Rainer Werner Fassbinder

retrospektiva filmova i izloba plakata

Fassbinder - enfant terrible novoga njemakog vala
Svaki autentini reiser ima samo jednu temu, i zato zapravo uvijek iznova snima samo jedan film.
Moja tema je iskoritavanje emocija, bez obzira tko ih zloupotrebljava - rekao je Fassbinder
definirajui svoju tematsku opsesiju
Filmski i kazalini reiser, pisac, dramatiar i glumac, Rainer Werner Fassbinder pronaen je mrtav
u minhenskom stanu 10. lipnja 1982. godine. Umro je deset dana nakon trideset i sedmoga
roendana. Kao uzrok smrti navedeno je zatajenje srca uslijed predoziranja kokainom i pilulama za
spavanje, a pokraj njega pronaen je nedovren scenarij za sljedei film, Rosa Luxemburg.
Fassbinderova smrt najee se smatra i simbolikim krajem novoga njemakog filma, kojem su
jo pripadali i sjajni autori poput Wima Wendersa, Volkera Schloendorfa, Wernera Herzoga. Slavan
po frenetinu ritmu snimanja filmova, u profesionalnom ivotu trajao je manje od petnaest godina,
ali zato je snimio tridesetpet dugometranih filmova, dvije televizijske serije, tri kratka filma, etiri
video produkcije, reirao je dvadesetetiri kazalina komada i etiri radio drame, a kao glumac
odigrao je tridesetest uloga, u svojim i tuim filmovima. Radio je i kao kamerman, kompozitor,
kostimograf, montaer, producent i kazalini menader. Svaki autentini reiser ima samo jednu
temu, i zato zapravo uvijek iznova snima samo jedan film. Moja tema je iskoritavanje emocija, bez
obzira tko ih zloupotrebljava. To je pria koja nikada ne zavrava, moja vjena tema - bez obzira da
li drava zloupotrebljava patriotizam, ili u ljudskom odnosu jedan partner unitava drugog, rekao je
Fassbinder definirajui tematsku opsesiju. U odabirima je bio dosljedan i nesmiljeno provokativan,
njegovi su filmovi bili bolno izazovni za njemako - i uope graansko drutvo, a njegov privatni
ivot trajan izvor zgraanja i skandala. Fassbinderova intenzivna radna disciplina i nevjerojatna
kreativna energija u potpunoj su suprotnosti s divljim, auto-destruktivnim libertinizmom koji mu je i
donio reputaciju enfant terrible novog njemakog vala, u kojem je svakako bio sredinja figura.
Filmski kreativci, njegovi suradnici i ekipa, bili su mu surogat obitelji i s njima je bio u tekim i
kompliciranim odnosima - a nita manje dramatian nije bio njegov ljubavni ivot. Kao deklarirani
biseksualac, odnosno homoseksualac koji je imao i odnose sa enama, ni u jednoj vezi, do kraja
ivota nije pronaao trajan mir. Svi njegovi filmovi izraavaju duboko autorsko i ljudsko
razumijevanje za socijalno neprilagoene, i snanu mrnju prema institucionalnom nasilju. On je
beskompromisno napadao (njemako) graansko drutvo sa svim njegovim predrasudama prema rasi, naciji, spolu - a istovremeno su isti ti filmovi oajnika potraga za ljubavi i slobodom.
Od umjetnikih utjecaja, Fassbinderovi filmovi ujedinjuju na najbolji mogui nain brojne utjecaje Brechtovo i Artaudovo vienje kazalita, holivudske melodrame - legendardno je njegovo
oboavanje melodrama Douglasa Sirka - klasina filmska naracija, ali i filmovi Jean-Luc Godarda, i
sve to zainjeno neizbrisivim gay senzibilitetom Fassbindera - da nije bio tako ultimativno
jedinstven autor - po brojnosti utjecaja koje je isticao, a ne skrivao, mogli bismo lako proglasiti
eklektiarem. Koliki je bio drutveni izaziva, jasno govore optube za njegova ivota - za
antikomunizam, ali i radikalnu ljevicu, za muki ovinizam, antisemitizam, mizoginiju, pa ak i
homofobiju.
Fassbinder je roen 1945. godine, u malom bavarskom gradu Bad Wrishofenu, 31. svibnja 1945.,
samo tri tjedna nakon bezuvjetne predaje nacistike Njemake. Premda je bio iz ugledne
graanske obitelji - otac lijenik Helmut Fassbinder i majka prevoditeljica, Liselotte Pempeit djeak je odrastao u sasvim disfunkcionalnom okruju i ve sa est godina proivljava prvu
obiteljsku traumu, razvod roditelja, odnosno odlazak oca. Liselotte je odgajala Rainera kao
samohrana majka, dodatno iznajmljujui sobe da se prehrane, a esto je bila odsutna, jer se

