Porijekla dananjeg stanovnitva - POTKOZARJE

Iz obavjetenja koje daju antiki izvori proizlazi da su ovdje

stanovali Mezeji.
Kod grkog geografa Klaudija Ptolomeja, koji je ivio u drugom
vijeku prije nove ere, nalazimo nekoliko podalaka o plemenu
Mezeja. Prema nekim podacima Ptolomej Mezeje ubraja u
Liburne. Prema drugim Ptofemaeus ih smjeta iza Liburna,
zapadnije od Deriopa, Derija i drugih, to znai da su se Mezeji
nalazili odmah uz Japode, sjeveroistono od Liburnije.
Podatke o Mezejima nalazimo kod grkog geografa Strabona. U
vrijeme u kojem je ivio od 63. do 19. godine prije nove ere, 011
pie: Panonski narodi su Brcuci, Andizeti, Dicioni, Pirusti,
Mezeji, Desidijati. . . do Dalmata i skoro do Ardijejaca na jugu.
Strabun je Mezeje uvrstio u znaajnija panonska plemena.
Apijan je pisao:Panoni su jedan veliki narod na rijeci Dunavu, a
njihovo podruje prua se po duini od Japoda do Dardanaca.
Apijanove Panone moemo locirati na podruje provincije
Dalmacije. Tako su Mezeji prvi isloni susjed Japoda u dolini
Une.
Ima vie podataka o Mezejima iz vremena kada su oni bili u
sklopu rimskog carstva u naim krajevima. Plinije pie da su
Mezeji bili mono i veliko pleme koje je sa 269 dekurtja pripadalo
konvektu u Soloni. Pripadalo je provinciji Dalmaciji. Tad je
provincija Dalmacija bila naseIjena veinom Ilirima. To pie i
Diona Kasije. Cassius Dio navodi da je Germanik pobijedio
Mezeje udarivi na njih iz Panonije, to znai da su stanovali blizu
panonsko-dalmatinske granice.
P;linije i Dion Kasije Mezeje ubrajaju u Dalmate. Vie autora je
Mezeje pripisalo skupini ilirskih naroda.
U; prvoj polovini XX vjeka prihvaena je pretpostavka o ilirskoj
pripadnosti Mezeja. I. K. Patsch je objavio u nekoliko lanaka
etniku pripadnost Mezeja. Zdravko Mari misli da sjeverna
Bosna u predrimsko doba ima elemente kulture iji su nosioci
doli sa sjevera, iz Panonije, i da su nosioci te kulture bili narod
Panoni. Stanovnici Donje Doline i njihovi srodnici u Sanskom
Mostu i Zecovima, naselja sa teritorije plemena Mezeja. Zdravko
Mari kae da su stanovnici Donje Doline srodni Mezejima. U
rimsko doba je ova zapadnopanonska etnika grupacija nazvana
Panonima. Arheoloki nalazi iz Donje Doline, Sanskog Mosta i
Zecova pokazuju svoju slinost.
Do slinih rezultata, istraujui Majdanite u Blagaju na Sani,
doli su Basler i Paali. Dalje na osnovu dosadanjih istraivanja
Mezeje treba pripisati grupi panonskih naroda.
Meutim, arheoloki nalazi iz doline Sane, uporeeni su nalazima
iz bihake okoline, pokazuju da u poreju Sane nisu stanovali
Japodi, ve neko drugo pleme. Pa smatra da su Japodi dopirali
sve do Sane, a da su Mezeji zauzimali veliko podruje Vrbasa i
Vrbanje sve do rijeke Bosna.
Zdravko Mari misli da istona granica Japoda, odnosno zapadna
granica Mezeja, moe da bude izmeu dolina Une i Sane.
Sjeverna granica teritorija Mezeja bila bi provincijska granica. Na
osnovu tih podataka istraivai su Mezejima odredili lokalizaciju
u sjeverozapadnoj Bosni, uglavnom u poreju Sane i Vrbasa.
Na osnovu brojnih aulora moe se zakljuiti da se Mezeji nalaze
izmeu Japoda, Diciona, Desijata i Oserijata. Zapadna granica im
je izmeu donjeg toka Une i Sane, juna granica
junije od Jajca, istona iza Vrbasa i Vrbanje, a sjeverna granica
izmeu provincija Dalmacije i Panonije.
Dakle, Mezeji su kao velika plemenska skupina u kasno
praistorijsko doba i posljednjih nekoiiko vijekova stare i prvih
vijekova nove ere, kao i za vrijeme rimske vladavine, naseljavalo
.sjeverozapadni dio dananje Bosne i Hercegovine, prvenstveno
poreje rijeke Sane. Po zavretku Batonovog rata u 9 godini
nove ere, Rim je priao da uvrsti svoju vlast na novoosvojenoj
teritoriji. Dalmacija je stavljena pod upravu Oktavijana Augusta
kao carska provincija. Raspodjelom provincije 9. godine nove ere
Mezeji su prikljueni provinciji Dalmaciji i ukljueni u Saionitski
konventus. To je bila granica prema provinciji Panoniji. To se
odnosi na vrijeme poslije podjele dotadanjeg Ilirika na provincije
Dalmaciju i Panoniju.
Od cara Avgusta Mezeji su regrutovani u dalmatinskim hordama
(auksilijama), koje su bile razmjetene po raznim krajevima
rimskog carstva, a od Klaudija i u mornarici i raventskoj floti.
Vojni rok je bio oko 20 godina, a onda su islueni vojnici
naseljavani u mjestima gdje su sluili vojsku po domovini. Za
vrijeme slube u vojsci nauili bi latinski jezik. Tako su jedan od
vanijih nosilaca romanizacije u prvom vijeku nove ere bili
mukarci koji su primljeni za siuenje vojske.
Uz rimsku vojsku su doli trgovci, zanatlije i rudarski strunjaci. I
oni su uticali na romanizaciju. Natpis koji datira iz 75. godine
nove ere, a naen je u Samniumu, pokazuje da su Mezeji jo tada
sainjavali plemensku optinu kojoj je na elu stajao praefectus
civitatis (287,12).
to se tie daljeg razvitka Mezeja i njihovog ureenja, vaan je
podatak Kasija Diona koji spominje utvrena mjesta plemena
Mezeja. Mogli bi biti sa mjestom koje spominje Kasije Dion.
Tomaek na osnovu toga zakljuuje da se Splounum (Splonum)
nalazi na Sani, tj. kod Starog Majdana i da se mjesto razvilo kao
rudarski centar. Spomenuti centar Republicae Splonislarum
izgleda da je eraru u Soloni isporuivao prihode eljeznih rudnika.
Zasad bi se, prema podacima koje daju Kasije Dion i navedeni
epigrafski spomenici, moglo Splaunum (Splonum). Ovaj grad se
spominje i na natpisu iz Komina kod Pljevlja. Natpis nam ne
objanjava lokalizaciju mjesta, ali je znaajan po tome to se
njime ponovo potvruje da je Splonum imao rang gradske optine
kao i ostali gradovi koji se ovdje spominju. Sa podruja Mezeja
potie i nadgrobna stela iz Cikota kod Prijedora na kojoj se
spominje dedikant veteranus Aurelius Surus ex benefi-ciariis leg.
X Gem. Lina imena u ovom natpisu pripadaju grupama obinih
italsko-rimskih, ilirskih, trakih, a raotla i keltskih imena
(287,13).
Etnika pripadnosl stanovniko. je arolika to se vidi iz
pronaenih natpisa. Ilirskog porijekla je Tatonia Procula, njen
mu Aurelius Surus, i sinovi Optatus i Firmianus. Zipandus je
izgleda trako ime. Quintus i Caro deklariraju se kao libertini iz
Itatije, neodreenog je porijekla Aurelius Baosus i Sumpa. Ulpia
Matera sa drugog spomenika iz Cikota je panonskog porijekla. U
Blagaju na spomeniku se susreu tri rimska imena: Ilpia Nona,
Campanius Marcianus i Julia Marciana. Veoma esta su imena
italskog porijekla koja su nosili conductori, a u drugom vijeku
prokuratori.
U podruju Argenlarije konstanovano je prisustvo Grka koji su se
tu naselili kao rudarski strunjaci i trgovci. Odavde je natpis i
jednog dekuriona iz Sirmija koji jc u srebrnjakom rudarskom
distriktu kupovao rudu za kovnice svoga grada. Po natpisima
poznati su Heliodorus, Ork sa Orijenta, kao nasijednik u
Rakanskim Baricama, i Philocvrius, takoe Grk ili Orijentalac, u
Agiima; dakle, obadva sa rudarskog podruja Japre-Bosanski
Novi (287,96).

