro.
Ulazna su vrata bila odkrinuta oko pet centimetara. Evo nas, pomislio sam, ele da uem u hodnik poput
inspektora Clouseaua, a ondje me oekuje zasjeda u stilu Katoa. irom sam otvorio vrata i doviknuo: - Halo?

15

Halo? Ima li koga?

U svakom e mi se trenutku djeca baciti na noge.
Ali nita se nije dogodilo.
Moda imaju neki novi plan pa su se posakrivali po kui, ekaju me i pokuavaju suspregnuti smijeh.
Odmah iza ulaznih vrata nalazi se maleni hodnik koji se iri u veliko pravokutno predvorje iz kojeg vrata vode u
razliite prostorije prizemlja. U kuhinji, s moje desne strane, uo sam kako enski glas na radiju pjeva znak
postaje.
Djeca se jo uvijek nisu pojavila. Poeo sam se na prstima pribliavati kuhinji. Glasnim sam aptom rekao: Dakle, dakle, dakle... morat u otii... budui da ovdje nema nikoga... kakva teta, jer imam dva poklona za dvije
djevojice...
S lijeve strane bila su vrata salona, otvorena tridesetak centimetara. Nisam pogledao unutra dok sam onuda
prolazio, ali sam krajikom oka vidio neto to se nije odmah registriralo. Ili moda jest; moda je moj mozak
primio informaciju i odbacio je kao previe stranu da bi bila istinita.
Trebalo je trenutak da mi to sjedne, a kad jest, cijelo mi se tijelo ukoilo.
Polako sam okrenuo glavu, pokuavajui shvatiti ono to sam pred sobom vidio.
Bio je to Kev. Leao je na boku na podu, a glava mu je bila smrskana bejzbolskom palicom. Znao sam da je tako
jer sam palicu vidio na podu kraj njega. Tu mi je palicu pokazivao kad sam zadnji put bio ovdje, lijepa, lagana,
aluminijska palica. Odmahnuo je glavom i nasmijao se kad je rekao da ih lokalni stanovnici zovu detektori lai
Alabame.
Jo uvijek sam ukoeno stajao na mjestu.
Jebeni pakao, pomislio sam, mrtav je - ili bi trebao biti, sudei po stanju u kojem se nalazi.
Sto je s Marshom i djecom?
Je li ubojica jo uvijek u kui?
Moram nabaviti oruje.
U tom trenutku vie nita nisam mogao uiniti za Keva. Nisam ni mislio na njega, ve samo na to da mi treba
jedan od njegovih pitolja. Znao sam gdje je u kui skriveno svih pet, uvijek izvan dohvata djejih ruku i uvijek
napunjeno i spremno, magazin na oruju i metak u kuitu. Marsha ili Kev trebali su samo podii jedan od
pitolja i srediti svakoga tko je bijesan na Keva - a takvih ima poprilino u narkomanskoj zajednici. Jebi ga,
pomislio sam, ipak su ga sredili.
Vrlo polako spustio sam darove na pod. elio sam oslunuti hou li uti kripanje poda, bilo kakav pokret u kui.
Dnevna je soba velika i pravokutna. Na lijevom zidu sa zabatima nalazi se kamin. S obje njegove strane su
police za knjige, a ja sam znao da se na drugoj polici odozgo, s desne strane, nalazi najvei, najdeblji leksikon, a
na njemu je, gurnut otraga izvan vidokruga, odmah iznad razine glave, ali dovoljno blizu da ga se moe dosegnuti, veliki debeli pitolj. Leao je tako da se, kad ga ovjek uzme, nalazi u pravilnom poloaju za pucanje.
Potrao sam. Nisam ak ni pogledao nalazi li se jo netko u sobi. Bez oruja ionako nisam mogao nita uiniti.
Stigao sam do police za knjige, naglo se okrenuo i odmah se spustio na koljeno u poloaj za gaanje. Pitolj je
bio heckler & koch USP 9mm, fantastino oruje. Ovaj je ak imao laserski nian ispod cijevi metak pogaa
onamo kamo i zraka.
Nekoliko sam puta duboko udahnuo. Kad sam se smirio, pogledao sam dolje i provjerio kuite. Povukao sam
gornji dio malo unatrag. Vidio sam mjedenu ahuru na mjestu.
Sto u sada uiniti? Vani je moj automobil; ako ga netko prijavi i uu mu u trag, bit e svakojakih problema.
Ovdje sam pod lanim imenom; ako se to otkrije, znai da e se otkriti i moj tajni zadatak, a tada u se nai u
gomili govana.
Na brzinu sam pogledao Keva, ako moda ipak die. Ni sluajno. Mozak mu je visio iz lubanje, a lice pretvoreno
u kau. Mrtav je, a onaj tko je to uinio bio je tako nemaran da je samo bacio palicu na pod i ondje je ostavio.
Bilo je krvi po staklenom stoliu za kavu i debelom upavom sagu. ak su i prozori bili poprskani krvlju. Ali
osim toga, nije bilo tragova borbe, to je prilino neobino.
Morao sam provjeriti jesu li Marsha i djeca jo uvijek u kui, vezane u nekoj drugoj prostoriji ili prikovane na
mjestu pitoljem to im ga je neki luak uperio u glavu. Morat u pretraiti kuu.
Da je barem postupak pretraivanja kue tako jednostavan kakvim ga je prikazao Don Johnson u Porocima
Miamija - potrati do vrata, postaviti se uz dovratak, skoiti na sredinu, uperiti pitolj i biti pobjednik dana.
Vrata su prirodan cilj za gaanje, a ako se ondje postavite, bit ete svakome na nianu. Ukoliko se s druge strane
nalazi momak sa samaricom, mrtvi ste.
Prva prostorija to sam je morao provjeriti bila je kuhinja; najblia je i iz nje dopire zvuk.
Nalazio sam se u dnevnoj sobi nasuprot kuhinjskim vratima. Poeo sam se kretati du vanjskog zida sobe.
Prekoraio sam Keva, uope ga ne pogledavi. Pitolj sam drao pred sobom; morao je biti spreman za pucanje
im ugledam cilj. Kamo ide tvoj pogled,\onamo ide i cijev pitolja.
U mislima' sam podijelio sobu na podruja. Prvo je bilo do kaua, na sredini salona, oko est metara od mene;
stigao sam onamo i zaustavio se kraj velikog televizora i glazbene linije, to me je donekle pokrivalo dok sam
provjeravao vrata to su vodila natrag u hodnik. Jo uvijek su bila otvorena.

16

U hodniku nije bilo niega. Poao sam onamo i zatvorio vrata za sobom. Priao sam kuhinjskim vratima. Kvaka
je bila na desnoj strani i nisam vidio arke, a to znai da se otvaraju prema unutra. Preao sam na stranu bez
kvake i oslunuo. Malo glasniji od moga disanja i lupanja srca bio je glas nekog tikvana na radiju: -Ozlijeeni na
poslu? Borite se za kompenzaciju preko naih izvrsnih odvjetnika; i zapamtite, ako ne pobijedimo, nema
honorara.
Ruka u kojoj sam drao pitolj nije bila sasvim ispruena, ali cijev oruja gledala je prema naprijed. Nagnuo sam
se prema kvaki, pritisnuo je, gurnuo vrata i pomaknuo se unatrag. Tada sam ih jo malo otvorio kako bih vidio
ima li kakve reakcije iz kuhinje.
Bolje sam uo radio, a takoer i perilicu - vrtnja, zaustavljanje, vrtnja. Ali nita se nije dogodilo.
Kroz napola otvorena vrata vidio sam maleni dio kuhinje. Krenuo sam naprijed i irom otvorio vrata. Jo uvijek
nikakve reakcije. Koristei se dovratkom i zidom za zatitu, polako sam krenuo.
Kako se kut izmeu mene i dovratka poveavao, postupno sam vidio sve vei dio prostorije. Nisam urio jer sam
tako mogao prikupljati informacije u etapama. Budem li morao reagirati, injenica da sam dva metra udaljen od
dovratka nee utjecati na moje gaanje, a ako bude utjecala, onda ionako nemam to traiti u ovom poslu.
Desnim palcem pritisnuo sam dugme laserskog niana. Malena toka blistavog crvenog svjetla pojavila se na
kuhinjskom zidu.
Sagnuo sam se kako bih bio to je mogue manja meta. Ako je netko u kuhinji, vidjet e samo nervoznu glavu i
na to e morati reagirati, a ne na cijelog Dona Johnsona.
Prostorija je podsjeala na Mary Celeste. Namirnice su jo uvijek stajale na pultu, spremne za spravljanje veere.
Kev je rekao da e Marsha skuhati neto posebno. Bilo je povra i otvorenih paketa mesa. Zatvorio sam vrata za
sobom. Sad je radio svirao lagani rok, a perilica je centrifugirala. Stol je bio napola postavljen, a to me je doista
uzrujalo. Kev i Marsha vrlo su se strogo pridravali pravila o djejim zadacima; prizor napola namjetenog stola
izazvao je u meni muninu jer je to poveavalo mogunost da su djeca ili mrtva ili se nalaze na katu, a neki im
klipan dri 9mm pitolj u ustima.
Polako sam preao na drugi kraj prostorije i zakljuao vrata to vode u garau. Nisam elio pregledati prizemlje
kue, a da mi uljezi tada dou iza leda.
Poeo sam hiperventilirati. Jesu li Marsha i djeca jo uvijek u kui ili su pobjegle? Nisam mogao jednostavno
otii. Klipani koji su to uinili Kevu sposobni su za sve. Osjeao sam kako mi se eludac uskomeao. to u,
zaboga, nai gore?
Ponovno sam iziao na hodnik. Dok sam se kretao, pitolj sam uperio prema stubitu, meni nasuprot. Posljednja
neprovjerena prostorija u prizemlju bila je Kevova radna soba. Prislonio sam uho na vrata i oslunuo. Nita
nisam uo. Postupio sam jednako kao i prije te uao.
Prostorija je malena, tek toliko mjesta da stane nekoliko ormaria za spise, pisai stol i stolica. Police na zidu
nasuprot stolu bile su pune knjiga i fotografija; Kev kako gaa, Kev kako tri; takve stvari. Sad je sve bilo
razasuto po podu; ormarii za spise otvoreni, a papiri razbacani naokolo. Jedino to nije bilo rastrgano na komadie bio je Kevov kompjutor. Bio je prevrnut na stolu, a na ekranu se jo uvijek vidio screensaver britanske
vojske to sam mu ga poslao iz ale. tampa i skener bili su na podu kraj stola, ali ondje su se uvijek nalazili.
Iziao sam iz prostorije i pogledao prema stubitu. To e biti problem. Jedan je niz stuba vodio gore, a zatim se
stubite okretalo u drugom smjeru i sljedei je niz vodio do prvoga kata. To znai da sam morao pomalo glumiti
Houdinija ako bih elio zatititi lea prilikom penjanja. Sad neu koristiti laser; ne elim najaviti svoje kretanje.
Stupio sam na prvu stubu i poeo se penjati. Sreom, Kev je na stubama imao debeli sag to je utialo moje
korake, ali sam ipak hodao kao po ledu i oprezno iskuavao svaku stubu da ne bi zakri-pala. Uvijek sam hodao
uz unutranji rub, polako i precizno.
Kad sam stigao do razine odmorita, uperio sam pitolj iznad glave i, priljubivi se uza zid, kretao se uza stube
unatrag, korak po korak.
Dvije stube; ekanje, oslukivanje. Jo dvije stube; ekanje, oslu-kivanje.
Ovdje sam samo ja, a imam samo trinaest metaka na raspolaganju, moda etrnaest, ako je metak u kuitu
povrh punog magazina. Koliko ja znam, ti momci mogu imati poluautomatsko oruje, ili ak automatsko. Ako je
tako i oni me ekaju, ovo nee biti dobar dan za mene.
Perilica rublja bila je na svom zavrnom bunom centrifugiranju. Na radiju jo uvijek lagani rok. Nita drugo.
Adrenalin prevladava. Unato klimatizacijskom ureaju bio sam obliven znojem. Poeo mi je curiti u oi; morao
sam ih obrisati lijevom rukom, jedno po jedno oko.
Soba djevojica pojavila se preda mnom. Sjeao sam se da imaju krevete na kat i najvee svjetsko svetite
Pocahontas majice i postere, posteljinu i ak nekakvu lutku koja pjeva neto o bojama ako joj se pritisne lea.
Stao sam i pripremio se na najgore.
Posegnuo sam za kvakom i poeo pregledavati sobu. Nita. Nitko nije bio unutra.
Sluajno je soba bila ak ista i uredna. Na krevetima su se nalazile hrpe plianih ivotinja i igraaka. Tema je
jo uvijek Pocahontas, ali Toy Story je oito na drugome mjestu.
Polako sam iziao na odmorite, ponaajui se kao da je to nova prostorija jer nisam znao to se dogaalo
tijekom pola minute koliko me nije bilo.

17

Oprezno sam krenuo prema sljedeoj spavaoj sobi. Leima sam gotovo dodirivao zid, pitolj sam uperio prema
naprijed, oima gledao naprijed i natrag, napeto sam razmiljao. Sto ako? to u uiniti ako se pojave na tim
vratima? to ako?... to ako?
Kad sam se pribliio Kevovoj i Marshinoj sobi, vidio sam da su vrata lagano odkrinuta. Nisam jo mogao
vidjeti unutranjost sobe, ali kad sam se pribliio, poeo sam osjeati mirise. Otri metalni miris, a osjeao se i
smrad izmeta. Osjetio sam muninu. Znao sam da moram ui.
Kad sam zaobiao dovratak, prvi put sam ugledao Marshu. Kleala je kraj kreveta, a gornji dio njezina tijela bio
je rairen preko kreveta. Pokriva je bio prekriven krvlju.
Spustio sam se na koljena u hodniku. Osjeao sam kako nastupa ok. Nisam mogao vjerovati da je to istina. To
se ne dogaa ovoj obitelji. Zato ubiti Marshu? Trebali su ganjati samo Keva. Samo sam elio odustati, sjesti i
plakati, ali znao sam da su djevojice bile u kui; moda su jo uvijek ovdje.
Pribrao sam se i krenuo. Uao sam, prisiljavajui se da ignoriram Marshu. Soba je bila prazna.
Sljedea je na redu bila kupaonica u sklopu spavae sobe. Uao sam, a ono to sam ugledao posve me je
okiralo. Tresnuo sam leima o zid i skljokao se na pod.
Aida je leala na podu izmeu kade i zahodske koljke. Njezina je glavica bila gotovo odsjeena s tijela. Drala
se na samo nekoliko centimetara tkiva pa sam vidio njezinu kraljenicu.
Krvi je bilo posvuda. Na mojoj koulji i rukama; sjedio sam u lokvi krvi to je natapala moje hlae.
Okrenuvi glavu i pogledavi kroz vrata kupaonice, mogao sam bolje vidjeti Marshu. Morao sam suspregnuti
vrisak. Haljina joj je normalno visjela niz tijelo, ali hulahopke su joj bile poderane i gaice povuene prema
dolje. Crijeva su joj proradila, vjerojatno u trenutku smrti. S ove udaljenosti od otprilike etiri i pol metra vidio
sam enu do koje mi je bilo istinski stalo, moda sam je ak i volio, na koljenima, a njezina je krv natapala
krevet. Uinili su joj isto to i Aidi.
Duboko sam disao i brisao oi. Znao sam da moram pregledati jo dvije prostorije - jo jednu kupaonicu i veliku
nadogradnju iznad garae. Sad nisam mogao odustati jer bi na kraju i mene mogli srediti.
Pregledao sam sve prostorije i skljokao se na odmorite stubita. Vidio sam otiske svojih stopala svuda po sagu.
Stani, smiri se i razmisli.
Daljinsko upravljanje
Sto sada? Kelly. Gdje je, dovraga, Kelly?
Tada sam se sjetio skrovita. Zbog prijetnji Kevu, obje su djevojice znale kamo moraju poi i sakriti se u
sluaju opasnosti.
Misao mi je vratila prisebnost. Ako se Kelly ondje skriva, zasad je na sigurnom. Bolje ju je ostaviti ondje dok ne
obavim ostalo to sam morao obaviti.
Ustao sam i zaputio se niza stube, a cijelo sam vrijeme drao uperen pitolj pred sobom. Dok sam silazio, vidio
sam krv to sam je ostavio na zidu i sagu ondje gdje sam sjedio. Gotovo sam elio da se napadai pojave. elio
sam ih vidjeti.
Uzeo sam krpu i vreu za smee iz kuhinje te poeo trati po kui. Brisao sam kvake na vratima i svaku povrinu
na kojoj sam mogao ostaviti otiske prstiju. Tada sam poao do kliznih vrata za terasu i navukao zavjese. Nisam
elio da netko pronae nepoznate otiske prstiju prije no to se dovoljno udaljim, dok ne budem u avionu za
London, po mogunosti.
Brzo sam pogledao Keva i znao da opet imam kontrolu nad sobom. Sad je postao samo mrtvo tijelo.
Vratio sam se na kat, oprao krv s ruku i lica, a zatim uzeo istu koulju, traperice i tenisice iz Kevovih ormara.
Njegova mi odjea nije odgovarala, ali e zasad biti dobra. Vlastitu okrvavljenu odjeu strpao sam u vreu za
smee to u je ponijeti sa sobom.
5.
Kev mi je pokazao rupu za skrivanje, kako je on to zvao, smjetenu ispod otvorenog stubita to je vodilo do
imroviziranog potkrovlja zakrenog ljestvama. Djeca su znala da moraju poi onamo i sakriti se ako Kev ili
Marsha ikad viknu Disneyland! - i ne smiju izii sve dok tata ili mama ne dou po njih.
Poeo sam ulaziti u garau. Lagano gurnuvi vrata, vidio sam stranju stranu velikih metalnih vrata na desnoj
strani. Garaa je lako mogla primiti jo tri vozila uz Kevov slubeni automobil. Jebena stvar, sjeao sam se
kako je Kev govorio, sav luksuz i suvremena oprema kasnih devedesetih u automobilu to izgleda poput
hladnjaka iz ezdesetih.
Djeji su bicikli visjeli s okvira na zidu, zajedno sa svim ostalim bezvrijednim predmetima to ih obitelji
skupljaju u garaama. Vidio sam crvenu toku lasera na udaljenom zidu.
Uao sam i sve pregledao. Nikoga nije bilo.
Vratio sam se do mjesta gdje se nalazilo stubite. Najvjerojatnije nee izii ako mama ili tata ne dou po nju, no
ja sam blagim glasom poeo zvati: - Kelly! Nick je! Hej, Kelly, gdje si?
Cijelo vrijeme cijev pitolja bila je uperena prema naprijed, spremna reagirati na svaku prijetnju.
Polako se primiui kutijama, rekao sam: O, dobro, budui da nisi ovdje, ja u otii. Ali mislim da u jo
jednom pogledati i kladim se da se skriva u Disnevlandu. Samo u pogledati... kladim se da si unutra...

18

Ondje se nalazila, hrpa velikih kutija. U jednoj je stigao zamr-ziva, u drugoj perilica za rublje. Kev je pomou
njih napravio neku vrstu pilje ispod stubita i unutra je drao nekoliko igraaka.
Zavukao sam pitolj za pojas traperica. Nisam elio da vidi oruje. Vjerojatno je ve dosta vidjela i ula.
Primaknuo sam usta malenoj pukotini izmeu kutija. - Kelly, to sam ja, Nick. Nemoj se bojati. Doi u do tebe.
Za minutu e vidjeti moju glavu, a ja elim vidjeti veliki smijeak...
Spustio sam se na ruke i koljena i nastavio govoriti blagim glasom dok sam micao kutije i provlaio se kroz
pukotinu, polako se primiui stranjem zidu. elio sam to uiniti mirno i polako. Nisam znao kako e reagirati.
- Sad u zavui glavu oko ugla, Kelly.
Duboko sam udahnuo i provukao glavu iza kutije, iroko se smijeei, ali spreman na najgore.
Bila je ondje, okrenuta prema meni, irom otvorenih oiju od uasa. Sjedila je u fetalnom poloaju, ljuljala se
naprijed-natrag i rukama pokrila ui.
- Zdravo, Kelly - vrlo sam tiho rekao.
Zasigurno me je prepoznala, ali nije odgovorila. Samo se nastavila njihati, a zurila je u mene velikim, uplaenim
tamnim oima.
- Mama i tata u ovom trenutku ne mogu doi po tebe, ali moe poi sa mnom. Tata mi je rekao da e to biti u
redu. Hoe li poi sa mnom, Kelly?
Jo uvijek nije odgovarala. Uvukao sam se u udubinu i sklupao kraj nje. Plakala je, a pramenovi svijetlosmee
kose zalijepili su joj se za lice. Pokuao sam ih maknuti od njezinih usta. Oi su joj bile crvene i oteene.
- Malo si se zaprljala - rekoh. - eli li da te uredim? Hajde, poimo da se moe dotjerati, moe? Uhvatio
sam je za ruku i njeno je poveo iz skrovita.
Bila je odjevena u traperice, traper koulju, tenisice i plavu jaknu. Kosa joj je bila ravna do ramena, malo kraa
no to sam se sjeao, a bila je prilino visoka i mrava za sedmogodinju djevojicu, s dugakim, tankim
nogama. Podigao sam je u naruje i vrsto je drao dok sam je nosio u kuhinju. Znao sam da su druga vrata
zatvorena pa nee vidjeti svog tatu.
Smjestio sam je na stolicu za stolom. - Mama i tata su rekli da moraju na neko vrijeme otii, ali su me zamolili
da se brinem za tebe dok se ne vrate, u redu?
Tako se jako tresla da nisam znao je li kimnula glavom ili nije.
Poao sam do hladnjaka i otvorio ga, nadajui se da u nai neto slatko za utjehu. Dva velika uskrnja jaja bila
su unutra. -Mmm, fino, eli li okolade?
Dobro sam se slagao s Kelly. Smatrao sam je sjajnim djetetom, i to ne samo zato to je ki mojeg prijatelja.
Toplo sam se nasmijeio, ali ona je zurila u stol.
Odlomio sam nekoliko komadia i stavio na jedan od pomonih tanjura to su ga vjerojatno ona i Aida ranije
postavile na stol. Naao sam tipku za iskljuivanje radija; dosta mi je oputajueg laganog roka za danas.
Kad sam je ponovno pogledao, odjednom sam shvatio da sam zajebao stvar. to u s njom? Ne mogu je
jednostavno ovdje ostaviti; lanovi njezine obitelji lee mrtvi po cijeloj kui. No, jo vanije, ona me poznaje.
Kad stigne policija, moi e rei: Nick Stone je bio ovdje. Uskoro e otkriti da je Nick Stone bio jedan od
tatinih prijatelja, a kua je puna fotografija na kojima se i ja nalazim. Ako uspiju uhititi nasmijanog pijanca na
snimkama uz rotilj, otkrit e da, iz nekog neobinog razloga, on uope nije Nick Stone, ve sini gospoe
Stamford. Kako su obiavali govoriti u Harpovoj reklami, vrijeme je za nagli izlazak.
Kevova je jakna visjela preko naslona jedne stolice. - Zamotat u te u tatinu jaknu - rekoh. - Bit e ti ugodno i
toplo. - Barem e imati neto to je pripadalo njezinom tati; uz malo sree, to e je razvedriti.
Umjesto odgovora, zauo sam tiho jecanje. Bila je gotovo mrtvaki ukoena od oka, ali je barem okrenula glavu
i pogledala me. Sad bih je normalno prepustio Marshi jer je djeji um previe kompliciran za mene. No danas to
ne mogu uiniti.
Umotao sam je u jaknu i rekao: - Evo vidi, ogrni se ovime. Gledaj, to je tatino! Nemoj mu rei, vrijedi? - U
depu sam napipao neto tvrdo i pogledao o emu je rije. - O, izvrsno, pogledaj, kasnije ga moemo nazvati.
Pogledao sam kroz prozor - nita se nije micalo. Podigao sam vreu za smee, uhvatio Kelly za ruku i tada
shvatio da moram izii iz kuhinje i proi hodnikom ako elim doi do ulaznih vrata.
- Samo sjedi ovdje trenutak - rekoh - moram neto obaviti.
Na brzinu sam provjerio jesu li vrata zatvorena. Ponovno sam pomislio na otiske prstiju, ali sad vie nita nisam
mogao uiniti, ak i ako sam ih negdje ostavio. Moja jedina misao bila je da moram otii iz tog podruja i drati
Kelly podalje od policije dok ne sredim stvari.
Vratio sam se po nju i jo jednom pogledao mie li se togod ispred kue. inilo se da joj je teko hodati. Morao
sam uhvatiti ovratnik Kevove jakne i gotovo je vui prema automobilu.
Smjestio sam je na sjedalo suvozaa i nasmijeio se: - Evo te, ovdje ti je lijepo i toplo. Bit e bolje da uva
tatinu jaknu. Neka ostane ista da mu je moe vratiti kad ga vidi.
Zatim sam vreu za smee bacio otraga, smjestio se na vozaevo sjedalo, privrstio pojas i upalio motor. Odvezli
smo se doista razumnom brzinom, nita pretjerano, nita to bi privuklo neiju pozornost.
Preli smo tek nekoliko stotina metara kad sam se sjetio; pogledao sam je i rekao: - Kelly, privrsti pojas. Zna li
kako se to radi?

19

Nije se pomaknula, nije me ak ni pogledala. Morao sam to ja uiniti.

Pokuao sam nevezano razgovarati. - Danas je lijep dan, zar ne? Da, ostat e neko vrijeme sa mnom; sve emo
srediti.
Tiina.
U mislima sam se prebacio na situaciju u kojoj sam se naao. Sto u uiniti? Bez obzira to u odluiti, znao sam
da nije pametno zadravati se ovdje; moramo se izgubiti u mnotvu. Krenuo sam prema Tvson's Corneru.
Okrenuo sam se prema Kelly i nasmijeio se, nastojei hiti bezbrini ujak Nick, ali to mi ba nije uspijevalo.
Tjeskobno je zurila kroz prozor, kao da misli kako je silom odvodim iz poznatog okruenja pa sve to voli vidi
posljednji put.
- U redu je, Kelly. - Pokuao sam je pomilovati po kosi.
Trgnula je glavom unatrag.
Jebi ga, neka samo tako nastavi; uz malo sree, uskoro u je moi negdje ostaviti.
Poeo sam razmiljati o Kevu. Rekao je da ima neke informacije o mojim prijateljima s druge strane. Je li
mogue da ga je ubila PIRA? Zbog ega, za ime boje? Nije ba vjerojatno da bi poeli tako brljaviti, ne u
Americi. Previe su ovisni o njima da bi ugrizli ruku koja ih hrani.
Druge se stvari nisu slagale. Zato nije bilo borbe? I Marsha i Kev znali su gdje se nalazi "oruje. Zato ga nisu
upotrijebili? Zato su ulazna vrata bila odkrinuta? To se nikako nije moglo dogoditi. Ljudi nisu mogli
jednostavno ui u Kevovu kuu s ulice; morali su biti pozvani unutra.
Osjetio sam nalet bijesa. Da je obitelj poginula u prometnoj nesrei, u redu. Da su ubojice silom ule i ubile ih
vatrenim orujem, to bi me uzrujalo, ali na kraju krajeva, tko se maa laa od maa e i poginuti. Ali ne na ovaj
nain. Iskasapljeni su bez vidljiva razloga.
Prisilio sam se na smireno razmiljanje. Nikako ne mogu nazvati policiju i objasniti svoju verziju. Iako su me
maknuli sa zadatka, ipak djelujem u drugoj zemlji bez slubenog odobrenja. To se dogaa i u Velikoj Britaniji,
ali nikako ne smijem dopustiti da me uhvate. Ovdanja operacija smatrala bi se znakom izdaje i izazvala bi
nepovjerenje izmeu dvije sigurnosne slube. SIS sigurno ne bi stao uz mene; to bi bio poraz svih operacija to
se mogu zanijekati. Ne mogu oekivati niiju pomo.
Pogledavi svoju suputnicu, znao sam da imam problem. Dok smo se vozili prema Tvson's Corneru, shvatio sam
to mi je initi. Na lijevoj strani vidio sam Best Western hotel, a na desnoj otvoreni trgovaki centar. Moram
ostaviti automobil jer je, ako su me vidjeli, to jedna od veza izmeu mene i kue. Treba mi neko mjesto koje nije
izolirano, bez videokamera. Uz trgovaki centar i golema parkiralita nalazio se i restoran Burger King s
vlastitim parkiralitem.
Sasvim je u redu ostaviti vozilo usred stotina drugih automobila na parkiralitu tijekom dana, dok su
prodavaonice otvorene, ali nou bi to mogao biti jedini automobil ondje; strit e i policijske patrole e ga
provjeriti. Meni je potrebno neko doista uurbano podruje, danju i nou. Viekatna parkiralita ne dolaze u
obzir jer u devet sluajeva od deset imaju videokamere kako bi se sprijeile provale i kraa automobila. Mnoga
viekatna parkiralita imaju fotoaparat koji na ulazu snima vozaa i registracijsku tablicu. Na svakom velikom
raskriju i du veine glavnih prometnica postoje prometne videokamere. Ako je moj automobil primijeen
ispred Kevove kue, prvo to e uiniti je prouiti prometne videosnimke i fotografije s parkiralita.
- Hoemo li kupiti hamburger i sok? - predloio sam. - Voli li frape? Zna kako emo, parkirat u automobil pa
emo moda poi u kupovinu.
Ne bi bilo dobro parkirati na parkiralitu ispred Burger Kinga, izii iz automobila i zatim hodati nekoliko stotina
metara do trgovakog centra - to nije normalno ponaanje. Netko bi nas mogao zapamtiti i kasnije se toga sjetiti;
zato sam elio da nas dvoje izgledamo to je mogue prirodnije.
- Jagoda ili vanilija, to od toga eli? Bez odgovora.
- okolada? Hajde, ja u uzeti okoladu. Nita.
Parkirao sam. Restoran je bio krcat. Uhvatio sam je ispod brade i njeno joj okrenuo glavu tako da je gledala u
moj iroki osmijeh. -Mlijeni frape?
Opazio sam kako se njezina glava neznatno pomaknula, ili je moda lagano kimnula. Nije mnogo, ali bar je
nekakva reakcija.
Nastavio sam se glupirati. - Onda, najbolje da ti ostane ovdje. Ja u izii, zakljuati automobil i poi po frape. A
zatim, ovako emo, poi emo u trgovaki centar. to misli o tome?
Okrenula je glavu od mene.
Nastavio sam postupati kao da mi je potvrdno odgovorila. Iziao sam iz automobila i zakljuao je unutra. Jo
uvijek sam imao pitolj zataknut za pojas traperica, skriven Kevovom jaknom.
Uao sam u Burger King, kupio dva razliita mlijena frapea i odmah se vratio do automobila.
- Evo nas, dakle, okolada ili vanilija?
Drala je ruke uz tijelo. Ovako emo, ja u uzeti vaniliju; znam da voli okoladu.
Stavio sam joj frape u krilo. Bio je previe hladan za njezine noge, a im ga je podigla, ja sam rekao: - Hajde
dakle, idemo u prodavaonice. To moe ponijeti sa sobom.
Izvukao sam je iz automobila, zatvorio vrata i zakljuao ili. Nita nisam uinio po pitanju otisaka prstiju; bez

20

obzira koliko bih se trudio, nikad ih ne bih sve obrisao, dakle emu? Otvorio sam prtljanik, izvadio torbu sa
sitnicama to sam ih kupio u Shamionu i ubacio vreu za smee punu okrvavljene odjee.
inilo se da e padati kia. Poli smo prema trgovakom centru, a ja sam joj stalno neto priao jer se situacija
inila vrlo neugodnom. Sto bih drugo mogao initi dok hodam s djetetom koje nije moje i ne eli biti sa mnom?
Pokuao sam je uhvatiti za ruku, ali ju je povukla. Nisam mo^ao stvarati problem od toga jer je oko nas bilo
mnogo ljudi, pa snu je opet uhvatio za jaknu.
U trgovakom je centru bilo svega, od diskonta kompjutora do prodavaonice vojne odjee, a sve to u dugakim
jednokatnicama razbacanim poput otoka u moru parkiralita.
Uli smo u prodavaonicu odjee gdje sam sebi kupio traperice i koulju. Preodjenut u se im se istuiram i
uklonim Aidinu krv s lea i nogu.
Na bankomatu sam uzeo 300 dolara, maksimalni iznos to ga mogu dobiti na svoju kreditnu karticu.
Vratili smo se na parkiralite, ali nismo poli do automobila. vrsto sam je drao dok smo hodali prema hotelu
na suprotnoj strani ceste.
6.
Kad smo se pribliili, vidio sam da je Best Western zapravo odvojen od glavne ceste nizom prizemnih uredskih
zgrada. Mi smo vidjeli stranju stranu hotela.
Pogledavi na obje strane, shvatio sam da su raskrija kojima bismo stigli do proelja hotela jako daleko.
Odluio sam poi preicom. Promet je bio gust, a cestovni sustav nije bio predvien za pjeake. S obzirom na
broj voznih traka i buku to je ondje vladala, bilo je kao prelaenje autoceste u Velikoj Britaniji, ali barem su
semafori malo usporavali vozila i stvarali prostora. vrsto sam stegnuo Kellvnu ruku dok smo trali do
sredinjeg otoka i ekali jo jedan zastoj u prometu. Pogledao sam nebo; bilo je prekriveno oblacima; uskoro e
kia.
Vozai, koji vjerojatno nikad ranije nisu vidjeli pjeake, mahnito su trubili, ali stigli smo na drugu stranu i popeli
se preko obrade na plonik. Gotovo tono pred nama nalazio se prolaz izmeu dviju uredskih zgrada. Proli smo
onuda i preli maleni zaputeni prostor kojim smo stigli do hotelskog parkiralita. Dok smo prolazili kraj niza
vozila, zapamtio sam brojeve i slova jedne registru ijske tablice iz Virginije.
Best Western je velika, etverokatna, pravokutna /r.iada iz sredine osamdesetih. Sve je napravljeno od
betona obojenog blijedom ukastom bojom. Kad smo stigli do podruja recepcije, pokuao sam virnuti unutra.
Nisam elio da nas vide kako dolazimo s parkiralita; bilo bi neobino prijei cijeli taj put bez da prethodno
provjerimo ima li slobodnih soba, a zatim iskrcamo prtljagu. Nadao sam se da e Kelly utjeti kad budemo
unutra; samo sam elio obaviti posao i ponovno izii kao da idemo k mami u automobil.
U predvorju sam je uhvatio za ruku i apnuo: Samo sjedni ondje. Uzet u sobu za nas. - Dao sam joj turistiki
prospekt to je leao na oblinjem naslonjau, ali ga je ignorirala.
U jednom kutu, kraj aparata za kavu, nalazio se veliki televizor. Prikazivala se ragbijaka utakmica. Priao sam
slubenici na recepciji, eni etrdesetih godina koja je mislila da su joj jo uvijek dvadeset etiri. Gledala je
ekran i vjerojatno procjenjivala svoje anse s jednim od brania.
Smijeei se od uha do uha, rekao sam: - Trebam obiteljsku sobu za samo jednu no, molim vas.
- Svakako, gospodine - rekla je ena, kao da je diplomirala s najviom ocjenom u koli arma Best Westerna. Molim vas, ispunite ovaj obrazac.
Poeo sam pisati i pitao: - Kolika je cijena sobe?
- ezdeset etiri dolara, plus porez.
Uzdigao sam obrvu i tako pokazao kako mislim da je to mnogo novca za obiteljskog ovjeka kakav sam ja.
- Znam - nasmijeila se. - ao mi je zbog toga.
Uzela je moju kreditnu karticu kako bi je provukla kroz aparat, a ja sam obrazac ispunjavao besmislicama. To
sam ve godinama inio, lagao u hotelskim obrascima; izgledao sam oputeno dok sam pisao, ali sam zapravo
pogledom obuhvaao i etiri sljedea pitanja. Takoer sam unio registraciju automobila, a za broj osoba naveo
sam dvoje odraslih i dijete.
Vratila mi je kreditnu karticu. - Izvolite, gospodine Stamford, soba 224. Gdje vam je automobil?
- Odmah iza ugla. - Neodreeno sam pokazao prema stranjem dijelu hotela.
- U redu, ako parkirate kraj stuba uz koje ete vidjeti automate za coca-colu i led, a potom skrenete lijevo na
vrhu stubita, vidjet ete sobu 224 na lijevoj strani. elim vam ugodan dan!
Mogao sam opisati sobu ak i prije nego sam kodiranu karticu uvukao u bravu i otvorio vrata; televizor, dva
dvostruka kreveta, nekoliko stolica i tipina opsjednutost amerikih hotelskih dizajnera tamnim drvenim
furnirima.
elio sam to prije smjestiti Kelly kako bih mogao telefonirati. Pritisnuo sam dugme na daljinskom upravljau i
mijenjao kanale, nadajui se da u nai neto zanimljivo. Na koncu sam naao crtice. - Sjeam se ovoga, dobar
je. Hoemo li ga gledati?
Sjedila je na krevetu i zurila u mene. Izraz njezina lica govorio mi je da joj se ovaj izlet ne svia previe, a ja sam
to mogao shvatiti.

21

- Kelly - rekoh - ostavit u te na samo nekoliko minuta jer moram telefonirati. Kupit u ti neto za pie kad ve
izlazim. to bi eljela? Coca-colu? Sok? Ili eli nekakve slatkie?
Nije bilo nikakve reakcije, a ja sam nastavio: - Zakljuat u vrata, a ti se nikome ne smije javljati. Ba nikome,
u redu? Ja u se posluiti kljuem da ponovno uem. Ti ovdje sjedi i gledaj televiziju, a ja u se vratiti za
otprilike pet minuta, u redu?
Jo uvijek nije bilo nikakve reakcije. Na kvaku sam objesio znak NE SMETAJ, provjerio imam li kodiranu
karticu i otiao.
Zaputio sam se prema javnoj govornici to sam je vidio na ulici jer nisam elio da Kelly uje telefonski razgovor
to u ga uskoro obaviti. Ne znam mnogo o djeci, ali znam da sam sve opaao kad mi je bilo sedam godina.
Nadajui se da Kevov mobitel kojim sluajem nije zatien PIN-om, izvadio sam ga iz depa jakne. Pritisnuo
sam dugme i vidio da moram unijeti PIN broj. Pokuao sam dva osnovna - uobiajene tvornike etiri nule, a
zatim 12 3 4. Nita. Nisam se usudio vie pokuavati; kod nekih mobitela moe samo tri puta unijeti pogrean
PIN, a tada ga automatski iskljuuju pa se mora vratiti prodavau da bi ga iznova ukljuili. Iskljuio sam aparat
i vratio ga u dep. Kasnije u pitati Kelly o tome.
Skrenuo sam lijevo preko parkiralita i zaputio se prema telefonskim govornicama uz cestu. Nekoliko sam
trenutaka u mislima sreivao ono to sam kanio rei, a tada sam nazvao London.
Prikrivenim govorom rekao sam: - Upravo sam zavrio s poslom i nalazim se u Washingtonu u posjetu starom
prijatelju. Radio sam s njim prije deset godina. Sad radi ovdje, za vladu Sjedinjenih Drava. U kratkim sam
crtama iznio problem i rekao da Kelly i ja trebamo pomo.
Prikriveni govor nije nikakva arobna ifra; ovjek samo pokuava nagovijestiti ono to se dogaa, a ipak
istodobno nastoji suzbiti znatielju obinog sluatelja. Sigurno nee zavarati profesionalce koji prislukuju - za
to se treba sluiti iframa, dogovorenim lozinkama za jednokratnu uporabu i takvim stvarima. No London je
samo trebao znati da se nalazim u govnima, da imam Kevovo dijete uza se i da mi treba pomo. Hitno.
- U redu, prenijet u poruku. Imate li broj na koji vas moemo nazvati?
- Ne. Nazvat u ponovno za jedan sat.
- U redu.
Te su me ene uvijek uspijevale iznenaditi. Ba se nikad ni oko ega nisu uzrujavale. Zacijelo je teko njihovim
muevima tijekom subotnjih veeri.
Spustio sam slualicu i osjetio se malo bolje dok sam hodao prema benzinskoj crpki. Znao sam da e Tvrtka sve
srediti. Moda e morati naplatiti neke velike usluge u Sjedinjenim Dravama da bi me iz ovoga izvukli, ali
emu slue prijatelji? Poduzet e sve to je u njihovoj moi, ne toliko radi mene, ve vie zato da bi njihova
operacija ostala tajnom.
Pokuavao sam na situaciju gledati s vedrije strane. Kad sam iziao iz hotela, poela je sipiti lagana kiica, a sad
se ve pretvorila u kiu. Uz malo sree, Tvrtka e nas ve noas pokupiti. Pobrinut e se za Kelly, a mene e
vratiti u Veliku Britaniju na jo jedan razgovor bez kave i keksa.
Na benzinskoj sam crpki kupio neto hrane i pia tako da moemo ostati u sobi, daleko od radoznalih oiju.
Kupio sam jo nekoliko stvarica za razbibrigu, a potom sam preao cestu i vratio se u hotel. Popeo sam se
stubama kraj automata za napitke, skrenuo lijevo i pokucao na naim vratima.
Kad sam ih otvorio, odmah sam poeo govoriti: - Imam gomilu stvari, slatkie, sendvie, ips, a ak sam ti
nabavio knjigu Goose-bumps da moe itati.
Zakljuio sam da je bolje kupiti gomilu stvari kako bi joj to skre-nulo misli, bolje nego da je pokuam maziti i
tjeiti; ionako bih se u tome jako teko snaao.
Leala je na krevetu tono onako kako sam je ostavio, zurei u televizor, ali zapravo nije gledala jer su joj oi
izgledale kao da su prevuene nekakvim filmom.
Odloio sam stvari na drugi krevet i rekao: - Dakle, mislim da ti sada treba lijepa, topla kupka. ak sam kupio
pjenu za kupanje.
To e je neko vrijeme zaokupiti i moda izvuci iz katatoninog stanja u kojem se nalazi. Osim toga, elio sam da
oni iz Tvrtke, kad je preuzmu, vide da sam se potrudio oko nje, te je uredna i ista. Na kraju krajeva, ona je dijete
moga prijatelja.
Otvorio sam slavine i doviknuo: - Hajde, skini tu odjeu.
Nije odgovorila. Vratio sam se u sobu, sjeo na rub kreveta i poeo je razodijevati. Mislio sam da e se opirati, ali
je ona mirno sjedila dok sam joj skidao maju i koulju. - Sama skini traperice - rekoh. Bilo joj je tek sedam
godina, ali ja sam se neugodno osjeao u toj situaciji. - Hajde, raskopaj ta dugmeta. - Na koncu sam to ja morao
uiniti; bila je u nekom drugom svijetu.
Odnio sam je u kupaonicu. Pjena je uinila svoje, te je sve bilo puno mjehuria. Isprobao sam vodu i spustio je u
kadu. Sjedila je ondje bez rijei.
- Ima sapuna i ampona - rekoh. - eli li da ti pomognem oprati kosu?
Ukoeno je sjedila u vodi. Pruio sam joj sapun, a ona je samo zurila u njega.
Gotovo je bilo vrijeme za drugi poziv Londonu. Sada barem neu morati izlaziti; Kelly me nee uti jer je u
kupaonici. Za svaki sluaj, pojaao sam zvuk televizora.

22

Prikazivao se neki neobini crti - etiri lika u trapericama, pola ovjek, pola morski pas, a govorili su stvari kao:
Fintastino! i Vrijeme morskih pasa! i imali su neke svoje obrasce ponaanja. Ulini morski psi. pica je
zavrila, a ja sam nazvao London.
Odmah sam uo: - PIN broj, molim?
Dao sam ga. ena ree: - Trenutak.
Nekoliko sekundi kasnije veza se prekinula.
To je bilo udno. Ponovno sam nazvao, dao PIN broj, i ponovno su prekinuli vezu.
Koji se vrag dogaa? Pokuao sam razumno zakljuivati, pokuao samoga sebe uvjeriti da je rije o zajebu. No
zapravo sam duboko u sebi znao istinu. Moralo je biti namjerno. Ili to, ili je moda, samo moda, telefonska
linija u kvaru. Nema smisla time razbijati glavu. Treba poi u akciju.
Uao sam u kupaonicu. - Telefon ne radi - rekoh. - Idem dolje do javne govornice. Treba li nam togod iz
prodavaonice? Zna kako emo, kasnije emo zajedno poi u prodavaonice.
Njezin je pogled ostao prikovan za ploice u dnu kade.
Podigao sam je iz vode i umotao u runik. - Ve si velika djevojica. Moe se sama obrisati. - Uzeo sam etku
za kosu i povukao je u spavau sobu. - Kad se obrie, oetkaj kosu i odjeni se tako da bude spremna kad se
vratim. Moda emo morati nekamo poi. Nikome ne otvaraj vrata, u redu?
Nije bilo odgovora. Izvukao sam telefonski kabel iz zida i otiao.
7.
Osjeao sam tjeskobu dok sam hodao preko parkiralita. Nisam nita loe uinio, dakle, zato me odbacuju?
Hoe li me Tvrtka ostaviti na cjedilu? Poeo sam razmiljati o moguim scenarijima. Misle li oni da sam ja
ubojica? Odbacuju li me sada kako bi kasnije mogli sve zanijekati?
Stigao sam do telefona, utipkao broj, a tada se ponovila ista stvar. Polako sam spustio slualicu. Sjeo sam na
niski zidi to je sainjavao dio ulaza u hotel; morao sam dobro razmisliti. Nije mi trebalo dugo da zakljuim
kako ima samo jednu mogunost, a to je nazvati veleposlanstvo. Prekrit u sva mogua pravila. Neu se ak
truditi da se pridravam protokola; nazvao sam 411 i od informacija dobio broj. Odmah sam dobio vezu.
- Halo, britansko veleposlanstvo. Kako vam mogu pomoi?
- elim razgovarati s LOSO6-m.
- Oprostite?
- LOSO. asnik za vezu, specijalne operacije.
- ao mi je, nemamo interni broj za to ime.
LOSO - Liaison officer, special operations (asnik za vezu, specijalne operacije)
Daljinsko upravljanje
- Naite ataea za obranu i recite mu da je na telefonu netko tko eli razgovarati s LOSO-m. Doista je vano.
Moram odmah s njim razgovarati.
- Priekajte trenutak. - Prekinula je vezu, a zamijenio ju je gudaki kvartet. Sluao sam i ekao, a aparat mi je
gutao impulse s telefonske kartice.
Tada se javio drugi enski glas: Halo, kako vam mogu pomoi?
- elim razgovarati s LOSO-m.
- ao mi je, nemamo nikoga pod tim nazivom.
- Tada me spojite s DA7.
- ao mi je, atae za obranu nije ovdje. Mogu li vam ja pomoi? Hoete li mi dati ime i broj na kojem vas
moemo nai?
- Sluajte, ovo je poruka - rekoh. - elim da LOSO ili DA to prenese dalje. Pokuao sam nazvati na svoj PIN
broj. Moj PIN je 2422, ali me odbacuju. Nalazim se u doista tekoj situaciji i potrebna mi je pomo.
Recite LOSO-u ili DA-u da u razotkriti ono to imam u svom osiguranju. Nazvat u ponovno za tri sata.
ena ree: - Oprostite, moete li to ponoviti?
- Ne, snimate me, shvatit e poruku. Vi samo sve to morate prenijeti DA-u ili LOSO-u, svejedno mi je kome.
Recite im da u za tri sata nazvati London na PIN liniju.
Spustio sam slualicu. Dobit e poruku. Ionako je vrlo vjerojatno da su me DA ili LOSO sluali.
Neke od operacija u kojima sam sudjelovao bile su tako prljave da nitko ne bi elio da se o njima sazna, ali to je
dvosjekli ma; takoer znai da je netko poput mene osoba koju se moe ukloniti ako stvari ne idu kako treba.
Uvijek sam radio svjestan injenice da ovjek koji sudjeluje u nepostojeim operacijama za obavjetajne
slube, a nije se pripremio za dan kad ga odlue nogirati, zasluuje sve to e ga snai. Stoer zna da K ljudi
imaju osiguranja, ali svi su to nijekali - operativci su nijekali, SIS je nijekao. Uvijek sam bio uvjeren da SIS isti
trud ulae u pronalaenje skrivenog materijala za ucjenjivanje kao i u same operacije.
DA - defence attache (atae za obranu)
Sad sam se otkrio. Na tu kartu mogu igrati samo jednom. Nakon ovoga ivot mi sigurno nee biti ugodan.
Zavrio sam s Tvrtkom i vjerojatno u ostatak ivota morati provesti u zabaenom planinskom selu Sri Lanke,
neprestano se osvrui preko ramena.

23

to ako Tvrtka odlui Amerikancima priznati da je u tijeku bila operacija to su je zaboravili spomenuti? Hoe li
primiti udarac po prstima, a tada rei: Ovaj je ovjek ubio jednog od vaih asnika? Ne, to ne ide tako. Tvrtka
nee znati je li moje osiguranje blef ili nije, ili koliko e tete prouzroiti ako ga upotrijebim i dospije tisku u
ruke. Morat e me ozbiljno shvatiti, morat e pomoi. Nemaju drugog izbora. Tvrtka e nas pokupiti, mene e
vratiti u Veliku Britaniju, a tada u se morati skrivati dok ne zaborave na mene.
Kelly je leala na krevetu umotana u runik kad sam se vratio u sobu. Crti je zavrio, te sam uo neki otri glas
kakvim su obino govorili izvjestitelji, ali nisam tome obraao pozornost. elio sam da ta djevojica ve pone
nekako reagirati. ini se da brzo ostajem bez prijatelja, a elio sam osjeati da je ona na mojoj strani, iako joj je
tek sedam godina.
- Moramo se ovdje zadrati jo sat vremena ili malo vie - rekoh. Tada e netko doi...
Tada sam shvatio. Slubeni enski glas je govorio: - ... brutalna umorstva i mogua otmica... - Okrenuo sam se
prema ekranu.
Bila je crnkinja srednjih tridesetih godina. Njezino je lice bilo u krupnom planu, a iza nje nazirala se Kevova
kua i daihatsu na kolnom prilazu. Policajci su se motali oko dva vozila hitne pomoi s bljeskajuim svjetlima.
Pograbio sam daljinski i pritisnuo dugme. - Kelly, zloko mala -nacerio sam se - nisi oprala vrat. Odmah poi u
kupaonicu i obavi to!
Gotovo sam je bacio u kupaonicu. - I nemoj izlaziti dok ti ja ne kaem!
Ponovno sam ukljuio televizor i stiao zvuk.
ena je govorila: - ... susjedi kau da su vidjeli bijelca kasnih tridesetih godina, visokog od sto sedamdeset pet do
sto osamdeset centimetara, srednje grate, kratke smee kose. Stigao je do kue u bijelom dodgeu virginijske
registracije oko dva i etrdeset pet danas poslije podne. Ovdje je porunik Davies iz policijske postaje okruga
Fairfax...
Proelavi detektiv stajao je kraj nje. - Moemo potvrditi da je ovdje bio ovjek kojemu taj opis odgovara, i
elimo da nam se javi jo svjedoka. Moramo otkriti gdje se nalazi sedmogodinja ki Brownovih, Kelly.
Na ekranu se pojavila fotografija na kojoj je Kelly stajala u vrtu s Aidom, a uz to ju je netko usmeno opisivao.
Zatim je netko iz studija govorio da je obitelj rtva umorstva koja su se dovodila u vezu s drogom. Na ekranu se
pojavila obiteljska fotografija. -Kevin Brown radio je za DEA-u... - Voditelj emisije proirio je prilog na
problem droge u washingtonskom podruju.
Iz kupaonice se nije uo zvuk pljuskanja vode. Kelly e zaas izii. Poeo sam mijenjati kanale. Vie nije bilo
niega o umorstvima. Naao sam djeji program i uao u kupaonicu.
Nisam uo zapljuskivanje jer Kelly nije bila u kadi. Bila je na podu ispod umivaonika, u istom fetusnom
poloaju u kakvom sam je naao u Kevovoj garai, a rukama je pokrila ui kako bi se rijeila onoga to je upravo
ula na televiziji.
elio sam je podii u naruje i tjeiti. Samo to nisam znao kako se to radi. Odluio sam pokazati da na mene ne
djeluje njezino stanje. Hej, Kelly nasmijeio sam se - to radi ondje dolje?
Oi je tako vrsto stisnula da su joj se na licu pojavile bore. Podigao sam je i ponio u spavau sobu. - Hej,
izgleda pospano. eli li gledati televiziju ili poi na spavanje? - Sve mi je to zvuilo bezvezno, ali jednostavno
nisam znao to rei ili uiniti. Najbolje je pretvarati se da se to nije dogodilo.
Maknuo sam runik kako bih je odjenuo. Osuila se zahvaljujui vlastitoj tjelesnoj toplini. - Hajde, daj da te
odjenemo i poeljamo ti kosu. - Doista mi je nedostajalo rijei.
Ona je samo sjedila. Tada, kad sam joj poeo navlaiti majicu, ona tiho ree: - Mama i tata su mrtvi, zar ne?
Uvlaenje njezinih ruku u rukave odjednom je postalo jako zanimljivo. - Zato to kae? Rekao sam ti, ja u te
samo neko vrijeme uvati.
- Znai da u ponovno vidjeti mamu i tatu?
Nisam imao rijei ni hrabrosti da joj kaem istinu. - Da, naravno da hoe. Rije je samo o tome da su morali
naglo otii. Rekao sam ti, bilo je prekasno da dou po tebe, ali su mene zamolili da pazim na tebe. Cim se vrate,
odvest u te k mami, tati i Aidi. Nisam znao da e to ovako dugo trajati; mislio sam da e im trebati samo nekoliko sati, ali uskoro e se vratiti.
Uslijedila je kratka stanka dok je o tome razmiljala. Naao sam njezine gaice i navukao joj ih.
- Zato nisu eljeli mene povesti, Nick? - Zvuila je alosno. Poao sam do stolice i uzeo njezine traperice i
koulju. Nisam
elio da mi vidi oi. Ne radi se o tome da te nisu eljeli povesti, ve je dolo do greke i zato su me zamolili
da te uvam.
- Ba kao u Sam u kui\
Okrenuo sam se i vidio da se smijei. Morao sam razmisliti o emu je rije. - Da, tako je, ba kao u Sam u kui.
Grekom su te ostavili! - Sjetio sam se da sam ga gledao tijekom jednog leta. Bezvezni film, ali dobre zamke.
Ponovno sam se zaokupio njezinim trapericama.
- Dakle, kad emo ih vidjeti?
Nisam mogao cijeli dan provesti u skupljanju dva komada odjee. Okrenuo sam se i vratio do kreveta.
- Neemo jo neko vrijeme, ali kad sam maloas s njima razgovarao, rekli su mi da ti kaem da te vole i da im

24

nedostaje, te da me u svemu slua i bude dobra djevojica.

Lice joj je ozario smijeak. Sve je to upijala, a ja sam poelio da imam hrabrosti rei joj istinu.
- Kelly - rekoh mora initi sve to ti kaem, razumije li? ^ - Svakako, razumijem.
Kimnula je, a ja sam vidio maleno dijete kojemu je potrebna ljubav.
Nasmijeio sam se to sam vedrije mogao. Zapamti, eljeli su da se neko vrijeme brinem o tebi. - Pogledao
sam je u oi. -Hajde, razvedri se. Malo emo gledati televiziju.
Oboje smo gledali Poiver Rangers i pijuckali gazirani sok iz limenke. Nisam uspijevao iz misli potisnuti emisiju
vijesti. Kellvna je fotografija bila na televiziji. Slubenica na recepciji, prodava iz trgovine odjeom, bilo tko,
mogli bi je se sjetiti. Veleposlanstvo je zasigurno ve nazvalo London; zasigurno svaki klipan zna to se dogaa
jer se o tome neprestano govori na vijestima. Nema potrebe ekati tri sata prije telefonskog poziva.
Ponovno u morati poi do javne govornice jer ne elim da me Kelly uje. Navukao sam Kevovu jaknu, spustio
daljinski upravlja televizora u dep, rekao joj kamo idem i iziao.
Kad sam stigao do stubita kraj automata za napitke, pogledao sam dolje. Dva su automobila stajala ispred
hotela. Oba su bila prazna, ali s jo uvijek otvorenim vratima, kao da su ljudi na brzinu izjurili.
Ponovno sam pogledao. Uz normalnu radioantenu, oba su vozila imala antene od pola metra na stranjem dijelu.
Jedan je automobil bio bijeli ford taurus, a drugi plavi caprice.
Nije bilo vremena za razmiljanje, ve samo toliko da se okrenem i poput opsjednutog ovjeka potrim prema
stranjim poarnim ljestvama.
8.
Sad nije bio trenutak za razmiljanje o tome kako su nas nali. Dok sam trao, razne su mi mogunosti prohujale
glavom. Oita je bila ostaviti Kelly ondje gdje jest i dopustiti da je nau. Ona je kamen oko moga vrata. Sam bih
uspio pobjei.
Dakle, zato sam prestao trati? Nisam bio siguran; nagon mi je govorio da ona mora poi sa mnom.
Vratio sam se i naglo uletio u sobu. - Kelly, moramo poi! Hajde, ustani!
Kelly je ba poela tonuti u san. Na licu joj se pojavio izraz uasa radi promjene moga glasa.
- Moramo krenuti!
Pograbivi njezinu jaknu, podigao sam je u naruje i krenuo prema vratima. Uzeo sam njezine cipele i gurnuo ih
u depove. Neto je promrmljala, napola prestraeno, napola ljutito.
- Samo se dri! - rekoh. Nogama mi je obuhvatila struk. Iziao sam na odmorite. Zatvorio sam vrata za nama, a
ona su se automatski zakljuala. Morat e ih razvaliti. Hitro sam pogledao du hodnika, ali nisam ni pokuao
virnuti dolje da vidim to se dogaa. Uskoro u znati ako su nam za petama.
Skrenuo sam lijevo i potrao do kraja hodnika, ponovno skrenuo lijevo i ugledao izlaz u sluaju poara. Gurnuo
sam ipku i vrata su se otvorila. Nali smo se na otvorenim betonskim stubama sa stranje strane hotela, a oko
etiristo metara dalje bio je trgovaki centar.
Poela je plakati. Nisam imao vremena biti ljubazan. Uhvatio sam joj glavu i primaknuo njezino lice svojemu. Neki su ljudi doli po tebe, razumije li? - Znao sam da e je to prestraiti i da e napraviti jo veu pomutnju u
njezinoj glavi, ali nije me bilo briga. Pokuavam te spasiti. Umukni i ini to ti kaem!
vrsto sam je stisnuo za obraze i stresao joj lice. - Razumije li me, Kelly? uti i dri me jako vrsto.
Gurnuo sam njezino lice na svoje rame i zaletio se niza stube traei put za bijeg.
Pred nama se prostiralo etrdesetak metara travnatog prostora, a iza toga dva metra visoka ograda od iane
mree koja je izgledala staro i zahralo. S druge strane ograde vidio sam stranju stranu dugakog niza uredskih
zgrada okrenutih prema glavnoj cesti. Neke su bile od cigle, a neke obukane, sve razliitih stilova i izgraene za
posljednjih trideset godina. Iza njih bilo je podruje puno otpadaka i velikih cilindrinih kontejnera.
Preko tog podruja vodila je staza, a prolazila je i kroz ogradu na mjestu gdje je cijeli dio iane mree bio
zgnjeen ili odrezan. Moda hotelski i uredski subenici to koriste kao preicu.
Kelly je bila poput naprtnjae na pogrenoj strani tijela. To mi nee ba koristiti ako budem morao brzo trati, te
sam je prebacio na lea i podupro je rukama ispod stranjice. Stigao sam do dna stubita, zastao i oslunuo. Jo
se nije ula nikakva vika niti zvuk razbijanja vrata. Nagon me je tjerao da potrim prema otvoru u ogradi, ali
morao sam to uiniti kako treba.
S Kelly i dalje na svojim leima, nita joj ne objanjavajui, spustio sam se na ruke i koljena. Sagnuo sam se na
trideset centimetara od tla i polako virnuo iza ugla. Postojala je mogunost da u izabrati drugi put za bijeg kad
vidim to se dogaa.
Dva su automobila sada stajala u dnu stubita kraj automata za coca-colu. Klipani su oito gore. Nisam znao
koliko ih ima.
Shvatio sam da s mjesta na kojem se nalaze ne mogu vidjeti vei dio brisanog prostora. Poeo sam trati. Kia je
bila lagana, ali stalna, te je tlo postalo blatnjavo. Bilo je prilino dobro odravano, a samo tu i tamo vidio se
poneki komadi papira, stara limenka od soka i kutija od hamburgera. Nastavio sam trati prema otvoru u ogradi
od iane mree.
Kelly me je usporavala; kretao sam se kratkim, brzim koracima i nisam previe svijao koljena. Nagnuo sam se

25

naprijed u kukovima, kao da nosim naprtnjau. Nesvjesno je stenjala u ritmu s mojim pokretima, kako je ostajala
bez daha.
Stigli smo do razbijenog dijela iane mree ukopanog u blato. uo sam kripu automobilskih guma, a zatim
zvuk pobune ovjesa i drugih dijelova vozila. Nisam se ni pokuao osvrnuti, ve sam samo nastavio trati i
produio korak.
Kad smo proli kroz otvor u ogradi, nali smo se pred stranjim dijelom uredskih zgrada. Nisam vidio uliicu
kroz koju smo ranije doli. Skrenuo sam lijevo i pogledom traio neki drugi put do glavne ceste. Negdje mora
postojati.
Na asfaltu sam se mogao kretati bre, ali Kelly je poela kliziti. -Dri se! - viknuo sam i osjetio kako se ukoila.
- vre, Kelly, vre!
Nije djelovalo. Lijevom sam rukom uhvatio oba njezina zglavka i povukao ih dolje prema svom struku. Sad je
vrsto stajala na mojim leima te sam se desnom rukom mogao pomagati pri tranju. Najvanije je ostaviti to
vie prostora izmeu nas i njih. Uskoro e izii i potrati za nama. Treba mi ta uliica.
Neobino je kad netko lovi neuvjebane ljude. Oni podsvjesno pokuavaju izmeu sebe i progonitelja ostaviti to
veu udaljenost, a misle da to znai trati pravocrtno, bez obzira nalaze li se u gradskom ili seoskom okruenju.
Zapravo treba pronai to je mogue vie uglova, pogotovo u gradu. Ako ovjek stigne do raskrija s etiri
mogunosti, to oteava zadatak progoniteljima: moraju pokriti vee podruje i razdvojiti se. Zec kojega gone u
polju ne tri ravno; kree se u velikim skokovima, mijenja smjer i ponovno skae -progonitelji se zalete ravno i
odjednom moraju mijenjati smjer, a to znai usporavanje, novo procjenjivanje. Ja u biti taj zec. im stignem do
kraja uliice, skrenut u lijevo ili desno, jo nisam odluio kamo, i trati to bre mogu dok ne iskrsne neka nova
mogunost.
Naao sam uliicu. Nisam imao vremena razmiljati je li to prava odluka, ve ju je samo trebalo donijeti. Iza
sebe uo sam viku, moda 100 do 150 metara dalje. No nisu vikali meni. Profesionalci to ne ine. Znaju da ne bi
imalo nikakva uinka. uo sam kako se automobili okreu. Pokuat e mi presjei put. Trao sam.
Ve sam ostao bez daha sa sedmogodinjim djetetom na leima. Usta su mi se osuila i oblijevao me znoj.
Glavom je udarala o moju, a drao sam je tako vrsto da mi se njezina brada zabila u vrat; poela ju je boljeti pa
je plakala.
- Stani, stani, Nick!
Nisam je sluao. Stigao sam do kraja uliice i naao se u posve drukijem svijetu.
Preda mnom je prolazila sporedna cesta to se pruala cijelom duinom uredskih zgrada, a s druge strane je bio
travnati nasip to se sputao prema glavnoj cesti. Iza toga nalazila su se parkiralita i trgovaki centar. Buka
prometa zaguila je Kellvne povike. Unato mokroj cesti, vozila su se brzo kretala u oba smjera. Veina je imala
upaljena kratka svjetla i ukljuene brisae. Stao sam.
Zacijelo smo krasno izgledali, mukarac s bosim djetetom na leima, pue i dahe niz travnati nasip, a dijete
stenje dok njezina glava udara o njegovu. Popeo sam se preko ograde glavne ceste, a sad smo se igrali hrabrosti s
washingtonskim prometom. Automobili su trubili ili naglo koili kako bi nas izbjegli. inilo se da mi je novo
ime luak, klipan ili idiot. Nikoga nisam pogledao, ak ni one koji su nam koenjem spaavali ivot. Samo sam
nastavio trati.
Kelly je vriskala. Promet ju je prestraio jednako kao i tranje. Vjerojatno su je otkad zna za sebe upozoravali da
se ne smije igrati kraj ceste, a sad je na leima odrasle osobe dok automobili i kamioni jure oko nje.
Kad sam preao ogradu na drugoj strani, ve sam bio na izmaku snaga. Kelly me je usporavala, nema sumnje, a
jo uvijek je trebalo pretrati prilino veliki prostor da bismo stigli na sigurno. Saginjao sam.se i vijugao
parkiralitem koristei visinu kamioneta i dipova kao skrovite.
Sasvim na desnoj strani trgovakog centra nalazila se trgovina kompjutora, CompUSA, i ja sam se zaputio
onamo. Uvijek postoji velika ansa da e velika prodavaonica na uglu imati vie od jednog ulaza. Oekivao sam
da e s druge strane biti jo jedan ulaz, moda i otraga; dakle, ak i ako me vide da ulazim onamo, imat e
problema.
Znao sam da e im u prodavaonici biti teko jer sam imao slinih iskustava iz Sjeverne Irske. Ako bi terorist
potrao u trgovaki centar, samo bi jedan od nas poao za njim unutra, a ostali bi potrali osigurati sve izlaze.
Bilo je dovoljno teko kad smo poznavali cilj, da i ne govorim o tome kad ga je trebalo otkriti i identificirati.
Ukoliko je proao obuku za izbjegavanje nadzora, mogao je poi dizalom gore, izii kroz jedan izlaz, vratiti se
unutra kroz drugi, popeti se dva kata, sii dizalom jedan kat, potom polako izii na parkiralite i nestati. Ako su
ti momci dobro uvjebani, poet e zatvarati izlaze im vide kamo sam poao. Morao sam brzo djelovati.
Uli smo kroz iroka automatska vrata. Unutranjost je podsjeala na golemo samoposluivanje s nizovima
polica punih uredske opreme, kompjutora i paketa softwarea. Proao sam kraj blagajni s Kelly i dalje na svojim
leima, ali nisam uzeo kolica. Mjesto je bilo krcato. Stajao sam ondje natopljen znojem, prsa su mi se dizala i
sputala dok sam se borio da doem do daha, a Kelly je plakala. Ljudi su nas poeli gledati.
Kclly zastenje: - Sad elim sii!
- Ni-, najprije moramo izii odavde.
Osvrnuo sam se preko ramena i vidio dva ovjeka kako se pribliavaj 11 pivko parkiralita. U odijelima su

26

naglaeno podsjeali na polic.i|tr ii civilu, a trali su ravno prema prodavaonici; zacijelo kane Unkiiati izlaze.
Morao sam izmeu nas staviti nekoliko uglova, poeti stvarati zbrku.
Potrao sam niz dva prolaza izmeu polica krcatih igrama na CD-ROM-ovima, skrenuo desno i potrao du
vanjskog zida traei izlaz. Jebi ga, nisam ga naao. inilo se da je zgrada jedno golemo zatvoreno skladite.
Nisam mogao izii putem kojim sam uao, no ako ne naem drugi izlaz, ostatak dana trat u u krugovima po
prodavaonici.
Jedan me je mlai prodava pogledao, okrenuo se i potrao prolazom, oito u potrazi za upraviteljem ili
uvarom. Nekoliko trenutaka kasnije poela su nam se pribliavati dva ovjeka u kouljama kratkih rukava s
bedevima na kojima su pisala imena. -Oprostite? Moemo li vam pomoi? - Sve vrlo pristojno, ali su zapravo
htjeli rei: Koga vraga radi u naoj prodavaonici?
Nije bilo vremena za odgovor. Potrao sam prema stranjoj strani traei mjesta za iskrcaj, izlaze u sluaju
nude, otvorene prozore, bilo to. Konano sam ugledao znak to sam ga traio: Izlaz u sluaju poara. Zaletio
sam se onamo, gurnuo vrata i oglasio se alarm.
Bili smo vani. Nali smo se na platformi na koju se oito iskrcavala roba jer su kamioni mogli ui svojim
stranjim dijelom.
Potrao sam niz etiri ili pet metalnih stuba i naao se na tlu. Kad sam poeo trati lijevo, viknuo sam Kelly neka
se vrsto dri.
Iza trgovakog centra bilo je prilino pusto, samo dugi niz administrativnih jedinica, montanih kuica, kanti,
ak i jedan kontejner to je sluio kao skladite. Svuda su se vidjele hrpe kartonskih kutija i krcate kante za
smee, svakodnevni otpad. Iza betoniranog prostora vidio sam ogradu od iane mree to je okruivala cijelo
podruje, vjerojatno visoku vie od etiri metra. Zatim pusto sa stablima i grmljem. Pretpostavio sam da e s
druge strane toga biti jo parkiralita i prodavaonica.
Osjeao sam se poput takora u klopci. Imao sam samo dva izlaza, pristupne ceste na oba kraja dugog niza
prodavaonica.
9.
Nisam se mogao popeti preko ograde s Kelly na leima, a ako je pokuam prebaciti preko, slomila bi noge.
Poeo sam trati na lijevu stranu du stranjih strana prodavaonica, kreui se prema pristupnoj cesti. To mi nee
koristiti; imali su previe vremena na raspolaganju; cesta e biti pokrivena.
Morao sam brzo donijeti odluku. Priao sam jednom od prostora na kojem su se nalazile kante, smee u vreama
i kartonske kutije.
Skinuo sam je s lea i smjestio meu sve to. Pokrio sam je kutijama i porazmjestio ostale kako bih ispunio
praznine oko nje.
Pogledala me je i poela plakati.
- Disnevland, Kelly! Disnevland! - rekoh.
Zurila je u mene, a niz obraze su joj se slijevale suze. Bacio sam jo nekoliko kutija na nju.
- Vratit u se, obeavam.
Dok sam trao, pogledao sam kontejner tono uz ogradu. Bio je golem, poput kamiona. Bez dvadeset pet
kilograma teine na leima tranje je podsjealo na lebdenje zrakom. Konano sam imao kontrolu u svojim
rukama. Osjeao sam se kao da sam izgubio kuglu i lanac.
Jurei poput manijaka, koristei se zatitom kanti i kontejnera, odjednom sam ugledao prtljanik automobila
kako stri iz jednog
prostora za iskrcaj. Model iz sredine osamdesetih, ne jedan od automobila to su me progonili. Provjerit u jesu
li kljuevi unutra, a ako nemam sree, pretrat u otvoreni prostor do kontejnera.
Kamion je bio parkiran kraj druge rampe za iskrcaj. Potrao sam kraj toga. Netko je punom brzinom trao u
suprotnom smjeru pa smo tresnuli jedan u drugoga. Obojica smo patio.
- Sranje! Pogledao sam ga zamagljenim oima. Imao je na sebi odijelo. Nikako nisam kanio riskirati.
Teturavo sam ustao i zaletio se na njega, gurnuvi ga u automobil. Pokuao me je obuhvatiti rukama.
Dok sam se gurao u njega, osjetio sam da na tijelu ima neto tvrdo. Klipan je na sebi imao neprobojni prsluk.
Pritisnuo sam ga uz automobil, koraknuo unatrag i izvadio oruje. Palcem sam ukljuio laserski nian.
Tada sam, omamljen, klonuo na koljena. Vidio sam zvjezdice i u glavi mi se vrtjelo, a on je vjerojatno u istom
stanju. Smueno me je promatrao, ali je pokuavao donijeti odluku. Uperio sam pitolj u njegovo lice.
- Nemoj to initi - rekoh. - Nemoj potratiti ivot na ovo, ne isplati se. Podigni ruke, sada!
Kad je pomaknuo ruke, vidio sam da nosi vjenani prsten. -Misli na svoju obitelj. Ne vrijedi umrijeti radi ovoga.
Prvo, pogrijeili ste, to nisam bio ja. Drugo, ubit u te. Stavi ruke na glavu.
Mozak mi se razbistrio. to u, dovraga, uiniti? Njihovi e automobili uskoro stii ovamo.
- Ostani na koljenima - rekoh. - Okreni se desno. Poi do stranjeg dijela vozila.
Podigao sam se s tla i teturao za njim. Oi su mi jo uvijek suzile kao da me je netko pogodio suzavcem.
Nalazili smo se izmeu rampe za iskrcaj i automobila. Znao je u kakvoj je situaciji i nadam se da je mislio na
enu i djecu. Prebacio sam pitolj u lijevu ruku, primaknuo mu se i hitro mu zabio cijev ispod pazuha, zavrnuvi

27

je u tkaninu njegova sakoa. Osjetio sam kako se njegovo tijelo ukoilo i uo kako je zagunao.
- Objasnit u ti ivotne injenice - rekoh. - Ovo je oruje zapleteno u tvoju odjeu. Drim prst na okidau, a
osigura je otkoen. Bude li se zajebavao, ubit e se. Razumije?
Nije reagirao.
- Hajde, to nije teko - rekoh. - Razumije li me? -Da.
- Stavi ruke na glavu.
Desnom sam rukom uzeo njegovo oruje. Moj je pitolj imao samo jedan magazin. On je nosio sig .45 u futroli
iznad desnog bubrega i tri magazina za pojasom. Sig je oruje kojim se slui FBI.
Bio je srednjih tridesetih godina i kao da je upravo iziao iz Baywatcha\ plavokos, preplanuo, nabildan, zgodan,
iroke eljusti. Osjeao sam miris djejeg losiona. Momak eli da mu koa ostane mekana. Ili moda ima maleno
dijete. Koga je briga? Ako se pomakne, mrtav je.
Iza njagova uha nalazila se bijela ica spojena sa slualicom.
- Tko si ti? - pitao sam. Iako nije vano je li on FBI ili policajac u civilu.
Bez odgovora.
- Sluaj, bez obzira to vi mislite, ja nisam poubijao onu obitelj. Nisam ih ubio. Razumije li?
Nita. Znao sam da ovjeka iz Baywatcha neu navesti da govori. U svakom sluaju, nisam smio gubiti vrijeme
na pokuavanje.
Uzeo sam radio i gotovinu iz njegova novanika. Tada sam, s pitoljem jo uvijek zabijenim ispod njegova
pazuha, glasno apnuo preko ramena: - Ostani gdje jesi, Kelly! Ne brini, dolazim! - vre sam ga stegnuo. Kelly, rekao sam da emo krenuti za minutu! - Budu li mislili da je Kelly jo uvijek sa mnom kad potrim,
moda e poi dalje i pretraiti drugo podruje.
Okrenuo sam se prema ovjeku i rekao: Sad u ovo osloboditi. Nemoj se zajebavati; ne isplati se. - Polako
sam oslobodio cijev pitolja, pazei da u svakom trenutku mogu pucati. Bio sam iza njega, a pitolj sam uperio u
njegovu glavu. Znao je to.
- Zna to moram sada uiniti, zar ne? - rekao sam. Lagano je kimnuo u znak prihvaanja.
Daljinsko upravljanje
Podigao sam metalni komad s hrpe odbaenih polica i tresnuo ga ondje gdje mu se vrat stapao s ramenom. To ga
je dobro sredilo. Za svaki sluaj, nekoliko sam ga puta utnuo u glavu i u muda. Zbog toga se nee jo vie ljutiti
na mene; vjerojatno me ve sada eli ubiti. No morao sam ga sprijeiti da izazove uzbunu. Profesionalac poput
ovoga to ionako oekuje; da su uloge drukije podijeljene, on bi meni ukazao ast. Ovo e ga sigurno izbaciti iz
igre na deset minuta, a meni je to dovoljno.
Iziao sam iz zaklona to mi ga je pruao automobil i na brzinu se ogledao naokolo. Nikoga na vidiku. Potrao
sam prema kontejneru; uza nj je stajala velika kanta to sam je mogao upotrijebiti kao odskonu dasku. Skoio
sam, odbacio se uvis i uhvatio se za krov. Uspentrao sam se gore. Odatle me je od slobode dijelio samo skok od
etiri i pol metra.
Znak je pokazivao put za Mavlords Boardwalk. Poao sam lijevo i potrao du travnatog nasipa, kraj kanti za
smee i na jo jedno parkiralite. Zaputio sam se ravno prema etalitu jer bih ondje mogao nai zaklon. Traio
sam toaletne prostorije, a uz malo sree nai u i izlaz na drugoj strani trgovakog centra.
etalite je izgledalo poput malenog trgovakog centra, a sastojalo se uglavnom od prodavaonica cipela i
estitki. Naao sam toaletne prostorije kraj kafia, otprilike na treini puta ispod arkada. Pogledavi dalje, vidio
sam da postoji jo jedan izlaz iz natkrivenog etalita. Uao sam u toaletne prostorije.
Dva su ovjeka prala ruke. Uao sam ravno u jednu kabinu i sjedio ondje dok sam ekao da se smirim.
Stavio sam slualicu u uho i ukljuio radio. Nisam gotovo nita uo, samo je neto krilo, ali to nita nije znailo.
Vjerojatno sam se nalazio na nedostupnom mjestu.
Toaletnim sam papirom obrisao krv i blato s cipela i hlaa, te se oistio to sam bolje mogao. Kad sam bio
siguran da su ona dvojica otila, iziao sam iz pregrade i oprao lice i ruke. U slualici sam i dalje uo samo
kranje.
Uao sam u kafi, naruio cappuccino i sjeo tri stola dalje od ulaza. Odatle sam mogao gledati oba izlaza sa
etalita. Nisam upadao u oi zbog ice u uhu jer su ih imali mnogi kuni detektivi i uvari.
( a 10 sam ih. Razgovarali su slobodno, kao da je radio siguran, i nisu koristili ifre. Provjerio sam i naao
prekida za kljunu tipku -napravu koja preko radija alje izabrane ifrirane poruke. Kad se to uini na dva ili
vie aparata, mogu bez opasnosti meusobno razgovarati. Svi ostali uli bi samo kranje.
Sluao sam kako neki od njih pretrauju podruje iza prodavaonica, gdje sam ostavio momka, a ostali pretrauju
mjesta koja nisam uspijevao identificirati. Meutim, nisam mogao uti bazu, sredinju kontrolu. Poeo sam
razmiljati o tome. Tada sam se zapitao zato su se u hotelu pojavili ti ljudi, a ne policajci u odorama. Ja sam
navodno ubojica koji je oteo dijete; u takvim situacijama oekivao bih do zuba naoruane specijalce koji iskau
iz kombija. Shvatio sam da me je to navelo da se vratim po Kelly. Trebao sam provjeriti identitet momka kojeg
sam oborio. Nije vano, sad je prekasno.
Kako su me tako brzo nali u Best Westernu? Jesu li otkrili odakle zovem London? Nemogue, previe brzo. Je
li rije o mojoj kreditnoj kartici kad sam uzimao sobu? Jo manje vjerojatno. Samo bi Tvrtka znala pojedinosti

28

mojih lanih dokumenata, a oni me ne bi izdali od straha da Amerikanci ne saznaju za njihove nepostojee
operacije. Dakle, sigurno je rije o slubenici na recepciji. Zacijelo je gledala vijesti i prepoznala Kellvnu
fotografiju. No ak ni to se posve ne uklapa. Poeo sam osjeati jaku nelagodu.
Ovi momci nisu neka bezazlena grupa. Kad sam naletio na ovjeka iz Baywatcha, nosio je sako s dvorednim
kopanjem, a bio je raskopan. Ali tek sam sada, razmiljajui o tome, shvatio da zapravo u poetku nije bio
raskopan. Sigurno je imao iak traku, a gumbi su sluili samo za ukras.
uo sam jo razgovora na radiju. Nali su ga. ovjek iz Bajtvatcha zove se Luther; ali onaj tko je upravljao
operacijom na terenu nije previe brinuo o Lutherovu stanju. Samo je elio znati moe li govoriti.
- Da, dobro mu je.
- Je li sam?
Daljinsko upravljanje
- Da, sam je.
- Je li vidio cilj?
- Ne, kae da nije vidio cilj, ali su jo uvijek zajedno.
- Zna li u kojem su pravcu otili? Uslijedila je stanka.
-Ne.
Zamislio sam Luthera kako sjedi na tlu i glavom se oslanja na automobil. Krpaju ga, a u njemu kljua bijes na
mene. U pozadini sam uo kako mrmlja informacije. Zvuio je gotovo pijano.
Poiljatelj ree: - Nema pojma o smjeru. I jo neto, naoruan je. Imao je pitolj uza se, a uzeo je i Lutherovo
oruje... ekaj...
uo sam kljocaj, a tada se onaj koji je bio uz Luthera ponovno javi vrlo uzrujanim glasom. - Imamo problem,
uzeo je radio! ovjek ima radio!
Zauje se efov glas: -Jebi ga! Svi, svima, prekini komunikacije! Prekidamo sada! Gotovo!
U slualici je nestao zvuk. Iskljuit e sve aparate i unijeti novu ifru. Lutherov je radio postao bezvrijedan. to
bih sada dao za klju ifre.
10.
Luther je rekao da nije vidio cilj, to znai da trae Kelly, a ne mene. Lice mi je gorjelo od gnjeva. To su ljudi
koji su ubili Keva, sigurno jesu. Ova potraga nema nikakve veze s policijom; to su ljudi koji ele dovriti posao.
Moda misle da ih je Kelly vidjela.
Sad sam ve ispio kavu i konobarica mi je odnijela alicu. Poeo sam im ovdje smetati; drugi ljudi ekaju na moj
stol. Vratio sam se u toaletne prostorije. Daljinski upravlja televizora jo uvijek se nalazio u mom depu. Bacio
sam ga u kantu za smee, zajedno s beskorisnim radijem.
to je s Kelly? to mogu dobiti ako se vratim onamo? to ako su je nali, ubili i sad ekaju da se ja vratim po
nju? Tako bih ja postupio. Mogao sam se sjetiti mnogih razloga protiv vraanja onamo.
Gluposti
Zaputio sam se natrag prema izlazu iz trgovakog centra. Pogledavi malo lijevo, jedva sam vidio krov
prodavaonice CompUSA. Parkiralite je jo uvijek bilo krcato, a kia je jae padala. Podigao sam ovratnik
Kevove jakne i pogledao prema glavnoj cesti. Vidio sam bistro Wendy's, poput otoka nasred parkiralita.
Ponovno je vrijeme za kavu. Provjerio sam ima li ispred mene traga mojim novim prijateljima i opet se posluio
visokim vozilima kao zaklonom.
Ponio sam hamburger i kavu do mjesta uz prozor. Nisam mogao vidjeti stranji dio zgrada, ali sam vidio bliu od
dvije pristupne ceste, onu prema kojoj sam trao kad sam sreo Luthera. Bolje nego nita. Wendy's je imao
igraonicu, to je izvrsna zatita; klinci su vriskali u golemoj kadi ispunjenoj raznobojnim teniskim lopticama dok
su njihovi roditelji sjedili i odmarali se, ba kao i ja.
Sjedio sam i zurio kroz prozor u kiu. Sjeao sam se trenutaka kad sam bio neposluan kao dijete, a ouh bi me
istukao i strpao u upu preko noi; uasavala me je kia to je udarala po prozirnom plastinom krovu; sjedio bih
ondje sav sklupan i mislio da e udovite doprijeti do mene ako to uspije kii. Dok sam bio vojnik i agent, u
mene su pucali, tukli su me, zatvarali; uvijek sam se bojao, ali nikad onako kao kad sam bio dijete. Mislio sam
na Kelly, samu u improviziranom skrovitu, a kia udara po kartonu. Tada sam to silom izbacio iz misli.
Preboljet e ona to. Ne bih smio dopustiti da me to optereuje; inio sam i gore stvari.
I dalje gledajui kroz prozor, vidio sam kako se bijeli taurus pojavljuje na pristupnoj cesti, zaustavlja se na
raskriju i ubacuje se u promet. inilo se da su unutra etvorica, svi u odijelima, iako je bilo teko procijeniti s
obzirom na kiu. etvorica u automobilu, to moda znai da odlaze; da voze Luthera u bolnicu, unutra bi bila
najvie trojica, jedan koji vozi i drugi vodi brigu o povrijeenome. Ostali bi se zadrali na mjestu dogaaja.
Osjeao sam da u uskoro donijeti odluku.
Morat u promijeniti izgled i to za male pare - imam otprilike 500 dolara, a trebat e mi svaki cent.
Popio sam kavu i vratio se na etalite. Naao sam prodavaonicu odjee i kupio tanki kini ogrta to se mogao
sloiti na veliinu rupia. Kupio sam kapu, od one moderne vrste to se nosi naopako tako da prednji dio visi
niz potiljak, a zatitni je znak bio sprijeda.

29

Zatim sam poao u Hour Eyes i kupio naoale u debelom okviru. Naoale doista mijenjaju oblik lica. Kad
god sam na nekom zadatku morao promijeniti izgled, ianje i naoale uvijek su se pokazali korisnima.
Drukija boja i razliit oblik su potrebni minimum.
Vratio sam se u toaletne prostorije kako bih se sredio. Zubima sam poderao unutranji dep kinog ogrtaa.
Novosteeni sig .45 zadjenuo sam za pojas traperica, a magazine sam stavio u depove. Ukoliko doe do guve,
moi u izvui oruje i pucati kroz ogrta.
Posljednjih etrdesetak minuta dnevne svjetlosti elio sam iskoristiti za prouavanje podruja s kantama i
kontejnerima; odlazak je mogao biti varka, a ja sam elio biti siguran da me nitko ne eka u zasjedi. Naumio sam
pregledati cijelo podruje, ali prije toga elio sam se vratiti i proi kraj hotela; htio sam vidjeti ima li ondje
policijskih automobila; tako bih vidio je li to uope bila slubena potraga. Ako Luther i njegovi prijatelji love
osumnjienog za umorstva, policija bi ve trebala biti ondje, uzimati otiske prstiju i izjave osoblja.
Stavio sam svoju krinku i u zrcalu pogledao washingtonskog najotkaenijeg minkera - pa, gotovo. Ako me
netko pozornije pogleda, mislit e da sam najstariji otkaenjak u gradu. Okrenuo sam kapu na pravu stranu i
krenuo. Zaputio sam se ravno preko parkiralita, preao glavnu cestu na raskriju i vratio se do Best Westerna.
Nita nisam vidio. Sve je djelovalo savreno normalno; na vidiku nije bilo niti jednog policijskog vozila.
Dok sam se vraao, razmiljao sam o stanju u kojem su Kev, Marsha i Aida ostavljeni. Zato ih je trebalo tako
iskasapiti? Luther i njegovi prijatelji nisu luaci ili narkomani, ve profesionalci; nita ne bi uinili bez razloga.
Zacijelo su eljeli ostaviti dojam povezanosti s drogom, kako bi pokrili sebe. S obzirom na broj napada na
Kevov ivot u prolosti, bilo bi sasvim normalno da policija zakljui da je netko na koncu uspio, te da su
poinitelji poludjeli i izmasakrirali cijelu obitelj kao opomenu ostalima. No ja sam znao da to nije razlog. Ubili
su Marshu jer su morali pretpostaviti da joj je Kev rekao ono to je znao, a zatim su morali ubiti Aidu jer nisu
eljeli svjedoke. Kelly zahvaljuje ivot injenici da je nisu vidjeli. Vjerojatno su tek nakon vijesti na televiziji
shvatili da nisu dovrili posao te da moda ipak postoji svjedok.
Nain na koji su izmasakrirali Aidu dozvao mi je u sjeanje priu o programu amerikih srca i umova u
Vijetnamu. U jednom su podruju cijepili protiv vodenih kozica djecu nekog sela. Vietkon-govci su doli tjedan
dana kasnije i svakom djetetu odsjekli ruku. Djelovalo je: vie nitko nije mislio na program srca i uma. Katkad
cilj opravdava sredstvo. Na neki sam nain cijenio Luthera i drutvo, ali znao sam da se s tim ljudima ne smijem
zajebavati -previe su mi slini.
Prometna guva bila je u punom zamahu i uskoro e se smraiti. Prodavaonice su jo uvijek bile otvorene i
krcate ljudi. Za mene je to bilo izvrsno jer sam se izgubio u mnotvu.
Dok sam hodao, drao sam glavu sputenu radi kie. Stigao sam do parkiralita kraj restorana Wendy's. Ovog
sam puta bio blie ogradi; briui naoale, pogledao sam preko zemljita iza trgovakog centra kad mi se
pojavilo na vidiku.
Zaulo se glasno siktanje zranih konica kad se kamion zaustavio kraj rampe za iskrcaj. Tri druga kamiona ve
su bila parkirana uz automobil kraj kojeg sam sreo Luthera. No ni ovdje, kao ni ispred hotela, nije bilo policije
koja pregledava mjesto zloina. Moda im ne odgovaraju vremenske prilike.
Bile su osvijetljene samo rampe na kojima se radilo. Hrpa kanti meu kojima sam sakrio Kelly uglavnom je bila
u sjenkama. Jednu su punili starim metalnim dijelovima polica. ak sam i tako daleko mogao uti glasnu buku i
zveket. Kelly je zasigurno premda od straha.
Nije bilo potrebno sve pretraivati; dovoljno sam vidio. Kad sam pogledao naprijed i pokuavao odluiti kamo
u poi, vidio sam kako se autobus zaustavlja ispred natkrivene ekaonice, ukrcava putnike i odlazi. Moda
emo se tako izvui odavde.
No ako su nali Kelly i postavili mi zasjedu, kamo u pobjei? Morao sam smisliti put za bijeg. Otimanje
automobila nije najbolje rjeenje u gradskom okruenju - privlai previe pozornosti. Bolje je koristiti guvu i
zbrku. Izabrao sam tri mogua izlaza.
Zadravanje na istome mjestu poveava mogunost otkrivanja, te sam se odluio na neko vrijeme maknuti.
Poao sam do prodavaonica. Morao sam i za Kelly kupiti neke stvari jer i ona mora promijeniti izgled. Bila je u
vijestima; sad je slavna.
Kupio sam joj zgodni veliki eir, prilino mlohav. elio sam joj zavui kosu pod eir i to bolje sakriti lice.
Takoer sam kupio tanko podstavljeni dui kaputi kako bi pokrila mrave noge, te komplet odjee za
devetogodinje dijete. Visoka je za svoju dob, pa sam zakljuio da je bolje uzeti vei broj. Kasnije sam se sjetio,
pa sam i sebi kupio nove traperice i majicu.
Nosei nekoliko vreica, vratio sam se putem du ograde. Udaljavao sam se od prodavaonica i gledao kako se
njihova svjetla odraavaju na mokrom asfaltu parkiralita. Promet se sporo odvijao glavnom cestom, a brisai su
radili punom brzinom.
Kad sam stigao do ograde, pogledao sam lijevo. Nije bilo nikakve promjene.
Nastavio sam hodati. Kad sam stigao u ravninu s prodavaonicama, pristupna se cesta poela penjati prema meni.
Doao sam do kraja ograde. Skrenuo sam lijevo niz skliski travnati nasip i naao se na pristupnoj cesti to je
vodila natrag prema prodavaonicama. Ponovno sam hodao du ograde i spustio se do pustog
podruja.