bolesna od tuberkuloze morala lijeiti po sanatorijima. Kasnije se udala za novinara Wolfa Eldera,
s kojim je Rainer imao iznimno lo odnos. Rainera su esto slali u kino - jer se majka nije mogla
koncentrirati na prevodilaki posao u njegovoj zahtjevnoj nazonosti - pa je Fassbinder tvrdio da je
dnevno vidio najmanje jedan film, a esto tri ili etiri. Filmovi su bili zamjena za obiteljski ivot koji
nisam imao kod kue - kasnije je govorio autor. S petnaest godina naputa kolu i odlazi ocu u
Kln, s kojim usprkos estim svaama, ivi sljedeih nekoliko godina, pohaajui veernju kolu. U
to doba pisao je kratke kazaline komade, prie i pjesme. Poeo je posjeivati gay barove i
klubove, imao prvu ljubavnu vezu s grkim imigrantom. Tada upoznaje i svijet transvestita,
svodnika, prostitutki, biseksualaca i homoerota - zajednica koja e cijelog ivota ostati jedno od
njegovih emocionalnih utoita. U Mnchen se vraa 1963., a zatim ohrabren majinim utjecajem
poinje studirati dramu, a i aktivno se baviti kazalitem. Nakon to u dva navrata nije poloio
prijamni ispit za reiju na Filmskoj akademiji u Berlinu, Fassbinder se kao glumac pridruuje
minhenskom 'akcijskom kazalitu', koje je na scenu postavljalo snane, provokativne politike
komade, i tu pronalazi i veinu neizostavnih aktera svojih buduih filmova, Peera Rabena, Kurta
Raaba, Irmu Hermann i Hannu Schygullu - svoju najvaniju glumicu. U tom razdoblju snima i dva
kratka filma, Gradsku lutalicu, i Mali kaos u kojima i sam glumi, a u potonjem se pojavljuje i
Fassbinderova majka, pod umjetnikim imenom, Lilo Pempeit - to je prva od mnogih njezinih uloga
koje
e
kasnije
odigrati
u
Fassbinderovim
filmovima.
Fassbinder je, za razliku od drugih vodeih autora novoga njemakoga filma, koristio kazalina
iskustva u radu na filmu, a veina njegove kazaline druine igrala je u njegovim filmovima cijeloga
ivota - s Hannom Schygullom i Irm Hermann, snimio je dvadesetak filmova. Takoer, esencijalno
za njegovu karijeru je brz radni stil, manina hiperproduktivnost, koju je razvio u ranoj dobi. Odlino
je poznavao glumaki i tehniarski posao, to mu je doputalo da s niskim budetima snimi etiri
do pet filmova godinje i da se kontinuirano uspjeno natjee za dravne potpore. Nakon filmova
Svi drugi se zovu Ali (Angst essen Seele auf, 1974.), a naroito Braka Marije Braun (Die Ehe der
Maria Braun,1978.), Fassbinder postaje meunarodna filmska zvijezda, dobiva nagrade na
filmskim festivalima, retrospektive u Parizu, Londonu, New Yorku - i postaje neizostavno