PORIJEKLA DANANJEG STANOVNITVA

Migraciona struja iz Starog Vlaha, Stare Rake, Zete i Huma,
odnosno Stare Srbtje, Crne Gore i Hercegovine u sjevemu
Dalmaciju i Liku.
Migracione struje srpskog stanovnitva kretale su se iz tadanjeg
Starog Vlaha i Rake, Zete i Huma, odnosno stare Srbije, Crne
Gore i Hercegovine u sjevernu Dalmaciju, od Cetine preko Krke
do Zrmanje i nastavljale u Liku. 0 tim migracionim strujama
postoje istorijski podaci. Najstarije poznato naseljavanje iz
navedenih centara, pravcem navedene migracione struje, pada u
vrijeme Cara Duana (1337-1351), koji je neke stanovnike iz
tadanjeg Huma, a dananje Hercegovine, preselio u krajeve oko
Klisa i Skradina1 (326,235). (1 Ovome ranom doseljavanju
pripada crkva Vaznesenje Hristovo u selu Cetini. u parohiji Vrlici,
osnovanu 1389. godine (326,235). Pravoslavne crkve koje su
napravili ovi stanovnici posveene su sv. uru i sv. Nikoli.
Vjerovatno su ti stanovnici imali te bratstvenike slave i njima
posvetili i bogomolje. urevtaci su iz Paena, a Nikoljtaci iz
Kua u Crnoj Gori (326,235).)
Vjerovatno su to oni Vlasi, doseljeni iz XIV vijeka, koji se poslije
nalaze u Lici na Velebitu godine 1433. i Cetini 1436. Jedan od tih
Vlaha zove se Toma Aladini. Mjesto Aladinii postoji u
Dubravama kod Stoca, u Hercegovini. Vjerovatno je i Toma
porijeklom iz toga mjesta (326,235).
Turci su zauzeli 1522. godine Knin i Skradin, a 1524. godine Sinj
(135, 1267).
Narod iz Starog Vlaha ili Rake (stare Srbije), dananje Crne Gore
i Hercegovine doseljavao je u sjevernu Dalmaciju i u periodu od
1523 do 1527. godine (326,236). U ovom periodu doselili su
mnogi od Nikia. Ovo stanovnitvo iz sjeverne Dalmacije
pomjeralo se i u Liku. (326,236).
Drugi talas naseljavanja, uslijedio je poslije Turskog osvajanja
Klisa 1537. godine iz navedenih krajeva u sjevernu Dalmaciju u
periodu od 1567 do 1574. godine. Izgleda da je u ovom periodu
najvie doselilo stanovnika iz podruja dananje june
Hercegovine2 (2 U ovom periodu (1567-1574.godine) su crkve
posveene sv.uru i sv.Joakimu i Ani. Smatra se da su tada
doselili stanovnici sa tim bratsvenikim slavama i pravili crkve
posveene tim svecima (326, 235))
I ovog puta pomjeranje naroda iz Dalmacije vreno je i u Liku
(326,236).
P;reseljavanje naroda iz june Hercegovine u sjevernu Dalmaciju
spominje se i 1590. godine3 (326,236) (3 U ovome periodu 1590.
godine pravljene su crkve posveene sv. Jovanu, sv. Iliji i sv.
Nikoli. Smatra se da su tada doselili stanovnici sa tim
bratstvenikim slavama i pravili crkve posveene svojim svecima
zatitnicima (326,236.)).
Preseljavanje naroda iz Starog Vlaha, Cme Gore i Hercegovine u
sjevernu Dalmaciju bilo je i 1618. godine4. (4 Doseljenici od
1618, godine izgradili su crkve u egaru, Drniu, Vrlici i Strmici
posveene sv, uru, sv. Jovanu i sv. Nikoli. Smatra se da su
doselila bratstva sa tim bratstvenikim slavama i pravili crkve
svojim svecima zatitnicima (326,237)).
Doseljenici su se naselili u Cetini, egaru, Drniu, Vrlici i Strmici
(326, 237). Seoba naroda iz Crne Gore i Hercegovine
migracionom strujom za sjevernu Dalmaciju bila je i 1682.
godine. Doseljenici su se naselili u Obrovcu5 (326,237). 5 Prvi
doseljenici prave crkve posveene sve. Lazaru i sv. Trojici,
doselila bratstva sa tim slavama 1682. godine (326,237).
Godine 1717. sa arhimandritom Stevanom Ljubibratiem 180
porodica iz Hercegovine, preteno iz Zubaca, prelo je u Imotsku
krajinu (Dalmaciju) (326,237). Istoga vremena braa Novolii sa
40 porodica iz ume i Zubaca preli su Neretvu (326,237).
Migracione slruje iz Starog Vlaha, Crne Gore i Hercegovine u
pravcu naseljavanja Bosne. Odmah kako su Turci zauzeli Bosnu
1463. godine naseljavali su pravoslavno stanovnitvo
blizu granice.Turci su uglavnom oko 1480. godine drali oblast
oko Kupresa, Duvna, Hlijevna, Glamoa i izvorni kraj rijeke
Unca, neto zemlje u Gornjoj Pljevi i na Sani do Kamengrada,
Skoplja, Lave i Vlaia, istonu Bosnu sa Maglajem,
Vlasenicama i Zvornikom. Svud tuda su Turci iz vojnikih obzira
morali naseljavati Srbe, koji su kao martolozi i drugi neredovni
vojnici uvali granicu, etovali i u ratu vojevali na turskoj strani.
Do 1503. su turske granice na sjeveru otprilike iste, ali su se iza
toga brzo
mijenjale. Turci su 1512. godine uzeli srebreniku banovinu. Od
jajake banovine su drali Ugri i Hrvati jo samo donju Pljevu i
vrbasku dolinu od Jajca do Save. Od 1514. do 1528. godine oteli
su Turci Liku i Krbavu, a 1528, i ostatak jajake banovine od
Sokota i Jajca do Save.
Naseljavanje sjeveroistone Bosne moglo je poeti odmah poslije
1512, a krajeva oko srednjeg i donjeg Vrbasa poslije 1528. godine
(326,237).
Prema literaturi proces raseljavanja Vlaha stoara iz Hercegovine
i Crne Gore nastavlja se i u XVI vijeku, ali ovoga puta u Bosnu.
U prvoj etvrtini XVI vijeka dolo je do ubrzanog prela;enja
stoara na zemljoradnju. Turci su u novoosvojenim krajevima
naseljavali Vlahe, ogromnom veinom pravoslavno srpsko
stanovnitvo, iji se broj u bosanskom sandaku u ovo vrijeme
naglo poveao. Oni su se veinom doselili iz Hercegovine i Crne
Gore (134,132). Tako se 1516. godine u popisu bosanskog
sandaka biljee Vlasi u nahiji Ozrinju, Trebetinu, Usori, Vrbanji,
Kupresu i Glamou (Belgrad). I stara nahija Uskoplje naseljena je
Vlasima. Oni su sauvali svoje stoarske povlastice i naseljeni su
tu kao kolonizacioni, ali i kao vojniki elemenat (134,132). (Vlah
znai ovjek koji se bavi stoarstvom.) Dakle, direktno
doseljavanje najpreim putevima iz tadanje Stare Rake, Zete,
Huma i neretvljanske pokrajine, odnosno dananjeg Sandaka,
Crne Gore i Hercegovine, Turci su vrili za svoje interese.
Turci su ovo naseljavanje pravoslavnim stanovnitvom vrili iz
ekonomskih i odbrambenih razloga, s obzirom da su ovi gortaci-
stoari bili i dubri ratnici, pa su ispoetka imali i rieke privilegije.
Poslije izvjesnog vremena dolazi do ukidanja privilegija ovim
doseljenicima pa su uslijedila sve ea bjeanja u Austriju
(215,10).
Savremenik, Benedikt Kurpei, koji je 1530. proao Bosnom
skroz od Kladue preko Kljua i Sarajeva, veli da su Turci doveli
Srbe iz smederevskog sandzaka i naselili ih po Bosni (326,237).
Godine 1551. javlja general Lenkovi da su Turci doveli iz
unutranjosti vie hiljada Morlaka ili Vlaha i da su ih naselili oko
Srba i Knina (326,238).
U daljnjem osvajanju prema sjeverozapadu i zapadu Turci
naseljavaju osvojenu teritoriju srpskim ivljem iz Hercegovine i
crnogorskih brda- Na taj nain sliv rijeke Vrbasa, Sane, Une sa
Uncem postaju krajevi naseljeni srpskim stanovnitvom. Tursko
podruje zapadno od rijeke Bosne oko sredine XVI vijeka
predstavlja teritoriju sa preteno srpskim stanovnitvom.
Izmijenjena je etnika fizionomija turskih posjeda u Bosni. Jo su
svoj stari etniki izgled najvie sauvali pretean dio bive
kraljeve zemlje i dobar dio oblasti Pavlovia i Kovaevia
(134,133).
Vjerovatno je da je pred kraj 16 stoljea Hasan-paa Predojevi
doveo iz Hercegovine, od Bilee, svoje srodnike i druge i nastanio
ih u krajevima oko rijeke Une. Bez sumnje je velika seoba pred
kraj XVII vijeka donijela doseljenike i ovome kraju. U narodu
sjeverozapadne Bosne sauvao se spomen na porijeklo iz
Hercegovine i stare Srbije (326,238).
Iz ovog se vidi da su brdski krajevi Starog Vlaha, Raku, Crne
Gore i Hercegovine bili rasadnik stanovnitva koje se raseljavalo
po Bosni i Dalmaciji, aii da nije nikad potpuno naputalo i svoj
rodni zaviaj.
Migracione siruje iz sjeverne Dalmacije i Like za sjeverozapanu
Bosnu
Ova migraciona struja kretala se pravcem starih rimskih puteva,
koji su tad korieni. Jedan rimski put bio je od Splita preko
Klisa-Livanjskog polja-Glamokog polja-Kljua. Drugi krak iao
je dolinom Sane preko Jajca. Jedan krak bio je dolinom Vrbasa
sve do Bosanske Gradike i Save. Prije Livanjskog polja jedan
pravac puta se odvajao preku Duvanjskog polja, Kuprekog polja
za Uskoplje i nastavljao dolinom Vrbasa. Drugi pravac
nekadanjeg rimskog puta vodio je iz sjeverne Dalmacije i Like
preko Knina-Strumice-Grahova na Unako Vrtoe za Bosanski
Petrovac (326,248).
U vrijeme zadnjih decenija XV vijeka pada bez sumnje
naseljavanje bosanskih brdskih krajeva, koji su graniili sa
mletakom i ugarsko-hrvatskom dravom i sa jajakom i sa
srebrenikom banovinom.
Poslije osvajanja neke teritorije nastajala je i kolonizacija. Oko
1530. godine spominju se Srbi u Glamou, Uncu i na izvoru rijeke
Une i ve ele da preu na teritoriju koja je pod okupacijom
Austrije. Drugi su jo 1526. godine preli i naselili se po
umberku (326,236).
Oni koji su ili iz sjeverne Dalmacije i Like pravcem rimskih
drumova naseljavali su slobodna mjesta; tu su jedni ostajali, a
drugi pustepeno kretali dalje. Treba napomenuti da stanovnitvo
koje je naselilo neko mjesto nije ga lako naputalo. Jedni su tu
ostajali, a drugi iz bratstva ili dalje u potragom za boljom
zemljom za obraivanje i paom za stoku. Tako su naseljena
podruja Unca, Glamoa, Grahova, Livna.
Bosanski Petrovac sa susjednim likim krajem najprije je dobio
malo doseljenika, ali su k;asnije doselili iseljenici iz Glamoa,
Unca i sjeverne Dalmacije. Prema jednoj vijesti iz 1573. godine,
ovaj kraj je imao toliko naroda da je mogao dati prilian broj
vojnika (326,248).
Dalje naseljavanje je vreno prema Kljuu, Jajcu, u podruje
Zmijanja i Vrhovine. Sljedea etapa biia je naseijavanje
Potkozarja i Kozare.
Naseljavanje Kozare i Potkozarja.
Dovoljno je napomenuti samo nekoliko istorijskih podataka koji
e nam rei o pomjeranju stanovnitva, o naseljavanju i
raseljavanju u ovom graninom pojasu, koji se esto nazivao
niija zemlja, zemlje izmeu dvije vojske na granici, izmeu dvije
carevine, a ponekada i izmeu tri carevine. Otud i naziv Krajina.
Poslije poraza Ugarske kod Mohaa 1526. godine neke gradove
na Uni zaposjeda austrijski vladar Ferdinand, koji je na
cetinjskom saboru 1527. godine izabran za kralja Hrvatske. Tada
je naputena prema Turcima prva linija na Vrbasu i prebaena na
liniju rijeke Une.
Padom Kostajnice 1556. godine pod tursku vlast stanovnici
Knepolja, bjee u susjednu Hrvatsku, a preostali dio odlazi s
ugarsko-hrvatskom vojskom. Tako je ostao prazan prostor od Une
do Kozare. Prije pada Kostajnice (polovinom XVI vijeka), Turci
su zauzeli Blagaj, Dobru i Novi (73,213).
Vlasi su naselili brdske krajeve, dok po upama nije bilo nikoga.
To je bila u punom smislu niija zemlja. I Turci i Austrijanci
poeli su da niiju zemlju naseljavaju svaki sa periferije na svojoj
strani.
K;ad su Turci osvojili Kostajnicu 1556. godine, postali su
gospodari cijelog Pounja. Tada su naselili izvjestan broj
pravoslavnog naroda kao svoju raju. Austrija je zadrala granicu
na Uni do 1592. godine, kada je i ova linija naputena i prebaena
na liniju Glina-Korana-Mrijenica i lijeva obala Kupe.
Kad su voeni ratovi izmeu Maarskog kralja Matije Korvina i
Turaka u ovim krajevima se dolo do pomjeranja stanovnitva.
Veliki broj je prebjegao preko Save i Une. Turci su u ove krajeve
odmah naselili veliki broj pravoslavnog naroda kao svoju raju.
Prema itvadorskom miru od 1606. godine krajevi od rijeke Une
do Karlovca trebali su biti neutralna zona i nezaposjednuti. Tada
je Knepolje bilo rijetko naseljeno. Preci dananjih Knepoljaca
poeli su doseljavati u Knepolje. Doseljevalo se novo
stanovnitvo i vraalo izbjeglo stanovnitvo iz Like, Korduna i
Banije. Naseljavanje je zavisilo od vojnopolitike situacije izmeu
Austro-Ugarske i Turske carevine. Ti doseljenici su se doseljavali
u ove krajeve sredinom XVII vijeka.
Poslije turskog poraza pod Beom 1683. godine Turci su ponovo
utvrdili gradove na Uni i Savi, kao prirodnoi eranici izmeu ove
dvije carevine. Svi koji dosele u ove krajeve dobijali su besplatno
kuita, ali su doseljenici prevareni i postajali su kmetovi.
Migraciona struja stanovnitva iz Dalmacije i Like, poto je
popunila nenaseljeno podruje oko Unca, Grahova, Glamoa,
Bosanskog Petrovca, Kljua, Jajca, Zmijanje i Vrhovinu, kretala
se dalje dolinom Vrbasa i Sane prema rijetko naseljenom
Potkozarju i Kozari. Ovo pomjeranje sta-novnitva izvreno je u
dva perioda. Prvi period naseljavanja bio je odmah poslije 1700.
godine (73,27 i 326,217).<
Zbog estih graninih ratova u prvoj polovini 18. vijeka, dolazi i
do pomjeranja stanovnitva iz ovih krajeva na podruju Banije.
Talas doseljavanja bio je za vrijeme Laudonova rata 1788-1799.
godine. Turska vlast poboljava odnos prema hrianskom
stanovnitvu. Godine 1793. sultan je uveo neke povlastice za ovaj
narod, tako da su mogli sami sebi da biraju narodne starjeine, s
tim da ih paa potvruje. Osim toga, odredeno je da se Turci ne
smiju naseljavati po hrisanskim naseljima i da ne smiju nita na
silu uzimati od hriana.
Tad su se brojni stanovnici ovom migracionom strujom iz
Dalmacije, upravo od Unca, Bosanskog Petrovca, Glamoa,
Kljua, Jajca, Zmijanja, Vrhovine, doselili u Potkozarje i
naselili prostor izmeu Vrbasa i Une do Save. Nije bilo prelaenja
preko Save, jer je to bila granica izmeu Austrije i Turske. Do
Save je talas naseljavanja slabio zbog granice i politikih prilika.
Bilo ih je tad koji su doselili u Potkozarje i iz Livanjskog polja.
Meu tim doseljenicima od Livna spominje se i bratstvo ormazi.
Kod stanovnika Potkozarja svjee je predanje o ovom.
doseljavanju iz Dalmacije i Like, preko Unca, Bosanskog
Petrovca, Glamoa i Zmijanja, odnosno Vrhovine. Jedni su
ostajali na zauzetim kuitima, a drugi iz istog bratstva ili i
zauzimali zemlju dalje, pa su zato i ista prezimena na ovom
migracionom pravcu. Navedenim migracionim putem u
Potkozarje, izmeu ostalih, dola su i sljedea bratstva: Areine,
Balai, Balabani, Balorde, Banii, Banjci, Basare, Basurii,
