"Neke nase komsije vrlo se ljute, sto se dicimo i ponosimo nasim starim imenom,

jezikom i obicajima i sto pod zivu glavu necemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku
narodnosti i jezika. U napadajima na nas slozne su nase komsije, koje cemo, da se
bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. No i jedan i drugi trazi od nas nesto drugo, jer
izmedju sebe ne mogu o zivu glavu da se sloze. Prijatelj Jovo porucuje nam, da
uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli, jok Bosnjace, ti si moj i moras prigrliti moje
ime. Potegni tamo, potegni amo, a sve bez nasega pitanja. Od same ljubavi, a zbog
svoje beskrajne svadje, prijatelji bi nas upravo raskinuli; da se nijesmo vec odavna
tome priucili, mi bi se morali od cuda kameniti kao kulasinsko dijete. Al ovako, kako
stvari stoje, zapitacemo nase prijatelje, koji se bave perom i stampom: za sto se
tako svadjate za nas, kad dobro znadete, da je Bosnjak od starine privikao diciti se
jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drzi tradicija i uspomena svojih
djedova. Slavni tarih (istorija) nase mile domovine sjeca nas onih vremena, kada se
je nasa domaca vlastela u svakoj prigodi jasno i otvoreno izrazila o svojoj
narodnosti, nazivajuci se ponosnim i junackim imenom Bosnjak. Gledamo na mnoge
dokumente domacih spisatelja iz proslih vjekova, u kojima se uvijek spominje nase
pravo narodno ime Bosnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi
zahvalni i vijerni potomci zovemo slavnim imenom Bosnjak. Od toga necemo niti
smijemo otstupiti, toga cemo se imena drzati vijerno i stalno. Mi se ponosimo time,
da je upravo nas jezik, a iz nase otadzbine uzet za osnovu knjizevnog jezika nasih
komsija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadzic, Dancic, pa Ljudevit Gaj
prenijeli su nas lijepi jezik u knjizevnost obaju recenih naroda, te ga prozvase kako
su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi
sigurno imamo prava diciti se, sto se nasim jezikom sluze danas u knjizevnosti nasi
prijatelji Jovo i Ivo, a to ce nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zasto
naziv, sto su ga oni nasem jeziku po svojoj volji, a bez naseg pitanja dali, sada nama
po sto po to hoce da nametnu, pa nam cak brane, da mi u nasoj vlastitoj kuci svoj
jezik oznacujemo imenom naseg naroda. To je slicno, kad bi nasem djetetu neko

1
drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i
nijesmo nikako kail. Ali cast i postenje obodvojici nasih prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi
njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad
necemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, vec bas hocemo, da
svakome jasno dokazemo, da smo mi Bosnjaci na prvom stepenu toga slavnoga
roda. Ali uvijek ostajemo Bosnjaci kao sto su nam bili i pradjedovi i nista drugo.
Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji nasa braca, koji toliko stoljeca u Bosni i
Hercegovini stanuju i zivu, a hoce da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouce i
promozgaju."

/Fra Antun Kneevi (1834-1889)