oboavano ime meu filmofilima i intelektualcima u cijelom svijetu. Kada ne putuje, ivi i dalje u
Mnchenu, iznajmljuje kuu u Parizu, a moe ga se vidjeti i u gay barovima u New Yorku - to mu
donosi status kult heroja, ali i kontroverznu reputaciju, kako zbog filmova tako i zbog ivotnog stila i
seksualnog opredjeljenja. Svatko za sebe mora odluiti hoe li imati kratku, ali zato intenzivnu
egzistenciju ili e ivjeti uredno i dugo, rekao je Fassbinder, a njegova ivotna pria jasno svjedoi
kakav je bio njegov odabir. Imao je ljubavne odnose sa enama, no ee ipak s mukarcima.
Njegov je osobni ivot bio ispunjen skandalima, dramatinim ljubavnim aferama i jo dramatinijim
raskidima. Rano u karijeri, imao je dugotrajan i krhak odnos s Irm Hermann, bivom sekretaricom
koju je nagovorio da postane glumicom. Hermann ga je idolizirala, a on ju je navodno maltretirao,
ak i tukao - prema njezinim izjavama. Napokon, potkraj sedamdesetih, Hermann se zaljubila u
drugog mukarca, s kojim je dobila i dijete. Rainer ju je zaprosio, i ponudio da usvoji dijete, no
Hermann ga je odbila. Najvea Fassbinderova ljubav u ranoj fazi njegove karijere bio je Gnther
Kaufmann, koji nije bio kolovan glumac, no nakon to se u njega ludo zaljubio, autor ga je
pokuao zadrati skupim darovima i filmskim ulogama. Kaufmann je bio heteroseksualan, oenjen
i
otac
dvoje
djece.
Premda je tvrdio da je veliki protivnik braka, Fassbinder je 1971. oenio Ingrid Caven, glumicu u
mnogim njegovim filmovima. Njihov odnos meusobna divljenja nadivio je dvogodinji neuspjean
brak. Imali smo ljubavnu priu usprkos braka, objasnila je Ingrid u intervjuu, a dala je i vienje
seksualnosti svojeg biveg mua:Rainer je bio homoseksualac koji je trebao i ene. Zvui vrlo
jednostavno, ali je istovremeno vrlo kompleksno. Irm Hermann, Ingrid Caven i Juliane Lorenz, tri
najvanije ene Fassbinderovog ivota, nije smetala ni uznemiravala njegova homoseksualnost.
Fassbinder se 1971. zaljubio u marokanskog Berbera, El Hedi ben Salema. Njihova je turbulentna
veza nasilno zavrila 1974. Salem, sjajan kao Ali u Svi drugi se zovu Ali, objesio se u zatvoru 1982.
Fassbinder, koji je umro ubrzo nakon svojeg biveg ljubavnika, posvetio mu je svoj zadnji film,
Querelle, nastao prema romanu Querelle de Brest francuskog autora Jeana Geneta.
Znaajna muka ljubavnika figura u Fassbinderovom ivotu bio je Armin Meier, bivi mesar, za
kojeg izvori navode da je jedva znao itati i pisati. U vezi su bili izmeu 1974. i 1978., a nakon to
je reiser prekinuo vezu, Meier se ubio na reiserov roendan. Totalno slomljen zbog Arminova