Baii, Berii, Bilbije, Bjelajci, Blagojevii, Bodiroe, Bodii,
Bokani, Bosanii, Bosnii, Bundali, Bursai, Vejnovii, Verue,
Viekrune, Vranjei, Vrhovci, Vujasini, Vujasinovii, Vukoradi,
Gajii, Gvere, Gvozdenovii, Glamoani, Glamoaci, Grahovci,
Grabii, Graani, Grbii, Grubie, Grubar(n)?i, Gotovci, Guzijani,
Dalmajije, Damjanovii, Debeljaci, Devii, Desnice, Dobrnjci,
Domuzi, Dragajaci, Dragajlovii, Drljae, Dre, Duvnjaci, Eruezi,
eelji, unii, Zagarci, Zganjani, Zelii, Zeljkovii, Zmijanjci,
Zorii, Inii, Injci, Jajani, Japunde, Jungii, Kajtezi, Kalabe,
Kalabii, Kalinii, Kaponje, Karalije, Karani, Karanovii, Kauri,
Kaurinovii, Katanii, Kaavende, Kekodui, Kerkezi, Kesii,
Keseri, Kecmani, Klinovci, Kovjenii, Kokorui, Koljani,
Komadine, Korenovii, Kordii, Kosovii, Koii, Kraljevii,
Kresojevii, Krnete, Krmari, Kualje, Kudre, Kulie, Kupjeaci,
Kupreaci, Kupreevii, Kupei, Kurde, Kuride, Kuine,
Latinovii, Livnjaci, Lukai, Luani, Ljevljevii, Ljubibratii,
Majdanci, Marjanovii, Marete, Matavulji, Mataruge, Mastikose,
Macnoge, Macure, Medii, Meseldije, Miletii, Misaljevii,
Mokronoge, Morae, Mudrinovii, Neretvljanci, Oljae,
Omikusi, Opaii, Oegovii, Paeni, Peulje, Peulii, Pinteri,
Plavanjci, Plemii, Podgorci, Popare, Predojevii, Primoljani,
Puhali, Puhae, Raenovii, Ratkovci, Race, Reljii, Rodii,
Ruvice, Sabljii, Santrai, Sanaderi, Sjenoete, Smoljani,
Skenderije, Sovilji, Soldatii, Srdii, Suvajci, Stupari, Stojanovii,
Timarci, Timotari, Time, Torbice, Travari, Tromoljani,
Trijebovljani, Trkulje, Trninii, Trubarci, Tubini, ermanovii,
ulibrci, urguzi, Unani, Here, Cikote, Crljenice, Crnobrnje,
ekii, enii, apljaci, Dapine, akote, arenci, eve, erbule,
erbii, ipke, ikmani, korii, oboti, olaje, ormazi,
ljivanjci, tekovii, trpci, urlani (326,245 -264).
Prema nekim podacima, jedna migraciona struja iz Starog Vlaha,
Vasojevia i Polimlja kretala se preko Visokog, Zenice na zapad
za Potkozarje do Une i Save.
Za vrijeme turske okupacije u ovom pograninom kraju oko Save
stanovnitvo je migriralo sa desne strane Save na lijevu na
teritoriju Austrije. Oni koji su prelazili istim imenom nazivali bi
svoje novo naseljeno mjesto, pa su zato ista imena naselja na
jednoj i na drugoj strani Save. Tako imamo varoice Gradiku i
Bosansku Gradiku, Dubicu i Bosansku Dubicu, Hrvatsku
Kostajnicu i Bosansku Kostajnicu; od seoskih naselja Svinjar u
Bosni, Svinjar u Hrvatskoj, Koba u Bosni, Koba u Hrvatskoj.
Veina sela od Bosanske Dubice do Slavonskog Broda ima isto
ime sa jedne i druge strane Save; Svinjar, Koba, Jablanac, Greda,
Dvor itd. Tako je i sa prezimenima stanovnitva. Ovo je jedan od
dokaza da je stanovnitvo selilo s jedne strane rijeke na drugu, iz
jedne okupatorske carevine u drugu. Poetkom XIX vijeka kod
Dubice se granie tri carstva: francusko, austrijsko i tursko.
Prve srpske porodice u Bosanskoj Dubici naselile su se iz
oblinjih sela, iz okoline Prijedora, Sanskog Mosta, pa iz daljeg
Glamoa. Od srpskih porodica doseljena je meu prvim
porodicama Baki 1848. godine, zatim su doli Grgii iz
Rakovice, Gajii iz Vrhovice, Misaljevii iz Bugojna, Mataruge iz
Demirovca, Vujasinovii iz Klekovaca; Cikote (ranije zvani
Reljii iz Jasenja, a starinom iz Cikota), Blagojevii iz Bjelajaca,
Kosovii iz Dvorita, Macure iz Jasenja i drugi (1,23).
Naseljenici iz oblinjih sela bavili su se obino raznim zanatima,
najvie kovakim, pekarskim, kalajdijskim, terzijskim itd. Ostali,
ako bi imali vie novca, bavili su se trgovinom. Meu njima su se
naroito isticali Hercegovci (274,13). Tako je bratstvo Bani u
Banjoj Luci, doseljeno iz Bania od Ljubinja u Hercegovini,
razvijalo kujundijski zanat. Kujundijski zanat u Bosni nije
stariji od XVI stoljea.
Porijeklo naroda Krajine izuavali su Skari, Milan Karanovi, B.
Milojevi, Petar Raenovi, G.R. Gruji (73,207). Mitropolit
Savo Kosanovi skupio je podatke za
mitropoliju Dabrobosansku o porodicama i slavama i to je
tampano 1883. godine (73,208). Spiro Kulii utvruje naseobinu
Mataruga.
Kad je ustanak Srba u Krajini 1858. uguen, narod je prebjegao
preko Une i Save na podruje austrougarske okupacije. I u
ustanku 1875. i 1876. godini narod je bjeao na teritoriju koju su
bili okupirali Austrijanci. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine
od strane Austrije 1878. go-dini otpoelo je naseljavanje nekih
Liana na ovom podruju, a dolo je i do unutranjeg seljakanja
stanovnitva u Potkozarju.
Porijeklo nekih bratstava na podruju Kozare i Potkozarja.
Abazi su porijeklom s Kosova (slave sv. Panteliju). Abarde su
porijeklom iz Polimlja. Alavuci kod Dubice su porodica
starovlaha iz Dobrnja od Viegrada (slave Jovanjdan). Alaule su
doseljenici iz Polimlja (slave sv. ura). Aladinii su porijeklom
iz Aladinia u Dubravama, kod Stoca, u Hercegovini. Arnauti su
porijeklom s granice Albanije u Crnoj Gori (slave urevdan).
Atelji su porijeklom iz Korjenia u Hercegovini. Babaji su
porijeklom iz Kua u Crnoj Gori (326,230). Babajii su iz Starog
Vlaha (slave sv. Nikolu). Babari su iz Starog Vlaha (slave
Miholjdan) (326,265). Balorde su doseljenici iz Hercegovine.
Balabani su porijeklom iz sela Balabana od Morae, blizu
Skadarskog jezera, u Crnoj Gori (slave Petrovdan) (326,249).
Baljci su s Baljaka u Hercegovini, Bando, Bandii i Bandolaji su
iz jugoistone Hercegovine (326,254). Basare, Basore su
porijeklom iz sjenikog kraja, od Starog Vlaha (slave urevdan)
(326,250). Batnoga je iz Batnoga od Stoca, u Hercegovini.
Balaulovii su doseljenici iz Polimlja (slave sv. Aranela).
Bencuni su doselili iz Polimlja (slave sv. Simeuna). Bencuzi su iz
Polimlja (slave Jovanjdan). Benderi su iz Velje Mee u Popovu, u
Hercegovini, a tu su doli iz Korjenia (slave Olimpijev dan)
(326,240). Benderai su porijeklom iz Dinove mahale u
Nevesinju, a tu su doli iz Korjenia (slave sv. Jovana, a
prisluuju Velikoj i Maloj Gospoi) (326,240). Berii su
porijeklom iz Crne Gore. Njihova bratstvenika slava je sv. Stefan
(326,246). Beronje su porijeklom iz Rake (slave sv. Joana)
(326,248). Bogdaii su iz Bogdaia od Bilee u Hercegovini.
Bogunovii su po porodinoj tradiciji doli iz Rake preko
Dalmacije (Zrmanje) i Like u ove krajeve. Njihovi su bratstvenici
Beronje, Kovacvii, Paii i Pjanii. Slave sv. Jovana (326,248).
Bodiroe su porijeklom iz Crne Gore. Prele su Hercegovinu i
onda u sjevernu Dalmaciju. Smatra se da su doselili u prvoj
migracionoj seobi. Iz sjeverne Dalmacije su se raselili po
Bosanskoj Krajini. Slave sv. Stefana 9. januara. Boze su od Abaza
s Kosova (slave Pantelijev dan) Bajinci su doljaci iz istone
Hercegovine. Borani su iz Bora u Hercegovini. Belenzade su iz
Belenia, iz Popova u Hercegovini. Bukve, Bukvii su porijeklom
iz Starog Vlaha (slave Stefandan). Burazer, Burazori su iz Toplice
u Srbiji (slave Nikoljdan). Bulajii su porijeklom od Grahova u
Crnoj Gori (slave Nikoljdan). Bukomiri su porijeklom iz Kua i
Bratonoia u Crnoj Gori (326,230). Brbori su iz Hercegovine
(326,261). Valjevii su iz Polimlja (slave sv. Simeuna). Varcari su
iz june Her-cegovine (slave sv. Iliju). Njihova dalje porijeklo su
Bratonoii u Crnoj Gori. Veleni su iz Velenia kod Tare.
Veloulovii su doselili iz Polimlja (slave sv. Stevana). Verue su
doljaci iz Donjeg Polimlja i Vasojevia u Crnoj Gori.
Varsokovii su porijeklom od Skopske Crne gore. Vra-njei su iz
Drobnjaka ili iz Polimlja, iz Crne Gore (slave sv. ura). Vrbice
su porijeklom iz Vrbice od Bilee u Hercegovini. Vukobrati su od
Vukobratovia u zubakom selu Turmentima (slave sv. ura).
Vukovii su iz Trebinjske ume u Hercegovini. Galiii su iz
Popova polja u Hercegovini. Galebine su iz Trebinjske ume u
Hercegovini. Gafuri su porijeklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori
(slave sv. ura). Gaci, Gakovii su porijeklom iz viegradskog
Starog Vlaha (slave Nikoljdan) (326,252). Gvarijani i Gerdijani su
iz sela Oraja u umi kod Trebinja, u Hercegovini (slave
urevdan) (326,254). Gerini su porijeklom od Gerina iz
Burmaza, kod Stoca, iz Hercegovine. Golei su porijeklom iz
Polimlja. Prije su tu doselili s planine Golea u Kosovu. Gruba je
porijeklom iz Opliia i Boljuna od Stoca u Hercegovini. Grmue
su doselili iz Plava u Crnoj Gori. Darde su iz Kolaina u Crnoj
Gori (slave sv. Panteliju ) (326,252). Devii su doselili iz ekulara
(slave urevdan). Drljae su porijeklom iz sela Babajia i
Kozlia, Azbukovica.kod Kolubare u Srbiji (slave sv. Trifuna)
(326,221). Drakulii su iz Korjenia u Hercegovini (slave
Mratinjdan). Durbabe su od sela Doribabe, od bosanskog ugra.
Dulii su iz Dulia od Gacka u Hercegovini. ilasi su porijeklom
iz Crne Gore (slave sv.Simeuna). Zoranovii su porijeklom iz
Hercegovine. Zorii su porijeklom iz
Drobnjaka u Crnoj Gori (slave urevdan). Zupci su sa Zubaca u
Hercegovini (slave sv. ura). Jarakule su porijeklom od
Rakovia iz Starog Vlaha (slave sv. ura) (326,242). Jasnii su
porijeklom s Kosova (slave urevdan). Jugovii su iz Gacka u
Hercegovini. Jugovci su iz polimskog sela Jugova ili od Juga iz
Jugovia u gornjoj hercegovakoj povri. Kavenue su porijeklom
iz Polimlja (slave sv. Simeuna). Kadijevii su porijeklom iz
Zavale u Popovu, u Hercegovini (326,245). Kalanji su iz Mirua
kod Bilee, u Hercegovini (slave-Nikoljdan). Kalabe su
porijeklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Stefanjdan). Kalabii
su porijeklom od Nove Varoi iz Starog Vlaha. Kalinovii su doli
iz Kua u Crnoj Gori (slave Nikoljdan). Karugii su porijeklom iz
Kolaina u Crnoj Gori (slave Jovanjdan) (326,242). Kelemanovii
su iz Pocrnja, vjerovatno od Ljubinja u Hercegovini. Kerkezi su
porijeklom iz Gornjeg Dragaeva (slave Durevdan) (326,250).
Kecmani su doselili iz june Srbije preko Hercegovine i
Dalmacije u ove krajeve (slave Vratolomijev dan) (326,249).
Kovaevii su iz Rake (slave sv. Jovana) (326,248). Kozomore
su porijeklom s planine Kozomor, Nova Varo, Stari Vlah (slave
sv. Jovana) (326,248). Komadine su Porijeklom iz Vasojevia u
Crnoj Gori (slave Nikoljdan) (326,253). Kondii iz dubikog kraja
su porijeklom iz viegradskog Starog Vlaha (slave Nikoljdan)
Korai su iz Popova u Hercegovini. Njihovo dalje porijeklo je
Bratonoii u Crnoj Gori (slave sv. Iliju). Korjenii su iz.
Korjenia u Hercegovini. Kosijeri su porijeklom iz Kosijereva u
Crnoj Gori. Kosovci su porijeklom iz Kosova. Koturi u vie sela
dubikog i gradikog podruja doselili su iz Starog Vlaha od Ibra
(slave Nikoljdan). Koii su porijeklom od bratstva Maleevaca u
Hercegovini (slave sv. Ignjatiju). Godine 1436. spominje se Bla
Koi u Cetini. Vlasi kojima pripada Bla u Hercegovci koje je
naselio car Duan oko Klisa i Skradina. Koii su doselili od
Maleevaca u Grahovu iz Crne Gore. Kraljevii su doselili iz
Hercegovine. Krvavci su porijeklom iz Hercegovine. Krikovii
su porijeklom iz Crne Gore (slave Nikoljdan). Krtoline su od
Lubura u Rianima, iz Crne Gore. Kruge su doselile iz Crne Gore.
Kuvelji su od Sjenice (slave urevdan). Kuvalje su porijeklorn
od Sjenice (slave urevdan). Kukii su porijeklom iz Banjana u
Crnoj Gori (326,256). Kukii su doselili iz Hercegovine. Kukulji
su doselili iz Crne Gore. Kueti (Zorii) su se nazvali to su
prekuili kugu, a negdje su bili kuvari u kuini i po tom nazvani
Kueti. Lugonje su porijeklom iz Drobnjaka iz Crne Gore (slave
urevdan). Lukai su porijeklom iz Kua u Crnoj Gori (slave
Jovanjdan). Lopari su doselili od arbanake granice iz Crne Gore
(slave sv. Jovana). Lopare su iz Trebinjske ume u Hercegovini.
Loparice su iz Crne Gore. Ljubibratii i Puhali, velike like
porodice, doli su iz Trebinja u Hercegovini sa vladikom
Ljubibratiem, iji su bratstvenici bili. Ovoga vladiku istjerali su
Mleani iz manastira Savine nakon osvajanja Herceg-Novog. To
mu je pribavilo tursku zatitu i putovanje na taku daljinu (73,214).
To je izgleda bilo 1717. godine (326,237). Mandii su neki iz
Sandaka, a neki iz gornje Hercegovine (slave Nikoljdan).
Majstorovii su doselili iz Hercegovine. Maleevci su od Bilee u
Hercegovini. Mataruge oko Kozare su porijeklom od starog brata
Mataruga u Grahovu u Crnoj Gori. Ima ih i u Matarugama u
ehotini, u slivu Lima. Svi slave urevdan. Mataruge u Grahovu
u Crnoj Gori prvi put se spominju 1318. godine (326,252).
Matavazi su iz Crne Gore, gdje se tarno misli da su porijeklom
Arbanasi (326,252). Moravci su doselili iz Starog Vlaha (slave
sv.Jovana). Morae su iz Morae u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Mastilovii su iz Gacka u Hercegovini. Mainko je doselio iz
Hercegovine (slavi sv.Iliju). Macnoge su doselile iz Hercegovine.
Macure su porijeklom iz Bratonoia u Crnoj Gori (slave sv.
Arhanela) (326,222). Medani su iz Hrasna u Hercegovini (slave
Jovanjdan). Merepi su porijeklom iz Riana u Crnoj Gori-
.Mehteri ili trpci (to isto znai na turskom jeziku) doselili su iz
Starog Vlaha. Miroslavii su porijeklom iz sela Kapavice, kod
Ljubinja, u Hercegovini. Ovi se u Kapavici sada zovu Gordii, a
porijeklom su iz Mratinja od Nikia (slave Nikoljdan) (326,255).
Mostarci su porijeklom iz Hercegovine. Mokronoge su doljaci iz
donjeg Polimlja i Vasojevia u Crnoj Gori. Neretvljanci su
porijeklom iz Hercegovine. Nikii su ponjeklom od Nikia u
Crnoj Gori. Obadi su iz Bora na Neretvi u Hercegovini. Obuine
su porijeklom od Kolaina (slave sv. ura). Odavii su
porijeklom iz Hercegovine. Oegovii su iz sela Oegovia, na
evu, u Crnoj Gori (slave sv. Stefana) (326,249). Oljaa imaju
svoje imenjake u Oljaincima, u Dubnici, u Vranjskoj Pinji, a oni
su porijeklom iz Lopardinaca kod Preeva (slave urevdan)
(326,252). Oparice su doselili iz Levakih Oparia (slave sv.
Jovana). Otasovci su iz Crne Gore. Padeani su porijeklom s juga
Srbije (326,253). Paeni su iz
Paena u Hercegovini (slave sv. ura) (326,235). Palavestre su
