Professional Documents
Culture Documents
11 MilanUzelac Estetika PDF
11 MilanUzelac Estetika PDF
ESTETIKA
Novi Sad
2003
Estetika
Milan Uzelac
Uvod
Jedina posledica istrajnog promiljanja stanja i
sudbine moderne umetnosti jeste - loe raspoloenje.
Umetnika dela stvaraju se i danas, uprkos injenici da
njihovo dalje nastajanje ima sve manje opravdanja. Onaj ko
predaje estetiku a s namerom da neto bitno i smisleno
kae o filozofskoj prirodi umetnosti i umetnikog stvaranja,
morao bi s pravom da se zapita: ta rei sve manjem broju
slualaca o onom ega moda vie i nema. Izlaz iz situacije
kojom dominira oseaj da nema ta da se vie kae i da se
praznih ruku ali jo uvek ne i prazne due izlazi pred
sluaoce, u sluaju kad se izlau ideje preuzete od naih
savremenika, jedan od najznaajnijih filozofa XX stolea,
Edmund Huserl naao je u radikalizovanju pitanja o biti
naeg saznanja.
Danas, itavo stolee nakon nastanka
fenomenologije, znamo ishod i znan nam je rezultat do kog
je dospeo ovaj veliki mislioc ivei u uverenju da e
novootkrivena transcendentalna subjektivnost biti
pouzdano tlo svekolikog naeg delovanja i miljenja. Tim
putem mi vie ne moemo ii a da ne budemo svesni
odgovornosti pred vremenom u kome ivimo; nema teorije
kojom se moe neutralizovati zlim namerama preplavljena
praksa. Ako je Huserl jasno video narastajue zlo koje je
tridesetih godina svetu pripremala Nemaka, mi danas ne
moemo ne videti zlo koje najrazvijeniji delovi nae planete
ovog puta pripremaju svekolikom njenom smislu.
Moe li svetska pneuma podneti toliku koliinu zla?
Moemo li se i danas jo baviti umetnou a da zlo ne bude
sredinja tema naih razgovora? Moemo li govoriti o
umetnosti a bez odgovornosti pred drugima i pred sobom,
moemo li i dalje neodgovorno tvrditi da su sva umetnika
dela jednako vredna, da je sve jednako mogue, da je sve to
www.uzelac.eu
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
Milan Uzelac
Estetika
10
Milan Uzelac
Estetika
11
Milan Uzelac
Estetika
12
Milan Uzelac
Estetika
13
Milan Uzelac
Estetika
14
Milan Uzelac
Estetika
15
Milan Uzelac
Estetika
16
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
17
Estetika
Milan Uzelac
18
Milan Uzelac
Estetika
19
Estetika
Milan Uzelac
20
Milan Uzelac
Estetika
21
Milan Uzelac
Estetika
22
Milan Uzelac
Estetika
23
Milan Uzelac
Estetika
24
Milan Uzelac
Estetika
25
Milan Uzelac
Estetika
26
Milan Uzelac
Estetika
27
Milan Uzelac
Estetika
28
Milan Uzelac
Estetika
29
Milan Uzelac
Estetika
30
Milan Uzelac
Estetika
31
Milan Uzelac
Estetika
32
Milan Uzelac
Estetika
33
Milan Uzelac
Estetika
34
Milan Uzelac
Estetika
35
Milan Uzelac
Estetika
36
Estetika
Milan Uzelac
37
Milan Uzelac
Estetika
38
Milan Uzelac
Estetika
39
Milan Uzelac
Estetika
40
Milan Uzelac
Estetika
strane oblasti.
Isto tako, filozofska estetika ne tei ni tome da
odredi mogunosti teorijskog pristupa kojim se koriste
istoriari, kritiari ili interpretatori umetnosti, tako to bi
nekim svojim "savetima" usmeravala suenje o umetnosti.
Pre bi se moglo rei da estetika uvek ostaje jedan korak iza
umetnosti i njenih faktografskih opisivanja, da poput
Minervine sove svoj let zapoinje u predveerje jedne
umetnike prakse, jer "definicija onog ta umetnost jeste,
uvek je unapred oznaena onim to je ona jednom bila, ali
se legitimira onim to je postala, otvorena prema onom to
e postati i to, moda, nee postati" (Adorno, 1979, 28).