samoubojstva, Fassbinder je snimio Godinu s 13 mjeseci (In einem Jahr mit 13 Monden, 1978.) da
bi nekako egzorcirao vlastitu bol. Posljednje etiri godine autorova ivota, Fassbinderova
partnerica bila je Juliane Lorenz, montaerka njegovih filma iz tog perioda. Ona ga je i pronala
mrtvog.
Ljubav je hladnija od smrti (Liebe is kalter als der Tod,1969.), njegov prvi cjeloveernji film doivio
je fijasko na filmskom festivalu u Berlinu. No, Fassbinder se nije dao pokolebati zviducima i
agresivnim kritikama, i ve je sljedeim filmom Katzelmacher, (1969.), snimljenom prema vlastitom
kazalinom komadu, dobio nagradu kritike na festivalu u Manheimu. Pria je to o grkom stranom
radniku, Jorgosu, koji se sree s okrutnou njemakog drutva koje ga otuuje. Drutvena
alijeniranost protee se kroz veinu najuspjenijih Fassbinderovih filmova, pa se ova tema zapravo
nastavlja i u Svi drugi se zovu Ali koji je dobio nagradu meunarodne filmske kritike na festivalu u
Cannesu, a veina svjetskih specijaliziranih medija proglasila ga je jednim od najboljih filmova
1974. godine. Pria je temeljena na amerikom klasinom remek djelu, melodrami Douglasa Sirka,
Sve to nebo doputa (All that Heaven Allows, 1955.), i bavi se zlom reakcijom obitelji i zajednice
prema osamljenoj bijeloj istaici u godinama, koja se udaje za miiavog, puno mlaeg tamnog
marokanskog imigrantskog radnika. Velika osamljenost zbliava ovo dvoje ljudi, a kada njihova
veza postane poznata, prolaze kroz razliite oblike neprijateljstva i javnog odbacivanja. Naravno,
Fassbinder nikada nije radio obian remake bilo kojeg amerikog klasika kojem se divio, njegov
odnos prema holivudskoj kinematografiji bio je poseban:Amerika metoda snimanja filmova je da
publika jednostavno ostane preplavljena osjeajima, a ja gledateljima elim dati emocije, zajedno s
mogunou da reflektiraju i analiziraju vlastite osjeaje. I premda su veina Fassbinderovih
filmova strasne i inteligentne socijalne melodrame, ipak se njegova karijera moe podijeliti na tri
razliite faze. Prvih desetak filmova (1969.-1971.) u najveoj su mjeri nastavak njegovog
teatarskog rada, s estom uporabom statine kamere i namjerno scenskim dijalozima. U drugoj
fazi, koja mu je donijela meunarodnu panju i priznanje, su filmovi koji su uz ironian odmak
graeni na melodramatskom principu, esto i izravno inspirirani filmovima koje je Douglas Sirk
snimao pedesetih godina. U ovim djelima Fassbinder se bavi dubokim i drutveno inherentnim
predrasudama o rasi, seksualnosti, politikoj orijentaciji i klasnim razlikama, no bavi se i svojom
omiljenom temom svakodnevnog faizma - opresije i nasilja - u obiteljskim i prijateljskim odnosima.
U treoj etapi, koja traje od kraja sedamdesetih do njegove smrti, teme i stilovi se isprepliu, a
Fassbinder e najvjerojatnije irokoj publici ostati slavan po filmskoj trilogiji o enama u postfaistikoj Njemakoj: Braku Marije Braun, Loli, 1981., i enji Veronice Voss (Die Sehnsucht der
Veronica Voss, 1982.), koja je i osvojila Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu. Brak
Marije Braun, s Hannom Schygullom u glavnoj ulozi, komercijalno je najuspjeniji Fassbinderov
film, a prihvatila ga je i autoru tradicionalno nesklona njemaka publika. Pria Marije Braun bavi se
cijenom ljudskih vrijednosti i morala koje je Njemaka morala platiti za svoj spektakularni
poslijeratni ekonomski oporavak. Marijin korporativni uspjeh posljedica je figurativnog akta
prostitucije, i premda ona stremi sretnom ivotu sa svojim muem, Marija Braun nije pria o ljubavi
koja pobjeuje sve probleme, ve o tome da pravoj ljubavi nema mjesta u eksploatatorskom svijetu
materijalizma
i
ekonomske
borbe,
distanciranom
od
osjeaja.
Lola se pak bavi seksom koji moe posluiti jakima da manipuliraju slabijima od sebe, to je est
motiv Fassbinderovog rada. Lola je u naznakama i nekim motivima temeljena na filmu Josefa von
Sternberga Plavi aneo (Der Blaue Engel, 1930.), odnosno na romanu Heinricha Manna Profesor
Unrat - prema kojem je Sternberg snimao film. Lola se zove i Sternbergova glavna junakinja koju
tumai Marlene Dietrich. enja Veronice Voss zbiva se pedesetih godina u Mnchenu i otkriva
priu o ostarjeloj njemakoj filmskoj divi, koja je navodno bila i Gbbelsova ljubavnica, a koju igrom
sluaja otkriva sportski novinar. Veronica se eli vratiti filmu, no ne moe odigrati nijednu scenu
zbog ovisnosti o morfiju, i potpuno dekadentnog ivota u svijetu mate i sjeanju na bivu slavu i
uspjehe. Pria tog crno bijelog filma inspiracijski je djelomino naslonjena na Bulevar sumraka
(Sunset Boulevard, 1950.) Billyja Wildera. elio bih raditi hollywoodske filmove, odnosno filmove
tako prelijepe i univerzalne, ali istovremeno ne i hipokritine kakav je Hollywood - moda je
najljepe i najiskrenije to je Fassbinder ikada izjavio o svojim uzorima, ali i autorskim ambicijama.
Za mnoge je kritiare prava kruna Fassbinderovog opusa bila televizijska serija Berlin
Alexanderplatz od etrnaest nastavaka prema istoimenom romanu Alfreda Dblina iz 1929. godine.