30

Kia je prainu pretvorila u kaljuu. Sad mi se ograda nalazila s lijeve strane, a rampe za ukrcaj s desne. Nastavio
sam hodati borei se protiv poriva da jednostavno potrim do Kelly, pograbim je i zbriem odavde. Tako ljudi
bivaju uhvaeni ili ubijeni.
Oi su mi zasigurno izgledale kao da su ukljuene u struju. Zvjerale su na sve strane i skupljale to je mogue
vie informacija. elio sam vidjeti zasjedu prije nego upadnem u nju. Sad vie nema povratka. Ako doe do
guve, bit u na sto ruku.
to ako Kelly nije ondje? Nazvat u 911 i rei da sam djevojicu iz vijesti vidio kako luta ovim podrujem. Ako
je nisu ve pokupili, nadam se da e je policija nai prije Lutherovih pajdaa. Sve to ukoliko je nisu ve nali.
Tada bih morao bjeati kad pone potraga za Nickom Stoneom. Onaj tko je nae, znat e i moje ime.
Stigao sam na dvadeset metara od kanti, a jo uvijek sam hodao ravnomjernim korakom. Vie ak nisam ni
gledao naokolo jer je to iziskivalo vrijeme i trud.
Stigao sam do kanti i poeo micati kartonske kutije. - Kelly, ja sam! Kelly! Vidi, rekao sam ti da u se vratiti.
Karton je bio posve mokar te se raspao u mojim rukama. Kad sam maknuo posljednji komad, vidio sam da se
nalazi u gotovo istom poloaju u kojem sam je ostavio, sklupana je sjedila na nekakvoj dasci. U mislima sam
vidio prizor kad sam je naao u garai. Barem se nije ljuljala i rukama pokrila ui. Bila je suha; moda je
udovite ulo, ali kia nije.
Podigao sam je na noge i ogrnuo je novim kaputiem. - Nadam se da voli ruiastu boju - rekoh. - I ovo sam ti
kupio. - Stavio sam joj eiri na glavu kako bih je donekle zatitio od kie i hladnoe.
Zagrlila me je. Nisam to oekivao pa nisam znao kako bih reagirao. Samo sam joj nastavio govoriti. Stisnula me
je jae.
Namjestio sam joj eiri. Evo, tako e ostati suha. Sad poimo da se okupa i neto pojede, moe?
Nosio sam vreice u lijevoj ruci, a Kelly je vrsto uhvatila moj lijevi rukav dok smo hodali. Djelovalo je
nezgrapno, ali desna mi je ruka morala biti slobodna da mogu izvui pitolj.
Autobus je bio umjereno popunjen kupcima i gomilom vreica kupljene robe. Kelly se stisnula uza me na sjedalu
do prozora. eiri se pokazao vrlo korisnim; kosu sam joj uvukao unutra, a sputeni obod pokrivao joj je lice.
Dobro sam se osjeao. Spasio sam je od Luthera i njegovih pajdaa. Uinio sam pravu stvar.
Vozili smo se prema Alexandriji, podruju za koje sam znao da se nalazi juno od sredita DC-a, ali unutar
zaobilaznice, a ili smo onamo jer je tamo vozio prvi autobus koji je naiao.
Svi su bili umorni i mokri, a stakla su bila posve zamagljena. Nagnuo sam se preko Kelly i rukavom obrisao
kondenzaciju sa stakla, ali to mi nije pomoglo. Pogledao sam naprijed gdje su brisai na vjetrobranu radili
punom parom.
Najprije smo morali nai hotel, a morali bismo uzeti sobu u roku od sat vremena jer ako to bude kasnije, izgledat
e vrlo neobino.
- Nick?
Nisam je elio pogledati jer sam mogao pretpostaviti to e pitati.
- Da?
- Zato su te oni ljudi lovili? Jesi li uinio neto loe? Osjeao sam kako me promatra ispod eiria.
- Ne znam tko su oni, Kelly. Jednostavno ne znam. - Pogleda i dalje prikovana za vjetrobran, pitao sam je: - Jesi
li gladna?
Daljinsko upravljanje
Krajikom oka vidio sam kako se njezin eiri mie gore-dolje.
- Jo malo pa emo stii. to eli? McDonald's? Wendy's? Kimnula je za oboje, a zatim je neto promrmljala.
Jo uvijek sam
gledao kroz prozor. - to si rekla?
- Micky d's.
- Micky d's?
- McDonald's! Ukljui se u program!
- Ah, dobro, to emo uzeti.
Prepustio sam se svojim mislima. Odsad u koristiti samo gotovinu; morao sam pretpostaviti najgore, a to je da
su mi uli u trag preko kreditne kartice. Unato tome, ipak u ponovno nazvati London. Duboko u sebi
pretpostavljao sam da su vjerojatno ve unitili moj dosje, ali to mogu izgubiti?
Proli smo kraj mjesta pod nazivom Roadies Inn. Odgovaralo je mojim potrebama. Nisam imao pojma gdje se
nalazimo, ali to nije bilo vano, to u kasnije otkriti. Dao sam znak vozau da emo izii na sljedeoj postaji.
Kad je Roadies Inn izgraen u ezdesetim godinama, vjerojatno je sjajno izgledao. Sad je ak i trava ispred
hotela djelovala blijedo, a na crvenom neonskom znaku treptala su dva slova. Savreno.
Virnuo sam kroz vrata prema recepciji. ena dvadesetih godina sjedila je za stolom, puila i gledala televizijski
program. Samo sam se nadao da nismo bili glavne zvijezde u vijestima. Iza nje, u stranjem uredu, vidio sam
elavog, debelog mukarca, vjerojatno kasnih pedesetih godina, kako radi za pisaim stolom.
- elim da me ovdje eka, Kelly. - Pokazao sam prema zidu hotela ispod stubita.
To joj se nije svidjelo.

31

- Neu se dugo zadrati - rekao sam i poeo hodati unatrag prema vratima. - Samo me tu ekaj, odmah u se
vratiti. - Ve sam stigao do vrata. Uperio sam prst u nju, kao da uvjebavam psia. - Tu budi, u redu?
Slubenica na recepciji imala je na sebi traperice i majicu. Njezina je kosa bila izrazito plava, osim korijena.
Otkinula je pogled s ekrana i automatski rekla: - Dobar dan, mogu li vam pomoi?
- Treba mi soba za moda tri ili etiri noi.
- Svakako,- za koliko osoba?
- Dvije odrasle osobe i dijete.
- Svakako, trenutak. - Prela je prstom niz registar. Prikazivale su se vijesti. Okrenuo sam se i gledao, ali nisu
rekli
nita o umorstvima. Moda smo ve postali stara vijest. Nadao sam se da je tako.
- Mogu li dobiti vau kreditnu karticu?
Napravio sam grimasu. - Ah, tu imamo problem. Putovali smo avionom pa su nam ukrali torbe. Bili smo na
policiji, a sad ekam nove kartice, ali zasad plaam gotovinom. Jasno mi je da morate provui karticu kroz
aparat, ali moda ako platim unaprijed, a vi iskljuite telefon u sobi?
Poela je kimati glavom, ali izraz njezina lica jo uvijek nije bio meni u prilog.
- Doista smo u nevolji. - Glumio sam mokrog i alosnog Britanca u inozemstvu. - Sutra moramo poi na
britansko veleposlanstvo i pobrinuti se za putovnice. - Izvadio sam nekoliko novanica.
inilo se da treba neko vrijeme dok joj sve to sjedne. - Zao mi je to to ujem. - Zastala je ekajui da joj se u
mozgu sve to sredi. -Pozvat u upravitelja.
Pola je u ured, a ja sam gledao kako razgovara s elavim ovjekom. Po njihovim kretnjama zakljuio sam da joj
je to otac. Osjetio sam kako mi se niz lea sputa kap znoja. Ako nam ne budu dali sobu, nai emo se
kilometrima daleko od sljedeeg motela i morat emo pozvati taksi i tako se vie izloiti.
Pouri! Okrenuo sam se i pogledao van, ali nisam vidio Kelly. Jebi ga, nadao sam se da nee uletjeti neki
gospodin Savjesni Graanin i pitati tko je malenu djevojicu ostavio samu na kii. Brzo sam poao do vrata i
pogledao van. Jo uvijek je bila ondje, stajala je na mjestu na kojem sam je ostavio.
Daljinsko upravljanje
Vratio sam se do recepcije ba kad se tata pojavio iz stranjeg ureda. Djevojka je razgovarala telefonom, primala
rezervaciju za sobu.
- Samo sam provjerio da na automobil ne blokira put. -Osmjehnuo sam se.
- ujem da imate problem? - Tata je na licu imao isprazni osmijeh. Znao sam da e sve biti u redu.
- Da - uzdahnuo sam - bili smo na policiji i stupili u vezu s kompanijama za kreditne kartice. Samo ekamo da
se to sredi. Dotad imam samo gotovinu. Platit u unaprijed za tri dana.
- To nije nikakav problem.
Bio sam siguran da nije. Naa malena transakcija gotovine nikako nee nai put u knjige. Ono to neki ljudi zovu
bijelim smeem, Kev je obiavao zvati djecom kukuruza; moda im treba neko vrijeme da shvate situaciju, ali
zarada je zarada na svakom jeziku.
Nasmijeio se. - Neemo vam iskljuiti telefon.
Glumio sam zahvalnog Britanca i upisao se u knjigu gostiju, a tada smo se Kelly i ja popeli betoniranim stubama
na drugi kat.
Kelly je oklijevala ispred sobe, a zatim me pogledala i rekla: -Nick, elim vidjeti mamu. Kad mogu poi kui?
Sranje, neemo ponovno o tome. Vie od svega na svijetu elio sam da moe poi kui i vidjeti mamu. Imao bih
manje problema. - Uskoro, Kelly - rekoh. - Zaas u ti donijeti neto za jelo, u redu?
- U redu.
Ispruio sam se na krevetu i razmislio to mi je najprije initi.
- Nick?
- Da? Gledao sam u strop.
- Smijem li gledati televiziju? Hvala Bogu na tome.
Posegnuo sam za daljinskim i na brzinu pregledao programe, provjeravajui da negdje nismo nas dvoje u
vijestima. Naao sam crtice i zadrao se na tome.
Donio sam odluku. - Sad idem van da bih nam kupio neto za jelo - rekao sam i razmiljao o jedinoj mogunosti
to je jo nisam iskoristio. - Ti ostani ovdje, isto kao i ranije. Stavit u na vrata natpis NE SMETAJ, a ti nemoj
nikome otvarati. Razumije li?
Kimnula je.
Javna govornica nalazila se kraj prodavaonice korejske hrane. Jo uvijek je padala kiica; uo sam zvuk
automobilskih guma na mokrom asfaltu dok sam prelazio cestu.
Ubacio sam nekoliko novia i utipkao broj.
uo sam: - Dobra veer. Britansko veleposlanstvo. Kako vam mogu pomoi?
- elio bih razgovarati s ataeom za obranu, molim vas.
- Mogu li znati tko zove?
- Zovem se Stamford. - Jebi ga, nemam vie to izgubiti.

32

- Hvala vam. Trenutak, molim vas.

Gotovo odmah javi se strogo slubeni glas. - Stamford? -Da.
- ekajte.
Uslijedio je dugotrajni jednolini zvuk, a ja sam poeo misliti da su mi opet prekinuli vezu. No nakon tridesetak
sekundi uo sam Simmondsa. Zacijelo su moj poziv proslijedili u London. Hladnokrvan kao i uvijek, on ree: ini se da ima nekih problema.
- Problem nije prava rije.
Prikrivenim govorom ispriao sam mu sve to se dogodilo otkako sam zadnji put zvao.
Simmonds me je sluao bez upadica, a tada ree: - Ja zapravo ne mogu mnogo uiniti. Oito razumije situaciju
u kojoj se nalazim? -Vidio sam da je prilino bijesan na mene. - Reeno ti je da se odmah vrati. Ogluio si se o
zapovijed. Nisi ga smio posjetiti, zna to. - Jo uvijek je djelovao hladnokrvno, ali znao sam da u sebi kljua.
Mogao sam ga zamisliti za pisaim stolom u zguvanoj koulji i vreastim hlaama, a na stolu se nalazi
obiteljska fotografija i moda uskrnja jaja za djecu, i uz to hrpa vruih fakseva iz Washingtona za koje se
trebalo pobrinuti.
- To nije nita u usporedbi sa situacijom u koju te ja mogu dovesti - rekoh. Imam stvari koje tebe i tvoje ljude
uope ne bi prikazale pretjerano britanskima. Sve u razotkriti onome tko eli sluati. Ovo nije blef. Potrebna mi
je pomo da se izvuem iz ovog sranja i potrebna mi je sada.
Uslijedila je stanka; strpljivi roditelj koji eka da se njegovo dijete smiri.
- Tvoj je poloaj prilino osjetljiv, bojim se - ree Simmonds. -Nita ne mogu uiniti, osim ako nema nekakav
dokaz da nisi umijean. Predlaem da se svim silama potrudi otkriti to se dogodilo i zato, a tada moemo
razgovarati pa u ti moda moi pomoi. Kako ti to zvui? Moe izvriti svoju prijetnju, ali ja ti to ne bih
preporuio.
Osjeao sam kako me njegova ruka stee za vrat. Bez obzira hoe li popustiti ili e riskirati da blefiram, ostatak
ivota provest u u bijegu. Tvrtka ne voli da joj netko prijeti i ucjenjuje ju.
- Zapravo nemam izbora, zar ne?
- Drago mi je da i sam to uvia. Donesi ono to nae. Veza se prekinula.
Misli su mi letjele glavom dok sam polako ulazio u prodavaonicu. Kupio sam boicu boje za kosu - jednim
pranjem se nanosi, a s dvanaest pranja se ispire i napravicu za ianje. Takoer sam kupio cijeli komplet za
pranje i brijanje jer ne smijemo izgledati kao dvije skitnice koje lutaju Washingtonom. Potom sam ispunio kolica
bocama coca-cole iz hladnjaka, jabukama i slatkiima.
Nisam mogao nai micky d's pa sam na koncu uao u restoran Burger King. Kupio sam dva mega hamburgera i
vratio se u hotel.
Pokucao sam na vrata dok sam ih otvarao. - Pogodi to imam? Hamburgere, preni krompiri, pite od jabuka,
vruu okoladu...
Uza zid kraj prozora nalazio se maleni okrugli stol. Vreice sam bacio na krevet, jelo sam dramatinom kretnjom
poloio na stol, poput ovjeka koji se s plijenom vraa iz lova. Poderao sam papirnate omote i rairio ih po stolu
umjesto stolnjaka, istresao sam krompirie i otvorio umak te smo navalili na jelo. Zacijelo je umirala od gladi.
Priekao sam dok joj usta nisu bila puna jela. Sluaj, Kelly, zna kako odrasle cure uvijek bojaju kosu, iaju
je i prave svakakve frizure? Mislio sam da bi to i ti mogla pokuati. Nije djelovala uznemireno.
- to ti se svia, izrazito tamnosmea? Slegnula je ramenima.
elio sam to obaviti prije nego shvati to se zapravo dogaa. im je dokrajila toplu pitu od jabuka, poveo sam
je u kupaonicu i rekao joj neka svue koulju i majicu. Provjerio sam toplinu vode i nagnuo je nad kadu, brzo joj
smoio kosu, a zatim je obrisao i poeljao. Ukljuio sam aparat za ianje, ali nisam bio sasvim siguran to
radim. Shvatio sam da je zapravo namijenjen ureivanju brada, a dok sam nauio njime raditi, njezina je kosa
uasno izgledala. to sam je vie pokuavao dotjerati, postajala je sve kraa. Uskoro sam je skratio do ovratnika.
Dok sam prouavao boicu boje i pokuavao proitati upute, Kelly ree: - Nick?
Jo uvijek sam itao upute i nadao se da njezinu kosu neu pretvoriti u ukastocrvenu masu.
- to je?
- Poznaje li ljude koji su te lovili? Ja bih trebao postavljati pitanja.
- Ne, Kelly, ne poznajem ih, ali u saznati tko su. - Razmiljao sam o tome i odloio boju za kosu. Stajao sam
iza nje pa smo se promatrali u zrcalu. Oi joj vie nisu bile onako crvene po rubovima. Moje su djelovale jo
tamnije i umornije. Gledao sam je jo malo. - Kelly - na koncu u ja - zato si otila u skrovite?
Nita nije rekla. Vidio sam da je poela kritikim okom promatrati moje umijee friziranja.
- Je li tata viknuo Disnevland?
- Nije.
- Zato si se onda sakrila? - Ovo je ve postalo previe napeto za mene. Morao sam se neim baviti. Uzeo sam
boju za kosu.
- Zbog buke.
Poeo sam nanositi boju na njezinu kosu.
- O, kakva je to buka bila?

33

Daljinsko upravljanje
Pogledala me je u zrcalu. - Bila sam u kuhinji, ali sam ula neku runu buku iz dnevne sobe. Pola sam onamo i
pogledala.
- to si vidjela?
- Tata je vikao na ljude, a oni su ga tukli.
- Jesu li te vidjeli?
- Ne znam, nisam ula u sobu. Samo sam eljela dozvati mamu neka doe pomoi tati.
- I to si uinila?
Spustila je pogled. - Nisam mu mogla pomoi, premalena sam. -Kad je ponovno podigla glavu, vidio sam da joj
lice gori od stida. Donja joj je usna poela podrhtavati. - Potrala sam u skrovite. eljela sam poi k mami, ali
ona je bila gore s Aidom, a tata je vikao na te ljude.
- Potrala si u skrovite? -Da.
- Jesi li ostala ondje?
- Da.
- Je li dola mama i zvala te?
- Ne. Ti si doao.
- Znai, nisi vidjela mamAidu? -Ne.
U mislima mi je bljesnuo prizor dvaju mrtvih tijela.
Zagrlio sam je dok je jecala. - Kelly, ti nisi mogla pomoi tati. Ti su ljudi bili previe veliki i jaki. Vjerojatno mu
ni ja ne bih mogao pomoi, iako sam odrastao. Nisi ti kriva to je tata ozlijeen. Ali sad mu je dobro i eli da te
ja uvam dok se posve ne oporavi. Mama i Aida morale su poi s tatom. Jednostavno nije bilo vremena da uzmu
i tebe.
Pustio sam je da malo plae, a tada sam rekao: - Jesi li vidjela nekoga od onih koji su nas danas lovili?
Odmahnula je glavom.
- Jesu li ljudi koji su bili s tatom imali na sebi odijela?
- Valjda jesu, ali imali su preko toga neto za lienje.
Shvatio sam na to je mislila. - Ono to je tata obiavao odjenuti kad je liio kuu? - Kretnjama sam pokazao
kako se navlai kombinezon.
Kimnula je.
- Dakle, eli rei da su na sebi imali odijela i preko njih stvari za lienje?
Kelly ponovno kimne.
Znao sam; ti su momci dobri, to su teroristi. Nisu eljeli da runa crvena tvar poprska njihova elegantna odijela.
Pitao sam je koliko je bilo ljudi i kako su izgledali. Zbunila se i djelovala uplaeno. Usna joj je ponovno poela
drhtati. - Mogu li se uskoro vratiti kui? - Borila se protiv plaa.
- Da, uskoro, uskoro. Kad tati bude bolje. Do tada u te ja uvati. Hajde, Kelly, sad emo te pretvoriti u veliku
djevojicu.
Isprao sam joj kosu i poeljao je, a zatim sam je odmah odjenuo u novu odjeu. Budemo li morali krenuti dalje,
elio sam da bude odjevena, te sam joj rekao da smije skinuti samo eiri, kaput i cipele.
Pogledala se u zrcalu. Nova odjea bila joj je prevelika, a kosa -pa, nije djelovala previe sigurno.
Gledali smo crtice i ona je s vremenom usnula. Leao sam i zurio u strop, razmiljajui o svojim mogunostima,
ili bolje reeno, pokuavajui se zavarati da ih imam.
to je sa Slackom Patom? On bi mi sigurno pomogao da moe, ako se nije pretvorio u nekakvog drogiranog
hipija nove ere. No jedini nain stupanja u vezu s njim koji mi je padao na pamet bio je preko restorana o kojem
je obiavao esto priati i veliati ga. Onako kako ga je opisivao, praktiki je ondje ivio. Problem je bio u tome
to se nisam mogao sjetiti kako se zove, samo da je na breuljku na rubu Georgetowna.
to je s Euanom? On mi sada ne moe pomoi jer se zacijelo jo uvijek nalazi u Ulsteru, a ja nikako ne mogu
stupiti u vezu s njim dok se ne vrati u Englesku.
Daljinsko upravljanje
Pogledao sam Kelly. Tako e morati ivjeti narednih dana, uvijek odjevena, spremna za bijeg na jedan moj mig.
Pokrio sam je perinom.
Skupio sam sve otpatke i bacio ih u ko, provjerio je li natpis jo uvijek na vratima, a njezine cipele u depovima
kaputia. Provjerio sam leita u oba pitolja - 9milimetarskog u Kevovoj jakni i siga za mojim pojasom. Nema
sumnje da e se Kelly pojaviti u svim sutranjim novinama, ali barem smo spremni za pokret, ako doe do
najgorega. Znao sam put za bijeg, a neu oklijevati budem li morao pucati.
Izvadio sam novu odjeu iz vreice i odnio je u kupaonicu. Obrijao sam se i razodjenuo. Zaudarao sam; Kevove
su stvari s unutranje strane bile umrljane krvlju. Znoj ju je razrijedio i proirio je po leima i ramenima koulje,
te po nogavicama traperica. Sve sam stavio u plastinu vreicu to u je ujutro baciti u smee. Istu-irao sam se
vruom vodom i oprao kosu. Zatim sam se odjenuo, provjerio jesu li vrata zakljuana i legao na krevet.
Probudio sam se oko pet i trideset ujutro, nakon teko prospavane noi. Nisam bio siguran je li sve to bilo samo
san.

34

Ponovno sam razmislio o novcu. Nikako ne smijem koristiti kreditne kartice jer moram pretpostaviti da su ih
zaledili ili e mi preko njih ui u trag. Dakle, gotovina ili nita - to u dananje vrijeme na Zapadu nije lako. Pat
e me opskrbiti sredstvima, ako ga naem, ali znao sam da na sve mogue naine moram pokuati doi do novca.
Kelly je naveliko hrkala. Podigao sam kodirani kartica-klju, tiho zatvorio vrata za sobom, provjerio je li natpis
na svome mjestu i potraio aparat za gaenje poara.
12.
Dok sam prolazio kraj otvorenih vrata spremita, opazio sam na polici nekoliko klinastih podupiraa za vrata.
Uzeo sam dva.
Aparat za gaenje poara naao sam na zidu kraj dizala. Hitro sam odvio ep i izvadio cilindar ugljinog
dioksida, dvadeset tri centimetra dugaku crnu elinu cijev. Stavio sam je u dep i vratio se u sobu.
Tri rezervna magazina za sig .45 spremio sam u lijevi dep Kevove jakne i odluio da u drugi pitolj ostaviti u
sobi. Sakrio sam ga u vodokotli. Oruje se moe kratko vrijeme moiti. Samo nisam elio da ga Kelly nae i
pone raditi gluposti.
Jo sam malo drijemao, probudio se i ponovno zadrijemao. U sedam sati ve mi je postalo dosadno i osjeao sam
glad. Doruak je bio ukljuen u cijenu sobe, ali da bih ga dobio, morao sam sii dolje do recepcije.
Kelly se poela mekoljiti. - Dobro jutro - rekoh. - eli li togod pojesti?
Zijevala je i sjela na krevet, a izgledala je poput straila jer je zaspala s mokrom kosom. Odmah sam ukljuio
televizor jer zapravo nisam znao to bih joj mogao reci. Zagledala se u svoju odjeu i pokuala shvatiti zato nije
u pidami.
- Zaspala si - nasmijao sam se. - Sino te ak nisam mogao ni razodjenuti. Hej, ovo je poput kampiranja, zar ne?
To joj se svidjelo. - Da - nasmijeila se, jo uvijek pospano.
- eli li da ti donesem neto za doruak?
Nije me pogledala, ve je samo kimnula glavom prema televizoru.
- Zapamti, ovo vrijedi svaki put; nikad, nikad ne smije otvarati vrata. Kad se vratim, otvorit u ih kljuem.
Nemoj ak micati ni zavjese jer e tada istaice misliti da smiju ui, a mi ni s kim ne elimo razgovarati, zar
ne? Ostavit u na vratima natpis NE SMETAJ, u redu?
Kimnula je. Nisam bio siguran koliko je shvatila od onoga to sam joj rekao. Uzeo sam pladanj na kojem se
nalazila posuda s ledom, stavio naoale i siao do recepcije.
Ondje je ve vladala prilina guva: ljudi s kombijima za kampiranje koji nisu htjeli spavati u vozilima,
trgovaki putnici koji su izgledali isto i svjee, kao na prospektima svojih proizvoda.
Prostor za doruak sastojao se od dva ili tri stola kraj aparata za kavu ispod televizora. Uzeo sam tri paketia
itarica, pecivo, nekoliko jabuka, dvije alice kave i sok od narane.
Dijete kukuruza upravo je zavrilo svoju smjenu. Prila mi je. -Nadam se da e sve biti u redu s vaim
putovnicama - nasmijeila se i uzela pecivo.
- Siguran sam da e biti u redu. Potrudit emo se da ugodno provedemo odmor.
- Ako vam togod treba, samo doite i pitajte.
- Hvala. - Priao sam recepciji i uzeo besplatni primjerak USA Today. Takoer sam iz pune zdjele uzeo kutiju
ibica s reklamom Roadies Inna, te spajalicu za papir to se nalazila u pepeljari punoj elastinih gumica i drugih
uredskih sitnica. Tada sam se vratio u sobu.
Deset minuta kasnije Kelly je vakala itarice i netremice gledala crtice.
- Izii u na otprilike pola sata - rekoh. - Moram neto obaviti. Dok me nema, ti se lijepo umij tako da bude
uredna i ista kad se vratim, i poeljaj se. Hoe li ti biti dobro samoj, sad kad ima frizuru velike djevojice?
Slegnula je ramenima. - Svejedno.
- Koje su tvoje najdrae boje?
- Moje najdrae boje su ruiasta i plava.
- Pa, imamo ruiastu. - Pokazao sam kaputi to je visio na vjealici, a iz depova su virile cipele. Tu sam imao
sree. - Sada ti moram nabaviti neto plavo.
Na brzinu sam toaletnim papirom oistio naoale, vratio ih u kutiju i u Kevov dep, a potom sam odozgo
navukao dugaki crni kini ogrta i provjerio je li u depu cilindar. Ispraznio sam sitni iz depova elio sam
smanjiti zvukove, a ionako sam se uvijek osjeao bolje ako sam po odjeci imao to manje stvari.
U ruci sam drao kapu i bio sam spreman za pokret.
- Neu se dugo zadrati. Zapamti, nikome ne smije otvoriti vrata. Vratit u se prije nego me bude oekivala.
Kia je prestala, ali je nebo i dalje bilo sivo, a tlo mokro. Cestu su zakrila vozila to su se kretala prema sreditu
DC-a. Plonike su preplavili pjeaci.
Hodao sam ustro kako bih drao korak sa slubenicima, koji su svi na licima imali izraz uurbanosti, a cijelo
sam vrijeme pogledom traio idealno mjesto na kojem mogu na brzinu neto zaraditi i vratiti se u hotel prije
nego Kelly pone paniariti.
Jo je bilo rano za trgovaki centar jer se prodavaonice otvaraju tek oko deset, a u tom podruju nema mnogo
hotela svi se nalaze dalje prema sreditu grada. Bilo je oduaka fast-food restorana, ali oni obino imaju samo

35

jedan ulaz i izlaz, a u toaletnim prostorijama ima previe guve, dakle, to ne bi bio dobar izbor. Benzinska crpka
bi odgovarala, ukoliko ima vanjski zahod to se moe otvoriti jedino kljuem dobivenim na blagajni.
Hodao sam naokolo moda dvadeset minuta. Proao sam kroz dvije benzinske crpke na kojima je vladala
prilina guva, ali bile su moderne, s unutranjim toaletnim prostorijama.
Na koncu sam ipak naao ono to sam traio, vanjski zahod s natpisom na vratima: KLJU JE NA BLAGAJNI.
Provjerio sam jesu li vrata zakljuana, a zatim nastavio hodati.
Sad sam traio dvije stvari: mjesto koje nee upadati u oi, a s kojeg mogu promatrati okolinu, te put za bijeg.
Malo dalje, na drugoj strani ceste, nalazio se niz odvjetnikih ureda, kreditnih tedionica i agenata osiguranja,
sve u prelijepim zasebnim kuama od cigle iz tridesetih godina; izmeu njih prolazile su naizgled esto koritene
uliice. Poao sam onamo, zaputio se jednom uliicom i iziao na paralelnu cestu; skrenuvi desno, hodao sam
do raskrija, skrenuo lijevo, a zatim opet desno u jo jednu uliicu. Cijelo je podruje savreno za uglove i
razdaljinu. Drugim sam se putem vratio do benzinske crpke.
Autobusna postaja nalazila se na suprotnoj strani ulice, udaljena stotinjak metara. Polako sam se zaputio onamo i
stao na ulazu u jednu zgradu; sve je moralo izgledati prirodno; morao sam imati razlog za ono to inim. Dvoje
ili troje ljudi je ekalo, a potom je red postupno postajao dui; stigao je autobus, a na postaji je opet ostalo dvoje
ili troje ljudi. Gledao sam plou svakog autobusa na kojoj pie odredite, navukao na lice izraz dosade jer to nije
onaj to ga ekam i vraao se do ulaza u kuu.
Ljudi u dananje vrijeme ne nose sa sobom mnogo gotovine, pogotovo ne ovdje u zemlji kreditnih kartica.
Idealna rtva je uvijek turist - oni obino nose vie gotovine i putnike ekove -ali nije vjerojatno da e ih biti u
ovom dijelu grada.
Tijekom razdoblja od tridesetak minuta vidio sam etiri ili pet moguih rtava koje su odlazile po benzin, ali
naalost, inilo se da nitko ne mora u zahod. Mislio sam na Kelly; nadao sam se da se dri scenarija.
Bijeli momak dvadesetih godina u novom camaru skrenuo je na benzinsku crpku. Imao je probne tablice dok je
ekao novu registraciju. Imao je na sebi vreastu trenirku svih moguih boja i odgovarajue teniske. Kosa mu je
sa strane bila obrijana, a ostatak mu je strio uvis. U automobilu je tretio radio, a vibracije basa mogao sam
osjetiti ak i na takvoj udaljenosti.
Napunio je spremnik gorivom i poao platiti. Kad je iziao, nosio je neto slino malenom komadu drveta.
Skrenuo je lijevo prema zahodu. To je moj momak.
Koraknuo sam na cestu, podigao ovratnik i krenuo preko. Stavljao je novanik u gornji dio trenirke i zakopao
patentni zatvara. Ve sam provjerio kamere za nadzor na benzinskoj crpki i zakljuio da to nee biti problem;
okrenute su prema crpkama kako bi snimile one koji odlaze bez plaanja, a ne prema zahodu kako bi snimile
kradljivce toaletnog papira.
Kad sam odlazio s autobusne postaje, bio sam ovjek koji je hitno morao obaviti nudu i vie nije mogao ekati
da stigne autobus. Malo je vjerojatno da e to opaziti netko od onih na auto-busnoj postaji; rano ujutro ljudi
razmiljaju o poslu to ih toga dana oekuje, ili o svojim hipotekama, ili o djeci, ili o eninoj glavobolji od
prethodne veeri; nee se previe optereivati ovjekom koji ide u zahod. Zaputio sam se prema vratima
koracima koji su me inili ovjekom s punim mjehurom i uao.
Prostorija je bila velika otprilike etiri metra za etiri, prilino ista i ispunjena mirisom dezinfekcijskih
sredstava. Ravno naprijed vidio sam dva pisoara, umivaonik i na zidu kutiju s papirnatim ubrusima. Moj je
momak bio u jednoj od dvije kabine s desne strane.
uo sam zvuk otvaranja patentnih zatvaraa, ukanje odjee i tiho kaljucanje. Zatvorio sam vrata za sobom i
cipelom zabio dva podupiraa za vrata. Nitko nee ui niti izii ukoliko ja to ne elim.
Stajao sam kraj pisoara i pretvarao se da mokrim. Ruke su mi se nalazile sprijeda, ali su drale elini cilindar.
Bit u mu okrenut leima dok ne izite kako bi oprao ruke.
Stajao sam ondje tri ili etiri minute. uo sam ga kako mokri. To je prestalo, a tada nita. Tipu treba previe
vremena. Okrenuo sam glavu desno, kao da gledam kroz maleni prozor s reetkama, ali sam se i dalje drao kao
da mokrim za sluaj da me moe vidjeti te, iz nekog razloga, ne eli izii.
Zatim sam, polako se osvrnuvi preko ramena, ugledao neto doista bizarno. Ameriki javni zahodi imaju vrata
saloonskog tipa, s veim otvorom na dnu i na vrhu nego u Engleskoj. Kroz donji otvor vidio sam jednu nogu,
mislim desnu, na podu i okrenutu prema zahodskoj koljki, a donji dio trenirke nije mu se nalazio oko glenjeva.
To mi se uinilo udnim poloajem, ali svega ima na svijetu. Tada sam opazio da su vrata lagano odkrinuta.
Nije ih zakljuao.
Nisam kanio stajati i razmiljati o tome. Stegnuvi cilindar desnom rukom i ispruivi lijevu ruku kako bih se
zatitio, hitro i tiho krenuo sam prema vratima. U posljednjem trenutku duboko sam udahnuo, spustio rame i
zaletio se na vrata.
Tresnuo je o zid i viknuo: - to, dovraga! to, dovraga! - Ispruio je ruke kako bi se pokuao zaustaviti da ne
padne, a vrata se nisu dala otvoriti; drao ih je svojim tijelom.
Morao sam ponovno navaliti. Odluujue i brzo pravilo pljake bilo je ba to: odluno i brzo. Bacivi se svom
teinom na vrata, stisnuo sam ga uza zid. Bio je krupan momak; morao sam biti oprezan jer bih mogao stradati.
Lijevom rukom zgrabio sam aku njegove kose pune gela i povukao mu glavu na lijevu stranu, razot-krivi desni

36

dio njegova vrata.

Ako nekoga udara, ne slui se samo rukom. Morao sam cilindru dati to vie teine, poput boksaa koji se slui
bokovima i gornjom polovicom tijela da bi pojaao zamah. I dalje gurajui vrata lijevom rukom, podigao sam
cilindar u desnoj, zamahnuo cijelim tijelom i tresnuo ga odmah ispod uha. elio sam ga samo onesposobiti, a ne
ga ubiti ili mu zauvijek otetiti mozak; da sam to elio, tresnuo bih ga nekoliko puta po glavi. Ovako, ovo mu
nee biti ba najbolji dan, ali to se moe - pogreno mjesto u pogrenom trenutku.
Dobro sam ga udario. Zastenjao je i skljokao se na pod. Sredio sam ga i nema sumnje da sad gleda zvjezdice;
zacijelo ga je obuzeo osjeaj praskanja i vrtoglavice to ga donosi polunesvjestica. Samo e se eljeti sklupati,
nekamo se zavui i sakriti. Zato sam upotrijebio cilindar, a ne pitolj. Ne moe se predvidjeti neija reakcija na
pitolj. Mogao je biti policajac na tajnom zadatku koji i sam ima pitolj, mogao je biti neki graanin spreman na
junaenje. Sad to ionako nije vano. Stari su naini uvijek najbolji.
Tresnuo je glavom o vodokotli i razbio nos, a krv mu je tekla niz bradu. Isputao je nekakav prodorni, djeji
zvuk. Bio je u usranom stanju, ali preivjet e. Udario sam ga jo jednom, za svaki sluaj; elio sam da neko
vrijeme bude tiho i bez svijesti. Prestao je cviliti.
Stavio sam mu lijevu ruku na glavu i okrenuo je od sebe. Nisam elio da me kasnije prepozna. Desnom sam
rukom opipao njegov trbuh i okrenuo gornji dio arene trenirke prema sebi, otvorio patentni zatvara i izvadio
njegov novanik. Tada sam mu poeo opipavati depove za sluaj da jo negdje ima spremljeno neto novca.
Prsti su mi naili na plastinu vreicu to je ispunjavala moj dlan. Izvukao sam neto to je izgledalo poput
dovoljno bijelog praha za slanje cijelog njegovog susjedstva u orbitu, sve u lijepim malim plastinim omotima,
spremno za prodaju. Meni nee koristiti; ostavio sam ih na podu.
Tek sam tada shvatio ime se bavio dok sam ja ekao da izie. vrsto stegnuta oko njegove lijeve nadlaktice bila
je gumena cjevica, a krv je kapala iz male ubodne rane. Zacijelo je podigao lijevu nogu na zahodsku koljku
kako bi pridravao ruku dok si daje injekciju. Vidio sam pricu na podu.
Kad sam se uspravio, osjetio sam da su mi hlae vlane i pogledao dolje. On se zadnji smijao. Natjerao sam ga
da izgubi kontrolu nad tjelesnim funkcijama pa se pomokrio u gae. A ja sam kleao u tome.
Podigao sam klju s poda. Takoer je bio posve mokar. Poeo je dolaziti k sebi jer se zaulo stenjanje i uzdasi.
Uhvatio sam mu glavu i tresnuo njome o zahodsku koljku kako bih mu objasnio da neko vrijeme mora ostati
ovdje.
Iziao sam iz kabine. Nisam imao vremena istiti ogrta. Poao sam do vrata, maknuo podupirae za vrata, stavio
ih u dep, iziao i za sobom zakljuao vrata. Bacio sam klju u nekakvo grmlje.
Daljinsko upravljanje
Ostao sam bez daha, a licem mi se cijedio znoj, ali morao sam djelovati mirno i leerno. Ako se iza ugla pojavi
druga muterija, rei u da zahod ne radi.
Dok sam prelazio cestu, osvrnuo sam se lijevo i iza sebe. Nita. Vie se neu osvrtati. Odmah bih znao dogaa li
se togod jer bih uo viku i galamu, ili zvuk ljudi koji tre za mnom. Tada bih morao reagirati, ali na kraju
krajeva, ja sam onaj s velikim jebenim pitoljem.
Proao sam kraj autobusne postaje i nastavio hodati prema prvoj uliici. Nakon jo dva zaokreta, skinuo sam
ogrta, zamotao ga oko cilindra i sve skupa presavio. Skinuo sam kapu pa i nju ubacio u zaveljaj. Nastavio sam
hodati, naao kantu za smee i rijeio se zaveljaja. Tako sam se preobrazio; novi ovjek, ili u uskoro biti, kad
stavim naoale.
Kad sam ponovno stigao do ceste, izvadio sam novanik, kao da provjeravam imam li kreditnu karticu. Otvorio
sam ga i saznao da sam obiteljski ovjek; unutra je bila vrlo zgodna fotografija to je prikazivala mene, moju
enu i dvoje djece, obitelj Lancea Whitea. Mislim da gospoa White nee biti previe zadovoljna mojim stanjem
kad se vratim kui.
U novaniku je bilo oko 240 dolara; White je upravo bio na bankomatu ili je sklopio neke ranojutarnje poslove.
Naao sam i nekoliko kreditnih kartica, ali to neu zadrati. Oduzelo bi mi previe vremena da ih pokuam
prodati, a elim li ih upotrijebiti za dobivanje gotovine, to bih morao uiniti u narednih sat vremena - ali zato
riskirati da mi policija ue u trag i dobije moj opis od nekog slubenika? Ostalo je bilo bez veze, komadii papira
s telefonskim brojevima. Vjerojatno njegovi klijenti. Kad sam proao kraj sljedee kante za smee, bacio sam
sve osim gotovine.
Sad sam u depu imao malo manje od 400 dolara, dovoljno za iduih nekoliko dana ako ne uspijem pronai Pata
ili ako mi on ne bude mogao pomoi.
Mokraa se na mojim hlaama poela suiti dok sam hodao, ali sam i dalje zaudarao. Vrijeme je za promjenu
odjee.
Stigao sam do Burger Kinga i drugih prodavaonica kraj hotela. Za petnaest minuta obavio sam kupovinu u
diskontnoj prodavaonici. Iziao sam s torbom to je sadravala nove traperice, maju i donje rublje, sve kupljeno
gotovinom. Kelly je takoer dobila novi komplet odjee, sve do gaica i majica.
Pogledao sam na sat dok sam se penjao prema sobi. Nije me bilo otprilike dva sata i petnaest minuta, malo vie
no to sam rekao.
ak prije no to sam stigao do vrata, vidio sam da su odkrinuta. Pogledao sam dolje i vidio da im jastuk ne

37

doputa da se zatvore. uo sam televizor.

Izvukavi pitolj, priljubio sam se uza zid, a oruje sam uperio prema vratima. Osjeao sam nevjericu, a zatim
ok. U elucu sam osjetio prazninu, a zatim me je obuzela munina.
13.
Uao sam u sobu. Nita.
Pogledao sam s druge strane kreveta, ako se sluajno ondje skriva. Moda mi je priredila nekakvu igru.
- Kelly! Jesi li ondje? - Glas mi je bio ozbiljan, a ona bi to zacijelo osjetila.
Bez odgovora. Srce mi je tako snano lupalo da su me zaboljela prsa. Ako su je uhvatili, zato me jo nisu
zaskoili?
Osjetio sam kako mi se niz lice cijedi znoj. Poela me obuzimati panika dok sam razmiljao o njoj u njezinoj
kui kako gleda dok joj tuku oca i vriskom doziva mamu. Shvaao sam onaj osjeaj oaja kad eli da netko
odnese sve zastraujue stvari.
Prisilio sam se da stanem, smirim se, razmislim o tome to mi je initi. Ponovno sam iziao iz sobe i potrao
dozivajui je. - Kelly! Kelly! poluglasno sam je zvao. Skrenuo sam iza ugla i ugledao je.
Zadovoljna poput make, upravo je odlazila od automata za coca-colu, borei se s otvaraem limenke. Licem joj
se razlio smijeak pogledaj me, nisam li velika cura? No to se uskoro promijenilo kad me je vidjela s orujem u
ruci i izrazom lica ozbiljnim poput raka.
Na trenutak sam joj elio izrecitirati tono u kakvoj se situaciji nalazi, ali sam se ugrizao za usnu.
Odjednom je izgledala alosno i pokunjeno. Uzimati napitak iz automata bila je prva stvar to ju je sama uinila
otkako smo otili od kue, a ja sam to upropastio vrativi se u nezgodnom trenutku. Vodei je natrag prema sobi,
stalno sam gledao po otvorenom trgu kako bih provjerio je li nas tkogod vidio.
Na njezinu krevetu bilo je otvorenih vreica slatkia i svega ostaloga; podsjealo je na prizor iz Animal Housea.
Smjestio sam je na stolicu, poao u kupaonicu i pustio da se napuni kada. Kad sam se vratio, jo uvijek je bila
natmurena. Sjeo sam kraj nje, - Ne ljutim se na tebe, Kelly, samo se zabrinem ako ne znam gdje si. Hoe li mi
obeati da to vie nee uiniti?
- Samo ako ti obea da me nee ponovno ostaviti samu.
- Obeavam. Sad se razodjeni da se okupa. Podigao sam je i doslovce je bacio u kadu prije nego je imala
vremena razmiljati.
- Pere li sama svoju kosu ili ti to ini netko drugi? - pitao sam; nisam imao pojma.
Izgledala je kao da e se rasplakati.
- eli li da ti je ja operem? - pitao sam.
- Da, molim. - Pitao sam se to se dogaa u njezinoj malenoj' glavi.
Izvadio sam ampon i dao se na posao; gunala je da joj pjena ulazi u oi i kaklja je po uima, ali sam vidio da
joj godi panja. Nisam joj to mogao zamjeriti; u posljednje vrijeme nije imala mnogo panje. Njezin se svijet
okrenuo naopako, a ona to jo ak niti ne zna.
- Ti smrdi! - Kelly je napravila grimasu kad je osjetila smrad Whiteova mjehura na mojoj odjei.
- Ova je odjea malo stara rekoh. - Pobrini se da ispere svu pjenu iz kose i operi se sapunom.
Izgledala je kao da se zabavlja. Drago mi je da se barem netko dobro osjea. Vrativi se u spavau sobu,
doviknuo sam preko ramena: - Zatim stavi istu odjeu. Na krevetu su ti gaice i majica.
- Kakve gaice?
- Ove. - Uzeo sam ih s kreveta i pokazao joj ih.
- Ah, u redu.
Kelly voli vodu. To je za mene sjajno; to se due zadrava u kadi, manje se vremena moram njome baviti.
Prilino me je zamaralo to cijelo vrijeme moram prati, odijevati, razgovarati i odgovarati na pitanja. Ostavio
sam je da se jo pola sata buka u kadi, a zatim sam je izvukao i rekao joj neka se obrie i odjene.
Stao sam pod tu, obrijao se i preodjenuo. Svu svoju i Kellvnu staru odjeu stavio sam u plastinu vreicu i
tutnuo je u putnu torbu. Prvom u se prilikom toga rijeiti.
Oboje smo se nalazili u spavaoj sobi i Kelly je ve bila odjevena. Pogreno je zakopala koulju; dok sam to
sreivao, shvatio sam da me promatra s izrazom neodobravanja u oima.
- U emu je problem?
- Te traperice. Jadne su. Trebao bi nabaviti 501 kao to su tatine.
Povrh svega ostaloga, jo bih trebao paziti na modu. Nastavila je: - Ne moe se nabaviti 501 moje veliine. Tako
barem mama kae. Ona ne nosi traperice; ona je kao Aida, voli haljine i suknje.
U mislima sam vidio Marshu kako klei kraj kreveta. Na trenutak sam se okrenuo ustranu da mi Kelly ne bi
vidjela lice.
Uhvatio sam se u kotac s njezinom kosom. To je takoer vjetina to je jo nisam svladao, a etka je stalno
zapinjala i upala je. Kelly je neprestano uzvikivala i hvatala me za ruku. Na koncu sam joj dao etku neka to
sama uini.
Dok je ona to radila, sjeo sam na krevet i rekao: - Kelly, zna li tatinu ifru za telefon? Ja ne znam; pokuao sam

38

nekoliko puta. Utipkao sam 1111, 2222, sve sam utipkao, a ipak ne znam. Ima li neku ideju?
Prestala je etkati kosu, zurila u mene nekoliko trenutaka, a zatim kimnula.
- Izvrsno! Onda, koji su to brojevi?
Nita nije rekla. inilo se da o neemu razmilja. Moda se pitala hoe li izdati tatu ako mi to kae.
Izvadio sam mobitel iz depa, ukljuio ga i rekao: - Pogledaj! to pie? Unesite PIN broj! Zna li koje brojeve
tvoj tata utipka?
Kini nula je, a ja sam rekao: - Hajde, onda, pokai mi. - Priti-skala \c brojeve, a ja sam promatrao njezine prste.
1990? - rekoh.
- Godina mog roenja - ozarila se i nastavila etkati kosu. Napredovali smo. Uzeo sam telefonski imenik sa
utim stranicama iz jedne ladice i poeo traiti.
- to trai? - pitala je vjeto i glatko etkajui kosu.
- Restoran pod nazivom Good Fellas - rekoh. Naao sam adresu. - Poi emo onamo i potraiti Pata.
Razmislio sam bih li mogao telefonirati i jednostavno pitati za njega, ali vjerojatno bi me poslali dovraga. U
svakom sluaju, to bi moglo pokrenuti niz dogaaja o kojima nita ne bih znao dok nas odjednom ne bi uhvatili.
Bolje je osobno poi onamo.
Stavio sam naoale, a Kellv se nasmijala. Uzeo sam njezin kaputi i pridrao joj ga. Kad se okrenula, opazio sam
da s njezinih traperica jo uvijek visi etiketa; otkinuo sam je, a potom provjerio ima li jo neto to upada u oi ba kao bilo koji staromodni otac koji vodi u etnju svoju ker.
Odjenuo sam jaknu, provjerio jesu li magazini i mobitel na svojim mjestima i pitao: - Sjea li se Pata?
- Ne. Tko je to?
- To je ovjek po imenu Patrick. Moda si ga vidjela s tatom?
- Hoe li me Pat odvesti kuci?
- Uskoro e poi, Kellv. Ali tek kad tati bude bolje i ako bude dobra djevojica koja slua sve to joj kaem.
Lice joj se snudilo. - Hou li se do subote vratiti kuci? Tada je Melissina zabava, a ja bih trebala prespavati kod
nje i zato se moram vratiti.
Nastavio sam svoje. Nita drugo nisam mogao uiniti. Nisam znao kako bih je izvukao iz njezina raspoloenja.
- Pat je dolazio u vau kuu. Valjda se sjea Pata?
- I moram joj kupiti dar. Napravila sam joj nekoliko narukvica prijateljstva, ali elim joj pokloniti jo neto.
- Pa, danas emo pokuati nai Pata jer e nam on pomoi da te vratimo kuci. Moda emo imati vremena za
tvoju kupovinu, u redu?
- Gdje je Pat?
- Mislim da bi mogao biti u restoranu. Ali mora biti jako tiha kad stignemo onamo, zna, i ni s kim ne
razgovarati. Ako te netko neto bude pitao, elim da samo kimne ili odmahne glavom, u redu? Moramo biti
jako oprezni, jer mi inae nee reci gdje je Pat, a tada bismo se mogli nai u nevoljama.
Znao sam da e dobro glumiti nijemu osobu. Uinila je ono to sam rekao kad sam je sakrio meu kartonske
kutije. Pekla me je savjest kad sam joj govorio o povratku kuci, ali nisam znao kako bih drukije mogao
kontrolirati njezino ponaanje; u svakom sluaju, uz malo sree neu biti nazoan kad joj netko konano kae
istinu.
Trebalo je obaviti jo neto prije odlaska iz sobe. Uhvatio sam donji lijevi kut plahte na mom krevetu i namjestio
uredni, dijagonalni nabor. Potom sam uzeo ibicu iz kutije to sam je uzeo na recepciji i utisnuo je izmeu zida i
dugake komode na kojoj se nalazio televizor. Na zidu sam nacrtao toku veliine glavice priba-dae i pokrio je
ibicom. Na koncu sam spajalicu za papir stavio u jednu od ladica ispod televizora i malo pojaao zvuk.
Na brzinu sam pogledao po sobi kako bih provjerio da nismo ostavili nita to bi nas moglo izdati; ak sam i
telefonski imenik vratio u ladicu. Pitolj se jo uvijek nalazio u vodokotliu, ali to me nije zabrinjavalo; nema
razloga da u sobu ulazi istaica, a jo manje policija s nalogom za pretres.
Uzeo sam nekoliko jabuka i okoladica, te ih spremio u dep novog plavog kaputa. Zatim sam zatvorio vrata i
provjerio je li natpis na mjestu te smo krenuli.
Taksijem smo se odvezli do Georgetowna. Utedjeli bismo da smo poli autobusom ili podzemnom eljeznicom,
ali ovako smo se manje izlagali pogledima drugih ljudi. Voza je bio iz Nigerije. Plan grada na mjestu suvozaa
nije ulijevao povjerenje, a jedva je neto natucao engleski. S onih nekoliko rijei to ih je znao pitao me je gdje
je Georgetown. To je kao da londonski taksist ne zna gdje je Chelsea. Strpljivo sam mu pokazao na planu grada.
Prema mojoj procjeni, onamo emo stii za tridesetak minuta.
Kiica je rominjala, ne toliko da bi brisai trebali raditi, ali dovoljno da ih svako toliko ukljui. Kelly je vakala
jabuku i gledala kroz prozor. Traio sam neki drugi motel. Uskoro emo ponovno morati seliti.
Nekoliko smo minuta sjedili u tiini dok mi nije sinulo da e voza oekivati da nas uje razgovarati. - Kad sam
bio tvojih godina, nisam se vozio u taksiju - rekoh. - Mislim da sam se prvi put vozio taksijem kad mi je bilo
petnaest godina.
Kelly me je pogledala, i dalje vaui jabuku. - Zar ti se taksiji nisu sviali?
Nije rije o tome, samo to nismo imali novca. Moj ouh nije mogao nai posao.
Izgledala je zbunjeno. Dugo me je gledala, a zatim se okrenula i ponovno zagledala kroz prozor.

39

Uletjeli smo u prometnu guvu pred Key Bridgeom. Georgetown se nalazio tono na drugoj strani Potomaca pa
bi bilo bre da smo izili i poli pjeice, ali bilo je pametnije ne se previe izlagati. Sad se Kellvno lice ve
sigurno nalazi u novinama, moda ak i na poste-rima. Policija e uloiti mnogo vremena i truda da nae njezina
otmiara.
Nagnuo sam se preko prednjeg sjedala, uzeo plan grada i uputio vozaa prema kraju Avenije Wisconsin, glavne
ceste to je vodila u pravcu sjever-jug.
Sjeao sam se Georgetowna kao gotovo zasebnoga gradia, a kue su ostavljale otmjeni, starinski dojam to me
podsjealo na San Francisco. Plonici su bili od crvene cigle i neravni, a inilo se da su svi automobili BMW,
volvo, mercedes, golf, GT ili discoverj. Svaka je kua i prodavaonica imala istaknuti znak to je upozoravao da
je uva sluba sigurnosti. Pokua li izvesti provalu, za vratom e ti sjediti ekipa uvara prije nego dospije
izvui kabel videa iz zida.
Wisconsin je iroka cesta s prodavaonicama i kuama s obje strane. Nali smo Good Fellas oko osamsto metara
uz brdo na desnoj strani. Restoran je izgledao poput neobinog, dizajnerskog mjesta; cijelo je proelje bilo crno,
ak i stakla na prozorima; jedini izuzetak bila su zlatna slova iznad ulaza. Skoro e vrijeme ruka; zacijelo je
stiglo kompletno osoblje.
Uli smo kroz pomina vrata sa zacrnjenim staklima i osjetili hladnou klimatizacijskog ureaja. Nali smo se na
jednom kraju slabo osvijetljenog hodnika to se pruao du cijelog prednjeg dijela zgrade. Na sredini hodnika za
stolom je sjedila mlada djevojka, a izgledala je vrlo ljubazno i prijateljski. Impresionirao me Patov ukus.
Djevojka se nasmijeila kad smo poli prema njoj. Drao sam Kelly za ruku.
Kad smo se pribliili, shvatio sam da smijeak djeluje upitno. Sad je ve stajala na nogama, a ja sam vidio da je
elegantno odjevena u bijelu koulju i crne hlae. - Oprostite, gospodine - ree djevojka -mi ne...
Podigao sam ruku i nasmijeio se. - To je u redu, nismo doli na ruak. Pokuavam nai jednog svog prijatelja po
imenu Patrick. Obiavao je esto dolaziti ovamo, moda prije est ili sedam mjeseci. Podsjea li vas to na
nekoga? Koliko ja znam, izlazio je s nekom enom koja je ovdje radila. On je Englez, govori kao i ja.
- Ne znam, gospodine, ja sam ovdje tek od poetka semestra. Semestra? Naravno, nalazimo se u Georgetownu,
sveuilinom
podruju. Svaki je student istodobno i konobar ili konobarica.
- Moete li moda nekoga pozvati, jer je doista vano da s njim stupim u vezu. - Zavjereniki sam joj namignuo i
rekao: - Doveo sam mu prijateljicu; to je iznenaenje.
Pogledala je dolje i toplo se nasmijeila. - Zdravo. eli li bombon? - Kelly je uzela aicu bombona.
Nastavio sam: - Moda ga poznaje netko od ljudi iz stranjeg dijela?
Dok je razmiljala o tome, ula su dva ovjeka u odijelima. Kelly je podigla glavu prema njima, a obrazi su joj se
izboili od bombona. - Zdravo, mala damo - nasmije se jedan od njih. -Malo si premlada za ovo, zar ne?
Kelly slegne ramenima. Ni rijei.
Djevojka ree: - Ispriajte me na trenutak. - Poela je obavljati svoj posao; otvorila je vrata iza stola, a ondje je
netko drugi doekao dva gosta i poveo ih do njihova stola.
Vratila se i podigla telefonsku slualicu. - Nazvat u.
Spustio sam pogled i namignuo Kelly.
- Ovdje je netko s djetetom, trai Engleza po imenu Patrick? -ree uzlaznim tonom na kraju reenice to je
krenuo iz Ulice Ramsav i osvojio cijeli svijet.
Spustila je slualicu i rekla: - Odmah e netko doi.
Telefon je gotovo odmah zazvonio i djevojka je primila rezervaciju.
Kelly i ja smo samo ondje stajali. Za minutu ili dvije pojavila se konobarica iz blagovaonice. - Zdravo. Poite sa
mnom.
Situacija je obeavala. Uhvatio sam Kelly za ruku pa smo uli u blagovaonicu.
Ljudi su ovdje oito voljeli jesti u polumraku jer su svi stolovi bili osvijetljeni samo svijeama. Osvrnuvi se
naokolo, opazio sam da sve konobarice nose kratke bijele majice s otkrivenim strukom, tijesne kratke hlae i
teniske s bijelim kratkim arapama.
Na desnoj strani se uza zid nalazio osvijetljeni ank. Dvojica u odijelima bili su jedine muterije. Nasred
prostorije opazio sam malenu uzdignutu pozornicu i iznad nje reflektore.
Nasmijao sam se u sebi; dobar izbor, Pat!
S guzicom ili bez nje, Slack je uvijek imao uspjeha kod ena. U doba Gibraltara bio je sam, kao i ja, te je
unajmio susjednu kuu. Otprilike godinu dana imao je ono to je on nazivao vezom, ali svi smo znali da nije
tako. Upoznali su se na kostimiranoj zabavi s temom srednjeg vijeka; u etiri sata idueg jutra probudio me zvuk
kripe automobilskih guma ispred kue, zatim zatvaranje vrata te obilje cerekanja i smijeha. ivjeli smo na
malenom imanju, u kuama kakve su tijekom osamdesetih godina podizali za pet minuta, te sam uo tresak
njegovih ulaznih vrata i pomislio: Evo nas. Zatim sam uo glazbu i potezanje vode u zahodu, to je uvijek
ugodno u etiri ujutro. Onda jo smijeha i cerekanja, a zatim se sve stialo. U podne iduega dana nalazio sam se
u kuhinji i pokuavao malo poistiti, kad sam uo kako dolazi taksi i tada su Kraljica Elizabeta I. i jedna od
njezinih mlaahnih dvorskih dama izile kroz Patova vrata, razbaruene kose, nevjerojatno posramljena

40

izgleda, i uskoile u automobil nadajui se da ih nitko nee vidjeti. Kad smo ga podvrgnuli treem stupnju,
pokazalo se da je to obavljao s majkom i kerkom. Otad mu nismo dali mira. Sad se ini da je doao na svoje.
Jedna od djevojaka domahnula je Kelly. - Zdravo, duo! - Ispod njezine majice naziralo se neto poput dva
balona.
Kelly se sve to strano svialo. vrsto sam je drao za ruku. Dok smo hodali za djevojkom, Kelly me je
pogledala i pitala: - Kakvo je ovo mjesto?
- To je neka vrsta bara kamo ljudi zalaze da bi se opustili nakon posla.
- Kao TGI Fridav's?
- Tako nekako.
Stigli smo do jo jednih dvostrukih vrata i uli u svijet jarkog svjetla i zveketa. Kuhinje su bile na desnoj strani, a
iznutra su dopirali zvukovi bunoga kaosa; lijevo su bili uredi. Zidove je prekrivao prljavo bijeli gips, na nekim
mjestima oteen namjetajem - ili moda odbjeglim balonima.
Poli smo dalje hodnikom i stigli do jo jedne prostorije. Djevojka nas je uvela unutra i najavila: - Evo ga!
To je oito bilo mjesto na kojem su se zadravale sve djevojke -u nekim sluajevima, doslovce. Da sam morao
zamisliti garderobu u striptiz baru, pomislio bih na polunage djevojke ispred zrcala s velikim aruljama du
rubova, ali ovo se uope nije uklapalo; vie je podsjealo na neiju dnevnu sobu. Prostorija je bila ista, s tri ili
etiri kaua, dva naslonjaa i nekoliko stolica. Vidio sam znak kojim se zabranjuje puenje, a po mirisu sam se
uvjerio da se zabrana potuje, te oglasne ploe pune obavijesti o sastancima na sveuilitu i drugim dogaanjima.
Svi su pogledali Kelly i uglas rekli: - Zdravo. Kako si?
Pogledao sam policajku u pretjerano kratkoj suknji. - Pokuavam nai Engleza po imenu Pat. Rekao mi je da
esto ovamo zalazi.
Dvije su djevojke odvukle Kelly. - Kako se zove, duo? -Nikako to nisam mogao sprijeiti.
- Zove se Josie - rekoh.
Sve su pripremale odjeu za nastup. Jedna je ispruila indijansku haljinu s rukavima od jelenje koe
obrubljenima resicama, te perjanicu i sve ostalo to uz to ide. Svia li ti se? - upitala je Kelly i poela je
odijevati. Kellvne su se oi rairile od uzbuenja.
Nastavio sam razgovarati s policajkom. - Samo je dolo do velike zbrke u datumima. Trebali smo se nai s
Patom kako bi on i Josie mogli otii na izlet. Nema problema, ja u je uvati, ali ona ga doista eli vidjeti.
- Ve godinama nismo vidjeli Pata, ali Sherry e znati, ona je s njim izlazila. Kasni, ali uskoro e stii. Ako
elite ostati, to je u redu. Posluite se kavom.
Poao sam do aparata, natoio si alicu kave i sjeo. Gledao sam kako se Kelly smije. Za mene je ovo trebalo biti
poput odlaska u raj, ali bojao sam se da Kelly neto ne izlane.
Vidio sam da naokolo lee teke. Jedna djevojka koja je sjedila na kauu izgledala je kao da je upravo izila iz
turskog harema, a tipkala je po laptopu, zacijelo piui disertaciju.
Dvadeset minuta kasnije vrata su se naglo otvorila i utrala je djevojka nosei crnu sportsku torbu, kao da je
netko progoni, bez daha, razbaruene kose.
- ao mi je to kasnim, cure. Nisam bila prva na redu, je li? Poela je skidati cipele i hvatati dah.
Policajka joj dovikne: - Sherry, ovaj momak eli znati gdje je Pat. Jesi li ga u posljednje vrijeme vidjela?
Ustao sam. - Ve ga dugo pokuavam nai; znate kakav je, as je ovdje as ondje.
- Priajte mi o tome. - Poela je preda mnom svlaiti traperice, bezbrino kao da smo deset godina u braku. Nije ga bilo neko vrijeme. Vidjela sam ga prije otprilike mjesec dana, kad se vratio. Pogledala je Kelly, a
potom opet mene. - Vi ste mu prijatelj?
- Odavna.
- Valjda mu nee smetati. Ovdje imam njegov broj, ako ga uspijem nai.
Odjevena samo u grudnjak i gaice, govorila je i prekopavala po torbici. Podigla je pogled i pitala jednu od
djevojaka: - Koji sam broj?
- etiri.
- Kriste! Moe li netko izii prije mene? Mogu li biti esta? Jo se nisam naminkala.
Zaulo se gunanje iza laptopa. Izgleda da e djevojka iz turskog harema biti etvrta.
Sherry je istresla Aladinovu peinu iz torbice. - Evo ga.
Pruila mi je karticu nekog restorana na ijoj je poleini bila zapisana adresa i telefonski broj. Prepoznao sam
rukopis.
- Je li to u blizini? pitao sam.
- Rivenvood? Oko petnaest minuta automobilom, preko mosta.
- Nazvat u ga. Hvala vam.
- Podsjetite ga da sam iva, hoete li? - nasmijeila se ne nadajui se previe.
Poao sam do Kelly i rekao: - Sad moramo poi, Josie!
Izboila je donju usnu. - Oooo... - Moda je tome razlog nazonost ena, ali djelovala je oputenije nego u bilo
kojem trenutku otkako smo otili iz kue. - Doista? - Moleivo me pogledala velikim okruglim oima
pokrivenim minkom. Usne su joj takoer namazale.

41

- Bojim se da moramo rekao sam i poeo brisati minku s njezina lica.

Policajka ree: - Zar ne moe ostati ovdje? Mi emo je uvati. Pokazat emo joj kako se plee.
- Ba bih voljela, Nick!
- alim, Josie, mora biti mnogo starija da bi ovdje radila. Nije li tako, djevojke?
Pomogle su Kelly da sa sebe skine perje. Jedna ree: - Mora se doista truditi u koli, duo. Tada e moi raditi
ovdje s nama.
Pokazale su mi kako u bre izii, kroz stranji izlaz za zaposlene. Kad smo odlazili, Kelly me pogleda i ree: to to one zapravo rade?
- One su plesaice.
- Zato stavljaju bikini i onoliko perja?
- Ne znam - rekoh. - Neki ljudi vole gledati takve stvari.
Ba kad smo stigli do izlaza, uo sam kako Sherrv vie: -Njegova ki? Laljivi gad!
Spustili smo se natrag niz brdo i potraili neko mjesto gdje bismo mogli ekati da prestane kia. Mjesto koje je
vie izgledalo kao obiteljska kua nego kao restoran imalo je znak na kojem je pisalo Georgetown Diner. Uli
smo.
Sjedili smo u gotovo praznom kafiu, ja uz kavu, a Kelly uz coca-colu, oboje duboko zamiljeni - ja sam
razmiljao kako u stupiti u vezu s Patom, a ona najvjerojatnije o odrastanju i odlasku na fakultet u kostimu
Pocahontas. Na se stol nalazio uz policu estitki i crtea to su se nudili na prodaju. Mjesto je vie podsjealo na
umjetniku galeriju nego na kafi.
Ne moemo se jednostavno pojaviti na Patovoj adresi jer bismo ga mogli dovesti u opasnost - glasno sam
razmiljao. - A ne smijem mu telefonirati jer su moda otkrili nau vezu, pa su ve mogli staviti prislukiva na
njegov telefon i poslati nekoga da motri na kuu.
Kelly je mudro kimnula iako nije razumjela ni rijei od onoga to sam govorio, ali je bila zadovoljna da je dio
odraslog svijeta umjesto da je ostavljam u hotelskoj sobi ili vuem naokolo.
- To me ljuti jer je udaljen samo petnaest minuta - nastavio sam. - Sto bih mogao uiniti?
Slegnula je ramenima, a zatim pokae prema polici iza mene i ree: - Poalji mu estitku.
- Dobra ideja, ali bi predugo trajalo. Tada sam se neega sjetio. - Bravo, Kelly!
iroko se nasmijeila kad sam ustao i kupio roendansku estitku to je prikazivala barunastog zeia koji je
drao ruu. Zamolio sam nalivpero i vratio se za stol. Napisao sam: Pat, nalazim se u govnima. Kev je mrtav, a
Kelly je sa mnom. Treba mi pomo. NISAM GA JA UBIO. to je mogue prije nazovi 181-322-865 iz javne
govornice. Nick.
Zalijepio sam kuvertu i napisao Patovu adresu, a zatim zamolio telefonski imenik. Brzo sam naao ono to sam
traio, a bilo je na istoj cesti, inilo mi se vrlo blizu. Zakopali smo kapute i otili. Prestalo je kiiti, ali su
plonici bili mokri. Pogledao sam kune brojeve; morali smo poi nizbrdo prema rijeci.
Ured kurirske slube nalazio se uz neobinu i udesnu prodavaonicu Novoga doba s izlogom punim
iscjeliteljskih kristala koji vam mogu promijeniti ivot. Pitao sam se koji bi mi preporuili kad bih uao i opisao
im situaciju u kojoj se nalazim. Kelly je eljela ostati vani i gledati izlog, ali elio sam je uza se; ljudi bi mogli
pozornije pogledati dijete koje samo stoji pred izlogom pa bi im tota moglo pasti na pamet. Postojala je
opasnost da e je netko u uredu prepoznati, ali stvar je balansiranja izmeu razotkrivanja i koritenja Kelly kao
pokria.
- Moete li ovo dostaviti mojemu prijatelju danas iza etiri? -rekao sam ovjeku za stolom. - Prilino smo
uprskali jer smo mu zaboravili poslati estitku za roendan, zar ne, Josie?
Platio sam 15 dolara, a oni su obeali da e estitku dostaviti oko etiri sata poslije podne. Trebala su mi dva sata
za pripremanje terena za sastanak.
Poli smo u hotel Latham. Pretpostavio sam da moj naglasak ondje nee upadati u oi i bio sam u pravu; veliko
predvorje bilo je puno stranih turista. Smjestio sam Kelly u jedan kut i priao pultu za informacije.
- Traim trgovaki centar u kojem postoji djeja igraonica -rekoh.
Pokazalo se da ih u podruju DC-a ima pet ili est; trebalo je samo potraiti njihove adrese u gradskom vodiu
to su mi ga ljubazno pozajmili. Djeja igraonica postoji u Trgovakom centru Landside, blizu Roadies Inna.
Zaustavio sam taksi, a ovaj put je voza znao kamo ide.
Djeje igraonice osmiljene su tako da djecu moete na nekoliko sati ondje ostaviti i troiti novac po
prodavaonicama. Jednom sam s Marshom poao po Aidu i Kelly u jednu takvu igraonicu. Djetetu na zapee
stave traku s imenom koji ne moe skinuti, a odrasla osoba dobije iskaznicu tako da jedino ona moe odvesti
dijete. Djevojice su se tog jutra igrale, a sjeam se da se Marsha nasmijala dok smo im prilazili jer je nasuprot
igraonici opazila putniku agenciju. Rekla je: - Uvijek mislim da je ovo izvrstan poloaj; ni sama ne znam koliko
sam puta dola u iskuenje da ovdje ostavim djecu i kupim nepovratnu kartu za Rio!
Trgovaki centar ima oblik velikoga kria, a na kraju svakoga kraka nalazi se razliita robna kua - Sears,
Hecht's, JCPenney i Nordstrom. Sve je smjeteno na dva kata, a pomine su stube vodile iz sredinjeg prostora.
Prostor s hranom smjeten je na drugom katu. Masivno i kao u mravinjaku, a vruina gotovo tropska - zacijelo

42

namjerno, kako biste to ee svraali na pie.

Ugledao sam djeju igraonicu na Hechtovu kraku. Okrenuo sam se prema Kelly. - Hej, eli li kasnije poi
onamo? Ima videoigara i svega ostaloga.
- Znam. Ali elim ostati s tobom.
- Poimo ipak pogledati. - Nisam je jo elio ondje ostaviti jer jo nisam znao hoemo li uope primiti telefonski
poziv ili neemo, ali ipak moram obaviti izvid i pripremiti teren.
Priao sam stolu. - Moram li se prijaviti ako elim ovdje ostaviti dijete?
Nisam se morao prijaviti, ve samo doi i ispuniti obrazac. Zakljuio sam da u, ukoliko me Pat nazove oko
etiri, morati sakriti Kelly za najvie pola sata. Morao sam oekivati najgoru mogunost, a to je da znaju broj
Kevova mobitela te ekaju kako bi prislukivali kad Patu budem davao upute. elio sam da Kelly bude to dalje
od tog podruja i na sigurnom. Isto tako, nisam mogao biti siguran u Pata. Moda e i on biti dio zamke. Morao
sam postupati oprezno, ali sam istodobno osjeao oajniku potrebu da ga vidim.
Vidio sam kako se Kelly osvre naokolo. Igraonica uope ne izgleda loe. Izili smo.
- Sad moe poi sa mnom, ali kasnije moram biti sam, u redu? Djelovala je razoarano. Zatooo?
- Jer moram neto obaviti, u redu? No sad mi moe pomoi. Konano mi se nasmijeila. - O, dobro, ali nee
se dugo
zadrati, je li?
- Vratit u se prije nego se snae.
Kelly i ja poeli smo hodati naokolo i obavljati izvid bez da je ona toga bila svjesna.
- to traimo, Nick?
- Prodavaonicu kamera i telefona.
Proli smo kroz cijeli trgovaki centar i na koncu nali jednu u prizemlju. Kupio sam punja baterija za mobitel.
Odluila je da ipak nee kupiti jo jedan dar za Melissu, rekavi da e kod kue samo uzeti narukvice
prijateljstva. Nisam komentirao.
U pet minuta do etiri izvadio sam telefon iz depa i ukljuio ga. Baterija i snaga su bile u redu. Bio sam
spreman.
Telefon je zazvonio u etiri i deset. Pritisnuo sam tipku. - Halo?
- Ja sam.
- Gdje si?
- U javnoj govornici.
- elim da u pet sati dote u Trgovaki centar Landside u Alexandriji. Ui kroz JCPenney, poi do
sredinjeg prostora, popni se pominim stubama do drugoga kata i idi ravno prema Searsu. U redu?
Uslijedila je stanka, a tada Pat ree: - U redu.
- Na lijevoj strani nalazi se restoran pod nazivom Roadhouse. Ui onamo i narui dvije kave. Ondje u ti se
pridruiti.
- Vidimo se. Iskljuio sam aparat.
Kelly upita: - Tko je to bio?
- Sjea se da sam govorio o Patu? Kasnije u se nai s njim; to je dobro, zar ne? U svakom sluaju, jesi li
spremna za djeju igraonicu?
Poi e onamo svidjelo se to njoj ili ne. Ako me Pat zezne, ovdje e uskoro sve vrvjeti od policije.
Ispunio sam obrasce sluei se imenima pod kojima smo se prijavili u hotelu. Kelly je prouavala tobogan sa
spuvama i plastinim loptama to su ublaavale pad. Bilo je podruja s videom gdje su se prikazivali raznovrsni
filmovi, posuda sa sokom, toaletnih prostorija. Sve je djelovalo doista dobro organizirano i bilo je krcato. Vidio
sam odgajatelje koji su se igrali s djecom i izvodili arobnjake trikove. Budui da ve jako dugo nije radila
nita, osim to je gledala televizijski program, Kelly bi sve to trebalo zanimati. Negativna strana bila je opasnost
da e neto izlanuti, ali nisam imao izbora. Platio sam boravak u igraonici, plus depozit od 20 dolara za iskaznicu
kojom u kasnije uzeti svoje dijete.
- eli li da neko vrijeme ostanem ovdje? - pitao sam je. Odmahnula je rukom. - Ne moe ostati, ovo je samo
za djecu.
- Pokazala je prema znaku na kojem je pisalo: Oprez, roditelji ne pribliavajte se igralitu jer biste mogli pasti i
ozlijediti se.
unuo sam i pogledao joj u oi. - Zapamti, danas se zove Josie, a ne Kelly. To je velika tajna, u redu?
- Da, dobro. - Previe ju je zaokupljao prizor u igraonici.
- Brzo u se vratiti. Zna da u se uvijek vratiti, zar ne?
- Da, da. - Ve je u mislima bila drugdje. Licem okrenuta prema meni, pokuavala je gledati na drugu stranu.
Dobar znak, pomislio sam dok sam se udaljavao.
Popeo sam se pominim stubama na drugi kat. Smjestio sam se za stol u kutu kafia i naruio espresso i dansko
pecivo.
Znao sam da nee doi na mjesto sastanka ako bude kasnio. U takvim je situacijama uobiajeno ekati jedan sat.
Ukoliko ni tada ne doe do susreta, isto e se obaviti sutradan. To je krasan dio rada s ljudima koje poznaje.

43

Pogledao sam na sat. Dvije minute do pet - ili dvije minute do osam ujutro u Baghdadu. Pogledavi dolje, vidio
sam mjesto na kojem se iz JCPennevja stizalo do sredita. Na drugom katu takoer sam vidio ulaze u Sears i
Roadhouse.
Otprilike u pet i dvije minute ugledao sam Pata kako dolazi iz smjera JCPennevja. Polako je hodao, leerno i bez
ikakve urbe, a na sebi je imao smeu konu jaknu, traperice i teniske. S ove je udaljenosti djelovao
nepromijenjeno, samo mu se kosa malo prorijedila. Jedva sam ekao da mu se malo narugam zbog toga.
Znao sam da e tono u pet biti u JCPennevju; znao sam da je putem primjenjivao vlastite mjere protiv praenja,
da je ranije stigao na parkiralite kako bi ga provjerio, te je ak sjedio u automobilu kako bi se tono pridravao
dogovorena vremena. Pat moda ima glavu u oblacima, ali kad mora obaviti zadatak, onda to ini vrhunski.
Meutim, u tom je trenutku moja jedina briga bila to bi mu moglo biti u nosu, a ne to mu je u glavi.
Poao je na pomine stube, a ja sam pogledao na drugu stranu. Vie me nije zanimao on, nego sve ostalo.
Provjeravao sam slijedi li ga netko. Pokrivajui mu lea, titio sam sebe. Ja sam imao laki dio, bio sam trea
osoba i znao sam to se dogaa. Najvei bi problem imali oni koji slijede njega i pokuavaju paziti da ih ne
otkriju ljudi poput mene.
U gradskom okruenju uvijek je najbolje organizirati sastanak na mjestima gdje ima mnogo pjeaka. Sve izgleda
normalno, ljudi susreu druge ljude. Negativna strana toga je u injenici da se i oni koji te slijede daleko lake
mogu izgubiti u mnotvu. Meutim, za njih je to pravi kaos jer moe ulaziti u prodavaonice, zaustavljati se kraj
tezgi, poi dalje, okrenuti se i prii drugoj tezgi; dakle, ako se s nekim eli sastati i razgovarati, poi u
kupovinu.
Pat se penjao posljednjim pominim stubama, a stajao je ispred grupe tinejderki. One su krenule lijevo prema
Baskin Robbinsu.
Pat je poao desno. Postojala su samo etiri pomina stubita, dva za gore i dva za dolje. Nisam vidio nikoga tko
je izgledao sumnjivo.
Gledao sam ga kako ulazi u Roadhouse. ekao sam jo pet minuta, ponovno provjerio, pazio da djevojka vidi
kako sam ostavio novac na stolu i otiao. Kad sam stigao do Searsova kraka, hodao sam desnom stranom
irokoga prolaza jer sam tako bolje vidio Roadhouse s lijeve strane, a to mi je takoer davalo vie vremena za
uklapanje u sredinu te za osvrtanje naokolo kako bih vidio ima li u prodavaonici Victoria's Secret mukaraca koji
djeluju nezgrapno dok prebiru po enskom rublju.
Jo uvijek nisam mogao biti siguran u Pata. Ali to me nije inilo nervoznim; dio je drila to sam ga esto
primjenjivao. Gledao sam na to s tehnike strane, u smislu to ako. Sto ako me opaze iz smjera Searsa? Sto ako
iziu iz prodavaonica s obje moje strane? Takva pitanja pomau vam da se ne ukoite poput zeca kad vas nasred
ceste obasja svjetlost farova. To vas izvlai iz poetne opasnosti. U ovom bih sluaju izvukao oruje, maknuo se
s opasnog podruja, kroz Sears ili pominim stubama, a zatim bih pobjegao.
Uao sam u Roadhouse i vidio Pata izbliza. Godine su na njemu ostavile traga. Tek mu je etrdeset, ali izgleda
spreman za neku vrstu mirovine.
Sjedio je za dvostrukim stolom na lijevoj strani, a pred njim su se nalazila dva cappuccina. Unutra je bilo jo
desetak ljudi koji su razgovarali, jeli i korili djecu. Priao sam mu, izvadio iz depa novanicu od 5 dolara to
sam je ranije pripremio, iroko se nasmijeio i rekao: - Poi za mnom, prijatelju.
Ako mi je kanio smjestiti, uskoro u to znati.
Ja sam organizirao sastanak, pa on nita nije rekao, ve je poao za mnom. Krenuli smo prema udaljenom zidu
na kojem se nalazio znak za toaletne prostorije; kad smo proli kroz vrata, nali smo se u dugakom hodniku na
ijem su se kraju s lijeve strane nalazili zahodi. Sve sam to provjerio dok sam s Kelly hodao naokolo. Desno su
se nalazila jo jedna vrata, a vodila su u Sears. To su zajednike toaletne prostorije i zato sam ih izabrao. Otvorio
sam vrata, propustio Pata i poao za njim na odjel djeje odjee.
Pominim smo se stubama spustili u prizemlje, ostavljajui za sobom uglove i udaljenost. To moda ne djeluje
uvijek, ali bolje nisam znao.
Iz parfumerije u prizemlju izili smo ravno na parkiralite, te smo se zaputili plonikom prema nizu manjih
prodavaonica i zalogajnica.
Nismo izustili ni rijei. Nije bilo potrebe; Pat je znao to se dogaa.
Uli smo u SubZone, vrlo isto, besprijekorno ureeno mjesto gdje su se prodavali izvrsni topli sendvii. Rekao
sam Patu neka mi narui pie i sendvi sa sirom i mesom. Mjesto je bilo krcato. To nam je odgovaralo;
kompliciralo je ivot onima koji nas gledaju.
- Sjedni onamo za stol, prijatelju - rekoh - okrenut prema toaletnim prostorijama, a ja u se vratiti za minutu.
Stao je u red za narudbu.
Proao sam kroz vrata to su vodila u toaletne prostorije i nastavio hodati do drugoga kraja gdje se nalazio izlaz
u sluaju poara. elio sam provjeriti da nisu blokirana kantom za smee ili neim slinim otkako sam zadnji put
pogledao. Vrata na izlazu za sluaj poara bila su povezana s alarmom pa ih nisam kanio otvarati. Pogledao sam
van pa sam znao to se nalazi s druge strane i kamo mogu bjeati.
Pat je ve sjedio za stolom. Pred njim su se nalazile dvije kave i kartica za narudbu. Ve sam popio previe
kave. Takoer sam se poeo grozno osjeati; vruina u trgovakom centru i sada na ovome mjestu, kao i energija

44

to sam je potroio u protekla dva dana, sve je to djelovalo na mene. No morao sam ostati iznad toga jer ovo je
operacija.
Sjeo sam mu nasuprot u separeu i gledao iza njega prema staklenom prednjem dijelu restorana. Vidio sam
svakoga tko je ulazio ili izlazio, a jedan stup i Pat su me pokrivali. elio sam dominirati podrujem jer sam
morao vidjeti to se dogaa.
Pogledao sam Pata i odluio da ga neu zadirkivati zbog kose. Izgledao je uniteno i potroeno. Oi mu vie nisu
djelovale bistro i otro, ve crveno i mutno. Udebljao se, a trbuh mu je napinjao majicu i visio preko pojasa.
Lice mu je djelovalo podbuhlo, a jedva mu se nazirala Adamova jabuica.
- Razlog naeg boravka ovdje je taj da sam te doao posjetiti za vrijeme odmora pa smo poli u kupovinu rekoh.
- Dobro.
I dalje sam ga morao testirati, za sluaj da je opremljen prislu-nim ureajem.
- Ukoliko doe do problema, izii u onuda. - Pokazao sam prema toaletnim prostorijama. ekao sam da kae:
O, je li, poi e u toaletne prostorije?, kako bi ga uo onaj tko moda slua na razgovor. Ali nije to uinio.
Samo je rekao: - U redu. - Bio sam siguran da nema opasnosti, koliko se moe biti siguran. Vie nije bilo
vremena za okolianje.
- Jesi li dobro, prijatelju? - pitao sam.
- Tako, tako. Recimo to ovako, malo bolje od tebe. Kako si me naao?
- Sherrv, u Good Fellas. - Pogledao sam ga, a on se nasmijeio. - Da, dobar izbor, Pat!
Njegov se smijeak proirio. - Dobro, dakle, kakva je situacija?
- Love me svi ljudi i njihovi psi.
- Tako se ini. - Njegove crvene oi zablistaju.
Poeo sam objanjavati i jo uvijek sam bio u punom zamahu kad je dola djevojka i donijela jelo. Sendvii su
bili golemi, dovoljno veliki za cijelu obitelj.
- Sto si to naruio, jebi ga? - rekoh. - Bit emo ovdje cijeli dan! Pat je bio gladan te se borio s vruim sirom to
se rastezao
izmeu njegovih usta i sendvia. Pitao sam se kad je zadnji put jeo. Bio sam previe zaokupljen prianjem da bih
jeo. - Gledaj, prijatelju - rekoh - iskreno reeno, ja jedino elim zbrisati natrag u Veliku Britaniju - ali to e biti
malo tee. Moram otkriti to se dogaa, moram znati zato se sve to dogaa. Sjea li se Simmondsa?
- Da. Jo uvijek je u slubi?
- Da. Stupio sam s njim u vezu. ak sam mu rekao da u razotkriti moje osiguranje ako mi Tvrtka ne pomogne.
Patove su se oi rairile. - Opa, to su ozbiljne stvari! Doista si u govnima. to je Simmonds na too? - Ramena su
mu se zatresla dok se smijao punim ustima.
Priao sam jo petnaest minuta. Na koncu je Pat pitao: - Misli li da je PIRA sredila Keva? - Sad je ve uzimao
komadie mog sendvia. Jasno mi je stavio do znanja da eli nekoliko zalogaja. Gurnuo sam ga prema njemu.
- Tko bi ga znao. Ne bih rekao. Vidi li ti u tome nekakav smisao?
- Po DC-u se ukalo da su Amerikanci bili upleteni u Gibraltaru 1988. - Vadio je krastavce i rajice iz mog
sendvia.
- Na koji nain upleteni?
- Ne znam. To ima neke veze s irsko-amerikim pravom glasa, neka takva sranja. I s PIRA-inim prikupljanjem
sredstava preko Noraida tako to su se ubacili na trite drogom.
Pitao sam se odakle to Pat zna. Moda se tako opskrbljuje drogom. Ta me pomisao rastuila.
Razmiljao sam sto na sat, a Pat je samo nastavio napadati moj sendvi. - Moda je u tome veza s Kevom rekoh. - DEA, droga, to misli?
- Moda. Britanci ve godinama gnjave Amerikance jer Noraid daje novac PIRA-i, ali Ameri se ne smiju
zajebavati sa svim tim milijunima irsko-amerikih glasova.
Nagnuo sam se unatrag i prouavao njegovo lice. - Smijem li pitati odakle sve to zna?
- Ne znam. Samo znam da PIRA kupuje kokain i zatim njime trguje kad ga iznese iz SAD-a. To se dogaa ve
godinama; u tome nema nieg novog. No moda je to za tebe mjesto za poetak. elim reci, jebi ga, pa ti si onaj
s mozgom, a ne ja.
To je imalo smisla; ako ima na raspolaganju neto novca i vodi teroristiku organizaciju, jasno da e kupiti
drogu i zatim na tome zaraditi. Amerika vlada sigurno nee napasti Noraid, to bi bilo politiko samoubojstvo.
No ako bi se moglo dokazati da je Noraid povezan s trgovinom droge, to je ve neto drugo. Moda je Kev radio
protiv PIRA-e i oni su ga ubili.
- Misli li da je Kev sluajno neto otkrio? - pitao sam. - Ili je moda sudjelovao u tome pa su ga zajebali?
- Nemam pojma, prijatelju. Takve mi stvari uzrokuju glavobolju. - Zastao je. - Dakle, reci mi, to ti treba?
Slegnuo sam ramenima. - Gotovina.
Prestao je jesti moj sendvi i izvadio novanik. Pruio mi je ATM karticu. - Ovdje ima oko tri tisue dolara ree. - To je tekui raun pa moe uzeti koliko god ti treba. to je s djevojicom? to e biti s njom?
- Ona je dobro, prijatelju. Sa mnom je.