porijeklom iz Hercegovine. Paruh je porijeklom od Taraila u umi
kod Trebinja, u Hercegovini. Paii i Pjanii su doli iz Rake
(slave Jovanjdan) (326,248). Perinovii su iz Nevesinja u
Hercegovini, a oni su od Muibabia. Piteljii su doselili od
Trebinja u Hercegovini (slave sv. Nikolu). Plemii su iz sela
Pleme u viegradskom kraju (slave sv. Nikolu). Pocrnji su iz
Pocrnja od Ljubinja u Hercegovini. Popare su porijeklom iz
Fatnice u Hercegovini (326,259). Predojevii su porijeklom iz
Rudina kod Bilee u Hercegovini (slave sv. Alimpiju). Pribievii
su doselili iz Hercegovine. Puhali su doli od Trebinja u
Hercegovini. Rendulii i Rendii su od Sjenice. Rorii su
porijeklom iz Nevesinja u Hercegovini (326,243). Santrai su
porijeklom iz Kolaina u Crnoj Gori (slave Pantalijev dan). Selaci
su doselili iz Starog Vlaha (326,257). Silimii su iz Hercegovine
(slave sv. ura). Sjeneete su doljaci iz donjeg Polimlja i
Vasojevia u Crnoj Gori. Skenderije su od Skadarskog sandaka.
Njihovo krsno ime je sv. Vra (326,255). Skoplje su iz
Hercegovine. Smoljani, Smolii, Smoloii porijeklom su s
karsnog platoa izmeu donje Tare i Pive u Crnoj Gori (slave
urevdan) (326,249). Smoljevii i Smoljo porijeklom su iz
Drobnjaka u Crnoj Gori (slave sv. ura). Sopilji i Sovilji su iz
Nevesinja, Hercegovina (slave Nikoljdan). Sreni su iz sela
Srevia u Gacku, Hercegovina, Stiraci su porijeklom iz
Vasojevia u Crnoj Gori (slave Jovanjdan). Sunarii su iz Starog
Vlaha (slave Simeunjdan). Tankosavii su porijeklom iz Starog
Vlaha (slave sv. ura) (326,247). Tice su iz Polimlja. Toromani
ili Turomani od Dubice i Gradike su porijeklom iz Polimlja
(slave sv. Stevana). Trninii su iz sela Trnina u Kolubari. Trubari
su iz Hercegovine. Tubini su iz Burmaza kod Stoca u Hercegovini
(slave Vartolomijev dan) (326,251). Tumarii su iz Tumarske,
planina Konjuh. eranii su porijeklom iz Nevesinja u
Hercegovini. ermani su iz Ljubinja u Hercegovini (326,244).
Ubavii su od viegradskog kraja (326,246). Ugarii su
porijeklom iz Nevesinja u Hercegovini. Ugarca su iz Hercegovine.
Ugrenovii su porijeklom iz Starog Vlaha (slave Jovanjdan).
Haani su doselili od Plava iz Crne Gore. Here su porijeklom iz
Hercegovine. Cikote kod Dubice su porijeklom iz Starog Vlaha.
Cikota ima u Crnoj Gori (slave sv. ura) (326,244 i 252).
Depine su porijeklom iz Kua u Crnoj Gori (slave Jovanjdan)
(326,241). aponje su od Nove Varoi, Stari Vlah (slave sv.
Vasilija). atenci, amate su doselili od Bilee iz Hercegovine.
aari su iz Hercegovine. eve su od Nikia iz Crne Gore (slave
Aranelovdan). evii su od Sjenice iz Starog Vlaha (slave
urevdan). ljivii su iz Starog Vlaha (slave Nikoljdan). oboti
su porijeklom od Mrnjavevia iz Kua u Crnoj Gori (slave
Mitrovdan) (326,244). olaje su porijeklom iz Starog Vlaha (slave
sv. ura). trpci su doseljenici s juga, iz Hercegovine. tekovii
su iz Vasojevia. Prema drugim podacima, iz sela tekovia u
Priboju, gdje se spominju od 1642. godine, Crna Gora (slave
Nikoljdan). umljaci su doselili iz ume u Hercegovini. unjii su
porijeklom iz Hercegovine. umani od Dubice i Gradike
porijeklom su od Polimlja. urlani su porijeklom iz sela Oraha u
umi kod Trebinja, u Hercegovini. Izgleda da su urlani doselili
preko Dalmacije
U drugom svjetskom ratu s podruja Kozare i Potkozarja izgubilo
je ivote preko 40.000 stanovnika. Podruje sreza Bosanska
Dubica prije drugog svjetskog rata imalo je 33.350 stanov-nika.
Od toga broja je poginulo 18.495 stanovnika. Samo na podruju
optine Bosanske Dubice 463 domainstva ostala su bez
naslednika po mukoj i enskoj liniji. Njihova ognjita su se
ugasila. I ovo je jedan podatak koji pokazuje kako su ratovi
unitavali stanovnitvo na ovom podruju koje je ginulo,
raseljavalo se i naseljavalo. Na ovo podruje poslije drugog
svjetskog rata stanovnitvo se doseljavalo i naseljavalo iz
Zmijanja i Manjae. Interesantno je navesti da je bila migracija
poslije drugog svjetskog rata iz Zmijanja u Knepolje, na mjesto
gdje je izginulo stanovnitvo. To su kupovali zemlju od onih koji
su ostali i naselili se. Ovo je isti pravac nekadanjeg migracionog
kretanja od Zmijanja u Potkozarju.
Duan Divljak, star 70 godina, iz sela Pobrana u Knepolju, pria
da je poslije drugog svjetskog rata doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Rajko Stanivukovi iz sela Pobrana u Knepolju poslije drugog
svjetskog rata je doselio iz Dobrnje sa mijanja. Duan Toma iz
sela Pobrana u Knepolju pria da mu je priala prababa Mika da
su oni davno doselili od nekud iz Dalmacije. Slave sv. Nikolu. I
ovo je migracioni pravac Crna Gora-Hercegovina-Dalmacija-
Potkozarje. Duan pria da je njegova prababa Mika roena u
XIX vijeku. U faistikoj ofanzivi na Kozari juna i jula 1942.
godine poginula su Mikina tri sina: Stevo, Simo i Ilija. Tad je
prababa Mika bila u poodmaklim godinama. Izginuvi sinovi i
unuci, ali osta samo jedno praunue, Duan. Malo muko dijete
koga baba Mika nije od sebe nikud odvajala. Mika bi govorila:
Dala sam otadbini sinove i unuke. Hvala bogu, osta mi praunuk
Duan, moja glava kue. I moje se ognjite nije ugasilo. Godine
1943. nastupila je glad. Baba Mika u svojim poodmaklim
godinama uze zastavu i krenu pred omladinom da bere nou ito
prema Dubici. Za mnom, djeco, ne bojte se, moramo od
neprijatelja oteti nae ito! Kad se zavrio rat 1945. godine baba
Mika je sa svojim praunukom Duanom podigla kuicu. Ostao je
praunuk Duan i nije se ugasilo ognjite. Kad je Duana oenila i
uputila u vojsku, baba Mika je govorila: Za otadbinu sam dala
sinove i unuke, ali sam doekala da iz moje kue ponovo poaljem
vojnika da nosi puku i brani knepoljsku zemlju natopljenu
krvlju njegovih djedova i oeva. Pjevajte, ljudi i veselite se!
Danas sam najsrenija prababa u Knepolju. Baba Mika iz svoje
kue ponovo alje pod puku vojnika. Nije neprijatelj uspio da
uniti ognjita u Knepolju! Takve su bile majke Kneopoljke.
One su svoje sinove i unuke davale u borbi protiv neprijatelja za
slobodu otadbine. Bile su srene kad davaju vojnike da brane
zemlju, ali nisu plakale kad su poginuli za otadbinu. One su
smatrale da nikakva rtva za otadbinu nije teka. Takve su majke
Kneopoljke. Dok je njen praunuk sluio vojsku, u 1957. godini,
umrla je prababa Mika, jedna od brojnih majki Kneopoljki koja
se radovala slobodi i rastu otadbine.
Tradicionalno se pamti svoje porijeklo prenoenjem predanja od
oca sinu. Evo nekoliko primjera, Krnete, Baslai, Sadaci,
Milanovii doselili su iz Like u Potkozarje. Prema rodoslovu koji
je posjedovao Stanko Krneta, oni su u Liku doli iz Sjenice.
Dakle, Sjenica-Lika-Potkozarje-to je bio pravac migracione struje.
Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru slave Tomindan. Krnete u
Marinima i Jutrogoti slave Jovanjdan.
Evo kako je dolo do promjene slave. Seobom iz Like jedan
Krneta se zadrao u Cazinskoj krajini, a drugi odoe u Marine i
Jutrogotu. Ovaj Krneta to osta u Cazinskoj krajini ubio je dva
bega i pobjegao u drugi feud, ali je po kazni morao promijeniti
slavu. Od tih su Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru, koji slave
Tomindan. Inae, stara slava Krnetama, dok su bili u Sjenici i
Lici, bila je Jovanjdan.
Simatovii su se zvali Regode Prvi Regoda doao je iz Kljua u
Palanite. Dakle, pravac migracije Hercegovina-Dalmacija-
Klju-Potkozarje. Taj Regoda imao je sina Simu-Simata. Simatovi
sinovi po ocu Simatu dobie prezime Simatovii. Mahala se zvala
Simatovia. Simat je bio prvi u Simatoviima. Od njega pred
drugi svjetski rat bilo je vie od 20 kua, domainstava. Prezime
Simatovii dobili su ima preko 100 godina. Regode su slavile
urevdan. Tu slavu naslijedili su Simatovii.
Kosova ima u Babiima, a slave Ignjatovdan. Ne znaju otkud su
doselili u Krajinu. Koliko se dugo pamti i prenosi s koljena na
koljeno predanje osvom prijeklu govori i ovaj podatak.
Bratstvo Kovrlija ivi i danas u selu Boii na Kozari, a doli su iz
Bosanskog Grahova. Tri roena brata: Stevan, Jovan i Rade (njen
pradjed). U isto vrijeme je i ura Kovrlija doao sa svoja etiri
sina: Lazarom, Draganom, Milanom i Jankom i naselio se u
Breziane.
Rade Kovrlija (njen pradjed) je doveo u Boie sina Vukana
(njenog djeda) od 9 godina. Slavio je Boi. Specijalno bi sedam
dana prije Boia poao na konju u Dalmaciju kod svoje rodbine
pa bi se vratio tano uoi Boia dogonei vino i bakalar (riba) i
neto smokava. To je bilo veliko slavlje i doivljaj, posebno za
djecu. Inae, krsna slava mu je bila sveti Vasilije (14. januar).
V;ukan Kovrlija oenio se mlad i u prvom braku imao je estero
djece: Mio (njen otac), kapetan I klase u penziji, ivi u Prijedoru,
Dara umrla 1948, Boko ivi u Beogradu; Smilja udata Konar,
ivi u Beogradu, Rade i Duan poginuli u narodnooslobodilakom
ratu. Prva ena je umrla rano, te se eni i drugi put i imade sina
Branka (umro u 31. godini ivota). Vukan (njen djed) ubijen je
1941. godine od strane neprijatelja. On je bio sposoban
graevinski preduzetnik. Radio je mnoge objekte u Prijedoru
(stara bolnica), a i irom Bosne i Hercegovine. Cijela porodica
Kovrlija uestvovala je u NOP od 1941. god.
Iz ovog se vidi da je bratstvo Kovrlija u Boiima i Brezinirna na
Kozari dolo istim migracionim pravcem i da su oni jo izmeu
dva svjetska rata imali svoju rodbinu u Dalmaciji i posjeivali je.
Dakle, to je migracioni pravac koji je nastajao u Rakoj ili Crnoj
Gori i kretao se preko Hercegovine, sjeverne Dalmacije, a onda
preko Grahova za Kozaru.
Bratstvo Miodrag u Donjim Garevcima ili Orlovcima doselilo je
iz Gue u Srbiji. Prezime Miodrag staro je 200 godina. lave sv.
ura.
atrnje u Garevce su doselili od Knina, a slave sv. Jovana.
Mitrovii u Garevce su doselili od Sinja.
Vile i Turudije smatraju se najstarijim doseljenicima u ovim
krajevima.
Gligii u Kneici doselili su od Bosanskog Petrovca i tamo su se
zvali Milosavljevii. Dakle, migracioni pravac Hercegovina-
Dalmacija-Bosanski PetrovacPotkozarje. Ima vie od 110
godina kad je jedan Milisavljevi doao u sukob sa Turcima i
morao je bjeati od Bosanskog Petrovca i promijeniti prezime.
Tad su doli u Strigovu (Balj) i tu se naselili. Po djedu Gligi dobili
su prezime Gligii. Iz Strigove preselie u Kneicu u Knepolje na
itluk bega Kanefera Jugovca. Tu su i ostali. Slave sv. Nikolu koji
je 19. decembra svake godine. Ovo je ispriao stari Milan Gligi,
koji je zapamtio predanje od svoga djeda i starih Gligia.
Radakovii su doselili iz Like u Rekovce kod Banje Luke. Iz
Rekovaca su doli na posjed kod Bosanske Dubice.
Orlii i Mirii su doselili iz Like u Agince.
Trubarci u Grabovakom potoku (iroka Luka, Mljeanica),
doselili su iz Trubaraca. Slave Luindan. Trubarci su doselili iz
Dalmacije.
Kondii su u selo Sabinju davno doselili iz Dalmacije, a slave sv.
Nikolu.
urevii u Vrbaku su se doselili iz urevia Tare u Crnoj Gori
negdje oko prve polovine XIX vijeka. Slave sv. Nikolu (posna
slava). Nekoliko porodica urevia naselilo se i u Kijevcima.
Od 7 domainstava urevia u Vrbakoj drugi svjetski rat je
preivio samo jedan mukarac, koji se poslije rata vratio na
zgarite, podigao kuu, oenio se i dobio 4 djece. Na zgaritu
rema kazivanju Laze Krnete iz Prijedora zaseoka urevia
ostalo je jedno ognjite, jedan odak, jedna glamlja, nije
neprijatelj uspio da ugasi bratstvo. Preostali urevi pria o
strahotama rata i ne eli da se ona ikada vie ponove. Pria kako
je od sedam domainstava svoga bratstva urevia ostao samo
on i na starom domu svojih pradjedova podigao kuu i naloio
vatru na ognjitu da se vidi dim da nisu svi urevii uniteni.
Bratstvo Sinik u selu Resanovcima, na padinama Kozare prema
Prosari, prema predanju starijih dolo je odnekud iz Hercegovine.
Slave Alimpijev dan 9. decembra.
urdevii u Jakupovce su doselili iz Crne Gore iii stare
Hercegovine, a slave sv. Jovana.
Milanovii, Todorovii i Stupari u Bakince su doselili od
Mrkonji-Grada, a tamo su se zvali ulii. ulii ubie bega i
morae da bjee od Mrkonjia i da promjene prezime. Tamo su
bila tri brata: Milan, Todor i Stojan uli. Od Milana su
Milanovii, od Todora Todorovii, od Stojana Stupari u
Bakincima. Milanovi, Todorovi i Stupari slave asne verige.
Bratstvo ulia kod Mrkonjia slavi isto asne verige. Slavu nisu
promijenili.
B&ratstva Borojevii, Ratkovii, Smiljanii, Maleevii,
Milakovii i Tatii, svi su porijeklom od Grahova u Crnoj Gori i
doselili ima 250 godina u Bakince i Jakupovce. Ratkovii slave
sv. Nikolu, Smiljanii sv. ura. Ovo su mi ispriali stari
Smiljanii i Miloevii. Kovaevii u Bakincima su doselili iz
Srevia od Gacka, a u Srevie kau da su doli iz Crne Gore od
Nikia, dok neki spominju i Grahovo. Kovaevii u Bakincima
slave sv. ura. To su mi ispriali stari Kovaevii, koji prenose
predanje svojih pradjedova. Skenderija je porijeklom iz
Hercegovine, negdje od Trebinja. Slavi sv. Vraa.
Milivoje Rodi, piui o dijalektolokim ispitivanjima, o porijeklu
stanovnitva pie:
Prema dosadanjim pouzdanim naunim istraivanjima zna se da
stanovnitvo sjeverozapadne Bosne potie iz istone Hercegovine.
Ima veoma sigurnih dokaza da pravoslavni ivalj u
sjeverozapadnoj Bosni nije autohton, ve doljak s daleka juga.
Kada se izvrilo to doseljava-nje i kojim pravcima?
Poznato je da su na migracije stanovnitva najvie uticala turska
osvajanja. Dolaskom Turaka u nae krajeve, poela su sloena
pomjeranja narodnih masa, koje su se selile od juga i jugo-zapada
ka sjeveru i sjeverozapadu. Motivi tih migracija bili su
raznovrsni, ali je osnovni, najdublji uzrok uvijek bio isti: teka,
tragina Ijudska patnja.
Migracije su ispremjetale veinu stanovnitva kome je govorni
jezik srpskohrvatski, pa u nekim oblastima preovlauju
starosjedioci, u drugim podrujima su, opet, mnogobrojniji