Ovom se serijom autor vratio istraivanju njemake povijesti, no u Dblinovoj prii bilo je i sasvim
dovoljno materijala da se provuku sve Fassbinderove opsesije o povezanosti ljubavi i moi.
Zloesto udo od djeteta njemakog poslijeratnog filma bilo je zatravljeno Franzom Biberkopfom,
proleterskim glavnim junakom Dblinova romana. Navodno je Fassbinder sam esto izjavljivao:Ja
sam Franz Biberkopf.
Svojim bih filmovima elio izgraditi kuu, rekao je Fassbinder jednom prilikom. Neki od njih su
podrumi, neki zidovi, a neki prozori. Nadam se da u tu kuu jednom dovriti. Koliko god je
Fassbinder ivio hiperaktivno brzo, eksplozivno kreativno i samoubilaki provokativno, toliko u
smrti moe biti miran i siguran da je izgradio mnogo vie od simbolike filmske kue - kreirao je
filmsku palau holivudske raskoi, u kojoj e uvijek neizmjerno uivati oni koji vole film i ivot.
(Alemka Lisinski)
______________________________________________
Filmovi Reinera Wernera Fassbindera

estok ivot, estoka umjetnost

Rainer Werner Fassbinder odista nije gubio vrijeme; gubio je samo ivce,osjeaje, moda i
razum. Umjesto Ljudske komedije stvorio je Ljudsku farsu
Ljubav je hladnija od smrti - taj naslov jednog od filmova njemakog redatelja Rainera Wernera
Fassbindera (1946., negdje 1945. - 1982.) mogao bi biti i glavnom oznakom njegova cjelokupna
djela koje se sastoji od impresivnih - osobito s obzirom na ranu smrt - etrdesetak naslova. Nije
Fassbinder, ipak, neki sentimentalan ugaa njenih duica. Rije je o autoru to, meu ostalim,
govori jezikom Brechta, te o ovjeku koji je iz pozicije autsajdera, marginalca, imao bistar pogled
na tugu ljudskog ivota. Za njegov film Svi drugi zovu se Ali (1974.), gdje se postarija njemaka
istaica Emmi zaljubi u puno mlaeg useljenika iz Maroka, kau kako slika Fassbinderovu vlastitu
vezu s mukarcem to je stigao iz planina Sjeverne Afrike te, ne snaavi se u Njemakoj, odao se
piu i nasilju. Istodobno, taj je film - inae jedan od Fassbinederovih najljepih - posveta Douglasu
Sirku i njegovoj melodrami Sve to nebo doputa (1955.). Ali, kakva posveta! Gorka, hladna,
strana - i njena, jer ljubavi ima, samo to je ona daleko od iluzija i svjetlosti.
Fassbinderovi likovi esto su na dnu, pa i jo nie; njihovi ivoti klaustrofobini su, nesretni,
monotoni, tvorei, kako je kritika istaknula, neku traginu farsu. Rani Fassbinder stilski je
neuminkan, grub, ak i iritantan. Teko je gledati davljenje ljudske due u Zato je poludio
gospodin R.? (1970.), primjerice, gdje malograanska egzistencija neumoljivo ide prema eksploziji.
Takoer i u Piljaru (1972., film se prevodi i s Trgovac etiriju godinjih doba), u kojem se trgovac
povrem koprca u nesretnom braku. Nita bolje ne prolazi ni heroina-tinejderka Effi Briest u
istoimenu filmu iz 1974. godine, zatoena u braku s puno starijim muem. I sve nas to vodi Gorkim
suzama Petre von Kant (1972.), gdje jedna berspannt dama teatralno proivljava nevolje u vezi s
ljubavnicom.
Fassbinder je ivio estoko, uz alkohol i drogu, a jo je ee radio. Potekao iz imune, graanske,
minhenske obitelji rano je otkrio pobunu, dok mu je homoseksualnost osigurala trajno nadahnue
marginom. Eventualnu vlastitu poziciju potenog i idealima ljubavi odana ovjeka, koji na kraju biva
izigran, izdan i ismijan, opisao je u filmu Nasilje slobode (1975., film je poznat i pod nazivom Fox i
prijatelji), gdje je tumaio i glavnu ulogu. Uope, Fassbinder je moda i najbolji kada se bavi malim
ovjekom poratne Njemake, ovjekom koji vie ili manje uzaludno odailje znake ljudskosti i