45

Ako mi je Pat namjetao, barem sam mu stavljao do znanja da sam svjestan te mogunosti i da sam poduzeo
mjere predostronosti.
- Mnogo ti hvala za ovo, prijatelju - rekoh - za karticu, i za to to si ovdje. - Znao sam da e mi pomoi, ali
nisam elio da misli kako drim da je to samo po sebi razumljivo.
- Gledaj, ne kanim te uvaliti u nevolje rekoh. Neu te ugroziti, ali treba mi jo neto. Moe li me nazvati
veeras? Moram malo sjesti i razmisliti o onome to mi je initi.
- Oko devet i trideset?
Nasmijeio sam se. Tada mi je odjednom jo neto sinulo. - Zna li za neke prostorije Sinn Feina ili PIRA-e u
Washingtonu?
- Ne znam, ali mogu saznati. to si naumio?
- Moram otkriti postoji li veza izmeu PIRA-e i ljudi koji me pokuavaju ukloniti, i koji su moda ubili Keva.
Ako mogu vidjeti tko ulazi ili izlazi iz tog mjesta, pa, to je poetak. Pokae li se da neto postoji, moda bih uao
onamo i malo pogledao naokolo.
Pat je smazao ostatak mog sendvia. - uvaj se, prijatelju, nemoj da te zajebu.
- Nee. Dobro, ja u ostati ovdje; dat u ti deset minuta, a zatim u otii. Mobitel e biti ukljuen od devet i
dvadeset pet.
- Nema problema, ut emo se. Sretno. Ustao je i pokupio mrvice sira i mesa s tanjura.
- Sherrv, je li? - ree. - Kako izgleda? Nedostajem li joj? -Potom se udaljio, a ramena su mu se tresla dok se
smijao.
15.
Vratio sam se u trgovaki centar kroz Sears, naao ATM aparat i podigao 300 dolara.
Vani se smrailo, ali je trgovaki centar bio krcat. Jo uvijek je postojala mogunost da netko motri na mene,
eka da se naem s Kelly, te sam stao sa strane i ekao prije odlaska po nju. Nita nije djelovalo neobino; jedino
na to sam morao paziti bile su kamere za nadzor. to bre uem i iziem, to bolje.
Deset minuta promatrao sam podruje, a potom sam priao blie. Nasuprot igraonici nalazi se prodavaonica
sportskih rekvizita; uao sam i odmah postao zaljubljenik u koarku. Prouavao sam sve majice to su se nalazile
kraj izloga. Djeja je igraonica bila puna djece, ali nisam vidio Kelly.
Malo sam se motao po prodavaonici, vratio se do izloga, jo jednom pogledao i vidio je. Sjedila je na podu i
gledala neki film na velikom televizijskom ekranu. Sjedila je u grupici od desetak djece, a svako je dijete imalo
maleni sok. Shvatio sam da djevojica u posljednje vrijeme ne ini nita drugo osim to jede, pije i gleda
televizijski program. udo je to nije slinija Slack Patu.
Uao sam, pokazao svoju iskaznicu i zamolio da mi dovedu ker. Obavili su postupak verifikacije i nekoliko
minuta kasnije pojavila se Kelly u pratnji odgajatelja.
Poeo sam joj obuvati cipele. - Zdravo, Josie, kako ide?
Sjedila je i durila se jer sam stigao na sredini filma. To sam shvatio kao dobar znak; pokazivalo je da se polako
vraa u normalu. Bilo je olakanje to neko vrijeme nije bila sa mnom, ali sam istodobno osjeao ugodu kad je
opet dola k meni. Nisam znao kako bih to objasnio.
Poli smo taksijem, ali smo se iskrcali oko etiri bloka prije hotela i nastavili pjeice. To je bilo nae jedino
sigurno podruje.
Otvorio sam vrata. Televizor je jo uvijek radio i uvjeravao nas kako su sjajni automobili nissan. Upalio sam
svjetlo, rekao Kelly neka ostane gdje jest i pogledao unutra.
Kreveti nisu bili namjeteni, a zavjese su bile navuene; inilo se da je sobarica potivala znak na vratima.
Zacijelo se time nije optereivala; imala je manje posla, a dobit e istu plau.
No vanije je bilo to je maleni nabor na plahti ostao netaknut. Da sam s vrata vidio da ga nema, morao bih na
brzinu odluiti hou li se jednostavno udaljiti.
Uli smo. Oslonivi se na televizor, nagnuo sam se prema stranjem dijelu komode i pogledao izmeu nje i zida.
ibica se nalazila na svome mjestu i pokrivala tokicu na zidu. ak i da su opazili da su je pomaknuli kad su
gledali ispod komode, malo je vjerojatno da bi je namjestili tono u isti poloaj. Zasad je sve dobro izgledalo.
- to radi, Nick?
- Samo provjeravam je li utika na svome mjestu. Izgledalo je da e pasti.
Nije nita rekla, ve je samo zurila u mene kao da sam odjednom poblesavio. Jo uvijek je nisam pogledao, ve
sam se spustio na koljena pripremajui se pogledati u ladicu.
- Mogu li ti pomoi, Nick?
- elio bih uti to je na televiziji.
Sjela je na krevet i poela grickati ips. Ovo dijete doista zdravo jede.
Niska komoda imala je tri ladice, a ja sam spajalicu stavio u prednju lijevu stranu srednje. Uzeo sam stolnu
svjetiljku i pomicao je gore-dolje, pokuavajui uhvatiti bljesak spajalice. Uspio sam; ladicu nitko nije otvarao.
Pobrinuo sam se za Kelly - skinuo sam joj kaputi, stavio cipele u depove i objesio ga kraj vrata. Malo sam
poistio njezin krevet, pokupio omote namirnica i otresao mrvice.

46

- Jesi li gladna? - pitao sam.

Pogledala je poluprazan paketi ipsa. - Nisam sigurna. Misli li da jesam?
- Nema sumnje. Idem kupiti neto za jelo. Ti moe ostati ovdje, a dopustit u ti da dokasna gleda televiziju. Ali
nikome nemoj reci; to je naa mala tajna!
Nasmijala se. - Neu!
Shvatio sam da sam i ja ogladnio. Pat mi nije mnogo ostavio u SubZoneu.
- Zna kako se mora ponaati, zar ne? - Sve sam jo jednom ponovio. - Stavit u na vrata znak NE SMETAJ, a
ti nikome ne smije otvoriti vrata. Razumije li?
- Nema sumnje.
Iznenaeno sam je pogledao. - Hoe li hamburger?
- Nema sumnje.
Na ulici vie nije vladala onakva guva, a kia je prestala. Kupio sam jo nekoliko odjevnih predmeta za oboje jakne i kapute, traperice i koulje - dovoljno barem za sljedee dvije promjene izgleda.
Kad sam to obavio, poao sam do zalogajnice. Dok sam stajao u redu, razmiljao sam o tome kako je sve ovo
udno. U jednom trenutku nalazim se u Vauxhallu i dobivam upute za novi zadatak, a u iduem pokuavam se
sjetiti koji frape moram kupiti za dijete. Pitao sam se hoe li joj se svidjeti koulje to sam joj ih kupio.
Na povratku sam pogledao na sat. Bilo je devet i dvadeset; zadrao sam se due no to sam oekivao. Vrijeme je
za ukljuivanje mobitela. ekao sam na ulazu u prodavaonicu jer sam se sklonio s kie koja je ponovno poela
padati.
Zazvonio je tono u devet i trideset. Bio sam uzbuen, ali istodobno i nervozan. Moda je za Keva. Pritisnuo
sam tipku za prijem. - Halo?
- Zdravo. Ja sam. Imam neto za tebe.
- Sjajno. ekaj... - Prstom sam zaepio drugo uho. Nisam elio neto pogreno shvatiti. - Reci.
- Ulica Bali 126. U starom dijelu Crvstal Citvja, kraj rijeke, izmeu Pentagona i Washington Nationala. Jesi li
shvatio?
- Da. - Pustio sam da mi to sjedne. Ve sam bio do Pentagona, a domai sam aerodrom takoer nekoliko puta
koristio. Neodreeno sam se sjeao tog podruja. - Hoe li me nazvati sutra?
- Hou.
- U isto vrijeme?
- U isto vrijeme. Sretno, prijatelju.
- ivjeli.
I to je bilo to. Iskljuio sam mobitel i u mislima ponovio adresu. Nisam je kanio zapisati. Ako me uhvate, moram
biti ist.
Putem do hotela, osjeao sam prilino dobro raspoloenje. Dosad sam bio u potpunome mraku. Nisam tono
znao to u uiniti s novim informacijama, ali to je barem nekakav poetak. Dobio sam novi poticaj.
Pojeli smo, a tada sam zajedno s njom gledao televizijski program, ali inilo se da je vie zanima razgovor.
- Gleda li kod kue televiziju, Nick?
- Katkad.
- Koju emisiju najvie voli?
- Ne znam. Vijesti, valjda. Mi imamo drukije emisije. Koja je tvoja najdraa emisija?
- Clueless.
- to je to? Neki detektiv?
- Neznalice, nema pojma! To je o jednoj djevojici. - Vrlo je dobro oponaala djevojicu iz Vallevja.
- ime se bavi?
- Odlazi u kupovinu.
Usnula je oko 10.45. Izvadio sam gradski vodi to sam ga zaboravio vratiti u hotelu Latham i potraio Ulicu
Bali.
Slijedio sam rijeku prema jugu dok nisam stigao do aerodroma Washington National. Cilj se nalazio izmeu toga
i Pentagona, na zapadnoj obali. Kratko sam se nasmijao. Ako je to PIRA-ina lokacija, doista imaju muda;
vjerojatno piju u istim barovima kao i momci iz Vijea nacionalne sigurnosti.
U tom trenutku nisam mogao mnogo uiniti. Kelly je leala na leima i oponaala morsku zvijezdu. Pokrio sam
je perinom, maknuo sve gluposti s drugoga kreveta i legao. Izreka iz dana to sam ih proveo u pjeadiji, u nekom
drugom ivotu, odzvanjala mi je u uima: Kad god doe do zatija u bitki, spavaj. Nikad ne zna kad e ti se za
to pruiti druga prilika. Konano sam uinio ono emu su me uili.
Kad sam se probudio, inilo mi se da se prikazuje isti crti. Zacijelo sam zaboravio iskljuiti televizor. udio
sam za kavom.
Ustao sam, ovlaio kosu, donekle se uredio i pogledao kroz prozor. Kia se pojaala. Siao sam u prizemlje i
uzeo dovoljno hrane i napitaka za troje ljudi - to je bilo vrlo pametno s obzirom na to koliko Kelly jede.
- Buenje, buenje! - rekoh.
Kelly je i dalje eljela glumiti podmorski ivot, ali se probudila, zijevnula, protegnula i zatim sklupala na

47

krevetu. Poao sam u kupaonicu i pustio da voda tee u kadu.

Pojavila se na vratima s runikom u ruci. Poela je shvaati rutinu.
Dok se ona bukala u kadi, ja sam sjedio na krevetu i mijenjao kanale s vijestima. Nita nisu govorili o nama. U
metropoli ubojstava SAD-a poinjeno je toliko drugih umorstava da smo mi postali stara vijest.
Izila je, odjenula se i poeljala, a ja nita nisam morao rei. Otvorio sam paketi itarica i natoio joj malo
mlijeka, a zatim sam se poao istuirati.
Kad sam se ponovno pojavio, ist i uredan, rekao sam: - Danas emo morati otii odavde.
Njezino se lice razvedrilo. - Moemo li sada poi kui? Rekao si da e nam Pat pomoi da se vratimo kui.
Uzeo sam njezin kaputi s vjealice i pomogao joj da se obuje. -Vrlo brzo, da, hoemo. Ali tati je potrebno jo
vremena za odmor. Pat e saznati kad emo se moi vratiti - rekoh. - Ali najprije moramo obaviti neke stvari.
Doista mi je teko objasniti to se sada dogaa, Kelly, ali ovo nee vie dugo trajati. Obeavam ti da e se
uskoro vratiti kui.
- Dobro, jer sigurno nedostajem Jenny i Rickvju.
Srce mi je zastalo. Jesam li zajebao stvar? Je li bilo jo ljudi u kui?
Zacijelo mi je proitala misli. - To su moji pliani medvjedii. -Nasmijala se, a zatim joj se lice uozbiljilo. Nedostaju mi. I elim poi na Melissinu zabavu.
Poeo sam je tapati po glavi. Pogledala me je; znala je da je umirujem. Promijenio sam temu.
- Gledaj, pokazat u ti kamo idemo.
Izvadio sam plan grada. - Ovdje smo sada, a ovamo idemo, tik uz rijeku. Uzet emo taksi, nai lijep hotel, i pazit
emo da ima kablovsku televiziju tako da moemo gledati filmove. Ako nemaju, moda bismo mogli poi u
kino.
- Moemo li gledati Jungle & Jungle?
- Svakako.
Koji je to vrag? Nije vano, barem smo prestali razgovarati o obitelji.
Nakon to sam nas odjavio iz hotela i, na vlastito iznenaenje, dobio popust za jednu no, poao sam gore po
Kelly i plavu sportsku torbu. Ostavio sam USP u vodokotliu. Imao je samo jedan magazin od 9mm, a ja nosim
tri magazina od .45 uz pitolj sig.
Odlazei iz hotela, skrenuli smo lijevo, a zatim gotovo odmah jo jednom lijevo. elio sam se maknuti iz
vidokruga recepcije prije nego se netko sjeti zapitati: Gdje je ena?
Zaustavili smo taksi i rekli da elimo u Pentagon City. Voza je bio Azijat ezdesetih godina. Imao je plan grada
na sjedalu, ali ga nije gledao. inilo se da se vozimo u pravom smjeru. Kelly je imala eiri na glavi. Poelio
sam je zadirkivati da izgleda poput medvjedia Paddingtona, ali objanjavanje bi predugo potrajalo.
Voza je pitao gdje tono elim da nas iskrca.
- Na postaji podzemne eljeznice, molim vas. - Nisam imao pojma gdje je to, ali je dobro zvuilo.
Platio sam ovjeku gotovinom pa se udaljio. Cijelo je podruje izgledalo novo i skupo, trgovaki i stambeni
prostori. Ondje je bio hotel Ritz Carlton i, nekoliko minuta dalje, Pentagon. Orijentirao sam se i poveo Kelly
prema trgovakom centru. elio sam pronai bankomat kako bih proslavio poetak novog financijskog dana.
Izili smo i preli preko parkiralita supermarketa, a zatim nastavili hodati prema rijeci. Bilo je neobino jer sam
prvi put osjeao da sam doista odgovoran za nju. Jo uvijek sam je drao za ruku kad smo prelazili cestu, ali sad
se inilo prirodnim da je drim i dok hodamo plonikom. Moram priznati, bio je dobar osjeaj imati je uza se, ali
moda je razlog tome bila samo spoznaja da to izgleda prirodno i stoga prua idealnu zatitu.
Proli smo ispod betonskog nadvonjaka to je vodio u poslovno sredite DC-a. Na nadvonjaku je promet bio
vrlo gust, a zvuio je poput priguene grmljavine. Ispriao sam Kelly o prizoru u Caba-retu u kojoj Sally Bowles
odlazi ispod eljeznikog mosta kako bi vriskala kad bi joj situacija postala nepodnoljiva. Nisam joj rekao da
sam ja u proteklih etrdeset osam sati osjeao slian poriv.
Kad smo proli most, krajolik se promijenio. Bilo je lako zamisliti kako je ovo podruje moralo izgledati prije
moda pedeset ili ezdeset godina, jer jo nije potpuno razvijeno. Sve je puno naputenih zgrada eljeznice od
kojih se neke koriste kao uredske prostorije, iako je vei dio podruja jednostavno ogradama podijeljen na
estice ili koriten kao skladite za automobile.
Pogledao sam lijevo i ugledao kako uzdignuti dio autoceste nestaje u daljini prema sreditu DC-a. Betonski zid
skrivao je nosae, a du njega se pruala cesta. Nije bilo plonika, ve samo tanka traka utabane zemlje,
prekrivena limenkama pia i kutijama cigareta. ini se da ljudi parkiraju ovdje uz rubove kako bi izbjegli
plaanje parkiralita. Svugdje su se vidjele stare, ruevne zgrade, ali se mjesto ipak koristi. Desno se nalazi
improvizirano kazalite u zgradi koja je neko bila eljezniko skladite. Tranice su jo uvijek ovdje, ali sada su
zahrale i izmeu pragova raste korov. Iznad nas stalno se ula buka prometa s uzdignute autoceste.
Proli smo kraj trgovca starim eljezom, a zatim kraj tvornice cementa izvan uporabe kamo su Potomacom
obiavale dolaziti brodice i iskrcavati svoj teret. Tada sam ugledao neto to se uope nije uklapalo u sredinu da
je bilo gotovo nadnaravno. Hotel Calvpso s kraja ezdesetih godina jo uvijek je stajao ondje kao da prkosi
napretku. Usidrio se u oceanu kroma, zatamnjenog stakla i blistave cigle, kao da su vlasnici odluili pokazati prst
poduzetnicima koji polako preuzimaju umirue podruje.

48

Zgrada je vrlo jednostavna etverokatnica izgraena u obliku otvorenoga kvadra; u sredini se nalazi parkiralite
pretrpano automobilima i kamionetima. Na vanjskim zidovima nema prozora, ve samo klimatizacijski ureaji
to stre iz blokova od troske. Skrenuo sam lijevo; dok je autocesta grmjela iznad mene, proao sam kraj hotela s
desne strane. Sad sam hodao paralelno s Ulicom Bali to se nalazi iza hotela. Kelly nita nije rekla. Ionako sam
se usredotoio na posao, a da je nisam drao za ruku, vjerojatno bih zaboravio da je sa mnom.
Kad smo se nali u razini ulaza u hotel Calvpso, obrisao sam kiicu s lica i pogledao gore. Na krovu hotela nalazi
se golema satelitska antena, vjerojatno promjera tri metra. Ne bi strila u oi ni da se nalazi na krovu Pentagona.
Skrenuli smo desno, a zatim opet desno. Nali smo se u Ulici Bali.
Po brojevima kua na planu grada znao sam da e cilj biti s moje lijeve strane. Ostao sam desno da bih bolje
vidio.
Jo uvijek je bilo nevjerojatno buno; ako neki zrakoplov nije polijetao s aerodroma odmah na drugoj strani
drvoreda, onda je odjekivao neprekidni zvuk prometa s autoceste.
- Kamo idemo? - Kelly je morala vikati da bih je uo.
- Onamo - rekoh. - elim vidjeti moemo li nai ured jednog prijatelja. A tada emo potraiti lijep hotel u kojem
emo odsjesti.
- Zato moramo cijelo vrijeme mijenjati hotele?
Nisam znao kako bih na to odgovorio. Nastavio sam gledati kune brojeve, a ne nju. - Jer meni brzo dosade,
pogotovo ako hrana nije dobra. Ono sino bilo je obino smee, zar ne?
Uslijedila je stanka, a tada pitanje: - Kako to misli?
- Mislim da nije bilo ba dobro.
- Bio je u redu.
- Bilo je prljavo. Poimo u pristojan hotel, to bih ja elio.
- Ali moemo boraviti u mojoj kui.
S piste je upravo poletio mlanjak i otro se naginjao i zaokretao, koliko se meni uinilo, u visini krovova. Neko
smo ga vrijeme promatrali kao opinjeni; ak je i Kelly bila impresionirana.
Kad je zamro urlik njegovih motora, rekao sam: - Hajde, idemo nai taj ured.
Stalno sam gledao naprijed i lijevo, pokuavajui procijeniti koja e to biti zgrada. Bilo je raznovrsnih stilova:
stare tvornice i skladita, novoizgraeni dvokatni blokovi uredskih prostorija, rame uz rame s parkiralitima i
prostorima namijenjenim kontejnerima s kamiona. Izmeu zgrada nazirala su se stabla to rastu uz Potomac,
moda 300 metara dalje.
Nalazili smo se kraj 90-tih, pa sam znao da PIRA-in blok uredskih zgrada ne moe biti daleko. Nastavili smo
hodati dok nismo stigli do novog bloka na dva kata, sve sam elik i vidljive instalacije. Sva su fluorescentna
svjetla s unutranje strane. Pokuao sam proitati natpise s imenima, ali nisam razabirao slova na slabom osvjetljenju bez da se napreem ili pribliim, a nisam elio uiniti ni jedno ni drugo. Na jednom je natpisu pisalo
Unicom, ali druge nisam uspio odgonetnuti.
Ovo nije ba podsjealo na vrstu ureda Sinn Feina ili PIRA-e na kakvu sam navikao. Ulica Cable u
Londonderrvju, na primjer, ima urede u starinskim zgradama iz dvadesetih godina, a mjesta u Belfastu uglavnom
su slina tome. Sigurno nisu supermoderni uredski blokovi to izgledaju poput minijaturnih Pompidou centara.
Je li Pat dobro shvatio? Oekivao sam neku staru zgradu. Svi su izgledi da je ovo samo paravan - bit e kakvo
komercijalno poduzee, a ljudi koji ovdje rade nalazit e se u okvirima zakona.
Usredotoio sam se na cilj dok smo onuda prolazili, ali se nisam psvrnuo. Treba prikupiti sve informacije
prilikom prvog prolaenja.
- Nick?
- Molim?
- Mokra sam.
Pogledao sam dolje. Noge su joj bile posve mokre; previe sam se koncentrirao na svoj sljedei potez pa nisam
opazio da hodamo kroz mlake vode. Trebao sam joj u trgovakom centru kupiti izme za kiu.
Stigli smo do raskrija. Pogledavi lijevo, vidio sam da cesta vodi prema rijeci. Jo automobila parkiranih uz
cestu, i ak jo vie zaputenih dvorita.
Pogledao sam desno. Na kraju ulice nalazi se uzdignuta autocesta i odmah prije toga, iznad krovova, vidio sam
satelitsku antenu na krovu hotela Calvpso. Dobro sam se osjeao. Proli smo kraj cilja i nali hotel u kojem emo
odsjesti, i sve to prije jedanaest ujutro.
16.
Stigli smo na hotelsko parkiralite. Pokazao sam izmeu jednog kamioneta i potanskog kombija. - ekaj me
ispod tende, skloni se od kie. Brzo u se vratiti.
- elim poi s tobom, Nick.
Poeo sam s vjebanjem dresure psia. - Ne... ekaj... tamo. Neu se dugo zadrati. - Nestao sam prije nego se
dospjela prepirati.
Hotelska recepcija bila je samo jedna od soba u prizemlju to su je pretvorili u ured, a uzimanje sobe bilo je

49

jednostavno kao i okolina. Ovdje su daleko bre razumjeli obiteljsku priu sirotoga Britanca; u ovim krajevima
oito ne uzgajaju previe kukuruza.
Iziao sam, pokupio Kelly i dok smo hodali du betona i blokova od troske prema naoj novoj sobi na drugom
katu, razmiljao sam o svom sljedeem potezu. Odjednom me je povukla za ruku. -Dvostruko smee!
- to?
- Zna, nije lijepo. Rekao si da je onaj hotel bio smee. Ovaj je dvostruko smee.
Morao sam se sloiti. ak mi se uinilo da osjeam zadah bljuvotine. - Ne, ne, ekaj dok uemo. Vidi
li onu satelitsku antenu? Vjerojatno moemo gledati sve kanale svijeta pomou toga. Uope nee biti smee.
U sobi su bila dva velika kreveta, golemi televizor, te uobiajene tamno lakirane povrine i nekoliko komada
namjetaja - dugaka komoda koja je vidjela i bolje dane, ormar to se sastojao samo od jedne ipke unutra,
otvoreni ormari u kutu i jedna od onih stvari na koje stavljate svoj koveg.
Pogledao sam u kupaonicu i naao malenu boicu ampona. -Vidi li to? - rekoh. - Uvijek znak dobrog hotela.
Mislim da smo u Ritzu.
Ukljuio sam telefon i punja u struju, a zatim sam se prebacio na televizor i potraio neki program za djecu. To
je ve postao dio standardnih operativnih postupaka.
Skinuo sam joj kaputi, istresao ga i objesio na vjealicu, a zatim sam priao klimatizacijskom ureaju i pritisnuo
nekoliko dugmeta. Ispruio sam svoju jaknu testirajui protok zraka; elio sam da se soba ugrije. I dalje ekajui
nekakvu reakciju iz ureaja, pitao sam: Sto je na televiziji?
- Poiver Rangers.
- Tko su oni?
Dobro sam znao o emu je rije, ali malo razgovora ne moe koditi. Nisam elio da budemo najbolji prijatelji,
zajedno odlazimo na odmore, dijelimo etkice za zube i slina sranja - daleko od toga; to se ovo prije rijei, to
bolje. No da bi neki odnos djelovao normalno, mora i biti normalan, a ne elim da me otkriju jer neko zabadalo
pomisli da ne pripadamo zajedno.
- Tko ti se svia? - pitao sam.
- Svia mi se Katherine; to je ona ruiasta.
- Zato ti se ona svia, zbog boje?
- Jer nije divlja, doista je super. - Tada mi je ispriala sve o Katherine i o tome da je Britanka. - To mi se svia
jer je i tata iz Engleske.
Natjerao sam je da se preodjene u traperice i maju. Potrajalo je cijelu vjenost. Pomislio sam: Jebe voditeljstvo,
nije to za mene.
Oduzima svaki trenutak tvog vremena. emu sve to ako cijeli dan
glumi batlera?
Konano je bila suha i uredna. Kraj televizora se nalazio aparat za kavu, te paketii mlijeka i eera. Ukljuio
sam ga. Kad je aparat poeo presti i uboriti, priao sam prozoru. Dok sam gledao kroz mreastu zavjesu, lijevo i
desno bile su druge dvije strane tmurnog, sivog, betonskog kvadra; dolje se nalazilo parkiralite, a na drugoj
strani ceste i malo vie gore bila je autocesta. Shvatio sam da se moje raspoloenje slae s prizorom.
Kia je i dalje padala. Vidio sam oblake vodene praine iza kamiona dok su se kotrljali autocestom. Nije padala
jaka kia, ali nije prestajala, onakva kakva se u sve zavue. Odjednom sam postao svjestan da Kelly stoji kraj
mene.
Mrzim ovakvo vrijeme rekoh. - Uvijek sam ga mrzio, jo otkako sam se kao tinejder prijavio u vojsku.
ak i sada, za mokra i vjetrovita zimskoga dana, napravim si alicu aja, sjednem u naslonja kraj prozora, te
samo gledam van i mislim na sve one sirote vojnike koji sjede u nekoj rupi usred niega, smrzavaju se,
promoeni do koe, pitaju se to zapravo ondje rade.
Iskrivljeni osmijeh pojavio se na mojem licu kad je aparat za kavu prestao uboriti, a ja sam pogledao Kelly. Sto
ne bih dao da mogu biti na ravnici u Salisburvju i samo sjediti u mokrom rovu, a jedina mi je briga u ivotu kako
izbjei vlagu, hladnou i glad?
Ispruio sam se na krevetu i razmislio o mogunostima to sam ih imao. Iako ih nije bilo ba previe. Zato
jednostavno ne pobjegnem? Mogao bih ukrasti putovnice i iskuati sreu na nekom aerodromu, ali izgledi da to
uspije doista su slabi. Postoje i manje konvencionalni naini. uo sam da se moe trajektima i kopnom doprijeti
iz Kanade do Velike Britanije, putem to ga vole studenti. Ili bih mogao poi na jug i doprijeti do Belizea ili
Guatemale; mnogo sam godina proveo u dungli na toj granici pa sam znao kako se odande izlazi. Mogao bih
poi na otok ispred Belizea po imenu San Pedro, postaju krijumara droge na njihovu putu do istone obale
Floride. Tada bih mogao doprijeti dublje u karipsko podruje i ukrcati se na neki brodi.
Jo je bizarnija pria o jednom tipu iz Pukovnije koji je zrakoplovom cessna, s jednim motorom, preletio put od
Kanade do Velike Britanije. Siuna letjelica nije imala nikakve posebne opreme, osim dodatnog spremnika za
gorivo u stranjem dijelu. Radio nije bio od prave vrste pa je duinu antene morao prilagoditi icom to mu je
visjela iz letjelice, optereenom ciglom. Imao je na sebi padobran, tako da u sluaju bilo kakvih problema moe
otvoriti vrata i iskoiti. Ne znam kako bih ja to sredio, ali barem znam da se moe izvesti.
Meutim, u svim tim planovima ima previe rizika. Ne elim ostatak ivota provesti u dravnoj kaznionici, ali

50

istodobno ne elim da Kelly i ja poginemo u bijegu. Simmonds mi je dao najbolju mogunost. Ako se pojavim u
Londonu s onim to eli, neu se ba sasvim izvui iz problema, ali u barem biti kod kue. Moram ostati i
pomuiti se.
Sve se svodi na injenicu da moram otkriti tko ulazi u zgradu u Ulici Bali i to se ondje dogaa.
- Kelly? Zna to u ti sada rei, zar ne?
- Nema sumnje - nasmijeila se. Oito mi je oprostila to sam joj osuio kosu i odjenuo je u lijepu, suhu odjeu.
- Deset minuta, u redu?
Zatvorio sam vrata, oslunuo, uo kako je zatvorila zasun i objesio na kvaku natpis. Malo dalje na lijevoj strani
nalazio se maleni otvoreni prostor s automatima za coca-colu i stvari za grickanje. Kupio sam limenku, a zatim
opet proao kraj nae sobe prema dizalu. Lijevo su se nalazile poarne ljestve, betonske stube to su vodile
prema dolje i prema gore. Znao sam da pravila o sigurnosti nalau da mora postojati izlaz na krov. U sluaju
poara na donjim katovima, spaavanje bi se obavilo helikopterom.
Poao sam gore dokle god sam mogao. Dvostruka poarna vrata vodila su na krov; treba gurnuti ipku i otvorit
e se. Nije bilo znaka koji bi upozoravao da su vrata spojena s alarmom, ali morao sam provjeriti. Pogledao sam
du cijelog okvira, ali nisam vidio nikakav alarm. Gurnuo sam ipku i vrata su se otvorila. Nita nije zazvonilo.
Krov je bio ravan, a povrina prekrivena ljunkom. Uzeo sam aku ljunka i time zakoio vrata.
Avion se sputao na Washington National, a njegova su se svjetla jedva nazirala kroz kiu. Satelitska antena
nalazila se na drugom kraju krova. Vidio sam takoer zelenu aluminijsku upu to je vjerojatno pokrivala motor
dizala. Uz rub krova pruao se zid visok jedan metar i skrivao me od tla, ali ne i od autoceste.
Zaputio sam se poljunanim krovom do strane okrenute prema rijeci. Gledajui dolje prema zgradi to me
zanimala, vidio sam ravan krov i otvore za zrak. Bila je pravokutnog oblika i prilino velika. Iza nje prostiralo se
zaputeno podruje i ograde to su dijelile prostor na nova budua gradilita koja ekaju kupce. Iza drvoreda
jedva se nazirala rijeka Potomac i kraj piste.
Poao sam natrag koraajui preko niza elektrinih kabela. Zaustavio sam se kraj kuita dizala. Sad mi je trebao
izvor struje. Mogao bih baterijama puniti opremu za nadzor to u je koristiti, ali nisam mogao jamiti koliko e
trajati. Pokuao sam otvoriti vrata kuita, ali bila su zakljuana. Brzo sam pogledao bravu; jednostavna je. Lako
u je otvoriti.
Vrativi se u sobu, izvadio sam telefonski imenik i potraio adrese zalagaonica.
Potom sam uao u kupaonicu, sjeo na rub kade i premjestio streljivo kalibra .45 iz magazina u dep, opustivi
opruge. To nije neto to treba initi svakoga dana, ali ipak treba napraviti. U veini sluajeva blokiranja oruja
to ima veze s magazinom. Nisam znao koliko dugo se nije praznio; mogao bih ispaliti prvi metak, a drugi ne bi
stigao u komoru jer je zapela opruga magazina. Zato je katkad revolver daleko bolji, pogotovo ako e ti pitolj
godinama stajati neupotrijebljen, a ne eli ga servisirati. Revolver je samo cilindar sa est metaka te se moe
drati napunjen cijelu godinu i to nita nee smetati im ga uzme, zna da e raditi. Ispraznio sam magazine
u dep pa sam uza se imao streljivo, magazine i pitolj.
Iziao sam iz kupaonice i sastavio popis opreme to e mi trebati, a potom sam provjerio koliko imam novca. Za
danas dosta. Sutra mogu dignuti jo.
Kelly me nije zabrinjavala. Imala je gomilu hrane, a ionako je napola spavala. Jo sam malo povisio temperaturu
klimatizacijskog ureaja. Uskoro e zadrijemati.
- Izii u i donijeti ti nekoliko bojanki i bojica, takve stvari -rekoh. Hou li ti donijeti i micky dJs?
- Mogu li dobiti slatki i kiseli umak s krumpiriima? Smijem li poi s tobom?
- Vrijeme je odvratno. Ne bih elio da se prehladi.
Ustala je i prila vratima, spremna staviti zasun bez da joj ja to kaem.
Siao sam u prizemlje i zaputio se do postaje podzemne eljeznice.
17.
Washingtonska podzemna eljeznica je brza i tiha, ista i uinkovita, ba kako treba. Tuneli su prostrani i
osvijetljeni, nekako umirujui, te moda zato putnici djeluju oputenije nego u Londonu ili New Yorku, a neki
ak razmjenjuju poglede. To je takoer gotovo jedini dio glavnoga grada u kojem vas sedamnaestogodinji ili
sedamdesetogodinji vijetnamski veteran nee pitati imate li neto sitnia.
Iziao sam nakon sedam ili osam zaustavljanja i jedne promjene platforme. Mjesto to sam ga traio bilo je samo
nekoliko blokova dalje, ali se nalazilo u podruju u kojem nitko ne bi elio provesti odmor. Navikao sam na
Washington u kojem oni koji imaju doista imaju. Ovo je dio grada u kojem oni koji nemaju doista nita nemaju.
Jednokatnica je malo uvuena od ceste, a vie podsjea na super-market nego na zalagaonicu, s proeljem
dugakim najmanje 50 metara. Cijelo je proelje od stakla s okomito postavljenim reetkama. U izlozima ima
svega i svaega, od bubnjeva do daski za jedrenje i posteljine. Fluorescentni uti posteri obeavaju sve od 0
posto kamata do najbolje cijene zlata u gradu. Tri naoruana uvara kontroliraju vrata. Gledali su me kako
ulazim.

51

Pogledavi du jednog prolaza prema stranjem dijelu, vidio sam dugaku staklenu vitrinu koja je takoer sluila
kao tezga. Za njom je stajalo vie od deset pomonika, svi u slinim crvenim polo majicama. inilo se da je to
najzanimljiviji dio zalagaonice. Tada sam ugledao sve pitolje, revolvere i puke iza stakla. Na jednom je natpisu
pisalo da muterije mogu svako oruje testirati na poligonu iza zgrade.
Nastavio sam hodati prema odjelu s kamerama. U idealnom svijetu ono to traim bilo bi neto poput kamere za
nadzor, s dugakim kabelom to povezuje kameru sa zasebnom kontrolnom kutijom u kojoj se takoer nalazi
videotraka. Mogao bih namjestiti kameru na krovu, ostaviti je ondje, a kontrolnu kutiju sakriti negdje drugdje,
moda u kuitu dizala. Na taj bih nain lake mijenjao traku i baterije, a sve to bez da moram dirati kameru.
Naalost, nisam mogao nai nita takvo. No naao sam neto gotovo jednako dobro, a to je Hi-8 videokamera,
vrsta to je vole mnogi nezavisni televizijski novinari. Zasigurno u moi promijeniti lee da bih dobio na
daljini. Sjeam se kad sam radio u Bosni i vidio momke koji naokolo jurcaju s Hi-8 zalijepljenom na oima. Svi
su mislili da ih eka bogatstvo kad televizijskim mreama prodaju ratni materijal.
Uhvatio sam pogled jednog od pomonika.
- Koliko za Hi-8? - rekao sam svojim uobiajeno loim amerikim naglaskom.
- Gotovo je nova, jedva raspakirana. Petsto dolara. Poeo sam se smijuljiti.
- Onda dajte ponudu - ree ovjek.
- Ima li rezervnu bateriju i sve prikljuke za vanjski izvor?
- Naravno. Sve ima. ak ima i vlastitu torbu.
- Mogu li vidjeti kako radi?
- Naravno, naravno.
- U redu, etiristo dolara, gotovina.
Uinio je ono to svaki vodoinstalater i zidar na svijetu ini kad raspravlja o cijenama: poeo je kroza zube
uvlaiti zrak. - Ovako emo, etiristo pedeset dolara.
- Dogovoreno. Takoer elim player, ali ne smije biti VCR.
- Imam tono ono to elite. Doite sa mnom.
Aparat to ga je uzeo sa stranjeg dijela police imao je ceduljicu s cijenom od 100 dolara. Izgledao je kao da je
star sto godina, zajedno s prainom. - ujte, nemojte se truditi - ree ovjek -dat u vam ga za devedeset dolara.
Kimnuo sam. - Takoer elim nekoliko lea.
- Koja vrsta vam treba?
- Najmanje dvjesto milimetara, da odgovara ovome, po mogunosti nikon.
Zakljuivao sam na temelju injenice da mi treba jedan milimetar lee za svaki metar udaljenosti do cilja.
Godinama sam provaljivao u kue raznih ljudi i zavlaio se u njihova potkrovlja da bih maknuo neku ploicu i
snimao cilj, te sam na tei nain nauio da je to uzaludan trud ukoliko rezultat nisu slike na kojima se moe
identificirati osoba.
Pokazao mi je lee od 250mm.
- Koliko?
- Sto pedeset dolara. - ekao je da kaem kako je to previe.
- U redu, dogovoreno, ako ubacite dvije videokasete od po etiri sata i produni kabel.
Gotovo ga je uzrujalo to nema borbe. - Koje duine? Jo pregovaranja. ovjek se voli cjenkati.
- Najdui to ga imate.
- est metara?
- Vrijedi. - Sad je bio sretan. Zacijelo ima i kabel od 12 metara.
Naiao sam na Walwart dva bloka prije podzemne eljeznice. Uao sam i poao naokolo u potrazi za stvarima
potrebnim za namjetanje kamere.
Dok sam se kretao izmeu polica, shvatio sam da inim ono to sam uvijek inio, bez obzira u kojem sam se
dijelu svijeta nalazio: gledam sastojke za kuhanje i kutije sredstava za ienje, te smiljam to bi ilo s im da bi
se stvorio kaos. Pomijeam li tu stvar i tu stvar, pustim da uzavri i umijeam malo ovoga, dobio bih zapaljivu
tvar. Ili pustim da sve to prokuha, a zatim ostruem tvar s ruba posude, potom dodam malo ove stvari to se
stavlja u kolae, opet prokuham tako da ostane samo talog na dnu, i imam slab eksploziv. Dvadeset minuta u
prodavaonici Salisburv bilo bi dovoljno za kupovinu svih sastojaka bombe dovoljno snane da raznese
automobil, i jo bi mi neto ostalo od desetae.
Meutim, danas mi nita od toga ne treba. Treba mi dvolitrena plastina boca, karice, smotak vreica za smee,
minijaturna bate-rijska svjetiljka s izborom filtera, kolut ljepljive trake i paket odvijaa i klijeta - dvadeset jedan
komad za 5 dolara, to je ista pljaka; trajat e otprilike pet minuta, ali to e mi biti dovoljno. Obavivi sve to,
uzeo sam zbirku pustolovnih pria za Kelly, nekoliko bojanki, bojice i druge sitnice to bi je mogle zaokupiti.
Takoer sam kupio jo nekoliko vreica grickalica.
Siao sam do postaje podzemne eljeznice i naao klupu. Svjetla na rubu platforme bljeskaju kad se pribliava
vlak; dotad veina lokalnih stanovnika sjedi priajui ili itajui. Nisam imao to drugo raditi pa sam otvorio
coca-colu, pojeo keks, poeo crtati sliku od toke do toke u jednoj od bojanki i ekao da svjetla ponu bljeskati.
Kia je prestala padati u Pentagon Citvju, ali je nebo jo uvijek bilo tmurno i tlo mokro. Odluio sam hitro proi

52

kraj cilja dok uza se nemam Kelly.

Preao sam preko parkiralita supermarketa i krenuo prema podvonjaku ispod autoceste u Ulici Bali. Uskoro
sam se naao na istoj strani ceste i u istoj ravnini sa zgradom. Maleno betonsko stubite okrueno gustim
grmljem vodilo je do staklenih ulaznih vrata. Otvarala su se prema predvorju s prijemnim pultom, a zatim su
druga vrata zacijelo vodila u same uredske prostorije. Na zidu se nalazila kamera to je snimala ulaz u zgradu.
Na prozorima su bila dvostruko zatamnjena stakla. Unutra su se u prizemlju i na prvom katu vidjeli uredi puni
PC-a i oglasnih ploa, uobiajena slika slubenog prostora.
Nisam vidio nikakva traga vanjskom alarmu, kao niti bilo kakva znaka da se zgrada uva. Moda je alarm u
stranjem dijelu. Ako nije, zacijelo postoje detektori to su telefonskom linijom izravno povezani s policijom ili
osiguravajuom tvrtkom.
Stigao sam do kraja ceste, skrenuo desno i vratio se u hotel.
U sobi je bilo kao u sauni. Kellvna je kosa strila na sve strane, a gledala me snenim pogledom. Lice joj je imalo
nabore i nekoliko zalijepljenih mrvica hrane. inilo se da je pojela pola keksa i zaspala.
Kad sam svu opremu bacio sa strane, Kelly ree: - Gdje si bio?
- Kupio sam gomilu stvari. - Poeo sam vaditi stvari iz torbi. -Kupio sam ti neke knjige, nekoliko bojanki,
bojice...
Stavio sam sve to na krevet i koraknuo unatrag, ekajui neki oblik zahvalnosti. Umjesto toga, pogledala me je
kao da sam nekakav luak.
- To sam ve napravila.
Nisam znao, mislio sam da je bojanka samo bojanka. Prilino sam se zabavljao dok sam spajao tokice. - Nije
vano, donio sam ti nekoliko sendvia i malo coca-cole. Trebala bi popiti to vie moe jer mi je boca potrebna
za neto.
- Zar ne idemo van neto pojesti?
- Ondje ima nekakvih keksa... - Pokazao sam prema torbi.
- Ne elim vie kekse. Mrzim stalno biti ovdje zatvorena.
- Danas moramo ostati u hotelu. Zapamti, sada nas trae neki ljudi, a ja ne elim da nas nau. To nee dugo
trajati.
Odjednom sam pomislio: Sranje, sto ako zna svoj kuni broj telefona i pone nazivati? Dok je u au toila cocacolu, objema rukama obuhvativi bocu to se inila velikom poput nje, ispruio sam ruku iza malenog ormaria
izmeu dva kreveta i izvukao telefonski utika.
Pogledao sam na sat. Bilo je 4.30; jo pet sati do ponovnog Patova javljanja.
elio sam pripremiti kameru. elio sam da pone raditi im svane; moda ak uspijem sat vremena snimati prije
nego se danas spusti mrak.
Kelly je ustala i zagledala se kroz prozor; dijete u zatvorenom prostoru koje se dosauje.
Natoio sam sebi malo coca-cole i rekao: - eli li jo ovoga prije nego izlijem? Treba mi boca.
Odmahnula je glavom. Poao sam u kupaonicu i ostatak pia izlio u umivaonik. Otrgnuo sam naljepnicu i
karicama to sam ih upravo kupio odrezao gornji dio, gdje se boca poela suavati prema grlu. Takoer sam
odrezao donji dio tako da mi je ostao cilindar. Razrezao sam ga ravno i dobiveni pravokutnik izravnao tako da
dobijem ravni komad plastike. Izrezao sam dio, najprije uklonivi uglove pravokutnika, a zatim oblikujui krug.
To sam ja, spreman za provalu.
Vratio sam se u sobu, provjerio kabele i pripremio kameru za uporabu, uz pomo baterije ili struje.
- to radi, Nick?
Nadao sam se da me to nee pitati, ali ve sam trebao nauiti. Imao sam pripremljenu la. - Snimit u te kako bi
mogla pozdraviti mamu, tatu i Aidu jer si rekla da ti je dosadno. Evo, pozdravi ih.
Primaknuo sam kameru oku.
- Zdravo, mama, tata i Aida - rekla je u kameru. - Nalazimo se u hotelskoj sobi i ekamo da se vratimo kui.
Nadam se da e uskoro ozdraviti, tata.
- Reci im o svojoj novoj odjei - rekoh.
- O da. - Pola je do zida. - Ovo je moj novi plavi kaputi. Nick mi je kupio i jedan ruiasti. Zna da su moje
najdrae boje ruiasta i plava.
- Ponestaje mi trake, Kelly. Pozdravi se.
Mahnula je. - Zbogom, mama; zbogom, tata; zbogom Aida. Volim vas.
Doskakutala je do mene. - Mogu li to sada vidjeti?
Jo jedna la. - Nemam kabele za spajanje s televizorom. No uskoro u se nai s Patom; moda e mi ih on
nabaviti.
Zadovoljno se vratila svojoj coca-coli. Uzela je bojicu, otvorila l>ojanku i uskoro bila posve zaokupljena. Dobro;
to znai da mogu ubaciti traku u kameru a da ona to ne vidi.
Uzeo sam dvije plastine alice za kavu, pokupio ostalu opremu, sve strpao u torbu i rekao: - ao mi je zbog
toga, ali... Pogledala me je i slegnula ramenima.
Popeo sam se na krov. Kia nije padala, ali je buka zrakoplova i prometa i dalje bila gromoglasna.

53

Najprije sam elio doprijeti u kuite dizala; morao sam znati mogu li doi do izvora struje.
Izvadio sam plastini krug i uvukao ga u pukotinu na zelenim vratima. Gurnuo sam i okrenuo ga provlaei ga
kroz grbavu pukotinu okvira vrata dok nisam stigao do brave. Vrata su bila ondje kako bi sprijeila ljudima ulaz
iz sigurnosnih razloga, a ne da bi zatitila neto vrijedno. Stoga je brava bila jednostavna.
Kad sam uao, ukljuio sam baterijsku svjetiljku, a prvo to sam ugledao bila je kutija s etiri izvora struje.
Pogledao sam prema stropu. Supa je bila napravljena od elinih ploa vijcima privrenim na okvir. Uzeo sam
klijeta i olabavio dva vijka tek toliko da mogu podii dio krova. Tada sam uzeo kabel za kameru, gurnuo ga
kroz pukotinu i spustio niza zid. Nije upadao u oi medu svim ostalim stvarima. Gurnuo sam utika u jednu od
utinica.
Ostavio sam vrata otvorena kako bih imao svjetla dok pripremam kameru. Uzeo sam dvije vree za smee i
uvukao jednu u drugu, a zatim sam unutra stavio kameru gurajui je prema dnu dok objektiv nije probio plastiku.
Potom sam uzeo dvije plastine alice za kavu, obje ih poderao sa strane, odrezao im dna i namjestio ih iznad
objektiva kao kapuljau. To e pruati zatitu od kie, ali istodobno doputati da u leu stigne dovoljno svjetla
tako da snimke uspiju. Ljepljivom trakom sve sam to dobro privrstio.
Iziao sam na krov i spojio kameru s kabelom. Legao sam potrbuke i gledao kroz trailo, ekajui da se
prilagodi i pokae mi to lea moe vidjeti. elio sam snimku izbliza stubita to vodi do glavnog ulaza.
Daljinsko upravljanje
Kad je proradilo, namjestio sam fokus, usmjerio objektiv prema cilju i pritisnuo tipku play. Testirao sam stop i
reivind, a zatim opet play. Radilo je. Namjestio sam plastiku, pazei da ne pomaknem kameru, pritisnuo record i
udaljio se.
18.
Iziao sam i kupio golemu pizzu. Sjeli smo ispred televizora i pojeli je. U meuvremenu sam ukljuio telefon da
bi se punio.
Tada je samo trebalo motati se naokolo i patiti od loe probave, ekati da Pat nazove i da videotraka od etiri sata
doe do kraja. Ve se spustio mrak, ali elio sam da snima puna etiri sata; prvo, kako bih provjerio radi li kako
treba, i drugo, da bih vidio kakva je kvaliteta none snimke.
Oboje smo se dosaivali. Kelly je trpjela kraj televizora, trpjela je od pizze, trpjela od raznoraznih sokova i cocacole. Umorno je podigla zbirku pustolovnih pria i pitala: - Moe li mi proitati koju priu?
Pomislio sam: U redu, to je samo zbirka pria, nee dugo trajati ako ih nekoliko proitam. Uskoro sam otkrio da
je rije o jednoj pustolovini u nastavcima, a svako je poglavlje na kraju nudilo mogunost izbora. itao sam joj o
troje djece u muzeju. Jedno je dijete nestalo - nitko nije znao kamo - kad je pria jednostavno prekinuta. Na dnu
stranice je pisalo: eli li poi na 16. stranicu i pratiti ga kroz arobni tunel, ili eli posjetiti gospodu Edie na 56.
stranici koja e ti moda rei gdje je on? Ti biraj.
- Kamo eli poi? - pitao sam.
- Kroz tunel.
Krenuli smo. Nakon otprilike etrdeset pet minuta i oko osam promjena smjera, pomislio sam da se bliimo
kraju. Trebalo nam je gotovo dva sata da stignemo do kraja. Barem se Kelly zabavljala.
U sobi je bilo toplo, a ja sam jo uvijek na sebi imao svu opremu, spreman za polazak. Pomalo sam drijemao i
budio se svakih pola sata uz zvukove crtica The Simpsons ili Loony Tunes. Jednom sam se probudio i pogledao
dolje. Jakna mi se otkopala pa se vidio moj pitolj. Pogledao sam Kelly, ali ona se na to uope nije obazi-rala;
moda je navikla da njezin tata nosi uza se pitolj.
Otvorio sam limenku soka i pogledao na sat. Bilo je tek osam i petnaest; za otprilike petnaest minuta poi u po
prvu videokasetu, namjestiti novu i zatim ekati Patov poziv.
Kad je dolo vrijeme, rekao sam: - Idem van na samo pet minuta po neko pie. eli li ti neto?
Upitno me pogledala i rekla: - Ovdje imamo svega.
- Da, ali sve je to toplo. Donijet u neto hladno.
Poao sam na krov. Bilo je vlano i opet je padala lagana kiica. Otvorio sam stranji dio plastine vreice,
pritisnuo tipku za izbacivanje kasete i brzo je zamijenio videokasetom za ujutro.
Siao sam, proao kraj nae sobe i uzeo jo dvije limenke pia. Vrijednost dionica coca-cole zacijelo je porasla u
posljednjih nekoliko dana.
Na televiziji je poela epizoda Cluelessa, televizijske serije za koju je rekla da joj se svia. udio sam se dok
sam sluao kako ponavlja sve este izreke: - Gubitnik... dvostruki gubitnik, kreten... to god! - Sad sam znao
odakle dolaze mnoge njezine rijei.
Konano su preostale samo tri minute do oekivanog Patova poziva. Uao sam u kupaonicu, zatvorio vrata i
oslukivao Clueless. Nita.
Telefon je zazvonio tono u dogovoreno vrijeme.
- Halo?
- U redu, prijatelju? Hvala na sendviu! Obojica smo se tiho nasmijali.
- Zna li na kojem su katu?

54

Uslijedila je kratka stanka, a zatim: - Prvi kat.

- Dobro. Ima li izgleda da bih mogao dobiti jo novca? Treba mi prilino, prijatelju.
- Mogao bih ti nabaviti desetak tisua, ali tek sutra ili prekosutra. Rado u ti to pozajmiti dok se ne izvue;
pretpostavljam da si naao izlaz?
- Jesam - lagao sam. Tako je najbolje. Ako ga uhvate, moi e dati samo pogrene podatke, a oni e poeti traiti
na aerodromima i u lukama umjesto po Washingtonu.
Tada sam rekao: - Treba mi jo kontakata za sluaj da uspijem otkriti neto o zgradi i ako se stvari ponu naglo
mijenjati. to misli o 12:00, 18:00 i 23:00, je li to u redu?
- U redu je, prijatelju. Tvoja mala prijateljica i njezina obitelj u posljednje su vrijeme esto u medijima. Ima li
jo neto?
- Ne, prijatelju. uvaj se.
- I ti. Vidimo se!
Iskljuio sam mobitel, vratio se u spavau sobu i ponovno ga spojio s punjaem. Nisam znao je li Kelly togod
ula ili nije, ali bila je tiha i inilo se da joj je neugodno.
Namjestio sam videoplayer, ubacio kasetu i naao odgovarajui kanal na televizoru.
Kelly je napeto promatrala.
- eli li se igrati? - rekoh. - Ako ne eli, uinit u to sam.
- U redu. - To je bolje od brojenja automobila na autocesti. -Ali rekao si da nema kabele za spajanje s
televizorom.
Tu me je uhvatila. - Kupio sam ih kad sam bio vani.
- Zato onda ne moemo gledati video za moju mamu?
- Jer sam ga ve poslao. Zao mi je. Pogledala me je pomalo zbunjeno.
- Gledat emo ovu snimku jedne zgrade - nastavio sam. - Ljudi ulaze i izlaze. Dakle, tu e biti nekoliko slavnih
osoba, te ljudi koje poznaje, maminih i tatinih poznanika, kao i ljudi koje ja poznajem. Moramo vidjeti koliko
e ljudi svatko od nas prepoznati. Pobjednik je onaj koji ih vie prepozna. eli li se igrati?
- Moe!
- Mora biti doista brza jer u ubrzati snimku. Kad god vidi da se netko mie, mora mi to rei, a tada u
zaustaviti kasetu i vratiti je unatrag da moemo pogledati.
Uzeo sam malo hotelskog papira i olovku, te smo krenuli. Morao sam se koristiti tipkom na aparatu jer nisam
imao daljinski upravlja. Sjedio sam na podu ispod plajera, kraj televizora. Kellvne su oi bile prikovane za
ekran. Bio sam prilino zadovoljan snimkom. Kvaliteta uope nije bila loa; vidjela se razlika izmeu ovoga i
kunog videa, a uspio sam dobiti snimke ljudi koji su pokrivali dvije treine ekrana.
- Stani, stani, stani! - vikne Kelly.
Premotao sam kasetu i pogledao. Kelly me natjerala da zaustavim pri prvom nagovjetaju pokreta. Nekoliko je
ljudi ulazilo. Nikoga nisam prepoznao. Kelly je bila sigurna da je ovjek broj tri iz pop grupe pod nazivom
Backstreet Boys.
Sve se vie uivljavala u igru. Svi su joj se inili slavnim osobama. Sve sam ih zapisao.
298: dva mukarca, jedan u dugakom svijetlom ogrtau, jedan u plavom kaputu.
Ljudi misle da su pijuni James Bond, sportski automobili i kockarnice. Uvijek sam elio da je doista tako.
Stvarnost je tegobno prikupljanje informacija, zatim dugotrajno sjedenje i pokuaji da se razumije prikupljeni
materijal. injenica da se dva ovjeka penju stubama nita ne znai. Vano je protumaiti ono to se dogaa identifikacija, govor njihova tijela, to se dogodilo ranije, to misli da e se dogoditi kasnije. Stoga treba sve
zapisivati za sluaj da jednom kasnije to bude vano. U svakom bih trenutku radije uzeo sportski automobil.
Ekran je polako postajao sve tamniji. Ulina je rasvjeta pomagala, ali bilo je prilino teko razabrati lica, a gubili
smo i boju; mogla se odrediti razlika izmeu mukarca i ene, te njihova dob, ali jedva.
Stigli smo do kraja radnog dana i sve se poelo smirivati; ljudi su odlazili kui i gasili svjetla. Na kraju su svjetla
ostala upaljena samo u predvorju, prijemnom prostoru i u hodnicima.
Pustio sam da se traka vrti normalnom .brzinom. Sad sam elio vidjeti postoji li noni uvar, ali nikoga nisam
vidio.
Kelly je uivala. Vidjela je etiri glumca, dvije iz grupe pice Girls i jednu svoju uiteljicu. Uope nije loe. No
to ako je doista nekoga prepoznala? Ne mogu biti posve siguran u ono to govori, moram to uzeti s odreenom
rezervom; na kraju krajeva, tek joj je sedam godina. Ali nemam to izgubiti ako joj budem vjerovao.
- eli li da to sutra ponovimo?
- Da, svia mi se. Imam vie bodova od tebe.
- Tako je. Mislim da bi nakon takve pobjede morala malo prilei i odmoriti se.
Ako Kelly ili ja sutradan prepoznamo nekoga na snimci, time u Simmondsu moi dokazati postojanje veze.
Takoer e znaiti da svakako moram izbliza pogledati zgradu i otkriti zato su ondje. Odluio sam poi onamo i
poblie pogledati zgradu, a zatim bih mogao napraviti plan kako ui.
U jedanaest sati Kelly je ve vrsto spavala, jo uvijek posve odjevena. Pokrio sam je perinom, uzeo karticaklju i iziao.

55

Kako bih izbjegao ured, iziao sam iz hotela poarnim stubama. Stigao sam do ceste kraj autoceste, skrenuo
desno i proao kraj kazalita prema cilju. Promet je postao tii, samo povremena buka umjesto stalne grmljavine.
Skrenuo sam desno, a potom opet desno. Naao sam se u Ulici Bali.
19.
Zapravo sam trebao pogledati stranji dio zgrade, ali sam odluio najprije jo jednom napraviti izvid s prednje
strane. elio sam vidjeti je li unutra noni uvar i bolje pogledati kako izgleda unutranjost zgrade.
Uao sam u veu zgrade na suprotnoj strani ulice. Ako me otkriju, pretvarat u se da sam pijanac koji se doao
pomokriti. Nalazio sam se u dubokoj sjeni dok sam gledao prema cilju. Vidio sam kroz dvoja vrata u prijemni
prostor; svjetla su jo uvijek gorjela pa su blistale mokre betonske stube i lie grmlja. Pogledao sam gore i vidio
da svjetlo dopire kroz prozore tono iznad glavnog ulaza. To je znailo da su svjetla upaljena i u hodniku na
katu.
ekao sam oko petnaest minuta, pazei na bilo kakav znak kretanja. Sjedi li moda uvar negdje u prizemlju i
gleda televiziju? Je li na katu i obilazi prostorije? Nita nisam vidio. Dolo je vrijeme /a pregled stranjeg dijela.
Vratio sam se putem kojim sam doao, ali umjesto da skrenem lijevo, poao sam ravno prema rijeci. Hodao sam
uz cestu sa samo jednom voznom trakom. S obje strane bilo je ljepljivoga l>lata, a rupe na cesti bile su pune
masne vode to je blistala pod u lunom rasvjetom. Drei se sjenki, proao sam kraj trgovca
starim eljezom i preao eljezniku prugu to je vodila prema staroj cementari. Sad su moji koraci stvarali vie
buke nego promet na autocesti. Ograde su dijelile svaku parcelu, a osiguravali su ih lanci i lokoti. Poao sam
dalje uz cestu i traio mjesto gdje bih mogao skrenuti i stii iza cilja.
Svjetla s autoceste nisu bila dovoljno snana da bi dopirala do ove udaljenosti, ali sam razabirao maglicu to se
dizala s rijeke. Stigao sam u slijepu ulicu. Ograda je zatvarala staru cestu, a ondje su automobili napravili veliko
blatnjavo okretite dok su zacijelo traili parkirno mjesto i otkrili ono na to sam i ja sada naiao. Takoer sam
vidio svjetla s aerodroma, iza umarka to se sputao prema rijeci Potomac.
Nije bilo drugog rjeenja osim vratiti se do naputene eljeznike pruge to je prije mnogo godina zacijelo bila
ogranak glavne pruge. Pogledao sam lijevo slijedei tranice; pruaju se oko 200 metara prema stranjem dijelu
cilja, a s njihove lijeve strane nalaze se neke stare straare od zahralog valovitog lima.
Poeo sam se penjati preko iane ograde na mjestu gdje su vlakovi zacijelo ulazili na kolodvor; lanci s lokotom
zveckali su dok sam se penjao. Doao sam do nekih sjenki i ekao. Nikakvi psi nisu lajali, a aerodrom je
vjerojatno zatvoren ovako kasno nou jer se nalazi u neposrednoj blizini grada; uo sam samo udaljenu sirenu.
Nastavio sam hodati du tranica i uskoro su se uli samo moji koraci i disanje.
S moje desne strane nalazilo se skladite otpadnog materijala, zatvoreno ogradom, a stari automobili leali su
jedan povrh drugoga do visine od sedam ili osam vozila. Nakon otprilike 100 metara teren se poeo iriti i ja sam
ugledao zgrade. Ograde su jasno stavljale do znanja to kome pripada. Teren je raien i poravnat zapoduzetnike. Jedna od zgrada iza toga stranja je strana moga cilja; s druge strane vidio sam rasvjetu Ulice Bali i
autocestu. Kiica im je pruala zamagljeni, izblijedjeli izgled.
Usporio sam, na brzinu pogledao cilj, a zatim krenuo preko 150 metara svjee poravnatog terena prema ogradi
to se nalazila oko 50 metara ispred ciljne zgrade.
Blizu ograde naiao sam na neko grmlje, stao i unuo. Stvari koje te uvijek odaju su oblik, sjaj, sjenka, obris i
kretanje. Zaboravi li na to, ubit e te.
Ostao sam u unju i sljedeih nekoliko minuta nepomino promatrao. Mora svojim osjetilima dati priliku da se
priviknu na novu okolinu. Malo kasnije oi su mi se poele prilagoavati svjetlu i poeo sam razabirati stvari.
Vidio sam da na stranjem zidu zgrade nema prozora. Meutim, nazirala su se etiri niza elinih stuba, izlaz u
sluaju poara za prizemlje i prvih nekoliko katova. Desno od toga, u razini tla, vidio sam razvodne kutije za
struju i drugo.
Pogledao sam izlaze za sluaj poara. Ako u nekom trenutku budem morao ui kako bih otkrio to PIRA sprema,
vjerojatno bih u>o tim putem. Ovisi o tome imaju li ili nemaju vanjske brave, a to sam mogao saznati samo na
jedan nain.
Promotrio sam dva metra visoku ogradu od iane mree, traei neki otvor. Nisam ga vidio. Uhvativi se za
gornji rub ograde, povukao sam se gore, stavio nogu na vrh i uspentrao se preko. Ponovno sam unuo i ostao
nepomian, promatrajui i oslukujui ima li kakve reakcije.
Nije bilo nikakve potrebe za urbom; polagano kretanje znailo je smanjivanje buke i opasnosti da e me opaziti,
ali tako sam takoer mogao kontrolirati vlastito disanje i bolje uti to se oko mene dogaa. Koristio sam se
sjenkama to su ih stvarale zgrada i stabla, te sam se pomicao od jednog tamnog mjesta do drugog, a cijelo sam
vrijeme promatrao zgradu i okolno podruje.
Kad sam se dovoljno pribliio, zastao sam kraj dva stabla i naslonio se na jedno deblo. Gledajui prema
stranjem zidu, opazio sam detektor pokreta namjeten tako da pokriva ljude koji se penju poarnim stubama.
Nikako nisam mogao znati to je detektor ukljuivao; alarm, svjetlo ili kameru, ili moda sve troje. Nisam vidio
niti jednu kameru, ali sam vidio dva rasvjetna tijela, po jedno iznad svakog izlaza za sluaj poara. Nisu bila
upaljena. Moda je detektor pokreta njih ukljuivao? Vjerojatno, ali zato nema kamere to pokriva stranji dio

56

tako da uvari vide to je ukljuilo svjetlo? Nije vano, odnosit u se prema detektoru kao da ukljuuje sve.
Opazio sam tri drvene ploe desno od zgrade, kraj ograde. Mogu se njima posluiti.
Pogledao sam vrata. Imala su elinu oplatu, a usto i dodatno pojaanje to je pokrivalo okvir kako nitko ne bi
prkao oko pukotine. Izbliza sam vidio da je brava slina britanskom yaleu, ali vea. Sitnica; mogu ih otvoriti.
Brza provjera razvodnih kutija i brojanika pokazala je da su plin, struja, voda i telefon nezatieni te se s njima
svatko moe poigrati. Raspoloenje mi se iz minute u minutu popravljalo.
Jo uvijek me je zabrinjavala mogunost postojanja nonog uvara. U nekim okolnostima to zapravo moe biti
korisno. Moe ga pokuati navesti da ti otvori vrata - i odmah ima ulaz bez alarma. No ako budem morao ui,
to e morati biti kriom.
Parkiralite je bilo prazno, to je takoer mogao biti znak da unutra nema nikoga. Morao sam dobiti potvrdu
toga, na ovaj ili onaj nain. Odluio sam da u glumiti pijanca, poi do glavnog ulaza i pomokriti se; dok to
inim, moi u bolje pogledati unutra. Ukoliko se netko nalazi u predvorju, moda e izii i potjerati me, ili u
ga moda vidjeti kako negdje otraga gleda televiziju.
Poao sam istim putem natrag i stigao do Ulice Bali. Ve sam bio sasvim mokar; kiica i mokre zahrale ograde
dobro su mi sredile odjeu.
Kretao sam se suprotnom stranom ceste prema cilju. Kad sam se pribliio, poeo sam ukoso prelaziti cestu to
mi je prualo vie vremena za promatranje zgrade. Spustivi glavu, svjestan kamere na ulaznim vratima, poeo
sam teturati stubitem i kad sam preao otprilike tri etvrtine puta do vrha, im mi se pruio pogled kroz desni
prozor, okrenuo sam se, otvorio rasporak na hlaama i poeo mokriti na grmlje.
Gotovo odmah jedan je muki glas zaurlao: - Jebi se! Jebi se! Jebi se! - a u grmlju je dolo do eksplozije pokreta.
Zamalo sam iskoio iz koe.
Odmah sam prebacio ruku na sig. Pokuao sam prestati mokriti, ali bio sam u punom zamahu. Stradale su moje
traperice.
Drao sam pitolj, ali sam tada shvatio da ga moda jo uvijek ne moram izvuci. Moda je to uvar. Moda bih
se rijeima mogao izvuci iz ovoga.
-Jebi se! to misli, tko si ti? Idiote!
uo sam ga, ali jo uvijek nita nisam vidio. Bilo je ukanja i slino, a zatim ponovno: - Jebi se! Jebi se! - te
sam ga vidio kako se pojavljuje iz grmlja.
-Jebeni idiote, pia po meni, klipane. Pokazat u ti ja! Pogledaj me! Piao si po meni!
Bio je dvadesetih godina, a na sebi je imao stare vojnike izme bez vezica i prljave, masne crne traperice. Imao
je jaknu s kapuljaom u odvratnom stanju, slijepljenu prljavtinom i poderanu na laktovima. Kad je priao blie,
vidio sam da takoer ima neurednu bradu, veliku naunicu u jednom uhu i dugake, masne pletenice. Bio je
posve mokar.
im me je ugledao, lice mu se razvedrilo. Za njega sam ja bio sluajni turist, gospodin Naivko izgubljen u
pogrenom dijelu grada. Gotovo sam mogao vidjeti kako mu se u glavi vrte kotaii; mislio je da mu se
posreilo, da e na lagani nain doi do novca.
- Jebi se, klipane, duguje mi novu vreu za spavanje! Pogledaj moju odjeu, svega si me popisao, jebena
ivotinjo! Daj mi novac, ovjee!
Doista je naumio osvojiti Oscara. - Zna li tko sam ja? Ovako se zajebavati, pokazat u ti ja!
Morao sam ovo iskoristiti. Priao sam prozoru i poeo snano lupati po staklu. Ukoliko postoji uvar, trebao bi
doi vidjeti to se dogaa. Jednostavno u glumiti Naivka kojemu treba zatita od ovog luaka.
Tako sam estoko lupao, da sam mislio da e staklo puknuti, a cijelo sam vrijeme pazio da budem leima
okrenut prema kameri. To je jo vie ohrabrilo ovjeka nove ere jer je mislio da se bojim.
Poeo se penjati stubama. Ja sam i dalje gledao u unutranjost zgrade. Na vidiku nije bilo prljavih pepeljara,
nikakvih otvorenih asopisa na stolicama, nikakva televizora ni veernjih novina; namjetaj je bio uredno sloen,
stolica na recepciji gurnuta ispod stola; nita nije ukazivalo na to da je netko ondje.
Sad sam ve gotovo za vratom uo: Jebeni idiote!
Okrenuo sam se, rastvorio jaknu i stavio ruku na pitolj.
Vidio je to i naglo stao. - Ah, jebi ga! Jebeni pakao! - Poao je unatrag i natrake se spustio niza stube, a pogled
je prikovao za pitolj. - Jebeni drotovi! - mrmljao je.
Morao sam se svim silama truditi da suspregnem smijeh.
- Jebeni drotovi, piaju po meni na sve mogue naine!
ekao sam da nestane. ovjek nove ere misli da on ima problema - ovo je ve drugi put u dva dana da sam
prekriven mokraom. Bez obzira na to, bilo mi ga je ao; pomislio sam na mnogo vremena to ga je zacijelo
proveo traei ugodan mali kutak, skriven od grabeljivaca i ugrijan zahvaljujui ispustu klima-tizacijskih
ureaja i drugih strojeva. Potom nailazi neki klipan i isprazni svoj mjehur na njega.
Trebalo mi je petnaest minuta da se vratim u hotel. Otvorio sam vrata tiho i oprezno. Kelly se nalazila na djejem
nebu jer se nije morala prati niti poistiti nered, ve je samo usnula okruena bombonima i keksima.
Razodjenuo sam se, istuirao i obrijao, a zatim sam ubacio odjeu u hotelsku vreicu za prljavo rublje. Putna
torba ve je gotovo puna prljave i okrvavljene odjee. Stigao sam do zadnjeg kompleta odjee. Ponovno sam se

57

odjenuo, gurnuo pitolj za pojas, navukao jaknu i namjestio budilicu na 5:30.

20.
Kad se budilica oglasila, ionako sam bio napola budan. Cijelu no sam se bacao i vrtio po krevetu, a sad mi se
nije dalo ustati. Ljudi se zasigurno tako osjeaju kad odlaze na posao to ga doista mrze.
Konano sam ustao, poao do prozora i razmaknuo zavjese. Nalazili smo se tik ispod razine autoceste i gotovo u
njezinoj sjeni. Farovi su mi se tiho pribliavali iz tmine; u drugim su trakama stranja svjetla nestajala u mraku
poput usporenog svijetleeg metka. Jo nije vrijeme.
Pustio sam da se zavjesa vrati na svoje mjesto, smanjio grijanje, ukljuio aparat za kavu i uao u kupaonicu.
Dok sam mokrio, pogledao sam se u zrcalu. Izgledao sam poput straila, a na licu sam imao pruge jer sam leao
na nekim bojicama. Skinuo sam jaknu, podvio ovratnik polo majice i umio lice.
Vratio sam se u spavau sobu. Kava jo nije bila gotova, a usta su mi se inila poput majmunskog zahoda. Kao
da je doista neki majmun bio u naoj sobi dok smo oboje spavali, jer je naokolo razbacao hranu i limenke pia.
Podigao sam ve otvorenu limenku soka i otpio nekoliko malih, toplih gutljaja.
Do prvog svjetla nisam imao to raditi. Ve sam na to navikao; tako veliki dio moga ivota bio je pouri i ekaj.
Privukao sam stolicu do prozora i razmaknuo zavjese. Gledajui prema autocesti, nisam mogao odrediti pada li
jo uvijek kia ili samo vozila podiu vodenu prainu pa na svjetlosti farova tako izgleda.
Nakon petnaest minuta poeo sam razabirati obliku automobila. Vrijeme je. Nema potrebe buditi Kelly; to vie
spava, to mi je ivot laki. Provjerio sam imam li kartica-klju i zaputio se na krov.
Kia je plesala po metalnom krovu kuita dizala. Povukao sam se gore i legao na pod. Smoio sam se sprijeda i
straga dok sam pritiskao tipku na kameri. Provjerio sam je li objektiv jo uvijek uperen na pravo mjesto i nisu li
se lee zamaglile. Jesu. Prekorio sam se jer sam trebao staviti jo jednu plastinu vreicu kako se nou ne bi
uvukla vlaga. Poeo sam rukavom brisati vlagu, a odjednom me obuzeo osjeaj da se nalazim izmeu dva
svijeta. Iza mene je urlao rani jutarnji promet, a sprijeda, prema rijeci, mogao sam uti kako ptice prireuju svoj
ranojutarnji koncert. Gotovo sam uivao u tome. Trenutak je uskoro unitio prvi avion to je uzletio s piste i
nestao u niskim oblacima.
Kad sam obrisao lee, ponovno sam provjerio poloaj kamere, uvjerio se da snima i zatvorio vreice.
Bilo je gotovo est sati. Vratio sam se u sobu i ponovno sjeo na stolicu kraj prozora, sa alicom kave u ruci.
Nasmijeio sam se dok sam gledao kako iz susjedne sobe izlazi jedan par drei se za ruke. Neto se ba nije
uklapalo u prizor. Okladio sam se sa sobom da e otii u zasebnim automobilima.
Po stoti su se put moje misli vratile na telefonski razgovor s Kevom. Pat je rekao da bi, ako je rije o PIRA-i,
mogla postojati veza s drogom, Gibraltarom i Amerikancima. Misli su se u mojoj glavi uskovitlale jer me je
uvijek neto zbunjivalo kad je rije o zadatku u Gibraltaru.
1987. je bila PIRA-ina najgora godina, a kao operativci Deta u provinciji, Euan i ja smo zduno sudjelovali u
razbijanju organizacije. Poetkom godine svojim su odanim sljedbenicima obeali stvarni uspjeh u ratu za
nacionalno osloboenje, ali to se vrlo
8 Det - skraenica za Detachment - ogranak 14. obavjetajne grupe, koji je tajna organizacija za prikupljanje
podataka, a djeluje u Sjevernoj Irskoj
Daljinsko upravljanje
brzo pretvorilo u nita. U veljai je PIRA rasporedila dvadeset sedam kandidata Sinn Feina na opim irskim
izborima, ali je svaki uspio dobiti jedva oko tisuu glasova. Malo je ljudi na jugu kojima je stalo do ujedinjenja
sa Sjevernom Irskom; daleko su ih vie zanimala druga pitanja, kao to su nezaposlenost i pretjerano
oporezivanje. To je pokazalo koliko je PIRA neupuena u situaciju i kako je uspjean Anglo-irski sporazum.
Obini ljudi doista su vjerovali da London i Dublin mogu zajednikim snagama dugorono rijeiti probleme.
PIRA to nije mogla mirno podnijeti i zacijelo je odluila da joj treba neto za podizanje morala. Njihova
refleksna reakcija bila je umorstvo predsjednika Sudbenog vijea Mauricea Gibsona, jednog od vrhovnih sudaca
provincije, a izvrili su ga 25. travnja. Euan i ja smo tog vikenda iz prve ruke vidjeli slavlja u nekim od PIRAinih ilegalnih toionica. ak smo i sami popili nekoliko pia dok smo se onuda motali. Teroristi su se
oduevljavali onim to se dogodilo. Ne samo da su se rijeili jednog od svojih najgorih neprijatelja, ve su se
London i Dublin meusobno optuivali. Anglo-irski sporazum, koji je toliko mnogo uinio da bi se smanjila
PIRA-ina mo, sad je i sam doao u pitanje.
Meutim, tek to su se otrijeznili, PIRA je doivjela jo jednu katastrofu. Dva tjedna kasnije, u Loughallu u
okrugu Armagh, momci iz Pukovnije postavili su zasjedu PIRA-inoj East Tvrone brigadi dok su pokuavali
postaviti bombu u policijsku postaju. Sila od tisuu okorjelih PIRA-inih terorista iz 1980. godine ve se smanjila
na manje od dvjesto pedeset, a od toga je moda pedesetak pripadalo aktivnim jedinicama. Nai uspjesi jo su to
smanjili na etrdeset, to je znailo da je operacija u Loughallu jednim zamahom izbrisala petinu PIRA-inih
najopakijih terorista. To je bio najvei IRA-in gubitak u jednoj akciji od 1921. Ukoliko se tako nastavi, svi
pripadnici PIRA-e vozit e se naokolo u jednom taksiju.
Nakon golemoga poraza u Loughallu uskoro je uslijedio katastrofalni neuspjeh Gerrvja Adamsa na britanskim
opim izborima.

58

Sinn Feinovi glasovi su se srozali, a katoliki glasovi preli su umjerenom SDLP9-u. Tada su, 31. listopada,
tijekom godinje konferencije Sinn Feina u Dublinu, francuski carinici pred obalom Bretanje zaplijenili maleni
teretni brod pod nazivom Eksund. Na brodu su nali rani boini poklon za PIRA-u od pukovnika Gaddafija stotine AK47, tone semtexa, nekoliko raketa zemlja-zrak i toliko streljiva da je bilo pravo udo to brod nije
potonuo.
Ponienje je bilo potpuno. Nije ni udo to su Gerry Adams i PIRA udjeli za osvetom i nekakvim pothvatom
kako bi ljudima kakav je Gaddafi i oni irski Amerikanci koji su financirali Noraid pokazali da nisu sasvim
izgubili svoju mo.
8. studenog, na Dan sjecanja, postavili su bombu od etrnaest kilograma, s vremenskim detonatorom, ispod
gradskog memorijala u Enniskillenu u okrugu Fermanagh. U eksploziji je poginulo jedanaest civila, a vie od
ezdeset ljudi tee je ozlijeeno. Gnjev zbog zlodjela trenutno je buknuo u svim dijelovima svijeta. U Dublinu su
tisue ljudi stajale u redu kako bi se upisale u knjigu alosti. U Moskvi, gradu koji nije ba poznat po svojoj brizi
za zajednicu, novinska agencija TASS osudila je ono to je nazvala barbarskim umorstvima. No za PIRA-u je
najgore od svega bilo to to se inilo da je i Amerikancima irskog podrijetla ve dozlogrdilo. PIRA je dobro
zajebala stvar. Mislili su da e se postavljanje bombe pozdraviti kao pobjeda u njihovoj borbi protiv okupacijske
sile, ali zapravo ih je samo prikazalo u pravom svjedu. Jedna je stvar ubijati legitimne ciljeve, kao to su suci,
policajci i pripadnici snaga sigurnosti, ali umorstva nedunih civila dok su odavali poast svojim voljenima na
Dan sjecanja?
Zato me je Gibraltar tako zbunjivao. Mogao sam shvatiti zato su Adams i njegova klika tako oajniki eljeli
sve manjoj grupi svojih simpatizera pokazati da su jo uvijek na sceni, ali zato riskirati jo jednu osudu
meunarodne javnosti kakvu su doivjeli nakon Enni-skillena? Da su u Gibraltaru aktivirali bombu, ne bi
poginuli samo britanski civili. U to doba godine stotine stranih turista nalaze se na
9 SDLP - Socijalno demokratska i laburistika stranka trgovima i ulicama kolonije, mnogi s putnikih brodova
na krstarenju to se redovito sidre u luci. A mnogi od tih, to je PIRA morala dobro znati, bili su Amerikanci.
Nikad nisam uspijevao otkriti neku zakonitost u njihovom ludilu.
Odjednom mi je palo na pamet da sam moda gledao s pogrene strane teleskopa. PIRA su teroristi, ali njihova
nazonost ovdje u Washingtonu takoer dokazuje da su i poslovni ljudi. Nema sekta-kih podjela kad je rije o
novcu7vec samo uobiajena konkurencija i pohlepa. Znao sam da se redovito sastaju s protestantskim paravojnim organizacijama, a u tim prilikama razgovaraju o svojim reketima za drogu, prostituciju i iznuivanje, ak
raspravljaju o linijama razgranienja za razliite taksi kompanije i lokacijama za automate za igre na sreu u
provinciji. Imali su infrastrukturu, znanje i oruje da bi bili glavni igrai u svijetu zloina. Uz suradnju s drugim
teroristikim organizacijama diljem svijeta, imali su neograniene mogunosti. Ako je tako, ovo je ozbiljno
sranje.
Dolje na parkiralitu onaj se par dugo grlio. Ono to se ondje dogaa takoer je ozbiljno sranje. Jo jedan
posljednji poljubac i, da, zasebni automobili.
Patov poziv nisam oekivao do podneva, a jo je trebalo ekati tri sata da se snimi cijela videokaseta, pa nisam
imao to raditi, osim gledati invaziju s Marsa i oivljene cipele koje ive u kantama za smee.' Osjeao sam
nemir. Morao sam neto raditi.
Stresao sam Kelly. Zastenjala je i povukla pokrivae do vrata. Tiho sam joj rekao u uho: - Idem dolje neto
kupiti, u redu?
Zauo sam vrlo slabano: - Da. - Uope ju nije bilo briga. Poeo sam shvaati da nije ranoranilac.
Ponovno sam poao poarnim stubama i proao ispod autoceste do 7-Elevena. Unutra je izgledalo kao u Fort
Knoxu. U zidu se nalazila reetka i iza nje siuna prostorija, a korejsko lice me je ljutito pogledalo i zatim se
ponovno okrenulo prema prijenosnom u-lcvizoru. U prodavaonici je bilo previe vrue, a zaudaralo je po
cigaretama i preprenoj kavi. Na svakom centimetru zida nalazili su se natpisi to su sadravali obavijesti za
mjesne zlikovce: Blagajna sadri samo $50, sve je ostalo poloeno u banku.
Zapravo nisam nita morao kupiti; u sobi imamo vie no to nam je potrebno, pogotovo keksa. No elio sam
malo biti sam, dalje od Kelly. Umaralo me samo to to se nalazim u njezinoj blizini. Uvijek je neto trebalo
napraviti, provjeriti ili oprati, a inilo mi se da je u preostalom vremenu stalno gnjavim neka pouri i odjene se.
Na polici s asopisima jo je jedan prijateljski natpis upozoravao: Zabranjeno pljuvanje ili itanje robe. Uzeo
sam Washington Post i jo nekoliko asopisa, neto za sebe i neto za Kelly. Nisam se uope potrudio vidjeti to
sam uzeo, ve sam priao alteru i stavio novac kroz maleni otvor na mrei. Korejac je djelovao razoarano jer
ga nisam prisilio da upotrijebi maetu za koju sam siguran da je dri ispod blagajne.
Proao sam kraj recepcije kako bih uzeo doruak. Prostorija je bila krcata. Na zidu iznad mjesta gdje se uzimalo
jelo i pie nalazio se televizor. Kad sam poeo puniti tri papirnata tanjura, uo sam kako spiker govori o Georgeu
Mitchellu i njegovoj ulozi u irskom mirovnom procesu. Sluao sam nekoliko izjava Sinn Feina i britanske vlade,
a jedni i drugi prezirno su govorili o izjavama druge strane, jedni i drugi tvrdili da zapravo oni istinski ele mir.
enski je glas prekinuo moje misli. Govorila je o lokalnim vijestima, a dok sam toio sok od narane za Kelly,
osjetio sam kako mi se jei koa po cijelom tijelu. Govorila je o Brownima.
Nisam se usudio okrenuti. Jedna od snimaka kraj rotilja mogla bi se u svakom trenutku pojaviti na ekranu.

59

ena je gledateljima govorila da policija nema novih tragova, ali da je napredovala istraga o otmici
sedmogodinje Kelly zahvaljujui kompjutorskoj slici mukarca kojeg su vidjeli kako s njom odlazi. Dala je
podatke o mojoj visini, grai i boji kose.
Vie nisam imao kamo ulijevati kavu ili sok, a pladanj je bio
pretrpan hranom. Ali nisam se usudio pomaknuti. Osjeao sam se
kao da su sve oi u prostoriji prikovane za mene. Ubacio sam
pecivo u toster i ekao. Pio sam kavu i nikamo nisam gledao.
* Osjeao sam se kao u kukuljici tiine, uz izuzetak glasa spikerice.
Molio sam se da prijee na novu temu. Pecivo je iskoilo. Sranje! Namazao sam ga. Znao sam da me ljudi
gledaju; sigurno.
Ponestalo mi je stvari to sam ih mogao raditi. Duboko sam udahnuo, podigao pladanj i okrenuo se. Ponovno
sam uo amor u prostoriji. Nitko me nije gledao. Bili su previe zauzeti jelom, razgovorom i itanjem novina.
Kelly je jo uvijek spavala. Dobro. Stavio sam njezino jelo sa strane i poeo vakati svoje. Ukljuio sam
televizor, utiao ga i mijenjao programe traei lokalne vijesti. Vie nita nisu rekli o situaciji na Hunting Bear
Pathu.
Okrenuo sam se novinama. Postali smo slavni - pa, neto tome slino. Maleni lanak na petoj stranici. Bez
fotografija. Policijski glasnogovornik izjavio je da ne ele iznositi nikakve teorije dok ne prikupe vie konkretnih
dokaza, ali rekao je da se umorstva smatraju povezanima s drogom. Luther i njegovi bit e time zadovoljni. Osim
toga, nije bilo novih tragova. Nisam samo ja tapkao u mraku.
Morao sam iz glave pokuati izbaciti sva nagaanja jer me sve to poelo previe zbunjivati. Kao to je policajac
rekao, bez dovoljno informacija nema smisla troiti vrijeme i trud razmiljajui o razliitim mogunostima.
vrsto sam odluio sve svoje napore usredotoiti na: prvo, zatititi Kelly i sebe; drugo, snimati cilj kako bih
otkrio postoji li veza izmeu PIRA-e i Kevove smrti; tree, nabaviti jo novca od Pata kako bih mogao
organizirati svoj povratak u Veliku Britaniju; i etvrto, doprijeti do Euana da mi pomogne sa Simmondsom - ili,
ako za njega ne budem imao nita, da mi pomogne pregovarati s njim.
Pogledao sam Kelly. Leala je na leima s ispruenim rukama i sanjala da je Katherine, ona ruiasta. alio sam
je. Nema pojma to se dogodilo njezinoj obitelji. Neki jadnik e joj to jednog dana morati rei, a nakon toga
netko e morati skrbiti o njoj. Samo se nadam da e to biti netko drag; moda njezini djed i baka, gdje god da se
nalaze.
Barem je iva. Oni su momci zacijelo u panici. Morali su pretpostaviti da mi je Kelly dala njihov opis i da je ula
to su vikali. Zacijelo nas se oajniki ele doepati.
Poeo sam se pitati kako bih iz nje mogao izvui vie podataka, ali sam odustao. Nisam ja nikakav psiholog;
prije bi se moglo rei da bih mogao biti njegov pacijent.
Uzeo sam u ruke asopis o motorima, a kad sam stigao do kraja, moj omiljeni motor vie nije bio ducati ve
BMW. Tada sam u asopisu o ribolovu proitao kako je jezero Tahoe idealno za mukarce u dugim gumenim
izmama i izgubio se u posve novom svijetu veliina udica i materijala za tapove, kad se odjednom zaulo
kucanje na vratima.
Nisam imao vremena razmiljati. Izvukao sam pitolj, provjerio komoricu i pogledao Kelly. Pomislio sam da
bismo uskoro oboje mogli umrijeti.
Pokrio sam joj rukom usta i stresao je. Probudila se u strahu. Stavio sam prst na usta. Nije to bilo na lijep nain;
kao da sam elio rei: Umukni! Ne smije izustiti ni jednu jebenu rije!
Doviknuo sam: Samo minutu, samo minutu! - Poao sam u kupaonicu i otvorio tu, vratio se u sobu i priao
vratima. - Da, tko je? - zvuio sam smueno.
Stanka. - Sobarica.
Pogledao sam kroz pijunku i vidio enu, crnkinju pedesetih godina; imala je na sebi odoru sobarice i kolica iza
sebe.
Nita drugo nisam vidio, no ako su uz nju policajci ili Lutherovi momci, sigurno se nee pokazati.
Promatrao sam je i pokuao po njezinim oima protumaiti to se dogaa. Uskoro e mi rei nalazi li se iza ugla
desetak policajaca u punoj ratnoj spremi.
- U redu je, danas ne treba istiti, hvala vam. Spavamo - rekoh. Vidio sam kako je spustila pogled i uo:
Oprostite, gospodine,
niste stavili natpis na kvaku.
- O, dobro.
- elite li runike?
- Samo minutu, upravo sam iziao ispod tua, odjenut u se.
Prirodno je da elimo runike.
Prebacio sam oruje u lijevu ruku, otkljuao vrata i odkrinuo ih. Pitolj je bio uperen kroz vrata na lijevu stranu;
ako se neki klipan progura kraj nje i pokua ui, to e mu biti posljednje u ivotu.
Jo sam malo otvorio vrata, pridrao ih nogom i uvukao glavu u pukotinu. Nasmijeio sam se. - Ah, zdravo. Pitolj je bio uperen u nju. Nisam ispruio ruku da bih uzeo runike jer nisam elio da je netko zgrabi. Samo sam

60

podigao ruku i rekao: - Kasnije u staviti van prljave runike. Trebaju mi samo dva velika; to e biti u redu;
imate li jo ampona?
Dala mi je to sam traio. Rekao sam: - Hvala vam - a ona mi je uzvratila smijekom. Zatvorio sam vrata.
Kelly je otvorenih usta leala na krevetu i gledala svaki moj pokret.
Slegnuo sam ramenima. - Zar ti nije mrsko kad ljudi to ine?
Poela se smijati. Pridruio sam joj se. - Gotovo su nas epali ovaj put! - rekoh.
Njezin se izraz lica promijenio i ona polako odmahne glavom. -Znam da im nikad nee dopustiti da me uhvate.
Bilo je 10:30, jo dvadeset minuta do mijenjanja videokasete. Uzeo sam onu to smo je gledali prethodne veeri,
ubacio je u player i premotao.
Morao sam joj se samo nasmijeiti i ve je skoila s kreveta i prila vratima, spremna staviti zasun.
- elio bih da se istuira dok me nema. Hoe li?
Slegnula je ramenima. - Ja dobivam samo ugodne zadatke.
Poao sam na krov.
Vrijeme je i dalje bilo odvratno.
21.
Jo uvijek je trebalo ekati cijeli sat do podnevnog poziva. Sjeli smo zajedno pogledati snimljeni materijal.
- Doista je vano - rekoh - mogli bismo vidjeti nekoga poznatog. Tada videokasetu moemo dati tati, a on
e otkriti tko je vikao na njega. Reci mi ako opazi bilo koga tko ti se uini poznatim, moda Melissin tata ili
trgovac ivenim namirnicama, ili ak ljudi koji su doli k tati. Tada emo pozornije pogledati, moe?
Poeo sam ubrzano premotavati traku, a zaustavljao sam je kad god se netko pojavio na snimci. Zapisivao sam
kako izgledaju: muko, ensko, crnci, bijelci, Azijati; i to imaju na sebi: crno na plavome, crveno na plavome.
Za Kelly igra vie nije bila onako zabavna kao prvi put.
- to je s njim? - pitao sam. -Ne.
- Ona ena? -Ne.
- Sigurna si da nikad nisi vidjela toga ovjeka?
- Nikad!
Konano je opazila nekoga poznatoga. Premotao sam traku. -Tko je on?
Daljinsko upravljanje
- Gospodin Mooner iz emisije Fox Kids.
- Dobro, zapisat u.
Jo se jedan ovjek poeo penjati stubama. Zaustavio sam traku i premotao je. - Poznaje li ga? Odmahnula je
glavom.
- Pa - rekoh - ja poznajem nekoga tko izgleda tono kao i on. Nekad sam radio s ovjekom koji se nikad nije
mogao sjetiti gdje je ostavljao stvari, a jednom smo mu sakrili umjetne zube pa je cijeli tjedan morao jesti juhu!
Malo se nasmijala, a to ju je jo malo dralo.
U 11:45 jo uvijek smo pregledavali videokasetu i zapisivali. Zaustavio sam na dvojici mukaraca koji su
zajedno ulazili.
- Poznaje li kojega od njih, jer ja ih ne poznajem; ne mogu se sjetiti nikoga tko im slii. - Muio sam se
pokuavajui se sjetiti jo neke prie koja bi je zanimala.
- Ne, ne poznajem ih.
- O, onda dobro. Jo samo nekoliko minuta, a onda emo raditi neto drugo. - Poeo sam ubrzano premotavati
traku naprijed, opazio kako netko izlazi iz zgrade, vratio unatrag i pustio.
Pomaknula se na rub kreveta. - Poznajem tog ovjeka - ree. Zaustavio sam traku. Gledao sam crnca
srednjih tridesetih godina.
- Tko je on?
- Doao je posjetiti tatu s drugim ljudima.
Pokuao sam zvuiti smireno. - Kako se zove? Zna li ime bilo kome od njih?
- Mogu li sada poi kui i vidjeti mamu? Rekao si da u sutra moi poi kui, a sada je sutra.
- Najprije moramo ovo raistiti, Kelly. Tata mora saznati njihova imena. Ne moe se sjetiti.
Pokuavao sam se baviti psihologijom, ali sad vie znam o rijenom ribolovu nego o djejoj psihologiji.
Odmahnula je glavom.
- No tata ih je poznavao, zar ne?
- Da, poznavao ih je. Posjetili su tatu.
- Moe li se sjetiti jo neega o njima? Jesu li puili?
- Ne znam. Mislim da nisu.
- Je li netko od njih nosio naoale?
- Mislim da je ovaj ovjek nosio naoale.
Pogledao sam malo bolje. Imao je tanke metalne okvire.
- U redu, jesu li nosili prstenje ili tako neto?