doseljenici. U sjeverozapadnoj Bosni su same pridolice.
Zna se, takoe, da su neki krajevi u prolosti dugo vremena imali
ulogu izvorita seoba. Najjaa migracija potie iz istone
Hercegovine, dakle iz starog Huma, istono od Neretve, i iz
trebinjske oblasti. Hercegovinu tu treba shvatiti u njenim
istorijskim granicama, onima iz doba hercega Stjepana koji se
1448. krunisao u Mileevu za hercega o svetoga bave i po
kojemu je Hercegovina dobila ima. Iz tih planinskih predjela
seobe su raznijele Srbe jekavce sa novotokavskom
akcentuacijom u mnoge krajeve nae domovine: u zapadnu Srbiju,
istonu i sjeverozapadnu Bosnu, Baranju, Slavoniju i drugdje.
Preseljavanja su poela kad su Turci osvojili Bosnu (1463).
Najprije su se na dalmatinskim i hrvatskim granicama, a zatim i u
sjeverozapdnoj Bosni pojavile velike mase pravoslavaca. Njihova
doseljavanja odobravali su Turci. Prvi doseljenici s juga pristiu u
sjeverozapadnu Bosnu poetkom XVI vijeka, ali se doseljavanje
nastavlja i kasnije, jer je poznato da se nije izvrilo odjednom.
Naseljavanje sjeverne Dalmacije i sjevernih i zapadnih oblasti
Bosne tijesno je povezano. Te seobe imale su etapni karakter i
trajale su due. Dalmatinski Srbi isto su doli s juga. Matica ovih
doseljenika je Hercegovina. Po nekim istraivanjima prvi
pravoslavci iz Huma stigli su u sjevernu Dalmaciju izmeu 1523.
i 1527. godine i tu se nastanili (313,35).
N;aseljavanje sjeverozapadne Bosne Srbima iz Huma i Travunije
vri se preko sjeverne Dalmacije, u grupama i postepeno, onako
kako se irila i Turska na sjever i zapad.
Turci nisu spreavali kolonizaciju stanovnitva u osvojenim
oblastima. Oni su i sami naseljavali bosanske pogranine oblasti
pravoslavcima iz unutranjosti radi odbrane tek uspostavljenih
granica i uvrenja svoje vlasti.
O tim migracijama lijepo nas obavjetava dr P. Ivi. Od svih naih
dijalekata pie on -istonohercegovaki jekavski je u eposi
migracija doiveo najjau ekspanziju. Njegovi pripadnici, Srbi, iz
nekadanjeg Huma i Travunije, preplavili su zapadnu Bosnu u
ijem dananjem stanovnitvu oni sainjavaju veliku veinu. . .
Otuda je govor ljudi sjeverozapadne Bosne veoma slian
istonohercegovakom govoru; to je prirodni nastavak govora
istone Hercegovine, to se jasno vidi i na dijalektolokoj karti
srpskohrvatskog jezika koju je priredio profesor Ivi.
I naseljavanje Knepolja izvreno je takoe za vrijeme turske
vlasti, u sklopu velikih seoba s juga na sjever. Srbi doseljavaju u
ove krajeve najvie iz Vrhovine (Vrhovine), tj. sa podruja
srezova: Bosanski Petrovac, Klju, Sanski Most i Mrkonji-Grad.
Knjeopoljci i danas Vrhovinom nazivaju svoj stari zaviaj, koji
je za njih neto divljaniji od pitomog Knepolja.
Njih su iz visinskih predjela pokrenuli ekonomski i politiki
razlozi: potrage za boljom zemljom i sklanjanje ispred turskog
zuluma. Ovdje na obroncima Kozare lako se dolazilo do
nezaposjednutih povrina. Osim toga, u dugom begovatu ovjek
koji se bio ogrijeio o turski zakon bio je osloboen svake
odgovornosti.
Vrhovina je, dakle, jedno izvorite doseljenika.
D;rugo izvorite je Lika.
Naseljavanje Knepolja Lianima novijeg je datuma. Ono je
poelo sa austrougarskorn okupacijom 1878. godine i krae
trajalo, ali se ipak za to vrijeme dosta Liana naselilo po
Knepolju. Pojedina kneopoljska sela itava su naseljena
doseljenicima iz Like; u drugima su, opet, Liani izmijeani s
ranijim pridolicama. Iako su neki Kneopoljci Vrhovljani, a neki
Liani, u govoru se ne razlikuju jer su, u stvari, i jedni i drugi
istog prorijekla-hercegovakog.
Valja, svakako, istai jo jednu vanu injenicu: u Knepolju je
neznatan broj starih direktnih doseljenika iz dalekih krajeva. Ova
doseljavanja su mlaa od onih u junija
podruja sjeverozapadne Bosne, jer su se pravoslavci kasnije
sputali iz brdovite Vrhovine u potrazi za zemljitem i mirnijim
ivotom.
Ipak, koristei se podacima naunih istraivanja, danas moemo
bar orijentaciono odrediti ne samo bliu nego i dalju postojbinu
ovih pridolica. U mlaem naseljavanju Knepolja uestvovale su,
kako je ve reeno Vrhovina i Lika, i posredno Hum. Za
pojedine porodice zna se otkuda su doselile i njihovo priblino
porijeklo.
Vladislav Skari, koji je istraivao porijeklo pravoslavnog
stanovnitva sjeverozapadne Bosne, navodi da su u Knepolje i na
ire podruje Kozare doseljenici stigli iz ovih krajeva: iz Starog
Vlaha (Bukove, Ugrenovii, Cikote, Burazori), iz Crne Gore
(Obuine, Zlojutre, Komadine), iz Hercegovine (urlani, koji nisu
doli direktno ve preko Dalmacije), iz Dalmacije (Macure,
Balai, Kauri, Marete, Crnobrnje, Bursai, Rodii, Torbice,
Mudrinii, Dre), od Livna (ormazi, Trkulje, Kuine), od
Grahova ili Unca (Krnete), od Unca i Drvara (Kecmani, Trubarci,
Bokani, Zorii, Karani, ipke, Grbii), od Unca ili Petrovca
(Morae, Banjci, Medii), od Petrovca (Bjelobrci, Stupari,
Balabani, Drljae, Tubini, Latinovii) i od Sanskog Mosta, Kljua
i Jajca (Predojevii, Kaavende, Bundale, Jajani, urguzi).
Ovu podjelu treba, svakako, uslovno primiti jer, npr., uopte ne
spominje like doseljenike. Ipak, ona priblino odreuje raniju
postojbinu Kneopoljaca i njihovo porijeklo. 0 porijeklu dosta
jasno govore i neka prezimena kao to su: Liani, Dalmacija,
Kaurin i sl. Tako je ustanovio porijeklo stanovnitva Knepolja
Milivoje Rodi, koji je o govoru Knepolja napisao itavu studiju
od 31 do 56 strane u Zborniku krajikih muzeja od 1974. godine.
Granica Knepolja ide Unom od Bosanske Dubice do Bosanske
Kostajnice, odatle rijekom Strigovom na umu Pastirevo i Karan,
pa dalje obuhvatajui sela G. Jutrogotu, Crnu Dolinu i Veliko i
Malo Palanite prelazi preko Kozare i izbija na selo Motanicu, a
odavde se putem Motanica-Dubica sputa opet na Unu.
Na ovom prostoru smjeteno je pedesetak kneopoljskih sela, od
kojih su vea: itluk, Strigova, Dvorite, Jutrogota, Jelovac,
Palanite, Kriva Rijeka, G. (Gradina, Meuvoe., Mljea n;ica,
Slabinja, Brekinja i druga (313,34).
U literaturi postoje oskudni podaci o naseljavanju muslimanskog
stanovnitva u ovom kraju. Prilikom osvajanja Bosne, od 1463.
godine pa dalje, kad su zauzeli Kozarac 1518. godine, Turci
poinju naseljavati muslimanski ivalj. Novodoseljeni
muslimanski ivalj uglavnom se zadrao u ravnici, a poveavao se
primanjem islama od strane kranskog stanovnitva u nastojanju
da zadre svoje ranije posjede.
Poslije osvajanja Bosanske Dubice u varoicu su se pored Turske
vojne posade naseljavali veinom Muslimani. Najprije su
naseljavane muslimanske porodice iz okolnih i daljnih mjesta.
Porodice Pezii, erii, Paagii i Koanovii doseljene su pri
povlaenju Turaka iz Ugarske. Porodica Nizamje turskog, a
Arnautovii arnautskog porijekla. Cigani (Romi) su doseljavani
kao zanatlije.
Poslije pada Kostajnice pod Austriju 1678. godine, dio njenog
stanovnitva smjeten je u Kozarac. Kozarac je u periodu turske
uprave bio iskljuivo naseljen Muslimanima, dijelom doseljenim
iz Kostajnice, Bosanskog Novog, Starog Majdana, Kljua, Like pa
i Albanije (402,13).
Godine 1689. Austrijanci su zauzeli Udbinu i tada su preseljavali
Muslimane u ove krajeve. Tako su se doselili i prvi stanovnici
Prijedora. Tu je ranije postojala uma Lug. Vjerovatno je da su
ovo mjesto osnovali izbjegli Muslimani iz Like. Prema odlukama
Karlovakog mira (1699) kojim je zavren beki rat, prostrane
oblasti dotadanjeg turskog carstva, sjeverno od Save i Dunava
pripale su Austriji. Muslimansko stanovnitvo iz krajeva pripalih
Austriji iseljavalo se u turske provincije Balkanskog poluostrva.
Mnogi su doli u ove krajeve i tu se naselili. Naroito veliku
migraciju muslimanskog stanovnitva u ove krajeve imamo
poslije pada Like 1699. godine pod Austriju. Kad se Turska
morala povui iz tih krajeva, povlaili su se i Muslimani unutar
novih granica turskog carstva (215,10).
Pored begova, koji su bili posjednici zemljita, muslimansko
stanovnitvo bavilo se zanatstvom. Begovi i pojedine imunije
muslimanske porodice imali su svoje majdane za topljenje rude
(215,10).
Kao to sam naveo, prvo stanovnitvo Prijedora potie od
Muslimana prebjeglih iz Like. Nakon novog rata 1739. godine
granice su ponovo pomjerene u korist Turske, te je dolo do
novog naseljavanja izvan zidina grada. Prostraniji ravniarski
predjeli s obje strane Sane sluili su kao plandite i ispaite za
stoku, a uzdignutiji dijelovi kao itna polja. Vjerovatno su prvi
doseljenici iz Like i Udbine zatekli ponekog starosedioca
nemuslimana kojima je ostrvo Svinjarica na desnoj strani Sane
sluilo kao plandite za njihove svinje i krupnu stoku. Izbjeglice
naselie Svinjaricu. Teren je bio umovit i od tog su gradili drvene
kue. Najstariji dio Prijedora nastao je na ostrvu Svinjarici.
Mjesto je izabrano radi lake odbrane od neprijatelja. Sana je
znaajna saobraajnica pa je i to uticalo na izbor mjesta naselja.
Postoji predanje da je neki Hadi-Pao, porijeklom iz Like, koji je
imao tri brata i iao na hadiluk u Meku, osnovao Prijedor. U
Prijedoru postoji grob nekog Pae koji je umro 1780. godine.
Postojalo je predanje da je taj Pao prije dolaska u Prijedor ivio
kod Cazina. On je prije udbinsiaga. Predanje kae da se naselio
HadiPao. Njegovi potomci prozvae se Hadipaii. Hadi-
aban, sin Pain, unuk Ibrahim-beg i praunuk Mehmed-beg bili su
kapetani Prijedora, pa se njihovo potomstvo prozva Kapetanovii.
Prvi doseljenici bili su Paii, nazvani po spomenutom Pai,
docnije Kapetanovii. Zatim su se doselili Suljanovii, Crnalii
ranije zvani Dizdarevii), Babii, Reii, Grozdanii, anii i
Oklabdii. Jo u ovom vijeku bilo je u Lici Grozdania, ania i
Oklabdia, ali oni nisu Muslimani. Te porodice su dobile vee
parcele zemlje naseljene pravoslavnim i siromanim
muslimanskim stanovnitvom, sa obavezom da u sluaju rata
podignu izvjestan broj vojnika.
Druge muslimanske porodice naselile su se XIX vijeku iz okolnih
mjesta iz Aliia, Luci Palanke (kod Sanskog Mosta), iz Ljubije,
Hambarina, ejreka, Tomaice, Kozarica i Carakova. Docnije
tokom toga vijeka doseljavale su se muslimanske porodice i dalje
iz krajeva Bosne: iz Kulen-Vakufa, Bihaa, Kljua, Bosanske
Dubice, Cazina, akovice, Elbasana, Prizrena, Tikvea, Podgorice
i iz Male Azije (274,12).
Poslije bombardovanja Beograda 1862. godine preostalo
muslimansko stanovnitvo se moralo iseliti iz Srbije. Poto je ovaj
kraj tada bio slabo naseljen, turske vlasti su jedan dio tih
iseljenika, oko 100 porodica iz Beograda, Uica i Valjeva, doveli
u Kostajnicu. Tako se naseljavalo ovo podruje muslimanskim
stanovnitvom. Veina doseljenika je dolo iz teritorije koju je tad
okupirala Austrija, iz Like, a kasnije iz Srbije. Ostali dio je doao
iz drugih podruja nae zemlje, a neto manji broj iz Turske i
Albanije.
O naseljavanju dananjeg hrvatskog stanovnitva u ovaj kraj u
literaturi nema mnogo podataka. Godine 1501. cijeli ovaj kraj
potpada pod XVI rimokatoliku plavaniju dubikog arhiakonata.
Plavanija se pominjala pod nazivom Mostenycza.
Kneiko polje bilo je vlasnitvo grofova Babonjia, a zatim
Zrinjskih sve do 1556. godine, kad ovaj kraj potpada pod tursku
vlast. (319,10). Grbi tvrdi da su tad ovaj kraj drali Zrinjski i da
su u njemu bili rimokatoliki Maari. Inae Hrvati (Kuni) koji
danas ive u Kraplju, Crkvenom Boku, Puskoj i jo u nekim
mjestima preko Une preseljeni su poslije karlovakog mira 1699.
godine. Karlovakim mirom Una je postala granca izmeu
Austrije i Turske (1,68).
Postojale su katolike upe u Starom Majdanu i Ljubiji kroz
itavo vrijeme turske vladavine, iako je veina hrvatskog
stanovnitva iz Ljubije pred Turcima migrirala ka sjeveru (215,9).
Kada su doli Turci, hrvatsko stanovnitvo oko Ljubije bilo je
relativno mirno i manje uznemiravano, zahvaljujui franjevcima
koji su kod sultana Mehmeda II dobili povelju kojom su im bila
zagarantovana vjerska prava, a kao rudari i kovai uivali su jo
neke privilegije (215,10).
Intenzivnije naseljavanje hrvatskog ivlja u podruje Ljubije
imamo u vrijeme austro-turskog rata 1788. godine, kada se vei
dio stanovnitva Vodieva, uljevice i Dobrljina (blizu
Bosanskog Novog), uslijed sve veih turskih progona, povlai u
brdovitija podruja Ljubije i naseljava se u Volaru, Kalajevu i
Ravskoj. Ovim naseljavanjem dolo je i do prenoenja katolike
upe iz Voieva u Volar (215,10).
Meu starijim doseljenicima Prijedora bila je samo jedna
katolika porodica, koja se nastanila u Prijedoru oko 1820.
godine. Vei broj katolika doao je za vrijeme austrijske
okupacije.
Graani katolike vjeroispovijeti doseljavali su se u Prijedor
poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine kao
inovnici, zanatlije, radnici i teaci.
V;eina stanovnitva, preteno srpske nacionalnosti, ivjela je na
selu. U gradovima, manjim rajestima i guim naseljima
stanovnitvo je bilo izmijeano.
Ve ranije je austrougarska okupatorska vlast bila naselila vei
broj njemakih porodica, i to djelimino izravno iz Njemake, a
djelimino preselila u Bosnu Nijemce iz Maarske, koji su tamo
bili naseljeni koncem XVIII vijeka za vriieme vladanja carice
Marije Terezije.
Naseljen je i izvjestan broj Italijana iz podruja Trenta.
U jednom dijelu Lijeve polja, u Topoli i nekim selima oko ceste
Bosanska Gradika-Laktai-Banjaluka, zatim u Vranovcu i
Meei kod Bosanske Dubice, u Dombravi kod Bosanskog
Novog, u Trnopolju, Komianima, Kozarui, Jarugama (selima
oko Kozarca kod Prijedora) i u Prijedoru bilo je pripadnika
njemake, ukrajinske i italijanske narodnosti. Imigracija
Ukrajinaca, Poljaka i eha datira od kraja XIX i poetka XX
vijeka. Najvie ih je nastanjeno na podrujima Banje Luke,
Bosanske Gradike, Laktaa i Prijedora (404,13).
Pred kraj turske vladavine u Prijedor se doselila iz Beograda
jevrejska porodica Mevorah, a u vrijeme austrijske okupacije jo
nekoliko porodica.