Estetika tako misli samu stvar umetnosti, bez namere da
njoj bude neki nekrolog ve da razume nain na koji
umetniko delo kao delo uspostavlja identitet sa samim
sobom.
Filozofska estetika pita: ta nama znai umetnost u
naoj istorijskoj kulturi, koja je njena relevantnost za
svakodnevni ivot; meutim, imajui umetnost za svoj
predmet, estetika kao filozofska disciplina, nikako ne ostaje
ograniena na teorijska pitanja to ih postavlja sama
filozofija. Filozofska estetika daje opte osnove umetnikoj
kritici i ako se umetnosti posmatraju u ogledalu njihovog
znaenja, esto e se pokazati da je to ogledalo u manjoj ili
veoj meri zavisno od filozofske estetike, te bi principijelni
odnos izmeu filozofske estetike i umetnike kritike
karakterisalo to da filozofska estetika niti utie na stvari
umetnosti niti na teoriju umetnosti, ali i injenica da
filozofija nema direktni uticaj na formiranje tehnikog
samorazumevanja umetnosti. U vezi s teorijom umetnosti i
naukom o umetnosti (posebno u istoriji umetnosti),
filozofskoj estetici se esto namee zadatak da bude nauna
teorija; ona, istina, istrauje osnove predloenih pojmova i
pita o njihovim naunim oblicima nastojei istovremeno da
www.uzelac.eu
41
Milan Uzelac
Estetika
42
Milan Uzelac
Estetika
43
Milan Uzelac
Estetika
44
Milan Uzelac
Estetika
45
Milan Uzelac
Estetika
46
Milan Uzelac
Estetika
47
Milan Uzelac
Estetika
48
Milan Uzelac
Estetika
49
Milan Uzelac
Estetika
50
Milan Uzelac
Estetika
51
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
52
Milan Uzelac
Estetika
53
Milan Uzelac
Estetika
54
Milan Uzelac
Estetika
55
Milan Uzelac
Estetika
56
Milan Uzelac
Estetika
57
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
58
Milan Uzelac
Estetika
59
Milan Uzelac
Estetika
60
Milan Uzelac
Estetika
61
Milan Uzelac
Estetika
62
Milan Uzelac
Estetika
63
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
64
Milan Uzelac
Estetika
65
Milan Uzelac
Estetika
66
Milan Uzelac
Estetika
67
Milan Uzelac
Estetika
sveta.
Tlo tog privida izvor je transcendentalnog privida u
kome se nalazi zarobljen ljudski um; umetnost, uvek
oslobaajua i razreujua, sa one strane privida hoe da
dospe do onog bitnog same stvari da opeva ono
najumetnikije same umetnosti, jer njena pobuna protiv
privida pobuna je protiv njene objektivizacije. Na tom putu
ona se mora sresti sa filozofijom i takav susret bio bi "znak
jednog novog prijateljstva". Za to je potreban filozof poput
Adorna koji e rei da se "u tastaturi svakog klavira krije
cela Appassionata, da kompozitor mora samo da je izvue, a
da je za to naravno, neophodan Betoven" (Adorno, 1990, 46).
Filozofi su pozvani da govore o nainu egzistencije
umetnikih dela jer umetnost upravo svojom
"objektivnou" dovodi u pitanje "realnost" realnog sveta.
injenica da je u pojmu svakog umetnikog dela sadrano
protivreje poto je sama realnost dela nerealna (pa je delo
realno samo u onoj meri u kojoj je nerealno), putokaz je koji
treba slediti kako bi se sama umetnost mogla razumeti. Ako
se u poetku umetnost poziva na realnost da bi potom
ustuknula pred njom to nije injenica koju treba
"razreavati", ve bitno svojstvo same umetnosti.
www.uzelac.eu
68
Estetika
Milan Uzelac
ESTETIKE KATEGORIJE
Od vremena svog nastanka pa do naih dana
estetika kao jedan od svojih najvanijih zadataka vidi
odreivanje svojih najviih tematskih pojmova, odnosno
kategorija. Kako je re o pojmovima kojima se nastoji
definisati bit umetnikog same umetnosti i budui da se
nai pristupi i odnosi spram umetnosti menjaju, esto se
ini da i same estetike kategorije ostaju u senci, nedovoljno
istraene, jer se i operativni pojmovi sve vie nalaze u
oblasti koja se to dublje u nju zalazimo sve manje mogu
jednoznano odrediti, pa to se vie o njima pie, to ih vie
koristimo, oni su sve manje jasni i sve manje upotrebljivi.