61

- Ne znam.
Pokuao sam s bojom automobila, njihovih cipela, njihovih kaputa. Jesu li se jedan drugome obraali po imenu?
Jesu li Amerikanci?
Poela se uzrujavati, ali morao sam znati.
- Kelly - rekoh - jesi li sigurna da je ovaj ovjek doao posjetiti tatu onoga dana kad sam te naao?
Oi su joj se poele puniti suzama. Pretjerao sam.
- Nemoj plakati. - Zagrlio sam je. - U redu je. Ovaj je ovjek doao s ostalima, je li?
Osjetio sam kako je kimnula.
- To je jako dobro jer u taj podatak moi dati tati kad ga vidim pa e ga lake uhvatiti. Vidi, pomogla si mu!
Pogledala me je. Na licu joj se nazirao traak osmijeha.
Ako je u pravu, onda jedan od ljudi koji su ubili Keva izlazi iz ureda to slui kao paravan za PIRA-u.
Ostalo nam je jo trake. Pokuao sam zvuiti raspoloeno. -Dobro, dakle, pogledajmo moemo li nai i druge
ljude. Oni su takoer bili crnci, zar ne?
- Ne, bijelci.
- O da, naravno.
Nastavili smo pregledavati snimku. Upisao sam sebi jedan bod jer sam navodno prepoznao Nelsona Mandelu, a
ona je vidjela Michaela Jacksona. Osim toga, ba nita.
- Moemo li sada poi kui i to pokazati tati? Sigurno mu je ve bolje. Rekao si da e biti tako, ako nekoga
vidimo.
Upadao sam sve dublje i dublje. - Ne, jo ne. Moram biti siguran da je to ovjek koji je posjetio tatu. Ali nee
vie dugo trajati, nee dugo.
Leao sam na krevetu i pretvarao se da itam asopis o ribolovu. Srce mi je tuklo glasno i polako. Pokuavao
sam se drati zacrtanog plana da se koncentriram samo na trenutni problem, ali nisam uspijevao. Zato bi Keva
ubili ljudi koji ga poznaju? Pripadaju li Luther i njegovi pajdai istoj skupini? Zasigurno. Sto je Kev znao ili u
to je bio umijean? Zato bi mi rekao za svoj problem ako je bio korumpiran? Je li DEA istraivala o PIRA-i i
trgovini drogom? Moda je Kev to inio, a umorstva je izvrila PIRA ili trgovci drogom zbog neega to je
uinio ili je kanio uiniti? Ali zato su ga poznavali?
Nagaanje me nikamo nee odvesti. To je samo gubitak vremena i truda. Kelly je leala kraj mene i gledala
asopis. Bio je neobian osjeaj imati njezinu glavu na prsima. Pomaknuo sam ruku oko nje da bih pogledao na
sat. Pomislila je da u je stisnuti uza se.
Bilo je gotovo vrijeme za Patov poziv. Ustao sam i ukljuio mobitel, a zatim sam stao kraj prozora, malo
razmaknuo zavjese i zagledao se u autocestu kroz kiu razmiljajui o sljedeoj fazi. Pokuao sam se sjetiti
dobrog mjesta za sastanak. Vie nije sigurno sastati se u trgovakom centru.
Telefon je zazvonio tono na vrijeme.
- Halo?
- Zdravo, prijatelju. - uo sam kako se odvija promet kraj javne govornice.
- Stvari se dogaaju - rekoh. - Moramo se nai.
- Za dva sata, je li to u redu?
- Za dva sata. Postaja Union ti odgovara?
- Ovaj... Union... da, nema problema. - Zvuio je rastreseno.
Ranije sam nekoliko puta onuda putovao pa sam se sjeao rasporeda prostorija. - Ui kroz glavni ulaz - rekoh. Popni se na najgornji kat, do kafia to gleda prema stubitu. Narui kavu, sjedni i ekaj. Ondje u te pokupiti, u
redu?
Uslijedila je dugotrajna, zabrinjavajua stanka. - Je li to u redu, Pat?
- Bit u tamo. Vidimo se. - Veza se prekinula.
Postaja Union glavni je eljezniki kolodvor u Washingtonu, DC. Tako je velianstvena i otmjena da bi trebala
biti u Parizu, a ne ovdje u domu blokova od troske i furnira od tamnog drveta.Na veini velikih eljeznikih
kolodvora u svijetu ovjek oekuje da e nai runiju stranu ivota, ali na Unionu nije tako. Prostori za prodaju
karata, ukrcavanje i rukovanje prtljagom izgledaju kao dio modernog aerodroma. ak postoji ekaonica prve
klase. Ne moe se vidjeti vlakove jer se nalaze iza zaslona, a osim toga, pozornost vam previe zaokupljaju
trgovaki centar, predvorje s hranom, kavane, ak i kino. Meutim, za mene je vanije to se sjeam da ondje
uvijek vlada guva, a budui da su uskrnji blagdani, znam da e ondje biti mnogo ljudi iz drugih krajeva koji
nita ne znaju o dogaajima na Huntington Bear Pathu.
Taksi nas je rano dovezao cTo postaje. Trebalo je potroiti malo manje od jednog sata, a to sam iskoristio za
kupovinu stvari potrebnih za pretragu PIRA-ina ureda, kao dopunu onome to sam ve kupio u Walmartu.
Nakon to je Kelly potvrdila crnca, jedina je mogunost ui onamo i malo pogledati naokolo.
Kupio sam polaroidni fotoaparat i est filmova; jedan jeftini sintetiki kombinezon, jo kolutova ljepljive trake;
teke kare to su obeavale da njima mogu prerezati blistavi novi novi; leat-herman, orue slino vicarskom
vojnikom nou; tenisice; gumene rukavice; baterije; plastinu foliju, plastinu bocu sasokom od narane
irokoga grla; kutiju velikih avlia; kutiju od dvanaest jaja; te kvarcni kuhinjski sat promjera 22 centimetra.

62

Kelly je sve to gledala i uzdigla obrvu, ali nita nije pitala.

Do jedan i etrdeset imao sam dvije vreice pune opreme, te knjiga i druge razbibrige to sam ih morao staviti u
njezinu koaricu kako bi neim bila zaokupljena.
Sjeao sam se lijepo poploanih podova u predvorju, ali sam zaboravio stropove visoke kao u katedrali. U
sredini se nalazio kruni oblik s novinskim kioscima i skupinama stolova naokolo. Iznad toga nalazio se restoran
do kojeg se dolazilo jednim nizom stuba. Savreno za ono to meni treba.
Na vrhu nas je pozdravila konobarica.
Nasmijeio sam se. Stol za dvoje, molim vas.
- Za puae ili nepuae?
Pokazao sam prema stolu u stranjem dijelu. - Moemo li dobiti onaj stol?
Sjeli smo i ja sam stavio vreice ispod stola. Nisam mogao vidjeti glavni ulaz, ali u vidjeti Pata kad krene*
prema kafiu jer je to vie prema glavnom dijelu postaje za jednu razinu vie.
Konobarica je dola po narudbu. Naruio sam dvije coca-cole i rekao: - Sad bih naruio i jelo ako nemate nita
protiv. Uzet emo pizzu od dvadeset dva centimetra.
Kelly podigne pogled. - Moemo li dobiti malo vie gljiva, molim vas?
Kimnuo sam konobarici pa se udaljila.
Kelly se nasmijeila. - Ja sam ista kao mama. Obje volimo mnogo gljiva. Tata kae da smo sigurno umske vile!
- Ponovno se nasmijeila oekujui reakciju.
- To je lijepo - rekoh. To je razgovor to ga treba prekinuti u zaetku.
Kelly je pila coca-colu i oito uivala da za promjenu moe promatrati prave ljude.
Pat je stigao malo ranije, a nosio je istu odjeu kao vizualni znak raspoznavanja. Ili to ili se klipan jednostavno
nije preodjenuo. Dok je hodao kraj mene i ispod, uinilo mi se da neto nije u redu. U hodu je jedva zamjetljivo
teturao, a znao sam da to nije od prevelike koliine piva. Bojao sam se najgorega.
Nastavio sam provjeravati okolinu, titei njega kako bih zatitio sebe.
ekao sam oko pet minuta, a zatim sam ustao i rekao Kelly: -Moram poi u toaletne prostorije. Neu se dugo
zadrati. - Na izlazu sam zamolio konobaricu da pripazi na Kelly i na nae stvari.
Proavi kroz jo jedna vrata, stigao sam do glavnog dijela za prodaju karata. Mjesto je bilo krcato; zasigurno
polovica stanovnika SAD-a putuje. ak je i klimatizacijskim ureajima to bilo previe; kombinacija vruine i
vlage izazivala je efekt staklenika. Pridruio sam se mnotvu koje se polako kretalo prema gornjem katu.
Stajao je u redu u kafiu, a pred njim je bilo troje ili etvero ljudi. Priao sam mu i vrlo ga srdano lupio po
leima. - Pat! Sto radi ovdje?
Uzvrativi mi istim velikim smijekom, on ree: - Doao sam se nai s nekim. - Zjenice su mu bile goleme.
- I ja. Ima li vremena za micky d's?
- Da, da, zato ne?
Zaputili smo se dalje od kafia, pridravajui se znakova za izlaz, i pominim se stubama popeli do viekatne
zgrade za parkiranje.
Pat je bio stubu ili dvije iznad mene. Zbunjeno me je pogledao. - Koji je vrag taj mickj d's?
- McDonald's - rekao sam kao da bi to trebao znati. No s druge strane, on uza se nema sedmogodinju djevojicu,
danju i nou. -Hajde, prijatelju, ukljui se u program!
Poeo je oponaati ples Michaela Jacksona.
Sad smo ve stigli gotovo do razine autobusne postaje. - Ako doe do problema, ja idem do autobusne postaje,
zatim desno i van.
- Dobro. Nema problema! Zvuio je u redu, ali je grozno izgledao.
Automobili su se nalazili na dvije razine iznad nas. Popeli smo se golim betonskim stubama, stali na prvoj razini
i namjestili se tako da moemo gledati natrag onamo odakle smo doli.
Nisam imao vremena zajebavati se. - Dvije stvari, prijatelju. Ovdje imam popis to ti ga nisam elio proitati
preko telefona. -Pruio sam mu ga. Treba mi sva ta oprema. I drugo, to je s novcem?
Ve je gledao malenu biljenicu to sam mu je dao. Ili se udio sadraju ili se nije mogao usredotoiti. Ne diui
pogleda, ree: -Danas imam neto novca za tebe. Ali, jebeni pakao, veina e se potroiti na ove stvari. Moi u
ti nabaviti jo, vjerojatno sutra ili prekosutra. Jebi ga - odmahne glavom - kada ti treba sve ovo? Tada se poeo smijati kao da se upravo sjetio neeg jako smijenog, ali to ne eli podijeliti sa mnom.
- Zapravo, veeras, prijatelju. Misli li da to moe nabaviti? -Pomaknuo sam glavu kako bih ga pogledao u oi.
Poeo se jo jae smijati dok nije vidio da sam ozbiljan. Proistio je grlo i pokuao se pribrati. - Dat u sve od
sebe, prijatelju. Vidjet u to mogu uiniti.
- Doista bih ti bio zahvalan - rekoh. - Nemoj me iznevjeriti, Pat. Stvarno mi je potrebna tvoja pomo. - Nadao
sam se da e shvatiti ozbiljnost situacije. Jo uvijek sam provjeravao kakva je situacija na stubama. - Otraga sam
takoer napisao otvorio sam tu stranicu kako bih bio siguran da e je vidjeti - da me veeras treba pokupiti.
To se mora dogoditi u dvadeset tri sata veeras.
Pat je gledao biljeke o mjestu sastanka. Savio sam koljena kako bih se malo sagnuo i pomaknuo mu lice da bih
mu vidio oi. -Jedanaest sati veeras, prijatelju. Jedanaest sati, u redu?

63

Poznavao sam Pata tako dobro da sam znao kako je shvatio ozbiljnost situacije. Znao je da je sjeban i svim se
silama trudio razumjeti sve to mu govorim.
Sad mi je bilo drago da sam zapisao sve pojedinosti. Izgledalo je da mu je potrebna sva mogua pomo.
- Koji automobil vozi? - pitao sam.
- Crveni mustang. - Primaknuo mi je lice. - Crveniji od Soto-ninih muda! - Toliko mu se sviala ala da nije
mogao suspregnuti smijeh.
- Otii prema Ulici H. - Pokazao sam dalje od stranjeg dijela postaje.
- Onda, vidimo se veeras - nasmijeio se i otiao. Odostraga sam vidio da se u hodu lagano zanosi na lijevu
stranu.
ekao sam i provjerio slijedi li ga tkogod, a potom sam poao dalje, prema sljedeoj razini parkiralita, kao da
idem po svoj automobil. Odande sam se dizalom spustio do kafia.
Vratio sam se do restorana, stao sa strane i promatrao. Kelly se jo uvijek borila s pizzom.
- Nije te bilo cijelu vjenost! - ree s punim ustima gljiva.
- Da, ponestalo im je toaletnog papira nasmijao sam se i pridruio joj se.
Na trenutak je razmislila o tome, a tada se i ona nasmijala.
22.
im smo se vratili u hotel, ukljuio sam televizor za Kelly i istresao sadraj vreica na krevet. Pitala me je to
radim.
- Samo pomaem Patu. Zamolio me je da neto uinim. Moe gledati televiziju ako eli. Jesi li gladna?
- Ne. - Nakon onako goleme pizze ovo je zaista glupo pitanje. Uzeo sam veliki kvarcni kuhinjski sat u crvenobijelom okviru i
sjeo na stolicu kraj prozora. Odlomio sam okvir tako da su mi ostale samo kazaljke i brojanik te kvarcni
mehanizam iza toga. Oprezno sam ga svijao i poeo lomiti plastini brojanik. Kad je oko sredita ostalo samo
oko dva i pol centimetra nazubljenih ostataka, maknuo sam kazaljke za sate i sekunde. Ostala je samo minutna
kazaljka. Stavio sam novu bateriju. Kelly je gledala. - to sada radi, Nick?
- To je trik. Pokazat u ti kad zavrim, u redu?
- U redu. - Ponovno se okrenula prema televizoru, ali je jednim okom pratila to ja radim.
Ponio sam kutiju s jajima do koa za smee i istresao sadraj. Otkinuo sam gornji dio i polovicu donjeg dijela
tako da mi je ostalo samo est udubina. Selotejpom sam oblikovao maleni rukav sa strane kutije, velik toliko da u
njega moe stati minutna kazaljka.
Pozvao sam Kelly koja je otvarala usta i u sebi pjevala uz picu neke sapunice. eli li vidjeti kako ovo
djeluje?
Zainteresirala se kad je vidjela kako sam kutiju za jaja privrstio za minutnu kazaljku.
Noni ormari bio je oko deset centimetara ispod televizijskih senzora. Namjestio sam sat na ormariu tako da se
nalazi tono ispod infracrvenog senzora na aparatu, i privrstio ga ljepljivom trakom.
Kelly se jo vie zainteresirala. Sto radi?
- Vidi li daljinski upravlja? Upotrijebi ga za pojaavanje zvuka. Uinila je to.
- Sad ga utiaj. U redu, kladim se da za otprilike petnaest minuta nee moi pojaati zvuk. - Pridruio sam joj
se na krevetu. - Oboje moramo ovdje sjediti i ne smijemo se micati, u redu?
- U redu. - Mislila je da u neto uiniti s daljinskim upravljaem pa se nasmijeila kad ga je sakrila ispod
jastuka.
Zapravo je bilo prilino ugodno na miru gledati televizijski program, osim to je svake minute pitala: - Je li ve
prolo petnaest minuta?
- Ne, tek sedam. Kutija za jaja, privrena za minutnu kazaljku, polako se podizala prema razini
televizora.
Kad se kutija za jaja uspravila i pokrila senzor, rekao sam: -Hajde sada, pokuaj pojaati zvuk.
Pokuala je, ali se nita nije dogodilo.
- Moda je baterija slaba? - zadirkivao sam je.
Stavili smo novu bateriju u daljinski upravlja. Jo uvijek nita. Nije mogla dokuiti o emu je rije, a ja joj
nisam kanio objasniti trik.
- arolija! - nasmijao sam se.
Izvadio sam ostale stvari, popio malo soka od narane i oprao kartonsku kutiju, a zatim sam provjerio da sva
elektrina oprema ima nove baterije te pripremio sve za pakiranje.
Bilo je oko deset i dvadeset, a Kelly je spavala. Morat u je probuditi i reci joj da izlazim jer ne elim da se sama
probudi i prestrai se. Katkad sam mislio da mi je ona samo velik teret, ali elio sam je zatititi. Izgledala je tako
neduno dok je ponovno glumila morsku zvijezdu. Sto e biti s njom nakon svega ovoga, pitao sam se - pod
uvjetom da preivi.
Jo sam jednom sve provjerio i testirao, iskljuio mobitel i stavio ga u dep, te na koncu provjerio oruje i
gotovinu to je imam uza se. Uzeo sam polupraznu kutiju keksa kako bih putem jeo.

64

Pribliio sam se njezinu uhu i apnuo: Kelly!

Nisam dobio odgovora. Malo sam je stresao. Promekoljila se, a ja sam rekao: - Televizor ti je ukljuen pa
moe gledati program ako eli. Moram samo nakratko izii.
- Dobro.
Nisam znao je li shvatila ili nije. Radije sam joj to govorio dok je jo u polusnu.
- Ovoga puta nemoj stavljati zasun jer u uzeti klju. Ne elim te buditi kad se vratim, u redu?
Otiao sam, spustio se dizalom i iziao na cestu. Iznad mene je tutnjio promet na autocesti. Kia je konano
prestala padati, ali se u zraku osjeala vlaga. Zahladilo je pa sam mogao vidjeti svoj dah.
Skrenuo sam lijevo i poao u suprotnom pravcu od normalnog, tek toliko da jo jednom provjerim. vakao sam
kekse dok sam prolazio kraj cilja. Bila su upaljena ista svjetla, nita se nije promijenilo. Pitao sam se je li
beskunik u grmlju i eka li s maetom da se jo netko pomokri na njega. Ubrzao sam korak kako bih se na
vrijeme naao s Patom. Stigao sam do autoceste i skrenuo desno hodajui du ceste, praen tutnjavom prometa
odozgo.
Cesta je zavijala desno pa je autocesta ostala iza mene. Uskoro je s obje strane ceste zavladala pusto, a zvuk
prometa se gubio. Ponovno sam uo vlastite korake. S moje desne strane nalazila su se groblja automobila. Kako
Washington moe biti u takvoj financijskoj zbrci kad grad zacijelo zarauje bogatstvo na odbaenim vozilima? S
moje lijeve strane pojavile su se nove, nesolidno graene radionice s uredima. Stigao sam do prve, maknuo se s
ceste u sjenu i rekao.
Bizarno je to se nalazim samo nekoliko stotina metara dalje od Pentagona i moda pod nosom ba onim ljudima
koji me ele vidjeti mrtva. To je takoer vrlo uzbudljivo. Uvijek je tako. Pat je imao izraz za to; govorio je da je
to bit.
uo sam kako mi se pribliava neki motor. Pogledao sam iza ugla zgrade. Samo jedno vozilo. Zasigurno je on.
Izvukao sam pitolj.
U blizini se zaustavio crveni mustang. Sagnuo sam se u poluu-anj, poloaj za pucanje, i ciljao u vozaa dok se
automobil nije zaustavio. Bio je Pat. Vidio sam obris njegova rimskog nosa na svjetlosti to je dopirala s
aerodroma.
S pitoljem u ruci, priao sam suvozaevim vratima i otvorio ih, ali se unutranje svjetlo nije upalilo. Uao sam i
lagano pritvorio vrata, samo do prvog kljocaja.
Pat je drao ruku na runoj konici i polako je otpustio da bi krenuo dalje. Iz daljine je vrlo teko vidjeti je li se
automobil zaustavio ako nema koionog svjetla - zato je Pat koristio runu konicu - i ne upali se unutranje
svjetlo niti se uje zvuk zatvaranja vrata; stoga je vrlo teko opaziti da je automobil nekoga pokupio.
Pogledavi cestu iza nas, rekao sam: - Skreni desno na sljedeem raskriju.
Nije bilo vremena za zajebavanje; on je to znao i ja sam to znao. Pat ree: - Sve je otraga, u onoj torbi. - Izvukao
se iz omaglice u kojoj se ranije nalazio, a sad je djelovao posramljeno.
Nagnuo sam se preko naslona i uzeo laptop. - Je li iskljuen zvuk? - pitao sam. Nisam elio da se zauje zvuk
Microsofta kad otvorim Windows 95.
Napravio je grimasu kako bi mi stavio do znanja da takvu glupost ne trebam ni pitati. Obojica smo se nasmijali i
to je probilo led.
Stigli smo do betonskog zida, a dok smo prolazili kraj hotela, pazio sam da ne okrenem glavu. Skrenuli smo
desno ispod nadvonjaka i stali na semaforu s druge strane.
Vozi ravno i skreni desno na Kent - rekao sam.
- Nema problema.
Stigli smo u urbano, dobro osvijetljeno podruje. Stalno je u retrovizoru provjeravao slijedi li nas netko. Ja sam
prikovao pogled za vanjski retrovizor. Nisam se okretao i gledao; nismo eljeli izgledati previe oprezno.
Iza nas je bilo nekoliko automobila, ali su doli iz drugih smjerova. To nije znailo da nas ne slijede.
Pogledao sam Pata. Njegov poluautomatski 9mm nalazio se ispod njegova desnog bedra, a u prostoru ispod nogu
imao je 9mm MP5K, izvrsno oruje za automobil zahvaljujui svom kompaktnom obliku i brzini pucanja, ali
malo pretjerano za ovaj posao. Stavio je dvostruke magazine s po trideset metaka.
- Zato si to ponio sa sobom, zaboga?
- Ne svia mi se tvoj novi prijatelj, Luther. Ne elim da me on i njegovi pajdai odvuku nekamo na kratki
razgovor.
Prili smo jo jednom semaforu.
- Ovdje se prebaci desno, a zatim lijevo. Da vidimo imamo li pratnju.
Iza nas je bilo tek nekoliko automobila. Oblik automobilskih farova, kad se dovoljno priblii, uvelike pomae pri
identifikaciji. Ako je isti oblik iza tebe nakon tri skretanja, vrijeme je za zabrinutost.
Pat je dao migavac i poeo skretati desno. inilo se da sva druga vozila ele poi ravno naprijed ili skrenuti
desno kao i mi; nitko nije bio u traci za skretanje lijevo. Pat je u posljednjem trenutku dao lijevi migavac i
prebacio se onamo - nita agresivno to bi izazvalo gnjev drugih sudionika u prometu, jednostavno se
predomislio.
Svi smo stajali na semaforu. Pogledao sam u svaki automobil. Samo parovi ili klinci koji se bez odreenog cilja

65

vozikaju naokolo - ili je tako izgledalo. Uskoro u znati ako ih ponovno vidim.
Skrenuli smo kad se upalilo zeleno svjetlo i nitko nas nije slijedio. Dolo je vrijeme za razgovor.
Pat je poeo: - Tvoje su upute bile bezvezne. Rekao si tri zgrade; bile su etiri. Dobro je da se znam snai. ekao je da ga pohvalim.
- Stvar je u tome da se nisam mogao sjetiti koliko ih ima. Taksi je vozio prebrzo. Ionako ne znam brojiti.
Sad smo samo kruili naokolo. Pat ree: - Razmiljao sam. eli li da poem s tobom kao tvoj broj dva?
To bi bilo dobro. Zadatak bi se bre obavio, a znailo bi i veu sigurnost i vatrenu mo ako doe do problema.
No ipak sam odluio da ne ide; Pat je moja jedina veza s vanjskim svijetom i nisam elio da ga otkriju.
- Ni sluajno. Sjeam se to se zadnji put dogodilo. Obojica smo se poeli smijati. - Ona zamjena naprave?
PIRA je u skrovitu sakrila automobilsku bombu, spremnu za
uporabu nakon dva dana. Sastojala se od dva kilograma snanog eksploziva povezanog s parkiralinim mjeraem
vremena, ezdeset-minutnom podsjetniku to se nosi na privjesku za kljueve i kae vam kad istie vrijeme
vaeg parkiranja. To je bila PIRA-ina igraka mjeseca.
Dovezli smo se na imanje Shantello, nacionalistiko uporite u Derrvju, parkirali i uli u vijenicu. Skrovite je
bila rupa iskopana u betonskim temeljima u kuhinji, pokrivena daskom na koju su postavili plinski tednjak.
Ukrali smo bombu, a Pat ju je nosio u staroj platnenoj torbi.
Parkirali smo kraj malenog podruja trgovina i drutvenih klubova. Sad smo se samo trebali vratiti do
automobila i staviti bombu ispod vozila poznatog INLA-ina terorista na drugom kraju gradia, blizu imanja
Creggan. Nai e je - mi emo se za to pobrinuti - prepoznati PIRA-ino djelo, a tada e nastati sranje. Sjajno.
Tada mogu vrijeme i trud posvetiti meusobnom ubijanju umjesto da napadaju snage sigurnosti i lokalno
stanovnitvo.
Pogledao sam Pata. On se takoer izgubio u mislima. - Jesu li ikad nali automobil?
- Ne znam, nije me briga.
Skrenuli smo iza ugla kako bismo stigli na parkiralite i otkrili da je na automobil nestao. Neki klipan ga je
ukrao. Ipak, bombu smo te veeri morali odnijeti na cilj. Policija je privela na ispitivanje cijelo vodstvo INLA-e,
to je jamilo da e vozilo biti ondje, ali nisu ih mogli drati unedogled. Postojalo je samo jedno rjeenje. Trali
smo.
Ponovno sam pogledao vanjski retrovizor, a zatim Pata ija su se ramena tresla od smijeha. Nasmijeio sam se
sjetivi se kako smo naili na dvije vojne patrole i laima se provukli. Ne bi bilo lako objasniti torbu punu
eksploziva osmorici vrlo mokrih i vrlo loe raspoloenih vojnika koji su u nae glave uperili svoje puke SA80, a
svaki je udio za nekim pothvatom kako bi dobio dodatni dopust.
Bilo je krasno malo se oraspoloiti. Jo mi se vie svialo to se Pat vratio na vrsto tlo.
- Odvezi nas natrag do podzemne eljeznice Pentagon Citvja, moe?
Poeo sam se pripremati za iskrcavanje i ponovno se prebacio u aktivno stanje. Ukljuio je migavce, sve po
propisu, nita upadljivo, lijepo i polako priao je ploniku ispred postaje. Iziao sam i uvukao glavu natrag kroz
prozor. - Mnogo ti hvala, prijatelju, vidimo se kasnije. - Uzeo sam crnu vreicu sa stranjeg sjedala. Ponaao sam
se kao da sam s njim cijelu veer igrao softball, a sad se vraam kui; upravo me je iskrcao nakon to smo bili na
piu. Zatvorio sam vrata i nekoliko puta lupnuo po krovu, a zatim se Pat udaljio. Odjednom sam se osjetio vrlo
usamljenim. Jesam li dobro odluio da Pat ne poe sa mnom u zgradu? Ostavio sam za sobom dovoljno
razdaljine i uglova prije no to sam se zaobilazno vratio u hotel, a onamo sam stigao oko jedanaest i pedeset.
Brzo sam razvrstao i provjerio sve to mi je Pat dao, a zatim sam spremio u torbu sve to mi je trebalo. Izvadio
sam iz depova sitni i sve ostalo to bi moglo zveckati ili ispasti. Potom sam odrezao jornji dio vreice za
smee, stavio unutra svoju putovnicu i ranik, zamotao i spremio u dep jakne novca.
Kad sam to obavio, skoio sam u zrak kako bih provjerio ima li kakve buke, a tada sam podigao torbu te i nju
protresao. - Zna to, KeHy? Za minutu u opet izii, ali brzo u se vratiti. Hoe li biti dobra?
No uope me nije ula. Iziao sam iz hotela i zaputio se prema cilju.
23.
Torba je imala dvije ruke i dugaki, remen za rame. Hodao sam prema rijeci prebacivi torbu preko ramena, a
kretao sam se istim putem kao i prethodne veeri. Vrijeme se popravilo te sam sada vidio zvijezde i vlastiti dah.
Nita se nije promijenilo, osim to su svjetla s autoceste jae sjala jer nije bilo maglice.
Kraj iane ograde zavukao sam ruke kroz dvije ruke i stavio je na lea poput naprtnjae, a zatim sam se popeo
preko. Odluio sam je zadrati na leima; ako doe do sukoba, mogu potrati, a ipak zadrati opremu, ili u
krajnjem sluaju, braniti se pitoljem.
Stigao sam u ravninu sa zgradom, a izmeu nas je bilo zaputeno podruje i ograda. Nita nisam uo, osim zvuka
prometa s autoceste. Poeo sam se kretati kroz otpad na zaputenom terenu. Bilo je blatnjavo; ne duboko
mljackavo blato jer je tlo bilo prilino tvrdo, ali ipak nisam mogao brzo hodati; nisam se elio poskliznuti i
stvarati buku jer moda moj mokri prijatelj u grmlju nije jedini beskunik u blioj okolici.
Stigao sam do ograde blizu PIRA-ine zgrade. Koristei se ^rmljem kao zatitom, skinuo sam torbu s lea i sjeo
na nju. Prvi je dio zavren; vrijeme je za zaustavljanje, gledanje, oslukivanje i upijanje svega naokolo. Morao

66

sam biti posebno oprezan jer radim sam. Ovo je zapravo posao za dvojicu, jedan koji pazi i drugi koji radi. Jo
sam se nekoliko minuta prilagotavao sredini. Vidljivost je, zahvaljujui zvijezdama, bolja nego prethodne
veeri. Pogledao sam lijevo i uvjerio se da je parkiralite jo uvijek prazno; desno se jo uvijek nalaze palete.
Iz depa jakne izvadio sam vreicu s dokumentima. Rukama sam u blatu ispod grma iskopao plitku rupu, stavio
unutra zaveljaj i pokrio ga. To je moje tajno skrovite. Ako me uhvate, bit u sterilan, a ako pobjegnem, uvijek
postoji ansa da u se vratiti i uzeti to.
Na malenom busenu trave obrisao sam blato s ruku i poeo se pripremati za posao. Tiho sam otvorio patentni
zatvara torbe i izvadio jeftini, mornarsko plavi kombinezon, vjerojatno slian onome to su na sebi imali
Kevovi prijatelji.
Bio sam spreman za drugi dio. Problem prebacivanja preko visoke ograde s torbom tekom dvadesetak
kilograma je u tome da e vjerojatno stalno negdje zapinjati i stvarati buku.
Izvukao sam uzicu iz sredine svoje jakne i stavio je medu zube. Primaknuvi se elinom nosau to sam blie
mogao bez da se razotkrijem, podigao sam torbu do visine ramena. Pridravao sam je ramenima i mornarskim
vorom vezao ruke to blie vrhu ograde, a slobodni kraj uzice prebacio sam preko.
Provjerivi je li mi oruje sigurno, ispruio sam ruke, provukao prste kroz ianu mreu i poeo se penjati. Kad
sam stigao na drugu stranu, ponovno sam stao, gledao i oslukivao; tek sam se tada vratio, opet popeo na ogradu
i podigao torbu preko iane mree. Siao sam, uhvatio slobodan kraj uzice i povukao. Torba se oslobodila i pala
na mene. Potom sam unuo te opet promatrao i oslukivao.
Ako sam radi na nekom zadatku, mora udvostruiti koncentraciju jer ne moe istodobno gledati i raditi, a ipak
to treba uiniti. Stoga radi jedno ili drugo; ili obavlja zadatak ili promatra okolinu. Pokua li initi oboje
istodobno, zajebat e stvar.
Uspravio sam se, stavio torbu na lijevo rame i tiho razdvojio iak-traku na kombinezonu kako bih, u sluaju
potrebe, s lakoom dohvatio pitolj. Bez urbe poao sam do lijeve strane zgrade.
Prije nego bilo to uinim, moram svladati detektor pokreta. Bio sam mu s lijeve strane, leima uza zid. Stavivi
torbu u lijevu ruku, prikovao sam pogled za detektor visoko iznad mene i polako mu se poeo primicati. Kad
sam stigao otprilike do mjesta za koje sam procijenio da je sigurno, sagnuo sam se i poloio torbu kraj nogu. Sve
to odsad budem radio, morat e biti s ove strane torbe.
Sigurnosna svjetla koja reagiraju na kretnje uvelike oteavaju ivot ljudima poput mene, ali samo ako pokrivaju
cijelu zgradu. inilo mi se udnim da postoji samo jedan detektor, umjesto dva ili tri to prekrivaju jedan
drugoga kako bi se eliminirale slijepe toke. Oekivao sam da e me u svakom trenutku otkriti jedan to ga
nisam opazio. No onaj tko je instalirao sigurnosni sustav, oito je radio pod pretpostavkom da treba pokriti samo
donji izlaz za sluaj poara, a ne prilazne putove.
Bio je gotovo jedan iza ponoi, a to mi je ostavljalo malo vie od pet sati do prvog svjetla. Vrijeme je radilo
protiv mene, ali nisam kanio uriti. Poao sam duim putem naokolo kako bih uzeo jednu paletu. Zavukao sam
obje ruke izmeu dasaka, podigao paletu na prsa i poeo polako hodati. Na tlu se jo uvijek nalazi sloj bljuzge, a
moje su cipele ljapkale dok sam hodao. Konano sam stigao do zida, prislonio paletu s moje strane torbe i vratio
se po drugu.
Uklijetio sam dvije palete zajedno, dno jedne zabivi u pukotinu druge, i tako dobio ljestve. Stao sam, osvrnuo
se naokolo i oslunuo. Palete su bile teke pa sam uo samo kako moja plua hvataju zrak kroz suho grlo.
Popeo sam se na prvu paletu i to je bilo u redu. Poeo sam se penjati na drugu, a i ona mi se inila dovoljno
vrstom. Nastavio sam se penjati. Preao sam tek dvije preke kad se sve poda mnom sruilo. Tresnuo sam na tlo
poput vree govana, a dvije su palete stvorile urnebesnu buku. Sranje! Sranje! Sranje!
Leao sam na leima, a jedna mi je paleta pala na noge. Nitko nije dotrao vidjeti to se dogaa, psi nisu poeli
lajati, nisu se upalila nikakva svjeda. Nita osim zvuka prometa i moga gutanja dok sam pokuavao ovlaiti usta.
Sreom, sve se dogodilo s moje strane torbe. Podigao sam paletu i izvukao se, tiho psujui. Ovo je sranje. No to
sam drugo mogao uiniti - kupiti ljestve u trgovakom centru i odnijeti ih do cilja? Poao sam do ugla zgrade,
spustio se na sve etiri, kao da u raditi sklekove, i virnuo prema Ulici Bali.
Jo uvijek sam se ljutio na sebe. Mogao bih cijelu no provesti improvizirajui prije nego uope doem do
poloaja iz kojeg mogu napasti detektor kretanja. Moda ljestve i nisu tako glupa ideja; trebao sam ih nabaviti,
negdje ostaviti i kasnije ih dovesti ovamo. No sad je prekasno.
Stajao sam uza zid i procjenjivao situaciju. Odluio sam reagirati kako zahtijeva situacija, to je bila omiljena
reenica Tvrtke kad se trebalo izvui iz neugodnosti. To je jednostavno znailo da ne znaju kako postupiti.
Zapravo, pomalo slino meni.
Jebi ga, ii u po Kelly. Morat e se samo nasloniti na palete; bit e tu samo petnaestak minuta i ja u zavriti
posao. Nakon toga moe ostati sa mnom, ili je mogu odvesti natrag u hotel. Taj u most prijei kad stignem do
njega.
Podigao sam torbu, vratio se do visoke ograde i s unutranje strane bacio torbu i kombinezon. Zatim sam poao
du ograde i traio otvor kojim bih mogao izii u Ulicu Bali. Nisam imao vremena obaviti posao kako treba i
poi cijelim putem naokolo. Napokon sam naao uliicu izmeu dvije zgrade to je spadala u neki film o mafiji u
New Yorku pedesetih godina. Proao sam njome ravno do ceste i ustro se zaputio prema hotelu, udaljenom

67

manje od dvije minute. Tek sam tada shvatio da uza se nemam klju jer sam ga ostavio u zaveljaju ispod grma.
Morat u probuditi KeHy.
Najprije sam pokucao lagano, a tada malo jae. Ba kad sam se poeo zabrinjavati, uo sam: - Zdravo, Nick. Trenutak ili dva kasnije otvorila su se vrata.
Zabrinuto sam je pogledao. - Kako si znala da sam to ja? Trebala si ekati da ti odgovorim. - Tada sam ugledao
stolicu i tragove na sagu. Nasmijeio sam se i potapao je po glavi. - Pogledala si kroz pijunku, je li,
mudrice? Hej, budui da si tako pametna, imam za tebe jedan zadatak. Doista mi treba tvoja pomo,
doista. eli li mi pomoi?
Izgledala je pospano. - to eli da uinim?
- Pokazat u ti kad stignemo onamo. Hoe li poi sa mnom?
- Valjda.
Neto mi je palo na pamet. - eli li raditi ono to radi tvoj tata? Jer tata to ini za dobre momke. Uskoro e mu
moi sve o tome ispriati.
Lice joj se razvedrilo. Opet je postala zadovoljni zei.
Morala je vie ili manje trati kako bi drala korak sa mnom. Stigli smo do uliice i zaputili se prema
zaputenom terenu. Bilo je mrano; nije bila previe zadovoljna. Poela je vui noge. -Kamo idemo, Nick?
- eli se igrati pijuna, zar ne? - rekoh uzbuenim aptom. -Zamisli da si Power Ranger i ide na tajni zadatak.
Stigli smo iza zgrade i poli istim putem prema ogradi od iane mree. Drao sam je za ruku pa je hodala dosta
brzo; pretpostavio sam da se uivjela u ulogu.
Stigli smo do torbe. Podigao sam kombinezon i rekao: - Moram ovo staviti jer je to poseban kombinezon za
pijune. - Lice joj se promijenilo kad ga je vidjela. Odjednom sam shvatio da je to zasigurno povezala s ljudima
koji su posjetili Keva. - Tvoj ga tata takoer nosi. Bit e bolje da i ti bude pijun; otkopaj kaputi. -Okrenuo
sam ga naopako i rekao joj neka ga ponovno odjene. To joj se svidjelo.
Uzeo sam torbu i stavio je preko ramena. - Sad emo doista polako poi onamo. - Pokazao sam.
Stigli smo do paleta, a ja sam spustio torbu na isto mjesto kao i prije. - U redu? - pitao sam i uzdigao palac.
- U redu. - Uzdigla je palac.
- Vidi li onu stvaricu tamo gore? Ako te vidi, poet e zavijati, bljeskat e svjetla i tome slino, a mi emo
izgubiti. Zato nikad ne smije poi s druge strane torbe. U redu? - Pokazao sam joj.
- U redu. - Ponovno smo pobjedniki uzdigli paleve.
Ponovno sam namjestio palete i pokazao joj to elim da uini. uo sam kako tiho mrmlja. Poela se naginjati
kako sam joj pokazao, a ona je vjerojatno mislila da mora stvarati zvukove budui da se bavi fizikim poslom.
Otvorio sam patentni zatvara na torbi, izvadio sat i kutiju za jaja, te minutnu kazaljku uvukao u rukav od
selotejpa. Lagano sam stisnuo ljepljivu traku pa je vrsto drala.
Kelly je jo uvijek gurala pa sam joj rekao neka se odmori. Barem je bila spremna pomoi. Gledala me je dok
sam sat i kutiju za jaja stavljao na pod, a zatim dvije elastine gumice navukao na zglavak.
To je arolija. Gledaj me!
Kimnula je, a vjerojatno je jo uvijek pokuavala odgonetnuti kako sam sprijeio da daljinski upravlja
televizorom.
- Jesi li spremna, Kelly?
- Spremna sam.
Idemo!
Polako sam se penjao nastojei da to manje opteretim Kelly.
Stigavi gore, otprilike za duinu ruke udaljen od jedne strane detektora, zapeem sam se oslonio na prsa tako
da sam imao vrsti oslonac. Okrenuo sam kutiju za jaja tako da njezin dui rub bude horizontalan u odnosu na
tlo. Zatim sam je oprezno pomaknuo prema detektoru i oko petnaest centimetara ispod njega, ali nisam iao dalje
od njegove prednje strane. Kad sam stigao onamo, oslonio sam se leima na zid i zglavcima na prsa. Morat u
tako stajati otprilike petnaest minuta.
ekao sam da se kutija za jaja polako i neprimjetno podigne ispred detektora, a taj e pokret biti tako lagan da ga
detektor nee registrirati - inae bi se oglasio svaki put kad preko njega prijee pauk. Samo sam se nadao da
Kelly nee odustati. Uskoro u vidjeti.
S vremena na vrijeme bih je pogledao i namignuo joj. - Ovo je dobro, zar ne? - Ona je mene gledala sa irokim
osmijehom na licu; ili sam barem tako pretpostavio jer sam vidio samo naopako okrenut kaputi, kapuljau i
oblai daha.
Dok smo oboje ekali da minutna kazaljka doe u vertikalni poloaj, odjednom smo zauli zvuk policijske
sirene.
Sranje! Sranje!
Zvuk je dopirao s ceste na drugoj strani zgrade. Ne moe imati nikakve veze s nama. Ako ima, zato samo jedno
vozilo, i emu sirena?
Nisam se mogao maknuti. Ako se maknem, oglasit e se detektor, a emu? Jo nisam vidio ak ni baterijsku
svjetiljku.

68

- Nick, Nick, jesi li to uo?

- U redu je, Kelly. Samo nastavi gurati. U redu, ujem ih.
Sto sam mogao uiniti? Govorio sam sebi da se ne uzbuujem, da budem miran i razmislim.
Povik je odjeknuo parkiralitem. Dopirao je iz Ulice Bali, ali malo udaljen. Pridruili su mu se drugi glasovi.
Izbila je prepirka. Nisam mogao razabrati to govore, ali ula se lupa automobilskih vrata i razmjena rijei, a
zatim zvuk paljenja motora. Mogao sam samo misliti da je netko ondje parkirao dok sam iao po Kelly -moda
jedan od parova koje sam vidio iz Patova automobila -marljivo su se trudili da zamagle prozore pa ih je uhvatila
policija. To je zvuilo mogue; natjerao sam se da povjerujem u to.
Kutija za jaja bila je blizu vertikalnog poloaja. Zadrao sam dah. Ovo nije znanost; imamo pedeset posto
izgleda za uspjeh, ne vie. Ako nas otkrije, morat emo na brzinu nestati i riskirati.
Kutija je napokon pokrila detektor. Nisu se upalila nikakva svjetla. Zubima sam povukao dvije tanke elastine
gumice sa zapea; prvu sam prebacio preko kutije za jaja i oko detektora kretanja, a zatim sam je vrsto
stegnuo, okrenuo i napravio jo jednu petlju. Stavio sam oko toga drugu gumicu da bih sve jo vie uvrstio.
Detektor pokreta bio je pobijeen.
Izvukao sam sat ispod kutije i stavio ga u jedan od dubokih depova na prednjem dijelu svoga kombinezona.
Siao sam s paleta i protrljao Kellvna ramena. - Dobro obavljeno!
Podarila mi je golemi smijeak, iako jo uvijek nije bila sigurna o emu je rije - ali, hej, ovo je tata radio.
24.
Sljedee to je trebalo napasti bili su alarmi, to znai neutralizirati telefonske linije. Jedan od Patovih darova
bila je naprava za ometanje, crna kutija kompjutorske tehnologije veliine dvadeset za petnaest centimetara; iz
nje je izlazilo est razliito obojenih kabela sa stezaljkama na krajevima, a tu kombinaciju moram prikopati na
telefonsku liniju. Kad se u zgradi pokrene alarm, teoretski bi signal trebao poi do postaje za praenje ili policije;
meutim, nee poi onamo ako naprava za ometanje zauzme sve linije.
Primaknuo sam se Kellvnu uhu i rekao: - Sad mi moe jo vie pomoi. - Vratio sam sat u torbu, podigao je i
proao kraj izlaza za sluaj poara prema razvodnim kutijama.
Iz torbe sam izvukao jo jednu stvar s Patova popisa za kupovinu, dva metra kvadratna debelog materijala za
zamraivanje kakav koriste fotografi.
Namignuo sam Kelly. - Jo arolija - rekoh - a ti mi mora rei djeluje li. - Govorio sam vrlo tiho; nou se apat
katkad moe uti jednako daleko kao i normalan govor. Opet sam se primaknuo njezinu uhu i rekao: Moramo
biti jako tihi, u redu? Ako eli sa mnom razgovarati, samo me lupni po ramenu, a ja u te tada pogledati pa mi
moe govoriti u uho. Razumije li?
Primaknula je usta mojem uhu. Da.
- To je sjajno jer tako rade pijuni. Navukao sam gumene rukavice.
Stajala je ondje s ozbiljnim izrazom na licu, ali je izgledala prilino glupo s naopako okrenutim kaputiem i
podignutom kapuljaom.
- Ako vidi da se ugasilo neko svjetlo, takoer elim da me lupne po ramenu, u redu?
-Da.
- Dobro, stani ondje uza zid. - Namjestio sam je tako da gleda prema ogradama i grmlju.
- Mora stajati vrlo mirno. Ako neto vidi ili uje, udari me po ramenu. U redu?
-Da.
Priao sam razvodnim kutijama, prebacio materijal preko ramena, ukljuio baterijsku svjetiljku s crvenim filtrom
i dao se na posao.
Cesto sam koristio naprave za ometanje. Radio sam drei baterijsku svjetiljku u ustima i uskoro sam poeo
sliniti. Privrstio sam kope na telefonsku liniju u nekoliko razliitih kombinacija; kad su zagrizle, upalio se niz
lampica, a cilj je upaliti svih est crvenih lampica. Kad se to dogodi, linije su zauzete. Trebalo mi je samo deset
minuta.
Oslonio sam kutiju izmeu brojila za struju i plin. Samo sam se nadao da ne postoji zvuni alarm, uz telefonsko
upozorenje. Nekako sam vjerovao da nema budui da je proraun doputao samo jedan vanjski detektor.
Skinuo sam plahtu, zamotao je i pruio Kelly. - Mora mi to pridrati jer e mi uskoro opet zatrebati. Ovo je
zabavno, zar ne?
- Da. Ali meni je hladno.
- Zaas emo biti unutra, a ondje je ugodno i toplo. Ne zabrinjavaj se zbog toga.
Stao sam, gledao, sluao, a zatim sam priao vratima. Sljedei zadatak je ui u zgradu.
Amerikanci ba vole jednostavne brave. Postoje tri glavna naina za otvaranje takvih brava. Prvi i najlaki
jednostavno je nabaviti duplikat kljua. Drugi se zove razvaljivanje brave. Nabavite titan klju u veliini brave, a
klju ima maticu koju spljotite ekiem; zabijete klju unutra i on izdubi sav mekani elik. Tada u maticu
uvuete specijalnu ipku, povuete i istrgnete cijeli cilindar. Razvaljivanje brave noas mi ne odgovara jer elim
ui i izii bez iijeg znanja. Morat u upotrijebiti trei nain.
Pitolj za obijanje brave je metalna naprava u obliku malenog pitolja. Ima mogunost ravnog i izboenog

69

obijanja te odgovara za razliite brave i kljueve. Okida pitolja radi na oprugu; ako ga brzo pritiete, obija
se trza prema gore u bravi i djeluje na igle to upravljaju mehanizmom brave. Kad se igle dovedu u pravilan
poloaj, posebnim odvijaem okrene se cilindar brave. To je loa vijest za ljude koji imaju takve brave, ali pitolj
za obijanje moe veinu otvoriti za manje od minute.
Pokrivi se plahtom, upalio sam baterijsku svjetiljku i stavio je u usta. Uvukao sam odvija u donji dio brave,
nasuprot iglama, i lagano pritisnuo u smjeru suprotnom od kazaljke na satu jer sam pretpostavio da se brava
okree na tu stranu. Potom sam uvukao obija to je virio s prednje strane pitolja za obijanje. Kad su pitolj i
odvija bili na svojim mjestima, poeo sam hitro stiskati okida. Pritisnuo sam ga pet puta, ali se brava nije
otvorila, te sam pojaao pritisak odvijaem i pokuao iznova. uo sam kako ini klik, klik, klik dok sam stiskao;
ponovno sam namjestio odvija tako da obija udari po iglama s dovoljno snage. uo sam kako jedna po jedna
igla pada i cilindar se konano okrenuo. Zadrao sam maleni odvija u bravi i povukao vrata kako bih smanjio
pritisak na bravu jer nisam elio da se odvija slomi i tako ostane izdajniki komadi metala u bravi. Povukao
sam vrata i osjetio kako poputaju.
Samo sam ih odkrinuo, u svakom trenutku oekujui zvuk alarma. Nita. Nacerio sam se Kelly koja je bila uza
zid tik kraj mene, vrlo uzbuena. Ponovno sam zatvorio vrata kako bi svjetlo ostalo unutra. - Kad uemo, nita
ne smije taknuti, osim ako ti ja ne kaem, u redu? Kimnula je.
Vani je svijet pun blata i smea, a unutra je drugi, isti svijet, a ako ne eli biti otkriven, ne smije mijeati ta
dva svijeta. Skinuo sam kombinezon, okrenuo ga naopako i stavio u torbu. Zatim sam izuo cipele pa i njih
spremio u torbu. Stavio sam teniske to je znailo da u se unutra moi kretati brzo i tiho, ali takoer neu
ostaviti blatnjavi trag.
Gotovo su nas otkrili kad smo 1991. godine uzimali dokumente iz ureda BCCI-a u Londonu. Poslali su nas u
banku deset sati prije no to je Sluba za teke prijevare trebala stii i zatvoriti banku kako bi Prie Waterhouse
doao srediti knjige. Zadatak je bio tako hitan da je strunjak, malena, elava lasica od ovjeka, morao poi s
nama kako bi pogledao dokumente. Pojavio se posve nespreman. Natjerali smo ga da hoda u arapama. Du
uglan-canih podova ostavio je trag mrlja od znoja to bi ih ak i Kelly mogla protumaiti. Nas etvorica smo vie
vremena proveli istei za njim nego na spreavanje da informacije dopru u javnost.
Veeras nema takvih problema; pod je pokriven sagom. Skinuo sam joj kaputi, okrenuo ga na pravu stranu i
rekao joj neka izuje cipele i stavi ih u torbu.
Jo sam jednom provjerio sve naokolo kako bih bio siguran da nita nisam ostavio. - Sad idemo unutra, Kelly.
Ovo je prvi put da se malena djevojica bavi ovakvim pijuniranjem, doista prvi put. Ali mora initi sve to ti
kaem, u redu?
- U redu.
Nisam joj elio rei to joj je initi ako neto poe po zlu jer nisam elio da se prestrai. Htio sam da zvui kako
e nam uspjeti sve to inimo.
- Na tri; jedan, dva, tri. - Otvorio sam vrate do polovice i ona je kliznula unutra. Poao sam za njom, zatvorio
vrata i ponovno ih zakljuao. Gotovo. Uli smo.
Poli smo hodnikom u potrazi za stubitem. Torbu sam prebacio pivko ramena. Kroz staklena vrata u dnu
hodnika mogao sam vidjeti prednji dio zgrade. To je veliko, otvoreno uredsko podruje sa svime to sam
oekivao da u vidjeti. Pisai stolovi, ormari za spise i gumene biljke s imenima na ceduljicama. Lijevo i desno
od nas su drugi uredi i fotokopirnica. Klimatizacijski ureaji jo uvijek su radili.
Naao sam stube iza otkljuanih pominih vrata na lijevoj strani hodnika. Oprezno, da ne bi zakripala, gurnuo
sam jedno krilo vrata i propustio Kelly. Na stubitu nije gorjelo svjetlo. Upalio sam baterijsku svjetiljku i
osvijetlio stube. Polako smo se penjali.
Bili smo jako tihi, a stubite je djelovalo kao komora jeke. Zbog crvenog svjetla za Kelly je zacijelo sve to
izgledalo zastraujue. -Nick, ne svia mi se ovo! - ree.
- ! U redu je, ne boj se; tvoj tata i ja stalno smo ovo radili. -Uhvatio sam je za ruku pa smo se nastavili
penjati.
Stigli smo do vrata. Otvorit e se prema nama jer je to izlaz za sluaj poara. Spustio sam torbu na pod,
primaknuo usne Kellvnu uhu i tiho rekao: - - nastojei da joj sve to bude uzbudljivo.
Polako sam odkrinuo vrata i virnuo u hodnik. Jednako kao i dolje, svjetla su gorjela i sve se inilo pustim.
Oslukivao sam, jo malo otvorio vrata da bi Kelly mogla proi, i pokazao joj kamo treba poi. Raspoloenje joj
se uvelike popravilo kad je stigla na svjetlo.
Spustio sam torbu na pod kraj nje. - ekaj me tu minutu. -Poao sam desno, kraj toaletnih prostorija i sobe bez
vrata u kojoj se nalaze automati za coca-colu, vodu i kavu. Zatim sam proao kraj fotokopirnice. Priao sam
izlazu za sluaj poara, povukao vrata prema sebi, otvorio zasun i prjerio hoe li se otvoriti. Ve sam znao da im
s druge strane nita ne smeta jer sam se maloas zabavljao ispod njih. Ako doe do problema, imamo put za
bijeg.
Opet sam uzeo torbu pa smo se zaputili hodnikom prema prednjem dijelu zgrade. Stigli smo do iste vrste
ostakljenih vrata kao u prizemlju, a otvarala su se u otvoreni prostor. Mogao sam vidjeti sva radna mjesta, a oko
ruba se nalaze drugi uredi, svi sa staklenim pregradama. Oito upravitelji vole sve drati na oku.

70

Prozori na proelju uredskog bloka udaljeni su otprilike petnaest metara. Svjetlost s ulice i hodnika cijelom
prostoru prua sablasni izgled. Desno su jo jedna ostakljena vrata to vode u drugi hodnik.
Znao sam to traim, ali nisam znao gdje u to nai; samo sam bio siguran da to nee biti u ovom dijelu zgrade.
Pogledao sam dolje i nasmijeio se Kelly. Bila je vrlo zadovoljna, ba kako bi bio i njezin tata. Drei se podalje
od prozora, zaputili smo se na drugu stranu otvorenog prostora, prema vratima.
Bilo je uobiajenih uredskih stvarica; oglasna ploa s postavljenim ciljevima, fotografije prodavaa godine i
zahvala nekoga tko je upravo dobio dijete. Na veini se stolova nalaze malene uokvirene fotografije obitelji, a
kamo god pogledam, vidim motivacijske postere s besmislicama kao to su: Pobjednici nikad ne odustaju, oni
koji odustaju nikad ne pobjeuju ili Ne moe otkriti nove oceane dok ne skupi hrabrosti izgubiti iz vida
obalu. Morao sam stati i proitati ih. Jedini koji sam ranije vidio prikazivao je tor ovaca zatvorenih zajedno, a
ispod toga je pisalo: Ili vodi, ili slijedi, ili se makni s puta. Takav se poster ve godinama nalazi na zidu u
stoeru SAS-a. inilo mi se da je ovjeku potreban samo taj poster.
Proli smo kroz ostakljena vrata. Hodnik je irok oko tri metra, a zidovi su obini i bijeli, bez ikakvoga postera
ili biljke na vidiku. Samo je veliki aparat za gaenje poara blizu vrata. Zbog iznenadnog bljetavila neonskog
svjetla morao sam zatvoriti oi dok se nisu privikle. Vie nisam vidio niti jedna vrata, ali se desetak metara dalje
nalazi jo jedan hodnik to okomito sijee ovaj. Ondje sam vidio urede. Dok smo hodali prema njima, spustio
sam torbu na pod i pokazao Kelly neka ostane uz nju. - Zapamti, nita ne smije dirati!
Kvaka na vratima svakog ureda bila je velika okrugla ruica s bravom u sredini. Provjerio sam svaku povlaei
ruicu prema sebi, da ne bih stvarao buku, a zatim je polako pokuao okrenuti. Iz hodnika se ulazi u sedam ureda
i svi su zakljuani. To samo po sebi nije nita neobino, ve samo znai da u svaku bravu morali otvoriti
pitoljem za obijanje.
Vratio sam se do torbe. Kelly je stajala kraj nje i udjela za nekim zaduenjem. - Kelly, sad mi doista mora
pomoi - rekoh. - elim da stoji ondje gdje ti kaem i javi mi ako netko dolazi, moe? Moram uiniti isto ono
to sam uinio vani i jo uvijek mi treba tvoja pomo, u redu?
Stalno je kimala glavom. Nastavio sam: - Doista je vano; to je veeras najvaniji dio posla. I oboje moramo biti
jako, jako tihi, u
redu?
Jo jedno kimanje glavom. Postavio sam je u poloaj. - Tvoj zadatak je i uvanje torbe jer se u njoj nalazi mnogo
vanih stvari. Ako neto vidi, samo me lupni po ramenu kao i ranije.
Kimnula je, a ja sam izvadio pitolj za obijanje.
Priao sam prvim vratima i poeo pritiskati okida. Otvorio sam bravu odvijaem i virnuo unutra. Uvjerio sam se
da nema prozora pa sam upalio svjetlo. To je u osnovi samo jedan ured, prilino velik, oko est za etiri i pol
metra, nekoliko telefona, fotografija slubenikove ene, dva ormara za spise, osnovni namjetaj. Nita slino
onome to traim. Nisam pregledavao ormare za spise; prvi pregled je uvijek povran; ovjek ne eli cijelu
vjenost provesti na jednome mjestu i tada otkriti da se ono to trai nalazi na stolu u susjednoj prostoriji.
Nisam ponovno zakljuao vrata jer u se moda morati vratiti. Ostavio sam ih odkrinuta i pogledao Kelly koja
je i dalje stajala na svome mjestu; uzdigao sam palac, a ona se nasmijeila. Imala je vaan zadatak.
Uao sam u drugi ured. Tono jednake i uobiajene uredske stvari: rokovnik s raznobojnim komadiima trake,
natpisi to su upozoravali da se strogo zabranjuje puenje te nekoliko alica za kavu. Uredi su odraz ljudi koji u
njima rade; zato je na ovakvom poslu tako vano sve ostaviti na svome mjestu. Opazili bi da neto nije u redu.
Poao sam dalje hodnikom i uao u trei ured. Isto. etvrti: isto. Poeo sam osjeati da se uzalud trudim.
Preostala su mi jo tri ureda. Preao sam na drugu stranu hodnika, a dok sam prolazio kraj Kelly, nastojala je
djelovati kao da se jako trudi. Jo sam joj jednom pokazao znak palca i priao petom uredu.
Taj je ured mnogo vei. Dva su kaua okrenuta jedan prema drugome, a izmeu njih je stoli za kavu i nekoliko
uredno razbacanih, asopisa; drveni ormari za pie, otmjeni drveni ormari za spise, uokvirene diplome i slino
na zidovima. Ali nita to bi podsjealo na ono to ja traim.
Meutim, iza velikog pisaeg stola i konate stolice za okretanje, nalaze se jo jedna vrata. Ponovno sam
upotrijebio pitolj za obijanje brave i unutra naao ormare za spise, pisai stol pokriven koom fantastino skupa
izgleda i stolicu za okretanje. Na stolu se nalazi PC. Nije bio spojen s drugim kompjutorom niti s telefonskim
vodom. U sobi ak nije bilo telefona. Ovo bi mogla biti kljuna toka.
Moe biti rije o kabelu od optikih vlakana to kontrolira fiksne lansirne rampe scuda u sjevernom Iraku, ili
moe biti samo jedna manja komponenta u kontrolnoj prostoriji nuklearne elektrane, ali kljunu toku treba
zatititi. Ako se oteti, sve ostalo postaje neupotrebljivo. Moda nee biti potrebno pedeset kilograma eksploziva
za unitavanje nekog cilja; otkrije li kljunu toku, katkad je dovoljan udarac maljem na pravo mjesto. Na
brzinu sam provjerio preostala dva ureda i utvrdio da se moram koncentrirati ba na ovaj.
Vratio sam se do torbe i izvadio polaroidni fotoaparat. Kelly je jo uvijek nastojala zavrijediti zlatnu zvijezdu za
najboljeg pijuna. Nasmijeio sam se. - Mislim da sam naao, Kelly!
Uzvratila mi je smijekom. Nije imala pojma o emu govorim.
Fotografirao sam vanjski ured, povrinu stola, cijeli prostor, stoli za kavu sa svim pojedinostima, ukljuujui i
nain na koji su asopisi sloeni; nain na koji stvari stoje na stolu, sve ladice. Snimio sam ukupno osam

71

fotografija unutranjosti prvog ureda. Sada tono znam kako je izgledao kad sam uao pa u prilikom odlaska
provjeriti izgleda li sve posve jednako.
Sloio sam polaroidne fotografije u niz na podu uza zid, odmah kraj ulaznih vrata. Otpad to je nastao uz
fotografije poao je ravno u moje depove.
ekajui da se fotografije izotre, virnuo sam kroz vrata i pogledao Kelly.
Poao sam po torbu i poveo Kelly u vei ured. - elim da mi kae kad te slike budu razvijene - rekoh. - Pazi da
nita ne dota-kne, ali doista je vano da saznam im fotografije budu spremne. Tvoj je tata obiavao to raditi.
- Je li?
Zatvorio sam vrata za nama i zabio dva klina tako da se ne mogu otvoriti, a zatim sam preao u drugi ured i
poeo ondje fotografirati. istai nisu ovamo ulazili. U drugim su uredima koevi za smee ispranjeni, ali nitko
nije dirao ova dva ureda; oito su to sami radili, ali ne svakoga dana. Jo jedna potvrda da je ovo sigurno
podruje. Dok sam se kretao malenom prostorijom, opazio sam aparat za unitavanje papira kraj ormara za spise,
a to je dodatna potvrda. Meutim, jo nisam znao to se uva od nepoeljnih oiju. Sloio sam nove fotografije
po podu i vratio se u glavni ured.
Pogledavi preko njezina ramena, pitao sam: - Kako ide?
- Jedna je skoro gotova, vidi!
- Sjajno. Tata obino takoer skuplja sve fotografije. - Pokazao sam prema onima u susjednoj prostoriji na sagu.
- Ali jednu po jednu, i sloi ih lijepo u dugaki red ovdje. - Pokazao sam joj da ih elim uza zid. - Moe li to
uiniti?
- Da, dobro. - Udaljila se.
Vratio sam se u manji ured i na brzinu pogledao PC. Bio je ukljuen, ali na ekanju. Kelly je ulazila i izlazila, a
nosila je jednu po jednu sliku kao da je rije o bombama.
Pritisnuo sam tipku enter na tipkovnici; nisam elio dirati mia jer je moda namjeten kao izdajniki znak.
Ekran je oivio uz zvuk Microsofta i sliku Windowsa 95 - to me je obradovalo jer bih se s neim drugim morao
pomuiti.
Vratio sam se do Kelly koja je i dalje zurila u fotografije u vanjskom uredu.
- Gledaj - ree - jo ih je nekoliko spremno!
Kimnuo sam i u torbi potraio disketu s programom za traenje. S kompjutorima nisam onako dobar kao
esnaestogodinji hakeri u
Daljinsko upravljanje
Londonu koji se ubacuju USAF-ov kompjutorski obrambeni sustav, ali znam kako se ovo koristi. Treba samo
ubaciti disketu i ona radi sama, otkriva lozinke, infiltrira se u programe. Ne postoji neto u to ne bi mogla
prodrijeti.
Ustao sam i okrenuo se prema unutranjem uredu. - Neu se dugo zadrati - nasmijeio sam se. - Doi mi reci
kad sve budu spremne.
Pogleda prikovana za fotografije, Kelly je samo kimnula. Dok sam se vraao unutra, pogledao sam tragove to
su ih naa stopala ostavila na sagu. Poravnat u to kad zavrimo.
Ubacio sam disketu i pokrenuo je. Krasna stvar u tom programu je injenica da mora odgovoriti samo na dva
pitanja. Zaulo se zujanje i pojavilo se prvo pitanje.
elite li nastaviti s X1222? Da - D ili Ne - N.
Pritisnuo sam tipku D. Ponovno je krenulo, a disketa je zujala i kljocala.
Pojavila se traka napredovanja dok ja aparat radio. Sljedea e faza trajati nekoliko minuta.
Pogledao sam ormar za spise; s lakoom u ga otvoriti.
Poao sam do torbe i uzeo ono to se slubeno nazivalo nedoputena oprema za ulazak, ali je za mene bio
obian alata za obijanje brava. Malena, crna konata futrola sadravala je alat napravljen za otvaranje mnogih
vrsta brava. Meu ezdeset komadia bilo je grabljica s razlitim razmacima zubaca, iljaka s dijamantnim
vrhovima, jednostrukih, dvostrukih i poludvostrukih siljaka okrugla vrha; laganih, srednjih i tekih odvijaa
razliitih veliina i oblika; kukica za izvlaenje slomljenih kljueva, sondi, raznih igala i slino. Ne smije se otii
od kue bez toga!
Traka napredovanja pokazivala je da je proces tek napola puta, te sam poeo obijati brave ormara za spise. Brava
je bila standardna i lako se otvorila. Sadraj mi nita nije znaio. inilo se da je rije o kompjutorskim ispisima i
dokumentima sa specificiranim raunima i iakturama.
Pogledao sam ekran. Gotovo pri kraju trake napredovanja.
Momak koji je stvorio program traenja je osamnaestogodinji lumen koji voli rave, uzima ecstazj i tako je
opsjednut buenjem tijela da mu s lica visi pola British Steela. Odijeva se kao da je beskunik i ima obrijanu
glavu - no tek nakon to smo ga izludjeli zbog kratko oiane kose s obojenom zvijezdom na tjemenu. Vlada je
potroila stotine tisua funti pokuavajui razviti naine za ubacivanje u kompjutorske programe, a samo da bi
otkrila, nakon to je bio uhien zbog neeg drugog, da je taj osamnaestogodinjak stvorio najbolji program za
traenje na svijetu. Njegov iro-raun odjednom je poeo izgledati kao glavni zgoditak na lutriji, a mnogo je
vremena provodio u vladinom stoeru za komunikacije.

72

Traka napredovanja se popunila. Pojavio se maleni okvir u kojem je pisalo: Lozinka: SoO)Sshltime! Treba im
priznati originalnost; obino je to bilo neto slino nadimku branog druga, datum roenja nekog lana obitelji ili
registracija. Potom se pojavilo: elite li nastaviti? Da - D, Ne - N.
Jasno da elim! Pritisnuo sam tipku D i uao u program. Vratio sam se do torbe i izvadio prijenosni back-up
drive, kabele i nekoliko disketa.
Priao sam stranjem dijelu aparata i dobro pogledao raspored prikljuaka. Spojio sam kabele i ukljuio ih.
Kanio sam sve kopirati: programe, sistemske datoteke, aplikacije, sve.
Sad sam morao pomaknuti mia. Snimio sam njegov poloaj na podlozi, ali sam ga jo malo prouavao prije
pomicanja.
Izabrao sam okvir za prebacivanje svih datoteka i kompjutor se dao u akciju, usisavajui informacije na diskete.
Vratio sam se do ormara za spise i jo jednom malo pronjukao. Nisam zapravo znao to traim, ve sam samo
pokuavao vidjeti hou li togod prepoznati.
Na ekranu se pojavio podsjetnik i obavijestio me da softtoare za traenje treba novu naredbu. Odgonetavao je jo
jednu lozinku i elio znati treba li nastaviti.
Pritisnuo sam tipku D.
Stroj je nastavio zujati. Pogledao sam Kelly. Jo uvijek je stajala kraj fotografija, ali je igrala nekakvu igru sa
zamiljenim prijateljem.
Daljinsko upravljanje
Ba kao i njezin tata; povjeri joj neki zadatak i ona e zaboraviti na njega.
- Kelly, elio bih da poe sa mnom. Ako me taj stroj ponovno neto pita, moda to neu vidjeti; hoe li ti
paziti?
- U redu. - Zadatak nije bio onako uzbudljiv kako se nadala. Kad je sjela na pod i leima se oslonila na zid,
pogledala me je i rekla: - Nick, moram poi na zahod.
- Da, za minutu, uskoro emo zavriti. - Bilo je tono onako kako sam se sjeao iz djetinjstva; sjedio sam u
automobilu, a odrasli me nisu ozbiljno shvaali: Uskoro emo stii, Nick odmah iza ugla.
Izdrat e. - Povest u te za minutu - rekoh.
Promijenio se zvuk kompjutora. Pritisnuo sam tipku D.
Kelly ponovno ree: - Doista moram, moram poi u zahod.
Nisu mi padale na pamet prave rijei za sedmogodinje dijete. -eli li obaviti veliku ili malu nudu? - na koncu
u ja.
Tupo me je pogledala. to sam mogao uiniti? Koritenje zahoda na ovakvome mjestu uvijek je vrlo nepoeljno
zbog opasnosti od zvukova i vidljivih ostataka. Ono s im ue, mora s tobom izii, a ba sam zato ponio bocu
od naranina soka kako bih u nju mokrio i foliju za sve drugo. Nisam mogao zamisliti da bi Kelly mokrila u
bocu dok ja drim foliju ispod nje. To je ono to bi njezin tata mogao uiniti, a ona ne moe.
- Moram poi, moram poi - govorila je i poela stiskati noge. Potom je ustala i stala poskakivati.
- U redu - rekoh - poi emo. Hajde, doi sa mnom.
To mi nije trebalo, ali nisam imao izlaza. Nisam mogao dozvoliti da to obavi na sagu.
Uhvatio sam je za ruku. Maknuo sam klinove ispod vrata vanjskog ureda, polako ih otvorio i provjerio hodnik.
Proli smo kroz prostrani otvoreni ured i ostakljena vrata te se nali u hodniku to je vodio prema izlazu za sluaj
poara. Uli smo u toaletne prostorije i upalili svjetlo. Jadno dijete, tako je urno eljela skinuti hlae da nije
uspijevala otkopati dugmeta. Pomogao sam joj, ali ak je i tako zamalo promaila zahodsku koljku.
Gubio sam vrijeme. Morao sam se vratiti do kompjutora, a ona bi se ovdje mogla zadrati pet minuta ili vie.
Hodajui unatrag, rekao sam: - Nemoj se micati odavde i nemoj kasnije povui vodu; sve u to ja obaviti. Samo
se moram naas vratiti i pokrenuti kompjutor. Odmah u se vratiti. Zapamti, , budi tiho!
U tom trenutku bilo joj je svejedno kamo ja idem ili to inim. Nalazila se u vlastitom raju.
Ostavio sam je i tiho potrao prema uredu. Kad se pobrinem da se nastavi kopiranje, vratit u se do Kelly, rukom
izvaditi izmet i staviti ga u foliju. Zatim u gurati unutra etku za ienje zahoda kako bi se smanjila razina
vode, a nakon toga donijet u svjee vode s fontane za pie kako bi se razina ponovno izravnala.
Vratio sam se u ured i pritisnuo tipku D. Potom sam poao do torbe po plastinu foliju.
I tada sam uo njezin vrisak.
Instinktivno sam izvukao pitolj i priljubio se uza zid. Provjerio sam komoru i palcem otpustio konicu.
Osjeao sam kako mi srce bre tue i hladan znoj oblijeva cijelo moje tijelo. Moje se tijelo pripremalo za borbu
ili za bijeg. Vrisak je dopirao iz podruja poarnog izlaza. ini se da u se morati boriti.
25.
Srce mi je tako jako lupalo da sam ga osjeao u ustima. Davno sam nauio da je strah dobra stvar. Ako se ne
boji, lae ili si mentalno neuravnoteen. Svatko se boji, ali kao profesionalac koristi se obukom, iskustvom i
znanjem za blokiranje osjeaja, a to ti pomae pri svladavanju problema.
Jo uvijek sam razmiljao o situaciji kad sam zauo dui, alosniji vrisak: - Nick! Pomozi mi! - Povik me je
probio poput noa. U mislima su mi bljesnule slike: Kelly sklupana u skrovitu, Kelly kako etka kosu i igra

73

onu glupu igru gledanja videosnimke.

Stajao sam kraj uredskih vrata to su vodila u hodnik.
uo sam kako muki glas vie: - Imam je! Ubit u je! Razmisli o tome. Nemoj me tjerati na to!
To nije bio ameriki glas. Niti panjolski. Niti neto drugo to bih mogao oekivati. Ali odmah sam ga
prepoznao. Zapadni Belfast.
Zvuilo je kao da se sada nalaze u glavnom uredskom podruju. Poeo mi je dovikivati jo prijetnji, glasnije od
Kellvnih vriskova. Nisam mogao razumjeti svaku rije, a nisam ni morao. Shvatio sam poruku.
- U redu, u redu! Zaas u se pojaviti. Moj je glas odjeknuo u polutami.
- Jebi se! Baci oruje u hodnik. Sada!
Iziao sam iz ureda i zastao tik kraj spoja dva hodnika. Gurnuo sam pitolj u glavni hodnik.
- Stavi ruke na glavu i izii na sredinu hodnika. Ako uini neto drugo, ubit u je, razumije li?
Glas je djelovao kontrolirano; nije zvuio poput luaka.
- Da, izlazim, ruke su mi na glavi - rekoh. - Reci mi kada u krenuti.
- Sada, klipane!
Kellvni vriskovi bili su zagluujui, ak i kroz vrata.
Poeo sam hodati i u etiri koraka stigao do spoja hodnika. Znao sam da bih ih mogao vidjeti kroz vrata kad bih
pogledao lijevo, ali to sada ne bi bilo pametno. Nisam ga elio pogledati u oi; mogao bi previe estoko
reagirati.
- Stani gdje jesi, klipane!
Stao sam. Jo uvijek sam uo tihi pla. Nisam rekao ni rijei niti sam okrenuo glavu.
U filmovima uvijek ujete kako dobar momak ohrabruje taoca. U stvarnom ivotu nije tako; jednostavno uti i
ini ono to ti se kae.
- Okreni se lijevo - ree.
Sad sam ih oboje mogao vidjeti u sjenkama. Kellv mi je bila okrenuta letima dok ju je vukao prema meni s
orujem zabijenim u njezino rame. Nogom je gurnuo ostakljena vrata i iziao na svjetlo hodnika.
Kad sam ga ugledao, osjetio sam se kao da mi je netko na ramena svalio teret od deset tona.
ovjek je bio Morgan McGear.
Bio je odjeven vrlo elegantno u tamnoplavo odijelo i istu bijelu koulju; ak su i njegove cipele izgledale skupo.
Jako daleko od odore iz Falls Roada to se sastojala od traperica, kone jakne i teniska. Nisam mogao tono
vidjeti kakvu vrstu oruja ima; izgledalo je kao neto poluautomatsko.
Promatrao me je i pokuavao me proitati. Sto radim ovdje s malenim djetetom? Znao je da je kontrola u
njegovim rukama, da ba nita ne mogu uiniti. Sad ju je lijevom rukom vrsto drao za kosu - teta to je u
motelu nisam vie skratio - a cijev oruja zabio joj je u vrat. To nije bio pokret bez znaenja; bio je sposoban
ubiti je.
Izgledala je histerino; siroto dijete, uasno se bojala.
- Poi prema meni - dovikne McGear - polako. Kreni sada. Hajde, ne zajebavaj se sa mnom, govno jedno.
inilo se da je svaki zvuk u hodniku deseterostruko pojaan; McGear vie dok mu slina prska iz usta, a Kellv
vriti. inilo se da sve to odjekuje cijelom zgradom.
Posluao sam ga. Kad sam joj se pribliio, pogledao sam je i pokuao uhvatiti njezin pogled; elio sam je malo
smiriti, ali nisam uspio. Oi su joj otekle od suza, a lice joj je bilo mokro i crveno. Jo ak nije ni traperice
zakopala.
Pustio me je da mu priem na oko tri metra. Pogledao sam mu u oi i vidio da zna da je u njegovim rukama mo,
ali je ipak prestraen. Glas mu je moda zvuio samouvjereno, ali oi su ga izdavale. Ako je njegov zadatak ubiti
nas, sad je pravi trenutak. Pogledom sam mu rekao: Samo to obavi to prije. Postoje trenuci kada, nakon
primjene planova A, B i C, mora prihvatiti injenicu da si u nevoljama - ili u govnima kako bi ovaj momak
rekao.
- Stani! - prasne on, a odjek u hodniku kao da je naglasio prijetnju.
Pogledao sam Kellv, jo uvijek pokuavajui uhvatiti njezin pogled kako bih joj rekao: Sve je u redu, sve je
dobro. Zvala si me da ti pomognem i ja sam ovdje.
McGear mi je rekao da se okrenem, a ja sam znao da je dolo pravo vrijeme za strah.
- Na koljena, klipane - ree.
Okrenut leima prema njemu, spustio sam se na pod tako da sam sjedio na petama; ako mi se prui prilika za
akciju, to e mi barem biti neka vrsta odskone daske.
- Dii se! - vikne. - Dii se, dii guzicu! - Znao je to radim; dobar je. - Uspravi se na koljenima. Vie, vie.
Ostani tako, jebi se. Misli da si neki jebeni pametnjakovi...
Primaknuo mi se iza lea vukui Kelly za sobom. Jo uvijek sam uo njezin pla, ali sad se pojavio jo jedan
zvuk. Jo se neto micalo; nisu to bile samo njihove kretnje i Kellvno stenjanje. Nisam znao o emu je rije, ve
samo da e se neto loe dogoditi. Mogao sam samo zatvoriti oi, stisnuti zube i ekati.
Uinio je nekoliko opreznih koraka prema meni. uo sam da se Kelly pribliava, oito je jo uvijek vue za
sobom.

74

- Gledaj ravno naprijed - ree - ili u ozlijediti malenu. Posluaj me ili u...
Ili nije dovrio reenicu ili je ja nisam uo. Udarac po zatiljku oborio me je ravno na pod.
Nalazio sam se u polusvjesnom stanju. Bio sam budan, ali sam znao da mi se ne pie dobro, poput boksaa koji
se srui, a zatim pokuava ustati kako bi sucu pokazao da mu je dobro, ali zapravo nije tako.
Osjeao sam se prikovanim za pod; kad sam pogledao gore, nisam mogao vidjeti ime me je tresnuo. Nije to
uinio pitoljem. Potrebna je malo vea teina da bi se ovjeka oborilo. Bez obzira o emu je rije, dobro me je
sredilo.
U onome to se dalje dogaalo, neobino je bilo to sam ja znao to se zbiva, ali nita nisam mogao uiniti. Znao
sam da me okree na lea, a zatim me je zajahao. Osjetio sam hladni metal na svom licu i zatim u ustima.
Polako, polako mi je sinulo da je to pitolj, a rijei to ih je izvikivao postajale su sve jasnije i jasnije. - Ne zajebavaj se sa mnom! Ne zajebavaj se sa mnom! Ne zajebavaj se sa mnom! - Zvuio je kao da je izgubio kontrolu
nad sobom.
Osjeao sam njegov miris. Pio je; u dahu mu se osjeao alkohol. Zaudarao je po losionu za poslije brijanja i po
cigaretama.
Sjedio je na meni tako to je koljenima pritisnuo moja ramena i gurnuo mi pitolj u usta. Jo uvijek je lijevom
rukom drao Kelly za kosu i povukao je na pod; bacakao ju je s jedne na drugu stranu kao krpenu lutku; zato to
mu se to svialo, ili moda zato da bi nastavila vriskati kako bih ja bio posluniji.
uo sam samo kako vriti, vriti, vriti; - Ne zajebavaj se sa mnom! - Vrisak, vrisak, vrisak. - Ne zajebavaj
se sa mnom!
Misli da si neki jebeni pametnjakovi, je li, misli da si jebeno opak, je li?
Nije dobro. Znao sam to rade pametnjakoviima. McGear je jednom odvukao nekog dounika u stan na
imanju Divi, radi ispitivanja; koljena su mu probuili builicom black & decker, spalili su ga elektrinom
strujom, a zatim su ga strujom tresli u kadi. Uspio je nag iskoiti kroz prozor, ali je slomio kraljenicu. Odvukli
su ga natrag u dizalo i ubili ga.
Osjeao sam se kao da sam pijan. Bio sam svjestan svega to se dogaa, ali poruke su predugo putovale do mog
mozga.
Tada sam se poeo smirivati. Pokuao sam vidjeti je li udarac pitolja zapet, ali jo uvijek sam pred oima
mogao vidjeti samo mjehurie crvenog svjetla i bijele zvjezdice. Razabirao sam samo njegovu viku i trabunjanje:
- Gade jedan! Sjebat u te! Tko si ti?
- i Kellvnu vrisku. Vladala je posvemanja zbrka.
Ponovno sam pokuao izotriti pogled i ovoga mi je puta uspjelo
- vidio sam u kojem je poloaju udarac.
Bio je zapet. Radilo se o 9-milimetarskom pitolju. No to je s konicom? Bila je otkoena.
Nita nisam mogao uiniti. Drao je prst na okidau; budem li se koprcao, umrijet u, bez obzira eli li on to ili
ne.
- Misli da si jako pametan? - ree on. - Misli li? Misli li? Uskoro emo vidjeti tko je pametniji. - Potom je
poeo svom snagom poskakivati po meni, a pitolj mi je jo jae zabio u usta.
Da bi zbrka bila vea, Kelly je i dalje vriskala od straha i bola. Nisam imao pojma to se od mene oekuje; znao
sam samo da mi je cijev pitolja ima, a taj tip ima kontrolu u svojim rukama.
Poeo se smirivati. Jo uvijek mi je drao cijev pitolja u ustima, ali se polako poeo dizati. Uinio je to
prebacivi teinu na pitolj i ruku, a zatim na moje lice. Dok se pitolj okretao u mojim ustima, bolno mi je
strugao ciljnikom po zubima i unutranjoj strani obraza. A cijelo je vrijeme vrsto drao Kellvnu kosu i bacakao
je na sve strane.
Pomaknuo se unatrag gaajui u moja prsa.
- Okreni se opet i klekni!
- Dobro, drukane, u redu. Ima me, u redu.
Kad sam se okretao, vidio sam aparat za gaenje poara kojim me je tresnuo. Pukla mi je koa na zatiljku. Krv je
curila na sve strane i zgruavala se na mojem vratu. Ba nita nisam mogao uiniti; jednostavno ne moe
zaustaviti kapilarno krvarenje.
Ponovno sam kleknuo, podigavi guzicu tako da se nisam oslanjao na pete. Gledao sam ga i pokuavao se
pribrati. Poeo je hodati unatrag prema uredu, a oruje je drao upereno u mene.
- Hajde, pametnjakoviu, na koljena. Shvatio sam da eli da ga slijedim.
Kelly je ve bila u groznom stanju. Tanki trag moje krvi vukao se po podu. Kelly je zacijelo kleala u njoj prije
nego ju je povukao. Uhvatila ga je rukama za zapee i tako se pokuavala drati uspravno. Stalno se spoticala,
hodala na koljenima, pokuavala ustati, kao da je konj vue za sobom. On je mislio samo na svoje kretanje
unatrag i dranje pitolja uperenog u mene.
- Ostani tu! - ree i zatim pote unatrag kraj vrata velikog ureda. Pokuavao sam se pribrati; znao sam da mi nije
preostalo mnogo
ivota ako neto ne poduzmem.
- Ondje unutra!

75

Poeo sam se na koljenima vui onamo.