BROJ STANOVNIKA NA PODRUJU KOZARE I

POTKOZARJA SA POVRINAMA
Teritorija koja se ubraja u Kozaru i Potkozarje izmeu Save, Une,
Sane i Vrbasa u 1981. godini imala je sljedee povrine:

Oranice 116.984 ha

Vonjaka 11.238 ha

Vinograda 11 ha

Livada 19.923 ha

Panjaka 11.223 ha

Suma 58.531 ha

Neplodnog zemljita 5.337 ha

Bara i trstika 411 ha

Svega 223.658 ha

Na ovom podruju Kozare i Potkozarja u 1931. godini, ivjelo je

stanovnika:

Nacionalnost Broj Stanovni

Srbi 137.719 < 69.1%

Muslimani 32.613 16.4%

Hrvati 26.651 13.4%

Ostali 2.206 1.1%

Svega 199.289 100.0%

Prema navedenim podacima najbrojniji su Srbi koji ine 69,1 %

od svega stanovnitva, pa onda Muslimani (16,4 %) i Hrvati (13,4
%), a na ostale otpada samo 1,1 %.
Za vrijeme drugog svjetskog rata od 10. aprila 1941. godine do
15. maja 1945. godine podruje Kozare i Potkozarja
administrativno je dodijeljeno kvislinkoj Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj. Na tom podruju sem kvislinkih vojnih jedinica
Nezavisne Drave Hrvatske bile su i njemake okupatorske
jedinice. Ove kvislinke i okupatorske jedinice poinile su teke
zloine i poubijale na hiljade stanovnika ovoga podruja.
Prema podacima dobijenim od optina na podruju Kozare i
Potkozarja, u drugom svjetskom ratu poginulo je 7.700 boraca
Narodnooslobodilake vojske i 24.488 rtava faistikog terora,
ukupno 32.188 stanovnika.
Prema podacima sa kojim raspolaemo, po broju rtava u drugom
svjetskom ratu najtee je nastradao srez Bosanska Dubica,
odnosno dananja teritorija optine Bosanska Dubica. Upravo, u
tom je podruju po bunama uveno Knepolje.
0 ovim traginim dogaajima zloina, stradanja i junatva
Skender Kulenovi je u najteim asovima najtee faistike
ofanzive juna i juia 1942. godine na Kozari napisao poemu
Stojanka, majka Kneopoljka. Borac partizan Skender Kulenovi
borio se tad na Kozari protiv kvislinkih i okupatorskih vojnika.
On je lino vidio zloine koje su uinili kvislinki i okupatorski
faistiki vojnici nad narodom Kozare i Potkozarja. Vidio je
brojna junatva i nadherojske podvige boraca
Narodnooslobodilake vojske koji su se junaki i herojski borili
da zatite narod i Kozaru od faistike vojske. Vidio je brojne
majke Kozaranke kako daju svoje sinove za slobodu i suze ne
putaju. Brojne su majke ija su po tri sina poginula u borbi na
Kozari ili dubikoj cesti u probijanju obrua. Ljuba Muharem
Narodnooslobodilakoj vojsci dala je svojih osam sinova,
poklonila je njihove ivote za slobodu otadbine. Sve je to junaki
podnijela i rekla da nikakve rtve za otadbinu nisu teke. Eto, to
su majke Kozaranke, Knepoljke, kako ih naziva Skender
Kulenovi.
TERITORIJA BOSANSKE DUBICE I BROJ STANOVNIKA
1931. I 1971. GODINE
Za vrijeme turske okupacije ovog podruja Knepolje je bilo pod
upravom kajmakama u Kostajnici. Ovaj je imao u Bosanskoj
Dubici mudira, starjeinu ispostave, koji je sva nareenja
predavao subotom seoskim knezovima, a ovi su imali po jednog
zastupnika u svakome selu. Kneevi bi primljene zapovijesti
sutradan saoptavali narodu sazivajui ga klepalom na zborno
mjesto. Kadija je bio u Kostajnici.
Za vrijeme austrijske okupacije ovog podruja kotar-(srez) iz
Kostajnice je 1895. godine prenesen u Bosansku Dubicu. Kotarski
predstojnik-(seoski naelnik) je subotom nareivao svima
kneevima iz sreza to ima da se radi, a ovi bi nedjeljom narod
pozivali klepalom i nareenja mu dostavljali. Tad je i kotarski
(sreski) sud uveden u Bosanskoj Dubici.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije administrativna podjela
izvrena je na srezove i optine. Tako je 1931. godine Kneopolje
pripadalo srezu Bosanska Dubica. Teritorija sreza je podijeljena
na 6 optina koje ukupno imaju 51 selo, izuzev grada Bosanske
Dubice.
Podjela teritorije sreza Bosanska Dubica na optine u 1931. godini
je sljedea:
Bosansko-dubiku optinu sainjava teritorija grada Bosanske
Dubice sa selima Jaikom i Spiljom, koja ima 4854 stanovnika.
Sjedite optine je u Bosanskoj Dubici;
Drakseniku optinu sainjava teritorija 6 sela, i to: Drakseni,
Demirovac, Meea, Prosara, Klekovci i Donja Gradina. Optina
ima 6007 stanovnika. Njeno sjedite je u Drakseniu;
Pucarsku optinu sainjava teritorija 10 sela, ito: Pucari,
Bijakovac, Rakovica, Vojskova, Sretlije (Gornje i Donje),
Jelovac, Kadin, Boici, Liani, Gunjevci. Optina ima 6738
stanovnika. Njeno sjedite je u Pucarima (1,26);
Meuvosku optinu sainjava teritorija 11 sela, i to: Meuvoe,
Aginci, Gornjaevci, Koturovi, Bjelajci, Maglajci, Furde,
Siljuani, Parnice, Hadibunar, Vlakovci. Optina ima 5874
stanovnika. Njeno sjedite je u Meuvou (1,26);
Kneiku optinu sainjava teritorija 10 sela, i to: Dvorite,
Mirkovac, Brekinja, Hajderovci, Jelovac Donji, Jutroguta, itluk,
Uivac, Murati, Gradina Gornja, Kriva Rijeka. Optina ima 4713
stanovnika. Njeno sjedite je u Kneici;
Johovsku optinu sainjava teritorija 12 sela, i to: Johova,
Pobrani, Tukljuani, Jasenje, Komlenac, Vrioci, Suvaja, Verija,
Novoselci, elebinci, Vranovac, Mrazovci. Optina ima 5164
stanovnika. Njeno sjedite je u Johovi (1,27).
Na podruju sreza Bosanske Dubice 1931. godine bilo je 5553
domainstva sa 33.350 stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika
je 28.587 pravoslavnih, 1631 katolika, 3017 Muslimana, kao i 288
evangelista i neto malo Jevreja i dr. Pravoslavni ive na itavom
podruju sreza Bosanske Dubice. Muslimani ive samo u gradu
Bosanskoj Dubici. Katolika ima po selima: u Joiku oko 316, u
Parnicama 179, u Maglajcirna oko 166, zatim u pilji 23 i u jo
nekoliko sela u manjem broju. Evangelisti njemake narodnosti su
naseljeni u Vranovcu i u Prosari, gdje ih je naselila Austrija iz
Galicije (1,25).
U toku drugog svjetskog rata (1941-1945) s podruja sreza
Bosanska Dubica poginulo je 2868 boraca NOR-a i 15.627 rtava
faistikog terora. Dakle, u partizanima i faistikim logorima
smrti irom nae zemlje poginulo je 18.495 stanovnika. Ovaj
podatak govori da je 55,4% stanovnitva poginuio u drugom
svjetskom ratu sa podruja dananje optine Bosanska Dubica, sa
teritorije Knepolja. To je, upravo, teritorija Skenderove
Stojanke, majke Kneopoljke.
Popisom stanovnitva 1971. godine na podruju optine Bosanska
Dubica bilo je Srba 23.989, Muslimana 5114, Hrvata 717, ostalih
564, svega 30.384 stanovnika. Dakle, dvadeset i est godina
poslije drugog svjetskog rata nije jo postignut predratni broj
stanovnika na podruju Bosanske Dubice, odnosno manje ih je za
2966 stanovnika.
Tabela uporeenja broja stanovnitva 1931. i 1971. godine na
podruju Bosanske Dubice

Nacionalnost Broj stanovnika

1931. god. 1971. go

Srbi 28.587 23.989

Muslimani 3.017 5.114

Hrvati 1.631 717

Ostali 115 564

Svega 33.350 30.384

Stanovnitvo danas. Na podruju Kozare i Potkozarja popisom

stanovnitva u 1971. godini bilo je Srba 138.389, Muslimana
58.957, Hrvata 22.170, ostalih 5.890, svega 225.412 stanovnika.
Najbrojniji su Srbi 61,4%, Muslimani 26,2%, Hrvati 9,8% i na
ostale otpada 2,6%.
Tabela uporeenja broja stanovnika 1931. i 1971. godine na
podruju Kozare i Potkozarja

Nacionalnost Broj stanovnika

1931. god. (%) 1971. god.

Srbi 137.719 69,1% 138,389

Muslimani 32.613 16,4% 58.957

Hrvati 26.651 13,4% 22.170

Ostali 2.206 1,1% 5.890

Svega 199.289 100,0% 225.412

Iz ovog se vidi da je za punih 40 godina, od popisa u 1931. do

popisa u 1971. godini, razlika broja stanovnika samo za 26.123
stanovnika. Na ovaj ogromni deficit broja stanovnitva uticao je
broj izginulih u drugom svjetskom ratu.
Iz prikaza stope mortaliteta i nataliteta za 1967. godinu proizlazi
da je u ovom kraju smrtnost neto manja nego u ostalim
dijelovima Bosne i Hercegovine. Stopa poroaja znatno je manja
od prosjene u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je i godinji
prirodni prirast u ovom kraju za 2,9/1000 stan, manji nego u
Bosni i Hercegovini u cjelini. Jedino je u optini Prijedor stopa
prirodnog prirataja vea od prosjene u Bosni i Hercegovini, i to
prvenstveno zbog vrlo visoke stope nataliteta (141,2) (Vidi
tabelu).
Broj roenih i umrlih 1967. godine po podrujima Kozare i
Potkozarja

Optina Broj roenih na 1000 Broj umrlih na 100

stanovnika stanovnika

Banja Luka 23,0 6,7

Bos. Dubica 17,2 5,5

Bos. Gradika 18,5 5,3

Bos. Novi 22,3 7,0

Laktai 17,9 5,5

Prijedor 27,2 7,0

Prosjek za podruje Kozare 21,3 6,3

i Potkozarja

Prosjek za Bosnu i 24,9 7,0

Hercegovinu

Na podruju Kozare i Potkozarja prosjean broj lanova

domainstva od 1948. do 1961. godine stalno se smanjuje. Tako je
1948. godine bio 5,0, a 1961. godine 4,4. (Vidi tabelu).
Prosjena veliina broja lanova domainstva na podruju Kozare
i Potkozarja od 1948. do 1961. godine.