Pismo posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia Papi Piju II

1462. godine

Obavijeten sam da turski car Muhamed misli iduega ljeta s vojskom da me udari
da je ve vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga
zamolih Ugre i Mleane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomo priteku. Jednako
molim i tebe; ja ne traim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci
znaju da im nee uzmanjkati tvoja priklonost. Ako doznaju Bonjaci da neu
sam samcat biti u ratu, hrabrije e vojevati, a nee se ni Turci osmjeliti na
moje zemlje napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a gradovi na monogim
mjestima gotovo neosvojivi. Tvoj predasnik Eugenije ponudio je mom ocu krunu
i jo htio podii u Bosni biskupske crkve. Otac se ustruavae da ne izazove protiv
sebe mrnje Turaka; bijae nov kranin i nije jo izagnao maniheja (patarena) iz
kraljestva. Ja sam pak kao dijete krten i uio sam latinsku knjigu i vrsto prihvatio
kransku vjeru, pak se ne plaim ega se otac bojao. Stoga elim da mi krunu
poalje i svete biskupe, to e biti znak da me nee ostaviti, ako bi rat planuo. Od
tebe krunjen, donijet u pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za ivota
moga oca bio si naredio da mu se poalje oruje, skupljeno za kriarsku vojsku a
spremljeno u Dalmaciji u mletakoj ruci; ali to nije mletakom vijeu bilo po volji;
zapovijedi da se sada meni poalje. Sada e valjda nai vie odziva, budui da i
mleani drgaije misle, jer nakanie, kako se govori, rat Turinu navijestiti.Jo molim
da izaalje poslanika takoer u Ugarsku, koji e moju stvar kralju preporuiti i
naputiti ga da sa mnom poe u vojnu. Tim se nainom moe Bosna spasiti, inae e
propasti. Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrava i ljubezni se
prema seljacima pokazuju; obeavaju da e svaki od njih biti slobodan koji
k njima otpadne. Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli da e ona
sloboda vazda trajati. Lahko da e puk, tim varanjem zaveden, od mene
otpast, ako se ne vidi da sam tvojom vlau ojaan; ni vlastela nisu se
dugo odrala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. kada bi Mehmed
samo moju kraljevinu traio, a ne bi htio dalje poi, onda bi me mogli sudbini
prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo kranstvo radi moje obrane. Ali
nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon mene napast e na Ugarsku i
Dalmaciju, potinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre potrait e Italiju koju eli

2
svladati. I o Rimu esto govori te mu onamo srce ezne. Ako on nemarom krana
moju kraljevinu osvoji, nai e najprikladniju zemlju i naj zgodnija mjesta da ispuni
svoju elju. Ja prvi doekujem buru, a za mnom e Ugri i Mleani i ostali narodi
okusiti svoju sudbinu. Ovako misli neprijatelj: ono to iskusih tebi obznanjujem, da
ne bi jednom rekao da nije bilo prijavljeno i da ne bi mene s nemarnosti potvorio.
Moj je otac tvomu predasniku Nikoli i Mlecima udes Carigrada proricao; kranstvo
je na veliku tetu izgubilo carski stol, stolicu patrijarije i stup Grke. Sada ja o tebi
proriem: ako mi vjerujete i pomognete, spasit u se; inae u propasti i sa mnom
mnogi drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti, koji si otac kranstva, daj savjet i pomo.

Utemeljenje hrvatske propagande u Bosni

-Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaenik hrvatske vlade
Stjepan Radi. Sve do dolaska brae Radia u Bosnu, nijedan bonjaki katolik se nije
izjanjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti brae Radia bile su usmjerene ka
iskorjenjivanju termina Bonjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti meu Bonjake
katolike, ali i Bonjake islamske vjeroispovijesti.

-Austrougarski diplomata A. Sheck 1911.:

"Kad se pitanje postavi katolikom seljaku "sta je on", on stidljivo odgovara da je katolik. Ni
od jednog bosanskog seljaka nisam uo da je Hrvat."

-Bonjak katolicke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukic ce zabiljeiti da u Bosni, u 19. vijeku,
katolici ne znaju ta znaci rijec Hrvat, a kamoli da se oni osjecaju pripadnicima hrvatske
nacije.

-Izlaganje Antuna Radica u Domu 10.11.1904.:

"Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi jos prije 20 godina dosli tamo dalje
u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati- vi biste
sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo
samo medu gospodom, nego jos vise meu seljacima: i to su bili Raci i okci- a
Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to uinio, da su danas i gospoda po Slavoniji veinom
Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kau da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to uinio? Tko
je te Hrvate tako rekuc stvorio? To je uinila Stranka prava. Nauka Ante Starcevica ona je od
nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!