- Hodaj!
Ustao sam i uao u prostoriju, jo uvijek leima okrenut prema njemu. Polako sam poao prema stoliu za kavu i
ba sam ga htio zaobii kad je rekao: - Stani! Okreni se!
Posluao sam ga. To je bila neobina zapovijed jer u ovakvim situacijama ne eli da osoba koju si zarobio gleda
u tebe pa nee znati to se dogaa. Ako ne moe vidjeti, teko je reagirati.
Kad sam se okrenuo, vidio sam da Kelly sjedi na koom presvuenoj stolici za okretanje, sada povuenoj na
lijevu stranu stola. On je stajao iza nje. Jo uvijek ju je lijevom rukom drao za kosu, pritisnuo je na naslon i
pitolj uperio u mene.
Gornja polovica poluautomatskog oruja, dio na kojem se nalaze prednji i stranji ciljnik, zove se navlaka.
Nakon pucnja pomie se unatrag kako bi se izbacila prazna, ahura, a na povratku uzima
Daljinsko upravljanje
novi metak. Ukoliko je navlaka pomaknuta unatrag za samo treinu centimetra, oruje ne moe pucati, to znai
da, ako si dovoljno brz, moe svom snagom gurnuti ruku na prednji dio cijevi, pomaknuti navlaku i okida nee
raditi - sve dok je uspije zadrati u tom poloaju. To mora biti doista brzo, doista agresivno, a ja nisam imao to
izgubiti.
inilo se da se nita ne dogaa; dolo je do zatija. Pokuava li odluiti to e uiniti? To je trajalo manje od
dvadeset sekundi, ali inilo se poput cijele vjenosti.
Kelly je stalno plakala i cvilila; na koljenima je imala oguljotine od trenja dok ju je vukao za sobom. Lijevom ju
je rukom podigao i rekao: - Umukni, jebi ga! - I ba kad je to uinio, vie se nismo gledali u oi, a ja sam znao da
je to pravi trenutak.
Skoio sam naprijed, viui iz petnih ila kako bih ga smutio, podigao desnu ruku i pritisnuo je to sam jae
mogao na cijev, gurajui navlaku tako da se pomaknula unatrag moda malo vie od centimetra.
Glasno i otegnuto viknuo je: - Jebi ga! - napola ljutito, napola bolno.
Uhvatio sam ga za zglavak, povukao ga prema sebi, a desnom rukom snano gurao navlaku. Pokuao je, ali za
njega je bilo prekasno; pitolj nije opalio. Sad sam morao vrsto obuhvatiti cijev kako se navlaka ne bi vratila na
mjesto.
Dok se to dogaalo, gurao sam prema zidu - samo sam gurao, gurao, gurao; on je jo uvijek drao Kelly pa ju je
vukao za sobom, a ona je vikala u sav glas. Iskljuio sam je iz misli, pogleda prikovana za pitolj, sagnuta tijela,
i gurao, gurao. Osjetio sam kako ostaje bez zraka kad sam ga stisnuo uza zid. Kelly mi se nala na putu pa sam
stao na nju, on je takoer stao na nju, a ona je vriskala od bola. Zacijelo je zakljuio da mu trebaju dvije ruke
kako bi me svladao jer je u iduem trenutku Kelly pobjegla.
Poeo sam ga estoko udarati glavom; udarao sam ga nosom, elom, obrazima. Nos me je bolio i krvario
jednako kao i njegov, ali samo sam nastavio udarati, udarati, udarati, pokuavajui ga to vie ozlijediti, a
istodobno sam ga priklijetio uza zid.
Derao se: - Majmune! Majmune! Majmune! Ubit u te!
Ja sam se takoer derao iz petnih ila: -Jebi se! Jebi se! Jebi se!
Jo uvijek sam ga drao priklijetena uza zid. Dok sam ga udarao glavom, njegovi su mi se zubi zabili u lice na
elu i tik ispod oka. ovjek ne osjea bol kad njegovim ilama kola adrenalin. Stalno sam ga iznova udarao
glavom; to mu nee nanijeti trajna oteenja, ali u tom trenutku nisam mogao uiniti nita bolje. Rukama sam
drao oruje i glasno sam izvikivao svakakve gluposti kako bih ga uplaio, a jo vie zato da bih sebe ohrabrio.
im je sagnuo glavu, zagrizao sam prvo to mi je dolo nadohvat. Osjetio sam kako mi zubi zahvaaju napetu
kou obraza. Bilo je poetnog otpora, a tada su se moji zubi zabili u neto poput tople sipice i ja sam mu zubima
trgao lice. Jo je glasnije vrisnuo, ali ja sam se posve usredotoio na ono to sam radio; sve su mi misli nestale iz
glave dok sam grizao, trgao i nanosio to sam vie mogao tete.
Zubi su mi uranjali i uranjali. Cvilio je poput svinje. Imao sam puna usta njegovog obraza, kidao sam i trgao.
Vidio sam uas u njegovim oima.
Sad smo ve obojica bili puni krvi. Osjeao sam njezin metalni okus, a cijelo moje lice bilo je natopljeno krvlju
od posjekotina na mom i njegovom licu, i sve se to mijealo s naim znojem. Pokuavajui oistiti usta, povukao
sam dio toga u nos.
Cijelo sam vrijeme okretao pitolj dalje od sebe i nastojao drati navlaku. Jo uvijek je bio prilino razjaren te je
stiskao okida, ali nita se nije dogaalo - zasad. Drugom je rukom potezao moje prste i pokuavao ih odlijepiti s
oruja. Sve dok uspijevam zadrati ruku na navlaci, bit u u redu. Nastavio sam gurati i gurati, prikli-jetivi ga
uz neto tvrdo kako bih se mogao nagnuti na njega, jer sam samo elio okrenuti pitolj.
I dalje sam grizao i stiskao. Proao sam prvi dio njegova obraza i nastavio dalje. Osjetio sam da su mi zubi doprli
do njegovih linih kostiju; to je stvaralo isti osjeaj kao i metal pitolja ranije. Sad sam ve zagrizao u njegov
kapak; grizao sam mu nos, a svugdje sam mu prodirao kroz kou i dopirao do kostiju eljusti i lubanje.
Daljinsko upravljanje
Ostajao sam bez daha jer me adrenalin naputao, a guranje McGeara uza zid oduzelo mi je mnogo snage. Zatim
sam se poeo guiti te sam shvatio da mi je u grlu zapelo malo njegove koe. Mogao sam uti kako zrak ulazi

76

kroz rupu na njegovu obrazu dok je disao; mogao sam uti kako kripi u mojem grlu, zaepljenom djeliima
njegove koe.
Borio sam se protiv njega na temelju opipa, a ne vida. Naa zajednika krv pekla mi je oi. Sve je bilo
zamagljeno. Nisam znao gdje je Kelly, a u tom trenutku to me nije niti zanimalo. Ne mogu joj pomoi dok ne
pomognem sebi.
Jo uvijek sam cijev pitolja pokuavao uperiti u neki dio njegova tijela. Nije me bilo briga u koji; u nogu, trbuh
ili bilo kamo, samo da mogu poeti pucati u njega.
Njegovi su se vriskovi pojaali kad je moj prst pokrio njegov na okidau.
Okrenuo sam oruje, pustio navlaku i stisnuo.
Prva su dva metka promaila, ali nastavio sam pucati. Ponovno sam okrenuo pitolj i pogodio ga u kuk, a zatim u
bedro. Sruio se.
Sve se zaustavilo. Iznenadna tiina bila je apsolutno zagluujua.
Nakon dvije ili tri sekunde uo sam kako Kellvni vriskovi odjekuju meu zidovima. Barem se jo uvijek nalazi u
zgradi. Zvuilo je kao da ima napadaj bjesnila. Mogao sam uti samo prodorni, stalni vrisak. Bio sam u previe
loem stanju da bih poduzeo neto u vezi toga. Previe sam se muio iskaljavanjem njegove koe.
Nai u je kasnije. Podigao sam se na noge. Sve me je boljelo. inilo mi se da moj vrat vie ne moe drati
glavu.
On se svijao na podu, krvarei i preklinjui me: - Nemoj me ubiti, ovjee! Nemoj me ubiti! Nemoj me ubiti!
Uhvatio sam pitolj i uinio mu ono to je on ranije uinio meni, za jahao sam ga i zabio mu cijev duboko u usta.
Nekoliko sam sekundi samo sjedio ondje i pokuavao doi do Iaha. McGearovo je tijelo moda umiralo, ali su
mu oi bile ive.
- Zato ste ubili obitelj? - pitao sam izvukavi pitolj iz njegovih n.ia da bi mogao govoriti. - Reci mi pa e
ivjeti.
C iledao me je kao da eli neto rei, ali ne zna to.
- Samo mi reci zato. Moram znati.
- Ne znam na to misli, jebi ga.
Pogledao sam mu u oi i znao da govori istinu.
- to je u onom kompjutoru?
Ovoga puta nije reagirao usporeno. Usna mu se izvila pa je rekao: - Jebi se.
Zabio sam mu cijev pitolja natrag u usta i rekao tiho, odluno, gotovo oinski: - Pogledaj me! Pogledaj me!
Zagledao sam se u njegove oi. Nema smisla ovo nastaviti. On nee nita rei. Previe je dobar za to.
Jebi ga. Povukao sam okida.
26.
Duboko sam udahnuo i obrisao krv to mi je trcnula u oi kad je primio metak. Pokuao sam se malo srediti.
Stao sam, mirovao nekoliko sekundi, jo jednom duboko udahnuo i pokuao smisliti to dalje.
Netko je sigurno uo pucnjeve i to prijavio - ili moram postupati kao da je tako. Jo uvijek sam uo kako Kelly
negdje u daljini vriti.
Prvo je na redu oprema. Podigao sam se s njegovih prsa i teturajui se vratio u manji ured. Istrgnuo sam kabele
iz PC-a, izvadio program za traenje iz kompjutora i spremio disketu u gornji dep. Sve sam spakirao u torbu i
vratio se u vei ured.
Priao sam McGearu. Izgledao je poput Kellv kad je spavala, samo to ova morska zvijezda ima lice slino pizzi
i veliku izlaznu ranu na stranjem dijelu glave iz koje curi siva tvar na sag.
Podigao sam torbu, prebacio je preko lijevog ramena i poao na hodnik uzeti svoj pitolj. Morao sam nai Kelly.
To je lako, samo u slijediti vrisak.
Borila se s vratima na izlazu za sluaj poara, a stranji dio njezina kaputia bio je zamrljan krvlju - vjerojatno
mojom, od McGearova udarca vatrogasnim aparatom. Nalazila se tik uz vrata i pokuavala ih otvoriti, ali je bila
u takvom stanju da nije vladala svojini prstima. Poskakivala je s noge na nogu, vriskala i udarala akama po
vratima, frustrirana i obuzeta uasom. Priao sam joj, uhvatio je za ruku i protresao je.
- Prestani! Prestani!
To nije pomagalo. Bila je histerina.
Pogledao sam je u oi oblivene suzama i rekao: - Gledaj, neki te ljudi pokuavaju ubiti. Razumije li? eli li
umrijeti?
Pokuala je otresti moju ruku. Pokrio sam joj rukom usta i sluao kako se njezin zaepljeni nos bori da doe do
zraka. Unio sam joj se u lice. - Ti te ljudi pokuavaju ubiti. Prestani plakati, razumije li me? Prestani plakati.
Utihnula je i omlohavila, a ja sam je pustio. - Daj mi ruku, Kelly.
Kao da sam drao salatu. - Budi tiho i sluaj me - rekoh. -Mora me sluati, u redu? - Gledao sam je u oi i
kimao glavom.
Kelly je samo zurila kroz mene, a suze su joj i dalje tekle niz obraze, ali se pokuavala svladati.
Gurnuo sam ipku na vratima pa mi je hladan i vlaan zrak zapljusnuo lice. Nita nisam vidio, ali moda zato to

77

sam nou slabije vidio. Vukao sam Kelly za ruku, a nai su koraci odjekivali niz metalne stube. Vie nisam pazio
na buku; ionako smo je ve dovoljno stvorili.
Trei prema ogradi, okliznuo sam se na blatu. Kad je vidjela kako padam, Kelly je vrisnula i ponovno briznula
u pla. Stresao sam je i rekao joj da umukne.
Kad smo stigli do ograde, ve sam uo sirene s autoceste. Morao sam pretpostaviti da dolaze radi nas. Trenutak
kasnije uo sam buku s parkiralita.
- ekaj ovdje!
Popeo sam se preko ograde od iane mree, prebacio opremu na drugu stranu i skoio. Pribliavali su se, ali ih
jo nisam mogao vidjeti, Kelly me je gledala s druge strane ograde, poskakujui gore-dolje, drei se rukama za
ogradu.
- Nick... Nick... Molim te, elim poi s tobom!
Nisam ak ni gledao gdje kopam. Pogled sam prikovao za prolaz izmeu dvije zgrade. S moje desne strane
autocestom su se pribliavala bljeskajua plava svjetla.
Daljinsko upravljanje
Kellvno cviljenje pretvorilo se u jecanje.
- Bit e dobro, bit e dobro - govorio sam. - Samo ostani gdje jesi. Pogledaj me! Pogledaj me! - Uhvatio sam
njezin pogled. -Ostani gdje jesi!
Svjetla i buka sad su dopirali iz Ulice Bali. Uzeo sam svoje dokumente i stavio ih u dep.
Sva su se vozila zaustavila, a sirene utihnule. Plava su svjetla i dalje bljeskala i odraavala se na Kellvnu licu
mokrom od suza.
Pogledao sam je kroz ianu ogradu i apnuo: - Kelly! Kelly!
Bila je omamljena od straha.
- Kelly, sad poi za mnom. Razumije li? Hajde!
Krenuo sam du ograde. Cvilila je i traila mamu. Zvuila je sve oajnije. - Mora pouriti, Kelly - rekoh - mora
pouriti. Hajde!
Brzo sam hodao, a ona se poskliznula i pala u blato. Ovoga je puta nisam mogao podii. Leala je i jecala. elim poi kuci, elim poi kuci. Molim te, odvedi me kuci.
Sad su se ve tri policijska automobila nalazila pred zgradom. Mi se jo nismo udaljili ni 200 metara. Uskoro e
poeti koristiti reflektore i otkriti nas.
- Ustani, Kelly, ustani!
inilo mi se da je zgrada okruena mreom plavih i crvenih svjetala. Snopovi baterijskih svjetiljki arali su po
mraku iza zgrade.
Nastavili smo hodati dok nismo stigli u ravninu s uliicom. Zvuk sirena ispunio je no.
Popeo sam se preko ograde, a torba je zamalo zavrila na njoj kad sam je pustio da padne. Lijevom rukom
uhvatio sam njezinu desnu i krenuo prema uliici.
Morao sam nai automobil parkiran u sjenkama i dovoljno star da nema alarma.
Izili smo iz uliice i skrenuli lijevo, du niza parkiranih automobila. Naao sam jedan chevy iz ranih
devedesetih godina. Spustio sam torbu i rekao Kelly: - Sjedni kraj torbe.
Otvorio sam torbu i izvadio alat za obijanje brava. Za nekoliko minuta uao sam u automobil. Povezao sam ice i
motor je upalio. Na digitalnom satu vidio sam da je 3:33.
Pustio sam da motor radi te ukljuio brisae i grijanje kako bih se rijeio jutarnje rose. Zgrabio sam Kelly i torbu
te ih bacio na stranje sjedalo. - Lezi, Kelly, spavaj. - Nije se protivila. No moda nee moi usnuti. Vjerojatno
e do kraja ivota imati problema sa spavanjem.
Vozio sam do ceste i skrenuo lijevo, mirno i polako. Nakon samo etiristo metara vidio sam kako mi se
pribliavaju bljeskava svjetla. Izvukao sam pitolj i stavio ga ispod desnoga bedra. Ni sluajno neu dopustiti da
nas tek tako uhvate.
- Ostani dolje, nemoj se dizati, razumije li? - doviknuo sam Kelly.
Nije bilo odgovora.
- Kelly?
Zaulo se slabano: - Da.
Bit e loe budem li morao ubiti te policajce, ali na kraju krajeva, oni su plaeni za ovakve stvari. Stvorio sam
plan. Ako me zaustave, ekat u da jedan ili obojica dou na domet mog oruja. Pitolj je ondje kamo e moja
ruka prirodno poi i ja u ih srediti.
Bljeskavo plavo i crveno svjetlo nam se pribliilo. Jednostavno sam vozio prema njima. U mislima sam bio
radnik koji radi u smjenama, a sad idem zaraivati za ivot. Sad sam zbog njihovog svjetla morao kiljiti kako
bih mogao vidjeti cestu.
Nisam se zabrinjavao. Bio sam posve miran. Samo treba ekati i vidjeti. Projurili su kraj mene brzinom od
gotovo sto kilometara na sat.
Pogledao sam u retrovizor. Pritisnuli su konicu, a ja sam se poeo zabrinjavati. Gledao sam i istodobno se
udaljavao. Koiona su se svjetla ugasila. Ili su samo usporavali ili su se predomislili.

78

Morao sam napustiti ovaj automobil prije prvog svjetla, jer bi vlasnik tada ve mogao otkriti krau. Takoer
moram za oboje nabaviti novu odjeu i uzeti sobu u drugom hotelu.
Kelly je poela vikati: - elim poi kui! elim poi kui! elim...
- Kelly, poi emo kui! Ali ne jo! - Morao sam vikati da bih je prekinuo.
Daljinsko upravljanje
Nisam je mogao vidjeti pa sam nagnuo retrovizor. Leala je sklupana i drala palac u ustima. U mislima sam se
vratio na druge dvije prilike u kojima sam je naao u takvom poloaju, te sam blago rekao: - Poi emo, ne boj
se.
Kretali smo se cestom za koju mi se inilo da ide paralelno s rijekom Potomac, s njezine zapadne strane. Nakon
otprilike pola sata, naao sam trgovaki centar otvoren 24 sata i parkirao. Na parkiralitu je bilo oko dvadeset do
trideset automobila; u to doba jutra veina zacijelo pripada djelatnicima centra.
Kelly nije pitala zato smo stali. Okrenuo sam se i rekao: - Idem kupiti jo malo odjee za nas. eli li neto?
Hou li pogledati imaju li prodavaonicu delikatesa i kupiti nekoliko sendvia?
- Nemoj ii, nemoj me ostaviti! - cvilila je. Izgledala je kao da ju je netko unuo. Lice joj je bilo jarko crveno,
oi nateene, a kosa zalijepljena po obrazima. Ne moe se povesti premlaeno sedmogodinje dijete, po ijoj
odjei ima krvi, u trgovaki centar malo iza etiri ujutro.
Nagnuo sam se preko naslona sjedala, otvorio torbu i izvadio kombinezon. - Moram te ovdje ostaviti - rekoh. Netko mora uvati ove stvari. - Pokazao sam torbu. Moe li mi to uiniti? Sad si velika curica, pravi pijun.
Nevoljko je kimnula glavom.
Poeo sam navlaiti kombinezon dok sam jo sjedio u automobilu.
-Nick?
- Molim? - Muio sam se uvlaenjem noge u nogavicu.
- ula sam pitolj. Je li onaj ovjek mrtav?
- Koji ovjek? - Nisam se elio okrenuti, suoiti se s njom. - Ne, nije. Mislim da je pogrijeio i mislio da smo mi
neki drugi. Bit e mu dobro.
Sad sam izvijao lea kako bih navukao gornji dio. - Policajci e ga odvesti u bolnicu.
To je bilo dosta. Brzo sam iziao iz automobila, a zatim se okrenuo i sagnuo ponovno unutra. Prije nego sam
poeo s uobiajenim uputama, Kelly ree: - Vratit e se, zar ne? elim poi kui i vidjeti mamu.
- Svakako, vratit u se, nema problema; i uskoro e vidjeti mamu.
Ukljuio sam unutarnje svjetlo i pomaknuo retrovizor da bih vidio svoje lice. Duboke posjekotine na elu i ispod
oka jo uvijek su bile vlane, a plazma se svim silama trudila da se krv pone zgru-avati. Pljunuo sam na ruku i
rukavom kombinezona obrisao ostatke krvi, ali nita drugo nisam mogao uiniti. Nesrea na radu.
Pokazao sam Kelly neka zakljua vrata i legne. Kimnula je i posluala me.
Uzeo sam kolica i proao kroz elektrina pomina vrata. Uzeo sam novac u bankomatu, a zatim po dva kompleta
svega za Kelly i sebe. Takoer sam kupio higijenske potreptine i kutiju papirnatih ubrusa, te tablete protiv
bolova za moj vrat. Doista me je jako boljelo. Desno i lijevo mogao sam gledati jedino ako bih okrenuo cijelo
tijelo. Zacijelo sam izgledao poput robota. Ubacio sam u kolica limenke coca-cole, neke slane grickalice i kekse.
Nije bilo mnogo kupaca. Moje posjekotine privukle su tu i tamo poneki pogled, ali nitko nije zurio.
Vratio sam se do automobila i pokucao na prozor. Kelly podigne glavu; kondenzacija je prekrila stakla pa ih je
morala obrisati rukavom. Kroz krug to ga je napravila vidjo sam da je plakala, a sad je trljala oi. Pokazao sam
na bravu pa ju je otvorila.
Sav sam se pretvorio u smijeak. - Zdravo! Kako ide?
Nisam ba dobio neki odgovor. Spustio sam vreice na suvozaevo sjedalo i rekao: Gledaj, imam dar za tebe.
Pokazao sam joj okoladu. Nesigurno se osmjehnula. Uzela ju je i otvorila.
Pogledao sam na sat. Bilo je gotovo pet ujutro. Krenuli smo prema zaobilaznici, a zatim na zapad.
Ugledao sam putokaz za meunarodnu zranu luku Dulles i usporio radi skretanja. Uskoro moramo ostaviti
automobil; morao sam pretpostaviti da je njegov vlasnik ranoranilac.
Kelly je leala na stranjem sjedalu i zurila u vrata. inilo se da je u nekom drugom svijetu. Ili je ono to je
vidjela izazvalo mentalno oteenje. U tom trenutku nisam mogao o tome razmiljati.
Bili smo oko trinaest kilometara udaljeni od Dullesa, a ja sam poeo traiti hotel. Ugledao sam znak za Economy
Inn. Savreno; ali najprije se moramo dovesti u red.
Dok smo se pribliavali aerodromu, na udaljenosti od otprilike est kilometara vidio sam svjetla ispod krila
vjerojatno prvog aviona toga dana. Slijedio sam putokaze do ekonomskog parkiralita, a zaustavio sam se malo
prije kako bih provjerio ima li kamera na ulazu. Nije ih bilo; zacijelo snimaju prilikom izlaska. Uzeo sam karticu
i parkirao izmeu tisua drugih vozila.
- Kelly, preodjenut e se u novu odjeu - rekoh.
Pokazao sam joj to sam kupio, a dok se ona razodijevala, izvadio sam papirnate rupie i obrisao joj lice. - Evo,
rijeit emo se tih suza. Tako, ovdje je etka. - etkao sam joj kosu; previe brzo pa ju je boljelo. - U redu, sad
navuci ovu maju. Tako je. Evo, dobro izgleda. Tu ti je jo jedan rupi. Obrisi nos.
Dok je to inila, ja sam se takoer preodjenuo i svu odjeu to smo je skinuli bacio. Kelly je jo uvijek jadno

79

izgledala kad smo aerodromskim autobusom poli do terminala.

27.
Uli smo u prostor za polazak. Terminal je bio ivlji no to sam oekivao u ovo doba jutra. Ljudi su stajali u
redovima pred nizom pultova za ekiranje prtljage, motali se po prodavaonicama, ili sjedili u kafiima i itali
novine.
Nisam nita govorio Kelly, ve sam je samo drao za ruku dok sam hodao, a torbu sam prebacio preko lijevog
ramena. Traio sam obavijesti o dolascima i putokaz prema stajalitu taksija. Pominim smo stubama poli dolje.
Bili smo gotovo na dnu kad je Kelly rekla: - Moram poi u zahod, Nick.
- Sigurna si? Samo sam elio izii odande.
- Doista, moram poi.
- U redu. - Nauio sam lekciju nakon onoga to se zadnji put dogodilo.
Slijedio sam znakove do toaletnih prostorija. Nalazile su se lijevo, blizu velikih izlaznih vrata za meunarodne
dolaske. Kad se ue kroz jedan od dva velika otvora u zidu, odmah se naie na sedam ili osam zahoda za
invalide, a s obje strane toga su ulazi u muki i enski zahod. Ostao sam vani i promatrao ljude koji su ekali da
se otvore automatska vrata i pojave se njihovi roaci ili prijatelji.
Uvijek znate ako netko zuri u vas. Stajao sam ondje minutu ili dvije kad sam postao toga svjestan. Podigao sam
pogled. Jedna je starija ena stajala uz ogradu sa suprotne strane prolaza, okrenuta prema meni, oito ekajui da
netko doe. Uz nju je stajao mukarac srebrne kose, ali je ona netremice zurila u mene.
Pogledala je na drugu stranu, okrenuvi lea prema izlaznim vratima iako su ljudi stalno dolazili. Svakih
nekoliko sekundi uo sam radosni povik kad bi se ljudi iznova nali. Bljeskali su i fotoaparati.
to je gledala? Posjekotine na mom licu? Nadao sam se da je samo to. Nita nisam mogao uiniti. Morat u se
praviti lud, ali ipak je moram drati na oku.
Zatim sam vidio kako neto govori svome muu. Govor njezina tijela djelovao je hitno i uzrujano; nije nevezano
avrljala. ovjek je pogledao prema meni, a zatim opet u nju; slegnuo je ramenima kao da eli rei: O emu to
dovraga govori, eno? Zacijelo je vidjela kako Kelly i ja ulazimo u toaletne prostorije i zapitala se: Dakle,
odakle su mi poznati ovo dvoje?
Nisam se kanio pomaknuti. elio sam vidjeti to radi. im se pone udaljavati, morat u neto poduzeti.
Vidio sam da jo uvijek nastoji shvatiti. Osjeao sam kako mi srce lupa. Izbjegavao sam susret s njezinim
pogledom, ali znao sam da zuri. U svakom bi se trenutku mogla sjetiti vijesti u kojima je vidjela Kellvno lice.
Sekunde su prolazile. Kelly je napokon izila i stala kraj mene. -Hoemo li sada poi? - rekao sam i pograbio je
za ruku prije nego je dospjeovoriti.
Kad sam se s njom okrenuo prema izlazu, jasno sam vidio kako ena vue mua za ruku. Meutim, on je ugledao
osobu koju su ekali pa je bio okrenut na drugu stranu.
Jae ga je povukla za ruku.
Poelio sam trati, ali to bi samo potvrdilo njezine sumnje. Hodali smo, a ja sam priao besmislice, ponaajui se
poput sretnog tate. - Pogledaj ta svjetla, nisu li zgodna? Kad god dolazim ovamo, slijeem na ovaj aerodrom. Jesi
li ve bila ovdje? - Kelly nije stizala odgovoriti ni na jedno pitanje.
Morao sam se boriti protiv poriva da se okrenem i pogledam. Poeo sam razmiljati u stilu Sto ako? Ako nam
policija sjedne za vrat, gotovi smo. Nemamo kamo poi, samo po aerodromu, a tu ima vie osiguranja nego bilo
gdje drugdje. Zvjerao sam pogledom naokolo. Preostalo nam je oko 30 ili 40 metara do izlaza. Sa svakim sam
korakom oekivao da e mi neki policajac viknuti da stanem. uo sam jedino sveopi amor i povremeni povik
dobrodolice.
Stigli smo do izlaza, skrenuli lijevo i poeli hodati nizbrdo prema stajalitima taksija. im smo zali iza ugla,
poeo sam se kretati bre i usudio sam se osvrnuti preko ramena.
- to se dogodilo? - upita Kelly.
- Ondje je taksi, idemo - rekoh.
Morali smo ekati u redu iza troje ljudi. Osjeao sam se poput djeteta koje oajniki neto eli i vie ne moe
ekati. Idemo, idemo!
Napokon smo se ukrcali u taksi i krenuli, a ja sam se okrenuo i pogledao natrag. Nita. Jo uvijek se nisam
mogao opustiti. Kelly je oito osjeala dramu, ali vie ni rijei nije izustila.
Pokuao sam to izbaciti iz misli. Ako se dovoljno potrudi, ak i u najgoroj situaciji nai e neto pozitivno - to
sam uvijek sebi govorio. No u ovome to se upravo dogodilo nisam vidio ba nita pozitivno. Ukoliko se stara
ena ipak sjeti odakle nas poznaje i kae policiji da nas je vidjela kako kreemo prema stajalitu taksija, u tome
je sve samo negativno.
Pogledao sam Kelly i zijevnuo. - Spava mi se - rekoh. - A tebi?
Kimnula je i stavila mi glavu u krilo.
Dao sam vozau upute. Kad smo sili s autoceste, vozili smo se nekoliko blokova, a tada sam mu rekao neka
stane. Gledao sam kako se udaljava dok smo stajali na parkiralitu Marriotta. Odatle emo hodati do Economy
Inna.

80

- Sad idemo u hotel - rekoh. - Uobiajena pria. Govorit u mnoge stvari koje nisu tone, a ti samo mora utjeti
i izgledati doista umorno, u redu? Uini li onako kako sam ti rekao i varka uspije, svi emo moi poi kui. Zaputili smo se prema recepciji.
Za pultom je sjedio mladi crnac, a nos je zabio u teku. Ponovili smo istu rutinu, samo to su me ovoga puta
premlatili tijekom pljake. Djelovao je posramljeno. - Nije cijela Amerika takva, znate. Lijepa je. - Poeo je
govoriti o Grand Canvonu; nakon to sam obeao da u ga posjetiti tijekom odmora, okrenuo sam se i iziao.
Uli smo u sobu, a ja sam joj poeo pomagati da skine kaputi. Kad se okrenula kako bi drugu ruku izvukla iz
rukava, iznenada me je pitala: - Hoemo li sada poi k mami i tati?
- Jo ne, moramo obaviti neke stvari.
- elim vidjeti mamu, Nick. elim poi kui. Obeao si.
- Uskoro emo poi, ne brini.
- Jesi li siguran da e mama, tata i Aida biti ondje?
- Jasno da e biti.
Nije izgledala uvjereno. Dolo je vrijeme za istinu. Vie nisam mogao ovako nastaviti. Ako se izvuemo iz ove
guve, neu moi dopustiti da je uvale baki i djedu, ili tko zna kome, te da ona tada otkrije kakav sam laljivi
gad cijelo vrijeme bio.
- Kelly...
Sjeo sam kraj nje i poeo je milovati po kosi dok je leala stavivi mi glavu u krilo.
- Kelly, kad stigne kui, mama, tata i Aida nee biti ondje. Vie nikad nee biti ondje. Otili su na nebo. Zna li
to to znai?
Pitao sam to onako usput jer nisam elio dublje ulaziti u to. elio sam da kae: O, shvaam, a tada me upita
moemo li kupiti micky d's.
Uslijedila je stanka dok je razmiljala o tome. uo sam samo zujanje klimatizacijskog ureaja.
Njezino se lice namrtilo. - Je li to zato jer sam bila zloesta pa nisam pomogla tati?
Osjeao sam se kao da me netko bode noem. Ali to nije bilo previe teko pitanje; nisam imao problema s tim
odgovorom. -Kelly, ak i da si pokuala pomoi tati, oni bi ipak umrli.
Tiho je plakala. Trljao sam joj lea i pokuao smisliti to bih mogao rei.
uo sam kako govori: - Ne elim da budu mrtvi. elim biti s njima.
- Ali jesi. - Traio sam prave rijei. Podigla je lice i pogledala me.
- Jesi s njima. Kad god uini neto to si obiavala initi s njima, to znai da su oni s tobom.
Pokuavala je to shvatiti. Kao i ja.
- Svaki put kad jedem pizzu s gljivama, mislim na tvoju mamu i tatu jer znam da je mama to voljela. Zato oni
nisu nikad daleko od mene; i zato e mama, tata i Aida cijelo vrijeme biti s tobom.
Pogledala me je, ekajui jo. - Kako to misli?
Muio sam se. - Mislim, kad god stavlja tanjure na stol, mama e biti uza te jer te je ona tome nauila. Kad god
baca kolutove, tata e biti uza te jer te je on to nauio. Kad god nekome bude neto pokazivala, Aida e biti uza
te, jer si to inila s njom. Vidi, uvijek su s tobom!
Nisam znao koliko to vrijedi, ali bolje nisam znao. Ponovno je spustila glavu na moju nogu pa sam ojeao
vrelinu njezinih suza i daha.
- Ali elim ih vidjeti. Kad u ih vidjeti, Nick?
Nije me shvatila. Ne znam tko je bio vie uzrujan, ja ili Kelly. Osjeao sam kako me stee u grlu. Uvalio sam se
u neto i nisam se mogao izvui.
- Oni se nee vratiti, Kelly. Mrtvi su. To nije zato to si ti neto uinila ili nisi uinila. Nisu te eljeli napustiti.
Katkad se dogaaju stvari to ih ak ni odrasli ne mogu izbjei ili popraviti.
Leala je i sluala. Pogledao sam dolje. Oi su joj bile otvorene i zurila je u zid. Prestao sam je milovati pa sam
je zagrlio.
Ljudi moraju izraziti alost i osjeaj gubitka. Moda je ovo trenutak da to Kelly uini. Ako je tako, elim joj
pruiti ruku, a ne prijei na drugu stranu ulice. Samo nisam znao je li ovo pravi nain.
- Sastat e se s njima jednoga dana, ali nakon mnogo godina. Najprije e imati djecu, ba kao mama. Tada e
tvoja djeca biti alosna kad ti umre, ba kao to si ti sada alosna. Svi su te oni jako voljeli, Kelly. Ja sam tvoju
mamu i tatu poznavao samo nekoliko godina. Samo pomisli, ti si ih poznavala cijeli ivot!
Vidio sam kako se na njezinu licu pojavljuje tuni smijeak. Jae se stisnula uz mene.
- elim ostati s tobom, Nick.
- To bi bilo lijepo, ali ne bi bilo dobro. Mora poi u kolu i nauiti kako e biti odrasla.
- Ti mi moe pomoi u tome.
Kad bi samo znala. Nemam ak ni garau u kojoj bih mogao drati bicikl, a kamoli mjesto u kojem bih mogao
odgajati dijete.
Tvoje oruje, tvoja oprema i tek tada ti - takav je poredak stvari. elio sam opustiti opruge magazina; to nije bilo
nuno, ali osjeao sam da to moram uiniti kako bih obiljeio kraj jedne faze i poetak druge.
Kelly je ve vrsto spavala.

81

Ukljuio sam telefon da bi se napunio. To je moja ivotna linija. Potom sam istresao svu opremu iz torbe i
razvrstao je. Novu sam odjeu stavio na jednu stranu, a opremu za izvianje vratio sam u putnu torbu. Ljutilo me
to sam videokameru morao ostaviti na krovu; nai e je i sigurno shvatiti vezu izmeu nas i pucnjave. Osim
toga, izgubljena je videosnimka, a to bi moglo koristiti Simmondsu - moda bi ak bilo dovoljno da mi jami
budunost.
Ponovno sam sve spakirao i ispruio se na krevetu stavivi ruke ispod glave. Sluajui tiho zujanje
klimatizacijskog ureaja, poeo sam razmiljati o cijeloj toj jebenoj igri i o tome kako ljude poput mene i
McGeara uvijek iznova iskoritavaju. Kad sam shvatio da sam poeo samog sebe aliti, prekinuo sam se.
McGear i ja imali smo mogunost izbora, a izabrali smo ovo.
Nekoliko je dobrih stvari proizilo iz noanje drame. Barem se nisam morao optereivati bacanjem okrvavljene
i mokraom zaprljane odjee u plavoj torbi. Nema sumnje da e policija ustanoviti da krv pripada Brownima, ali
to nije nita u usporedbi s nevoljama u kojima se ve nalazim. I, najbolje od svega, potvrdio sam definitivnu
vezu izmeu Keva, PIRA-e, zgrade i onoga to sam kopirao iz njihova kompjutora.
Nije mi bilo ni nakraj pameti izvaditi laptop i prkati po njemu. Bio sam previe umoran, pogrijeio bih i stvari
bi mi promaknule. Osim toga, adrenalin je prestao kolati mojim ilama, a bolovi u leima i vratu postali su jo
ei.
Istuirao sam se i pokuao obrijati. Tragovi McGearovih zuba na mom licu poeli su zacjeljivati. Pustio sam da
se to sredi samo od sebe.
Odjenuo sam traperice, maju i tenisice, te iznova napunio magazine. Trebalo mi je odmora, ali morao sam biti
pripravan za brzo kretanje. Planirao sam nekoliko sati odspavati i neto pojesti, a zatim sjesti i pogledati to
imam u laptopu, ali nije ilo ba tako. Bacakao sam se i okretao, kratko spavao i opet se budio.
Ukljuio sam televizor i mijenjao programe da bih vidio je li McGear ve dospio u vijesti. Jest.
Kamere su snimile proelje PIRA-ine zgrade, uz obavezne kulise od policijskih i lijenikih ekipa, a zatim se na
ekranu pojavio neki ovjek i poeo govoriti. Nisam pojaao zvuk jer sam znao bit onoga to je govorio. Pomalo
sam oekivao da u vidjeti beskunika zalivenog mokraom kako opisuje to je vidio i uo.
Kelly se poela bacakati po krevetu, vjerojatno s likom McGeara u glavi.
Leao sam i promatrao je. Djevojica je to dobro podnijela, nema sumnje. Posljednjih nekoliko dana za nju su
bili pravi kaos i mene je to poelo zabrinjavati. Sedmogodinja djeca ne bi smjela biti izloena ovakvim
sranjima. Nitko ne bi smio. Sto e biti s njom? Odjednom sam shvatio da vie brinem za nju nego za sebe.
Kad sam se probudio, televizor je jo uvijek bio ukljuen. Pogledao sam na sat. Devet i trideset pet. U podne e
me nazvati Pat, Ugasio sam televizor. elio sam pogledati to imam u laptopu.
Poeo sam se dizati i otkrio da se jedva mogu pomaknuti. Osjeao sam se poput starog umirovljenika dok sam se
dizao s kreveta, a vrat mi je bio ukoen poput daske.
Bio sam buan dok sam vadio laptop iz torbe i ukljuivao ga, pa se Kelly poela vrpoljiti. Kad sam pokrenuo i
spojio s back-up driveom, ve se uzdigla na lakat i promatrala me. Njezina je kosa izgledala poput eksplozije.
Neko je vrijeme sluala kako psujem laptop jer nije prihvaao back-up drive, a tada je rekla: - Zato jednostavno
sve ne zatvori i tada ponovno pokrene program?
Pogledao sam je kao da sam htio rei: Bas se pravi pametna! Umjesto toga, rekao sam: - Hmm, moda. - Uinio
sam kako je rekla i upalilo je. Okrenuo sam se i nasmijeio joj se, a ona mi je uzvratila na isti nain.
Poeo sam pregledavati datoteke. Umjesto poslovnih imena datoteka to sam oekivao, dokumenti su imali
ifrirane nazive kao to su Lasica, Momak, Guru. Pokazalo se da su mnogi dokumenti zapravo financijski podaci
ili fakture - vidio sam to su, ali nisam znao to znae. to se mene tie, svih etrdesetak stranica moglo je biti i
na japanskom.
Tada sam otvorio novu datoteku pod nazivom Tata. Na ekranu su se pojavile samo toke i brojevi. Okrenuo sam
se prema Kelly. -Onda. to je ovo, pametnjakoviko?
Pogledala je. - Ne znam. Tek mi je sedam godina; ne znam ba sve.
Bilo je pet minuta do podneva. Ukljuio sam mobitel i nastavio pregledavati datoteke nastojei shvatiti to
znae.
Podne je dolo i prolo.
U dvanaest i petnaest poziv jo uvijek nije stigao. Poeo sam se zabrinjavati. Hajde, Pat, moram otii iz SAD-a i
vratiti se Simmondsu. Imam dovoljno informacija - moda. to se due zadravam ovdje, to je opasnost vea.
Pat, potreban si mi!
Ako je Slack propustio dogovoreni sastanak, sigurno su iskrsnuli veliki problemi; ak i kad je bio drogiran, dao
bi ono to se od njega oekuje. Pokuao sam iz glave izbaciti mrane misli uvjeravajui samoga sebe da e
nazvati u iduem dogovorenom vremenu.
No dok sam bezvoljno nastavio raditi na laptopu, poeo sam se osjeati gotovo bolesnim. Moj jedini izlaz je
izgubljen. Obuzeo me je onaj uasni osjeaj da e sve poi po zlu. Morao sam neto uiniti. Zatvorio sam laptop,
a disketu spremio u dep. Kelly je, napola zakopana pod pokrivaima, gledala televiziju.
- Pa, zna to u uiniti za minutu, zar ne? - naalio sam se. Skoila je s kreveta i uhvatila se za mene. - Nemoj
ii! Nemoj

82

ii! Gledat emo zajedno televiziju, ili ja mogu poi s tobom?

- Ne moe to uiniti; elim da ostane ovdje.
- Molim te!
to sam mogao? Osjeao sam njezinu muku zbog straha i samoe. - Dobro, poi sa mnom, ali mora initi sve
to ti kaem.
- Dobro, dobro! - Poskoila je i pola po kaputi.
- Ne, ne jo! - Pokazao sam prema kupaonici. - Idemo redom. Ui u kadu, operi kosu, izii pa emo je osuiti, a
zatim moe staviti novu odjeu. Tek tada emo krenuti. U redu?
Tresla se od uzbuenja, poput psa koji e uskoro u etnju. - Da, u redu! - Skakutala je do kupaonice.
Sjeo sam na krevet, traio kanale vijesti na televiziji i doviknuo joj: - Kelly, nemoj zaboraviti oprati zube jer e ti
inae otpasti pa nee moi jesti kad bude starija.
uo sam: - Da, da, dobro.
U vijestima vie nije bilo niega o McGearu. Malo kasnije uao sam u kupaonicu. Pasta za zube nije bila
otvarana. - Jesi li oprala zube?
Kimnula je, ali je izgledala poput krivca.
- Pa, daj da pomiriem - rekoh. Sagnuo sam se i primaknuo nos njezinim ustima. - Nisi. Hajde, zna li kako se
peru zubi?
- Znam kako se peru zubi.
- Onda mi pokai.
Uzela je etkicu za zube. Bila je prevelika za njezina usta, a zube je etkala s jedna na drugu stranu.
- Nisu te tako uili, zar ne? - pitao sam.
- Jesu - ree Kelly.
Polako sam odmahnuo glavom. Bio sam siguran da su je pravilno nauili. - U redu - rekoh - uinit emo to
zajedno. - Stavio sam malo paste za zube na etkicu i natjerao Kelly da stane ispred zrcala. Stajao sam kraj nje, a
ona je gledala dok sam se ja pretvarao da perem zube. Odgajanje djece ipak nije tako teko. Sve se svodi na
ODO: objanjenje, demonstracija, oponaanje. Stvar je samo u tome da, umjesto s orujem u prostoriji punoj
novaka, to inim sa sedmogodinjom djevojicom. - Sad sa mnom, ovako, a zatim etkaj u malenim krugovima.
I nemojmo zaboraviti na stranje zube.
I tada je to postalo glupo. Kelly se poela smijati dok je gledala kako se pretvaram da perem zube, a dok se
smijala, pasta za zube iz njezinih usta poprskala je zrcalo. Smijao sam se zajedno s njom.
Okupala se i preodjenula u nove traperice i maju. Takoer sam za oboje kupio iste bejzbolske kape od crnog
traper platna s natpisom Washington, DC.
Ovlaio sam kosu i umio se, te smo oboje izgledali blistavo isti. Navukla je novi plavi kaputi i tenisice pa smo
mogli krenuti. Kanio sam doi u blizinu Patova stana. Kad me nazove u est sati, moi emo se odmah sastati.
to u uiniti s disketom? Odluio sam je sakriti u sobi jer sam kanio podijeliti svoje blago; ako disketa ostane
ovdje, a Kelly poe sa mnom i oni nas uhvate, barem nee imati sve. Dugaka komoda od tamnog drva na kojoj
se nalazio televizor pokrivala je treinu sobe; visoka oko ezdeset centimetara, na malenim nogarima. Podigao
sam jedan kut, zalijepio disketu s donje strane i namjestio nekoliko izdajnikih znakova. Jo sam jednom
pogledao sobu, a tada smo izili.
Jo uvijek je sipilo i bilo je malo hladnije nego ujutro. Kelly je bila na devetom nebu; uzvraao sam joj osmijehe
i radosne zvukove, ali sam u sebi strepio za Pata. Dok smo hodali preko tratine kako bismo izbjegli recepciju,
razmiljao sam o telefoniranju Euanu. ()luio sam da to neu uiniti. Barem ne jo. Moda e mi trebati kasnije.
On je karta to je treba drati u rukavu.
Cijelo je podruje krcato hotelima. Preli smo cestu prema jednome otprilike 400 metara dalje, te sam uao u
predvorje i naruio taksi. Kelly je ekala vani ispod tende.
Vratio sam se do nje i rekao: - Kad sjednemo u taksi, stavit u ti kapuljau na glavu, a ti se nagni na mene kao da
si pospana. Sjea se, obeala si da e initi sve to ti kaem.
Taksi je stigao i odvezao nas u Georgetown. Kelly se nagnula na mene, a kapuljaa joj je skrivala lice.
Iskrcali smo se u Aveniji Wisconsin. Bila su etiri sata, a sve je oko nas djelovalo normalno dok su ljudi
razgovarali, etali i uivali u kupovini. Sljedei sat vremena ili malo vie proveli smo etajui naokolo. U
trgovakom centru u Georgetownu, gdje smo sjedili oko pet i trideset, bilo je prilino toplo pa smo oboje osjeali
pospanost.
Pio sam kavu, a Kelly je uzela frape, koji nije ni taknula jer se prejela hamburgera. Svakih pola minute gledao
sam na sat sve do 5:55. Tada sam ukljuio telefon. Dobra razina baterije, dobra jaina signala.
Dolo je est sati.
Nita.
Prola je jedna minuta.
Prole su dvije minute.
Sjedio sam ondje gotovo paraliziran od nevjerice. Kelly je bila zaokupljena stripom to ga je izabrala, za sebe.
Prole su etiri minute. Ovo je postajalo oajno. Pat me ne bi iznevjerio osim ako ga je netko na to natjerao.

83

Znao je jednako dobro kao i ja, ako tijekom operacije kasni jednu minutu, to je isto kao da kasni jedan sat ili
dan jer o tome mogu ovisiti ljudski ivoti. Akcija e se moda morati provesti, bez podrke sa strane.
Sigurno je iskrsnuo neki problem. Veliki problem.
Ostavio sam telefon ukljuen. Na koncu sam u 6:20 rekao: -Hajde, Kelly, posjetit emo Pata.
Vie nita nije bilo normalno. Sve se pretvorilo u sranje. Sva je nada nestala.
28.
Izili smo iz trgovakog centra pa sam zaustavio taksi.
Rivenvood se pokazao urednim podrujem za dobrostojee stanovnike, nizovi drvenih kua s lijepo ureenim
tratinama i nekoliko evropskih automobila na kolnim prilazima, te otmjene stambene zgrade s podzemnim
garaama. Prodavaonice su odraavale materijalni poloaj itelja jer smo vidjeli dobre knjiare, skupe boutique i
malene umjetnike galerije.
Zaustavio sam taksi jedan blok dalje od Patove ulice. Platio sam vozau, a on nas je ostavio na laganoj kisici.
Smraivalo se, malo ranije no to je trebalo, ali naoblaka je sve inila tmurnim. Neki su automobili ve imali
upaljena svjetla.
- Nadajmo se da je Pat kod kue - rekoh. - Inae emo se morati vratiti u hotel bez da ga pozdravimo!
Djelovala je uzbueno zbog oekivanog susreta. Na kraju krajeva, to je ovjek za kojeg sam rekao da e
joj pomoi vratiti se kui. Nisam bio siguran je li shvatila ono to sam joj rekao o njezinoj obitelji. Nisam ak
znao shvaaju li djeca te dobi to je onai, ako shvaaju, je li im jasno da se to ne moe promijeniti.
Pogledavi uzbrdo, vidio sam da je Patova ulica isti Rivenvood, iroka i otmjena, s kuama i trgovinama to se
godinama ondje nalaze. inilo se da nekoliko novih stambenih zgrada poinje dominirati, ali ak i one izgledaju
vrlo uredno, isto i imuno. Nisam bio posve siguran u kojoj kuci on stanuje, ali lako je pogledati prve brojeve, a
zatim brojiti dalje. Proli smo kraj zgrade, te sam jasno vidio uvano parkiralite sa stranje strane. Ugledao sam
crveni mustang, crveniji od Sotoninih muda. Bilo je 7:15. Ako je tamo, zato nije nazvao, jebi ga?
Uli smo u kafi nasuprot zgradi. Miris tek mljevene kave i zvuk rumba glazbe unutar La Colombine vratio me
je ravno u Bogotu; moda je zato Pat odluio ovdje ivjeti. eljeli smo stol kraj prozora, to nije bio problem.
Staklo je bilo zamagljeno; papirnatim sam ubrusom obrisao maleni krug, sjedio i promatrao.
Kelly me je u svemu sluala; bila je tiha dok joj ne bih rekao da smije govoriti. U svakom sluaju, asopis Girl!
je izgeda sredstvo za uutkavanje djece. Provjerio sam mobitel. Dobar znak, obilje snage.
Prila nam je konobarica pa smo naruili. Odluio sam naruiti jelo, iako ga zapravo nisam elio, jer e potrajati
dok ga pripreme, a zatim e potrajati dok jedemo. Tako moemo ondje provesti vie vremena bez da to izgleda
neprirodno.
- Uzet u sendvi dub i veliki cappuccino - rekoh. - to e ti, Josie?
Kelly se nasmijei konobarici. - Pripremate li Shirlev Temple?
Svakako, duo!
Meni je to zvuilo poput koktela, ali je konobarica bezbrino pola predati narudbu. Kelly se okrenula svom
asopisu, a ja sam nastavio gledati kroz prozor.
Stiglo je pie. Kad smo ponovno ostali sami, pitao sam: - to je to?
Trenje i jagode, pomijeane sa spriteom.
- Zvui odvratno. Daj mi da kuam.
Meni je to imalo okus vakae gume, ali djeci se oito svialo. Napitak je brzo nestajao.
Stigao je golemi sendvi. Nije mi trebao, ali sam ga ipak pojeo. Tijekom dana u Pukovniji i kasnije nauio sam o
hrani misliti onako kako obian vojnik misli o spavanju. Iskoristi svaku priliku to ti se prua.
Stvari su se u kafiu normalno odvijale; ve smo ondje sjedili gotovo etrdeset pet minuta, a na takvom se
mjestu ne moe due sjediti bez izazivanja sumnje ili utapljanja u kavi.
Kelly je odluila umjesto mene kad je rekla: - Sto emo sada?
Stavio sam na stol neto gotovine. - Zakopat emo te i pogledati je li Pat kod kue.
Izili smo i jo jednom proli kraj Patova stana. Automobil se jo uvijek nalazio ondje. Oajniki sam elio znati
to se dogaa, ovako ili onako. Ako je rije samo o tome da se vie ne eli petljati s nama, u redu. Ali nisam ba
vjerovao u to; znao sam da nam eli pomoi. Postoji nekakav problem, nema sumnje. No moram dobiti potvrdu
toga; tada u moi iznova razmotriti situaciju i napraviti plan bez njegova sudjelovanja.
Dok smo se ponovno sputali nizbrdo, Kelly upita: - Zna li ti gdje Pat zapravo stanuje?
- Da, znam, ali isto tako znam da jo nije kod kue. Upravo smo proli kraj njegova stana i nisam ga vidio.
- Zar mu ne moe telefonirati?
Ne smijem izravno stupiti u vezu s njim; ako mu prislukuju telefon, ne elim da ga netko dovede u vezu sa
mnom. Obeao sam da ga neu ugroziti. No Kelly mi je ipak upravo dala jednu ideju.
- Kelly, hoe li mi pomoi da se naalimo na Patov raun?
- O, da!
- U redu, evo to elim da uini.
Nastavili smo hodati i poeli kruiti podrujem. Vjebali smo i vjebali sve dok nije rekla da je spremna. Stigli

84

smo do telefonske govornice oko tri bloka dalje, malene kabine privrene na zidu. Spustio sam slualicu do
Kellvne visine. - Spremna?
Uzdigla je palac. Bila je uzbuena; mislila je da je to sjajno.
Utipkao sam 911, a oko tri sekunde kasnije Kelly je vikala: - Da, upravo sam vidjela jednog ovjeka! Vidjela
sam ovjeka na prvom katu, Dvadeset sedma ulica 1121 i... i... ima pitolj, a ovjek je ubijen, i... i... i ima
pitolj... molim vas, pomozite! Prekinuo sam vezu.
- Izvrsno! Hoemo li sad poi vidjeti to e se dalje dogaati? Vratili smo se drugim putem. Ovoga puta prii
emo s vrha
uzvisine i spustiti se do stambenog bloka. Sad se ve posve smrailo, a i dalje je sve bilo mokro. Sagnuli smo
glave zbog kie i stigli do Dvadeset sedme ulice, skrenuli desno i poeli se polako sputati nizbrdo.
Najprije sam uo sirenu, sve glasnije i glasnije, a zatim sam vidio bljeskanje svjetla kad je plavo-bijelo vozilo
projurilo kraj nas. Zatim sam vidio druga plava i crvena svjetla kako rasvjetljavaju tminu oko stambenog bloka.
Kad smo se pribliili, razabrao sam tri policijska automobila. Takoer se pojavio jedan neobiljeeni automobil, a
prijenosno svjetlo bljeskalo je na njegovom krovu, odmah iznad vozaa.
Nastavili smo hodati i zaustavili se na autobusnoj postaji. Samo sam gledao i ekao, uglavnom kao i ostali, jer se
okupio prilian broj ljudi.
- Zar svi oni dolaze zbog Pata? - upita Kelly.
Bio sam previe deprimiran da bih joj odgovorio; okirao me je dolazak vozila hitne pomoi. Pomilovao sam je
po glavi.
- Rei u ti malo kasnije. Pusti me naas da vidim to se dogaa. ekali smo, kao i svi ostali. Prolo je petnaest
minuta. Ve se
pojavila i televizijska ekipa lokalnih vijesti. Tada sam vidio kako izlaze; dva momka s kolicima, a na njima tijelo
u vrei. Nisam morao vidjeti lice da bih znao tko je unutra. Samo sam se nadao da je brzo umro, ali sudei prema
stanju u kojem sam naao Brow-nove, imao sam uasan osjeaj da nije.
- Sad emo poi, Kelly - tiho u ja. - Pat veeras nije kod kue. Osjeao sam se kao da mi je netko ispred nosa
ukrao jednu od
mojih najveih dragocjenosti, a znao sam da je nikad neu dobiti natrag. Nae je prijateljstvo obnovljeno nakon
toliko godina, a on je to tako skupo platio. Osjeao sam se izgubljenim i oajnim, kao da sam ostao odvojen od
svoje patrole na neprijateljskom teritoriju, bez zemljovida i oruja, a nisam imao pojma kojim putem treba poi. Bio je pravi prijatelj. ak i nakon
toliko godina to se nismo vidjeli, nedostajat e mi ovjek po imenu Slack Pat.
Dok su Pata ukrcavali u vozilo hitne pomoi, silom sam iz sebe iskljuio emocije. Okrenuo sam se i zaputio
putem kojim smo doli, kako bismo izbjegli policiju. Jedan je automobil upravo otiao, a vozilo hitne pomoi e
sada krenuti. Zamislio sam forenziare u stanu, kako odijevaju kombinezone i pripremaju svoj alat. Ponovno
sam se pokuao istrgnuti iz toga, natjerati se da logiki razmotrim situaciju; Pata vie nema, a meni je ostao samo
Euan. No to je bilo mnogo tee nego inae.
Skrenuli smo u prvu ulicu lijevo kako bismo se maknuli s glavne ceste. uo sam kako je vozilo hitne pomoi
dvaput ukljuilo sirenu kako bi se probilo kroz promet. Nastavili smo hodati uz cestu. To nije bila glavna
prometnica, a s obje strane nalazile su se velike kue do kojih su vodila iroka kamena stubita.
Drao sam Kellvnu ruku pa smo bez rijei hodali.
Osjeaji za Pata sad nemaju mjesta u mojoj glavi. Vano je samo kakve je informacije o nama mogao dati onome
tko ga je sredio. PIRA ili Luther i drutvo, tko zna? Ili jedni ili drugi. Pod pretpostavkom da je njegova smrt
povezana sa mnom, naravno. Tko zna u to je jo bio upleten. Meutim, morao sam se ponaati kao da onaj tko
ga je ubio eli znati gdje smo mi. Pat je znao samo telefonski broj i da kanim ui u PIRA-in ured. Operativna
sigurnost moda nam je spasila ivote.
Bio sam tako obuzet mislima da u poetku nisam registrirao glas. Tada sam pomislio da je Kelly neto rekla, pa
sam joj kanio malo stisnuti ruku, rei joj neka uti i pusti me razmiljati. No tada je ponovno progovorio, muki
glas, tih i odluan, a ovoga puta jasno sam razabrao rijei.
- Ne mii se. Ako se makne, ubit u te. Ostani tono gdje jesi. Ne mii se.
To nije bio glas nekog narkomana; nije bio mlad ni nervozan; to je bio glas koji ima posvemanju kontrolu.
29.
Nisam pomaknuo ruke.
Kelly me je obujmila rukama oko struka.
- U redu je, sve je u redu. Nee te povrijediti - bezono sam lagao.
Njegovi su se koraci zauli iza mene s lijeve strane. Zacijelo je doao iz uliice to prolazi iza kua kraj kojih
smo upravo proli.
- Ima dvije mogunosti - ree ovjek. - Budi miran pa e ivjeti. Pomakni se i bit e mrtav. - Glas je mogao
pripadati ovjeku kasnih dvadesetih ili ranih tridesetih godina, odrjeit, dobro uvjeban.
Nema smisla neto pokuavati. Ubio bi me im bih se pomaknuo.

85

Izabrao sam prvu mogunost.

S druge strane su se uli novi koraci i netko je povukao Kelly. -Nick! Nick! - vikala je, ali nikako joj nisam
mogao pomoi, a njezina snaga nije se mogla mjeriti s njihovom. Odvukli su je iza mene pa je vie nisam vidio.
Jo uvijek nisam vidio momke koji su nas uhvatili. Prisilio sam se da budem miran i prihvatim ono to se
dogaa.
Glas mi je poeo nareivati istim kontroliranim, gotovo ljubaznim tonom. - Polako podigni ruke i stavi ih na
glavu - ree ovjek. - Uini to sada.
Posluao sam ga i on tada ree: - Sad se okreni.
Polako sam se okrenuo i ugledao niskog, tamnokosog mukarca koji je na vrlo profesionalni nain uperio pitolj
u mene. Stajao je oko 10 metara dalje od mene, na ulazu u uliicu. Teko je disao, vjerojatno od tranja ulicama
dok nas je traio. Nosio je odijelo, a vidio sam i iak traku. Sad sam znao tko je sredio Pata.
- Hodaj prema meni. Sada.
Nisam vidio Kelly. Zacijelo su je ve odveli niz uliicu. Konano su je uhvatili. Zamislio sam maleno
iskasapljeno Aidino tijelo dok sam mu se pribliavao.
- Stani. Skreni lijevo. - Vrlo tiho, vrlo smireno i sigurno. Kad je to rekao, uo sam kako se s moje desne strane
zaustavlja automobil, a krajikom oka vidio sam da je rije o capriceu iz prvog motela.
- Hodaj.
Uao sam u uliicu. Jo uvijek ni traga Kelly.
uo sam: - Spusti se na koljena
Kleknuo sam. Nikad me nije posebno zabrinjavalo umiranje; svi jednom moramo otii. Kad doe moje vrijeme,
samo sam elio da to bude lako i brzo. Uvijek sam se nadao da postoji neki drugi ivot, ali ne kao reinkarnacija
na Zemlji. Ne bih se volio vratiti ovamo kao neto nisko u hranidbenom lancu. Ali ne bih imao nita protiv
duhovnog ivota u kojem samo postaje svega svjestan, od istine o nastanku ovjeanstva do recepta za cocacolu. Uvijek sam imao osjeaj da u umrijeti mlad, ali ovo je ipak malo prerano.
Nita se nije dogaalo i nitko nita nije govorio. Tada je zacijelo onaj caprice uao u uliicu iza mene, a njegovi
su farovi osvjetljavali stranje zidove kua. Svaka je imala garau te tri ili etiri automobila parkirana du ruba
uliice. Vidio sam svoju sjenu na vlanom asfaltu.
Motor je i dalje radio kad sam uo kako se otvaraju vrata. Preko radija se uo drukiji glas; taj je imao naglasak
prodavaa hot doga u New Yorku. Davao je neku lokaciju. - Potvrdno, nalazimo se na pomonoj cesti za Dent i
Avon. Na junoj smo strani. Vidjet ete naa svjetla. Potvrdno, imamo oboje.
Kleao sam na kii s rukama na glavi dok smo ekali da stignu ostali. uo sam kako mi se od automobila
pribliavaju koraci. Stisnuo sam zube i zatvorio oi, oekujui udarac. Koraci su proli kraj mene s desne strane i
zaustavili se.
Nisam uo kako mi se drugi pribliava iza lea. Samo sam osjetio vrsti stisak na ruci dok je drugom rukom
traio moje oruje. Ruka je izvukla sig, a ja sam gledao kako meni pred nosom provjerava konicu. Zatim je
olabavio stisak na mojim rukama i istim pokretom izvadio prozirnu plastinu vreicu. U njegovom pomalo
tekom dahu osjetio sam miris kave.
Trenutak ili dva nita se nije dogaalo, osim to je iza mene ukala vreica. S moje desne strane na vidiku se
pojavio mukarac koji je izgledao poput manekena, odjeven u crno odijelo s mandarinskom jaknom. Pravi
gospodin Armani. Mogao je biti blizu tridesete godine, vrlo dotjeran, tamnoput i otmjen. Vjerojatno je lebdio
iznad tla da mu se cipele ne bi smoile. On me je pokrivao.
uo sam kako Kelly plae negdje iza mene. Zacijelo je u automobilu. Tko zna kako je dospjela onamo, ali barem
sam znao gdje je. ovjek iza mene nastavio me je pretraivati, a moje stvari stavljao je u vreicu.
Prodava hot doga bio je prilino ljubazan s njom, nije zvuio agresivno ili grubo. Moda i sam ima djece. - U
redu je, u redu je - govorio je. - Kako se zove?
Nisam uo njezin odgovor, ali sam uo kako on kae: - Ne, mala damo, mislim da tvoje ime nije Josie, mislim da
se zove Kelly.
Bravo, mala, barem si pokuala!
Automobilska svjetla zaustavila su se na glavnoj cesti, oko 1,50 metara nie dolje, na kraju uliice. Zatim su mi
se poela pribliavati stranja svjetla.
Sad su ve sve moje stvari bile u plastinoj vreici to ju je drao onaj iza mene. Jo uvijek sam kleao s rukama
na glavi, a gospodin Armani stajao je s moje desne strane.
Daljinsko upravljanje
Iza mene zauli su se glasovi drugih ljudi. Nadao sam se da su to prolaznici koji e prijaviti to se dogaa. Ali
kome? Moje su nade nestale kad sam uo kako iz automobila izlazi voza i govori:
- Sve je u redu, ljudi, sve je pod kontrolom. Ovdje nemate to vidjeti.
Zbunio sam se. Kako mogu jednostavno otjerati ljude - osim ako nisu snage reda i zakona. Moda ipak postoji
traak nade; moda u se uspjeti izvui iz ovoga. Jo uvijek imam skrivenu disketu. Moda se na temelju toga
mogu nagoditi s njima.
Automobil to je vozio unatrag, zaustavio se oko pet metara dalje. Izila su tri mukarca - voza na lijevoj strani i

86

dvojica iz stranjeg dijela. Najprije su bili u sjeni pa im nisam vidio lica, ali je tada jedan uao u snop svjedosti
farova drugog automobila. I tada sam znao da sam doista u govnima.
Luther je izgledao prilino loe i nije mi slao poljupce. Na svjetlosti je izgledao poput ljutitog vraga s velikim
zavojem na glavi. Jo uvijek je na sebi imao odijelo, ali kravatu neko vrijeme nee nositi. Po osmijehu na
njegovu licu vidio sam da mi je pripremio nekoliko trikova. Poteno.
Zaputio se prema meni pa sam pomislio da eli osvetu. Zatvorio sam oi i pripremio se na udarac, ali on je
proao ravno kraj mene. To me je jo vie uplailo.
Luther je poeo govoriti kad je stigao do automobila. - Zdravo, Kelly, sjea se mene? Zovem se Luther.
Zaulo se mrmljanje kao odgovor. Naprezao sam se da ujem razgovor, ali uo sam samo njegov glas.
- Zar me se ne sjea? Nekoliko sam puta doao po tatu i odveo ga na posao. Sad mora poi sa mnom jer su me
poslali da te uvam.
uo sam protestiranje iz automobila.
- Ne, nije mrtav. eli da te dovedem. Hajde sada, mii se, ti mala kujo!
Kelly je vrisnula: - Nick, Nick! Ne elim poi! - Zvuila je uasnuto.
Luther se s njom vratio do svog automobila. vrsto ju je drao kako bi je sprijeio da ga udara nogama i rukama.
Sve je bilo gotovo za nekoliko sekundi. Kad su smjestili Kelly u stranji dio automobila, sva trojica su se
odvezla. Osjeao sam se kao da sam ponovno dobio po glavi aparatom za gaenje poara.
- Ustani. - Ruke sam jo uvijek drao na glavi, a osjetio sam kako me netko uhvatio za desnu nadlakticu i
povukao gore. uo sam kako se iza mene pokrenuo automobil.
Pogledao sam desno. Manji ovjek drao me je lijevom rukom; u desnoj je drao plastinu vreicu u kojoj se
nalazio Kevov mobitel, moje oruje, lisnica, putovnica, ATM kartica i sitni. Okrenuo me je prema automobilu,
koji je upravo iziao na cestu okrenut prema desnoj strani, i gurnuo me onamo. Gospodin Armani me je
pokrivao.
Dotad sam bio miran. No sad se moram izvuci iz ovog sranja. Ubit e me, to je tako jednostavno. Motor je radio,
a meni je preostalo oko 10 metara da neto uinim. Bez obzira to u uiniti, morat e biti jako brzo, agresivno i
iznenada. I mora upaliti otprve; ako ne bude tako, poginut u.
ovjek koji me je drao, bio je denjak, jer me inae ne bi vukao lijevom rukom. Dakle, ako ponem neto
izvoditi, morat e ispustiti iz ruke vreicu i izvuci pitolj. Ako nemam pravo, uskoro u umrijeti. No ionako sam
mrtav, pa jebi ga zato ne bih pokuao?
Izmeu mene i automobila preostala su otprilike tri metra. Sad je ve gospodin Armani odlebdio do stranjih
vrata kako bi ih otvorio, a kad je pogledao prema kvaki na vratima, znao sam da je doao moj trenutak.
JAAAAAAHHHHHHU!
Derui se iz petnih ila, naglo sam spustio desnu ruku, malo okrenuo bokove i udario u njegovo desno rame to
sam jae mogao.
Iznenadio sam ih. Sva su trojica sada morala shvatiti to se dogaa i procijeniti situaciju. Potrajat e malo vie od
sekunde dok procjenu ne pretvore u akciju.
Kad sam ga udario, poeo sam gurati pokuavajui ga okrenuti na lijevu stranu tako da se njegova desna strana
okrene prema meni. Sad smo se obojica derali. On je ve procijenio situaciju. Ispustio je vreicu i posegnuo za
orujem.
Znao sam da se i za njega sve odvija kao na usporenom filmu. Vidio sam kako mu iz usta prska slina dok vie
upozorenje ostalima. U tom trenutku nisam se morao zabrinjavati za drugu dvojicu; ako su bri od mene, nee
mi pomoi da to znam.
Pogledavi prema njegovu pojasu, vidio sam da se pitolj polako okree prema meni dok se zanosio. Nita drugo
nije bilo vano. Prikovao sam pogled za njega. uo sam kako se druga dvojica deru. Svi smo to inili.
Colt .45 je oruje jednostrukog hoda, to znai da okida samo otputa udarac. Da bi se udarac napeo i prvi
metak uao u komoru, treba povui unatrag navlaku palcem i kaiprstom lijeve ruke, a tada je pustiti. Pitolj se
moe nositi napet i zakoen -udarac povuen unatrag i zakoen - s metkom u leitu. Colt takoer ima runu
konicu i konicu na drku. ak i ako je runa konica otputena, potreban je snaan stisak ruke na drku da bi
se povukla druga konica, ili oruje nee opaliti.
Zgrabio sam pitolj lijevom rukom; bilo mi je svejedno gdje. Istodobno sam zamahnuo desnom rukom; etiri
prsta zajedno, a palac ispruen kako bih imao oslonac za oruje. Gurao sam ga dlanom i palcem oslobodio runu
konicu, a dlanom sam otpustio konicu na drku jer sam pravilno uhvatio pitolj. Nisam vidio je li udarac napet
ili nije. I nikako nisam mogao znati je li metak u leitu. Lijevom sam rukom gurnuo navlaku unatrag da bih
napeo oruje. Ve je bio napet. Mjedeni je metak izletio iz pitolja i zasjao dok se kotrljao pod ulinom
rasvjetom. Nije vano ako sam izgubio jedan metak; barem neu opaliti u prazno.
Znao sam da je prva prijetnja gospodin Armani. On u ruci ima oruje.
Nastavio sam se okretati u smjeru u kojem me je zavrtio udarac ramenom i usput sam se postavio u poloaj za
gaanje. Ciljao sam nisko jer su ovi klipani nosili neprobojne prsluke. Armani je pao. Nisam znao je li mrtav
ili nije.
Nastavio sam se okretati i oborio niskoga tipa, krenuo naprijed i pogledao vozaa. Jo uvijek se nalazio na

87

sjedalu, ali se sagnuo, vritei i previjajui se.

Potrao sam do njegove strane automobila i uperio pitolj u njega. - Pomakni se! Pomakni se! Pomakni se!
Otvorio sam vrata i udario ga desnom nogom, drei pitolj uperen u njega. Nisam ga kanio izvlaiti van, to bi
predugo trajalo. Samo sam elio sjesti u^utomobil i krenuti. Zabio sam mu cijev u obraz i izvukao njegovo
oruje, zadrao ga i odbacio svoje - nisam znao koliko mi je metaka ostalo.
Rana je bila na njegovoj desnoj nadlaktici. Vidjela se malena ulazna rupica na tkanini, ali nije bilo mnogo krvi.
Zacijelo je primio jedan od metaka namijenjenih Armaniju dok sam se okretao. No aka mu je bila crvena od
krvi to mu je tekla niz ruku. Metak .45 je velik i teak, i nimalo bezazlen. Masivna izlazna rana zacijelo mu je
raznijela dobar komad tkiva s unutranje strane nadlaktice. Taj mi momak nee stvarati nikakve probleme.
Dok sam vozio, derao sam se na njega: - Kamo idu? Kamo idu?
Njegov je odgovor bio plani povik. -Jebi se! Jebi se! - Njegovo tamnosivo odijelo postajalo je smee od krvi.
Zabio sam mu cijev pitolja u nogu. - Kamo idu?
Vozili smo se uskom sporednom cestom kroz naseljeno podruje. Otkinuo sam oba vanjska retrovizora dok sam
se okretao prema njemu kako bih ga ispitao. Ponovno mi je rekao neka odjebem, pa sam opalio. Osjetio sam
kako se mijenja tlak zraka kad su plinovi izili iz pitolja, a zatim je miris kordita ispunio zrak. Dolo je do
eksplozije tkanine i tkiva kad je metak zaorao brazdu dugaku 30 centimetara niz njegovu nogu. Zaurlao je poput
svinje koju kolju.
Nisam znao kamo vozim. Vozaevi su vriskovi brzo utihnuli, ali se nastavio bacakati po sjedalu. Konvulzije su
ga dovele na koljena u prostoru za noge tako da mu je glava bila na sjedalu. Poeo ga je obuzimati ok.
Vjerojatno je alio to ipak ne prodaje hot dog u New Yorku.
- Kamo idu? - ponovno u ja. Nisam elio da izgubi svijest prije nego dobijem informaciju.
- Idu na jug - zastenje. - 1-95 jug.
Jurili smo uzdignutim dijelom autoceste to nas je vodio prema meudravnoj cesti.
Pogledao sam prema njemu. - Tko si ti?
Lice mu se iskrivilo od bolova dok se borio da doe do daha. Nije odgovorio. Udario sam ga pitoljem po
sljepoonici. Tiho je zastenjao i tromo premjestio ruku s noge na glavu. Proli smo kraj Pentagona, a tada sam
ugledao znak za hotel Calypso. To mi se inilo poput loeg sna.
- Tko ste vi? Reci mi zato me progonite!
Jedva sam uo njegov odgovor. Iz usta mu je tekla krv i imao je muke s disanjem.
- Pusti me, ovjee. Samo me ostavi ovdje i reci u ti. Ni sluajno neu na to nasjesti.
- Uskoro e umrijeti. Reci mi pa u ti pomoi. Zato nas pokuavate ubiti? Tko ste vi?
Glava mu se zanjihala. Nije mi odgovorio jer nije mogao.
Naao sam ih malo prije zaobilaznice, u srednjoj od tri trake. Lako sam ih prepoznao u svjetlosti farova, a vidio
sam da su jo uvijek trojica; jedan sprijeda i dva otraga. Nisam vidio Kelly, ali izmeu dvojice na stranjem
sjedalu bilo je dovoljno mjesta za dijete. Ona je samo mala sirota; njezina se glava ionako ne bi vidjela.
Na autocesti nita nisam mogao uiniti. Stoga je sad vrijeme za smirivanje i stvaranje nekakvog plana. to u
uiniti? Bez obzira to e to biti, mora se dogoditi uskoro jer ne znam njihovo odredite, a 1-95 ide sve do
Floride. Meutim, mnogo je blie Quantico, akademija FBI-a i DEA-e, udaljen oko trideset minuta vonje. Sve
je poelo dobivati smisao. Luther i crnac dolaze u kuu, a obojica poznaju Keva; svi su pripadali istoj grupi. Ali
zato bi oni ubili Kcva? I ako oni jesu ubojice, kakve veze ima loa DEA s mojim prijateljima na drugoj
strani? Dogaa li se neto izmeu u* dvije skupine, a Kev je to otkrio i zbog toga stradao?
Ponovno sam pomislio na Floridu, a to mi je dalo jednu ideju. Ostavio sam je za kasnije.
Pogledao sam vozaa. Bio je u uasnom stanju, a i dalje je gubio krv. Sjedio je u lokvi krvi jer gumeni prostira
nije doputao da je sag upije. Vidio sam mu lice kad bi nas obasjala svjetla automobila to su dolazili iz
suprotnog smjera; svi su izrazi nestali s njega, a izgledao je sivo, poput stare ribe; ivot mu je polako nestajao iz
oiju kojima je zurio u prazno. Uskoro e umrijeti. Ba mi je ao. Ispruio sam ruku, rastvorio mu jaknu i uzeo
dva magazina to su se nalazili u drau ramene futrole. Nije bio svjestan onoga to radim; sad se nalazio u
vlastitom svijetu, moda se sjeao vlastitoga ivota prije smrti.
Pratio sam njihov automobil. Ukljuio sam brisae na najveu brzinu jer su kamioni i automobili prskali vie
vode na moj vjetrobran nego kia. Takoter sam na najjae ukljuio odmagljiva. Vozaeva krv i moj znoj
naveliko su zamaglili sva stakla.
Autocesta je savrena za ono to sam radio; mogao sam samo voziti i ak dopustiti malo vie udaljenosti izmeu
nas, pustiti da izmeu mene i cilja doe neki drugi automobil. Kad bi se pojavio neki izlaz, samo bih se malo
vie pribliio; ako bude skrenuo, mogu se neupadljivo ubaciti iza njega na traku za skretanje.
Nakon otprilike pet minuta ugledao sam znak na kojem je pisalo Lorton 1 km. Poeli su davati znak
migavcem da prelaze u traku za skretanje. Ipak ne idu u Quantico. Nisam imao vremena o tome razmiljati; ovo
je trenutak za napad. Pogledao sam dolje, promijenio magazine i provjerio leite.
Kad sam preao u drugu traku, prvi put sam postao svjestan da se vozimo kroz poumljeno podruje. Gume su
ritmiki pulsirale dok su prelazile preko spojeva betonske autoceste.
Voza se ve posve spustio na tlo ipred sjedala, leima oslonjen na vrata. Samo ga je neprobojni prsluk ispod

88

koulje drao donekle uspravno. Bio je mrtav.

Sad sam vozio trakom za skretanje, samo 20 metara iza njihovog vozila; dovoljno blizu da ih ne izgubim iz vida,
ali i dovoljno daleko da oni iza sebe vide samo automobilske farove. Nisam opazio da netko od njih okree
glavu; nisu djelovali oprezno. Poeo sam duboko disati i ohrabrivati se.
Izlazna rampa za Lorton vodila je malo uzbrdo i blago zavijala desno. Visoka stabla s obje strane stvarala su
dojam tunela. Kanio sam to izvesti na prvom raskriju. Moj je mozak radio ubrzano dovodei me u potrebno
psihiko stanje i nastojei potisnuti strah.
Na odreenoj udaljenosti vidio sam semafor pa sam pritisnuo papuicu gasa da bih im se jo vie pribliio.
Upalila su se njihova koiona svjetla, a zatim njihov desni migavac. Kamion je protutnjio kraj mene s lijeve na
desnu stranu. Izgledalo je da je pred nama iroka glavna cesta. Automobil je poeo skretati desno. Naslonivi se
na naslon sjedala, pritisnuo sam papuicu gasa i vrsto uhvatio volan.
Zasigurno sam vozio preko sedamdeset kilometara na sat i jo uvijek ubrzavao kad sam stigao u ravninu s njima
i naglo okrenuo volan udesno. Desnim sam branikom udario u prednji dio njihova vozila. Osjetio sam snaan
trzaj. Moj se zrani jastuk otvorio dok se automobil okrenuo natrag prema glavnoj cesti. Drugi se automobil
zavrtio u stranu. uo sam lomljavu stakla i kripanje guma.
im se vozilo zaustavilo, otkoio sam sigurnosni pojas i otvorio vrata. Zapljusnuo me je ledeni zrak. U poetku
sam uo samo siktanje hladnjaka i zujanje to je upozoravalo da su vrata otvorena i svjetla upaljena; tada sam
zauo priguene povike iz unutranjosti drugog vozila.
Najprije sam se morao pobrinuti za vozaa. Automobil je trebalo imobilizirati. Jo uvijek se borio sa svojim
sigurnosnim pojasom. Pucao sam kroz vjetrobran. Ne znam kamo sam ga pogodio, ali je bio izbaen iz borbe.
Kad sam pogledao u stranji dio automobila, vidio sam Kelly, ili barem njezine obrise. Bila je nisko dolje
izmeu sjedala i rukama je pokrila ui.
Luther je pucao prema meni. Njegova su vrata bila napola otvorena i on se poeo kotrljati van. Ja bih uinio isto
jer automobil privlai vatru dakle treba se maknuti s puta. Dok se on kotrljao, ja sam nastavio pucati,
odmah ispod razine vrata. Vrisnuo je.
Pogodio sam ga. Nisam znao je li to bio izravan pogodak ili se metak odbio od asfalta, ali to nije vano jer je
uinak isti.
Pomaknuo sam se u stranu kako bih se pobrinuo za treeg ovjeka. Iziao je, ali se predomislio. Podigao je ruke
u zrak i viknuo: - Ne ini to, ne ini to! - Oi su mu bile poput tanjuria. Dvaput sam ga pogodio u glavu.
Kelly je jo uvijek bila sklupana izmeu sjedala. Nije ni pokuala izii.
Pretraio sam dva tijela radi lisnica i magazina. Luthera sam ostavio posljednjega.
Leao je na tlu iza automobila i rukama stiskao prsa. - Pomozi mi... pomozi mi... molim te...
Primio je metak u pazuho dok se kotrljao na tlo, a zacijelo je stigao i do prsne upljine. Pomislio sam na Keva,
Marshu i Aidu i utnuo ga. Otvorio je usta da vrisne, ali je uspio samo zagrgljati. Putovao je na drugi svijet.
Dobro. Neka to bude polako.
Potrao sam po Kelly i podigao je iz njezina skrovita. Morao sam vikati kako bih nadglasao njezine vriskove. U redu je, Kelly. Ja sam uz tebe, u redu je.
vrsto sam je zagrlio. Gotovo me je zagluila.
- Sad je sve gotovo! U redu je!
Nije bilo.
Uskoro e stii policija. Osvrnuo sam se oko sebe. Raskrije je vodilo na cestu prvog reda, dvije trake u svakom
pravcu. S moje lijeve strane i nizbrdo nalazila se 1-95 iji je nadvonjak prelazio preko ceste, a benzinska crpka
Texaco bila je oko 400 metara dalje, s druge strane, desno. Uzbrdo i na otprilike jednakoj udaljenosti nalazio se
hotel Best Western iji su se obrisi ocrtavali na nebu.
Svjetla su s izlazne rampe dolazila prema nama. Luther je leao i tiho stenjao. Jo nije mrtav, ali e uskoro biti.
Svjetla su se pribliila.
Kelly je jo uvijek bila histerina. Zgrabio sam je kako bih sakrio svoj pitolj i poao iza dva automobila. Svjetla
su gotovo stigla do nas. Iziao sam i mahnuo vozau.
Daljinsko upravljanje
Dobri Samaritanci vozili su toyotu previu, mu i ena sprijeda, dvoje djece otraga. Glumio sam traumatiziranu
rtvu to sam bolje znao i vikao: - Pomozite! Pomozite! - Potrao sam do vozaeve strane. ena je bila za
volanom; otvorila je vrata. - O zaboga, o zaboga! - Njezin je mu ve izvadio mobitel kako bi pozvao hitnu
pomo.
Zakoio sam pitolj i naciljao u njezino lice. - Svi van, smjesta! Izlazite, izlazite! - Drugom sam ruhom mahao
poput luaka. Nadao sam se da e me ba takvim smatrati. - Iziite! Ubit u vas! Iziite!
Jedno znam o obiteljima, a to je injenica da nitko nee ugroziti svoju. Mu je poeo paniariti. - Molim vas,
nemojte - cvilio je -molim vas, nemojte! - Tada je poeo plakati.
Kelly se smirila i sluala to radim.
Majka je ostala smirena. - U redu, izlazimo. Dean, izvedi djecu. Van!
Dean se pribrao. Viknuo sam mu: - Baci lisnicu natrag unutra!

89

Ugurao sam Kelly unutra, tresnuo vratima, potrao do vozaeve strane, sjeo za volan i odjurio.
elio sam se udaljiti od opasnog podruja, a zatim se srediti. Autocesta nije dolazila u obzir jer bi me policija
ondje lako nala. Vozio sam do raskrija i skrenuo lijevo ispod nadvonjaka, a zatim sam proao kraj benzinske
crpke. Cesta je postala obina dvosmjerna, a ja sam pritisnuo papuicu gasa.
To nije bio trenutak za davanje objanjenja Kelly. Leala je sklupana na stranjem sjedalu i jecala. Adrenalin je
u mojim ilama usporavao, ali je moje lice bilo obliveno znojem. Duboko sam disao nastojei u tijelo unijeti vie
kisika i smiriti se. Osjeao sam nevjerojatan bijes prema sebi jer sam ondje izgubio kontrolu. Trebao sam odmah
ubiti Luthera, a ne se zajebavati.
Shvatio sam da se vozimo na jug, dalje od zrane luke. Morat u stati i srediti se umjesto da samo panino
bjeim. Zaustavio sam automobil i pogledao autokartu. Kelly nije dobro izgledala, ali nisam imao pojma to bih
joj rekao da je umirim. - Rekao sam ti da u te uvati - pokuao sam. - Je li ti dobro?
Pogledala me je i kimnula glavom, a donja joj je usna podrhtavala.
Donio sam odluku. Jebi ga, idemo ravno natrag u hotel, uzet emo disketu i nestati. Okrenuo sam automobil
natrag i zaputio se prema autocesti. Ostali smo na njoj dok nismo stigli do zaobila-znice.
Plava su svjetla bljeskala prema nama. Zasigurno ih je bilo desetak. Nisam se zabrinjavao. ak i da me
prepoznaju, morali bi prijei ogradu na sredini.
Trebalo nam je malo manje od jednog sata do Economv Inna. Vozio sam ravno na parkiralite i rekao Kelly neka
ostane u automobilu. Ako me je ula, nije to niim pokazala. Pokuao sam ponovno pa je kimnula.
Poao sam gore, izvadio pitolj i uao. Nagnuo sam komodu, tako da je televizor tresnuo na pod, i otrgnuo
disketu. Ako su Luther i drutvo povezani s PIRA-om, zacijelo znaju da imam disketu moraju pretpostaviti da
je tako. Uzeo sam crnu torbu, uao u kupaonicu, bacio dva runika u kadu i otvorio vodu. Istodobno sam iz
ladice izvadio plastinu vreicu za prljavo rublje. Ubacio sam unutra mokre runike i sapun. Iziao sam iz sobe i
pobrinuo se da na kvaki ostane znak NE SMETAJ.
Kelly je jo uvijek leala sklupana na stranjem sjedalu. Odvezli smo se cestom ravno prema Marriottu.
30.
Parkirao sam kraj niza automobila i kamioneta za dostavu, a zatim poao do stranjeg dijela kako bih uzeo
runike. im sam otvorio vrata, Kelly me je zaskoila, zagrlila me i vrsto se drala. Cijelo joj se tijelo treslo.
Podigao sam njezinu glavu s mog ramena. Krv momka kojeg sam udarao glavom natopila je moju jaknu, a sad je
prela na njezino lice i pomijeala se sa suzama. apnuo sam joj u uho: - Sad je u redu, Kelly, doista jest. Sve je
gotovo.
Jo me je vre stisnula. Osjeao sam toplinu i mokrinu njezinih suza na vratu.
- Moram potraiti drugi automobil - rekoh - a ti mora ostati ovdje. Neu se dugo zadrati.
Pokuao sam je podii i vratiti na sjedalo, ali se opirala i stisnula lice uz moje rame. Osjeao sam vrelinu njezina
daha kroz tkaninu jakne.
Stavio sam joj ruku na glavu i njeno je ljuljao. Na trenutak nisam znao tko se za koga grevito dri. Pomisao na
ono to se dogaa i tko bi mogao iza toga stajati, smrtno me je uplaila. Morao sam dobiti Kellvnu potvrdu za
ono to je Luther rekao, a sad je bio jednako lo trenutak kao i bilo kada. Kelly, poznaje li Luthera? Je li
istina ono to je rekao da je dolazio po tatu?
Osjetio sam kako polako kima glavom.
- Nikad te vie neu ostaviti, Kelly. Hajde da se samo malo oistimo, moe?
Pokuao sam zvuiti vedro dok sam joj jednim od mokrili runika brisao lice. - Ako ide sa mnom, moram ti dati
doista vaan zadatak. elim da uva torbu dok ja naem automobil, u redu?
- U redu.
Dok se ona brisala, pogledao sam lisnice. Sveukupno tek malo vie od dvjesto dolara.
Parkiralite je okruivalo cijeli hotel, a osvjetljavala ga je jedino ulina rasvjeta. Razgranienja koja su ljudima
olakavala da nadu svoje automobile sastojala su se od grmova do visine struka, a naokolo su rasla malena
stabla. Bilo je dovoljno sjenki.
Smjestio sam Kelly uz torbu usred nekoliko grmova. - Ostani skrivena dok ne zaustavim automobil i iziem
kako bih uzeo torbu, u redu?
- Hou li te moi vidjeti? - apnula je i podigla kapuljau. Kaputi joj se ve smoio od lia. - elim te vidjeti.
Bacio sam oko na obiteljski dodge u dugom nizu automobila. -Vidi li onaj veliki plavi automobil? - pitao sam. Taj u uzeti. - Nisam joj elio rei da u ga zapravo ukrasti, to mi se inilo ludim nakon svega to se upravo
dogodilo.
Trebalo mi je otprilike pet minuta da otvorim vrata, ali je vozilo upalilo otprve. Ukljuio sam brisae i
odmagljiva, a usput sam unutranjost stakla brisao rukavom. Vozio sam unatrag do grmlja, stao i iziao.
Ozarena lica sjela je na prednje sjedalo pa smo krenuli. Stao sam. - Sigurnosni pojas!
Zakopala ga je.
Zaputili smo se na jug meudravnom cestom 1-95. Oko trideset kilometara prije izlaza za Lorton naili smo na
privremene prometne znakove to su upozoravali da je izlaz zatvoren. Dok smo se vozili nadvonjakom,

90

pogledao sam dolje desno i vidio mjesto sukoba iz ptije perspektive. Policijska vozila nalazila su se svuda
naokolo, a crvena i plava svjetla su bljeskala. Nisam poput ostalih sudionika u prometu usporio da bih bolje
vidio.
Mjera goriva pokazivao je da se u spremniku nalazi tri etvrtine mogue koliine, a to znai da emo prevaliti
dobru udaljenost prije punjenja. Ukljuio sam radio i potraio vijesti.
Promet je bio prilino gust, to je dobro jer smo bili samo jedni od mnogih, ali sama autocesta djelovala je
uasno dosadno. Jedina promjena sastojala se u tome da smo katkad imali dvije trake, zatim tri, pa opet dvije.
Barem je prestala padati kia.
Nakon sto pedeset kilometara, ili malo vie, poeo me hvatati umor i oi su me pekle. Zaustavio sam se da
uzmem gorivo odmah iza granice izmeu Virginije i Sjeverne Karoline, a zatim sam nastavio voziti na jug. Kelly
je spavala na stranjem sjedalu.
Do jedan ujutro preli smo oko dvjesto sedamdeset kilometara, ali je barem ogranienje brzine bilo 110
kilometara na sat, a ne vie 90. Stalno sam nailazio na velike reklamne ploe na kojima se nalazila slika
Meksikanca i reklamiralo neko mjesto pod nazivom Juno od granice. To e biti naa sljedea stanica - za 300
kilometara.
Oko pet ujutro preli smo granicu June Karoline. Juno od granice nalazilo se samo dva do tri kilometra dalje, a
pokazalo se da je rije o mjeavini servisnog podruja i zabavita. Vjerojatno je mjesto veliki hit za obitelji koje
putuju izmeu plaa Sjeverne i June Karoline, a pokriva golemo podruje. Sadri prodavaonice odjee za plau,
prehrambenih proizvoda, drugstore, ak i jedan bar u kojem se odrava ples. inilo se da je jo uvijek otvoreno,
sudei prema broju parkiranih automobila.
Poao sam uzeti gorivo. Bilo je samo malo toplije nego u DC-u, ali su se uli cvrci; to je bila definitivna
potvrda da idemo prema jugu. Jo uvijek sam stajao ondje i gledao kako se vrte brojevi na mjerau kad se
pojavio novi novcati cherokee s pogonom na etiri kotaa. Rap glazba tretila je iz automobila kad su se otvorila
vrata. Unutra su se nalazile etiri mlade osobe, dvije djevojke i dva momka.
Jarko bijelo svjetlo na benzinskoj crpki ve je probudilo Kelly, a sad ju je zainteresirao mobilni disko.
Znakovima ruku pitao sam je eli li togod popiti. Kimnula je i protrljala oi.
Uao sam, uzeo nekoliko napitaka i sendvia, te poao do blagajne. Blagajnik, crnac kasnili pedesetih godina,
poeo je zbrajati cijenu mojih stvari.
Ule su dvije djevojke u pratnji jednog momka. Obje su djevojke imale plavo obojenu kosu do ramena. Momak
je bio mrav, bubu-ljiav, s kozjom bradicom.
Blagajnik namigne i tiho ree: - Ljubav je slijepa. - Nasmijeio sam se u znak slaganja.
Djevojke su razgovarale, a stvarale su vie buke nego glazba. Moda su im puknuli bubnjii. Pogledao sam van
prema drugome momku koji je toio gorivo. Svi su bili isto odjeveni: vreaste majice kratkih rukava i kratke
hlae. Izgledalo je kao da se vraaju s plae. Vidjelo se da imaju novca, tatinog novca.
Stali su u red iza mene. Jedna je djevojka kanila platiti. - To je bio najfantastiniji super dan - vikne. Susreo sam
pravu ivu lanicu glumake ekipe Cluelessa. Prema njihovom razgovoru zakljuio sam da su im roditelji pravi
magarci koji im nikad ne daju dovoljno novca, iako su krcati love i mogu si to priutiti.
Crnac mi je vratio sitni i nagnuo se prema meni. - Moda bi zapoljavanje pomoglo! - Oi su mu sjale.
Uzvratio sam mu smijeak i poeo uzimati stvari s pulta. Djevojka je dola do mene i otvorila novanik.
Clueless Dva, jo uvijek iza mene s momkom, ljutila se na blagajnikovu primjedbu i na mene jer sam se s njim
sloio. - Pogledajte to lice, ljudi! -glasno je apnula iza mojih lea. - Sto vas je ugrizlo, gospodine? Momak se
zagrcnuo od smijeha.
Izgleda da je tatica bio vrlo velikoduan, bez obzira na njezine rijei. Vidio sam snop novanica i dovoljno
kartica za turnir u bridu. Dvoje iza mene drali su piva to su ih uzeli iz hladnjaka i smijali se. Iziao sam.
Naa su vozila bila okrenuta jedno prema drugome. U prednjem dijelu cherokeeja sjedio je etvrti iz grupe koji
je napunio spremnik gorivom, a sad je bubnjao po zraku u ritmu glazbe s CD-a.
Kelly je leala na stranjem sjedalu. Priao sam njezinom prozoru, malo se sagnuvi, i pokucao. Kelly se trgnula
i sjela, a ja sam podigao njezinu limenku coca-cole.
Drugo troje izlazilo je iz prodavaonice. Clueless Dva se jo uvijek ljutila. Kad su ule u automobil, uo sam
kako jedna od djevojaka krijeti: - Jebeni magarac. - Njezina prijateljica odgovori: Misli li na crnog magarca
ili na bijelog magarca? - Tada su zatvorili vrata pa vie nisam uo glasan smijeh.
Sjeo sam za volan dodgea i premjestio automobil do mjesta za kontroliranje zraka u gumama. Sad su dogaaj
prepriavali vozau, te sam vidio kako se oko toga uzbuuju. Momci su morali pokazati kako su vrsti, a
djevojke nisu voljele da im se netko izruguje pred njihovim momcima. Mnogo je uzbuenja krenulo s benzinske
crpke.
Dok je cherokee odlazio, obasjali su me svojim farovima. Razgovarao sam s Kelly i provjeravao gume. Posve su
usporili i zagledali se u nas. Clueless Jedan zacijelo je rekla neto duhovito o mom izgledu jer su se svi
nasmijali, a voza mi je pokazao prst kako bi se pokazao. Tada su odjurili u no.
Dao sam im otprilike minutu prednosti, a zatim sam poao za njima.
Nisam to elio uiniti na autocesti ako nisam ba morao. Pretpostavio sam da e prije ili kasnije skrenuti s glavne

91

ceste kako bi mogli popiti pivo a da ih ne vidi policijska patrola, i moda rairiti deke na tlu.
Nakon samo 8 kilometara slijedili smo veliki dip na asfaltiranu cestu punu rupa to je izgleda vodila kroz pravu
pusto.
- Kelly, vidi li onaj automobil ispred nas? Moram stati i neto ih pitati. elim da ti ostane u automobilu, u
redu?
- U redu. - Vie ju je zanimala coca-cola.
Nisam ih elio silom maknuti s ceste ili neto tako drastino. Sve mora izgledati prirodno za sluaj da proe jo
neki automobil.
Proli smo kraj neke zatvorene prodavaonice, zatim kraj velikog parkiralita za kamione, te uz naselje prikolica i
potom kroz prilino veliki dio mrane pustoi, pa kraj izolirane kue. Poeo sam misliti da sam se preao kad se
konano dogodilo. Ugledao sam STOP znak 300 metara dalje; ubrzao sam i malo im se pribliio, a istodobno
sam provjerio ima li na vidiku drugih automobilskih farova.
Zaustavio sam se uz njih s lijeve strane. Zatrubio sam, iroko se smijeio i mahao autokartom. Svi su pogledali
prema meni, a kad sam upalio unutranje svjetlo, najprije su vidjeli mene, a zatim i Kelly koja je drijemala
otraga. Doimali su se zabrinuto, a tada su u meni oito prepoznali bijelog magarca. Razmijenili su nekoliko
duhovitih primjedbi i iz skrovita izvadili limenke piva.
Iziao sam. Cvrci su ovdje bili glasniji nego na benzinskoj crpki. Stalno sam ih gledao, smijeei se. Autokarta
je bila iz Washingtona, DC, ali oni to nisu znali, a kad saznaju, bit e kasno.
Voza je neto govorio ostalima, vjerojatno se alei da e krenuti im se pribliim vratima.
- Zdravo! - rekoh. - Moete li mi pomoi? Pokuavam stii do Raleigha - to je mjesto za koje sam vidio putokaz
na autocesti, jo u Sjevernoj Karolini.
Dok se sputalo elektrino staklo na prozoru, uo sam smijeh i apat sa stranjeg sjedala. Govorili su vozau
neka me odjebe. Vidio sam da on ima druge ideje, moda da me poalje na suprotnu stranu od Raleigha. Svakako, ovjee, pokazat u vam.
Gurnuo sam autokartu kroz otvoreni prozor u njegove ruke. -Ne znam kako sam se izgubio. Zacijelo sam
pogreno skrenuo nakon to sam uzeo benzin.
Nije mu trebala autokarta. Poeo mi je davati upute pokazujui niz cestu. - Hej, ovjee, samo skrenite lijevo i
vozite tridesetak kilometara dok ne vidite... Djevojkama se to svialo i jedva su susprezale smijeh.
Uhvatio sam ga lijevom rukom za glavu, izvukao' pitolj i zabio mu cijev u mlaahni obraz.
- O, sranje, ima pitolj, ima pitolj!
Ostalo troje je utihnulo, ali voza je poeo ubrzano trabunjati. -Zao mi je, ovjee, to je bila samo ala, samo
ala. Pijani smo, ovjee. Ova kuja otraga je to poela; ja nemam nita protiv tebe, ovjee.
Nisam se uope potrudio odgovoriti mu. Viknuo sam: - Bacite van svoje novanike! Smjesta!
Mislio sam da je moj ameriki naglasak prilino dobar. Samo sam se nadao da izgledam dovoljno zastraujue.
Djevojke su pruile svoje torbice. Voza se ve poeo tresti, a suze su mu se slijevale niz obraze. Djevojke su se
stisnule jedna uz drugu.
Pogledao sam momka na suvozaevu sjedalu. - Ti.
Pogledao me je kao da je on jedan od stotine kojima bih se mogao obraati. - Da, ti. Daj mi svoj novac, kroz ovaj
prozor. -Potrajalo je cijele dvije sekunde dok me nije posluao.
Sad je voza bio na redu, a on je bio jo bri. Ispruio sam ruku, uzeo kljueve i stavio ih u dep. Vie nije
izgledao onako pametno. Jo sam se jednom osvrnuo naokolo kako bih provjerio ima li automobilskih farova.
Sve je bilo isto. Pitolj je jo uvijek bio prislonjen uz njegov obraz. Tiho sam mu rekao u uho: - Sad u te ubiti.
Svi su to uli i nisu s njim eljeli imati nikakve veze. - Pomoli se kako god eli, ali budi brz - rekoh.
Nije molio, preklinjao je. - Molim te, nemoj me ubiti, ovjee, molim te, nemoj.
Spustio sam pogled i vidio da su njegove kratke hlae, napravljene od sivog materijala za trenirke, prilino
potamnjele. Tatica nee biti oduevljen mrljama na finoj be koi.
Prilino sam uivao u tome, ali sam znao da moram krenuti. Koraknuo sam unatrag i pokupio sve s tla. Pogledao
sam Clueless Dva. Izgledala je kao da je progutala osu. - to te je ugrizlo? -rekoh.
Uao sam u automobil, okrenuo se i udaljio se.
- Zato si one ljude natjerao da ti daju svoje stvari? - zbunjeno upita Kelly.
- Jer nam je potrebno obilje novca, a mi smo mnogo bolji od njih pa su nam ga dali.
Pogledao sam je u retrovizoru. Vraki je dobro znala da laem.
- eli li posao? - rekoh.
- to?
- Prebroji ovaj novac.
Otvorila je torbice i lisnice, a zatim je sve novanice istresla u krilo.
- Vie od milijun dolara - ree neto kasnije.
- Moda bi ga trebalo jo jednom prebrojiti da provjeri.
Pet minuta kasnije dobio sam vjerojatniji broj od 336 dolara. Clueless djevojke nisu imale pravo. Tatica je
pravo zlato.