Mjesto 1948. god. 1953. god.

Bos. Gradika 4,9 4,8

Bos. Dubica 4,1 3,9

Bos. Kostajnica 5,1 4,8

Bos. Novi 5,5 5,2

Ljubija 5,5 5,3

Prijedor 5,1 4,8

Kozara 5,4 5,3

Omarska 5,7 5,6

Ovanjska 6,1 5,9

Laktai 5,6 5,3

Banja Luka 4,3 4,2

Ukupno 5,0 4,8

Bosna i Herceg. 5,1 5,0

Gradska naselja

Bos. Gradika 3,8 4,0

Bos. Dubica 4,0 4,0

Bos. Kostajnica 4,7 4,4

Bos. Novi 4,1 3,9

Prijedor 3,8 3,6

Banja Luka 3,5 3,6

Ukupno 3,7 3,7

Indeks porasta stanovnitva od 1948-1961. godine u seoskim

naseljima je manji, a u gradskim vei. Indeks porasta stanovnitva
od 1953. do 1961. godine u Prijedoru iznosi 160,7. To je najvei
porast stanovnitva na podruju Kozare i Potkozarja, dok je u tom
istom periodu optina Laktai zabiljeila indeks 98.1. Iz ovog se
vidi da optina Laktai, gdje je privredna grana poljoprivreda, ima
pad, a Prijedor, gdje je industrija, veliki uspon (Vidi tabelu).
Kretanje indeksa o porastu stanovnitva u periodu 1948-1961. na
podruju Kozare i Potkozarja

