Povelja Kulina bana

uvenom Poveljom Kulina bana od 29. avgusta 1189. godine precizirani su uvjeti
pod kojima su se trgovaki centar na istonoj obali Jadrana. Kroz njega su
prevoeni razni proizvodi italijanske proizvodnje na istok, kao i sirovina
bosanskih zemalja na zapad. Ova povelja, pisana srednjovjekovnim bosanskim
pismom-bosanicom, predstavlja najstariji dokument zabiljeen na narodnom
jeziku kakvim se tada govorilo na tlu bosanske drave. Ovdje ga donosimo u
verziji koja je prilagoena dananjem izgovoru.

U ima oca i sina i svetog duha. Ja ban bosanski Kulin priseem

tebi, knee Krvau i svim graanima Dubrovakim, da u vam
biti od sada pravi prijatelj i do vijeka pravi mir i pravu vjeru
drati s vama dok sam iv. Svi Dubrovani koji budu ili po mojoj
dravi trgujui, gdje god budu htjeli odsjesti, kud god budu ili, s
pravom vjerom i pravim srcem, nee im niko nanijeti nikakvo
zlo, osim to mi ko da svojom voljom da neki poklon. A od mojih
carinika nee biti nasilja. I dok kod mene budu, davat u im
savjet i pomo, kao i sebi, koliko budem mogao, bez ikakve zle
misli.
Ja Radoje, dijak banov, pisah ovu povelju po nareenju bana,
godine 1189, mjeseca augusta i dvadeset deveti dan
odrubljenja glave Ivana Kristitelja.