92

Uskoro smo poeli nailaziti na putokaze za Florence. To e mi odgovarati. Gradi je udaljen sto kilometara, a
sad je oko pet i dvadeset ujutro. Razdanit e se oko sedam, a ako je mogue, elio bih biti u gradiu prije zore.
Ostavit u dodge pa emo morati nai neko drugo prijevozno sredstvo. Svakako moramo stici na Floridu.
Oko petnaest kilometara prije gradia opazio sam znak za izletniki prostor na kojem se nalaze toaletne
prostorije i kiosk za informacije. Skrenuo sam onamo i uzeo besplatni plan gradia i okolnog podruja. Kelly je
bila napola budna kad smo parkirali. Otvorio sam vrata i iziao. Ptice su cvrkutale i poelo se razdanjivati. Zrak
je bio hladan, ali se vidjelo da e biti lijep topao dan. Godilo mi je protezanje; zaudarao sam po znoju, a na koi
sam osjeao sloj masnoe; oi su me pekle i sigurno su crvene i oteene od nespavanja. Zbog bola u vratu jo
uvijek sam hodao kao da mi je na leima privezana daska.
Na planu grada vidjelo se da postoji eljezniki kolodvor; to ne mora nita znaiti, ali je poetak. Vratio sam se u
automobil i poeo skupljati torbice i lisnice kako bih sve to bacio. Sve je bilo od skupe koe. Na nekima su ak
bili monogrami. U jednoj sam torbici ak naao heroin i grudicu trave u aluminijskoj foliji. Razmaena derita su
oito studenti koji su uskrnje blagdane koristili za smirivanje hormona prije sljedeeg semestra. Mama i tata
rade kao mahniti da bi se brinuli za tu djecu, a oni misle da im svijet neto duguje. Nek' se jebu, drago mi je da
sam ih opljakao. Nasmijao sam se; postoje dobri izgledi da e biti previe posramljeni da bi to uope prijavili.
Vjerojatno jo uvijek ondje sjede, okrivljuju jedni druge i pokuavaju smisliti nain za uklanjanje mrlja od
mokrae s konatih presvlaka. Sve sam bacio u kantu za smee.
Vozili smo se prema kolodvoru. inilo se da je sredite gradia smrtno bolesno, ali se ulagao veliki trud da bi se
pacijent odravao na ivotu; stari povijesni centar je obnovljen, ali se inilo da svaka prodavaonica prodaje
miriljave svijee, sapune i suho mirisavo bilje. Ondje nije bilo niega za stvarne ljude, ba nikakva ivota.
Stigli smo do kolodvora, a mogao se nalaziti u bilo kojem amerikom gradiu. Bio je pun beskunika jer im je
ondje toplo. Zaudaralo je po tijelima i trulei. Pijanci su leali po klupama kojima se nitko pametan ne bi
pribliio od straha da im ne odgrizu glavu.
Pogledao sam ploe s odreditima. inilo se da vlakom moemo stii do De Landa, a zatim autobusom do
Davtone. Jo nije bilo est ujutro; vlak e stii u sedam.
Blagajna je ve bila otvorena, a izgledala je kao da je napravljena po uzoru na korejski 7-Eleven, svuda iana
mrea obojena u bijelo, ali oteena. Jedva sam nazirao krupno crno lice iza mree koje je htjelo znati kamo
elim poi.
Sat kasnije ukrcali smo se u vlak, nali svoja sjedala i sruili se. Na je vagon bio samo dopola pun. Kelly se
stisnula uz mene, posve iscrpljena.
- Nick?
- Molim?
Bio sam zauzet promatranjem drugih putnika. Svi su izgledali poput mene; iznemogli odrasli koji skrbe o djeci.
- Kamo idemo?
- Posjetiti prijatelja.
- Tko je to? - Zvuila je zadovoljno pri toj pomisli. Vjerojatno joj je dojadilo moje drutvo.
- ivi blizu plae. Zove se Frankie.
- Idemo li na odmor s njim?
- Ne, Frankie nije takva vrsta prijatelja.
Odluio sam nastaviti razgovor jer e ionako zaas zaspati. Ritmiki zvukovi i kretanje vlaka uskoro e je poslati
u svijet snova.
- Tko je tvoja najbolja prijateljica? Je li Melissa? -Da.
- Kako to da ti je ona najbolja prijateljica?
- Ovaj, zajedno vozimo bicikl i esto se posjeujemo. Imamo tajne.
- Kakve tajne imate?
- Smijeno, tako bih je izdala! Tko je tvoj najbolji prijatelj? To je lako, ali nisam joj kanio rei njegovo ime.
Ako nas opet
uhvate, mrzio bih da ga spomene i tako ga dovede u opasnost. Sunce je poelo grijati kroz prozore; nagnuo sam
se preko nje i navukao zavjesu.
- Moj najbolji prijatelj zove se... David. - To se nikako nije moglo dovesti u vezu s Euanom. - Ba kao ti i
Melissa, povjeravamo jedan drugome stvari za koje nitko drugi ne zna. Zapravo, on ima ker koja je malo starija
od tebe. Nitko drugi ne zna za nju osim Davida i mene, a sada zna i ti!
Nisam dobio odgovor. inilo se da poinje drijemati. Ipak sam nastavio, ne znam zato. - Poznajemo se otkako
smo imali sedamnaest godina i otad smo prijatelji. - Poeo sam joj milovati kosu. elio sam jo priati, ali nisam
znao kako bih to rekao. Nisam mogao nai prave rijei. Euan i ja jednostavno smo uvijek tu jedan za drugoga i
uvijek smo bili. To je zapravo to. Samo nisam znao kako bih to objasnio.
31.
Frank de Sabatino bio je prekrien s popisa za boine estitke LCN-a - La Cosa Nostra - u Miamiju i, radi
vlastite zatite, poslali su ga u Veliku Britaniju u programu za zatitu saveznih svjedoka. Bio sam lan ekipe koja

93

je imala zadatak uvati ga tijekom tri mjeseca to ih je proveo u Abergavennvju prije povratka u SAD. Sjeao
sam se Frankieja kao otrcanog ovjeka visokog oko sto ezdeset centimetara; imao je izrazito crnu, otru,
kovravu kosu, a doimala se kao da je napravio trajnu u stilu nogometaa iz osamdesetih. Ostatak njegova tijela
izgledao je ba poput nogometne lopte.
FBI je provodio istragu o LCN-u u junoj Floridi - ne koriste rije mafija i otkrio da je de Sabatino,
tridesetetverogodinji kompjutorski strunjak koji je radio za jednog od glavnih zloinaca, ubirao stotine tisua
dolara iz njihovih operacija drogom. Vladini su agenti nagovorili de Sabatina da prikupi dokaze za podizanje
optunice protiv njih; nije imao izbora jer bi ga inae uhitili i LCN-u rekli to je radio. lanovi LCN-a u zatvoru
obavili bi ostatak. Pat je s njim tijekom zadatka uspostavio dobar odnos, a mi smo se obiavali aliti da je moda
zato kasnije odmah napustio Pukovniju. Sad sam znao da je Pat volio previe esto kuati uzorke.
Frankiejeva odjea bila je sve drugo samo ne neupadljiva; za njega je neupadljivo znailo svijetlonaranasta
koulja, grimizne hlae i kaubojske izme od aligatorske koe. Bez obzira to je imao na sebi, njegova bi
debljina napinjala koulju. Nije trebalo imati mnogo mate da bi ga se smatralo pomalo perverznim. Posljednje
to sam uo o njemu bilo je to da su mu nakon suenja dali novi identitet i da je odluio ostati u Sjedinjenim
Dravama, to je vrlo iznenaujue - a jo je udnije to je izabrao Floridu. Moda drugdje nije bio tako dobar
izbor koulja.
Ponovno sam pomislio na Euana, ali to bi on sada mogao uiniti za mene? Odluio sam da ga neu zvati; bolje
je neto sauvati za kasnije. Frankie e mi pomoi da deifriram PIRA-in program, a Euan e mi pomoi kad se
vratim u Veliku Britaniju.
Stigli smo na De Land kolodvor malo prije dva poslije podne, a ondje je ekao autobus kojim emo poi do
obale. Nakon toliko sati klimatizacije u vlaku, zapljusnula nas je floridska vruina kao da sam otvorio vrata
visoke pei. Oboje smo poput slijepih mieva treptali pod vedrim, blistavim nebom, okrueni ljudima preplanule
koe u ljetnoj odjei. Elektronike informacije na kolodvoru rekle su nam da je temperatura zraka 25 stupnjeva.
Ukrcali smo se u autobus, sjeli i ekali da se plastika zalijepi za naa lea dok smo se vozili autocestom do
autobusnog kolodvora u Davtoni.
Putovanje je bilo prilino dosadno. Katkad bi iza nas dopirao zvuk potmule grmljavine, a mrlja kroma, koe i
odrezanih traperica projurila bi naprijed uz izraziti, eksplozivni zvuk Harlev-Davidsona. Zaboravio sam da je
Davtona Meka za motoriste. Kroz prozor autobusa inilo se da se uz cestovne restorane sve crni od njih.
Dva sata kasnije truckali smo se mostom preko kanala u sredite Davtone. Odlijepili smo se od sjedala, a ja sam
uzeo nau torbu. Najprije sam svakome kupio svjee ocijeeni sok od narane. Kad smo se maknuli iz sjenki
autobusnog kolodvora, osjeao sam kako mi sunane zrake prodiru kroz koulju.
Na stajalitu taksija zamolio sam vozaa da nas odveze u obian hotel.
- Kako mislite obian? - pitao je.
- Od onih jeftinijih.
Voza je bio Latinoamerikanac. Gloria Estefan pjevala je iz petnih ila na kasetofonu, imao je maleni kipi
Djevice Marije na kontrolnoj ploi, s retrovizora je visjela fotografija njegove djece, a nosio je veliku, kriavu
koulju s cvjetnim uzorkom za kakvu bi de Sabatino umro. Spustio sam staklo na prozoru i pustio da mi
povjetarac hladi lice. Skrenuli smo u Aveniju Atlantic i pred nama se pojavila iroka bijela traka vrstog pijeska
to se protezala unedogled. Vozili smo se kraj restorana, prodavaonica kupaih kostima i dijelova za motore,
kineskih restorana i onih u kojima se posluuju ostrige, 7-Elevensa, parkiralita, otmjenih hotela, a zatim jo
restorana i prodavaonica stvari za plau.
Cijelo to mjesto izgraeno je radi odmora. Kamo god sam se okrenuo, vidio sam hotele sa zidnim slikama jarkih
boja. Gotovo svaki je imao natpis to je glasio: Dobro doli surferi. ak je bila u tijeku i konvencija
navijaica; vidio sam skupine djevojaka u oskudnim odorama kako vjebaju na igralitu ispred centra za
konvencije. Moda je Frankie ondje, sjedi u kutu i oijuka.
- Jesmo li ve stigli? - upita Kelly.
- Jo dva bloka pa lijevo ree voza.
Vidio sam sve uobiajene lance hotela, a tada se pojavio na -hotel Castaway.
Dok smo stajali na ploniku i sluali kako Glorijino pjevanje nestaje u daljini, pogledao sam Kelly i rekao: - Da,
znam, smee.
Nasmijeila se. - Trostruko smee sa sirom.
Moda, ali doimalo se savrenim za nas. tovie, cijena je bila samo 24 dolara za no, iako sam ve izvana vidio
da e samo toliko i vrijediti.
Ispriao sam istu staru priu, te sam dodao da smo vrsto odluili uivati u naem odmoru. Nisam mislio da ena
na recepciji vjeruje u moju priu, ali jednostavno joj je bilo svejedno, glavno tla sam joj dao gotovinu to je
nestala u prednjem depu njezinih prljavih crnih traperica.
Kat na kojem se nalazila naa soba bio je pun mladia koji nisu izgledali kao studenti na blagdanima. Moda su
u gradu jer su uli za konvenciju navijaica.
Naa je soba bila malena kutija sa staklenom ploom na jednom zidu. Na podu se nalazio debeli sloj praine koji
bi bila sramota oistiti, a vrelina to se odbijala od zidova stvarala je dojam da smo u crnoj rupi Calcutte.

94

- Kad se ukljui klimatizacijski ureaj, bit e u redu - rekoh.

- Kakav klimatizacijski ureaj? - upita Kelly gledajui gole zidove.
Bacila se na krevet, a ja sam se mogao zakleti da sam uo vrisak tisua grinja. - Moemo li poi na plau?
I ja sam razmiljao o tome, ali najprije se moram pobrinuti za opremu, kao i uvijek.
- Uskoro emo izii. Hoe li mi najprije pomoi da sve sredim? inilo se da joj se prijedlog svia. Dao sam joj
magazine to sam
ih uzeo tijekom sukoba na izlazu za Lorton. - Moe li izvaditi metke i staviti ih onamo? - Pokazao sam dep na
torbi. Magazini ne odgovaraju mojem sigu, ali meci su isti.
- Svakako. - Doimala se vrlo zadovoljnom.
Nisam joj pokazao kako se to radi jer sam elio da bude neim zaokupljena. Sakrio sam disketu u madrac na
krevetu nakon to sam odvijaem rasparao tkaninu. Tada sam izvadio stvari za pranje, istu-irao se i obrijao.
Kraste su postale tamne i tvrde. Navukao sam nove traperice i sivu majicu kratkih rukava. Tada sam se pobrinuo
za Kelly.
Bilo je" 4:45. Jo uvijek se odijevala u crne hlae i zelenu majicu kad sam se nagnuo prema ormariu izmeu
dva kreveta i uzeo telefonski imenik.
- to je ovo kad je kod kue? - Pokazao sam prema televizoru.
- The Big Bad Beetleborgs.
- Tko?
Poela je objanjavati, ali je zapravo nisam sluao; samo sam kimao glavom i listao telefonski imenik.
Traio sam prezime De Niro. Izabrao je aavo ime, ali sjeao sam se da se tako prozvao: Al De Niro. Za nekoga
tko je trebao ostatak ivota provesti neupadljivo, to ba nije bilo previe sigurno, ali on je bio Alov i Bobov
najvei oboavatelj. Jedini razlog to se uope umijeao u svijet droge bio je film Lice s oiljkom u kojem glumi
Al Pacino. Cijeli je njegov ivot bio fantazija. Znao je sve dijaloge iz njihovih filmova, ak nas je u
Abergavennvju zabavljao oponaanjem slavnih glumaca. alosno, ali istinito.
Nepotrebno je rei da nije bilo nikoga pod tim imenom. Pokuao sam s informacijama. Ni ondje mi nisu mogli
pomoi. Idui bi korak bio poeti nazivati po cijeloj dravi, ili privatnom detektivu ispriati nekakvu priu i
angairati ga da radi na tome, ali to e iziskivati mnogo vremena i novca.
Ustao sam i priao zavjesi, eui se po guzici dok nisam shvatio da me Kelly gleda, i razmaknuo je. Opet smo
postali dva slijepa mia u peini, izloena opasnoj sunevoj svjetlosti. Iskrivivi vrat nalijevo, jedva sam ugledao
ocean, a za pogled sam platio dodatnih 5 dolara. Ljudi su leali na plai; vidio sam mladi par, oito zaljubljen, i
obitelji, neke preplanule i neke poput nas, poput ljiljana bijele, sline sirovim krumpirima. Moda su doli istim
vlakom.
Momci iz sobe broj tri oito su dovrili spajanje zvunog sustava iz pakla jer je kroz zidove poela tretiti teka
glazba. Mogao sam zamisliti kako se die praina. Izili su na hodnik; sva etvorica imala su na sebi kriave
prsluke i kratke hlae do koljena. Izgledali su pijano, a stavljali su kremu na svoje nove, jo uvijek krastave,
plemenske tetovae.
Okrenuo sam se prema Kelly. Bila je zadovoljna jer su Beetle-borgi ponovno spasili svijet, ali se inilo da joj je
dosadno. - to emo sada raditi? - pitala je.
- Moram nai svog prijatelja, ali nisam siguran gdje stanuje. Razmiljam kako bih ga naao.
- Strunjak za kompjutore o kojem si mi priao? Kimnuo sam.
Posve nonalantno, Kelly ree: - Zato ne pokua na Internetu? - Nije me ak ni gledala jer se opet okrenula
glupostima na televiziji. Naravno, ovjek je lud za kompjutorima; sigurno e biti na Internetu, vjerojatno
prelistavati pornografske stranice u potrazi za nagim tinejderkama. To je dobar poetak. Bolji od moje ideje o
privatnom detektivu.
Poao sam do torbe. - Ti se zna sluiti Internetom, zar ne?
- Naravno. inimo to u produenom boravku.
- Produenom boravku?
- Tamo idemo prije poetka nastave tako da roditelji mogu poi na posao. I svako jutro koristimo Internet; ue
nas kako se koristi.
Poeo sam iz torbe vaditi laptop, a prilino me uzbuivala genijalnost djevojice. Podivljala brigada sad je neto
vikala iz hodnika. Bit e da je vrijeme hormona.
Odjednom sam shvatio da, ak i ako postoji ugraeni modem i Internet na laptopu, meni to nee koristiti.
Nemam kreditne kartice pomou kojih bih se mogao prijaviti, a ukradene ne mogu koristiti jer nemam adresu na
koju mogu poslati raun. Stavio sam laptop na stol.
- Dobra ideja - rekoh - ali ne mogu to uiniti na ovome.
I dalje gledajui televizijski program, sad je pila mlani sok to je bio u torbi, a objema je rukama stisnula
tetrapak kako ne bi morala nagnuti glavu i neto propustiti. - Samo emo poi u cyber-caffe; kad u Melissinoj
kui tjednima nije bilo telefona, njezina je mama odlazila u cyber-caffe po e-mail.
- O, zar doista?
Cybercino je kafi s kroasanima, buhtlama i sendviima, uz dodatak uredskih pregrada kako bi se stvorili maleni

95

uredi. U svakom se nalazi PC s malo prostora za hranu i pie. Na pregradama su pribadaama privrene
obavijesti o vremenu koritenja i ukljuivanju, te malene poslovne posjetnice s reklamama za razne stranice.
Kupio sam kavu, danske kolae i coca-colu, a zatim sam se pokuao ukljuiti u program. Na koncu sam kontrolu
prepustio vjetijem pilotu. Kelly je poletjela u kompjutorski svijet kao da je rije o njezinu stranjem dvoritu.
- Je li on AOL, msn, CompuServe ili to? - pitala je. Nisam imao pojma.
Slegnula je ramenima. - Posluit emo se tragaem.
Manje od minute kasnije posjetili smo stranicu pod nazivom InfoSpace. Kliknula je na ikonu za e-mail i pojavio
se prostor za tekst.
- Prezime?
Sricao sam joj De Niro.
- Ime? -Al. -Grad?
- Bolje pusti to prazno. Samo stavi Florida. Moda je preselio. Kliknula je na Search i, nekoliko trenutaka
kasnije, pojavila se
njegova e-mail adresa. Nisam mogao vjerovati. ak se pojavila ikona Send Mail, a Kelly je kliknula na nju.
Poslao sam mu poruku o tome da elim stupiti u vezu s Alom De Niro - ili s nekim tko je bio oboavatelj Pacina
i De Nira i poznaje Nickvja Dva iz Velike Britanije. Taj mi je nadimak de Sabatino nadjenuo. U ekipi su bila
tri Nicka. Ja sam bio drugi s kojim se upoznao. Kad se naemo, obavit e svoju ulogu kuma, ispruiti ruke i rei:
Hejjj, Nicky Dva, a zatim e me poljubiti i zagrliti. Sreom, to je inio sa svima.
Kafi e se otvoriti idueg dana u 10 ujutro. Naa je cijena ukljuivala koritenje adrese Cvbercina, te sam se
odjavio rekavi da u se ukljuiti sutradan u 10:15 kako bih uzeo poruke. Opasnost da netko kontrolira njegovu
e-mail bila je malena, ali netko bi mogao povezati mene i Nickvja Dva.
Sad sam ve ogladnio, a Kelly takoer, i nije eljela samo buhtle. Poli smo natrag du glavne ceste i zaustavili
se u naem najdraem restoranu. Naruili smo jelo za van i putem do hotela pojeli nae big mac hamburgere.
Temperatura zraka jo se uvijek kretala oko dvadeset pet stupnjeva, ak i u ovo doba veeri.
- Zar ne bismo mogli igrati minigolf? - upita Kelly. Pokazala je prema neemu to je bilo neto izmeu
Disnevlanda i Gleneaglesa, sa stablima, vodopadima i gusarskim brodom, a sve je izgledalo poput reflektorima
osvijetljenog otoka s blagom.
Zapravo sam uivao. Nije bilo nikakve opasnosti, a olakanje zbog poputanja pritiska bilo je golemo, iako je
Kelly varala. Poela je svladavati jedanaestu rupu. Iza nas je zmaj iz svoje pilje rigao vodu umjesto vatre.
- Nick?
- Molim? - Pokuavao sam smisliti nain svladavanja kuta od 90 stupnjeva kako bih lopticu ubacio u rupu.
- Hoemo li vidjeti tvog prijatelja, zna, Davida?
- Moda jednoga dana. - Udario sam i nije upalilo. Zapeo sam na vodenoj prepreki.
- Ima li brace ili sestara?
Osjeao sam se kao na kvizu. - Da, imam.
- Koliko?
Zabiljeio sam bodove kad sam pogodio rupu nakon est pokuaja.
- Tri brata. - Odluio sam prekinuti ispitivanje. - Zovu se... John, Joe i Jim.
- O! Koliko imaju godina?
Tu me je uhvatila. Ne znam ak ni gdje ive, a kamoli koliko imaju godina. - Zapravo, ne znam.
- Zato ne zna?
To mi je bilo teko objasniti jer zapravo nisam znao odgovor.
- Zato. - Namjestio sam lopticu za nju. - Hajde, napravit emo guvu ako budemo tako spori.
Dok smo se vraali u hotel, osjeao sam da sam joj neobino blizak, a to me zabrinjavalo. inilo se da se
uhvatila za mene kao zamjenu za roditelja, a zajedno smo tek est dana. Ne bih mogao zauzeti Kevovo i
Marshino mjesto, ak i kad bih to elio. Ta mi je mogunost djelovala zastraujue.
Za doruak smo pojeli sladoled, a u 10:15 ukljuili smo se na Internet. ekala nas je poruka da posjetimo chat
mom. Kelly je pritisnula nekoliko tipki i uli smo. De Sabatino nas je ekao; ili
Daljinsko upravljanje
barem netko tko se potpisao kao Big Al. Okvir za dijalog pozivao nas je u privatni prostor; hvala Bogu da je
Kelly sa mnom.
Odmah sam preao na stvar. Kelly je tipkala: - Treba mi tvoja pomo.
- to eli?
- Imam kod sebe neto to bih elio da mi deifrira ili prevede; nisam sasvim siguran o emu je rije, ali znam
da ti to moe uiniti.
- to je to? Posao?
Morao sam ga zaintrigirati. Za njega je polovica smisla u kradi onog novca bila u istom uzbuenju - sok. Kad
sada o tome razmiljam, vjerojatno je Pat taj izraz pokupio od Big Ala. Taj je ovjek uivao kad je mogao
zeznuti velike face; elio je sudjelovati, biti dio neega, a ja sam znao da e, upotrijebim li pravi mamac, doi i
potraiti me.

96

Ja sam govorio, a Kelly je tipkala: - Neu ti reci! Vjeruj mi, dobro je. Ako eli vidjeti, morat e me posjetiti.
Nalazim se u Davtoni. - Tada sam poeo lagati. - Drugi ljudi kau da je nemogue. Sjetio sam se tebe.
Upecao sam ga. Odmah je preao na stvar. - Koji format?
Rekao sam mu sve pojedinosti.
- Ne moemo se nai prije 9 veeras - ree on. - Ispred Boot Hill Saloona, Glavna ulica.
- Bit u ondje.
Tada e Big Al: - Juhuuljuhuu!
Uope se nije promijenio. Kelly se odjavila, a zatim smo platili 12 dolara. Otprilike stoti dio onoga to bih platio
privatnom detektivu.
Sad smo morali potratiti mnoge sate. Kupili smo naoale za sunce, a za Kelly sam takoer kupio moderne kratke
hlae, majicu kratkih rukava i sandale. Ja sam morao ostati ovako jer mi je koula pokrivala pitolj. Jedini
dodatak bila je marama kojom sam pokrio posjekotinu na elu. Naoale su pokrile donju.
Vjetar nam je hladio lica dok smo etali plaom. U to doba dana restorani su se poeli puniti ljudima koji ele
rano ruati.
Vrativi se u hotel, obavio sam nekoliko telefonskih poziva i raspitao se o letovima iz zemlje. Bude li mi se
inilo da e ono to Big Al deifrira odgovarati Simmondsu, Kelly i ja odlazimo odavde. Znao sam da e Big Al
imati veze i mogunosti nabaviti nam putovnice, ak i novac.
Ruali smo, proli osamnaest rupa s gusarima - pustio sam je da pobijedi - a tada je dolo vrijeme za pripremu
susreta.
Oko sedam i pol sunce je poelo zalaziti, a neonska ulina rasvjeta se upalila. Odjednom je to postao drugi svijet,
glazba je tretila iz prodavaonica, a klinci su ulicama vozili bre od doputenih dvadeset kilometara na sat.
Nisam znao to je tome razlog, ali osjeao sam se izdvojenim iz situacije u kojoj sam se nalazio. Postojali smo
samo nas dvoje; zabavljali smo se, jeli sladolede, etali naokolo i razgledavali izloge. Radila je normalne djeje
stvari, ak do te mjere da je gledala neto u izlogu i s divljenjem izgovarala: - Pogledaj to! - a zapravo je eljela
pitati hou li joj to kupiti. Ja sam se ponaao poput roditelja i govorio: - Ne, mislim da je za danas dosta.
Doista me je zabrinjavala. Osjeao sam da je trebala biti uzruja-nija, da zapravo ne bi trebala sve to tako mirno
prihvaati. Moda nije shvatila ono to sam joj rekao o njezinoj obitelji; moda je njezina podsvijest to na neki
nain zatvorila. Meutim, to mi je ba izvrsno odgovaralo u tom trenutku: dijete koje izgleda i ponaa se
normalno.
Zaustavili smo se ispred prodavaonice igraaka. Zamolila je prsten to je sjao u mraku. Lagao sam i rekao da
vie nemam novca.
- Zar ga ne moe ukrasti za mene? - upita Kelly.
Ozbiljno smo porazgovarali o onome to je pravo i krivo. Previe se dobro uivjela u nau trenutnu situaciju.
Bilo je petnaest do devet; pojeli smo pizzu, a u to doba veeri tijekom blagdana, sljedee to uvijek treba uzeti je
hdagen-daz. Kasnije smo se polako zaputili na sastanak s Big Alom. Progurali smo se izmeu nizova parkiranih
motora i kroz mnotvo mladih ljudi od kojih je veina nosila majice kratkih rukava s velikim sloganima.
Smjestili smo se tako da sam mogao vidjeti oba prilaza Boot Hill Saloonu, na starom groblju na suprotnoj strani
ceste. Samo je to ostalo od prvobitnoga grada to je postojao dvadesetih godina, jedino to nisu mogli razruiti i
ondje izgraditi hotel. Kad bi stizali motoristi i otvarali vrata, glasna rock & roll glazba grmjela je iz bara.
Sukobljavala se s latinskom glazbom i rapom to je tretila iz automobila koji su krstarili ulicom; to je bilo
vrijeme uzburkanih hormona, a skupine mladih ljudi visjele su iz dipova i kamioneta s nizovima od est ili
sedam zvunika u stranjem dijelu. Neki su ak imali plava svjetla privrena ispod automobila; dok su
prolazili ulicom, doimali su se poput lebdeih svemirskih brodova iz kojih dopire glazba s Marsa. Sjetio sam se
naih prijatelja iz cherokeeja. Pitao sam se jesu li ve stigli kui.
Kelly i ja samo smo ekali, jeli sladoled i sjedili na zidiu kraj gospoe J. Mostvn koja je otila Gospodinu 16.
srpnja 1924. godine, pokoj njezinoj dui.
32.
Glavna ulica zapravo nije bio glavni prometni pravac, ve cesta to vodi od mora do mosta preko kanala.
Davtona svake godine ima tjedan motora, a to je ulica to je zauzmu tisue motorista. Ulica ima samo jednu
temu, a to je Harlev. Ukoliko nije rije o baru za motoriste, onda je to prodavaonica rezervnih dijelova, kaciga ili
kone odjee. ak i kad konvencija nije u tijeku, motori s kacigama na sjedalima nanizani su ispred barova s
imenima kao to su Boot Hill Saloon, Dirty Harrv's ili Froggie's u ijem se izlogu ak nalazi motor izraen od
pranjavih kostiju.
Opazio sam Big Ala na udaljenosti od jednog kilometra dok se gegao prema nama iz pravca mosta. Imao je na
sebi plavo-bijelo-utu havajsku koulju i svijetloruiaste hlae, a sve se napinjalo na njegovu tijelu, jo debljem
od naeg posljednjeg susreta; njegovu su odjeu naglaavale bijele cipele i ista upava frizura to mu je davala
izgled nezaposlenog statista iz Poroka Miamija. U lijevoj je ruci nosio aktovku, to je bio dobar znak; donio je sa
sobom alat svog zanata. Gledao sam ga kako ulazi u prodavaonicu cigara, a zatim izlazi s golemom cigarom
medu zubima.

97

Zaustavio se ispred bara, a svuda oko njega nalazili su se Harlevji. Spustio je aktovku na tlo izmeu svojih nogu
i stajao ondje uvlaei dim cigare kao da je vlasnik tog mjesta. Iza njega nalazila, se golema zidna slika
motorista na plai to je pokrivala cijeli jedan zid bara. Ondje se nalazila ploa s upozorenjem: Nikakvih boja,
klupskih oznaka ili znakovlja.
Gurnuo sam Kelly. - Vidi li onog ovjeka ondje?
- Kojeg?
- Onoga u doista velikoj koulji s cvjetnim uzorkom, velikog debelog ovjeka.
- Misli na udakoida? -to?
- Netko gori od udaka.
- Kako hoe - nacerio sam se. - On je ovjek s kojim emo se sastati.
Izmeu nas je proao autobus. Na boku je imao reklamu za SeaWorld to je prikazivala golemoga kita kako
skae iz bazena. Kelly i ja pogledali smo autobus, a zatim jedno drugo. Prasnuli smo u smijeh.
- Zato ga nismo ondje ekali? upita.
- Ne, ne, treba stajati sa strane i promatrati. Vidi li to ja radim? Gledam na obje strane ceste kako bih bio
siguran da ga ne slijede neki zli ljudi. Tada znam da smo sigurni. to ti misli? ini ti se da je u redu?
Odjednom je postala jako vana. Pogledala je na obje strane i rekla: - Sve je isto. - Nije imala pojma to trai.
- Onda hajde, daj mi ruku. Moramo paziti na ove automobile to ovuda jure.
Ostavili smo gospou Mostyn i stali na rub plonika. - Kad se s njim sastanemo - rekoh - moda u morati
uiniti stvari koje uasno izgledanisu takve; tako neto uvijek inimo; on to razumije.
Dok smo trali preko ceste, Kelly ree: - U redu. - Nakon svega to je u posljednje vrijeme vidjela, ovo e biti
igrarija.
Doli smo blie, a tada sam vidio da je ostario. Prepoznao me je na udaljenosti od 20 metara i odjednom je opet
imao glavnu ulogu u Kumu. Cigara u desnu ruku, rairene ruke, glava nakrivljena na jednu stranu. Tada zarei: Aaagghh! To je Nicky Dva! Osmijeh mu se razlio licem, velikim poput pola lubenice; vjerojatno je tome
razlog usrani ivot vjeitog skrivanja, a sad konano ima nekoga s kim moe slobodno razgovarati.
Vratio je cigaru u usta, desnom rukom podigao aktovku i zaputio se prema nama, a njegova debela bedra trljala
su se jedno o drugo. - Hej! Kako ide? - Sav ozaren poeo je pumpati moju ruku, a istodobno je prouavao Kelly.
irio je oko sebe cvjetni miris losiona poslije brijanja.
- Dakle, tko je ova lijepa mala dama? Sagnuo se kako bi je pozdravio, a ja sam osjetio lagani ubod strepnje.
Moda je arm iskren, ali to me je iz nekog razloga odbijalo.
- To je Kelly - rekoh. - Ona je ki mojeg prijatelja, a ja je uvam.
Iskreno sam sumnjao da zna to se dogaalo na sjeveru. Sigurno nije poznavao Keva.
Jo uvijek je bio sagnut i predugo se rukovao s Kelly, a tada je rekao: Ovdje je krasno; imamo SeaWorld,
Disney World, sve za radost male dame. Ovo je Zemlja Sunca!
Uspravio se i, pomalo bez daha, rekao: Kamo idemo? - S nadom je pokazao i rekao: - etalite Glavne ulice?
Raii?
Odmahnuo sam glavom. - Ne, vratit emo se u hotel. Ondje imam ono to ti elim pokazati. Poi s nama.
Kellvnu sam ruku drao svojom lijevom, a njega sam smjestio desno. Dok smo hodali, nevezano smo razgovarali
o tome kako je krasno to se opet vidimo, ali je on jako dobro znao da ovo nije leerni sastanak - i to mu se
svialo. Palio se na ovakve stvari, ba kao Al i Bob.
Skrenuli smo desno, a odmah zatim lijevo, to nas je dovelo do parkiralita iza prodavaonica. Pogledao sam
Kelly i kimnuo kako bih joj pokazao da je sve u redu, a zatim sam joj pustio ruku. Big Al je jo uvijek brbljao.
Objema rukama zgrabio sam ga za lijevu ruku i koristei se zamahom njegova vlastita tijela okrenuo ga uza zid.
Prilino je snano tresnuo. Gurnuo sam ga u udubljenje poarnog izlaza nekog restorana.
- U redu je, ja sam u redu. - Big Al je govorio tihim glasom. Znao je posljedice.
Sam pogled na njega jasno je stavljao do znanja da ispod svoje odjee ne moe skrivati ak ni igrau kartu, da i
ne govorimo o oruju, jer je sve bilo posve nategnuto na njemu. Meutim, ipak sam preao rukom niz njegovu
kraljenicu, za sluaj da je ondje neto sakrio; prirodno udubljenje ini izvrsno mjesto za skrivanje svega i
svaega, a Big Al je imao prilino izvijena lea. Nastavio sam ga pretraivati.
Pogledao je Kelly koja je sve to promatrala. Namignuo je. - Zacijelo si esto gledala kako to radi?
- Moj tata to takoer ini, na nebu.
- Ah, u redu, da, pametno dijete, pametno dijete. - Zagledao se u nju i pokuao dokuiti o emu govori.
Zatim je stigao trenutak u kojem je vjerojatno najvie uivao -kad sam rukom preao preko njegovih nogavica.
Na vrhu sam sve dobro provjerio. - Zna da sad moram pogledati u tvoju aktovku, zar ne? - rekoh.
- Da, svakako. - Otvorio ju je; naao sam dvije cigare u omotima i sav alat njegova zanata: diskete, back-up
drive, kabele, ice, svakojaka sranja. Na brzinu sam sve opipao kako bih provjerio da nema tajne pregrade.
Bio sam zadovoljan. On takoer. Zapravo, vjerojatno je imao erekciju.
- Dobro - rekoh poimo.
- Uzmimo sladoled putem - predloi Big Al.
Zaustavili smo taksi. Kelly i ja sjeli smo otraga, a on se ugurao na prednje sjedalo, a posudu sladoleda od jedne

98

litre poloio je na aktovku.

Stigli smo do hotela i poli u sobu. Djelovao je uzbueno, zacijelo zato jer je mislio da je ovo kao u starim
vremenima; pijuni i tajne; a jeftina soba samo je u njemu izazivala jo vee uzbuenje. Spustio je aktovku na
krevet, otvorio je i poeo vaditi svoje stvarice. Pecao je: - Dakle, ime se bavi ovih dana?
Nisam odgovorio.
Kelly i ja smo sjedili na krevetu, a zapravo smo samo gledali to se dogaa. Kelly se prilino zainteresirala.
- Imate li neke igre? - upita.
Mislio sam da e je de Sabatino pogledati s gnuanjem: Ja sam strunjak, nemam igara. No on ree: Da,
gomile! Moda, ako budemo imali vremena, moemo koju odigrati. Koje ti se sviaju?
Poeli su brbljati o Quakeu i Treoj dimenziji. Prekinuo sam ih i rekao: - Dakle, ime se ti bavi ovih dana? to
radi?
- Samo uim ljude kako se s ovim radi. - Pokae laptop. -Takoer neto malo radim za nekoliko privatnih
detektiva ovdje dolje, upadam u bankovne raune, takve stvari. Prilino jadne stvari, ali u redu je; ne smijem
se previe isticati.
Gotovo se zagrcnuvi dok sam gledao njegov izbor odjee, nisam elio ni misliti kako bi to izgledalo kad bi se
elio isticati.
Budui da nije dobio odgovor na svoje prvo pitanje, inilo se da osjea obvezu ispuniti tiinu. Poeo se smijuljiti
pa ree: - Ipak sam uspio maknuti nekoliko tisua! Dakle, uz nagodbu, stvari nisu tako loe.
Prkao je naokolo, spajao ovo i ono na laptop. Pustio sam ga neka radi. Sto je s tobom? Ista stara stvar?
- Da, ista stara stvar. Malo ovoga, malo onoga.
Sad je sjedio za stolom, leima okrenut prema meni, i usredotoio se na ono to je radio na laptopu. - to bi to
bilo, malo ovoga, malo onoga? Jo uvijek si, kako si ti to zvao, djeji pijun?
- I time se pomalo bavim.
- Sada radi, je li?
- Da, radim.
Nasmijao se. -Jebeni laljive! - Pogleda Kelly i ree: - Uuuh! Ui li francuski u koli? - Ponovno se okrene k
meni i ree: - Da radi, ja ti ne bih bio potreban, ve bi netko drugi ovo obavio. Ne moe zajebavati Big Ala! Pogleda Kelly i ree: - Frangais! -Potom se opet okrene k meni i nastavi? Jesi li jo uvijek oenjen?
Zauo se zvuk Microsofta kad se Windows 95 otvorio.
- Razveo sam se prije otprilike tri godine - rekoh. - Posao i takve stvari. Nismo se uli ve oko dvije godine.
Mislim da ivi u kotskoj ili tako neto; nemam pojma.
Odjednom sam shvatio da Kelly upija svaku rije.
Namignuo joj je. - Ba kao ja; mlad, slobodan i neoenjen! Da!
- Big Al je bio jedan od najveih jadnika na svijetu; ja sam zacijelo najblie onome to bi mogao nazvati
prijateljem.
S hodnika se zauo teki bas rapa. Cuo sam kako momci pjevaju uz glazbu, a pratili su ih enski glasovi. ini se
da su nali navijaice.
Pruio sam mu disketu te je uskoro poela zujiti u aparatu. Uskoro u dobiti neke odgovore. Oblak dima iz
cigare sad je ve ispunio gornju etvrtinu sobe. Zbog toga i pomanjkanja klimatizacije u sobi je postajalo
neizdrljivo. Dobro je to emo otii odavde im Big Al zavri.
Maknuo sam zavjesu i pogledao van, a zatim sam otvorio prozor. Momci su bili u punom zamahu, a prazne
limenke piva nalazile su se svuda po hodniku. Zabavljali su grupu djevojaka koje su ih s oboavanjem gledale.
Moda bi Big Al trebao uloiti u tetovau na nadlaktici i odrezane traperice.
Prva skupina dokumenata pojavila se na ekranu, a ja sam gledao preko njegova ramena dok je u polumraku
tipkao. Pokazao sam jedan dokument. - Ovdje sam naiao na problem. Nemam pojma to to znai. Ima li neku
ideju?
- Rei u ti to ovdje imamo. - Njegov se pogled nije micao s ekrana. - To su izvjetaji o poiljkama i plaanju;
ega, ne znam.
- Kad je pokazao ekran, dotaknuo ga je prstom i uznemirio tekuinu ispod. - Nikad ne diraj ekran! - sam je sebe
prekorio kao da se ljuti na jednog od svojih uenika. Uivao je; doista mu se svia ono to radi.
- Vidi li ovo ovdje? - Glas mu se promijenio i poprimio ton znalca.
Pogledao sam stupce na ijim su se vrhovima nalazila velika slova kao na primjer UM, JC, PJS. Big Al ree: Odnose se na poiljke. Kau ti to ide kamo i kome.
Poeo je pregledavati stranice kako bi sam sebi potvrdio da je u pravu. Dok je gledao, naglaeno je kimnuo
glavom. - To su svakako poiljke i isplate. Kako si se uope uvalio u ovo? Ti ba nisi posebno pismen kad je
rije o kompjutorima, a ovo sigurno nije bilo bez lozinke.
- Imao sam program za traenje.
- Opa! Koji ima? - Kompjutorski manijak izbija na povrinu.
- Mexy dvadeset jedan - lagao sam.
- To je sranje! Uuuh, smee! Sad postoje takvi programi koji to ine triput bre. - Pogleda Kelly. - To je najvei

99

problem Britanaca; jo uvijek su u eri parne lokomotive.

Iziao je iz te datoteke i prouavao druge.
- Ovo je druga hrpa datoteka s kojima sam imao problema -rekoh. - Moe li ih deifrirati?
- Ne razumijem - ree on. - S kojim datotekama si imao problema?
- Pa, ifrirane su, ili tako neto; samo gomila nasuminih slova i brojeva. Ima li izgleda da e to odgonetnuti? Natjerao me da se osjeam poput desetogodinjaka koji mora pitati da mu netko vee cipele.
Pregledao je imena datoteka. - Misli na ove GIF-ove? - ree. -To su grafike datoteke, to je sve. Samo ti treba
grafiki program da bi ih oitao.
Pritisnuo je nekoliko tipki, naao ono to je traio i izabrao jednu datoteku. - To su skenirane fotografije - ree.
Nagnuo se ustranu, otvorio posudu sladoleda, uzeo plastinu liicu i navalio. Dobacio je drugu liicu Kelly i
rekao: - Bit e bolje da uzme prije nego ujak Al sve poisti.
Na ekranu se pojavila prva slika. Zrnasta, crno-bijela, a prikazivala je dva ovjeka na vrhu stubita to je vodilo u
otmjenu staru zgradu. Obojicu sam jako dobro poznavao. Seamus Macauley i Liam Fernahan su poslovni ljudi
koji se bave prikupljanjem sredstava i drugim operacijama za PIRA-u. Dobri su u svom poslu, a jednom su ak
uspjeli navesti britansku vladu da financira obnovu gradova u Sjevernoj Irskoj. Cijeli je plan bio osmiljen tako
da osigura radna mjesta za lokalno stanovnitvo. Vladi je plan predstavljen tako da zajednica odgovorna za
vlastitu obnovu nee kasnije eljeti sve to dignuti u zrak. No vlada nije znala da su graevinski poduzetnici
mogli zapoljavati samo ljude za koje je PIRA. eljela da rade; ti su ljudi i dalje dobivali sredstva kao
nezaposleni i socijalno ugroeni, a PIRA im je doputala da ilegalno rade na gradilitima. Tako je to vladu
dvostruko kotalo - i, naravno, poslovni su ljudi takoer omastili brk. A ako vlada plaa, zato ne bi sve digli u
zrak i tada nanovo graditi?
Nema sumnje, PIRA je uvelike napredovala od vremena kad je zveckala kanticama za prikupljanje sredstava u
zapadnom Belfastu, Kilburnu i Bostonu. Toliko da je Sluba za Sjevernu Irsku godine 1988. kao protumjeru
osnovala Jedinicu za teroristike financije. Ondje su radili strunjaci za knjigovodstvo, pravo, poreze i raunovodstvo. Euan i ja esto smo radili s njima.
Big Al je otvorio i promatrao niz fotografija Macaulevja i Ferna-hana kako se rukuju s drugom dvojicom
mukaraca, a zatim silaze stubama i ulaze u mercedes. Jedan je bio pokojni gospodin Morgan McGear, a
izgledao je vrlo elegantno u odijelu to sam ga prepoznao. Brzo sam pogledao Kelly, ali bilo je jasno da joj nita
ne znai njegovo lice. etvrtog ovjeka nisam poznavao. To zasad nije bilo vano.
Fotografije su snimljene kriom; vidio sam tamni dio uz rub jer nisu dobro namjestili otvor za svjetlo, ali po
automobilima parkiranim u pozadini vidio sam da se nalaze u Evropi.
- Pogledajmo sljedeu - rekoh.
De Sabatino je znao da sam prepoznao nekoga ili neto; promatrao me je, udio za informacijama, elio se
ubaciti u igru. Pet je godina proveo u zapeku, a sad je vidio ansu za povratak.
Nita mu nisam kanio reci. - Idemo dalje.
Slijedila je jo jedna grupa fotografija to ih je otvorio, ali te mi ba nita nisu znaile.
Big Al ih je prouavao. Veliki osmijeh ponovno se pojavio na njegovu licu. - Sad znam na to se odnose oni prvi
dokumenti.
- Na to?
- Estd es la coca, senor! Hej, poznajem tog ovjeka. Radi za kartele.
Vidio sam kako elegantni Latinoamerikanac ranih etrdesetih godina izlazi iz automobila. Vidjelo se da je
fotografija snimljena u Sjedinjenim Dravama. - To je Raoul Martinez - ree Al. -lan je kolumbijske trgovake
delegacije.
Ovo je iz trena u tren postajalo sve zanimljivije. PIRA je uvijek tvrdila da nema nikakve veze s trgovinom droge,
ali profiti su previe veliki da bi ih ignorirali. Sad pred sobom imam prilino prihvatljiv dokaz o njihovoj
izravnoj umijeanosti u poslove s kartelima. No to mi jo uvijek ne pomae rijeiti moj problem.
Pregledavao je slike. - Uskoro e vidjeti Raoula s nekim drugim, jamim ti. - Preao je jo nekoliko slika. - Evo
ti, veliki zloesti Sal.
Taj drugi ovjek bio je otprilike istih godina, ali mnogo vii; vjerojatno je u jednom razdoblju svog ivota bio
diza utega, a zatim se raskvasio i stigao na oko sto do sto deset kilograma. Sal je veliki momak, i posve elav.
De Sabatino ree: - Martinez nikamo ne ide bez njega. U starim smo vremenima esto s njima poslovali. Ugodan
ovjek, obiteljski ovjek. Obiavali smo prevoziti kokain uz istonu obalu, sve do kanadske granice. Zapravo
smo trebali srediti neke stvari da bi se put olakao; ti su momci uinili ono to je bilo potrebno i svi su lijepo
zaraivali. Da, ti momci, u redu su.
Nastavili smo prouavati grafike datoteke, te sam obojicu vidio kako jedu u nekom restoranu u drutvu s treim
ovjekom, bijelcem.
Big Al ree: - Nemam pojma tko je to.
Gledao sam preko de Sabatinova ramena i usredotoio se na ekran.
Odjednom se javi Kelly: - Nick?
- Samo trenutak. - Okrenuo sam se Big Alu. - Zar doista nema pojma?

100

- Ba nikakvog.
- Nick?
- Ne sada, Kelly obrecnuo sam se.
Kelly se ponovno javi: - Nick, Nick!
- Vrati se...
- Nick, Nick! Znam tko je taj ovjek. Pogledao sam je. - Koji ovjek?
- ovjek na fotografiji. - Nasmijeila se. - Rekao si da ti ne zna tko je on, ali ja znam.
- Ovaj ovdje? - Pokazao sam Martineza.
- Ne, onaj prije.
Big Al zatvori jo nekoliko prozora i vrati se unatrag. - On! Onaj ondje!
Govorila je o bijelcu koji je sjedio s Raoulom i velikim zloestim Salom.
- Jesi li sigurna? - pitao sam. -Da.
- Tko je on? - Nakon iskustva s videom, oekivao sam da e spomenuti bilo koga od Clinta Eastvvooda do
Brada Pitta.
- To je tatin ef.
Uslijedila je duga, opipljiva tiina dok sam putao da mi to sjedne. Big Al je usisavao zrak kroza zube. - Kako to
misli, tatin ef? - pitao sam.
- Jednom je bio kod nas na veeri, s nekom gospoom.
- Sjea li se kako se zove?
- Ne, sila sam po malo vode, a oni su jeli s mamom i tatom. Tata mi je dopustio da ih pozdravim i rekao je:
Nasmijei se, Kelly, ovo je moj sef I - Dobro je oponaala Keva, a ja sam u njezinim oima opazio traak tuge.
Big Al ukljuio se u razgovor u stilu mokljana. - Opa! Eto vidi! Onda, tko je tvoj tata?
Naglo sam se okrenuo. - Umukni! - Ljutito sam promrmljao pazei da me Kelly ne uje: - Prije tjedan dana
stigao sam u njihovu kuu. Svi su bili mrtvi. Radio je za DEA-u, a ubili su ga ljudi koje je poznavao.
Gurnuo sam ga sa stolice i sjeo. Uzeo sam Kelly na koljena da bi bolje vidjela ekran. - Jesi li posve sigurna da je
to tatin ef?
- Da, znam da je to njegov ef; tata mi je rekao. Sljedeeg smo se dana mama i ja alile na raun njegovih brkova
jer je izgledao kao kauboj.
Doista, izgledao je kao da mu je mjesto u reklami za Marlboro. Dok je pokazivala, prstom je dotaknula ekran, a
tatin se ef izobli-io. Drei Kelly u rukama i gledajui osobu koja bi mogla biti kriva za smrt njezina oca,
poelio sam mu to isto uiniti uivo.
Pogledao sam Big Ala. - Pogledajmo ponovno sve fotografije.
Zabava na hodniku bila je u punom zamahu. Big Al je ponovno sjeo i ponovno otvorio sve datoteke do slike
Macaulevja i Fernahana s McGearom. - Poznaje li te ljude? - Kelly je nijeno odgovorila na moje pitanje, ali
zapravo je vie nisam sluao. Bio sam u vlastitom svijetu. Opazio sam jo dva automobila parkirana na drugoj
strani ceste. Pozorno sam pogledao registracijske tablice i tada sam znao gdje su fotografije snimljene.
- Gibraltar. - Nesvjesno sam to rekao glasno.
Big Al pokae Macaulevja i drutvo. - Jesu li to teroristi iz Irske?
- Tako nekako.
Uslijedila je tiina dok sam to pokuavao shvatiti. Big Al progovori: Meni je oito to se dogaa.
- Na to misli?
- Znao sam da irski teroristi kupuju kokain od Kolumbijaca. Dolazio je uobiajenim kanalima do Floride, a
zatim na Karibe i u sjevernu Afriku. Tada su koristili Gibraltar kao odskonu dasku za ostatak Evrope. Zaradili
su bogatstva, a istodobno smo mi uzimali svoj dio jer smo im doputalijia to prenose preko june Floride.
Meutim, odjednom je, krajem godine 1987. prestalo ii preko Gibraltara.
- Zato? - S mukom sam ostao miran.
Big Al slegne ramenima. - Neka velika drama s lokalnim ljudima. Mislim da sada kreu iz June Afrike, pa na
zapadnu obalu panjolske, tako nekako. Povezani su s nekim drugim teroristima ondje gore.
- ETA?
- Pojma nemam. Neka gomila terorista ili boraca za slobodu. Nazovi ih kako hoe, za mene su samo obini
dileri. U svakom sluaju, sad pomau Ircima. Nema sumnje da je stari Raoul u Sjedinjenim Dravama sredio
stvari s tatinim efom kako bi osigurao da put do Floride ostane otvoren za Irce. Inae bi Kolumbijci dali drogu
nekome drugome.
- Po tebi to zvui kao dodjeljivanje zranih puteva, ili tako neto. Big Al ponovno slegne ramenima. - Naravno.
To je posao. Govorio je kao da je sve to ope poznato. Za mene je to bilo novo.
Dakle, s kim je, dovraga, PIRA razgovarala u Gibraltaru? Jesu li bili ondje kako bi pokuali zadrati trgovinu
droge? Sjetio sam se da je u rujnu 1988. Sir Peter Terry, koji je najvie vrio pritisak da se prekine lanac
krijumarenja droge i bio je guverner Gibraltara do poetka te godine, jedva preivio pokuaj atentata u njegovu
domu u Staffordshireu. ovjek koji nikad nije uhvaen ispalio je u njega dvadeset metaka iz AK47 - neto to

101

McGearu nije bilo strano. Moda je etvrti ovjek na fotografiji dobivao slino upozorenje? I postoji li nekakva
veza izmeu prekida puta droge i ubijanja PIRA-inih terorista samo nekoliko mjeseci ranije?
Bez obzira o emu je rije, to je potvrda da se neto udno dogaa s nekim djelatnicima DEA-e, ukljuujui
Kevova efa. Moda, su od PIRA-e dobivali postotak, a Kev je to otkrio?
Big Al jo jednom usie zrak kroza zube. - Ovdje ima sjajan komplet, ovjee. Dakle, kojeg e ucjenjivati?
- Ucjenjivati?
- Nicky, ima ovjeka na poloaju u DEA-i koji razgovara s monim lanovima kartela, tvojim teroristima
i gibraltarskom vladom, policijom, to li. Ne pokuava mi valjda rei da ove fotografije nisu za ucjenu?
Uozbilji se. Ako ih ti ne kani upotrijebiti, onda e to sigurno uiniti onaj koji ih je snimio.
Jo smo jednom pregledali sve fotografije. Kelly vie nikoga nije prepoznala.
Pitao sam de Sabatina postoji li neki nain za uveavanje fotografija.
- emu? ini se da ih sve poznaje. - Imao je pravo. Samo sam elio da Kelly malo bolje pogleda tatinog efa.
Oko tri minute vladala je tiina dok smo nastavili prelistavati.
- to jo zna o Gibraltaru? - pitao sam.
- Ne mnogo. to jo eli? - Njegova druga cigara bila je skoro gotova, a Kelly je tjerala od sebe dim. - To je
zdrav razum; ako ima dovoljno novca, sklopi posao s Kolumbijcima i prenesi robu u Evropu. Svi drugi to rade,
dakle zato ne bi i tvoji irski momci?
Big Al me je gledao kao da je ono na to smo naili posve obina stvar. Morao sam priznati da mi se to ne ini
dovoljnim razlogom za umorstvo Keva i njegove obitelji.
Tiina je predugo trajala; Big Al je morao neto ubaciti: - Kako god, netko se sigurno bavi ucjenjivanjem.
Ja nisam bio ba tako siguran. Moda je to neka vrsta osiguranja za PIRA-u. Ako Kevov ef ili ekipa u
Gibraltaru odlui da vie ne ele suraivati, moda e ih ovime prisiliti na suradnju.
Pogledao sam Kelly. - Moe li nam uiniti uslugu? Hoe li poi po nekoliko limenki pia?
Doimala se zadovoljnom to izlazi iz dima. Pratio sam je do vrata, a zatim sam pomaknuo zavjese da bih mogao
vidjeti automate. Hodnik je bio prazan, a vrata sobe u kojoj su boravili mladii bila su zatvorena, ali je glazba, i
dalje tretila kroz tanke gipsane zidove; unutra su, nema sumnje, navijaice obavljale neke opepo-znate stvari.
Promatrao sam Kelly dok nije stigla do automata, a zatim sam sjeo na krevet. Big Al se jo uvijek igrao s
laptopom.
Pokazao sam ekran. - Najprije je Kev ubijen. Sad imamo tatinog efa koji se petlja s kartelima. Razumno je
pretpostaviti da ovdje imamo korupciju unutar DEA-e, ukljuujui prebacivanje droge preko Floride do irskih
terorista, a oni su je preko Gibraltara otpremali u Evropu. Samo sada izgleda da su krajem 1987. imali nekih
problema.
Big Al me zapravo nije sluao. Pomisao na pokvarenog policajca iz DEA-e odnijela ga je na drugi planet. - Tako
treba! Hoe li priklijetiti gada?
- Ne znam to u uiniti.
Sredi ga, Nick! Mrzim drotove! Mrzim DEA-u! Mrzim svakog jebenog klipana koji mi je unitio ivot. Moram
ivjeti poput jebenog pustinjaka. Savezni program za svjedoke, poljubi me u guzicu!
Bojao sam se da e pet godina frustracija uskoro eksplodirati iz njega. Nisam imao vremena za to. - Frankie,
treba mi automobil.
Nije me sluao. - Iskoristili su me, a tada su me jednostavno zajebali...
- Treba mi automobil.
Polako se vratio na zemlju. - Svakako, u redu, za koliko dugo?
- Dva dana, moda tri. I treba mi neto novca.
- Za kada ti to treba?
- Sada.
Big Al je bio udak i jadnik, previe mekan i glup za ivot u ovakvom svijetu, ali ja sam ga alio. Moje
iznenadno pojavljivanje zacijelo je bilo najbolje to mu se dogodilo u posljednjih nekoliko godina. ivot je
sigurno odvratan ako nema prijatelja i cijelo se vrijeme boji da e te maknuti. No takav e biti i moj ivot ako
ove stvarice ne odnesem Simmondsu.
Big Al je telefonom iz sobe nazvao kompaniju za iznajmljivanje automobila. Potrajat e sat vremena da nam
dovezu automobil, pa smo nas troje proetali do bankomata. Podigao je 1200 dolara s etiri razliita rauna. Nikad ne zna kad e ti hitno zatrebati mucho dinerol - nacerio se. Moda ipak nije toliko glup.
Vrativi se u sobu, ekali smo automobil, a ja sam osjeao da u od njega jo neto dobiti. Oito je o neemu
razmiljao tijekom posljednjih pola sata.
- eli li zaraditi neto novca, Nicky, pravog novca? Pregledavao sam torbu kako bih bio siguran da nita nisam
ostavio.
- Zato pita? Hoe li mi dati neto novca?
- Tako nekako. - Priao mi je i zastao kraj mene dok sam zatvarao patentni zatvara na torbi. - U onim
datotekama ima nekoliko brojeva rauna krcatih lijepim narkodolarima. Daj mi dvije minute za pristup stvarima
koje su mi potrebne, a zatim u se ubaciti. To mogu napraviti i u snu. - Prebacio mi je ruku preko ramena. -

102

Nick, dvije minute na mom laptopu i mogli bismo se lijepo obogatiti. to misli? - Brzo je kimao glavom, a
pogled je prikovao za mene.
Pustio sam ga da se malo znoji. - Kako mogu znati da e mi dati moju polovicu? - Mislio sam da u mu rei
koliko elim.
- Mogu prebaciti novac kamo god eli. I ne boj se, kad ga jednom prebacim, nikad nee saznati kamo je otiao.
Morao sam se nasmijeiti. Ono u emu je Frank de Sabatino doista izvrstan je skrivanje novca. - Hajde, Nicky
Dva, to kae! - Rairio je ruke i gledao me poput djeteta koje je neto zgrijeilo.
Dao sam mu vremena koliko mu je trebalo i zapisao broj rauna na koji e prebaciti moj dio. Jebi ga, Kelly e
trebati novac za kolovanje i takve stvari, a ja sam elio nagradu za dugogodinji mukotrpni rad protiv tih ljudi.
Bio je to dobar osjeaj i, u svakom sluaju, rije je samo o poslu.
Zavrio je. Na njegovu se licu nalazio ozbiljan, poslovni izraz. -Kamo ide sada? - upita.
- Neu ti rei; zna kakva je situacija. Ljudi s kojima sam bio u kontaktu sad su mrtvi, a ja ne elim da se to i
tebi dogodi.
- Gluposti! - Pogleda Kelly i slegne ramenima. -Jednostavno ne eli da znam jer se boji da u se negdje
izlanuti.
- Nije rije o tome - rekoh, iako je zapravo ba to bio razlog. -Kad bi to uinio, ili mi ne bi poslao novac, zna
kako bih postupio.
Uzdigao je obrvu.
Pogledao sam ga i osmjehnuo se. - Pobrinuo bih se da pravi ljudi saznaju gdje si.
Na trenutak mu je boja nestala s lica, a zatim se pojavio iroki smijeak. Odmahnuo je glavom. - Moda sam
neko vrijeme bio u zapeku, ali vidim da se nita nije promijenilo.
Zazvonio je telefon. Plavi nissan ekao nas je ispred recepcije. Big Al je potpisao i dao mi kopiju ugovora kako
bih vratio automobil. Kelly i ja smo se ukrcali, a Big Al je ostao na ploniku sa svojom aktovkom. Pritisnuo sam
dugme za sputanje stakla na prozorima. Bas rapa jo uvijek je vibrirao zrakom.
- Sluaj, Al, javit u ti preko e-maila gdje sam ostavio automobil, u redu?
Polako je kimnuo glavom. Postajalo mu je jasno da e nas uskoro izgubiti.
- eli li da te nekamo odvezemo?
- Ne, imam posla. Do jutra bismo se mogli obogatiti, u pravom smislu rijei.
Rukovali smo se kroz prozor. Al se nasmijei Kelly i ree: -Svakako doi posjetiti ujaka Ala za desetak godina,
mala damo. Ja u kupiti sladoled!
Polako smo krenuli ulicom. Jo uvijek je bila krcata. Bilo je toliko neonskih reklama da ulina rasvjeta uope
nije trebala.
Kelly je sjedila otraga i zurila kroz prozor u prazan prostor, izgubljena u vlastitu malenu svijetu. Nisam joj rekao
da nam predstoji 1100 kilometara vonje.
Uskoro je Davtona ostala za nama, a mi smo se opet nali na dugakoj, otvorenoj cesti. Dok sam vozio, ponovno
sam razmiljao o Kevovim rijeima: Nee vjerovati to imam ovdje. Tvoji prijatelji s druge strane jako su
marljivi. Takoer je rekao: Upravo sam neto pokrenuo, ali zanimalo bi me tvoje miljenje. Je li to znailo da je
razgovarao sa svojim efom? Je li ga njegov ef tada uklonio? No Kev zasigurno ne bi razgovarao ni s kim u
DEA-i ako je sumnjao na korupciju. Dakle, koga je zvao, jebi ga?
Imao sam neto vrijednog materijala iz PIRA-ina ureda, od ega vei dio nisam razumio, ali moda je Kev imao
vie. Sto vie podataka prikupim, bit e bolje za mene kada to dostavim Simmondsu, i zato smo se vraali u
Washington.
Kad smo stigli na meudravnu cestu, opustio sam se i izbacio iz glave probleme.
Vozili smo se cijelu no, a zaustavljali se samo radi goriva i kave kako bih ostao budan za volanom. Kupio sam
nekoliko limenki coca-cole da bih tijekom vonje odravao razinu kofeina i za sluaj da se Kelly probudi.
im je svanulo, poeo sam opaati promjene terena, dokaz da se kreemo prema sjeveru i umjerenijoj klimi.
Tada je izilo sunce, velika gorua kugla s moje desne strane te su me oi poele pei.
Zaustavili smo se na jo jednoj benzinskoj crpki kako bih uzeo gorivo. Ovog se puta Kelly promekoljila. - Gdje
smo? zijevnula je.
- Ne znam.
- Pa, kamo idemo?
- To je iznenaenje.
- Priaj mi o svojoj eni - ree Kelly.
- ini mi se da je to bilo jako davno pa se jedva sjeam. Pogledao sam u retrovizor. Ponovno se ispruila na
sjedalu,
previe umorna da bi me gnjavila. Ili moda pati od smrtonosne dosade, a tko bi joj to mogao zamjeriti?
Daljinsko upravljanje
elio sam poi u Kevovu kuu kako bih vidio to je imao, i elio sam to uiniti iste veeri kad se pone sputati
mrak. Znao sam da negdje u kui mora postojati sigurno mjesto; morat emo otkriti gdje se tono nalazi. Nakon
toga elio bih nestati iz Washingtona prije svanua. Big Al to jo ne zna, ali morat e pokrenuti svoju guzicu i

103

pomoi nam da se izvuemo iz SAD-a. Ne bude li to uinio dobrovoljno, ve u ga nekako natjerati.

Do sredine jutra Kelly se sasvim razbudila. itala je asopis to sam joj ga kupio prilikom posljednjeg
zaustavljanja. Leala je na stranjem sjedalu, bez cipela, posve zaokupljena tivom. Nismo razgovarali. Nalazili
smo se u svijetu praznih paketia slatkia, plastinih alica za kavu, paketia ipsa i boca coca-cole.
- Kelly? -Mm?
- Zna kako je tvoj tata u kui imao skrovite za tebe i Aidu? -Da?
- Pa, zna li je li tata imao skrovita za vane stvari kao to je novac ili mamino prstenje? Je li imao neko
posebno mjesto gdje su spremali stvari?
- Svakako, da, tata ima svoje vlastito posebno mjesto. Prkao sam oko radija i rekao: - Oh, a gdje je to?
- U njegovoj radnoj sobi.
to je imalo smisla. No ta je prostorija bila posve prekopana.
- Gdje se tono nalazi?
- U zidu.
- Gdje otprilike?
- U zidu! Vidjela sam jednom kako tata to radi. Mi ne smijemo onamo ulaziti, ali vrata su bila otvorena, a mi
smo se ba vratile iz kole i vidjele tatu kako neto stavlja unutra. Stajale smo tono kraj vrata, a on to nije znao.
- Nalazi li se iza slike? - pitao sam iako Kev nikad ne bi bio tako neoprezan.
- Ne, nalazi se iza drva.
- Drva?
- Drva.
- Bi li mi to mogla pokazati?
- Zar tamo idemo? - Odjednom se naglo uspravila. - elim Jenny i Rickvja!
- Ne moemo ih posjetiti kad onamo stignemo jer e biti zauzeti. Pogledala me je kao da sam poludio. - To su
moji medvjedii,
rekla sam ti! Nalaze se u mojoj spavaoj sobi. Zar ih ne mogu uzeti? Potrebna sam im.
Osjetio sam se poput prave budale. - Naravno da moe. Ali mora biti tiha. - Znao sam da e toga biti jo.
- Smijem li posjetiti Melissu i rei joj da mi je ao to nisam prespavala kod nje?
- Neemo imati vremena. Opustila se na sjedalu i zamislila se.
- Ali telefonirat e njezinoj mami? Kimnuo sam.
Poeli su se pojavljivati putokazi za Washington. Vozili smo se gotovo osamnaest sati. Oi su me strahovito
pekle iako je klimati-zacijski ureaj radio punom parom. Stii emo onamo za dva sata, ali jo uvijek e nam
ostati nekoliko sati do sutona. Skrenuo sam na odmorite i pokuao odspavati. Oekuje nas naporna no.
Kelly je leala na stranjem sjedalu u moru ostataka hrane, znoja i mojih miomirisa.
Oko est sati uveer pribliavali smo se izlazu za Lorton. Za divno udo, kia nije padala iako su nebo i dalje
prekrivali oblaci. Preostalo nam je jo oko etrdeset pet minuta.
Nisam mogao vidjeti Kelly u retrovizoru. Ponovno je leala.
- Jesi li budna?
- Ahh, umorna sam, Nick. Jesmo li stigli?
- Neu ti rei. To e biti iznenaenje. Samo tako lezi; ne elim da se uspravi.
Stigao sam do Huntington Bear Patha i krajnje oprezno vozio naokolo kako bih sve dobro promotrio. Sve je
izgledalo sasvim normalno. Vidio sam stranji dio Kevove garae, ali jo nisam mogao vidjeti prednji dio kue.
Kad sam stigao u ravninu s kuom, konano sam ugledao kolni prilaz. Ispred ulaznih vrata bio je parkiran
policijski automobil. Nema problema, samo gledaj naprijed, ponaaj se normalno.
Nastavio sam vonju i gledao u retrovizor. Gorjela su svjetla sa strane, a bila su dvojica. Zapravo su bili ondje
samo zato da bi radoznalce drali podalje. Kua jo nije bila zapeaena, ali se oko nje jo uvijek nalazila, uta
traka.
Vozio sam ravno dalje; nisam mogao procijeniti gledaju li me. ak i kad bi provjerili registracijske tablice, to
nita ne bi znailo. Otkrili bi samo Big Ala. Kad bi me otkrili, pobjegao bih i ostavio Kelly ovdje. Moda bi
obini policajci u odorama bili dobri momci i pobrinuli se za nju. To bi zapravo bilo najloginije uiniti, ali
postoji problem. Obeao sam da je neu ostaviti; to obeanje ne bi trebalo mnogo znaiti, ali znai.
Vozio sam do kraja ceste i skrenuo desno kako bih se to prije maknuo iz njihova vidokruga, a potom sam
zaobilazno opet doao iza njih. Stigao sam do malenog niza prodavaonica. Otprilike etvrtina parkiralita bila je
popunjena pa smo mogli ondje stati bez da privuemo neiju pozornost.
Kelly vrisne: - Stigli smo do prodavaonica?
- Tako je, ali nita ne moemo kupiti jer mi nije ostalo mnogo novca. No moemo poi do kue.
- Daaa! Smijem li iz svoje sobe takoer uzeti svoje pollypocket i yak-back?
- Smije, naravno. - Nisam imao pojma o emu govori. Zaobiao sam automobil, otvorio prtljanik i izvadio
torbu, a
tada sam otvorio njezina vrata. Ubacio sam torbu kraj nje i nagnuo se unutra.
- Idemo li sada u moju kuu?

104

Poeo sam pripremati opremu to e mi trebati.

- Da. Morat e mi pomoi jer elim da mi pokae tatino skro-vite. Moe li to uiniti? Vano je; elio je da
neto provjerim.
Moramo se uuljati unutra jer je pred kuom policija. Hoe li uiniti sve to ti kaem?
- Da, hou! Smijem li uzeti i Pocahontas?
- Smije.
Bilo mi je svejedno; kimnuo bih i sloio se sa svime samo da mi pokae skrovite s blagom.
- Jesi li spremna? Stavi kapuljau. - Bilo je mrano i oblano, a cesta, sreom, nije bila ba pogodna za pjeake.
Putem ne bismo smjeli naii ni na kakvu Melissu.
Prebacivi torbu preko ramena, uhvatio sam je za ruku pa smo krenuli prema kui. Bilo je gotovo sedam sati i
uline su svjetiljke ve gorjele. Moj je plan bio da se prikrademo stranjem dijelu kue tako da sve dobro
pogledam i pripremim se za ulaz.
Zaputili smo se zaputenim terenom prema stranjem dijelu kue, kraj kontejnera, naslaganih greda i drugog
graevinskog materijala. Blato je na nekim mjestima bilo tako doboko da sam mislio da emo ostati bez cipela.
Bila je gotovo izvan sebe od uzbuenja, ali se svim silama trudila. - Ondje ivi moja prijateljica Candice! Pokazala je jednu kuu. -Pomagala sam joj kad su imali rasprodaju starih stvari. Zaradile smo dvadeset dolara.
- ! - Nasmijeio sam se i polako rekao: - Moramo biti jako tihi ako ne elimo da nas policajci uhvate.
Na njezinu se licu pojavio zbunjeni izraz. - Nick? to sada? - Da, Kelly.
- Zato se skrivamo od policije? Zar oni nisu dobri momci? Pretpostavljam da sam to pitanje trebao oekivati.
to sam joj
mogao rei? Ne bi razumjela niti jedan od stotinjak razloga iz kojih bismo se nali do grla u govnima ako bi nas
policija uhvatila. ak i kad bih imao na raspolaganju nekoliko sati da joj to objasnim. Niti sam elio zauvijek
unititi njezino povjerenje u institucije vlasti, bar ne ovako rano u njezinu ivotu. Stoga sam lagao.
- Ne vjerujem da su to pravi policajci; mislim da su samo odjeveni kao policajci. Mogli bi biti prijatelji onih
ljudi koji su posjetili tatu. - To je brzo shvatila.
Daljinsko upravljanje
Na koncu smo se nali u sjenkama susjedove garae. Spustio sam torbu na tlo, promatrao i oslukivao. Motor
plavo-bijelog vozila tiho je preo. Bili su udaljeni manje od 20 metara, s druge strane cilja. uo sam kako radi
njihov radio, ali nisam razumio to govore. S vremena na vrijeme proao bi neki automobil, usporavajui radi
pragova za ogranienje brzine, preao ih i odjurio dalje.
U nekim je kuama gorjelo svjetlo pa sam vidio to se unutra dogaa. To me je uvijek na neki udan nain
uzbuivalo; kao da imam privatnu projekciju dokumentarca Davida Attenborougha: ljudska bia u svom
prirodnom okruenju. Dok sam bio mladi vojnik u Sjevernoj Irskoj krajem sedamdesetih godina, dio naeg posla
bio je vrebanje - zadravanje u sjenkama, promatranje i oslukivanje u nadi da emo ugledati nekoga s
orujem. Bilo je udesno gledati to sve ljudi rade u svojim automobilima ili prednjim sobama, i malo manje
udesno ono to se moglo vidjeti u spavaim sobama. Katkad bismo satima promatrali, sve po slubenoj
dunosti. Doista sam u tome uivao. Ovdje su se ljudi bavili samo kuanskim poslovima ili su gledali televizijski
program, te zacijelo brinuli kakav e uinak umorstva imati na cijenu nekretnina.
Iza kue nije bilo svjetla to se pali uz pomo senzora, ve samo standardno svjetlo s prekidaem kraj stranjeg
ulaza. Sjeam se da sam ga palio kad smo imali rotilj.
Pomilovao sam Kellvnu kosu, pogledao je i nasmijeio se. Zatim sam, polako i tiho, otvorio patentni zatvara na
torbi i izvadio ono to mi je trebalo. Primaknuo sam usta njezinom uhu i apnuo: -Hou da ostane ovdje. Doista
je vano da mi uva ovu opremu. Vidjet e me tamo, u redu?
Kimnula je, a ja sam krenuo.
Stigao sam do stranjih vrata. Treba ii redom: provjeriti jesu li zakljuana. Bila su. Izvadio sam baterijsku
svjetiljku i provjerio ima li kakvih zasuna na vrhu i na dnu vrata. Nema smisla otvoriti bravu ako postoje zasuni,
a to je jedan od razloga zato se u neku kuu provaljuje kroz stranji izlaz, jer znate da nisu mogli zatvoriti zasun
i izvana.
Sljedee to treba potraiti je rezervni klju - zato potratiti sat vremena na obijanje brave ako je metar dalje
skriven klju? Neki ljudi jo uvijek ostavljaju klju da visi s unutranje strane potanskog sanduia ili ulaza za
make. Drugi ga ostavljaju ispod kante za smee ili jednostavno ima malene hrpice kamenja kraj vrata. Ukoliko
u vrtu postoji lampa, uvijek je pametno opipati oko postolja jer je to prirodno skrovite. Ako netko kani ostaviti
klju, gotovo uvijek to uini negdje putem do vrata. No ovo je Kevova kua; neu nai rezervne kljueve
nadohvat ruke. Pokrio sam glavu i ramena fotografskom plahtom, stavio baterijsku svjetiljku u usta i poeo raditi
pitoljem za obijanje. Nije mi dugo trebalo.
Oprezno sam otvorio vrata, odmaknuo zavjesu i pogledao u dnevnu sobu. Prvo to sam opazio bilo je da su sve
ostale zavjese i kure zatvorene, to je za mene bilo dobro jer emo biti skriveni kad uemo. Drugo to sam
osjetio bio je izraziti miris kemikalija.
34.

105

Oduljao sam se natrag do Kellv i apnuo: - Hajde, doi!

Nae su cipele bile prekrivene blatom pa smo ih na betoniranoj terasi skinuli i stavili u torbu. Tada smo
koraknuli unutra', a ja sam zatvorio vrata.
Baterijsku sam svjetiljku drao tako da sam srednjim prstom i kaiprstom pokrio leu kako bih to vie smanjio
snop svjedosti i uperio ga u pod da nas vodi prema dnevnoj sobi. Sag i tepison su uklonjeni, a namjetaj maknut
ustranu. Ostale su samo ploe od iverice to su ih graditelji stavljali na pod umjesto dasaka. Netko je dobro
oribao mrlje od krvi s mjesta na kojem je Kev leao, a to objanjava i miris kemikalija. Ovdje su bili ljudi iz
slube za ienje mjesta umorstva; nakon to forenziari obave svoje, komercijalne kompanije poiste za njima.
Stigli smo do vrata to vode u predvorje. Kellv je nepomino stajala, sad ve iskusna u takvim stvarima. Kleknuo
sam, lagano odkrinuo vrata i provirio. Ulazna su vrata bila zatvorena, ali svjetlost uline rasvjete prodirala je
kroz mutno staklo iznad njih. Ugasio sam baterijsku svjetiljku i postavio Kellv kraj torbe u predvorju.
Stao sam i oslukivao, prilagoavao se sredini. Motor je jo uvijek preo.
Osjetio sam kako me Kelly vue za jaknu.
- Nick?
- !
- Kamo je nestao sag, i kakav je to odvratni miris? Okrenuo sam se i spustio u poluuanj. Stavio sam joj prst na
usne i rekao: - Kasnije emo razgovarati o tome.
Zauo se bip, hip, bip s radija u policijskom vozilu. Momci u automobilu zacijelo piju kavu i ljute se to cijelu
no moraju ondje straariti. Netko je govorio preko radija. Osoba koja je imala kontrolu, zvuila je poput Hitlera
u haljini. Nekoga je estoko korila.
Znakovima pokazujui da Kelly mora ostati gdje jest, poao sam prema radnoj sobi i polako otvorio vrata. Vratio
sam se, uzeo torbu i poveo Kelly u sobu, a torbu sam ostavio na vratima kako bi iz predvorja dopiralo svjetlo.
Sve je uglavnom izgledalo jednako kao i prije, osim to su stvari koje su ranije bile razbacane svuda naokolo
sada sloene uz jedan zid. PC se jo uvijek nalazio prevrnut na stolu, a tampa i skener na podu. Sve su to
posuli prakom za uzimanje otisaka.
Uzeo sam iz torbe fotografsku plahtu i avlie, te namjestio stolicu kraj prozora. Ne urei se, popeo sam se na
stolicu i avli-ima privrstio plahtu uz okvir prozora.
Sad sam mogao zatvoriti vrata i upaliti baterijsku svjetiljku, pazei da je ne uperim u svoje lice - nisam je elio
uplaiti. Jednom sam radio na zadatku u kojem smo morali majku i dijete izvui iz Jemena, a dijete je
pomahnitalo jer smo radili s baterijskim svjetiljkama u ustima, a to nam je davalo avolji izgled. Osjeao sam
prilino zadovoljstvo jer sam se toga sjetio i potedio Kelly; moda ipak neto znam o djeci.
Priao sam joj. ak mi ni smrad sredstava za ienje i dezinfekciju nije onemoguio da osjetim miris masne
kose, coca-cole, vakae gume i okolade. apnuo sam joj u uho: - Gdje je? Samo mi pokai.
Uperio sam snop svjetlosti prema zidovima, a Kelly je pokazala podnu letvicu iza vrata. To je bilo izvrsno; inilo
se da je sve na svome mjestu.
Odmah sam poeo drvenu letvicu odvijaem odvajati od zida. Kraj kue je prolo neko vozilo, a uo sam i
smijeh iz policijskog automobila - vjerojatno na raun kontrole. Zacijelo su ondje samo da bi sprijeili pristup
radoznalcima. Svi su izgledi da e kuu uskoro sruiti. Tko bi elio kupiti kuu u kojoj je umorena cijela obitelj?
Moda e je pretvoriti u memorijalni park ili tako neto.
Drao sam Kelly uza se; elio sam je ohrabriti. Zanimalo ju je to se dogaa, a ja sam joj se tu i tamo osmjehnuo
kako bih joj pokazao da je sve u redu.
Letvica je tiho zakripala i poela poputati. Skinuo sam je i odloio ustranu. Tada sam se ponovno sagnuo i
snopom svjetlosti osvijetlio unutranjost. Zablistao je metal. U zid je bila ugraena kutija od otprilike jednog
kvadratnog decimetra. Imala je ifriranu bravu. Otkrivanje ifre moglo bi potrajati satima.
Izvadio sam crnu lisnicu i dao se na posao. Nastojao sam se sjetiti da joj se s vremena na vrijeme osmjehnem i
tako joj stavim do znanja da to nee potrajati, ali vidio sam da postaje nemirna. Prolo je deset minuta. Petnaest.
Dvadeset. Konano joj je sve to dodijalo. Glasnim je aptom ljutito rekla: - to je s mojim medvjediima?
- ! - Stavio sam joj prst na usne. - Policija! - Zapravo sam elio rei: Jebe medvjedie; uzet emo ih kad
budem spreman. Nastavio sam istraivati ifru.
Uslijedila je stanka, a zatim vie nije aptala. - Ali rekao si!
To je trebalo presjei. Oito povremeni smijeak nije dovoljan. Okrenuo sam se k njoj i siknuo: - Uzet emo ih
kasnije! Sad umukni!
Zabezeknula se, ali je djelovalo.
S deifriranjem sam imao mnogo sree. Ba sam zavrio, spremio alat i otvarao kutiju kad je Kelly tiho
zastenjala. - Ne svia mi se ovdje, Nick. Sve se promijenilo.
Okrenuo sam se, pograbio je i pokrio joj rukom usta. - Za boga miloga, umukni! - To nije oekivala, ali nisam
imao vremena objanjavati.
I dalje joj drei ruku na ustima, podigao sam je i poao do prozora. Oslukivao sam i ekao, ali nita se nije
ulo. Samo malo zadirkivanja i smijeha, te kranja radija.
Meutim, kad sam se okrenuo, zauo se kratak, otar metalni zvuk.

106

Tada, u djeliu sekunde, nita.