Broj stanovnika

Mjestu optina 1948. god. 1953. god. 1948. god. 1961. g

Indeks 100

Bos. Gradika 47,317 49,490 104,6 50,134

Bos. Dubica 22,172 21,974 99,1 24,280

Bos. Kostajnica 8,156 7,935 97,3 8,247

Bos. Novi 29,344 31.018 105,7 34,604

Ljubija 16,808 18,476 109,9 20,270

Prijedor 28,407 31,792 111,9 39.751

Kozarac 12,612 13,487 106,5 14,455

Omarska 15,384 16,376 106,4 17,642

Ivanjska 17,862 19,047 106,6 20,287

Laktai 25,290 26,516 104,8 26,021

Banja Luka 49,444 57,789 116,9 75,910

Ukupno 272,796 293,850 107,7 331,60

Bosna i Herc. 2,564.308 2,847.459 111,1 3,277.9

Gradska naselja

Bos. Gradika 5,154 5,348 103,8 6,364

Bos. Dubica 4,681 4,963 106,0 6,259

Bos. Kostajnica 1,848 1,851 102,2 2,034

Bos. Novi 4,070 4,884 120,0 7,023

Prijedor 5,755 7,374 128,1 11,847

Banja Luka 29,627 36,401 122,9 50,650

Ukupno 51,135 60,857 119,0 84,177

Udio enskog stanovnitva na podruju Kozare i Potkozarja iznosi

52,3%, a u Bosni i Herce-govini 51,2%. Vei procenat ena nego
mukaraca govori jo uvijek o uticaju stradanja u drugom
svjetskom ratu. U borbama su ginuli preteno mukarci. To se
odraava u prosjeku (vie ena za 1,1%).
GOSTOPRIMSTVO STANOVNIKA POTKOZARJA I
KOZARE (KOZARANA)
Kad prolazite kroz potkozarska sela ovi e vam Kozarani
usluno pokazati put ili e Vam pomoi ako trebate neto
pretjerati na odreenu daljinu. To e Vam pravi Kozarani uiniti
bez ikakve naknade. On Vam je to uinio za prijateljstvo, jer to
smatra obavezom prema ljudima i putnicima koji dolaze sa strane.
Ovi Kozarani, ako s njima putujete, nece Vas kao putnika ni po
ivu glavu ostaviti u nevolji. U putu su ozbiljni i ne zamaraju Vas
svojim prianjima. Kozarani gortaci ostavljaju na putnika utisak
otresitih ljudi. Ozbiljnog su dranja i odmjerene rijei, a imaju
svoje mjerilo u drutvenom ponaanju. Naviknuti na uljudnost,
naslijeenu od svojih predaka, oni zaziru od slobodnog ponaanja
putnika i prema njihovoj razgolienosti, dobacivanju i pjevaniu
kroz selo i pored kue. Stranac uiva ugled i prema njemu
Kozarani imaju puno obzira. enska ast je predmet osobitog
potovanja.
Na put ponesu hljeba i mesa, a ponekada sira i luka. Radije
podnose glad nego da dirnu vau torbu.
Ako naiete po lijepom danu kroz sela Potkozarja, nai ete kod
kue po koju enu, tihu i stidljivu Kozaranku. Kod kue se zadri
po koji stariji ili mlai mukarac da enjskine nisu same. Ove
dobrodune Kozaranke vas usrdno doekaju i ponude vodom ili
mlijekom, samo im je nelagodno da Vas zadre na konaku, ako
kui nema mukaraca. Za vrijeme lijepog vremena mukarci
sposobni za rad rijetko su kod kue. Oni po njivama obrauju
zemlju ili su u svijetu na radu. A ako ga prime na konak, zanoeni
putnik smatra se gostom i od njega se ne zahtijeva naknada.
Ponueni novac za prenoite Kozaranin odbija i nee primiti.
On kae: Hadje, ovjee, ovdje si primljen kao prijatelj, ni
platia ni vratia!
Ako idete predvee kroz selo i vide vas ljudi da ste putnik, rei e
vam: Kud ide, ovjee? No je pred nama. Svri na konak! A
kad doete u njegovu kuu, to se gostoprimstva tie, Kozarani
su zaista gostoprimljivi. Kozaranin je vjeran svojim tradicijama,
gostoljubiv. Moda je to posljedica vievjekovnog ropstva pod
tuinom, kad je kozaraki ivalj rado primao sve one koji su se
borili za slobodu svoga naroda. Narod im je pruao svoje
gostoprimstvo. Naviknut na to, zadrao ga je i do dan danas.
Ako nema gostinske sobe, goste doekuje u kuhinji gdje ga
okruuje domainova porodica. Najprije se gost asti rakijom.
Pie slui lino domain koji sebe prvo poasti i nazdravi pa onda
daje gostu. Ovaj obiaj potie iz prolih stoljea, kad su hajduci
bili u odmetnitvu. Od mnogih prijatelja koji su ih pomagali, bilo
je i onih koji su im stavljali otrov u hranu. Zato su hajduci,
prilikom dolaska kod prijatelja i neprijatelja, nagonili domaina
da on prvi proba ponuenu ast: rakiju, kafu ili hranu. Kad to
uini domain, bili su sigurni da nije otrovana. Taj obiaj preao
je u naviku i zadrao se do danas. I danas se prvo domainu daje
rakija, a on prvi proba i hranu i ponudi gostu da uzme. Ako
domain posle rakije ponudi gosta i kafom, oko njenog spremanja
brine domaica. Kafu kuha bez eera. eer se stavlja u fildan.
Ako imate pratioca sa sobom, i njega domain smatra gostom i
niim ga ne izdvaja od Vas. Ako imate tovarno grlo, i ono e biti
namireno.
Tako je kod Kozarana gostoprimstvo, reklo bi se, naslijeena
dunost ili neka vrsta drutvene obaveze koja se obavlja po
ustaljenoj navici. Sve se to ini hladnokrvno i pribrano, bez
osjetnije duhovne zagrijanosti.
Kod imunih domaina uz kuhinju postoje i gostinske sobe
primjerno ureene. One se zagrijavaju furunicom. Sjedi se na
stolicama ili tronogim stoiima. Domaim vam ponovo prua
rakiju, s gostom sjedi domain, dok domaica donosi i posluuje.
Kad se postavi sofra, u nekim kuama se donosi pekir, bokal i
lavor, te se polijeva gostu da opere ruke. Svi e posluuju hranom
koja je u zajednikom sudu. Za vrijeme obroka neka od mlaih
goste slui vodom. Poslije obroka se pranje ruke ponavlja.
Gostoprimstvo u narodnim nonjama
Iz osobite panje prema gostu uvee se sijedi i zadugo pria.
Domain se ne udaljuje od kue dokle god ne isprati gosta.
Rijetko je ko prema gostu tako paljiv kao ovi Kozarani gortaci.
Voli Kozaranin da se sa te strane osjeti njegov obraz, stalo mu je
da ostavi prijatan utisak, ne toliko svojom sofrom koliko onim
toplim, neusiljenim ophoenjem prema gostu. Ima u tome neto
gortake vrline, svakako simpatine, to ini da i u
najsiromanijem domu namjernik zaista osjeti onu rijetku ljudsku
prisnost koja gostoprimstvu daje karakter sveanog ina, ina
praena u antiko doba milozvunim rijeima:
Dobrodoao, neznane, pod na krov, blagosloven neka je tvoj
ulazak!
Eto, tako se ponaaju ovi Kozarani, gortaci, s ijim se
gostoprimstvom ponose rodoljubivi Kozarani, koji nemaju
prilike da gosta prime u selima irom Potkozarja i Kozare. U koje
god doba dana ili noi doete u prolazu do njegova dvorita,
svejedno da li Vas je ikad prije vidio ili ne, on e vas svratiti
svojoj kui da Vas ugosti. Gostoljubiv i predusretljiv, Kozaranin
je dua od dobrote. Nee on putnika ni
prolaznika, gosta propustiti a da ga ne poasti svojom rakijom,
koje ima u izobilju, ili ponuditi spremljenim mesom, mrsom,
sirom idr.
ivotne i obiajne prilike su iva odlika ovoga kraja i lijepo ih je
vidjeti u onoj ljeptoj formi koje ine karakteristiku Kozarana
(17,44).
Gostoljubivost, neposrednost i drueljubivost su izraene kod
stanovnika kozarskog podru&ja.
U gostoprimstvo Kozarana imao sam priliku da se uvjerim na
licu mjesta. Negdje oko 20 asova noi putovali smo kolima kroz
selo itluk u Knepolju. Kad nam se uinilo da smo zalutali, stai
smo kod prve kue sa svijetlom. Izali smo iz kola i povikali:
Domaine! Odmah se odazvao i doao nama pred dvorite. Mi
smo mu rekli kud idemo i ko smo. Pitali smo za najprei put za
Kneicu. Ali, gostoprimljivi domain nije htio ni da uje, nego je
rekao: Ljudi, svrite kod mene pa emo veerati, noiti i onda
kad se sutra razdani, idite za Kneicu. Imam gdje da Vas primim.
Imam kuhinju i sobu za Vas. Ne, neete ii od moga praga po
ovom mraku! To je bio gostoljubivi domain Milo arac iz
itluka. Kad je vidio da neemo ostati na konaku, potrao je kui
govorei: Stanite, ljudi, da Vas bar poastim rakijom. Sramota,
doli ste do vrata mog dvorita pa vam ne dadoh ni rakije! I za
tili as pred nas se povratio Milo nosei veliku flau punu ljive
rakije. Mi smo se nekali, ali je na ljubazni domain skoro na silu
nudio rakiju da pijemo. To je bio na prvi susret sa Miloem, ali
on je to inio kao da smo mu najvei prijatelji a ne putnici
namjernici. Pozdravili smo se sa njim, a on je alio to mu se
nismo kui svratili da veeramo, prenoimo i da se ugostimo.
Kad sam doao kod Petra Grahovca u Kozarac, on je sve donosio
preda nas: od rakije do kafe, od kajmaka do kolaa, da nas bolje
ugosti, kao da smo skupa odrasli i kao da smo stari pnjatelji, iako
smo prvi put njega vidjeli i pred njegovu kucu doli. Petar nas je
ispratio do autobuske stanice i zaelio nam srean put.
Tomislav Lai iz Lamovite kad nas je ugledao kod esme blizu
njegove kue, doao je po nas i na silu nas svratio pred svoju kuu
da nas poasti. A kad smo poli, rekao je: Ljudi, evo znate gdje
mi je kua, doite uvijek kao u svoju. Sve emo dijeliti to
imamo. Imam im da vas poastim!
Jednog dana pred zalazak sunca doli smo pred kuu Ostoje
Miodraga u Garevcima, kod Prijedora. Ovaj domain nas na silu
svrati u kuu i zaustavi na konaku. U ast naeg dolaska odmah je
ubio koko i ispekao je u tepsiji. aenja je bilo izobilja. Kad
smo se ujutro digli, bila je kia i trebali smo poi za Bosanski
Novi. Ostoja je upalio svoja kola, mi smo sjeli i on nas je odvezao
do Bosanskog Novog, udaljenog oko 35 km. Kad smo rekli da
platimo vonju, on je rekao da je to uinio za prijateljstvo, a ne za
novac. To nam je bio prvi susret sa Ostojom.
Branko upi iz Bosanske Dubice cijeli dan nas je vozao svojim
kolima od sela do sela i od motiva do motiva i vratio nas u
Dubicu. Kad smo mu ponudili da platimo, on je to energino
odbio i nama se ak izvinjavao pitajui nas da li nas je udobno
vozio.
Milan urevi iz Bosanske Gradike vozio nas je cijeli dan
svojim kolima, astio i pokazivao motive. To je inio da nas bolje
ugosti, iako smo ga prvi put sreli i kazali mu ko smo. Nita nije
htio naplatiti.
A; Ugljea iljegovi od 8 sati ujutro pa do 22 sata uvee stalno
nas je vozio kolima po slabo prohodnim umskim putevima po
Kozari i Potkozarju. Preli smo 210 km, ali nikad nije rekao da ne
moe. Kad smo uvee trebali da platimo i da se rastanemo, a on
nas preduhitri: Nita platiti, to je moj prilog za knjigu Kozara i
za vas da nas bolje upoznate. Takvi smo mi Kozarani bili u ratu i
danas.
Takav je bio i Miloevi iz Laktaa koji nas je cijeli dan vozio po
selima optine Laktai i astio, i sa nama se pozdravio kao da smo
stari prijatelji. Nije htio nita naplatiti.
Stari Boko Simatovi svojim kolima vozio nas je cijeli dan i
pokazivao nam motive po Kozari. On se kolima peo i na vrh
Maslin-Baira, ali je htio da se mi manje umorimo i da nam bude
prijatnije na Kozari. I Boko nas je dovezao do autobuske stanice
u Prijedoru i nita nije hteo naplatiti.
David Krudbegovi, planinar iz Prijedora, prepjeaio je
Kozaru na na zahtjev samo da nam donese nekoliko motiva
slikanih za knjigu Kozara. David to nije htio naplatiti.
Slavia ukanovi cijeli dan je s nama hodao po Kozari i Karanu i
slikao motive. Ovaj divni mladi nikad nije kazao da mu je teko
putovati i po najzabaenijim i skoro neprolaznom
prostoru, ili samo da slika koji motiv za knjigu. Slikao je i izradio
preko 100 fotografija i nita nije htio naplatiti. To inim za
ljubav Kozare i svojih Kozarana rekao je on.
Brojni su takvi primjeri koje sam ja lino doivio na Kozari.
Drago ormaz, Stanoje Aimovi, uro Kos, Bora Batos, Marko
Kotur, ivko Kuni, Lazo Krneta, Vlado Damjanovi, Veljko
Rodi traili su za nas kola i obezbjeivali nam prevoz, iako to
nisu morali.
Narod u ovom kraju kae: ako je neko gladan, nahrani ga; ako ga
neko goni, sakrij ga; ako je slabo obuen, obuci ga; ako je ranjen,
previj ga; pomozi nejakom, bolesnom i progonjenom. Ne pitaj ga
ta je, ko je i odakle je, sevap je. Svaka kua koja ima soli, kruha i
vode, moe i treba da doeka i pomogne svakom onom koji
pomo trai. Postoji obiaj u ovim krajevima da kad prijatelj,
poslije dueg vremena, posjeti svog prijatelja, da mu obino
domain kae: Dajte sjekiru da zasijeem prag, da se zna kada
nam je ovaj na dragi gost doao u kuu. Kozarani znaju biti
ljubazni domaini. Oni znaju, hoe i vole da svoje goste dobro,
lijepo i ljubazno ugoste i doekaju. Tako Kneopoljci goste
doekaju i poaste rakijom i ponude jelom.
Kad me Vlado Damjanovi upoznavao sa obiajima na Kozari,
izmeu ostalog ree mi i ovo: Kad Kozaranin pije, ako ustane i
nazdravi drugu.kucanjem ae o au i onda ukrtanjem ruka
ispod ramena i tako uzdravlje ispije au, to je znak najveeg
prijateljstva. to god rekne, tu se nee zamjeriti.
Kad se Krajinici ponapiju, legnu na zemlju i jedan drugom daju
unakrst flau. Taj obiaj pijenja leei iz flae dokaz je drugarstva,
mukosti i izdrljivosti. Smatra se da nije mukarac onaj koji ne
moe piti.
Po obiaju, ako eli da da prijatelju prijateljsku ast, onda
zaepi flau kuinom.
Krajinici smatraju da onaj koji moe vie popiti, a da se ne opije
ima vie mukosti. Oni daju sve od sebe da bi dokazali da su vam
prijatelji
Trebalo je, dakako, vie osvijetliti lik Kozaranina ovjeka,
Kozaranina ratnika, Kozaranina ratara. Onog ovjeka to za
prijatelje ima iroko, veliko srce, to dobronamjerniku iznosi sve
na trpezu, pa makar on i gladan ostao; onog ovjeka u kome
istovremeno poiva dobriina i tinja buntovnik, buntovnik koji na
crkvenom zboru istue i andara kad mu pokua poremetiti
planove; onog ovjeka koji se neizmjerljivo brzo i lako
prilagoava novom.
NAPOMENA INTERNET IZDAVAA> Lino smatram i bilo je
uoljivo barem u predjelima poznatim mi, da je narod Potkozarja,
odnosno Kozare, krajem komunizma, odnosno tokom, a posebno
krajem rata i nadolaskom svega u tom periodu naglo se i izmjenio.
Neko uistinu ste sve mogli znati gdje ima u koga, danas i ne.
Ljudi su se povukli u svoje kue, kao omalo odstranili, kao da je
zlo ulo u sela i ljude, daleko od toga bilo, a to je uslovljeno
modernim nainom ivota, i tegobama dananjeg ovjeka.
Nasuprot ovim rjeima, da iako u mentalitetu ima promjena,
tradicija se i dalje uva i njeguje, i ljudi odravaju zajednitvo i u
svim tegobama koje drutvo ugroavaju, to je samo lian
komentar i opaska.
PRIBILJEKA O PROSVEIVANJU STANOVNITVA PRIJE
DRUGOG SVJETSKOG RATA
Kratak prikaz kulturno-prosvetnih prilika u Knepolju za vrijeme
okupacije Turske, okupacije Austrije i u vremenu Kraljevine
Jugoslavije.
Teka su bila vremena za prosvjeivanje pod okupacijom Turske,
a jo tea pod okupacijom Austrije. Kad je Omer-paa Latas 1851.
god. doao iz Carigrada i sruio otpor aga i begova, raja je
dobila vee pouzdanje i prosvjeivanje.
Topal Osman-paa je, posmatrajui prilike u Bosni, lino radio na
podizanju kola sa napomenom: Narod se podivljaio i
pohajduio, pa nee da misli kako bi stekao, ve kako e otimati i
ubijati (1,45).
Kad je ovaj kraj bio pod okupacijom Turske pismenost se uila u
manastiru Motanici, u planini Kozari. Ovakvo uenje pismenosti
bilo je sve do 1857. godine kada je osnovana prva srpska osnovna
kola u Bosanskoj Dubici, koja je imala 10 aka (1,45). U prvoj
srpskoj koli u Bosanskoj Dubici, osnovanoj 1857. godine, bio je
prvi uitelj Petar Ljubii (1,47). Poslije su se mijenjali uitelji.
Kada je otvorena srpska osnovna kola u Bosanskoj Dubici, za
uitelja se uzimao kakav pismeni zanatlija, dobar i poten kao
terzija, vian jo itanju i pisanju. U prvo vrijeme takav je uitelj
imao od svakog aka po 5 groa beluk, pored 15 do 40 dukata
godinje od crkvene optine. Kasnije su se te nagrade i
poveavale. Svakog mjeseca dolazio bi u kolu kajmakam ili
kadija, koji je bio nadlean za dotini kolski okrug, i tu bi
presluavao prilikom rada uiteljevog.
Poslije Pecijine bune u Kostajnici 1858. godine, kada je u Bosnu
doao Topal-paa, i Turska je uestvovala u prosveivanju i
postavljala kolske nadzornike. Pred ustanak u Bosni bio je uitelj
Pero Suboti iz Hrvatske Kostajnice, koji je morao prekinuti rad i
nastaviti tek po oku-paciji Austrije. Od 1878. godine austrijske
vlasti su aktom potvrivale one koji su postavljani za uitelje.
Austrija je nastojala da narodu to vie otvori komunalnih kola.
Tada je 1887. godine otvorila dravnu kolu u Bosanskoj Dubici.
kolske 1903/1904. godine u ovoj koli je bilo dosta uenika i
rimokatolike vjere. Srbi su malo posjeivali ove kole. Djeca su
u nju primamljivana darovima. Sve to nije pomoglo da se u nju
privuku otporni Kneopoljci. Na ovo je uticalo i mijeanje
austrijskih vlasti koje su od 1878. godine do dobijanja crkveno-
kolske autonomije 1905. godine same potvrivale uitelja. Od
toga vremena su uitelja postavljale pravoslavne crkvene kolske
optine. Poslije aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrije u
1908. godini, razoaran svijet, koristei crkveno-kolsku
autonomiju koju je dobio 1905. godine, nastavio je podizanje
kola po selima i varoicama. Narod je iz svojih sopstvenih
sredstava pravio zgrade za osnovne kole i plaao uitelje, koje je
sam birao (1,46). Tako je narod u Bosanskoj Dubici izgradio novu
kolsku zgradu 1906. godine. Narod je otvorio osnovnu kolu u
Drakseniu 1909. godi-ne, Meei 1909, Meuvodu 1909, Johovi
1910, Dvoritu 1911, Pucarima 1912. godine (1,48). Narod je,
koristei crkveno-kolsku autonomiju i prosvjetne pododbore sve
odline ake slao Prosveti u Sarajevo na dalje kolovanje.
Ovako je okupirani narod stvarao inteligenciju koja ga je trebala
provesti do odreenog cilja kroz neravnu borbu sa protivnikom.
Pored osnovne kole u Bosanskoj Dubici za muslimansku djeu
od 1913. godine osnovana je poetna kola (Mekteb iptideija),
koju je izdravala ovdanja uprava vakufa.
Austrija je i dalje nastojala da narodu otvara komunalne kole sa
svojim uiteljima. Tako je i 1915. godine otvorila kolu u selu
Bjelajcima, ali se u ovu kolu nisu privukli otporni Kneopolici
(1,46). Tako je do prvog svjetskog rata bilo otvoreno 8 srpskih
kola i 2 komunalne. Nakon prvog svjetskog rata (1918),
osnovana je Kraljevina Jugoslavija. kolovanje su zajedno poela
djeca pravoslavne, rimokatolike i islamske vjeroispovijeti u
zgradi nekada komunalne osnovne kole u Bosanskoj Dubici
(1,46). Nastavile su rad postojee osnovne kole. Tek 1920.
godine proradila je kola u Malom Dvoritu. Prvi uitelj bio je
Nikola Nestasi. Godine 1920. u Bosanskoj Dubici je osnovana
mjeovita graanska kola trgovakog smjera. Ova graanska
kola je otvorena u zgradi osnovne kole. Godine 1921. otvorena
je osnovna kola u Donjoj Gradini, 1927. godine osnovne kole u
Mrazovcima, u Gunjevcima, u Brekinji i u Donjem Jelovcu
(1,48).
Tek 1930. godine poele su sa radom kole u itluku, Donjem
Jelovcu i Strigovi. etvorogodinje kolovanje bilo je obavezno
za sva godita.
Pored osnovne kole u Bosanskoj Dubici radila je ranije i
neprekidno osnovna kola u manastiru Motanici sve do 1930.
godine, kada je poeto zidanje nove kolske zgrade, koja je
dovrena 1931. godine, kao i nova kola u Jelovcu Kadinom
(1,48). U 1931. godini kole je pohaalo 1973 aka, a ostalo je
neupisano 681 ak. Bilo je 22 nastavnika, tako da je na jednog
nastavnika dolazilo oko 89 aka.
U koli (mektebu) 1931. godine bilo je muslimanske djece 100, od
kojih 57 mukih i 43 enskih. kola je trajala 2 godine. aci su se
kolovali za obavu molitve.
U Bosanskoj Dubici 1931. godine zapoinje s radom mjeovita
graanska kola trgovakog smjera. Imala je 99 aka, i to u prvom
razredu 34, u drugom 19, u treem 27 i u etvrtom 19. Uenica je
imala 20. kole je knjigama snabdjela srpska knjievna zadruga.
Kneopoljac je eljan nauke, znanja.
B;udet Bosanske Dubice za 1931. godinu je iznosio 1,578.543.30
dinara, a od toga je za graansku i osnovnu kolu predvieno
111.970 dinara. Izlazi da je svega 10 % budeta odvajano za
prosvjetu.
Godine 1944. u privatnoj kui u Velikom Dvoritu otvara se kola
za nie razrede, a 1945. godine otvaraju se osnovne kole u svim
selima kneikog podruja. U Kneici 1950/51. nastava se obavlja
i u viim razredima. Od 1964. godine matina kola u Kneici
djeluje pod nazivom Osnovna kola Majka Kneopoljka. Njene
podrune kole postoje u Velikom Dvoritu, itluk;u i Strigovi
(319,49).
KUD Knepolje osnovano je 10. II 1974. godine. U okviru
drutva djeluje tamburaka, horska, folklorna i dramska sekcija.
Ovaj je kraj osoben po narodnoj pjesmi i kolu.
Kratak prikaz kulturno-prosvetnih prilika u Prijedoru u prolosti.
Polovinom XIX vijeka izgraena je u Prijedoru srpska kola i
crkva. Zemljite za kolu i crkvu poklonio je Mehmed-kapetan.
Tako su pravoslavni Srbi jo pod turskom okupatorskom vlasti
imali u Prijedoru svoju kolu. U njoj se, kao i u ostalim drugim
kolama u Bosni i Hercegovini, uilo itati iz staroslovenskog
bukvara i aslovca i neto iz vjernauke. Razvijeno je bilo
samouko slikarstvo. I za vrije-me okupacije Austrije, 1884.
godine podignuta je nova srpska kola u Prijedoru. Godine 1898.
podignuta je komunalna osnovna kola u Prijedoru. Poslije prvog
svjetskog rata 1924/25. kolske godine u Prijedoru je otvorena
nia gimnazija, a 1935. godine nia gimnazija prerasta u viu
gimnaziju u Prijedoru. Ova kola je njegovala slobodarski duh, to
se odrazilo u toku NOB-a. Mnogi od uesnika ove kole naputali
su kolske klupe i svrstavali se u borbene redove kozarskih i
podgrmekih jedinica. Mnogi su herojski pali u borbi. Urezana su
imena 140 poginulih uenika na spomen ploi koja se nalazi u
holu ove kole. Ona kazuje buduim naratajima o tekoj borbi
koju su nai narodi vodili protiv okupatora. Prijedor je osloboen
1944. godine. Neprijatelj je bio u neposrednoj blizini. Ali, krajem
marta 1945. godine izvreno je otvaranje gimnazije u Prijedoru.
To je bila.prva gimnazija na osloboenoj teritoriji u Bosni i
Hercegovipi (274,51). Rad gimnazije je otpoeo u dananjoj prvoj
osmogodinjoj koli, jer je zgrada gimnazije bila izgorjela.
Neki datumi u razvoju kolstva u Ljubiji. Prva kola u Ljubiji
otvorena je 1880. godine. Prvog oktobra 1921. godine otvorena je
kola za uenike u privredi. Godine 1925. osnovana je narod-na
itaonica. a 1927. otvoren je bioskop u Ljubiji. Radniki
univerzitet u Ljubiji je otvoren 1928. godine. Poslije drugog
svjetskog rata otvoren je centar za obrazovanje radnika. Prva
osmogodinja kola otvorena je u Ljubiji 1950. godine. Godine
1952. osnovana je sindikalna biblioteka. U Ljubiji od 1952.
godine radi KUD Kozara (215,61), a 1953. godine obnovljen je
rad radnikog univerziteta. Narodna biblioteka u Ljubiji osnovana
je 1956. godine.
Skolstvo danas. Obavezno je osmogodinje kolovanje za sve
graane nae zemlje. Otvorene su osmogodinje kole irom
Kozare i Potkozarja. U svim optinskim centrima radi potreban
broj srednjih kola, a u Banjoj Luci ima nekoliko fakulteta i
Univerzitet. Svi graani koji ele imaju pravo da zavre studije.
kolovanje i studiranje je besplatno za sve graane nae zemlje.