osjeajnosti - a u atmosferi otrovne malograantine, predrasuda i uskogrudnosti. I premda je

uvijek elio stvoriti savrenu melodramu, po uzoru na Sirka, njegove su najbolje melodrame upravo
ti prljavi, pa ak i zaudarajui filmovi, koji duboko svjedoe o patnji - premda ta patnja nije
blistava niti scenografski dotjerana. S druge strane, ne mogu se porei reprezentativnost i dosezi
njegove kasne trilogije o poratnoj Njemakoj to sadrava naslove Brak Marije Braun (1979.),
Lola (1981.) i enja Veronike Voss (1982.). To je ve Fassbinder u finim rukavicama; prva dva
filma promatraju poduzetnost dviju spretnih i snanih junakinja to stvaraju sebi mjesto u novoj
Njemakoj. enja Veronike Voss, pak, govori o propasti bive zvijezde kojoj, deset godina nakon
svretka
rata,
ostaju
samo
uspomene
i
morfij.
Iako veoma poznata, melodrama Lili Marleen (1981.) ne pripada boljim redateljevim ostvarenjima
(treba i napomenuti kako je Fassbinder uvijek bio scenarist ili koscenarist svojih filmova). to se
tie umjetnikova zadnjeg filma, stilizirane erotske slikovnice Querelle, rije je vie o prezentaciji
bizarnog i zaudnog gay-svijeta Jeana Geneta, nego o autentinim Fassbinderovim
preokupacijama. Genet i Fassbinder, naime, divlji su na vrlo razliite naine.
Fassbinderov opus tek je tu naznaen: tu su jo i kazalite te televizija - treba se sjetiti golema tvprojekta Berlin Alexanderplatz, prema Dblinovu romanu. Rainer Werner Fassbinder odista nije
gubio vrijeme; gubio je samo ivce, osjeaje, moda i razum. Umjesto Ljudske komedije stvorio je
Ljudsku farsu, i zato, opratajui se u ovom trenutku od njega, moemo pozdrav iz Ratova
zvijezda - May Force be with you - preoblikovati u neto drugo: May Farce be with you. (Draen
Ilini)

Gradske galerije Osijek, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

Rainer Werner Fassbinder

retrospektiva filmova i izloba plakata
(od 2. do 9. oujka 2009.)
RASPORED PROGRAMA:
Ponedjeljak, 02.03.2009. u 19.30h

Svi drugi se zovu Ali (Angst essen Seele auf),1974, igrani, digitalno, boja, 94 min.

Utorak, 03.03.2009. u 19.30h

Martha, 1974, igrani, digitalno, boja, 116 min.