Zatim je sa stola pao Kevov kositreni dra za olovke, tresnuo na goli pod i izazvao glasni prasak. Buka nije
prestajala jer su se komadii i olovke razletjeli na sve strane. Kad sam se okretao, Kellvn je kaputi zacijelo
zapeo za olovke i povukao dra sa stola.
Znao sam da je zvuk dvadeset puta pojaan u mojoj glavi, ali sam takoer znao da su ga sigurno uli i vani.
Kelly je izabrala taj trenutak da pone stvarati probleme, ali nisam imao vremena za to. Jednostavno sam je
ondje ostavio, priao vratima i sluao kako se otvaraju vrata automobila i naglo pojaava razina radioveze.
Izvukao sam pitolj i provjerio je li napunjen, a tada sam iziao iz radne sobe. U tri koraka preao sam hodnik i
uao u kuhinju. Zatvorio sam vrata za sobom, nekoliko puta duboko udahnuo i priekao.
Ulazna su se vrata otvorila pa sam uo da su obojica ula u predvorje. Zauo se kljocaj i svjetlo se prosulo ispod
kuhinjskih vrata.
Zatim koraci i nervozno disanje s druge strane vrata, te zveckanje kljueva na pojasu.
uo sam kako se otvaraju vrata radne sobe. Potom napola povik i napola apat: - Melvine, Melvine, ovamo!
- Evo me!
Znao sam da je to moj trenutak. Podigao sam pitolj u poloaj za gaanje, uhvatio kvaku i lagano je okrenuo.
Preao sam u hodnik.
Melvin se nalazio na vratima radne sobe, leima okrenut prema meni. Bio je mlad i srednje grae. Priao sam
mu velikim koracima, lijevom ga rukom pograbio za elo, povukao mu glavu unatrag i zabio mu cijev pitolja u
vrat. Vrlo kontroliranim glasom, koji nije imao nikakve veze s mojim osjeajima, rekao sam: - Baci oruje,
Melvine. Nemoj se zajebavati. Odmah ga baci.
Melvin spusti ruku niz tijelo, a pitolj padne na pod.
Nisam mogao vidjeti je li onaj drugi izvukao pitolj ili nije. U radnoj sobi je jo uvijek bilo mrano. Njihova
baterijska svjetiljka nije pomagala. Melvin i ja spreavali smo prodiranje svjetla iz predvorja. Nadao sam se da je
ve spremio pitolj u futrolu jer su ih obuavali da ne smiju prestraiti djecu. to se njega tie, u sobi je bilo
samo dijete.
Viknuo sam: - Upali svjetlo, Kelly; sada!
Nita se nije dogodilo.
- Kelly, upali svjetlo. - uo sam kako nam se pribliavaju sitni koraci. Uslijedio je kljocaj i svjetlo se upalilo.
- Sada ekaj tamo. - Vidio sam da su joj oi oteene i crvene. U sobi je stajao Michelin Man. Zasigurno je
imao devedeset
pet kilograma, a po njegovu izgledu zakljuio sam da mu preostaje samo nekoliko godina do mirovine. Pitolj
mu je bio u futroli, ali je ruku spustio dolje.
- Ne ini to! - rekoh. - Reci mu, Melvine. - Gurnuo sam cijev u njegov vrat.
- Gotov sam, Rone - ree Melvin.
- Rone, nemoj se igrati. Nema smisla poginuti radi ovoga. Ne isplati se, ne samo radi ovoga.
Vidio sam da je Ron prilino uzbuen. Razmiljao je o svojoj eni, hipoteci i izgledima da vidi jo jednu vreicu
utipaka.
Melvinov je radio oivio. Kontrola prasne: - Jedinica ezdeset dva, Jedinica ezdeset dva. ujete li me? - Zvuilo
je poput naredbe, a ne pitanja. Zacijelo je sjajno biti u braku s njom.
- To ste vi, zar ne, Melvine? - rekoh.
- Da, gospodine, to smo mi.
- Melvine, reci im da je sve u redu. - Zabio sam cijev malo jae u njegov vrat kako'bih naglasio svoje rijei. Otpustio sam konicu, Melvine, a moj je prst na okidau. Samo im reci da je sve u redu. Ne isplati se, prijatelju.
- Ja u to uiniti - izlane Ron.
Jo jedna naredba: - Jedinica ezdeset dva, javite se.
- Podigni desnu ruku u zrak i uzmi radio lijevom - rekoh. -Kelly, budi posve tiha, u redu?
Kimnula je. Ron pritisne tipku na radiju. - Halo, kontrola. Provjerili smo. Sve je u redu.
- Primljeno, Jedinica ezdeset dva, va izvjetaj zapisan u 22:13. Ron prekine vezu.
Kelly je odmah nastavila plakati i spustila se na pod. Ja sam se nalazio na vratima s pitoljem uperenim u
Melvinov vrat, a Ron, koji je jo uvijek imao oruje u futroli, gledao je u mene iz sredine sobe.
- Ovako to ide, Rone, ako ne bude potivao pravila igre, Melvin e umrijeti; a zatim e i ti umrijeti. Razumije
li me?
Ron kimne.
- U redu, Rone, okreni se. Posluao je.
- Spusti se na koljena.
Uinio je to. Bio je malo vie od metra udaljen od Kelly, ali ako ona ostane gdje jest, nee biti na vatrenoj liniji.
Melvin se obilno znojio. Ruka mi je klizila po njegovu elu. ak je nekoliko kapi klizilo niz navlaku pitolja.
Koulja mu je bila tako mokra da sam kroz nju nazirao obrise neprobojnog prsluka.
- Rone - rekoh - elim da lijevom rukom izvadi pitolj iz futrole. Vrlo polako, samo palcem i srednjim prstom.
Zatim ga premjesti na lijevu stranu i baci ga na pod. Razumije li me, Rone?

107

Ron kimne.
- Reci mu, Melvine - rekoh - reci mu neka se ne zajebava.
- Nemoj se zajebavati, Rone.
Ron je oprezno i polako izvadio pitolj iz futrole i spustio ga na pod.
- Sad elim da lijevom rukom uzme svoje lisiine i baci ih iza sebe. Razumije?
Ron poslua. Skrenuo sam svoju pozornost na Melvina koji je poeo drhtati. Tiho sam mu rekao u uho: - Ne boj
se, preivjet e. Svojim e unucima priati o ovome. Samo uini tono kako ti kaem. Razumije?
Kimnuo je.
Okrenuo sam se Ronu i rekao: - Sad legni, Rone. Licem na pod.
Ron se ispruio na podu i sad je bio pod kontrolom. - Melvine, rekoh - sad u koraknuti unatrag i ovaj e se
pitolj maknuti s tvog vrata, ali e ti i dalje biti uperen u glavu pa se nemoj nepotrebno junaiti. Kad se maknem,
rei u ti da klekne. Razumije li me?
Kimnuo je, a ja sam hitro koraknuo unatrag. elio sam se odmah dovoljno odmaknuti od njega; nisam elio da
napravi neku herojsku piruetu kako bi pograbio moj pitolj ili mi ga izbio iz ruke.
- U redu, sada klekni, a zatim legni. Ba kao i Ron. Sad stavi ruku kraj Ronove.
Sad su obojica leala na podu, a podlaktice su im se doticale. Primaknuo sam im se, uzeo lisiine, cijev pitolja
zabio u Melvinovo uho i njegov lijevi zglavak vezao za Ronov desni. Potom sam uzeo Melvinove lisiine,
koraknuo unatrag i rekao: - elim da okrenete tijela i slobodne ruke pomaknete tako da i njih veem. Obojica me
razumijete? Vjerujte mi, momci, elim da sve ovo to prije zavri. Samo elim otii odavde.
Dovrio sam posao. Konano sam imao potpunu kontrolu nad obojicom. Uzeo sam njihove lisnice i ubacio ih u
torbu. Uzeo sam Melvinov radio i zadrao ga uza se, a iz Ronova sam izvadio bateriju i bacio je u torbu.
Istodobno sam izvadio rolu ljepljive trake. Poeo sam s njihovim nogama, a na koncu sam im i glave privezao
zajedno. Jednu sam traku stavio oko njihovih vratova i jednu oko njihovih usta. Provjerio sam diu li obojica
kroz nos, a zatim sam ih odvukao u hodnik - to nije bilo nimalo lako, ali nisam elio da vide to u dalje raditi.
Pogledao sam Kelly stisnutu uza zid radne sobe. Izgledala je patetino. Ovo je zacijelo bilo uasno za nju. Toliko
se radovala dolasku kui, a samo je otkrila da to nije ono to je oekivala. Nije rije samo o tome da nema
njezine obitelji; sve to joj je bilo poznato natopljeno je kemijskim sredstvima, gurnuto ustranu ili je jednostavno
nestalo.
uo sam vlastiti glas: - Poi pogledati jesu li tvoji medvjedii u sobi.
Okrenula se i potrala, a ja sam uo kako skae uza stube, sada bez saga.
Vratio sam se u radnu sobu, unuo kraj letvice i napokon otvorio kutiju. Unutra se nalazila, jedna jedina
disketa.
Vratio sam stolicu kraj stola i podigao PC. Uskoro je ve radio. Nije bilo lozinke za zatitu, vjerojatno namjerno.
Ako se neto dogodi Kevu, sigurno bi elio da cijeli svijet proita ono to je na disketi.
Otvorio sam nekoliko razliitih datoteka, ali nisam naao nita zanimljivo. Tada sam naao datoteku pod
nazivom Flavius i znao da sam otkrio ono glavno. To je bilo ifrirano ime gibraltarske operacije.
Poeo sam itati. Kev je otkrio uglavnom ono isto to mi je ispriao Big Al - da je PIRA-ina veza s kartelima
poela kad su za Kolumbijce krijumarili drogu kroz sjevernu Afriku u Gibraltar, radi raspaavanja u
panjolskoj i ostalim dijelovima Evrope. PIRA je dobro obavljala posao, a karteli su izvrsno plaaji.
Uskoro je PIRA takoer poela koristiti trgovinu drogom za obogaivanje vlastitih novanih fondova, onih to ih
je prikupljao Noraid u SAD-u. Radilo se o velikim svotama; Kevove brojke pokazivale su da je Sinn Fein
zaraivao vie od 500 000 funti godinje.
Daljinsko upravljanje
Taj su novac zatim ulagali u narkotike, krijumarili ih u Evropu, a zaradu ulagali u oruje i eksplozive u
zemljama starog istonog bloka. To je bio poslovni brak sklopljen na nebu; PIRA je imala drogu, a Istok je imao
oruje. Raspad SSSR-a i jaanje ruske mafije nije moglo doi u pogodnije vrijeme.
Morao sam se pokrenuti i nastaviti s poslom. Nisam mogao jednostavno sjediti i itati. Nalazio sam se u kui s
dvojicom policajaca i jednom vrlo uznemirenom djevojicom. Izvadio sam disketu i spremio je u dep jakne.
Kontrola iz pakla ponovno se oglasila. - Jedinica ezdeset dva, ujete li me?
Sranje.
Poao sam u hodnik. - Rone, vrijeme je da neto kae.
Ron me je pogledao, a ja sam znao da e me zajebati. Lice mu je bilo olienje prkosa. Priao sam im i skinuo
ljepljivu traku s njihovih usta. Ron je prvi progovorio. - Ti se javi jer mi ne moemo. Nee nas ubiti, ne radi
toga.
Kontrola je za oktavu povisila glas. - Jedinica ezdeset dva!
Ron je imao pravo.
- Kelly! Kelly! Gdje si?
- Dolazim, ba sam nala Rickvja.
Koraknuo sam natrag preko moja dva nova prijatelja i poao prema Kelly koja je silazila stubitem. Nisam imao
vremena za suosjeanje i ljubaznost. - Stavi kaputi i cipele, brzo!

108

Skupio sam svu opremu, obuo tenisice i provjerio da ljepljiva traka ne gui Rona i Melvina. Obojica su djelovali
prilino zadovoljni sami sobom, ali su jo uvijek pokuavali smisliti dobru ispriku za stanje u kojem se nalaze.
Otili smo istim putem kojim smo doli. vrsto sam je drao za ruku i uglavnom je vukao za sobom, a jednim
sam okom dobro pazio na Jenny i Rickvja. Nisam elio da susjedi uju vriskove zbog izgubljenih medvjedia.
Dok smo se vozili, uline su svjetiljke obasjavale stranji dio automobila pa sam je mogao vidjeti u retrovizoru.
Djelovala je jadno oteenih i vlanih oiju. Imala je svako pravo na tugu. Bila je dovoljno pametna da shvati
kako je ovo vjerojatno zadnji put to je kroila u kuu. To vie nije njezin dom. Sad je ista kao i ja. Nijedno od
nas dvoje nema dom.
Vidio sam putokaze za aerodrom Dulles i pritisnuo papuicu gasa. Nije mi bilo ni nakraj pameti riskirati jo
jednu vonju natrag do Floride.
35.
Stigao sam do prilazne ceste za aerodrom i zaputio se prema ekonomskom parkiralitu. Dopustio sam si
iskrivljeni smijeak; ako se ovo nastavi, uskoro e biti puno mojih ukradenih automobila. Dok sam uzimao
karticu iz aparata, na ruku mi je palo nekoliko kinih kapi, a do trenutka kad smo se parkirali na krovu se ulo
tiho udaranje kiice.
Ron i Melvin mogli su me dovesti u vezu s automobilom jer sam se onuda provezao. Moda su ih ve nali pa su
razaslali informaciju o registracijskom broju. Po tom pitanju nisam mogao mnogo uiniti, ve samo biti miran i
nadati se da e nas gomila automobila i kia prikriti. Bilo je doista prerano da se dijete kree zranom lukom s
odraslim mukarcem ije je lice puno krasta.
Okrenuo sam se na sjedalu i rekao: - Je li ti dobro, Kelly? ao mi je to sam morao vikati, ali odrasli katkad
moraju biti doista otri s djecom.
Gledala je medvjedia, cupkala mu krzno i durila se.
- Ti nisi zloesta djevojica - rekoh - i ao mi je to sam te korio. Nisam zapravo tako mislio, ve sam se samo
previe uzbudio.
Polako je kimnula glavom i dalje se igrajui plianim prijateljem. - eli li poi u Englesku?
Podigla je glavu. Nita nije rekla, ali ja sam to shvatio kao potvrdan odgovor.
- To je dobro jer bih i ja elio da poe sa mnom. Bila si doista dobra djevojica i uvijek ini sve to ti se kae.
Hoe li mi opet pomoi?
Slegnula je ramenima. Nagnuo sam se preko naslona, uzeo drugog medvjedica i protrljao ga uz njezin obraz. Jenny i Ricky e nam takoer pomoi. to misli o tome?
Nevoljko je kimnula glavom.
- Najprije moramo srediti torbu.
Preao sam na stranje sjedalo, stavio torbu izmeu nas i otvorio je. - to misli, to bismo trebali izvaditi?
Tono sam znao to emo izvaditi; sve osim fotografske plahte i higijenskih potreptina jer nam je sada samo to
potrebno. - to ti se ini? - rekoh. - Je li to sve? - Kelly je kimnula i sloila se, kao da je sve osobno pakirala.
Sve to nisam kanio ponijeti stavio sam u prtljanik. Kia je sad jae padala. Ponovno sam sjeo uz nju i izvadio
plahtu. - Moramo ovdje ekati jo nekoliko sati. Prerano je za odlazak u zranu luku. Moe malo odspavati ako
eli.
Od torbe sam joj napravio jastuk. - Evo, tako je bolje, uzmi Jenny i Rickvja.
Pogledala me i nasmijeila se. Ponovno smo postali prijatelji.
- Nee ponovno otii, zar ne, Nick?
Ovaj put sam joj rekao istinu. - Ne, neto u raditi. Ti samo spavaj. Nikamo ne idem. - Iziao sam i ponovno sjeo
sprijeda. Stavio sam laptop na koljena i podigao ekran. Provjerio sam jesu li kljuevi u bravi i mogu li s lakoom
uhvatiti volan. Morao sam biti spreman odmah krenuti ako nas opaze.
Ukljuio sam kompjutor, a ekran je osvijetlio unutranjost automobila. Ubacio sam Kevovu disketu. Jedva sam
ekao da vidim ostatak njegova izvjetaja, ali najprije sam, kao dodatnu zatitu, snimio sve u laptop. Dok sam
ekao, tiho sam rekao: - Kelly? -Nisam dobio odgovor. Blagi ritam kie uinio je svoje.
Nastavio sam itati ondje gdje sam ranije prekinuo. Znao sam da je Gibraltar uvijek bio centar za meunarodnu
trgovinu drogom, pranje novca i krijumarenje, ali inilo se da ga je godine 1987. panjolska jo uvijek eljela
dobiti natrag, ali je takoer eljela da Britanci prekinu trgovinu drogom. Thatcheriina vlada rekla je Gibraltaru
neka to sredi, ali snani gliseri jo uvijek su prevozili drogu iz sjeverne Afrike. Britanci su zaprijetili da e
preuzeti izravnu kontrolu nad kolonijom ukoliko trgovina ne prestane, a istodobno su naredili posve ilegalnu
operaciju protiv slubenika policije i vlade za koje su sumnjali da su u to upleteni. Momci koji su se time bavili
shvatili su poruku i odjednom prestali suraivati s PIRA-om i svima ostalima.
Moje su oi bile bre od mojih misli.
Zatvaranje gibraltarskog puta bilo je jako dobro za rat protiv korupcije, ali Kolumbijci su se prilino naljutili.
Velika je trgovinska arterija presjeena, a oni su je eljeli ponovno uspostaviti. Prema Kevovim otkriima,
odluili su da je potrebno pokazati mo. eljeli su da se u Gibraltaru postave bombe kao upozorenje
slubenicima da bi morali ponovno suraivati, a PIRA-i su naredili da to uini.

109

PIRA je tu imala problem. eljeli su da se put droge ponovno otvori jednako kao i Kolumbijci, ali nakon poraza
u Enniskillenu nisu mogli riskirati. Ako ubiju jo civila koji nisu graani Velike Britanije, prijeti im daleko ea
meunarodna osuda. Odbili su to uiniti.
Iz dokaza to ih je Kev prikupio vidjelo se da je odgovor kartela bio jasan: ili e PIRA postaviti bombu u
Gibraltaru ili e oni prebaciti trgovinu drogom protestantskom UVF-u. Za PIRA-u je to bilo vrlo loe.
PIRA-in stoer naao je rjeenje, a dok sam itao dalje, morao sam im se diviti. Ludi Danny McCann ve je
bio izbaen iz PIRA-e i ponovno primljen natrag protiv volje Gerrvja Adamsa. Mairead Farrell je nakon smrti
svog momka postala previe fanatina za vlastito dobro - komadi drutvene rune granate, tako ju je opisao
Simmonds. PIRA-in plan bio je poslati u Gibraltar dvoje terorista, za koje bi bili sretni da ih vie nikad ne vide,
zajedno sa Seanom Savageom koji je samo bio tako zle sree da pripada istoj aktivnoj jedinici.
Ekipa je dobila tehnologiju i semtex za bombu, ali im je reeno da je moraju ostaviti u panjolskoj dok ne obave
izvianje i probe. Rekli su im neka je unesu tek nakon to automobil za blokiranje bude na svome mjestu, kako
bi bili sigurni da je bomba postavljena na pravo mjesto. PIRA je tada teroristima dala krivotvorene putovnice i
dopustila da informacija o tome procuri vlastima u Londonu. eljeli su da Britanci reagiraju i sprijee aktiviranje
bombe. Britanci bi uhitili troje terorista, a PIRA bi kartelima tvrdila da su dali sve od sebe.
Nama su rekli o aktivnoj jedinici, ali, koliko se sjeam, nisu spominjali automobil za blokiranje i rekli su da e
bombu aktivirati runi detonator. Zadnje dvije informacije znaile su da McCann, Farrelica i Savage nisu imali
nikakvih izgleda. Bili su mrtvi od trenutka kad smo mi informirani da je bomba postavljena, jer bilo je
neminovno da jedan od njih uini neki pokret rukom koji se moe protumaiti kao pokuaj detoniranja naprave.
Ja sigurno ne bih riskirao i pomislio da Savage samo eli uzeti paketi bombona, a oito nije ni Euan kad je
poeo sukob s McCannom i Farrelicom. Prema Patovim besmrtnim rijeima: Bolje da ti sude dvanaestorica nego
da te nose estorica.
Na ekranu se pojavilo upozorenje da mi ponestaje struje te se moram ukljuiti na drugi izvor. Jebi ga! elio sam
itati dalje. itao sam to sam bre mogao, preskaui dijelove teksta, ali tako da ipak uhvatim smisao.
Iako nije bilo bombe, karteli su smatrali da njihovi irski lakaji surauju. Na kraju krajeva, troje njihovih ljudi je
poginulo u pokuaju. PIRA je nastavila trgovati s Kolumbijcima iako je, kako je Big Al rekao, droga otad
putovala kroz Junu Afriku i panjolsku.
PIRA je bila ushiena. Rijeili su se dvoje problematinih lanova, ne ba onako kako su namjeravali, ali
stvorena su tri muenika, a njihova stvar je kod kue ojaala pa je poelo stizati vie dolara, od irskih
Amerikanaca. Samo su Britanci ostali kao poTSsle kokoi, ali bez obzira koliko je meunarodna zajednica javno
osuivala ubojstva, potajno se veina efova drava divila Thatcherinu odlunom stavu protiv terorizma.
Jebi ga. Pojavilo se jo jedno upozorenje, ali ovog puta je pisalo da odmah moram potraiti vanjski izvor struje.
Frustrirano sam iskljuio laptop i spremio ga. elio sam znati vie. Istodobno sam osjeao veliko uzbuenje.
Ako s ovim uspijemo stii u Veliku Britaniju, moi u se nositi sa Simmondsom.
Bilo je tri i pol ujutro. Nismo imali to raditi, osim ekati jo nekoliko sati, dok ne krene prvi val slijetanja i
uzlijetanja te tako stvori dovoljno vreve u kojoj se mogu izgubiti mukarac s krastama na licu i sedmogodinja
djevojica.
Malo sam spustio naslon sjedala i pokuao udobno namjestiti vrat, ali se nisam mogao opustiti. Misli su mi jurile
glavom. Cijela je operacija u Gibraltaru bila namjejtjdjka_kako bi PIRA i Kolumbijci mogli i dalje zaraivati. U
"redu, ali kako se Kev i ja uklapamo u sve te dogaaje? Leao sam i sluao kako kia udara po krovu automobila.
Za Euana i mene sve je poelo 3. oujka, manje od tjedan dana prije ubojstava. Obojica smo bili na razliitim
zadacima s druge strane oceana. Pokupili su nas i poslali u Lisburn, stoer britanske vojske u Sjevernoj Irskoj.
Odatle nas je helikopter puma brzo prebacio do Stirling Linesa u Herefordu, Engleska, sjedite SAS-a.
Odmah su nas poveli u stoer Pukovnije, a im sam ugledao porculanske alice i kekse ispred prostorije za
sastanak, znao sam da se priprema neto veliko. Kad se to zadnji put dogodilo, ondje je bio i premijer.
Prostorija je bila u polumraku i puna ljudi. Iza uzvienja nalazilo se veliko platno, a stolice su bile postavljene u
redovima da bi svi dobro vidjeli.
Traili smo mjesta za sjedenje kad sam zauo: - Hej, ovamo, mokljane!
Kev i Slack Pat sjedili su i pili aj. S njima su bila druga dva lana njihove ekipe, Geoff i Steve. Svi su bili iz A
eskadrona i est mjeseci pripadali jedinici za suzbijanje terorizma.
Euan se okrenuo Kevu i pitao: - Zna li kakav je ovo zadatak?
- Kreemo u Gibraltar, ovjee. PIRA kani postaviti bombu.
Zapovjednik se popeo na uzvienje, a u prostoriji je zavladala tiina. - Dva problema - rekao je. - Prvo, premalo
vremena. Kreete odmah nakon ovog sastanka. Drugo, nedostatak sigurnih informacija. Meutim, Povjerenstvo
za zajednike operacije eli da se Pukovnija rasporedi. Dobit ete sve informacije to ih sada imamo, te one to
stignu tijekom vaeg leta i kad ve budete na terenu.
Pomislio sam: Koga vraga Euan i ja ovdje radimo? Sigurno je da bi za nas kao operativce Deta bilo
protuzakonito raditi izvan Sjeverne Irske. Nita nisam rekao; da sam poeo postavljati pitanja, moda bi me
vratili natrag pa bih propustio akciju.
Osvrnuo sam se naokolo i vidio lanove stoera, operativnog asnika i svjetsku zalihu obavjetajaca. Posljednji

110

lan ekipe bio je strunjak za demontiranje bombi pridruen ekipi za suzbijanje terorizma.
Netko koga nikad ranije nisam vidio zaputio se prema uzvienju, sa alicom u jednoj ruci i keksima u drugoj.
Stao je s desne strane uzvienja, do govornice. Kraj nogu mu se nalazila malena putna torba.
- Zovem se Simmonds i iz Londona upravljam obavjetajnom slubom u Sjevernoj Irskoj. Ljudi koji stoje iza
vas su pripadnici vojnih i drugih obavjetajnih slubi. Najprije, vrlo kratak opis dogaaja to su nas danas sve
doveli ovamo.
Sudei po torbi, inilo se da e i on poi s nama. Svjetla su ugaena, a projektor za dijaslike osvijetlio je platno
iza njega.
- Prole godine - govorio je - saznali smo da se jedna PIRA-ina ekipa smjestila u junoj panjolskoj.
Uhvatili smo potu iz panjolske upuenu na adrese poznatih terorista, a nali smo razglednicu od
Seana Savagea iz Coste del Sol.
Na platnu se pojavila dijaslika terorista. - Na je Sean - rekao je Simmonds i ovla se osmjehnuo - rekao mami i
tati da radi u inozemstvu. Kad smo to proitali, oglasila su se zvona za uzbunu jer je mladi Sean najbolji za
izradu bombi.
Pokuava li biti duhovit? Ne, ne izgleda takav.
- Tada su u studenom dva ovjeka prola kroz madridsku zranu luku na svom putu iz Malage u Dublin. Imali
su irske putovnice, a panjolci su tijekom rutinske provjere poslali podatke u Madrid odakle su fotografije stigle
u London. Pokazalo se da su obje putovnice lane.
U sebi sam pomislio kako su glupo izabrali vrijeme. Teroristiki incidenti u Sjevernoj Irskoj obino su se
smanjivali tijekom ljetnih mjeseci kad su pripadnici PIRA-e vodili svoje ene i djecu u Torre-molinos na dva
tjedna sunca i pijeska. Smijeno je da se pripadnici RUC-a takoer odmaraju u istim mjestima pa su se susretali
u lokalima. Putujui u panjolsku izvan turistike sezone ta su dvojica privukla pozornost na sebe; da su kroz
Malagu proli tijekom sezone godinjih odmora, moda bi ostali nezapaeni.
Pokazalo se da je jedan od vlasnika lane putovnice bio Sean Savage, ali identitet drugog ovjeka uznemirio je
duhove.
Simmonds je pokazao sljedeu dijasliku. - Daniel Martin McCann. Siguran sam da o njemu znate vie nego ja. Njegov je smijeak pobijao ono to je rekao.
- Ludi Danny doista je zasluio svoj nadimak. Povezan je s dvadeset est ubojstava, esto su ga uhiivali, ali
je odsjedio samo dvije godine.
Za Tvrtku, nastavio je Simmonds, kombinacija McCanna i Savagea u Costi del Sol mogla je znaiti jednu od
dvije stvari: ili e PIRA napasti britanski cilj na panjolskom tlu, ili e izvriti napad na Gibraltar. - Jedno je bilo
sigurno - rekao je Simmonds nisu poli onamo kako bi dobili malo boje.
Konano se zauo smijeh. Vidio sam da se Simmondsu to svialo, kao da je uvjebavao svoje primjedbe kako bi
ih ubacio u pravom trenutku. Unato tome, ovjek mi se poeo sviati. Ne dogaa se esto da se ljudi ale na
ovako vanim sastancima.
Na platnu se pojavila dijaslika plana grada Gibraltara. Sluao sam ga, ali sam istodobno razmiljao o danima
godine 1970. kad sam ondje bio kao pripadnik pjeatva. Sjajno sam se proveo.
- Gibraltar je lagan cilj - rekao je Simmonds. - Ima nekoliko potencijalnih lokacija za bombu, kao to je
guvernerova rezidencija ili sudnice, ali naa je procjena da je najvjerojatniji cilj pukovnijski garnizon, Royal
Anglians. Svakog utorka ujutro orkestar 1. bataljuna odrava paradu na ceremoniji mijenjanja strae. Ondje se
lako moe sakriti bomba u automobilu.
Mogao je dodati da bi, s gledita terorista, to bila gotovo savrena lokacija. Zbog tijesnog prostora, eksplozija bi
bila jaa i stoga uinkovitija.
Zbog toga smo 11. prosinca otkazali ceremoniju. Lokalni mediji objavili su da straarnicu guvernerove
rezidencije treba hitno preurediti. Zapravo nam je trebalo vremena za prikupljanje daljnjih informacija kako
bismo sprijeili da je doista treba iznova graditi.
Ne onako dobar kao prethodni, ali ipak se zauo prigueni
smijeh.
Lokalna policija tada je dobila pojaanje iz Engleske, a nadzor je dao rezultate. Kad je 23. veljae ceremonija
ponovno poela, jedna je ena, navodno na odmoru na Costi del Sol, doputovala onamo i fotografirala paradu.
Potajice su je provjerili te je otkriveno da putuje s ukradenom irskom putovnicom.
- Idueg je tjedna ponovno bila ondje, ali je ovaj put hodala za orkestrom dok su stupali prema trgu. ak je i
netko od mjesnih klipana mogao shvatiti da izvia prije dolaska aktivne jedinice.
Ponovno je odjeknuo smijeh. Opet mu je uspjelo! Nisam bio siguran smijemo li se mi njegovim alama ili samoj
injenici da ih stalno izvaljuje. Tko je, dovraga, taj ovjek? Ovo je trebao biti jedan od najozbiljnijih sastanaka
uope. Ili^mu je jednostavno bilo svejedno, ili je toliko moan da nitko nee izustiti ni rije protiv njega. Bez
obzira o emu je rije, ve sam tada znao da e njegovo sudjelovanje u gibraltarskoj akciji biti veliki plus.
Simmonds se prestao smijeiti. - Nai obavjetajci kau da bi bomba trebala eksplodirati tijekom ovoga tjedna.
Meutim, nema nikakva znaka da se McCann ili Savage pripremaju otii iz Belfasta.

111

Imao je pravo. Obojicu sam veer ranije vidio ispred bara u Falls Roadu. Nisu mi izgledali ba previe pripravni
za akciju. Za ovako neto morali bi se prilino dugo pripremati - ili je moda to bio dio priprema, posljednji
veernji izlazak prije odlaska na zadatak.
- Tu imamo nekoliko problema nastavio je. Sad je govorio bez biljeki. Je li to znailo da vie nee biti
dosjetki? U svakom sluaju, glas mu je postao otriji.
- to nam je initi s tim ljudima? Pokuamo li prerano krenuti na njih, ostale PIRA-ine ekipe ostat e slobodne i
moi e aktivirati bombu. U svakom sluaju, ukoliko aktivna jedinica proe kroz zranu luku u Malagi i do
posljednjeg trenutka ostane na panjolskom teritoriju, nema nikakva jamstva da e ih panjolci izruiti, ne samo
zbog nesuglasica s Velikom Britanijom oko Gibraltara, ve i zato to se optunica protiv njih moe temeljiti
samo na uroti, a to je prilino nesigurno.
- Dakle, gospodo, moramo ih uhititi u Gibraltaru. Platno je opustjelo, a samo je lampica na govornici
osvjetljavala njegovo lice. - To nam daje tri mogunosti. Prva je uhititi ih im prijeu granicu iz panjolske. To
je lake rei nego uiniti; ne moemo znati u kakvom e se vozilu nalaziti. Imali bismo samo deset do petnaest
sekundi za obavljanje pozitivne identifikacije i uhienja, to nije nimalo lako, pogotovo ako sjede u automobilu i
vjerojatno su naoruani.
- Druga mogunost je uhititi ekipu kad se nae u podruju trga, ali to opet ovisi o prethodnom upozorenju i
pozitivnoj identifikaciji, te o tome jesu li svi zajedno kraj naprave za aktiviranje bombe. Stoga smo se zasad
odluili za treu mogunost, i to je razlog naeg dananjeg sastanka.
Otpio je gutljaj aja i zamolio da upale svjetla.
- Sluba sigurnosti postavit e ekipe za motrenje iji e zadatak biti javiti im PIRA-ini ljudi prijeu u Gibraltar.
- Gledao je svaku grupu dok je govorio. - Dva vojnika koji su upravo stigli iz provincije moraju potvrditi
identitet prije nego to civilne vlasti predaju operaciju vojnim snagama. etiri ovjeka iz vae ekipe za
suzbijanje terorizma obavit e uhienje, ali tek nakon to postave bombu.
Dva vojnika koji su upravo stigli iz provincije. Sad sam shvatio. To smo Euan i ja.
- Kad ih uhitimo - nastavio je Simmonds - treba ih predati civilnim vlastima. Naravno, ekipa e biti zatiena od
pojavljivanja na sudu. Dva operativca iz provincije nee, ponavljam, nee obaviti uhienje niti se uputati u
sukob. Razumijete zato tako mora biti?
Osmjehnuo se. - Mislim da je to dovoljno, gospodo. - Pogledao je Franka, zapovjednika. - Francis, koliko sam
shvatio, za deset minuta letimo za RAF Lvneham kako bismo se ukrcali u hercules?
Malo vie od tri sata kasnije sjedio sam u C130 s Euanom koji se zabrinjavao zbog crne mrlje na svojim novim
tenisicama. Kev je provjeravao oruje i streljivo, te ono to je po meni jo vanije, medicinsku opremu. Ako me
pogode, elio bih da mi se to prije prui prva pomo.
Sletjeli smo oko jedanaest i trideset uveer u utorak, 3. oujka. Cijeli je Gibraltar jo uvijek bio budan; posvuda
su bila upaljena svjetla. Preli smo na vojno podruje gdje su ekali kamioni kako bi nas brzo i bez guve
odvezli.
Naa operativna baza nalazila se na Brodu Njezina Velianstva Rooke, u pomorskoj bazi Kraljevske mornarice.
Dodijelili su nam est soba u stambenom bloku, pa smo ih pretvorili u neku vrstu stana, s vlastitom kuhinjom i
operativnim centrom. Kabeli su vodili na sve strane, telefoni su zvonili, ljudi su trali naokolo u trenirkama ili
trapericama, testirajui radiovezu i satelitske komunikacije.
Usred guve Simmonds je rekao: - Obavjetajna sluba kae da bi mogao postojati trei lan ekipe, vjerojatno
zapovjednik. Rije je o eni po imenu Mairead Farrell. Fotografije e stii u roku od jednog sata, ali evo
nekoliko podataka. Ona je posebno opasna osoba - zastao je kako bi savreno odabrao trenutak - srednja klasa,
trideset jedna godina, biva uenica kole pri samostanu.
Kad je smijeh zamro, ispriao nam je neto vie o njoj. Odsluila je zatvorsku kaznu u trajanju od deset godina
jer je godine 1976. postavila bombu u hotelu Conway, Belfast, ali im je putena na slobodu, odmah se javila na
dunost u PIRA-u. Na licu mu se pojavio jedva vidljiv osmijeh dok je objanjavao da se njezin ljubavnik,
Brendan Burns, nedavno raznio granatom.
Sastanak je zavrio, a mi smo naokolo traili neki napitak. Priao nam je vojnik i podijelio planove grada. Tvrtka ih je ve opazila -rekao je.
Dok smo gledali zemljovide, ovjek je nastavio: - Glavni putovi od granice do trga detaljno su obiljeeni, ostatak
grada prilino dobro, a u okolnim podrujima samo glavne toke.
Pozornije sam pogledao. Jebeni pakao! Trebalo je nauiti stotinjak koordinata prije nego aktivna jedinica prijee
granicu. Nisam znao to je tee, PIRA-ina ekipa ili domaa zadaa.
- Ima li pitanja, momci?
Kev je rekao: - Da, tri. Gdje emo spavati, gdje je zahod i je li netko stavio za aj?
Ujutro smo uzeli oruje i streljivo te poli na poligon. etvorica iz ekipe za suzbijanje terorizma imala su vlastite
pitolje. Mi smo imali pozajmljene - nai vlastiti jo uvijek su se nalazili u Derrvju. Iako to nije bilo ba tako
vano; ljudi misle da su momci iz Pukovnije fanatini kad je rije o njihovom oruju, ali nije tako. Ako znate da
e, kad povuete okida, pitolj otprve opaliti i meci pogoditi cilj, nemate razloga za pritube.
Kad smo stigli na poligon, svatko je radio svoje. Druga etvorica samo su eljela znati rade li njihovi magazini

112

kako treba i da pitolji nemaju nikakvo oteenje izazvano transportom. Euan i ja eljeli smo provjeriti isto, ali
takoer vidjeti kako se nae novo oruje ponaa na razliitim udaljenostima. Nakon to smo brzo ispalili sve
magazine kako bismo bili sigurni da sve funkcionira, pucali smo s udaljenosti od 5, 10, 15, 20 i 25 metara.
Smireno smo i polako gaali, a uvijek smo ciljali na isto mjesto i provjeravali kamo padaju meci sa svake
udaljenosti. Tako smo saznali kako moramo gaati, na primjer, s udaljenosti od 15 metara, a to je bilo u gornji
dio trupa. Zbog udaljenosti, prilino velike za pitolj, meci e padati nie i tako oboriti cilj. Svako je oruje
drukije, pa nam je trebao cijeli sat da budemo sigurni.
Kad smo zavrili, nismo rastavili oruje da bismo ga oistili. Zato bismo to inili kad znamo da savreno
funkcionira? Samo smo ugurali etku u dio koji ubacuje metak u cijev i uklonili ugljenu prainu.
Sljedei zadatak bio je prouiti plan grada i sve zapamtiti, te provjeriti radiovezu i otkriti ima li nedostupnih
podruja. Jo uvijek smo trali naokolo bavei se time kad se u dva poslije podne Alpha javio preko mree: Halo, svim jedinicama, odmah se vratite na ovu lokaciju.
Simmonds se ve nalazio u prostoriji za sastanke, a izgledao je kao ovjek pod pritiskom. Vjerojatno je, kao i mi
ostali, jako malo spavao. Imao je bradu staru dva dana, a kosa mu je strila na sve strane. Neto se sigurno
poelo dogaati; aparati i ljudi u pozadini stvarali su mnogo vie buke i strke. U rukama je imao dvadesetak
listova papira. Potrkalo mu je dodavao jo papira dok je govorio, a istodobno je nama dijelio kopije pravila
ponaanja na zadatku. Vidio sam da se operacija sada zove Flavius.
- Preostaje nam jo samo oko sat i pol do poetka akcije - rekao je. - Savage i McCann proli su kroz ured za
imigraciju na aerodromu u Malagi. Stigli su letom iz Pariza. Farrellica ih je doekala. Nemamo pojma kako je
onamo stigla. Ekipa je kompletna. Postoji samo jedan maleni problem; panjolci su ih izgubili kad su se ukrcali
u taksi. Kao mjeru opreza postavili smo ljude du granice. Nemam razloga pomisliti da nee izvriti planirani
napad.
Zastao je i pogledao nas svakoga posebno. - Upravo sam postao svjestan dviju vrlo bitnih informacija. Prvo,
teroristi nee upotrijebiti automobil za blokiranje kako bi rezervirali parkirno mjesto u ciljnom podruju.
Automobil za blokiranje znaio bi dva putovanja preko granice, a obavjetajna kae da nisu spremni toliko
riskirati. Stoga treba PIEA-ino vozilo, kada stigne, smatrati pravom stvari.
- Drugo, bombu e aktivirati runim daljinskim upravljaem; ele biti sigurni da e bomba eksplodirati u tono
odabranom trenutku. Zapamtite, gospodo, svaki lan njihove ekipe, ili svi oni, mogu imati takvu napravu za
aktiviranje bombe. Ta bomba ne smije eksplodirati. Mogla bi ugroziti stotine ivota.
Probudio me je zvuk motora i kotaa na asfaltu. Tek je prolo est ujutro. Spavao sam tri sata. Jo uvijek je bilo
mrano, a kia je gotovo prestala. Nagnuo sam se prema stranjem sjedalu. -Kelly, Kelly, vrijeme je da se
probudi. - Tiho je zastenjala. -Oh, u redu. Dolazim. - Sjela je i protrljala oi.
Rukavom sam je poeo dovoditi u red. Nisam elio da ue u zranu luku i neuredno izgleda. elio sam da
djelujemo dotjerano i zadovoljno poput Marie i Donnvja Osmonda na Prozacu.
Izili smo iz automobila, a ja sam ga zakljuao nakon to sam provjerio da na vidiku nema nieg privlanog.
Posljednje to bi mi sada trebalo je da neki uvar parkiralita opazi moju opremu za obijanje brava. Poli smo do
autobusne postaje i uskoro je stigao autobus to nas je odvezao do terminala za odlazak.
Terminal je izgledao kao bilo koji aerodrom u to doba jutra. Ve je dosta poslovnih ljudi stajalo ispred pultova
za karte i ekiranje prtljage. Neki su ljudi, uglavnom studenti, izgledali kao da ekaju letove za koje su prerano
stigli, pa su legli u vreama za spavanje rairenim preko tri ili etiri sjedala, a kraj njih su se nalazile dugake
naprtnjae. istai su poput zombija vukli strojeve za poliranje du poploanih podova.
Sa stalka na vrhu pominih stuba uzeo sam besplatni primjerak aerodromskog asopisa. Pogledavi vozni red
letova na posljednjoj stranici, vidio sam da je prvi mogui odlazak za Veliku Britaniju tek iza pet poslije podne.
Predstoji nam dugotrajno ekanje.
Pogledao sam Kelly; oboma bi nam dobro dolo umivanje. Spustili smo se pominim stubama do prostora
rezerviranog za meunarodne dolaske, na nioj razini. Ubacio sam kovanice u aparat i kupio nekoliko putnikih
kompleta za higijenu kako bih dopunio nae higijenske potreptine, a zatim smo uli u toaletne prostorije za
invalide.
Obrijao sam se dok je Kelly umivala lice. Toaletnim papirom uklonio sam blato s njezinih izmica i malo je
doveo u red, poeljao je i kosu joj vezao elastinom gumicom da izgleda manje masno. Nakon pola sata
izgledali smo dovoljno pristojno. Oiljci na mojem licu su zacjeljivali. Pokuao sam se nasmijati, ali su me
previe boljeli. Nije kao pod utjecajem Prozaca, ali moe proi.
Podigao sam torbu. - Jesi li spremna?
- Sad idemo u Englesku?
- Preostala je samo jo jedna stvar to je moramo obaviti. Slijedi me. - Povukao sam je za kratki konjski rep zbog
kojeg je izgledala kao navijaica visoka samo metar i dvadeset. Pretvarala se da je to ljuti, ali vidio sam da joj
panja godi.
Vratili smo se pominim stubama gore i hodali du ruba terminala, naoko promatrajui letjelice na pistama.
Zapravo, traio sam dvije posve drukije stvari. - Moram neto poslati potom -rekao sam opazivi potanski
sandui FedExa.

113

Upotrijebio sam podatke kreditne kartice s ugovora za unajmljivanje automobila i time popunio obrazac. Jebi ga,
Big Al moe platiti nekoliko stvarica sad kad se obogatio.
Kelly me je cijelo vrijeme promatrala. - Kome pie?
- aljem neto u Englesku za sluaj da nas zaustave. - Pokazao sam joj disketu to sam je uzeo kod Keva i backup disketu.
- Kome to alje? - Iz dana u dan postajala je sve slinija svome tati.
- Ne budi tako znatieljna.
Stavio sam ih u kuvertu, zalijepio je i napisao podatke za dostavu. U prolosti smo se koristili FedEx sustavom
kako bismo Tvrtki slali fotografije nekog cilja to smo ih snimili i kasnije razvili u hotelskoj sobi, ili drugi vrlo
osjetljivi materijal. Tako se nije dogaalo da te uhvate s materijalom. Meutim, u dananje je vrijeme taj sustav
zastario; digitalnim fotoaparatima moe se snimati fotografije, ukljuiti mobitel, nazvati Veliku Britaniju i
prenijeti podatke.
Nastavili smo hodati du ruba terminala. Utinicu to sam je traio naao sam na kraju dugog niza crnih
plastinih stolica na kojima su hrkala dva studenta. Pokazao sam posljednja dva mjesta. - Ondje emo sjesti.
elim pogledati laptop.
Ukljuio sam ga, a Kelly je zakljuila da eli neto pojesti. - Daj mi pet minuta - rekoh.
Po onome to sam ve vidio, shvatio sam da je Gibraltar bio namjetaljka, ali to jo uvijek nije objanjavalo
kakve je veze Kev imao s tim. Kad sam nastavio itati, postalo mi je jasno.
ini se da je krajem osamdesetih godina Bushova administracija bila pod pritiskom Thatcherine da uini neto
po pitanju Noraidova prikupljanja sredstava za PIRA-u. Meutim, uz toliko milijuna ameriko-irskih glasova to
je bilo prilino problematino. Sklopljen je dogovor: ako Britanci mogu razotkriti injenicu da se novac Noraida
koristi za kupovanje droge, to e pridonijeti ocrnjivanju PIRA-e u SAD-u, a Bush e moi stupiti u akciju. Na
kraju krajeva, tko bi se mogao aliti ako se amerika administracija bori protiv irenja opasnih narkotika?
Kad je britanska obavjetajna sluba poela prikupljati podatke o PIRA-inim narkomanskim vezama s
Gibraltarom, inilo se da je to prava prilika. Meutim, nakon dogaaja 6. oujka prilike je nestalo. Ti su glasovi
bili previe vanih.
Poetkom devedesetih SAD su dobile novu administraciju, a Velika Britanija novog premijera. U Sjevernoj
Irskoj poeo je mirovni proces. Amerikancima je reeno - a poruka je izruena na najvioj razini - da e Velika
Britanija razotkriti to se dogaa s Noraidovim sredstvima prikupljenim u Americi ukoliko SAD ne izvri
pritisak na PIRA-u da sjedne za pregovaraki stol. To bi svijetu izgledalo poput poraza monika u borbi protiv
narkomanije u vlastitom dvoritu, koji! tako spremno propovijedaju drugima.
Sklopljen je jo jedan dogovor. Clinton je godine 1995. dopustio da Gerry Adams doe u SAD, to je bilo jako
dobro za irsko-amerike glasove, a Clintona je prikazalo kao princa mirotvoraca. Takoer se inilo da ne
odobrava stav Johna Majora protiv PIRA-e, ali Britancima to nije smetalo; znali su kakav je program rada.
Gerrvju Adamsu je iza zatvorenih vrata reeno da e se SAD oboiiti na PIRA-u svim sredstvima ukoliko bude
ometala mirovni proces.
Doista je objavljeno primirje. inilo se da je dolo vrijeme za ozbiljne pregovore umjesto tajnih dogovora
kojima se tijekom godina nita nije postiglo. Clinton i britanska vlada smatrat e se utemeljiteljima mira, a PIRA
e imati udjela u oblikovanju sporazuma.
Meutim, 12. veljae 1996. snana je bomba eksplodirala na Canarv Wharfu u Londonu. Ubila je dvojicu i
uzrokovala stotine milijuna funti tete. Primirje je prekinuto. Sve se vratilo na staro.
No tu stvar nije zavrila. Kev je takoer otkrio da je PIRA pokuavala ucjenjivati odreene gibraltarske
dunosnike^ a u tome je donekle uspijevala. inilo se da je Gibraltar jo uvijek klju Evrope. panjolska je bila
prevelik rizik. Takoer su se okomili na neke vane linosti u SAD-u kako bi mogli nekanjeno nastaviti svoju
trgovinu narkoticima. Jedna od njihovih rtava bila je na visokom poloaju u DEA-i. Kevov je problem bio u
tome to nije znao o kome je rije.
Ja znam; imam fotografiju njegova efa.
Sada takoer znam zato su McGear, Fernahan i Macaulev bili u Gibraltaru. Bez obzira o kojem je dunosniku
rije, poli su mu izruiti posljednju opomenu i pokuati ga ucijeniti dokumentima poiljaka i fotografijama kako
bi se opet otvorio put droge. Moda je ETA10 u panjolskoj eljela preveliki dio profita.
Zatvorio sam laptop. Moram se vratiti u Veliku Britaniju. Moram vidjeti Simmondsa.
Kelly me je promatrala. - Dobro - ree. - Moemo li sada dorukovati?
Poli smo do restorana Dunkin' Donuts. Kelly je pila mlijeko, a ja kavu i oboje smo se bacili na velike utipke.
Pojeo sam ih est.
U deset sati vratili smo se pominim stubama u prostor za meunarodne dolaske. Trebale su mi putovnice britanske ili amerike, svejedno. Na monitoru sam prouio vozni red meunarodnih letova. Najvjerojatnije emo
na koncu imati amerike dokumente, a ne britanske, jedino zbog velikog broja obitelji koje se masovno vraaju s
proljetnih odmora.
Ba kao i ranije bilo je ljudi s obje strane ograda. ekali su sa svojim fotoaparatima i cvijeem. Kelly i ja sjeli
smo na plastine stolice kraj izlaza za domae letove, s druge strane meunarodnog izlaza. Zagrlio sam je kao da

114

je umirujem i zabavljam priama. Zapravo sam je uio finesama krae.

- Misli li da to moe uiniti?
Sjedili smo i gledali kako stie prvi val putnika i uzima svoju prtljagu.
Ugledao sam potencijalnu obitelj. - Tako neto traimo, ali ondje su dva djeaka. - Nasmijeio sam se. - eli li
biti djeak na jedan dan?
- Ni sluajno. Djeaci zaudaraju!
Pomirisao sam svoju maju. Sloio sam se. - U redu, ekat emo.
Stigao je avion iz Frankfurta, a ovog smo puta ugledali ono pravo. Roditelji su bili kasnih tridesetih godina, a
djeca oko deset ili jedanaest, djevojica i djeak; majka je nosila prozirnu plastinu torbicu s bijelom mreom,
tako da se moe vidjeti je li sve na svome mjestu. Jedva sam mogao vjerovati da imamo toliko sree. - Vidi ih?
Ba to elimo. Idemo, hoemo li?
Zauo sam pomalo oklijevajui: - Daaa. - Vie nije zvuila onako spremno. Samo usta bez hlaa, rekla bi moja
majka. Treba li je pustiti da to uini? Mogao bih to smjesta prekinuti. Dok su hodali prema toaletnim
prostorijama, morao sam donijeti odluku. Jebi ga, nastavit emo i obaviti to.
- Ona ulazi sa svojom keri - rekoh. Pazi da iza tebe nema nikoga. Zapamti, ja u te ekati.
Leerno smo poli za njima. Mu i djeak su se udaljili, vjerojatno do nekog automata, ili moda po taksi ili
njihov automobil.
Obje su ule u toaletne prostorije kroz ulaz za dame, avrljajui i smijui se. ena je nosila torbicu prebaenu
preko ramena. Mi smo uli kroz ulaz za mukarce, desno od zahoda za invalide, i odmah smo uli u jednu od
velikih kabina.
- Bit u ovdje, u redu, Kelly?
- U redu.
- Jesi li zapamtila to mora uiniti? ustro je kimnula glavom.
- Onda hajde. - Zatvorio sam vrata i uvrstio ih. Kabine su dovoljno velike da se u njima moe upravljati
invalidskim kolicima. Svaki se zvuk inio poput jeke. Pod je bio vlaan i osjeao se miris dezinfekcijskog
sredstva. Vremenski raspored zalijepljen na vratima pokazivao je da je zahod oien prije samo petnaestak
minuta.
Srce mi je tako snano lupalo da sam ga osjeao ispod koulje. Cijela moja budunost ovisila je o postupcima
sedmogodinje djevojice. Morala je uvui ruku ispod vrata kabine, pograbiti torbicu, staviti je ispod kaputia i
udaljiti se bez osvrtanja. Nije teko, ali je puno nedostataka. Ali bez putovnica ne moemo otii iz zemlje, to je
tako jednostavno. Nikako se ne bih mogao vratiti do Big Ala. Osim rizika putovanja, u njega ne mogu imati
povjerenja jer jednostavno nemam pojma to je radio otkako smo se rastali. Sve je to previe komplicirano, jebi
ga. Moramo otii iz ove zemlje, smjesta.
Iz misli me je trgnulo iznenadno kucanje na vratima i nervozno: - Niiick!
Brzo sam otvorio vrata, bez da sam pogledao, a ona je utrala unutra. Zatvorio sam i zakljuao vrata, podje i
ponio do zahodske koljke. Spustio sam poklopac pa smo zajedno sjeli. Nasmijeio sam se i apnuo: - Bravo! Izgledala je uzbueno i prestraeno. Ja sam bio samo prestraen jer sam znao da e u svakom trenutku doi do
velike strke i guve.
I tada je poelo. Majka je istrala iz zahoda viui: - Ukrali su mi torbicu! Gdje je Louise? Louise!
Djevojica je izila i poela plakati. - Mama! Mama!
uo sam kako se obje udaljavaju. Trale su i vikale. Sad nije vrijeme za izlazak odavde. Ljudi e gledati;
pozornost e se usredotoiti. Sjedit emo ovdje i pogledati putovnice.
Upravo smo opljakali gospou Fionu Sandborn i njezinu obitelj. Dobro, samo to gospodin Sandborn uope
nije izgledao poput gospodina Stonea. Nije vano, kasnije u neto uiniti po tom pitanju. No imena i jednog i
drugog djeteta nalazila su se na svakoj od roditeljskih putovnica, a to je problem.
Izvadio sam gotovinu i njezine naoale za itanje. Vodokotli je bio ugraen u zid. Nisam imao kamo sakriti
torbicu. Ustao sam, rekao Kelly neka se digne i oslunuo na vratima.
ena je nala policajca. Zamislio sam prizor vani. Zacijelo se stvorila malena guva. Policajac vjerojatno
zapisuje u svoj notes, radijem poziva centralu, moda provjerava druge kabine. Oblio me je znoj.
Stajao sam kraj vrata i ekao, kako mi se inilo, cijeli sat. Kelly mi je prila hodajui na prstima; sagnuo sam se
pa mi je apnula u uho: - Je li ve u redu?
- Gotovo.
Tada sam zauo lupanje i kucanje. Netko je otvarao vrata praznih kabina i kucao na ostalima. Traili su lopova
ili, to je vjerojatnije, gledali je li torbica negdje ostavljena nakon to je lopov uzeo novac. U svakom trenutku
pokucat e na naim vratima.
Nisam imao vremena razmiljati. - Kelly, mora govoriti ako pokucaju. elim da...
Zaulo se kucanje.
U prostranoj kabini zahoda za invalide to je zvuilo poput treska vrata zatvorske elije.
Muki glas vikne: - Halo. Policija. Ima li koga unutra? -Pokuao je okrenuti kvaku.
Brzo sam vratio Kelly do zahodske koljke i apnuo joj u uho: -Reci da e uskoro izii.

115

Kelly vikne: - Uskoro u izii!

Nije bilo odgovora, ve se ista stvar dogodila u sljedeoj kabini. Opasnost je prola, barem sam se nadao da je
tako.
Jo je trebalo samo odbaciti pitolj i magazine. To je lako. Spustio sam ih u Fioninu torbicu i sve skupa stisnuo
tako da e stati u kantu za smee.
Tek nakon sat vremena zakljuio sam da moemo izii. Okrenuo sam se prema Kelly. - Sad se zove Louise, u
redu? Louise Sand-born.
- U redu.
Uope se nije doimala uznemirenom.
- Louise, kad iziemo odavde, elim da bude vrlo dobro raspoloena i da me dri za ruku. - Tada sam podigao
torbu. - U redu, kreemo!
- U Englesku?
- Naravno! Ali najprije se moramo ukrcati u avion. Usput reeno, bila si sjajna, izvrsno obavljeno!
U prostor za odlaske stigli smo u 11:30. Jo uvijek nam je preostalo nekoliko sati do prvog mogueg leta, BA216
za Heathrow u 17:10.
Poao sam do telefona i, koristei se brojevima iz aerodromskog asopisa, nazvao redom sve kompanije kako bih
se raspitao ima li slobodnih mjesta. Let British Airwaysa bio je rasprodan. Isto tako i let 918 United Airwaysa u
18:10, BA u 18:10 i United u 18:40. Na koncu sam uspio nai dva slobodna mjesta na letu kompanije Virgin u
18:45. Dao sam im sve podatke gospodina Sandborna koji upravo stie u zranu luku. Plaanje ide na raun Big
Alove kartice prema podacima na ugovoru za iznajmljivanje automobila.
Proetao sam kraj pulta kompanije Virgin i saznao da se blagajna otvara tek u 13:30. Jo imamo sat i pol
vremena za sjedenje i znojenje.
Terry Sandborn je bio malo stariji od mene, a njegova kosa do ramena poela je sijedjeti. Moja je kosa dugaka
do uha i smee boje. Sreom, njegova je putovnica stara etiri godine.
Na oduevljenje Kelly i vlasnika brijanice u terminalu, posve sam skratio kosu i iziao vrlo nalik amerikom
marincu.
Tada smo poli u prodavaonicu gdje sam kupio paketi kapsula protiv bolova na kojem je pisalo da je to odgovor
za enske menstruacijske bolove. Sudei prema popisu sastojaka, svakako je to odgovor za mene.
Cijelo sam se vrijeme nadao da je policija zakljuila kako je novac motiv krae, te da nee dalje istraivati, nego
e Sandbor-nima prepustiti da prijave krau kreditnih kartica i putovnica. Nisam elio doi do blagajne za
prodaju karata pa da me ondje zaskoi nekoliko policajaca.
Preostalo nam je jo 30 minuta prije no to se moamo prijaviti. Jo je trebalo obaviti jednu stvar.
- Kelly, moramo naas poi u toaletne prostorije ovdje gore.
- Ne moram poi na zahod.
- To je zbog mene, kako bih se preruio. Doi pa e vidjeti. Uli smo u kabinu za invalide i zatvorili vrata.
Izvadio sam
Fionine naoale. Imale su zlatni okvir i lee debele poput dna boce coca-cole. Stavio sam ih na nos. Okviri nisu
bili dovoljno veliki, ali je dobro izgledalo. Okrenuo sam se prema Kelly i pogledao u kri. Tada sam morao
zaustaviti njezin smijeh.
Izvadio sam sredstvo protiv bolova iz torbe. - Popit u ove kapsule i tada e mi pozliti. Ali to je iz nekog
odreenog razloga, u redu?
Nije bila ba uvjerena. - Oh, onda u redu.
Popio sam est kapsula i ekao. Poeli su naleti vruine, a zatim me je oblio hladan znoj. Podigao sam ruke u
zrak kako bih pokazao da je sve u redu kad je est utipaka i kava izletjelo iz mene u zahodsku koljku.
Kelly me je zaueno promatrala dok sam se prao u umivaoniku. Pogledao sam se u zrcalu. Ba kao to sam se
nadao, izgledao sam blijedo i loe kako sam se i osjeao. Popio sam jo dvije kapsule.
Za dugakim nizom pultova bilo je nekoliko muterija, a samo je jedna ena radila na blagajni kompanije Virgin
Atlantic. Neto je pisala te joj je glava bila sagnuta kad smo prili. Mogla je imati oko dvadeset pet godina, crna i
lijepa, dugake kose privrene u laganu punu.
- Dobar dan, ime je Sandborn. - Zbog povraanja glas mi je bio dublji i promukao. - Trebali biste imati dvije
karte za mene. -Nastojao sam djelovati smueno i neorganizirano. - Nadam se da ih je moj urjak rezervirao?
Pogledao sam prema nebu, nadajui se.
- Imate li broj rezervacije?
- ao mi je, nije mi ga dao. Samo Sandborn.
Utipkala je to i rekla: - U redu je, gospodine Sandborn, dvije karte, za vas i Louise. Koliko torbi ekirate?
Nosio sam laptop preko ramena i putnu torbu u ruci. Razmiljao sam, kao da pokuavam odluiti hoe li mi
laptop trebati. - Samo ovu jednu. Stavio sam putnu torbu na vagu. Nije bila teka, ali ju je plahta prilino
napuhala.
- Mogu li dobiti vau putovnicu, molim vas?
Pretraio sam sve depove bez vidljiva uspjeha. Nisam elio odmah izvaditi Sandbornove dokumente. - Gledajte,

116

znam da imamo sree to smo uope dobili mjesta, ali je li mogue provjeriti sjedimo li zajedno? - Nagnuo sam
se malo blie i gotovo apnuo: -Louise mrzi letenje.
Kelly i ja razmijenimo poglede. - U redu je, duo, u redu je. -Ponovno sam spustio glas. Idemo na neku vrstu
milosrdne misije.
Pogledao sam Kelly i zatim opet enu, a na lice sam namjestio mukotrpni izraz. - Njezina baka je... - Nisam
dovrio reenicu kao da bi to bilo previe strano za malenu djevojicu.
- Vidjet u to mogu uiniti, gospodine.
Tipkala je takvom brzinom da je izgledalo kao da blefira. Stavio sam putovnicu na pult. Podigla je glavu i
nasmijeila se. - Nema problema, gospodine Sandborn.
- To je sjajno. - No elio sam nastaviti razgovor. Pitao sam se, je li mogue koristiti jednu od vaih
ekaonica? Rije je o tome da se vrlo brzo umaram, nakon kemoterapije. Danas smo jurcali naokolo i ne
osjeam se ba dobro. Samo se moram negdje taknuti i ve dobivam posjekotinu.
Pogledala je moje kraste i blijedo lice, pa je shvatila. Uslijedila je stanka, a tada je rekla: - Moja je majka bila na
kemoterapiji radi raka jetre. Terapija je bila uspjena te se nakon svih tih bolova izvukla.
Zahvalio sam joj na razumijevanju i ohrabrenju.
Sad me samo smjesti u ekaonicu, dalje od guve.
- Pogledat u. - Nasmijeivi se Kelly, podigla je slualicu i s nekim razgovarala. Nakon nekoliko sekundi
neobinog zrakoplovnog jezika pogledala me je i kimnula. - U redu je, gospodine. Dijelimo prostorije s
Unitedom. Ispunit u pozivnicu.
Zahvalio sam joj, a ona je posegnula za putovnicom. Nadao sam se da me sad ve tako dobro poznaje pa e ovo
biti samo formalnost. Otvorila ju je, a ja sam se okrenuo i obratio Kelly govorei joj kako e biti uzbudljivo
letjeti preko oceana i posjetiti baku.
uo sam: - Ukrcat ete se oko pet i trideset. - Podigao sam glavu ozaren smijekom.
- Poite do ulaza C. Autobus e vas odvesti do ekaonice. elim vam ugodan let!
- Mnogo vam hvala. Hajde, Louise, moramo uhvatiti avion! -Pustio sam da se Kelly udalji nekoliko koraka, a
tada sam se okrenuo eni i rekao: - Samo se nadam da e nas baka doekati. - S razumijevanjem je kimnula.
Sad sam se jedino elio nai u zraku. Prva prepreka bio je prolaz kroz detektor metala. Kelly je prola prva, a ja
za njom. Nije bilo alarma. Morao sam otvoriti laptop i ukljuiti ga kako bih dokazao da radi, ali to sam oekivao.
Svi Flavius dokumenti sad se nalaze u datoteci pod naslovom Games.
Poli smo ravno do izlaza C, proli onuda i ukrcali se u aero-dromski autobus. ekali smo pet minuta dok se
autobus napunio, a tada su se vrata zatvorila i mi smo se vozili malo manje od kilometra do ekaonica za putnike
koji ekaju polijetanje.
Prostor je djelovao raskono i uurbano. uo sam mnogo britanskih naglasaka pomijeanih s povremenim
njemakim i francuskim govorom. Kelly i ja poli smo u ekaonicu Uniteda, a usput smo svratili po pie.
Tiho smo sjedili uz veliki cappuccino i eoca-colu. Naalost, imao sam previe vremena na raspolaganju pa sam
razmiljao o tome jesam li negdje pogrijeio.
ovjek iz osiguranja priao je recepciji i razgovarao s ljudima za pultom. Srce mi je poelo bre kucati. Bili smo
tako blizu letjelica s druge strane stakla da sam osjeao kako bih mogao ispruiti ruku i dotaknuti ih. Gotovo sam
osjeao miris goriva.
Rekao sam sebi da se moram smiriti. Ako nas trae, dosad bi nas ve nali. No zapravo je toliko stvari jo uvijek
moglo poi po zlu pa je sigurno da barem jedna hoe. I dalje sam se obilno znojio. Glava mi je blistala. Nisam
znao je li to od kapsula ili od straha, ali poeo sam osjeati malaksalost.
- Nick? Jesam li danas cijeli dan Louise, ili samo sada? Pretvarao sam se da razmiljam o tome. - Cijeli dan. Ti
si Louise
Sandborn cijeli dan.
- Zato?
- Jer nam nee dopustiti da odemo u Englesku ako upotrijebimo druga imena.
Uzvratila mi je nasmijeenim, zamiljenim kimanjem.
- eli li znati jo neto? - pitao sam.
- to?
- Ako ja tebe zovem Louise, ti mene mora zvati tata. Ali samo danas.
Nisam bio siguran kakvu reakciju mogu oekivati, ali Kelly je samo slegnula ramenima. Svejedno ree.
Moda je sad ba to eljela.
Sljedea tri sata bila su dosadna, ali barem smo se maknuli s puta. Da imam problema sa srcem, vjerojatno bih
umro jer je mojim ilama krv tekla velikom brzinom. uo sam kako mi pumpa u uima.
Stalno sam u sebi ponavljao: Sad si ovdje, vie nema povratka; prihvati to. Samo se ukrcaj u taj jebeni avioni
Pogledao sam Kelly. - Jesi li dobro, Louise?
- Da, dobro mi je, tatice. - Smijeila se od uha do uha. Samo sam se nadao da e zadtati taj smijeak.
Gledao sam kako se slubenica primie mikrofonu. Najavila je na let i rekla nam da joj je drago to smo
boravili u njihovoj ekaonici.

117

Jo je desetak ljudi ustalo i poelo se sreivati, presavijati novine i zatvarati patentne zatvarae na torbama.
Ustao sam i protegnuo se. - Louise?
-Da?
- Poimo u Englesku!
Zaputili smo se prema izlazu, otac i ki, drei se za ruke, razgovarajui o glupostima. Moja je teorija glasila:
ako razgovaram s njom, nitko nee razgovarati s nama.
etiri ili pet ljudi bilo je ispred nas u redu; poput nas, obitelji s malenom djecom. Putovnice je provjeravao mladi
Latinoamerikanac; imao je identifikacijsku karticu na laniu oko vrata, ali jo smo bili predaleko da bih
razabrao to pie. Je li on osiguranje zrakoplovne tvrtke ili aerodroma?
Dva ovjeka iz osiguranja u odorama stala su iza njega i razgovarala meusobno. avrljali su tako leerno da
sam posumnjao u njihovu smirenost. Rukavom sam obrisao znoj s lica.
Oba ovjeka u odorama bila su naoruana. Crnac je izvalio neku alu, a bijelac se nasmijao i osvrnuo naokolo.
Kelly i ja vukli smo se naprijed.
Drao sam je uza se, brian otac koji u guvi osjea tjeskobu. Laptop mi je visio preko ramena. Kelly je imala po
plianog medvjedia ispod svake ruke.
Poli smo tri koraka naprijed; opet smo ekali, a tada smo mi bili na redu.
elio sam mu sve olakati. Smijeei se, pruio sam mu propusnicu za ukrcaj i putovnicu. Bio sam siguran da
me momci u odorama promatraju. Ubacio sam se u mentalni sklop boksaa: sve je bilo usredotoeno na
Latinoamerikanca; sve ostalo bilo je u daljini, prigueno, iskrivljeno, periferno. Kap znoja spustila mi se niz
obraz, a znao sam da je on to opazio. Znao sam da vidi kako mi se prsa diu i sputaju.
Kelly je bila odmah iza mene, s desne strane. Pogledao sam je i nasmijeio se.
- Gospodine?
Tiho sam izdahnuo pripremajui se i pogledao ga.
- Samo putovnicu, gospodine. - Vratio mi je propusnicu. Nasmijeio sam se, neiskusni mokljan od putnika.
Prelistavao je stranice putovnice i zaustavio se na Sandbornovoj fotografiji. Pogledao je u mene, a zatim opet u
putovnicu.
U govnima sam.
Dopustio sam mu da vidi kako mu itam misli. - Muka meno-pauza - osmjehnuo sam se i protrljao rukom ono
to je ostalo od moje kose. Tjeme mi je bilo posve mokro. - Bruce Willis izgled!
Klipan se nije nasmijao. Donosio je odluku. Na koncu je zatvorio putovnicu i lupnuo njome po dlanu. elim
vam ugodan let, gospodine.
Kimnuo sam mu, ali on se ve okrenuo ljudima iza mene.
Poli smo dva koraka prema djevojkama kompanije Virgin i pruili im nae propusnice za ukrcaj. Dva se
ovjeka iz osiguranja nisu pomaknula.
Poeli smo hodati kroz tunel spojen s avionom, a ja sam se osjeao kao da sam pokuavao trati kroz vodu do
struka i odjednom sam se naao na obali.
Latinoamerikanac me je jo uvijek zabrinjavao. Mislio sam na njega cijelim putem do letjelice. Tek nakon to
sam naao naa mjesta, stavio torbu i laptop u pretinac iznad glave, sjeo i uzeo asopis, tek tada sam duboko
udahnuo i vrlo polako ispuhnuo zrak; to nije bio uzdah olakanja, ve sam podizao razinu kisika u krvi. Ne,
klipan nije bio zadovoljan. U njemu se probudila sumnja, ali nije postavljao nikakva pitanja, nije me ak pitao ni
kako se zovem. Moda smo izili na obalu, ali jo je daleko do sigurnosti.
Avion se i dalje punio. Stalno sam duboko disao i tako pokuavao kontrolirati otkucaje bila.
Slubenici su ulazili i izlazili s popisima u ruci. Kad god bi se to dogodilo, oekivao sam da e im za petama biti
dvojica iz osiguranja. Postojao je samo jedan ulaz, samo jedan izlaz. Nije se imalo kamo bjeati. Dok sam u
mislima razraivao scenarij, jednostavno sam morao prihvatiti injenicu da je kocka baena. Sad sam putnik i u
djeliu sekunde obuzeo me isti osjeaj to sam ga uvijek imao u bilo kojoj letjelici, vojnoj ili civilnoj - nalazim
se u tuim rukama i ne mogu odluivati o vlastitoj sudbini, a to mrzim.
Ljudi su se i dalje ukrcavali. Gotovo sam prasnuo u nervozan smijeh kad se iz zvunika zaula pjesma Glorije
Gavnor I Will Survive. Pogledao sam Kelly i namignuo. Njoj je sve to bilo sjajno dok je ondje sjedila i nastojala
sigurnosnim pojasom obuhvatiti pliane medvjedice.
Jedan od stjuarda zaputio se naim prolazom, jo uvijek u odijelu kompanije Virgin, iako e se kasnije skinuti u
koulju kratkih rukava. Stigao je do naeg reda sjedala i stao. Sudei prema njegovu pogledu, inilo se da
provjerava jesmo li dobro vezani. Nije li malo prerano za to? Kimnuo sam i nasmijeio se. Okrenuo se i nestao u
kuhinjici.
Promatrao sam ulaz oekujui najgore. Jedna je stjuardesa provirila i pogledala ravno u mene. Kellvni
medvjedici odjednom su postali vrlo zanimljivi.
Osjeao sam bockanje u stopalima. eludac mi se stisnuo. Ponovno sam podigao glavu. Nestala je.
Stjuard se ponovno pojavio, a nosio je nekakvu vreicu. Priao nam je, stao i unuo u prolazu kraj Kelly. Rekao
je: - Zdravo!
- Zdravo!

118

Zavukao je ruku u vreicu, a ja sam ekao da izvue .45. Dobra varka, dopustiti mi da ga smatram lanom
posade koji ini neto za dijete.
Izvadio je malenu najlonsku naprtnjau. Na jednoj je strani bio veliki zatitni znak kompanije Virgin i rijei
Djeca u visini. -Zaboravili smo ti dati jednu od ovih - ree. Zamalo sam ga zagrlio.
- Mnogo vam hvala! - nacerio sam se poput pacijenta u ludnici, a oi su mi bile dvostruko vee iza leca Fioninih
naoala. - Doista vam hvala!
Svim se silama trudio da me ne pogleda, kao da sam doista neki luak, a tada nam je ponudio pie prije
polijetanja. udio sam za pivom, ali moda u na drugoj strani odmah morati stupiti u akciju. U svakom sluaju,
samo sam elio malo odspavati. Oboje smo uzeli sok od narane.
Prouavajui vodi leta zajedno s Kelly, pitao sam je: - Koji e film gledati, Louise?
- Clueless - nasmijeila se.
- Kako hoe - rekoh.
Dvadeset minuta kasnije, tono na vrijeme, avion je konano uzletio s piste. Odjednom mi vie ipak nije smetalo
to se nalazim u pilotovim rukama.
36.
Proli smo sve besmislice od upoznavanja kapetana, preko toga kako je divno to letimo s njima do obavijesti o
tome kad emo dobiti jelo. Moja tjelesna toplina polako je poela suiti znojem natopljenu koulju. ak su mi i
arape bile mokre. Pogledao sam Kelly. Na licu je imala alostan izraz. Gurnuo sam je laktom. -Je li ti dobro?
Valjda. Samo to e mi nedostajati Melissa, a nisam joj ak ni rekla da idem u Englesku.
Sad sam ve znao kako u se izvui iz ove vrste razgovora. Pa, samo mora misliti na lijepe stvari u vezi s
Melissom i na one koje e te uiniti sretnom. - ekao sam njezin odgovor. Znao sam otprilike kakav e biti.
- Na to ti misli da bude sretan, o tvom najboljem prijatelju Davidu?
Lako; pripremio sam se. - Pa, prije gotovo dvadeset godina kad smo zajedno radili, on je obnavljao svoju kuu
pa mu je trebao novi drveni pod.
Uivala je u tome; prie za laku no. Svakako je izgledala kao da e uskoro zaspati dok se stisnula uz mene.
Nastavio sam joj priati kako smo, dok smo se nalazili u Sjevernoj Irskoj u jedinici Deta, u jednoj bazi snaga
sigurnosti popalili pod za igralite skvoa. Uli smo onamo u tri sata ujutro, a ponijeli smo lopate, ekie i
dlijeta. Daske smo ukrcali u kombi i prenijeli ih u Englesku. Na kraju krajeva, vlada Njezina Velianstva
potroila je toliko vremena i novca kako bi nas nauila provaljivati i krasti razne stvari. Zato to ne bismo
iskoristili za sebe? Naredna tri dana postavljali smo lijepi novi pod u hodnik i kuhinju njegove kue blizu
Brecona.
Nasmijao sam se i ekao njezinu reakciju, ali ona je ve vrsto spavala.
Poeo sam gledati video, ali sam znao da u i ja brzo usnuti -samo da kapsule prestanu djelovati i da se u
mislima prestanem neprestano vraati na isto pitanje.
Postojao je sramotni sporazum izmeu PIRA-e i korumpiranih elemenata u DEA-i, u to nema sumnje - i sve je
ukazivalo na to da je Kevov ef bio u sreditu toga. Kev je saznao za korupciju, ali nije znao tko je umijean.
elio je s nekim razgovarati o tome. Dakle, je li, onoga dana kad sam stigao u Washington, u svom neznanju
nazvao efa i pitao ga za miljenje? To je malo vjerojatno jer bi Kev zacijelo i njega stavio na svoj popis
sumnjivih osoba. Mnogo je vjerojatnije da je razgovarao s nekim tko nema veze s DEA-om, s nekim tko bi znao
o emu govori i ije bi miljenje cijenio. Je li to mogao biti Luther? Poznavao je Keva; bi li mu Kev vjerovao?
Tko zna? Bez obzira koga je nazvao, bio je mrtav u roku od sat vremena nakon to je spustio slualicu.
Svjetla su se u avionu upalila dva sata prije slijetanja, a tada su nam posluili doruak. Gurnuo sam Kelly, ali je
ona samo neto promrmljala i zavukla se ispod deke. Nisam nita jeo. Od gotovo ushiena osjeaja jer sam se
izvukao, probudio sam se krajnje deprimiran. Moje je raspoloenje bilo crno poput kave to je stajala preda
mnom. Bio sam lud kad sam si dopustio osjeaj olakanja. Jo se ni izdaleka nismo izvukli; ako znaju da se
nalazimo u avionu, jasno da nee nita uiniti dok ne sletimo. Pokupit e me tek u trenutku kad izitem iz
letjelice i stupim na rampu. ak ako se to i ne dogodi, postoji Ured za imigraciju. Slubenici koji' nastoje
sprijeiti ulaz nepoeljnima mnogo su otriji i opakiji od onih koji te putaju van. Oni mnogo temeljitije
pregledavaju dokumente, promatraju govor tijela, itaju poglede. Kelly i ja putujemo s ukradenom putovnicom.
Proli smo provjere na aerodromu Dulles, ali to ne znai da e nam to opet poi za rukom.
Uzeo sam etiri kapsule i popio kavu. Sjetio sam se da sam sada ameriki graanin. Kad je stjuardesa prola kraj
nas, zamolio sam je imigracijski obrazac. Kelly se jo uvijek nije probudila.
Ispunjavajui obrazac, odluio sam da su Sandborni upravo doselili u Washington te sad ive u prvoj kui do
gospodina i gospoe Brown. Hunting Bear Path jedina je adresa o kojoj mogu uvjerljivo govoriti.
Ako me otkriju u Uredu za imigraciju, to ne bi bilo prvi put. Jednom sam se vraao aka i stigao na aerodrom
Gatwick. Dao sam putovnicu slubeniku za imigraciju, a dok ju je on pregledavao, s obje strane su mi prili
momci, pograbili me za ruke i slubeniku uzeli putovnicu. - Gospodin Stamford? Specijalni ogranak. Poite s
nama. - Nisam se kanio prepirati; moje je pokrie bilo dobro, nalazio sam se u Velikoj Britaniji, sve bi trebalo
biti u redu.

119

Pretraili su me u prostoriji za ispitivanje i postavljali sva mogua pitanja. Preao sam cijelu rutinu svoje prie za
pokrie: gdje sam bio, to sam radio, zato sam to radio. Telefonirali su mojem ovjeku za pokrie i James je
potvrdio moju priu. Sve je prolo u najboljem redu.
Zatim su me smjestili u aerodromski zatvor te su ula tri policajca. Nisu gubili vrijeme; uli su poput napadaa u
ragbiju; dvojica su mi drali ruke, a trei je udarao, te su se tako izmjenjivali. Dobro su me premlatili. Bez rijei
objanjenja.
Zatim su me poveli na ispitivanje i optuili da sam pedofil i bavim se svodnitvom djece na Tajlandu - to je bilo
neobino s obzirom na injenicu da sam bio u nepostojeoj operaciju u Rusiji. Nita nisam mogao rei, ve samo
nijekati i ekati da me sustav izvue iz toga.
Nakon otprilike etiri sata ispitivanja sjedio sam u svojoj eliji. Uli su ljudi iz obavjetajne slube kako bi me
upoznali s rezultatima. To je bila jebena vjeba. Testirali su sve tajne agente prilikom povratka u Veliku
Britaniju; jedini je problem bio u tome to su izabrali pogrenu optubu pod kojom su nas uhiivali. Policija
oito nije ekala ugodnosti kao to su sudnice kad je rije o onima koji zlostavljaju djecu, te su svi koje su
pokupili pobrali dobre batine. Jedan je momak, koji je doletio iz Jersevja, bio tako premlaen da je zavrio u
bolnici.
Kelly je jo uvijek napola spavala, a izgledala je onako loe kako sam se ja osjeao. Izgledala je kao da je
spavala u grmlju. Zijevnula je i pokuala se protegnuti. Kad je otvorila oi i osvrnula se naokolo, posve
zbunjena, nasmijeio sam se i ponudio joj sok od narane. - Kako si danas, Louise?
Jo sekundu ili dvije djelovala je izgubljeno, a tada se vratila u program. - Dobro sam. - Zastala je, osmjehnula se
i dodala: -Tatice. - Zatvorila je oi i okrenula se na drugu stranu pokuavajui udobnije namjestiti jastuk i deku.
Nisam imao srca rei joj da emo uskoro sletjeti.
Barem sam popio njezin sok a na ekranima se pojavio video Dobro doli u London. Obilje sjaja, injenica i
raskoi, konjica, garda, kraljica kako se vozi u svojoj koiji. Meni London nikad nije izgledao tako dobro.
Tada je avion sletio i mi smo ponovno postali glumci.
Avion je rulao i zaustavio se uz rampu. Svi su skoili sa svojih sjedala kao da e neto propustiti. Nagnuo sam se
prema Kelly. -ekaj ovdje, nikamo nam se ne uri. - elio sam se ubaciti usred mnotva.
Polako smo uspjeli sve stvari strpati u Kellvnu naprtnjau, pokupili pliane medvjedie i krenuli s ostalima. Pokuavao sam vidjeti to se dogata sprijeda, ali nisam mnogo vidio.
Stigli smo do kuhinjice, skrenuli lijevo i polako hodali prema vratima. Na rampi su stajala tri ovjeka uobiajeni odbor za doek u fluorescentnim jaknama. Oni su usmjeravali ljude, pomagali jednoj eni u
invalidskim kolicima i tome slino. Stvari su dobro izgledale; sloboda mi se inila tako blizu.
Stigli smo do rampe i pridruili se mnotvu koje se kretalo prema glavnom terminalu. Kelly ni o emu nije
brinula, to je bilo dobro. Nisam elio da shvati to se dogaa.
Bilo je mnogo ljudi koji su se kretali u oba smjera; ljudi su trali s runom prtljagom, ulazili i izlazili iz
prodavaonica, motali se oko izlaza. Prebacio sam naprtnjau i laptop preko ramena i drao Kelly za ruku. Ona je
nosila medvjedie. Stigli smo do pjeake staze.
Heathrow je najuvaniji, najopremljeniji kamerama, vizualno i fiziki najsigurniji aerodrom na svijetu.
Nebrojeni pogledi ve poivaju na nama; ovo nije trenutak u kojem treba izgledati nervozno ili krivo.
Transportna traka za pjeake prestajala je kraj izlaza 43-47, a nova je poinjala deset metara dalje. Dok smo
napredovali, ekao sam da s obje nae strane ne bude nikoga, a tada sam se sagnuo do Kelly. - Ne smije
zaboraviti da sam ti ja danas tata; u redu, Louise Sandborn?
- Kao da jesi! - rekla je i podarila mi golemi smijeak. Samo sam se nadao da emo se i za 30 minuta oboje
smijeiti. Doli smo do kraja pjeake staze i spustili se pominim stubama slijedei znakove za kontrolu
putovnica i uzimanje prtljage. Sa sredine pominih stuba vidio sam tono pred nama Ured za imigraciju. Ondje
emo proi ili pasti.
Pred nama je bilo etiri ili pet ljudi u redu pred svakim stolom. Poeo sam se aliti s Kelly, nastojei se neim
baviti umjesto da samo izgledam nervozno. Stotinama sam puta ilegalno ulazio u zemlje, ali nikad ovako
nepripremljen ili pod takvim pritiskom.
- Sve u redu, Louise?
- Spremna sam, tatice.
Pruio sam joj naprtnjau kako bih iz depa izvadio putovnicu i visa karticu. Prili smo stolu za kontrolu
putovnica i stali na kraj reda. Stalno sam se prisjeao jednog amerikog prijatelja koji je putovao iz Bostona u
Kanadu, a potom iz Kanade u Veliku Britaniju. Grekom je pokupio prijateljevu putovnicu dok su dijelili
hotelsku sobu; nije se mogao vratiti da je zamijeni pa je morao blefirati. Nitko nije ni okom trepnuo.
ekali smo u redu. Preko desnog ramena jo uvijek mi je visio laptop, a lijevom sam rukom drao Kellvnu.
Neprestano sam je pogledavao i smijeio se, ali nisam pretjerivao; to je sumnjivo ponaanje, a znao sam da nas
ljudi gledaju na monitorima i iza zrcala. Poslovni ovjek pred nama proao je uz osmijeh slubeniku. Doao je
red na nas. Prili smo stolu.
Pruio sam eni dokumente. Prela je pogledom podatke na kartici. Pogledala je Kelly sa svog povienog mjesta
za stolom. -Zdravo, dobro dola u Englesku.

120

Kelly joj je odgovorila s jasnim amerikim naglaskom: - Zdravo!

Procijenio sam da se ena blii etrdesetoj godini. Imala je trajnu, ali nekako neobinu.
- Jeste li imali ugodan let? - pitala je.
Kelly je u jednoj ruci drala Jenny ili Rickvja, a glava drugog medvjedia virila je iz naprtnjae na njezinim
leima. Rekla je: -Da, bilo je ugodno, hvala vam.
ena je nastavila razgovor. Kako se zove? pitala je i dalje gledajui obrazac.
Mogu li imati povjerenja u nju, ili bih se trebao umijeati?
Kelly se nasmijeila i rekla: - Kelly!
Kakva farsa. Stigli smo ovako daleko, proli tako mnogo, samo da bi nas uhvatili kao u nekom loem filmu.
Odmah sam pogledao Kelly i nasmijeio joj se. - Ne, nije! -Nisam elio pogledati enu. Osjetio sam kako joj
smijeak nestaje s lica, osjetio sam kako mi njezin pogled prodire u glavu.
Uslijedila je stanka koja mi se inila dugakom cijeli sat dok sam pokuavao smisliti to u dalje uiniti ili rei.
Zamislio sam enin prst iznad skrivenog dugmeta
Kelly se pribrala prije mene. - Znam, alim se - nasmijala se i podigla medvjedia. - Ovo je Kelly! Moje je ime
Louise. Kako se vi zovete?
- Ja se zovem Margaret. - Smijeak se ponovno pojavio. Kad bi samo znala kako je bila blizu.
Otvorila je putovnicu. Pogled joj je putovao gore dolje dok je prouavala najprije fotografiju, a zatim moje lice.
Spustila je putovnicu ispod razine stola, a ja sam ugledao izdajniki sjaj ultraljubia-stog svjetla. Tada mi je
pogledala u oi i pitala: - Kad je snimljena ova fotografija?
- Prije oko etiri godine, ini mi se. - Slabano sam se osmjehnuo i rekao tihim glasom to ga Kelly nije
trebala uti: -Bio sam na kemoterapiji. Kosa mi ba poinje nanovo rasti. -Protrljao sam tjeme. Koa mi je
djelovala vlano i hladno. Nadao sam se da jo uvijek uasno izgledam. Zbog kapsula sam se doista loe osjeao.
- Doveo sam Louise ovamo da vidi enine roditelje jer smo proli kroz doista traumatino razdoblje. Moja je
ena ostala s naim drugim djetetom jer je sada bolestan. Kad pada kia, onda je pljusak!
- Oh - izustila je, a zvuilo je doista suosjeajno. Ali nije mi vratila putovnicu.
Uslijedila je dugaka stanka, kao da je ekala da priznanjem prekinem tiinu. Ili je moda samo pokuavala
smisliti neto ohrabrujue i ljudski to bi mi mogla rei. Na koncu je rekla: - elim vam ugodan boravak - i
vratila dokumente na povrinu stola.
Obuzeo me je poriv da ih zgrabim i pobjegnem.
- Mnogo vam hvala - rekao sam, uzeo dokumente i vratio ih u dep, a zatim sam polako zakopao dugme,
jer to bi uinio normalni tata. Tek sam se tada okrenuo prema Kelly. - Hajde, duo, idemo!
Poeo sam hodati, ali se Kelly nije maknula. O jebi ga, to sada?
- Zbogom, Margaret ozareno e ona - elim ti ugodan dan!
To je bilo to. Jo malo i gotovo je. Znao sam da s prtljagom nee biti problema jer je nisam kanio uzeti.
Provjerio sam pomine trake. Stizala je i prtljaga s leta iz Bruxel-lesa, pa sam se zaputio u plavi kanal. ak i da
nas promatraju pa nas zaustave jer Kelly ima naprtnjau Virgin Airlinesa, glumit u glupana.
No u plavom kanalu nije bilo deurnih carinika. Bili smo slobodni.
37.
Velika klizna vrata otvarala su se prema terminalu za dolaske. Proli smo kroz guvu vozaa koji su drali
natpise i ljudi koji su ekali svoje drage. Nitko nas nije dvaput pogledao.
Poao sam ravno u mjenjanicu. Otkrio sam da sam prethodne veeri dobro proao s Ronom, Melvinom i
Sandbornima te sam imao vie od tristo funti gotovine. Poput budale, zaboravio sam pitati kovanice za automat
pa smo cijelu vjenost morali stajati u redu da bismo kupili karte za podzemnu eljeznicu. To mi ipak nije
smetalo; ak je i sat vremena vonje do postaje Bank bio ugodan. Sad sam slobodan ovjek, nalazim se meu
obinim ljudima. Nitko od njih ne zna tko smo mi, niti e u nas uperiti pitolj.
Sredite grada je neobina mjeavina arhitekture. Kad smo otili s postaje, prolazili smo kraj velianstvenih
graevina sa stupovljem i puritansko ravnih linija - stare javne ustanove. Ve iza ugla nailazimo na udovine
graevine iz ezdesetih i poetka sedamdesetih godina to su ih podigli arhitekti koji su zacijelo uzeli pilulu
hajdemo sjebati City. Mi smo se zaputili prema jednoj od tih graevina, banci NatWest u Ulici Lombard, tako
uskoj cesti da se onuda moe provuci samo jedan automobil.
Proli smo kroz vrata od elika i stakla i uli u prostoriju u kojoj su blagajnici sjedili iza zatitnih pregrada. No ja
nisam doao radi novca.
Za recepcijom su radili mukarac i ena, oboje dvadesetih godina, oboje u odijelima NatWesta; ak su imali
siune motive korporacije uivene na depovima na prsima, vjerojatno zato da osoblje ne nosi slubena odijela
izvan radnog vremena. Kako bi Kelly rekla: - Kao da bi!
Vidio sam kako oboje trenutno procjenjuju mene i Kelly te zavijaju nosevima. Vedro sam ih pozdravio: Zdravo, kako ste? - i rekao da elim razgovarati s Guyem Bexleyjem.
ena ree: - Hoete li mi rei svoje ime, molim vas? - i podigne telefonsku slualicu.
- Nick Stevenson.

