Poto su se u naoj knjievnosti i narodnoj predaji udomaile i aljive prie o Nasrudin
hodi u vidu pounih aljivih dosjetki vjerskog karaktera potrudit emo se da vam u narodnom periodu prenesemo neke od ovih pria. Iz potrebe da se, nepismenom ili pak polupismenom bosanskom ovjeku, prenese neka poruka, nastale su i ove aljive prie o Nasrudin hodi. Neki uenjaci misle da je on bio i stvarna historiska linost nastanjen negdje u nekom malom bosanskom selu nadomak vezirskog Travnika, dok drugi misle da je on izmiljeni lik i da se ove dogodovtine nikada nisu ni desile. Drugi su pak miljenja da je Nasrudin hoda bio islamski uenjak roen u mjestu Sivrihisar, centralna Anadolije 1208 godine. Otac mu je bio imam i prve dersove je uzeo od njega. Kasnije se seli u Aksehir gdje ui kod (u to vrijeme) poznatog Sejjid Muhammeda Hajranija. Nakon medrese radi kao muderis i kadija. Tu je dobio nadimak Nasruddin Hade, a kasnije e ostati poznat kao Nasrudin ili Nasrudin hoda. Legenda kae da je bio veliki alim, posjedovao veliko znanje o Islamu i bio je izuzetnog ahlaka. Uvijek je bio vedrog lica, istananog smisla za humor. Njegove prie i dogodovtine prepriavane su stoljeima nakon njega i danas su poznate u cijelom svijetu. Prie ne treba uzimati zdravo za gotovo, jer veina njih su ili prenesenog znaenja, sa dosta ironije i kritika na raun glavnih aktera prie. Zbog velike ljubavi koju je narod gajio prema njemu, mnogo detalja o njemu pomijeano je sa legendom. Bilo kako bilo, njegove dogodovtine i dosjetke se sa rado priaju i uvijek izmame osmjeh na licima, danas moda vie nego li u vrijeme kad su desile ili kad su prie nastale.
Nasrudin hoda i car
Nasrudin je kao dijete od sedam godina s knjigama u torbi poao u veu kolu. Srete ga ondanji car koji se svako jutro etao bez pratnje,da ga ne bi poznali. Car vidje po spoljanosti djeijoj da je bistar te se upusti s njime u razgovor. - A kuda ti ide, sinko? - U kolu. - Uzmi ovaj zlatnik te kupi sebi eerlama! - Vidjee me otac. On e me pitati od kuda mi zlatnik, pa e me poslije tui. - Samo uzmi! Pa ako tvoj otac uspita, a ti mu kai: Dao mi je car pa ti on nee nita rei. -Nee mi vjerovati. -Zato ti nee vjerovati? -Zar car ikad daje samo jedan zlatnik? Ako mi napuni torbu zlatnicima, vjerovae mi se. Car pohvali mudrost djeakovu, napuni mu torbu zlatnicima i poalje ga kui.
Dženan Hasić: Muhammed Tevfik Bošnjak (1785-1866) - 150 Godina Poslije", Glasnik, Rijaset Islamske Zajednice U Bosni I Hercegovini, Sarajevo, LXXVIII/2016, Br. 1-2-, Str. 109-120.