Srijeda, 04.03.2009. u 19.30h

Sotonska peenka (Satansbraten), 1976, igrani, digitalno, boja, 112 min.

etvrtak, 05.03.2009. u 19.30h

Brak Marije Braun (Die Ehe der Maria Braun), 1979, igrani, digitalno, boja, 120 min.
Petak, 06.03.2009. u 19.30h

Lili Marleen, 1981, igrani, digitalno, boja, 120 min.

Subota, 07.03.2009. u 19.30h

enja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss), 1982, igrani, c/b, 104 min.

Nedjelja, 08.03.2009. u 19.30h

Lola, 1981, igrani, digitalno, boja, 113 min.

Ponedjeljak, 09.03.2009. u 19.30h

elim samo da me volite (Ich will nicht nur, dass ihr mich liebt), reija: Hans Gnther
Pflaum, 1992, dokumentarni, digitalno, boja, 103 minute.

PROGRAM:
Ponedjeljak, 02.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

SVI DRUGI SE ZOVU ALI (ANGST ESSEN SEELE AUF)

Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1974, igrani, digitalno, boja, 94 min.
Uloge: Brigitte Mira (Emmi Kurowski), El Hedi ben Salem (Ali), Barbara Valentin (Barbara), Irm
Hermann (Krista), Karl Scheydt (Albert Kurowski).
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder
Fotografija: Jrgen Jrges
Sadraj: Pria o zabranjenoj ljubavi udovice u ezdesetim godinama, Emmi, i marokanskog
radnika Alija - dvadesetak godina mlaeg. Kad popusti vanjski pritisak predrasuda, i kad dvoje
ostanu sami, poinje se otkrivati dosad nepoznati unutarnji pritisak koji donosi novu prijetnju
njihovoj vezi. Otvara se pitanje moe li se Ali prilagoditi sredini i ivotu s Emmi

Utorak, 03.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

MARTHA
Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1974, igrani, digitalno, boja, 116 min.
Uloge: Margit Carstensen (Martha Salomon), Karlheinz Bhm (Helmut Salomon), Barbara Valentin
(Marianne), Peter Chatel (Kaiser), Gisela Fackeldey (majka Heyer).
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder (prema prii Cornella Woolricha)
Fotografija: Michael Ballhaus
Sadraj: Martha i Helmut Salomon sve su samo ne idealan brani par. Ona je naivna, nezrela i
egoistina, a on sebian i posesivan te pravi sadist. Po vjenanju, Helmut Marthinu majku smjesti u
mentalnu ustanovu, Marthi zabrani da nastavi raditi posao koji voli, a po povratku s medenog
mjeseca smjeta je u novu kuu, zabranivi joj da uzme stvari iz staroga doma.

Srijeda, 04.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

SOTONSKA PEENKA (SATANSBRATEN)

Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1976, igrani, digitalno, boja, 112 min.
Uloge: Kurt Raab (Walter Kranz), Margit Carstensen (Andre), Helen Vita (Luise Kranz), Volker
Spengler (Ernst Kranz), Ingrid Caven (Lisa).
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder
Fotografija: Michael Ballhaus, Jrgen Jrges
Sadraj: Crna komedija o nes(p)retnom piscu koji se na sve mogue naine pokuava domoi
novca. Izmeu brata koji je opinjen muhama, supruge koja broji dane otkako je posljednji put
spavao s njome, bogate mazohistine ljubavnice koju sluajno upuca i jo barem jedne ljubavnice,
uspijeva nai vremena da se proglasi reinkarnacijom Stefana Georgea, njemakog gay pjesnika iz
19. stoljea.

etvrtak, 05.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

BRAK MARIJE BRAUN (DIE EHE DER MARIA BRAUN)

Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1979, igrani, digitalno, boja, 120 min.
Uloge: Hanna Schygulla (Maria Braun), Klaus Lwitsch (Hermann Braun), Ivan Desny (Karl
Oswald), Gisela Uhlen (majka).
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder (pria), Pea Frhlich, Peter Mrthesheimer
Fotografija: Michael Ballhaus
Sadraj: Maria Braun provodi dane ekajui na vijesti o muu koji je poslan u rat. Kad joj dojadi
uloga pasivne ene, zapoljava se u ilegalnom baru za amerike vojnike. Uskoro do nje doe vijest
o smrti supruga; ona potom odlazi u bar i moli jednog vojnika da plee s njom. No, kako to esto
biva u ratnoj konfuziji, njezin suprug ipak nije mrtav ve je bio u zarobljenitvu. Njegov povratak
zakomplicira stvari, ali Maria Braun ipak ima naina da se otme ulozi koju joj ele nametnuti drugi.
Na putu do uspjeha, ona ima vlastiti plan

Petak, 06.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

LILI MARLEEN
Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1981, igrani, digitalno, boja, 120 min
Uloge: Giancarlo Giannini (Robert), Hanna Schygulla (Willie), Mel Ferrer (David Mendelsson), KarlHeinz von Hassel (Henkel)
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder, Manfred Purzer, Joshua Sinclair (prema romanu Lale
Andersen)
Fotografija: Xaver Schwarzenberger
Sadraj: Pria o ljubavi izmeu ene koja pjeva za naciste i idovskog kompozitora. Wilkie pomae
Robertu pri prebacivanju idova na sigurno. No, Wilkie postaje sve popularnija s pjesmom Lili
Marleen, te je ak i sam Hitler poeli vidjeti. Unato svemu, Wilkie ne zaboravlja na Roberta.

Subota, 07.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

ENJA VERONIKE VOSS (DIE SEHNSUCHT DER VERONIKA VOSS)

Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1982, igrani, digitalno, c/b, 104 min.
Uloge: Rosel Zech, Hilmar Thate, Cornelia Froboess.
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder, Pea Frhlich, Peter Mrthesheimer
Fotografija: Xaver Schwarzenberger
Sadraj: Posljednji dio Fassbinderove post-ratne trilogije (prva dva dijela su Brak Marije Braun i
Lola) amalgam je nekoliko pria iz stvarnog ivota. Veronika Voss je glumica za koju se pria da je
bila Gbbelsova ljubavnica. Sad stvari za nju vie ne idu tako dobro, postala je morfijski ovisnik i
lijenica izvlai novac iz nje. Jedina osoba koja joj eli pomoi, ak i po cijenu gubitka svoje
djevojke je sportski novinar Robert Krohn.

Nedjelja, 08.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

LOLA
Reija: Fassbinder, Rainer Werner, 1981, igrani, digitalno, boja, 113 min.
Uloge: Barbara Sukowa (Lola), Armin Mueller-Stahl (Von Bohm), Mario Adorf (Schukert), Matthias
Fuchs (Esslin), Helga Feddersen (Frau Hettich).
Scenarij: Rainer Werner Fassbinder, Pea Frhlich, Peter Mrthesheimer
Fotografija: Xaver Schwarzenberger
Sadraj: Lola je pjevaica i plesaica u cabaretu. Von Bohm je graevinski inspektor opinjen
Mariom-Luise, kerkom stanodavke. Dobivi zadatak da istrai moguu korupciju u lokalnome
nonom klubu, Von Bohm otkriva kako je njegova Marie-Louise zapravo Lola, nona zabavljaica.
To otkrie e ga prisiliti da bira izmeu ene koju voli i posla u koji vjeruje.

Ponedjeljak, 09.03.2009. u 19.30h, Galerija Waldinger, Fakultetska 7 (Tvra)

ELIM SAMO DA ME VOLITE (ICH WILL NICHT NUR, DASS IHR MICH
LIEBT)
Reija: Pflaum, Hans Gnther, 1992, dokumentarni, digitalno, boja, 103 minute.
Scenarij: Hans Gnther Pflaum
Fotografija: Manfred Burkle, Werner Kurz
Sadraj: Dokumentarni film o ivotu i radu Rainera Wernera Fassbindera s brojnim insertima iz
njegovih filmova i komentarima prijatelja i suradnika.