121

Djevojka je nazvala interni broj. ovjek je nastavio s poslom na drugom kraju stola.
Sagnuo sam se i apnuo Kelly: - Kasnije u ti objasniti.
- Brzo e doi. elite li sjesti?
ekali smo na vrlo dugakom, vrlo mekanom i posve plastinom kauu. Osjeao sam da se u Kellvnoj glavi vrte
kotaii.
I doista: - Nick, jesam li sada Louise Stevenson ili Louise Sand-born?
Nabrao sam elo i poeao se po glavi. - Ovaj... Kelly!
Pojavio se Guy Bexley. Guy je moj menader za odnose, to god bi to znailo. Samo sam znao da je on ovjek
kojeg moram potraiti ako elim izvui svoje osiguranje. Bliio se tridesetoj godini, a po njegovoj frizuri i kozjoj
bradici vidjelo se da mu je neudobno u slubenom odijelu te bi bio mnogo sretniji u hlaama od skaja, s bocom
vode u ruci, u nekom disku gdje bi cijele noi mogao divljati razgaljenih prsa.
Rukovali smo se. - Dobar dan, gospodine Stevenson, nismo se dugo vidjeli.
Slegnuo sam ramenima. Posao. Ovo je Kelly.
Sagnuo se i rekao: Zdravo, Kelly. Kao da je elio pokazati da su ga uili kako se treba ophoditi s djecom.
- Samo mi na pet minuta treba moja zakljuana kutija, prijatelju. Slijedio sam ga do niza pregradama odvojenih
ureda na drugoj
strani prostorije. Ranije sam esto bio ondje. Svi su uredi identini; svaki sadri samo okrugli stol, etiri stolice i
telefon. Onamo ljudi ulaze da bi brojili novac ili molili kredit. Okrenuo se da ode.
- Mogu li takoer dobiti stanje mog rauna, molim? Guy kimne i udalji se. Kelly ree: - Sto radimo ovdje?
Dosad sam ve trebao shvatiti da mrzi kad nije upuena u ono to se dogaa. Ba kao i njezin tata. - ekaj pa e
vidjeti - namignuo sam.
Guy se pojavio nekoliko minuta kasnije, stavio kutiju na stol I pruio mi presavijeni ispis o stanju mog rauna.
Osjeao sam nervozu dok sam otvarao papir. Moj je pogled poao ravno u donji desni kut.
etiristo dvadeset est tisua, petsto sedamdeset dolara, promije njenih po teaju od 1.58 dolara za funtu.
Big Al je uspio! Morao sam se kontrolirati jer je Bexley jo uvijek
ondje stajao. - Trebat e mi samo oko pet minuta - rekoh.
- Javite na recepciju kad budete gotovi; oni e to vratiti u trezor. - Pruio mi je ruku i pozdravio Kelly, a zatim je
iziao i za sobom zatvorio vrata.
Kutija je bila veliine 45 za 30 centimetara, metalni pretinac za spise to sam ga kupio za deset funti u
Woolworthsu, a odozgo je imala vrlo jeftinu bravu koja se otvara samo pritiskom. Kanio sam unajmiti pravi
pretinac u trezoru banke, ali tada sam se sjetio upada u Knightsbridge unatrag nekoliko godina. Isto tako, to bi
znailo da se moram pojaviti s kljuem, a nisam mogao biti siguran da u ga u danom trenutku imati uza se.
Ovako je lake; jedini je problem u tome to bih, u sluaju potrebe bijega iz zemlje, to morao uiniti tijekom
radnog vremena banke.
Otvorio sam bravu i izvadio nekoliko starih detektivskih romana to sam ih stavio na vrh za sluaj da netko
sluajno otvori kutiju. Dobacio sam ih Kelly. Pogledaj moe li ovdje togod nai. -Uzela je jedan i poela ga
prelistavati.
Najprije sam izvadio mobitel i punja baterija. Ukljuio sam ga. Baterija je jo uvijek radila, ali sam ga ipak
spojio s punjaem i ukljuio u utinicu.
Zatim sam izvadio prozirnu plastinu vreicu u kojoj su se nalazili snopovi novanica amerikih dolara i funti
sterlinga, pet junoafrikih zlatnika i deset engleskih zlatnika to sam ih ukrao nakon Zaljevskog rata. Svi vojnici
koji su se nalazili iza neprijateljskih linija u Iraku dobili su po dvadeset tih zlatnika da bi mogli podmititi nekoga
ako se nau u govnima. U mojoj patroli svatko je uspio zadrati po deset komada; rekli smo da smo ostalo
izgubili u borbi. Za poetak sam ih zadrao samo kao suvenire, ali uskoro im je porasla vrijednost. Ostavio sam
ih u vreici; zanimale su me samo funte.
Izvadio sam konate korice u kojima sam imao komplet dokumenata - putovnicu, kreditne kartice, vozaku
dozvolu, sve to mi je potrebno da postanem Nicholas Duncan Stevenson. Trebale su mi godine da sloim
pokrie do takvih detalja, a sve je poelo od broja socijalnog osiguranja to sam ga kupio u puhu u Brixtonu za
pedeset funti.
Tada sam izvadio elektronsku biljenicu. To je fantastino; to znai da bilo gdje u svijetu mogu slati faksove i
obavijesti, slagati tekstove i odravati bazu podataka. Problem je u tome to nemam pojma kako se to koristi.
Upotrebljavao sam samo telefonski broj i adresu jer se tome moglo pristupiti jedino uz lozinku.
Brzo sam pogledao Kelly. Prolistavala je roman iako nije ni rijei razumjela. Gurnuo sam ruku do dna kutije i
izvadio 9milimetarski poluautomatski broivning to sam ga krajem osamdesetih donio iz Afrike. Napunio sam
magazin mecima iz malene tuppenoare kutije, pripremio pitolj i provjerio leite. Kelly je podigla glavu, ali se
nije obazirala na oruje.
Ukljuio sam biljenicu, utipkao 2422 i naao broj koji sam traio. Podigao sam telefonsku slualicu sa stola.
Kelly ponovno podigne glavu. - Koga zove?
- Euana.
- Tko je on?

122

Daljinsko upravljanje
Vidio sam izraz zbunjenosti na njezinu licu.
- On je moj najbolji prijatelj. - Nastavio sam utipkavati broj.
- Ali...
Stavio sam prst na usne. - .
Nije bio kod kue. Ostavio sam ifriranu poruku na automatskoj sekretarici. Tada sam u kutiju stavio laptop, kao
i sve ostalo to nisam kanio ponijeti sa sobom - ukljuujui kompjutorski ispis stanja na raunu.
Kelly je ve dojadio detektivski roman, pa sam joj ga uzeo i vratio u kutiju. Znao sam da slijedi neko pitanje.
- Nick?
Nastavio sam spremati stvari. - Da?
- Rekao si da je David tvoj najbolji prijatelj.
- Ah, da. Pa, Euan je moj najbolji prijatelj. Samo to ga katkad moram zvati David jer... Poeo sam smiljati
la, ali emu? Rekao sam ti da je to za sluaj da nas uhvate, a tada ti ne bi znala njegovo pravo ime. Tako ne
bi nikome mogla rei. To se stalno tako radi. Zove se OPSIG, operativna sigurnost. - Dovrio sam spremanje
stvari i zatvorio kutiju. Kelly je razmiljala o onome to sam rekao.
- O, u redu. Znai da se zove Euan.
- Kad ga vidi, moda e ti ak pokazati pod o kojem sam ti priao.
Promolio sam glavu iza ugla i domahnuo slubenici na recepciji. Dola je, uzela kutiju i otila.
Okrenuo sam se Kelly. - Dakle, vrijeme je za mahnitanje po duanima. Da vidim, moramo kupiti lijepu odjeu za
oboje, a tada emo poi u hotel i ondje ekati da nas Euan nazove. Kako ti to zvui?
Lice joj se razvedrilo. - Super!
Kad jednom sve ovo zavri, morat u otvoriti novi raun i prebaciti novac, a tada vie neu biti Stevenson.
Mukotrpno je sve to organizirati, ali preivjet u s obzirom na 426.570 amerikih dolara.
Vonja taksijem do Trafalgar Squarea postala je obilazak u kojem sam ja glumio vodia za Kelly. Vie sam u
tome uivao ja nego ona, a po izrazu vozaeva lica shvatio sam da sam veinu podataka iznio pogreno.
Kretali smo se Strandom kad sam opazio prodavaonice odjee s obje strane ceste. Platili smo taksi i poli
kupovati traperice, majice i higijenske potreptine. Kad smo to obavili, zaustavili smo drugi taksi i rekli da nas
odveze u hotel Brown.
- Svidjet e ti se to mjesto - rekao sam Kelly. - Ima dva ulaza pa moe ui iz Ulice Dover i izii na drugoj strani,
u Ulici Albermarle. To je jako vano za pijune poput nas.
Ukljuio sam mobitel, nazvao informacije i zatim hotel kako bih rezervirao sobu. Za manje od pola sata ve smo
bili u svojoj sobi, ali tek nakon to sam se pravio vaan pred Kelly i otkrio da vie ne postoji izlaz u Ulicu Dover.
Prst na bilu.
Soba je bila suta suprotnost onima u kojima smo dotad boravili. Bila je raskono ureena, udobna i, najbolje od
svega, imala je minibar u kojem smo nali toblerone. Mogao sam popiti pivo, ali jo nije bilo vrijeme; imao sam
posla.
Poeli smo osjeati posljedice dugotrajnog leta. Kelly je izgledala iscrpljeno. Skljokala se na krevet, a ja sam je
razodjenuo i ubacio ispod pokrivaa. - Moe se sutra okupati - rekoh. Za otprilike dvije minute pretvorila se u
morsku zvijezdu.
Provjerio sam ima li mobitel dobar znak i radi li punja. Euan poznaje moj glas i moju poruku: Ovdje je
vodoinstalater John. Kad elite da vam doem popraviti slavinu? Nazovite me na... To e mu biti dovoljno.
Odluio sam odrijemati desetak minuta, moda se istuirati, togod pojesti, a zatim poi u krevet. Na kraju
krajeva, tek je pet sati poslije podne.
Deset minuta kasnije, u petnaest do est ujutro, zazvonio je telefon. Pritisnuo sam dugme za prijem. Zauo sam: Halo? -Glas to sam ga tako dobro poznavao bio" je vrlo tih, vrlo kontroliran.
- Treba mi pomo, prijatelju - rekoh. - Potrebna mi je tvoja pomo. Moe li doi u London?
- Kad sam ti potreban?
- Sada.
- Nalazim se u Walesu. Malo e potrajati.
- ekat u te na ovom broju.
- Nema problema. Poi u vlakom, bit e bre.
- Hvala, prijatelju. Nazovi me oko sat vremena prije nego stigne u Paddington.
- Da, u redu. Veza se prekinula.
Nikad nisam osjetio takvo olakanje. Bilo je kao sputanje slualice nakon to ti je lijenik rekao da je biopsija
dala negativne rezultate.
Putovanje vlakom potrajat e vie od tri sata, a to znai da nisam imao to raditi osim uivati u zatiju izmeu
bitaka. Kelly se probudila dok sam itao o izbornoj bitki u primjerku The Timesa to su mi ga gurnuli ispod vrata
- kad odsjeda u Brownu ne treba hodati do ugla s kovanicama u depu. Nazvao sam poslugu u sobu i prege
programe. Nema
Poiver Rangersa. Sjajno.
Bez ikakve urbe oboje smo na koncu ipak ustali, istuirali se, odjenuli novu odjeu pa smo sasvim pristojno

123

izgledali. Polako smo proetali do kolodvora preko Piccadilly Circusa, Leicester Squarea i Trafalgar Squarea. I
dalje sam glumio vodia, ali' me Kelly nije sluala. Samo je eljela hraniti golubove. Neprestano sam pogledavao
na sat i ekao da Euan nazove. Dok je Kelly bila okruena golubovima koji su imali pravu gozbu, zazvonio je
telefon. Bilo je 9:50 ujutro. Prstom sam zaepio drugo uho da mi ne smeta buka prometa i Kellvni uzvici
oduevljena, kao i druge djece dok su im golubovi pokuavali iskljucati oi.
- Od Paddingtona sam udaljen jedan sat.
- Izvrsno. Nai emo se na treem peronu postaje Charing Cross, u redu?
- Vidimo se tamo.
Hotel Charing Cross nalazi se u sklopu kolodvorskog kompleksa i samo je dvije minute hoda udaljen od
Trafalgar Squarea. Izabrao sam ga jer sam znao da se iz predvorja moe vidjeti kako se iz taksija iskrcavaju
putnici.
ekali smo i gledali. Mjesto je bilo krcato grupa Amerikanaca i Talijana. Amerikanci su se tiskali oko stola
turistikog vodia i rezervirali karte za sve predstave u gradu, a Talijani su samo hodali od dizala do izlaza u
bunoj, razmahanoj gomili, viui jedan na drugoga i svi nastojei istodobno proi kroz staklena vrata.
Oko pola sata kasnije ugledao sam taksi s poznatom prilikom na stranjem sjedalu. Pokazao sam ga Kelly.
- Zar neemo izii i pozdraviti ga?
- Ne, ostat emo ovdje i promatrati jer emo ga iznenaditi. Ba kao to smo uinili u Davtoni, sjea se?
- O, da. Moramo ostati sa strane.
Gledao sam ga kako izlazi. Bilo je tako divno vidjeti ga da sam poelio skoiti i potrati van. Imao je na sebi
traperice i cipele kakve se reklamiraju u nedjeljnom dodatku novina. Takoer je nosio avijatiarsku jaknu pa ga
se lako moglo uoiti u guvi. -Dat emo mu nekoliko minuta - rekao sam Kelly - a tada emo izii i iznenaditi
ga, moe?
- Da! Zvuila je prilino uzbueno. Na leima kaputia imala je dvije mrlje to su ih neljubazno ostavili
golubovi. ekao sam da se osue prije nego ih skinem.
Stajao sam sa strane pet minuta i uvao mu lea. Potom smo poli prema kolodvoru i ispod nekoliko lukova do
blagajni za prodaju karata. Kolodvor je bio obnovljen te je imao sve uobiajene izlaze. Potraili smo trei peron i
ugledali ga kako naslonjen na zid ita novine. Isti osjeaj: poelio sam potrati onamo i zagrliti ga. Polako smo
hodali.
Podigao je glavu i ugledao me. Obojica smo se nasmijeili i rekli: - Zdravo. Kako ide? - Gledao je mene, a zatim
Kelly, ali nita nije rekao; znao je da u mu u pravom trenutku sve objasniti. Krenuli smo do stubita to je
vodilo dolje prema' rijeci. Dok smo hodali, gledao je moju glavu i pokuavao prikriti smijeh. - Dobra frizura!
Daljinsko upravljanje
Ispred postaje Embankment uhvatili smo taksi. Dril je dril, postoji iz odreenog razloga, a to je tvoja vlastita
zatita; im zaboravi na ono emu su te uili, pone grijeiti. Rekli smo vozau neka nas vozi zaobilaznim
putem i pazili na lea, te nam je do hotela Browri trebalo 20 minuta umjesto pravocrtnih 10.
Cim smo se vratili su hotelsku sobu, ukljuio sam televizor za Kelly i nazvao poslugu u sobu. Svi smo
ogladnjeli.
Euan je ve avrljao s Kelly. Doimala se zadovoljnom to ima novog sugovornika, iako je to ponovno odrasli
mukarac. To je dobro, uspostavili su nekakav odnos, a njoj je ugodno u njegovu drutvu.
Stigla je hrana; hamburger i ips za Kelly, te dva velika sendvia za nas dvojicu. Obratio sam se Kelly: - Pustit
emo te da jede na miru. Mi emo poi u kupaonicu jer ti gleda televizijski program, a mi moramo o neemu
razgovarati. Je li to u redu?
Kimnula je, a usta su joj ve bila puna.
Euan se nasmijei: - Vidimo se uskoro, Kelly. Spremi nam koji ips.
Poli smo u kupaonicu i onamo ponijeli kavu i sendvie, a zvuk televizora je zamro im sam zatvorio vrata.
Poeo sam mu prepriavati dogaaje. Euan je pozorno sluao. Vidljivo se uzrujao kad je uo za Keva i Marshu.
Stigao sam do trenutka kad su nas Luther i drutvo pokupili kad me je prekinuo. Sad je ve sjedio na rubu kade.
- Gadovi! Tko su oni? Misli li da je to ista skupina koja je sredila Keva?
- Mora biti. - Sjeo sam kraj njega. - Kev je poznavao trojicu koja su ga ubila. Kelly je potvrdila da je Luther
radio s Kevom. Zatim je tu pitanje onog telefonskog poziva kako bi se lavina pokrenula.
- Misli li da je to bio Luther?
Kimnuo sam. - Tko zna kako se on uklapa u sliku, ali pretpostavljam da radi za DEA-u, te da je korumpiran. ini
se da u DEA-i ima pokvarenih ljudi koji rade za novac zaraen drogom.
- Ispriao sam mu o ubojstvu McGeara i o onome to sam naao na back-up disketi kad je de Sabatino otvorio
grafike datoteke.
Euan je zasad sve razumio. - Dakle, sve to povezano je s PIRA-inim krijumarenjem droge u Evropu? Kako bi
put ostao otvoren, potrebno je podmiivati, ucjenjivati i prijetiti. No to je s McGearom, je li togod rekao?
- Ni rijei. Ionako je znao da e umrijeti.
- Taj momak, de Sabatino. Ima li kopije podataka? Nasmijao sam se. - Zna da ti to neu reci. OPSIG, prijatelju,
OPSIG!

124

- Poteno Euan slegne ramenima. Samo sam znatieljan. Nastavio sam i objasnio to sam naao u
Kevovoj kuci. Euan nije
govorio. Samo je sjedio i upijao sve to. Odjednom sam osjetio iscrpljenost, kao da sam se, predajom tafetne
palice Euanu, prepustio umoru nakon svega to sam proivio u posljednjih deset dana. Pogledao sam ga. I sam je
izgledao prilino iscijeeno.
- U svemu to govori vidim samo jedan problem.
- O emu je rije?
- Zar Kolumbijci ne bi pretpostavili da e eksplozija bombe pojaati osiguranje u Gibraltaru, to bi otealo
ubacivanje droge?
- To je bilo upozorenje. Slali su posljednje upozorenje svima koji se moda vie nisu eljeli baviti tim poslom.
Kaem ti, prijatelju, ovo je preveliko za mene. Samo elim sve to dostaviti Simmondsu i svega se rijeiti.
- Pomoi u ti kako god mogu. - Otvorio je kutiju benson & hedgesa; oito je ponovno poeo puiti. Ustao sam
kako bih se maknuo od dima.
- Ne bih te elio izravno uplitati. Kev, Pat, ja, sve su nas sjebali. No bit e mi potreban kao podrka ako stvari
pou po zlu.
- Samo reci to ti treba.
Osjetio sam miris sumpora njegove ibice. Nasmijeio se kad sam poeo mahati rukama i tjerati dim od lica.
Znao je da to mrzim. ak i pod golemim pritiskom neke stvari ostaju iste.
- Sutra poslije podne - rekoh - trebao bi primiti kopije dosjea. Ako se meni ili Simmondsu neto dogodi, sve e
zapravo ovisiti o tebi. - Ve smo se nalazili u oblaku dima. Svakog bi se trenutka mogao oglasiti alarm.
- Tu nema nikakvih problema, prijatelju - rekao je na svoj vrlo spor, vrlo miran, vrlo proraunat nain. Kad biste
Euanu rekli da je dobio glavni zgoditak na lutriji, on bi rekao: - To je lijepo - a zatim bi se vratio slaganju
kovanica i svijanju arapa.
- Koliko kopija diskete postoji, osim ove to si je poslao meni?
- Neu ti reci, drukane. Samo ono to mora znati! Nasmijeio se. Znao je da ga titim.
- Jo samo jedno - rekoh. - Ne elim povesti Kelly na sastanak sa Simmondsom. Kad smo zadnji put razgovarali,
nije bio previe zadovoljan sa mnom. Ako se ovo pretvori u opu guvu, ne elim da se nae usred vatre. Ti si
jedina osoba kojoj je.mogu povjeriti. To je samo za jednu no, moda dvije. Moe li to uiniti za mene?
Oekivao sam brzi odgovor i dobio ga. - Nema problema. - Na licu mu se pojavio osmijeh. Znao je da sam mu
dopustio slobodno avrljati s Kelly jer sam elio da se upoznaju.
- Hoe li je povesti u Brecon?
- Da. Jesi li joj rekao da ivim u Walesu?
- Rekao sam joj da ivi u toru za ovce.
Bacio je opuak u zahod jer je znao da mrzim i taj miris. Poloio sam mu obje ruke na ramena. Ovo je bio
jebeno usrani tjedan, prijatelju.
- Ne zabrinjavaj se zbog toga. Vratimo se u sobu i popijmo kavu do kraja. Tada e jednostavno poi k
Simmondsu i srediti sva ta sranja.
- Kakav je bio hamburger?
- Dobar. Spremila sam malo krumpiria za Euana.
Sjeo sam na krevet kraj nje. - Sluaj, Kelly, Euan i ja smo razgovarali i zakljuili kako bi bilo dobro da poe s
njim na selo i ostane u njegovoj kuci dok ja ne obavim neke stvari u Londonu. To je samo za jednu no. Sutra
u doi po tebe. to misli o tome? Hej, ak moe vidjeti pod to smo ga postavili. Sjea se da sam ti priao o
tome?
Pretpostavila je da nema mogunost izbora, a to joj se jasno vidjelo na licu.
- Neu se dugo zadrati - rekoh - a oko Euanove kue ima mnogo ovaca.
Spustila je pogled na svoje prste i promrmljala: - elim ostati s tobom.
to, zar ne eli poi? Vidjet e cijelo stado ovaca! - rekao sam glumei iznenaenje.
Bilo joj je neugodno. Bila je previe pristojna da bi pred Euanom otvoreno odbila.
- To nee dugo trajati - rekoh. Tada sam, podlo, zatvorio zamku. Svia ti se Euan, zar ne?
Kimnula je, a nije skidala pogled s mene kako se ne bi susrela s Euanovim oima.
- To e biti samo za jednu no. Ionako u te nazvati; moi emo razgovarati.
Doimala se vrlo nesretnom zbog toga. Na kraju krajeva, obeao sam da je vie neu ostaviti. Opazio sam svoj
mobitel pa mi je neto palo na pamet. - Kako bi bilo da ti dam svoj telefon? Pokazat u ti kako se koristi.
Poeo sam se igrati tipkama. - Hajde, pokuaj. Ako naui kako se upotrebljava, moe ga veeras staviti ispod
jastuka, moe?
Pogledao sam Euana nastojei i njega uvui. - Jer ona e imati zasebnu spavau sobu, zar ne?
- Tako je, imat e zasebnu spavau sobu, onu iz koje se vidi tor za ovce.
- ini mi se da u njezinoj sobi postoji televizor, je li? - rekoh.
- Da, ondje se nalazi televizor - kimnuo je i sloio se, vjerojatno razmiljajui gdje e ga nabaviti.
Prihvatila je; nije bila oduevljena, ali i to je neto. Ukljuio sam mobitel, utipkao svoj PIN broj i pruio joj ga. -

125

Samo ukljui punja u utinicu na zidu kad onamo stigne i telefon e raditi, u redu?
- U redu.
- Tada ga stavi ispod jastuka tako da uje kad bude zvonio. Moe?
- Kako hoe. - Sad je ve shvatila da nema ba nikakva izbora. Euan ree: - Zna li to, treba pripremiti
medvjedie za put na
selo. Kako se zovu? Jesu li se ikad ranije vozili vlakom?
Polako ju je osvajao. Sili smo u predvorje i uzeli taksi do kolodvora Paddington.
38.
Kupili smo joj sladoled, slatkie, napitke, bilo to samo da ne misli o onome to se dogaa. Jo uvijek je
pokuavala odluiti koje stripove eli kad je Euan pogledao na sat i rekao: - Uskoro treba krenuti, prijatelju.
Poao sam s njima du perona i snano je zagrlio pred vratima vagona. - Nazvat u te veeras, Kelly. Obeavam.
Dok se penjala u vagon, Jenny i Ricky su me gledali iz naprtnjae kompanije Virgin to ju je nosila na leima. Dobro.
uvar je hodao du vlaka i zatvarao vrata. Euan je spustio prozor da bi Kelly mogla mahati.
- Nick? - Nagnula se prema meni kroz otvoreni prozor i pozvala me kretnjom ruke, kao da mi eli neto apnuti.
- Molim? - Primaknuo sam svoje lice njezinom.
- Ovo. - Obavila mi je ruke oko vrata, vrsto me stisnula i buno me poljubila u obraz. To me je tako iznenadilo
da sam ondje bez rijei stajao.
Vlak se poeo kretati.
- Vidimo se sutra - dovikne Euan. - Ne brini za nas. Bit e sve u redu.
Dok je vlak polako nestajao s kolodvora, osjetio sam isto stezanje u elucu kao u trenutku kad sam gledao kako
Patovo tijelo ukrcavaju u vozilo hitne pomoi, ali ovaj put nisam znao razlog tome. Na kraju krajeva, ovo je
najbolje rjeenje, a ona je u sigurnim rukama. Prisiljavajui se da na to gledam kao na jo jedan rijeeni problem,
zaputio sam se prema javnim telefonskim govornicama.
Dobio sam krajnje slubeni odgovor kad sam nazvao Vauxhall: -Interni broj, molim?
- 2612.
Uslijedila je stanka, a zatim se javio glas koji sam odmah prepoznao. - Halo, 2612.
- Ovdje Stone. Imam ono to ti treba.
- Nick! Gdje si?
Stavio sam prst u uho jer se preko razglasa najavljivao odlazak vlaka.
- Nalazim se u Engleskoj. - Iako mu to nisam trebao govoriti jer je mogao uti da vlak za Exeter polazi za pet
minuta.
- Izvrsno.
- Jedva ekam da te vidim.
- I ja. Ali ovdje sam zauzet do ranih jutarnjih sati. - Zastao je i razmislio. - Moda bismo mogli proetati i
razgovarati. Recimo u etiri i trideset sutra ujutro?
- Gdje?
- Zaputit u se pjeice prema kolodvoru. Pretpostavljam da e me nai.
- Hou.
Spustio sam slualicu obuzet osjeajem da se kocka konano kotrlja za mene. Kelly je na sigurnom, a Simmonds
je zvuio pristupano. Uz malo sree, za nekoliko u se sati izvui iz ove guve.
Vrativi se u hotel, pobrinuo sam se za unajmljivanje automobila kojim u nakon sastanka poi u Brecon po
Kelly. Zatim sam neto pojeo. U mislima sam tono ponovio to u rei Simmondsu i kako u mu to rei. Nema
sumnje da u rukama imam tono onakve dokaze kakve je Simmonds traio. teta to nemam videosnimku kojom
bih potkrijepio dio toga, ali bez obzira na to, ono to imam vjerojatno je vie od onoga emu se nadao. Sad
mi u najgorem sluaju mogu obrisati dosje i dii ruke od mene. Barem imam neto novca za novi ivot.
Razmiljao sam o Kelly. to e biti s njom? Kamo e poi? Hoe li na nju djelovati sve to je vidjela i sve to se
dogodilo njoj i njezinoj obitelji? Pokuao sam se rijeiti takvih misli uvjeravajui samoga sebe da e se sve to
nekako srediti. Simmonds bi u tome mogao pomoi. Moda bi mogao organizirati njezin odlazak baki i djedu, ili
me barem usmjeriti na pravu vrstu strune pomoi.
Pokuao sam malo odspavati, ali nisam uspio. U 3 ujutro uzeo sam unajmljeni automobil s parkiralita i krenuo
prema mostu Vauxhall.
Poao sam duim, zaobilaznim putem, King's Roadom do World's Enda, a zatim sam skrenuo prema rijeci i
ponovno vozio na istok, uglavnom zato jer sam jo jednom elio organizirati svoje misli, ali i zato to mi je
vonja du puste obale i kraj svih drevnih, osvijetljenih mostova pruala jedan od najljepih prizora na svijetu.
Te se noi inilo da svjetla malo jae blistaju, a mostovi su djelovali izotreno. Poelio sam da je Kelly sa mnom
kako bismo se zajedno divili ljepoti prizora.
Rano sam stigao do mosta Vauxhall. Vozio sam na istok cestom to slijedi rijeku prema sljedeem mostu,
Lambethu. Nita mi se nije inilo sumnjivim kad sam proao kraj mjesta sastanka. Na benzinskoj crpki na

126

suprotnoj strani ceste, otprilike na pola puta do mosta Lambeth, nalazila su se etiri automobila, a skupine
mladia i djevojaka kupovale su gorivo i okoladice mar. Rano jutarnje ekipe za ienje uredskih prostora
punile su spremnike svojih kombija prije posla.
Dalje uz rijeku, na drugoj obali, vidio sam Westminstersku palau. Osmjehnuo sam se. Kad bi lanovi
Parlamenta samo znali to doista rade obavjetajne slube. Sudei prema vijestima na radiju, svi su izgledi da
emo uskoro dobiti novu vladu. Iako ja ni za koga ne mogu glasati. Ve godinama u stvarnom ivotu ne postojim
kao Stone, Stamford, Stevenson ili kao bilo tko drugi.
Napravio sam cijeli krug i istom se cestom vratio prema Vaux-hallu kako bih jo jednom onuda proao. Jo
uvijek sam imao vika vremena, pa sam se zaustavio na benzinskoj crpki gdje sam kupio sendvi i neko pie.
Mjesto sastanka jo je uvijek izgledalo u redu. Moj je plan bio pokupiti Simmondsa, napraviti razdaljinu i uglove
putem do automobila, a zatim poi na vonju. Tako u ja imati kontrolu nad okolinom. Moi u tititi sebe, ali i
njega.
Parkirao sam oko 400 metara zapadno od mjesta sastanka. Dok sam jeo sendvi, provjerio sam put natrag do
automobila. Iziao sam i poao cestom do dogovorenog mjesta. Stigao sam onamo u pet minuta do etiri. Nisam
imao to raditi, osim ekati, pa sam razgledavao izloge prodavaonice moti c "vrsto odluio da u doista kupiti
jedan sebi na dar. Ne, vie od dara - nagradu.
U 4:20 sklonio sam se u sjenke lukova ispod eljeznike pruge, nasuprot izlazu za koji sam znao da e ga
Simmonds koristiti. Dva ili tri ovjeka lutala su naokolo, lanovi klubova koji su se vraali kui ili odlazili u
neki drugi klub. Njihov pijani smijeh razbio je jutarnju tiinu, a tada je ponovno sve utihnulo.
Odmah sam ga prepoznao dok je hodao kao da poskakuje, lagano nagnut prema naprijed. Gledao sam ga kako
skree desno od izlaza i zaustavlja se na pjeakom prijelazu s namjerom da poe do metalnog mosta za pjeake
to je vodio preko velikog cestovnog raskrija do eljeznikog kolodvora. ekao sam. Nema razloga za urbu;
pustit u ga da doe k meni.
Kad je preao cestu, iziao sam iz sjenki u dnu stubita mosta za pjeake.
Nasmijeio se. - Nick, kako si? - Nastavio je hodati kimnuvi prema mostu Lambeth. - Hoemo li proetati? - To
nije bilo pitanje.
Pokazao sam glavom na drugu stranu, prema svom automobilu. - Pobrinuo sam se za prijevoz.
Simmonds je stao i pogledao me s izrazom lica razoaranog uitelja. - Ne, mislim da emo proetati.
Ja sam zatraio sastanak, a on je trebao znati da u se pobrinuti za nau sigurnost. Nekoliko je trenutaka zurio u
mene, a zatim je, kao da je znao da u ga slijediti, nastavio hodati. Uhvatio sam korak s njim.
Ispred nas, na drugoj obali Temze, zgrade Parlamenta blistale su u mraku kao na razglednici. Nalazili smo se na
irokom ploniku koji granii s tratinom, a iza travnatog podruja nalazi se jo jedan ispred prodavaonica ispod
lukova mosta.
Simmonds je izgledao jednako kao i uvijek; kravata malo oputena, a koulja i odijelo ukazivali su na to da
umjesto ormara ima putnu torbu.
- Dakle, Nick, to ima? - Nasmijeio se, ali me nije gledao. Dok sam mu priao, nije me prekidao, ve je samo
gledao u zemlju i kimao glavom. Osjeao sam se poput sina koji svoje probleme prebacuje na oeva leta, a to je
bio ugodan osjeaj.
Hodali smo otprilike petnaest minuta, a ja sam stigao do kraja svoje prie. Sad je bio red na njemu. Nekako sam
oekivao da e se zaustaviti, ili barem nai neku klupu na koju moemo sjesti, ali on je nastavio hodati.
Okrenuo je glavu prema meni i ponovno se nasmijeio. - Nick, nisam imao pojma da e biti tako temeljit. S kim
si jo razgovarao o ovome?
- Ni s kim, samo s de Sabatinom i Euanom.
- Imaju li Euan ili taj de Sabatino takoer kopije disketa? Lagao sam. - Ne, nitko osim mene. - ak i kad se
nekome
obrati za pomo, nikad nee razotkriti sve karte. Nikad ne zna kad bi ti mogle zatrebati.
Ostao je nevjerojatno miran. - Moramo se pobrinuti da nitko drugi to ne otkrije; barem ne zasad. Ovo je vie od
korupcije na niim razinama. Veza izmeu PIRA-e, Gibraltara i, ini se, DEA-e znai da je ovo doista vrlo
ozbiljno. Izgleda da si sve to prilino dobro povezao pa te elim neto pitati. - Zastao je kao da je sudac koji
donosi presudu. - Misli li da to ide jo dalje?
- Tko zna - rekoh. - No ovjek nikad ne moe biti dovoljno oprezan. Zato sam elio s tobom razgovarati u etiri
oka.
Daljinsko upravljanje
- Gdje je sada dijete Brownovih?
Ponovno sam lagao. - U hotelu, vrsto spava. Trebat e mi pomo da je predam njezinoj baki i djedu.
- Naravno, Nick. Sve u svoje vrijeme.
Neko smo vrijeme hodali u tiini. Stigli smo do bara na uglu podvonjaka to je vodio ispod eljeznike pruge.
Simmonds je skrenuo desno pa smo zali ispod lukova. Tada je ponovno progovorio, a njegov je ton ostavljao
dojam kao da uope ne dolazi u obzir da mu se suprotstavim. - Prije nego uinim bilo to da ti pomognem,-ti mi
mora dati dokaze, naravno. - Jo uvijek me nije gledao, ve je pazio da ne zagazi u lokve vode zaprljane

127

motornim uljem.
- Nisam donio diskete sa sobom, ako na to misli.
- Nick, dat u sve od sebe da vam oboma osiguram zatitu. Ali doista mi trebaju dokazi, i to sve kopije. Moe li
mi ih sada dati?
- Nemogue. Tek za nekoliko sati.
- Nick, bez toga nita ne mogu uiniti. Trebaju mi sve kopije. ak i one to bi ih inae ostavio u onom tvom
osiguranju.
Slegnuo sam ramenima. - Mora razumjeti da je to radi moje vlastite sigurnosti.
Ponovno smo skrenuli desno i zaputili se natrag prema kolodvoru, paralelno s prugom. Nekoliko minuta bez
rijei smo hodali uskim ulicama izmeu skladinih prostora. Simmonds se duboko zamislio. Teretni je vlak
kloparao iznad nas na svom putu da probudi stanovnike jugozapadnog Londona. Zato mu je, dovraga, tako
vano znati koliko ima kopija i doepati se svih primjeraka?
- Vjeruj mi - viknuo sam kako bi me uo - cijela je ta strana pod kontrolom. Dosta su me zajebavali. Zna
jednako dobro kao i ja da moram sve zatititi, ukljuujui i tebe.
- Da, naravno, ali ja moram imati kontrolu nad svim informacijama. ak ni ti to ne bi smio imati. Previe je
opasno.
Ovo postaje glupo. - To mi je jasno. No to ako ti strada? Ne bi ostalo nita ime bih mogao potkrijepiti ovo to
govorim. Nije rije samo o korupciji Amerikanaca, zar ne shvaa? Gibraltar je bio namjetaljka. Tu smo i mi
ukljueni.
Simmonds polako kimne glavom prema lokvi u jarku.
- Nekoliko me stvari zbunjuje - rekoh. - Zato su nam rekli da e bombu aktivirati daljinskim upravljaem? Kako
to da su informacije o aktivnoj jedinici bile tako dobre, ali tako pogrene kad je rije o bombi?
Jo uvijek nije odgovorio.
Ovdje se neto ne slae.
O, jebi ga.
Osjeao sam se kao da sam ponovno protupoarnim aparatom dobio po glavi. Zato mi to nije palo na pamet?
Kloparanje teretnog vlaka nestajalo je u daljini. Ponovno je zavladala tiina ranih jutarnjih sati. - No ti sve to
zna, zar ne?
Bez odgovora. Nije ak ni korak promijenio.
Tko nam je rekao da e gibraltarsku bombu aktivirati daljinskim upravljaem? Simmonds, koji je bio uz Alphu i
sve nadzirao. Zato mi, dovraga, to ranije nije palo na pamet?
Naglo sam se zaustavio. Simmonds je nastavio hodati. - Ovo nije samo stvar Amerikanaca i PIKA-e, zar ne?
Mnogo je vee. I ti si dio toga, nije li tako?
Ispod stranjih lukova bilo je vie lake industrije nego prodavaonica - automobilski servisi, metalske radionice i
skladini prostori, a pred veinom su se nalazili kompanijini kombiji, parkirani ondje preko noi. S nae lijeve
strane, oko 20 metara dalje, nalazi se travnato podruje koje pripada gradu, a zatim stambene zgrade. Svuda oko
nas su kontejneri za metalni otpad i velika crvena vozila sa utim svjetlima upozorenja na krovovima.
Okrenuo se prema meni i vratio se est koraka do mjesta na kojem sam stajao. Prvi put me je pogledao u oi. Nick, mislim da mora biti svjestan neega. Dat e mi sve informacije, mislim doista sve. Ne moemo se
izloiti riziku -da u optjecaju bude jo kopija.
Izraz njegova lica podsjeao je na ahovskog velemajstora koji e upravo povui odluujui potez. ok i uas na
mojem licu sigurno se jasno vidio.
- Nismo se morali sloiti s odlunou Amerikanaca da te ubiju, ali moe biti siguran da emo to sada mi uiniti
ako budemo morali.
- Mi?
- To je mnogo vee no to ti misli, Nick. Inteligentan si, sigurno shvaa komercijalne i politike implikacije
primirja. Razotkrivanje onoga to je na disketama izazvalo bi mnogo ire probleme, a ne samo ono to ti zna.
Velika je teta za Keva i njegovu obitelj, to priznajem. Kad mi je rekao to je otkrio, doista sam svoje amerike
kolege pokuao nagovoriti na suptilniju akciju.
Dakle, zato su mi onako naglo naredili da se vratim u Veliku Britaniju. Nakon to je Simmonds razgovarao s
Kevom, elio je da to prije odem iz SAD-a. Nije elio da razgovaram s Kevom -ili osujetim njegovo umorstvo.
Pomislio sam na Kelly. Barem je ona na sigurnom.
Kao da mi je itao misli. - Ukoliko mi odlui uskratiti sve informacije, ubit emo dijete. A zatim emo ubiti
tebe, nakon to dobijemo ono to elimo. Nemoj biti naivan, Nick. Ti i ja, mi smo isti. Ovdje nije rije o
emocijama, ovo je posao, Nick, posao. - Pogledao me je kao to bi otac gledao tvrdoglavog sina. - Zapravo
nema izbora.
Pokuao sam se boriti. Zacijelo blefira.
- Euan te pozdravlja, usput reeno, i kae da je uspio nai televizor za njezinu spavau sobu. Vjeruj mi, Nick,
Euan e je ubiti. Prilino mu se sviaju financijske blagodati.
Polako sam odmahnuo glavom.

128

- Sjeti se malo. Tko je zapoeo sukob?

Ima pravo, to je uinio Euan. Simmonds je bio ondje kako bi upravljao akcijom, a Euan je bio ondje da bi
povukao okida. No jo uvijek sam se borio protiv te pomisli.
Otkopao je jaknu i iz unutranjeg depa izvadio mobitel. -Neka ti Euan objasni; ionako kasnije oekuje poziv.
Ukljuio je aparat i ekao signal kako bi utipkao svoj PIN broj. Nasmijeio se dok je gledao siuni ekran
mobitela. Pomou ovoga su te Amerikanci nali, zna. Ljudi misle da se mobitelu moe ui u trag samo kad je u
uporabi. Nije tako. Sve dok su ukljuene, ove su stvarice minijaturne naprave za praenje, ak i ako nema
telefonskog razgovora. To je zapravo oblik elektronikog praenja. Pokazalo se vrlo korisnim.
Utipkao je svoj PIN broj, a tonovi su mi se inili posebno glasnima. - Meutim, kad si im pobjegao u Lortonu,
naa je jedina mogunost bila da ti dopustimo povratak u Veliku Britaniju. Morao sam saznati to si otkrio.
Moram rei, tako mi je drago da je lijeenje raka bilo uspjeno.
Jebi ga! Nije ak ni spomenuo moj nedostatak kose. To je zato to je ve znao. Ali Euan. Bio je dovoljno lukav
da to spomene. Osjetio sam muninu pri pomisli da je svoju vjetinu koristio protiv mene.
Simmonds se nasmijei. Znao je da me ima u akama.
Nick, rei u to ponovno. Doista mi trebaju sve diskete. Zna da e dijete jako patiti; to nije neto u emu
bismo uivali, ali vane su stvari u pitanju.
Svim sam srcem elio da nazove Euana. elio sam razgovarati s njim, elio sam da mi kae kako je#sve ovo
blef. No u dubini due znao sam da nije.
Simmonds je gotovo zavrio s utipkavanjem broja.
Nisam imao izbora. Nisam mogao riskirati Kelly. Nee obaviti taj poziv.
Savio sam desnu ruku, naglo se okrenuo i tresnuo ga po nosu. Zauo se tupi zvuk lomljave kosti, a Simmonds se
sruio uz prigueno stenjanje. Dok se previjao na tlu, utnuo sam njegovu torbu ispod jednoga kamiona i istim
pokretom lijevom rukom podigao mobitel, stao iza njega i namjestio ga ispred njegova grla. Drugu sam stranu
uhvatio desnom rukom i snano ga zabio ispod njegove Adamove jabuice.
Pogledao sam desno i lijevo. Ovdje smo bili previe izloeni, a za ono to sam imao na umu trebat e mi
nekoliko minuta. Poao sam unatrag i povukao ga izmeu dva kamiona. Spustio sam se na koljena i cijelo
vrijeme poteui telefon. On je mlatarao nogama i rukama, pokuavajui mi rastrgati lice.
Njegovo je cviljenje i guenje ispunilo zrak. Reagirao sam tako da sam se nagnuo naprijed i teinom svoga tijela
pritisnuo njegovu glavu tako da mu je brada gotovo dodirivala prsa. Istodobno sam jo jae povukao. Jo samo
dvije minute i bit u gotov.
Nakon trideset sekundi poeo se mahnito koprcati, svom luakom snagom to je ovjek iz sebe izvue kad zna
da umire. No bez obzira to e sad uiniti, vie nikad nee ustati.
akama je jo uvijek grabio moje lice. Izvijao sam se i saginjao kako bih ih izbjegao, ali nisam olabavio pritisak
na njegovo grlo. Ve mi je strgnuo kraste to sam ih zaradio u tunjavi s McGearom, ali nisam osjeao mnogo
krvi. Tada je svoje nokte uspio zavui u posjekotinu tik ispod mog oka. Priguio sam vrisak kad su tri njegova
nokta poela zadirati u ve oteenu mekanu kou. Ja sam jo pogorao ozljedu jer sam povukao lice unatrag;
kad sam to uinio, Simmondsovi nokti odnijeli su moju kou.
Sad vie nisam brinuo o tome gleda li nas netko. Vie mi nije bilo stalo. Borio sam se da doem do daha od
napora, a rane na mom licu pekle su me od znoja.
Postupno su njegovi pokreti prerasli u grevito trzanje nogu. Prestao je grabiti rukama. Nekoliko sekundi kasnije
izgubio je svijest. Palo mi je na pamet da bih mogao jednostavno ustati i udaljiti se, pustiti ga neka ostatak ivota
pati od posljedica hipoksije i ivi oteena mozga. Odustao sam od toga. elio sam da taj ljigavac umre.
ekao sam jo 30 sekundi. Prsa su mu se prestala micati. Stavio sam prste na vratnu arteriju i nita nisam osjetio.
Odvukao sam ga do zida i naslonio na vrata neke radionice. Potom sam ustao i poeo se dovoditi u red. Drei se
u sjenkama, uvukao sam koulju u hlae te rukavom obrisao znoj i krv. Provjerio sam mobitel. Iskljuio se
tijekom borbe. Obrisao sam svoje otiske prstiju, a zatim sve ondje ostavio i mirno se udaljio. Ako me je netko
vidio, pa to? To zapravo nije vano. Imam daleko vanijih briga.
Vozio sam na zapad i rukavom jakne nastojao zaustaviti krvarenje ispod oka.
Cijela se situacija jo uvijek vrtjela u mojoj glavi i polako poela dobivati smisao.
Sad znam kako su me Luther i drutvo nali - zacijelo su od Pata izvukli broj i slijedili signal dok sam ga drao
ukljuenog ekajui njegov poziv.
Da sam Euanu ili Simmondsu rekao kako postoji samo jo jedna kopija dokumenata u mojem laptopu i predao
im ga, sad bih ve bio mrtav. titili su svoja lea i nastojali dobiti sve dokaze.
Je li Simmonds dogovorio razgovor s Euanom u neko doba nakon naeg sastanka? Euan je udaljen vie od tri
sata, a Simmond-sovo e tijelo uskoro biti pronaeno. Ako Euan to sazna, nita nee riskirati. Preselit e se,
moda e je ak odmah ubiti. Ovako ili onako, izgubio bih je. Ovaj put ne dolazi u obzir da je jednostavno
ostavim. Mogao bih je nazvati na mobitel i rei joj neka pobjegne, ali to bi se time postiglo? Nalazi se usred
niega; ak i kad bi pola sata trala, to nita ne bi znailo. Euanova se kua nalazi usred jutara planina, livada,
stijena i ovaca. Pronaao bi je.
Mogao bih nazvati policiju, no hoe li mi oni vjerovati? Mogao bih sate potratiti na pokuaje da ih uvjerim, a

129

tada bi ve bilo prekasno. Ili bi izvrili upad u Euanovu kuu, a rezultat bi bio isti.
Na trenutak sam pomislio na Big Ala. Nadao sam se da je on ve zbrisao. Raune za bijeg ima iz nekog razloga.
Ako je na moj raun prebacio 400 tisua, za sebe je sigurno uzeo 800. Stari debeljko bit e u redu. Izbacio sam
ga iz misli.
*
Daljinsko upravljanje
Postavljali su putokaze za servisnu postaju tik ispred Heathrowa. Neto mi je palo na pamet.
Skrenuo sam s ceste na parkiralite. Sad jo samo moram nai telefon i obaviti razgovor.
39.
Na servisnoj postaji vladala je guva. Morao sam parkirati sto metara od glavnog ulaza. Iziao sam iz automobila
ba kad se nebo otvorilo. Posve sam se smoio dok sam stigao do etiri javne govornice ispred Burger Kinga.
Prva dva telefona prihvaala su jedino kartice. U depu sam imao samo oko tri funte sitnia -premalo. Utrao
sam unutra i brisao lice kako bih uklonio neto krvi. Kupio sam novine novanicom od pet funti i iziao. ena je
zabrinuto promatrala stanje moga lica. Zatim sam se vratio unutra i kupio paketi papirnatih rupia novanicom
od deset funti. ena se doimala uplaenom. Moda je mislila da sam vidio kako zuri u mene. Bila je zadovoljna
kad sam uzeo ostatak i otiao.
Dok sam birao broj, osjeao sam kako me u elucu neto stee, poput tinejdera koji pokuava dogovoriti svoj
prvi spoj. Je li ga napunila i ostavila ukljuenog? Zato ne bi? Dosad me niti jednom nije iznevjerila.
Poeo je zvoniti.
Na trenutak sam se osjetio kao dijete koje je otac doveo u slastiarnicu, jedva sam uspijevao obuzdati uzbuenje.
Tada su me obuzele druge brige. to ako sad Euan ima mobitel? Hou li spustiti slualicu ili u pokuati blefirati
i moda saznati gdje je Kelly?
Daljinsko upravljanje
Vie nisam imao vremena razmiljati. Zvonjava je prestala; uslijedila je stanka, a tada sam uo tih i nesiguran
glas: - Halo, tko je to?
- Zdravo, Kelly, to sam ja, Nick - rekao sam svim silama nastojei zvuiti smireno. - Jesi li sama?
- Da, probudio si me. Hoe li se sada vratiti? - Zvuila je umorno i zbunjeno. Pokuavao sam smisliti neki
odgovor; sreom, ona je nastavila: - Euan je rekao da u moda neko vrijeme ostati s njim jer ti mora nekamo
otii. To nije istina, zar ne, Nick? Rekao si da me nee ostaviti.
Veza je bila loa. Morao sam u drugo uho staviti prst kako bih je uo uz buku to ju je kia stvarala po staklu
telefonske govornice. Voza kamiona u susjednoj kabini vikao je glasno i ljutito, svaajui se sa svojim efom
da ne moe voziti dalje zbog brzinomjera te da nee izgubiti dozvolu samo da bi nekoliko kutija prokletih
vjetrovki odvezao u Carlisle. Povrh toga, ula se stalna buka prometa s autoputa i zvukovi ljudi koji su ulazili i
izlazili iz okolnih prostora. Morao sam sve to iskljuiti i usredotoiti se na telefon, jer nisam mogao zamoliti
Kelly da govori glasnije.
- Da - rekoh - naravno da si u pravu, nikad te neu ostaviti. Euan ti lae. Otkrio sam neto jako runo o njemu,
Kelly. Jesi li jo uvijek u kui?
- Da. U krevetu sam.
- Je li Euan u svom krevetu?
- Da. eli li razgovarati s njim?
- Ne, ne. ekaj da malo razmislim.
Misli su mi jurile glavom dok sam pokuavao smisliti najbolji nain na koji u rei ono to elim.
- Dolazim po tebe, naravno. Zapravo, stii u jako brzo. Sad me sluaj. elim da uini neto vrlo teko i vrlo
opasno. Mora za mene uiniti samo jo to i sve e biti gotovo. - im sam to rekao, osjetio sam se poput gnjide.
- Ne moram ponovno bjeati od ljudi, zar ne?
- Ne, ne, ne, ovaj put nije tako. No to je najposebniji zadatak od svih to ih pijun mora obaviti. - Nisam joj elio
dati vremena za razmiljanje pa sam jednostavno nastavio. - No najprije elim neto provjeriti, u redu? Ti si
u krevetu, zar ne? Zavui se ispod pokrivaa i razgovaraj sa mnom samo apui, moe?
uo sam ukanje dok se zavlaila ispod pokrivaa. - to emo uiniti, Nick?
- Najprije elim da pogleda prednji dio telefona i pritisne jedan broj. Tada e se osvijetliti. Reci mi vidi li
sliicu baterije. Koliko blokova ima tamo gdje je znak za bateriju? Vidi li ih?
uo sam neto ukanja.
- Vidim ih.
- Koliko blokova ima na slici?
- Tri. Ima tri bloka. Jedan trepti.
- To je dobro.
Zapravo nije dobro; dva bloka znae da nije napunila bateriju pa je preostalo samo pola snage, a meni e trebati
mnogo vremena da je vodim kroz cijeli postupak.
- Kakva je to buka? - upita Kelly.
Voza kamiona je sad ve doista pobjesnio pa je urlao u telefon, a kabina je izgledala poput saune.

130

- Nita posebno. Kelly, rei u ti to mora uiniti, ali mora me stalno sluati preko telefona. Moe li to uiniti?
- Zato je Eaun zloest, Nick? to...
- Sluaj, Kelly, Euan mi eli uiniti zlo. Ako otkrije da ti ovo ini za mene, i tebi e uiniti zlo. Razumije li to?
uo sam mnogo ukanja; oito se jo uvijek nalazi ispod pokrivaa. Tada je uslijedio vrlo tihi: - Da.
Nije zvuila poput sretnog zeia. Sigurno postoji bolji nain na koji bih ovo mogao izvesti, ali ga jednostavno
nemam vremena traiti.
- Ako se Euan probudi - rekoh - ili ako telefon prestane raditi, elim da jako, jako tiho izie iz kue. elim da
poe stazom do ceste i sakrije se iza drvea, ba kraj velikih dvorinih vrata kroz koja je Eaun doao do kue.
Zna li na to mislim?
-Da.
- Mora se ondje sakriti dok ne uje kako dolazi automobil i zaustavlja se, ali nemoj izii iz skrovita dok
automobil dvaput ne
Daljinsko upravljanje
zatrubi. Tada iziti. Razumije li sve to? Ja u biti u automobilu. To je plava astra, u redu?
Uslijedila je stanka. - to je as... astra, Nick?
Sranje, sedam joj je godina i Amerikanka je. to sam oekivao?
- U redu. Doi u plavim automobilom, izii i doi po tebe. Rekao sam joj neka to ponovi i, sigurnosti radi, jo
jednom
naglasio: - Dakle, ako se Euan probudi i vidi te, mora najbre to moe potrati prema drveu i sakriti se. Jer
ako te Euan uhvati dok ini ono to u ti rei, vie se nikad neemo vidjeti. Nemoj me iznevjeriti, u redu? I
zapamti, nemoj izii iz skrovita, ak ni ako te Euan bude zvao, u redu?
- U redu. Doi e po mene, zar ne?
Kao da se u njezinu umu pojavio traak sumnje.
- Naravno da hou. Sad najprije elim da izie iz kreveta, zatim stavi telefon na krevet i odjeni se, vrlo polako i
tiho. Odjeni debeli kaputi. Zna li one tenisice to ih ima? Svakako ih uzmi sa sobom, ali ih jo nemoj obuti.
uo sam je kako odlae telefon i kree se po sobi. Za Boga miloga, pouri! Prisilio sam se da se smirim.
Prole su gotovo dvije minute prije no to sam uo: - Spremna sam, Nick.
- Sad me vrlo paljivo sluaj. Euan nije prijatelj; pokuao me je ubiti. Razumije li, Kelly? Pokuao me je ubiti.
Uslijedila je stanka.
- Zato? Ne... ne razumijem, Nick... rekao si da je on tvoj prija-telj.
- Znam, znam, ali stvari se mijenjaju. eli li mi pomoi? -Da.
- Dobro, onda mora uiniti sve tono kako ti kaem. Stavi tenisice u depove kaputa. U redu, vrijeme je da sie
u prizemlje. Telefon dri uza se. Dobro?
- Da.
Ponestajalo mi je vremena i kovanica.
- Samo imaj na umu da mora biti jako, jako tiha, jer e inae probuditi Euana. Ako se to dogodi, potri iz kue
prema skrovitu, obeava?
- asna rije.
- U redu, elim da vrlo oprezno i tiho sie stubama. Nemoj mi se vie javljati dok ne stigne u kuhinju; odsad
nadalje moramo cijelo vrijeme aptati. U redu?
- U redu.
uo sam kako se otvaraju vrata. Zamislio sam kako prolazi kraj kupaonice sa svoje lijeve strane. Ispred nje,
nekoliko stuba gore i oko etiri metra dalje bit e vrata Euanove sobe. Jesu li otvorena ili zatvorena? Prekasno je
da je pitam. Jo nekoliko koraka i nai e se na vrhu glavnog stubita i kraj stare zidne ure. U tom trenutku zauo
sam usporeni, teki tik-tak; to me je podsjetilo na neto iz Hitchcockova filma.
Zvuk je polako nestajao; dobra djevojica, zacijelo vrlo oprezno silazi stubama. Samo sam jednom uo kripanje
daske i ponovno pomislio na Euanova vrata. Spava li obino s otvorenim vratima? Nisam se mogao sjetiti.
U dnu stubita vratit e se desno i krenuti prema kuhinji.
Pokuao sam zamisliti gdje se nalazi, ali sam je izgubio u tiini. Konano sam uo jedva zamjetljivi zvuk arke;
to su kuhinjska vrata. Osjetio sam krivnju zbog takvog iskoritavanja djevojice; ali ona zna to je u igri - pa,
otprilike. Jebi ga, ve je odlueno. Ako uspije, dobro; ako ne uspije, poginut e. No ako ne pokuam, isto e
umrijeti, dakle, nastavljamo.
apnula je: - Sad sam u kuhinji, ali ne vidim ba mnogo. Smijem li upaliti svjetlo?
To je bio najglasniji apat to sam ga ikad uo.
- Ne, ne, ne, Kelly, mora govoriti vrlo polako i vrlo tiho; ovako. - Demonstrirao sam. - I nemoj paliti svjetlo; to
bi probudilo Euana. Samo se krei sporije i cijelo vrijeme sluaj to ti govorim. Ako neto ne razumije, samo
pitaj, i zapamti, ako neto poe po zlu ili uje neki zvuk, stani pa emo oboje oslukivati. U redu?
- U redu.
Problem je bio u tome to sam je slabije uo jer je morala jako tiho govoriti. Voza kamiona je zavrio, tresnuo
je slualicom i ljutito uao u Burger King. Jedna je ena dola na njegovo mjesto i sad je avrljala s prijateljicom.

131

Kuhinja se sastoji od dva prostora spojena u jedno: nekadanja stranja soba i prolaz izmeu kue i zida starog
tora za ovce. Prolaz je pokriven staklenikom, a svi kuhinjski ormarii i aparati sloeni su u jedan niz ispod toga.
Bilo je biljaka na postoljima i veliki okrugli stol nasred prostorije; nadao sam se da nita nee sruiti na pod
terena za skvo. Pomisao na no to smo je proveli u spaavanju drvenog poda izazvala je u meni drhtaj zbog
svih onih godina prijateljstva, povjerenja pa ak i ljubavi. Osjeao sam se izdanim, iskoritenim, zajebanim.
Baterija vie ne moe dugo trajati.
- Je li sve u redu? pitao sam. Svim sam se silama trudio da joj ne prenesem osjeaj panike, ali znao sam da
emo se uskoro nai u nevoljama. Ako telefon prestane raditi, hoe li se sjetiti to mora uiniti?
- Nita ne vidim, Nick.
Nekoliko sam sekundi razmiljao, pokuavajui se tonije sjetiti izgleda kuhinje. - Dobro, Kelly, poi vrlo
polako prema sudoperu. Poi i stani kraj reoa.
- to je to?
- To je maleni tednjak na koji se stavljaju tave. Vidi li ga? -Da.
- U redu, na desnoj strani postoji prekida. Moe li to vidjeti?
- Pogledat u.
Trenutak ili dva kasnije Kelly ree: - Nick, sad mogu vidjeti. Zacijelo je ukljuila maleno fluorescentno svjetlo
to je osvjetljavalo radnu povrinu kuhinje; u glasu joj se osjealo olakanje.
- Bravo ti. Sad se vrati i vrlo tiho zatvori kuhinjska vrata. Hoe li to uiniti za mene?
- Dobro. Dolazi po mene, Nick?
Uope nisam bio siguran u ovo to radim. Treba li sada prestati i samo joj rei neka otvori kuna vrata i eka
me? Ne, jebi ga. U svakom trenutku moe primiti telefonski poziv kojim e ga netko obavijestiti o
Simmondsovoj smrti.
- Dolazim, jasno, ali ne mogu doi ako ne uini ono to ti govorim, u redu? Dri slualicu uz uho i vrlo tiho
zatvori ta vrata.
Zauo sam kripu.
- Sad bih elio da pogleda ispod sudopera, a zatim sve boce i posude stavi na stol. Hoe li to uiniti?
- U redu.
Uslijedila je tiina, a zatim tihi zveket dok je micala boce i limenke.
- Sad je sve vani.
- Bravo! Sad mi, vrlo tiho, proitaj natpise na bocama i kutijama. Moe li to uiniti?
- Ne, ne mogu.
- Zato ne?
- Ima previe stvari i jako je mrano, ne mogu to uiniti. U glasu joj se osjealo da je pod pritiskom; bio je
kolebljiv. ]ebi ga, ovo predugo traje.
- U redu je, Kelly, samo poi do prekidaa kraj vrata i upali svjetlo. Nemoj uriti. Hoe li to uiniti?
- Dobro. - Zvuilo je kao da joj se nos zaepljuje. Sad sam ve jako dobro poznavao taj zvuk. Idua faza, ako ne
budem oprezan, bit e suze - i neuspjeh.
uo sam kako vue noge do prekidaa za svjetlo.
- Sad dobro vidim, Nick.
- Dobro, sad se vrati i proitaj mi to pie na natpisima, moe?
- Moe. - Vratila se do stola, a ja sam uo kako uzima sredstva za ienje.
- Ajax.
- Dobro, Kelly, to je sljedee?
Jebeni pakao, ovo je nevjerojatno. vrsto sam stisnuo telefonsku slualicu uz uho, gotovo zadravajui dah dok
sam se u sebi molio da uspije. Doista sam bio krajnje uzbuen; osjeao sam kako mi srce tue. Koprcao sam se
poput luaka u luakoj koulji, okreui se u kabini i u mislima doaravao Kellvne postupke. Pogledao sam
Daljinsko upravljanje
prema drugoj kabini; ena koja je razgovarala s prijateljicom obrisala je kondenzaciju sa stakla da bi me bolje
vidjela, a inilo mi se da sad govori o meni. Zacijelo sam izgledao poput serijskog ubojice s licem punim
posjekotina i ogrebotina, vlane kose i odjee.
Glasni zvuk metala to je udario o drvo natjerao me je da poskoim.
- Kelly? Kelly?
Tiina, a tada je podigla slualicu.
- Oprosti, Nick. Sruila sam jednu licu. Nisam je vidjela. Bojim se. Ne elim ovo raditi. Molim te, doi po
mene.
Jo malo i poet e plakati.
- Kelly, ne boj se. U redu je, u redu je. uo sam mrcanje iz slualice.
Ne, ne sada, za boga miloga!
- U redu je, Kelly, u redu je. Ne mogu doi po tebe ako mi ne pomogne. Mora biti hrabra. Euan me pokuava
ubiti. Samo mi ti moe pomoi. Moe li to uiniti za mene?

132

- Molim te, pouri, Nick. elim biti s tobom.

- Sve je u redu, u redu je.
Nije u redu jer e Nick uskoro ostati bez novca. Preostalo mi je jo samo nekoliko kovanica. Nee mi dugo
potrajati. Ubacio sam jo jedan novi, ali se vratio; morao sam ubaciti drugi.
Nastavila je itati natpise. Veinu rijei nije uspijevala proitati. Rekao sam joj neka mi govori slovo po slovo.
Kad bi proitala po tri slova, zakljuio bih o emu je rije. - Ne, taj ne vrijedi. itaj dalje.
Misli su mi jurile glavom dok sam se nastojao sjetiti sastojaka i formule. Konano je proitala neto to bih
mogao upotrijebiti.
- Kelly, mora me vrlo paljivo sluati. To je zelena limenka, zar ne? Stavi je na mjesto gdje e je lako opet
nai. Zatim se iskradi do susjedne prostorije u kojoj se nalazi stroj za pranje rublja. Zna o emu govorim?
-Da.
Euan je za sve imao odreeno mjesto i sve se nalazilo na svome mjestu. ak sam znao da su mu vilice sigurno
sloene jedna uz drugu u ladici.
- Odmah kraj vrata nalazi se ormari i u njemu jedna plava boca. Na etiketi pie antifriz.
- to?
- Antifriz. A-N-T-I... elim da to donese do stola, u redu? Telefon je lupnuo po stolu. Poeo sam se jo vie
preznojavati. Vratila se na telefon nakon cijele vjenosti. - Donijela sam.
- Stavi bocu na stol i otvori je.
uo sam kako ponovno sputa telefon, a potom teko disanje i mrcanje dok se muila s epom boce.
- Ne znam kako se to ini.
- Samo ga okreni. Zna kako se otvara boca.
- Ne mogu. Ne eli se otvoriti. Pokuavam, Nick, ali ruke mi se tresu.
Tada sam zauo tihi, dugaki uzdah. Bio sam siguran da e se pretvoriti u pla.
Sranje, to mi nije potrebno. Nee uspjeti.
- Kelly? Kelly? Jesi li dobro? Javi mi se, hajde, javi se. Nisam dobio odgovor.
Hajde, Kelly, hajde.
Nita. Samo sam uo kako zadrava suze i mrca.
- Nick... hou da doe po mene. Molim te, Nick, molim te. -Sad je ve jecala.
- Samo polako, Kelly, samo polako. U redu je, sve je u redu. Ovdje sam, ne boj se. U redu, sad emo malo stati i
oslunuti. Ako bilo to uje, rei e mi pa u i ja pokuati uti.
Sluao sam. elio sam biti siguran da se Euan nije probudio. Takoer mi je trebala stanka; u ovakvim trenucima
potrebno je napraviti stanku u akciji, jer se inae pojavljuju greke i ljudi se spotiu sami o sebe; stoga ne treba
uriti, ali istodobno moramo biti to je mogue bri. Tono sam znao to treba napraviti, ali vrlo je teko to
objasniti djetetu pod pritiskom, i postii da radi
Daljinsko upravljanje
tiho - i cijelo sam vrijeme troio kovanice, a mobitel je troio bateriju.
ena je izila iz kabine i uputila mi umirujui smijeak, za sluaj da se na nju kanim oboriti mesarskom
sjekiricom.
- Jesi li se smirila, Kelly?
- Da. eli li jo uvijek da skinem ep s boce?
Nisam mogao razumjeti zato to ne moe uiniti. Poeo sam joj davati nove upute. Tada sam se sjetio - boca ima
ep s osiguranjem za sluaj da dospije djeci u ruke. Kad sam joj poeo govoriti kako e to rijeiti, zauo sam tihi
signal.
Baterija. Sranje!
- Da, mora ep gurnuti prema dolje prije nego ga okrene. Samo moramo raditi malo bre jer e inae telefon
prestati raditi prije nego zavrimo.
- to u sada, Nick?
- Je li boca na stolu, a ep si skinula? Nita.
- Kelly? Kelly? Jesi li tamo? Je li baterija ve gotova?
Tada sam uo: Sto moram sada uiniti?
- Hvala nebesima, mislio sam da je baterija gotova. Postoji li neto ime moe otvoriti onu zelenu limenku?
Znam, uzmi licu, Kelly. Jako, jako oprezno, podigni je, stavi telefon na stol i zatim otvori limenku. U redu?
Sluao sam i pokuavao se domisliti razliitim mogunostima to mi preostaju ako ovo ne uspije. Zakljuio sam
da ih nemam.
- Dakle, sada dolazi tei dio. Misli li da si dorasla tome? Mora biti sasvim posebna da uini taj dio.
- Da, sad mi je dobro. ao mi je to sam plakala, ali samo sam...
- Znam, znam, Kelly. I ja sam uzrujan, ali ovo emo zajedno napraviti. Sad elim da telefon stavi u dep gdje
su ti tenisice. Zatim uzmi jednu od onih velikih boca sa stola, poi do ulaznih vrata i samo je malo otvori. Ne
posve, ve samo malo. Zatim stavi bocu uz vrata da se ne bi zatvorila. Pazi, vrata su velika i teka pa mora
raditi vrlo polako, jako, jako tiho da ne bi lupila. Moe li to uiniti za mene?

133

- Da, mogu to uiniti. to e se nakon toga dogoditi?

- Uskoro u ti rei. Pazi, nemoj zaboraviti, ako telefon prestane raditi i vie me ne moe uti, mora potrati
prema stablima i sakriti se.
Svi su izgledi da bi je Euan naao, ali to se drugo moe uiniti?
- Dobro.
Sad je na redu kompliciraniji dio. ak i ako vrsto spava, Euanova podsvijest zacijelo e opaziti promjenu tlaka
zraka i zvukove iz okoline kad se vrata otvore; to bi se na neki nain moglo manifestirati u snu i dati mu neku
vrstu osjeaja estog ula da neto nije u redu.
Ako bude tako, Kelly e barem imati prednost - pod uvjetom da se sjeti onoga to sam joj rekao.
- Vratila sam se u kuhinju; to u sada?
- Sluaj me. Ovaj je dio jako vaan. Do koliko zna brojiti?
- Znam brojiti do deset tisua.
Zvuila je malo sretnije jer je vjerojatno osjeala da je kraj na vidiku.
- elim da broji samo do tristo. Moe li to uiniti?
- Mogu to uiniti.
- Mora to raditi u mislima.
- Dobro.
- Najprije elim da se ponovno vrati do reoa. Zna li kako se otvara plin?
- Naravno! Katkad pomaem mami kod kuhanja. Osjetio sam kako me preplavljuje tuga.
Prisilio sam se da se ponovno koncentriram. Nema vremena za rastresenost. Uskoro bi mogla umrijeti. Ionako
sam se osjeao poput ljigavca dok sam joj davao upute kako e obaviti moj prljavi posao; no kad smo ve kod
toga, moram se pobrinuti da to napravi kako treba.
- To je dobro. Dakle, zna kako se otvara plin u penici i na reou?
- Rekla sam ti, znam kako se kuha.
Cijeli autobus tinejdera koji su se vraali sa kolskog izleta kretao se prema restoranu. est ili sedam ih je
zaostalo i zaputilo se prema telefonima, smijui se i viui, a svi su se pokuavali utrpati u praznu kabinu.
Stvarali su uasnu buku; nisam uo to mi Kelly govori. Morao sam neto uiniti. - Kelly, priekaj trenutak.
Dlanom sam pokrio slualicu, nagnuo se van iz kabine i viknuo: - Hej, umuknite, dovraga! Na telefonu imam
tetu iji je mu upravo umro, a ja pokuavam s njom razgovarati, u redu? Dajte nam malo mira!
Klinci su uutjeli, a obrazi su im porumenjeli. Udaljili su se prema svojim prijateljima, razmeui se u hodu kako
bi prikrili posramljenost.
Vratio sam se na telefon.
* - Kelly, ovo je jako vano. Telefon bi uskoro mogao prestati raditi jer se baterija potroila. elim da otvori
plin na svim ploama tednjaka. Ponesi telefon sa sobom tako da mogu uti plin. Poi sada onamo, dok ti
govorim.
uo sam siktanje propana u boci to ga je Euan koristio.
- Ovo jako smrdi, Nick.
- To je dobro. Sada tiho izii iz kuhinje i zatvori vrata. Ali u hodniku mora biti jako tiha. Sjea se, ne
elimo probuditi Euana. Vie mi nemoj nita govoriti, samo sluaj. Izii iz kuhinje i zatvori vrata, u redu?
- U redu. Vie ti nita neu govoriti.
- Tako je.
uo sam kako se vrata zatvaraju.
-Nick?
Nastojao sam ostati miran. - Da, Kelly?
- Smijem li poi po Jenny i Rickvja i uzeti ih sa sobom, molim te?
Morao sam uloiti golemi trud da bih ostao miran. - Ne, Kelly, za to nema vremena! Samo me sluaj. Nema
vremena za govorenje.
elim da u mislima broji do tristo, a zatim jako, jako duboko udahni i vrati se u kuhinju. Nemoj trati. Mora
hodati. Vrati se u kuhinju i izlij sav antifriz u zelenu limenku. Zatim izii iz kuhinje; nemoj trati! Ne elim da
probudi Euana.
Ako se spotakne i padne, mogla bi stradati u onome to e se uskoro dogoditi.
- Izii vrlo polako, zatvori za sobom kuhinjska vrata, a zatim izii iz kuhinje i jako, jako oprezno zatvori ulazna
vrata. Nemoj se vraati po Jenny i Rickvja.
- Ali ja ih elim, molim te, Nick?
Ignorirao sam je. Tada mora najbre to moe potrati do stabala i sakriti se. Dok bude trala, ut e jaki
prasak i doi e do poara. Nemoj se zaustavljati i nemoj gledati natrag. I nemoj izlaziti iz skrovita dok ja ne
stignem onamo, bez obzira to e se dogoditi. Obeavam da u brzo doi.
U ovakvim sam trenucima bio zadovoljan to sam mukotrpno, poput papige ponavljao i uio tehnike izrade
zapaljivih naprava i improviziranih eksploziva. Tada je, prije mnogo godina, to bilo strahovito dosadno, ali
morali smo sve nauiti jer se na zadatak ne moe ponijeti biljenica s uputama. Napamet sam nauio kako se

134

izrauju bombe od obinih sastojaka i kako izraditi improvizirane elektrine naprave. Jasno kao to se ak i
ateisti sjeaju Oenaa iz vremena kad su im ga kao djeci utuvljivali u glavu, sjeam se formula i postupaka za
izradu svega, od Jednostavnog sredstva za izazivanje poara kakvo u upotrijebiti za ubijanje Euana - Mjeavina
broj 5 - do bombe to bih je mogao aktivirati pagerom s druge strane svijeta.
Telefon je poeo stalno davati signale, a tada se veza jednostavno prekinula. Zamislio sam kako glicerin u
antifrizu djeluje na mjeavinu. Zapalit e se za etrdeset do pedeset sekundi. Ako je zrak vlaan, moda e
trebati malo vie vremena.
Daljinsko upravljanje
Kelly ima manje od minute da izie iz kue; im se plin zapali, doi e do jake eksplozije, a zatim do poara.
Nadam se da e srediti Euana, ali hoe li i ona stradati?
Molim te, molim te, molim te, nemoj poi po te jebene medvjedie!
Potrao sam prema automobilu i krenuo na zapad. Prvo svjetlo dana upravo je pokuavalo prodrijeti kroz oblake.
40.
To je bilo najgore putovanje u mom ivotu.
Vidio sam putokaz na kojem je pisalo: Newport, 110 km. Jurio sam vrtoglavom brzinom, inilo mi se, 50
kilometara, a tada se pojavio drugi putokaz: Newport, 90 km. Imao sam osjeaj da trim po napravi to se
pokree gaenjem kotaa prema niemu, a naprava se nalazi u vodi to mi dopire do struka.
Moje se tijelo smirilo nakon svih onih uzbuenja, te mi je govorilo da je ozlijeeno. Vrat me je strahovito bolio.
Krv je prestala tei, ali oko to ga je Simmonds ozlijedio, poelo je oticati i utjecati na moj vid.
Euan, gnjida. Prijatelj kojemu sam godinama vjerovao. Toliko je boljelo da nisam mogao ni misliti o tome.
Osjeao sam obamrlost. Osjeao sam se kao da sam izgubio blisku osobu. Moda e se ta obamrlost s vremenom
pretvoriti u gnjev ili tugu ili neto drugo, ali jo je prerano. U mislima sam mogao vidjeti samo izraz Kellvna lica
kad je vlak odlazio s kolodvora - i osmijeh na Euanovu.
to u dalje napraviti? Nijedan ljigavac nee krenuti protiv mene jer znaju da jo uvijek imam dokumente.
Ukoliko plan uspije, Euanov e paket ostati na poti jer ga nee imati kome uruiti. Simmondsova e se smrt
zatakati, bez obzira na sve. Ako se neki previe, revni policajac pone pribliavati istini, jednostavno e ga
maknuti. John Stalker nije bio prvi kome se to dogodilo, a nee biti ni zadnji.
Sad mi je sve to dobilo smisao; kako je uvijek kad bi poeli mirovni pregovori, PIRA, ili netko tko je tvrdio da je
PERA, ubila policajca ili vojnika ili postavila bombu u Engleskoj. A zato? Jer je zajg*osao_dobro_da problemi
i dalje postoje.
Na naoj strani ima mnogo onih koji profitiraju iz sukoba do kakvih dolazi u Sjevernoj Irskoj te ne ele da tome
doe kraj. RUC je vjerojatno najbolje plaena policija u Evropi, ako ne i u svijetu. Ako si njezin zapovjednik,
tvoja je dunost tvrditi da eli kraj rata, ali zapravo pod svojim zapovjednitvom ima golemu policijsku silu,
neograniena sredstva i mo. Unutar te sile postoje mini-carstva to su se razvila samo zahvaljujui sukobima s
IRA-om, a svatko dobije sav materijal i ljude koje zatrai kako bi se mogli dalje boriti protiv terorizma.
ak i ako si dvadesetetverogodinji policajac RUC-a, oenjen i ima dvoje djece, zato bi elio da to prestane?
Zarauje dovoljno za visok ivotni standard, lijepu kuu, odmor u inozemstvu. Zato bi eznuo za mirom, a
time i za smanjivanjem obilja?
Ni britanska vojska ne eli da to prestane. Provincija je fantastino podruje za obuku trupa - i, jednako kao i
RUC, vojska dobiva vei komad kolaa. Vojska mora svake godine opravdavati svoj budet, a suparnik joj je
mornarica koja trai vie sredstava za podmornice, te zrakoplovstvo koje stalno tvrdi kako mora kupiti
eurofighter 2000 ili barem zamijeniti letei lijes, tornado. Dok je Sjeverna Irska na dnevnom redu, kopnena
vojska moe govoriti o trenutnim obvezama, o operativnom imperativu - i nitko se nee protiviti potrebi za
sredstvima za borbu protiv terorizma. Sto se tie vojnika, oni ne ele izgubiti priliku da est mjeseci godinje
provode u Sjevernoj Irskoj uz dodatnu plau, besplatnu hranu i smjetaj. Na kraju krajeva, prijavili su se u
vojsku kako bi odlazili na zadatke; to sam i ja uinio, i mislio sam da je sve sjajno.
Britanska bi industrija mnogo izgubila u sluaju sklapanja mira. Najjai proizvoai obrambenih sredstava
dizajniraju opremu posebno namijenjenu unutranjem osiguranju i bogate se zahvaljujui operativnim uvjetima.
Opremu to se dokazala u borbama u Sjevernoj Irskoj redovito trae strani kupci. Nije udo to je sukob
Britaniju uinio jednom od tri najvea izvoznika oruja na svijetu, uz povoljan uinak na dravni proraun
Velike Britanije.
Sad znam zato su McCann, Farrellica i Savage morali umrijeti. Enniskillen. Velika PIRA-ina pogreka. Ljudi
koji se potpisuju u knjige alosti. Amerikanci irskog podrijetla prestaju sa svojim donacijama. Zacijelo se
pojavila prava opasnostjda e_doi do^ dijaloga i_ pomirenja. Simmonds i njegovi pajdai to nisu mogli
dopustiti. MoTaTTsiTstvoriti muenike kako bi u loncu i dalje kuhalo.
A ja? Ja sam vjerojatno vrlo maleni kvar u dobro podmazanom stroju. Kad smo ve kod toga, Sjeverna Irska je
zacijelo samo jedna stavka od mnogih to ih imaju na dnevnom redu svoje kompanije. Koliko ja znam, ti su ljudi
mogli provocirati ubojstva i nerede u Hebronu, izazivati rat na Balkanu, a moda su ak dali ubiti i Kennedvja
jer je elio zaustaviti vijetnamski rat. Kao to je Simmonds rekao, to je posao. Nita ne mogu uiniti kako bih ih

135

zaustavio. No to me ne zabrinjava. emu? Jedino to sam postigao - moda - osveta je zbog Kevove i Patove
smrti. To e morati biti dovoljno.
Skrenuo sam s autoputa na dvosmjernu cestu za Abergavennv. Kia je prestala, ali taj je dio ceste poznat po
stalnim radovima na popravljanju. Euanova se kua nalazi oko petnaest kilometara daleko na drugoj strani grada,
na cesti prema Breconu. .
Vijugao sam izmeu automobila, a drugi su mi vozai trubili i mahali akama. Tada sam u daljini ugledao
crvenilo koionih svjetala. Poela je jutarnja guva. Usporio sam zajedno s prometom to se kretao prema gradu
i na koncu se posve zaustavio. Zastoj su, jasno, izazvali radovi na cesti, a izgledalo je da se kolona protee
kilometrima.
Skrenuo sam na zaustavnu traku. Dok sam s unutranje strane jurio kraj zaustavljenih vozila, vozai su mi ljutito
trubili. Buka je upozorila radnike koji su ispred kolone postavljali novi sloj asfalta. Trali su i vikali,
pokuavajui me zaustaviti, gestikulirajui prema
Daljinsko upravljanje
prometnim znakovima to su upozoravali da su u tijeku radovi na cesti. Nisam se uope osvrtao na njih. Samo
sam se nadao da me nee uhvatiti policija. Promijenio sam u manju brzinu, ubrzao i ponovno prebacio u veu.
Stigao sam do Abergavennvja i ostao na zaobilaznici. Zaustavio me je dugaki niz semafora, te sam se popeo na
plonik i progurao se do poetka reda.
Kad sam napokon stigao do druge strane grada, naao sam se u seoskom podruju, a cesta se suzila na samo
jednu voznu traku. Pritisnuo sam papuicu gasa i jurio brzinom od sto deset do sto dvadeset kilometara na sat, a
ponaao sam se kao da cesta pripada meni. Kad bih ugledao lijevi zavoj, pomaknuo bih se sasvim desno. uo
sam kako ivica strue po automobilu. Iz tog sam poloaja mogao vidjeti vie prostora iza zavoja. Zanemarujui
konice, prebacio bih u drugu trenutak prije zaokreta. Kad bih se naao u zavoju, pritisnuo bih gas i maksimalno
iskoristio trenje gume po asfaltu. Nakon zavoja smjesta bih prebacio u etvrtu i tako nastavio vonju.
Kilometar i pol dalje naiao sam na spori kamion to je zauzimao vei dio ceste. U velikoj prikolici na dvije su
se razine nalazile ovce. Imao je naljepnicu na kojoj je pisalo mislim li da je vonja u redu, a ako ne mislim, neka
nazovem matinu kuu. Imao sam dovoljno vremena proitati poruku jer sam se vukao za njim vozei 30 kilometara na sat.
Cesta je vijugala as na jednu as na drugu stranu; vidio me je u retrovizorima, ali nije mu padalo ni nakraj
pameti da se povue u stranu kako bih ga mogao prestii. Brzina se smanjila na 20 kilometara na sat, a ja sam
pogledao na sat. Bilo je 9:35, a ja sam se vozio neto manje od tri sata.
Stalno sam se davao u stranu, gledao i vraao natrag. Ve su me i ovce poele promatrati. Voza kamiona je
uivao; vidjeli smo se u njegovom vanjskom retrovizoru, a on se smijao. Poznavao sam ovu cestu i znao sam da
sam osuen na nekoliko kilometara vonje njegovom brzinom ako mi ne dopusti da ga prestignem. S obje*
strane ceste prualo se pola metra blatnjavog nasipa, a zatim stabla i ivice. Bilo je vlano i sklisko, a maleni
potoii tekli su du obje strane. Morat u riskirati i samo se nadati da nitko nee naii. Na ovoj su cesti svi
kutovi slijepi.
Pripremajui se za sljedei zavoj, voza kamiona je polako mijenjao brzine, a ja sam projurio kraj njega s
pogrene strane ceste. Ako netko doe s druge strane zavoja, oboje emo poginuti. Bljeskao je svjetlima i trubio,
vjerojatno se trudei da me zbuni i silom izbaci s ceste. Prvi put toga dana imao sam sree. Cesta je bila prazna
pa sam uskoro ostavio kamion daleko iza sebe.
Petnaest minuta kasnije stigao sam do skretanja za Euanovu dolinu. Skrenuo sam lijevo, a cesta se nakon 100
metara jo vie suzila. Ako naiem na traktor ili neki poljoprivredni stroj, neu ih imati gdje prestii, ali srea me
je i dalje pratila pa ispred mene nije bilo nikoga. Jo 20 minuta i stigao sam do doline. Dok sam prilazio vrhu
brda, ve se mogao vidjeti stup dima.
41.
Zidovi su jo uvijek stajali, ali vei dio krova se uruio, a oko prozorskih okvira bilo je dima i tragova vatre.
Dvoja vatrogasna kola nalazila su se na mjestu dogaaja, a vatrogasci su jo uvijek polijevali okolno podruje.
Djelovali su mokro, umorno i pod stresom. S druge strane kue bilo je vozilo hitne pomoi.
Okupila se aica ljudi, mjetani u kabanicama i gumenim izmama koji su se dovezli s druge strane doline kako
bi zadovoljili svoju radoznalost.
Vozio sam dalje i zaustavio se kraj dvorinih vrata. Nekoliko se vatrogasaca okrenulo, ali nita nisu rekli; bili su
zaokupljeni svojim poslom.
Iziao sam iz automobila i potrao preko ceste do malenog umarka oko 50 metara dalje, derui se i viui poput
luaka.
- Kelly! Kelly! Nita.
- To sam ja, Nick! Sad moe izii!
Ali nije bila tamo. Duboko u sebi vjerojatno sam cijelo vrijeme znao da nee biti. Umrla je u trenutku kad se
javila na mobitel.
Okrenuo sam se i polako poao stazom prema aici gledatelja. Odmjerili su me pogledima, a oito im se nije

136

svidjelo moje ozlijeeno lice. Potom su se okrenuli jer su ih vie zanimali ostaci kue.
Je li netko bio unutra? - Nisam se obratio nikome posebno. Javila se neka ena. Sino su mu gorjela
svjetla, a ekipa hitne
pomoi bila je unutra. O, to je takva teta. Bio je tako drag mladi. Poao sam dalje od skupine, te mi je priao
vatrogasac i podigao ruku u rukavici. - Oprostite, gospodine, ali morate se maknuti unatrag. Jo nismo osigurali
podruje.
- Radio Wales - rekoh nastojei zvuiti slubeno. - Moete li mi rei to se dogodilo?
Pogledao sam preko njegova ramena. Drugi su vatrogasci izvlaili iz kue aave ostatke Euanovih stvari i
stavljali ih na hrpu to su je polijevali vodom. Osjeao se miris paljevine.
Pogledao sam vatrogasca. - ini se da je dolo do poara - ree ovjek - a tada su eksplodirale boce plina. Morali
biste se pomaknuti, gospodine.
- Je li netko poginuo ili je ozlijeen?
Dok sam to pitao, pogled mi je privuklo neto to je jedan od njih bacio na hrpu. Bila je to Jenny ili Ricky, nikad
ih nisam uspijevao razlikovati. Sad to ionako nije vezno. Bez obzira o kojem je medvjediu rije, posve je
pocrnio, a ostalo mu je samo pola ruke.
Potrajat e neko vrijeme dok ne budemo posve sigurni, ali nitko nije mogao preivjeti takvu eksploziju.
Imao je pravo. U svim drukijim okolnostima takvom bih se eksplozijom mogao ponositi.
Kelly je mrtva. Moda je tako najbolje. Bit e mi teko, ali prebo-ljet u. Sto sam joj ja mogao ponuditi?
Kelly bi bila u groznom stanju kad bi shvatila to joj se dogodilo, i sigurno bi joj trebalo psihijatrijsko lijeenje.
Osim toga, poeo bi joj se sviati nain na koji smo ivjeli. Njezina e smrt rijeiti mnoge probleme. Vie je
neu morati tititi niti strepiti za nju.
Okrenuo sam se i poao natrag prema automobilu, duboko zamiljen. to je uinjeno, uinjeno je; ne mogu nita
promijeniti, ne mogu vratiti sat unatrag. Saznat u vie u vijestima.
Iza sebe, u daljini, zauo sam krijetanje ptice, moda vrane. Gotovo je zvuilo kao moje ime.
Daljinsko upravljanje
Stao sam i okrenuo se.
I ondje je bila ona, ticala je prema meni s Jmj-e strane stabala.
Poeo sam trati prema njoj, ali sam se uspio kontrolirati. elio sam da to izgleda leerno, iako mi se utroba tie..la kao po Richteru.
Bacila mi se u naruje i priljubila lice uz moj vi at. Povukao sam je unatrag i drao ispruenom rukom. - Zato
nisi lula n umarku? - Istodobno sam osjeao ljutnju i olakanje, poput roditelja koji misli da je izgubio dijete u
guvi, a zatim ga ponovno nae i ne zna hoe li ga izgrditi ili samo zagrliti i poljubiti. Nisam znao to bih trebao
uiniti, ali to je bio dobar osjeaj.
- Zato nisi bila kraj stabala kako sam ti rekao.
S nevjericom se zagledala u mene. - Kako da ne! stane sa strane i promatra. Ti si mi to rekao!
Uhvatio sam je za ruku, nasmijeio se i rekao:
I dalje se smijeei, nastavili smo hodati stazom, mokra tako da joj se kosa prilijepila uz tjeme.
Stigli smo do automobila i bez rijei sjeli na svoja mjest;
Pogledao sam je u retrovizoru. I ona je gledala mene. Nasmijeila se, a ja sam se obrecnuo: - Vei se!
Okrenuo sam klju u bravi pa smo se odvezli.
Napomena: Kupujte knjige da bi podrali autore i izdavae i tako omoguili izdavanje novih knjiga.
ibs@crostuff.net

137