Izraz estetika kategorija nastaje krajem XIX stolea
zahvaljujui uticaju Kantove terminologije i prvi ga, sudei
po istraivanjima An Surio, koristi francuski estetiar
Viktor Ba (1896) da bi njime oznaio forme, odnosno,
modifikacije lepog. Sredinom XX stolea Etjen Surio pod
ovim pojmom podrazumeva "sredstvo za iskazivanje
izriitih i direktnih vrednosnih sudova" u ovom smislu
kategorije "odgovaraju utiscima" koji su u isti mah
"neposredni i jednostavni", a to znai da estetike kategorije
predstavljaju "osobene vrednosti i ukuse". Rejmon Baje
(1933) definie estetike kategorije kao vrednosti, kao etose
i smatra da one "proizlaze iz arhitekture dela"; kriterijumi
za njihovo odreivanje bili bi: "(a) unutranji sklad meu
njihovim vidovima otkrivenim u svakoj umetnosti i (b)
saglasnost meu njenim vidovima u svim umetnostima i
disciplinama" (A. Surio, 1971, 136-7).
**
Mada se bivstvovanje stvarima pripisuje na razliite
naine, samo bivstvujue, koje moe imati razliita
predmetna odreenja, odnosno, razliite forme izraavanja,
Aristotel oznaava izrazom kategoria; tako se zapravo
www.uzelac.eu
69
Milan Uzelac
Estetika
70
Milan Uzelac
Estetika
71
Milan Uzelac
Estetika
72
Milan Uzelac
Estetika
73
Milan Uzelac
Estetika
74
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
75
Milan Uzelac
Estetika
76
Milan Uzelac
Estetika
77
Milan Uzelac
Estetika
78
Milan Uzelac
Estetika
79
Estetika
Milan Uzelac
80
Milan Uzelac
Estetika
81
Milan Uzelac
Estetika
82
Milan Uzelac
Estetika
83
Milan Uzelac
Estetika
84
Milan Uzelac
Estetika
85
Milan Uzelac
Estetika
86
Milan Uzelac
Estetika
tri uslova: celinu, srazmer i sjaj. Lepo je, kae on, ono to
nam se dopada kad ga vidimo. Srednjovekovni filozofi
nalazili su lepo u svemu to je sadravalo ta svojstva i
odnose: u svemiru, u oveku, u zgradama ili u pesmama, tj.
u prirodnim kao i u umetnikim predmetima, a isto tako i u
celokupnom sistemu stvari. Lepota za njih nije bila vezana
samo za proizvode umetnosti (u dananjem znaenju te rei)
i zato estetike ideje ne treba traiti u teoriji umetnosti,
teoriji igre ili teoriji privida.
Tokom itavog srednjeg veka vaea formula lepog je
consonantia et claritas; njom se pokuava nainiti
kompromis izmeu pitagorajske tradicije koja insistira na
proporciji i neoplatoniarske koja lepotu vidi kao sijanje i
isijavanje, kao pojavljivanje svetla. Ne treba gubiti iz vida
da, po miljenju Bonaventure, "u svim telesnim
tvorevinama postoji jedna supstancijalna forma koju imaju
sva tela, a to je svetlost. Svetlost je, smatrao je on, stvorena
prvog dana tri dana pre no to je stvoreno sunce i ona je
telesna, iako je nju sv. Avgustin interpretirao kao aneosku
tvorevinu. (...) Svetlost nije telo nego forma tela, prva
supstancijalna forma, zajednika svim telima i naelo
njihove aktivnosti, pa razliite vrste tela ine stupnjevitu
hijerarhiju prema tome da li vie uestvuju u formi
svetlosti" (Koplston, 1989, II/279).
Kod poslednjeg mislioca srednjeg veka i prvog
filozofa novog doba, Nikole Kuzanskog (1401-1464)
nalazimo niz ideja srednjeg veka (simboliku brojeva, ideju o
jedinstvu makro- i mikro-kosmosa, odree-nje lepog kao
proporcije i sjaja) koje on tumai na bitno novi nain:
predstava o brojanoj prirodi lepote nije za njega plod
fantazije ve on nastoji da joj iznae koren u iskustvu a uz
pomo matematike i logike. Ideja o jedinstvu mikro- i
makro-kosmosa vodi ga tome da ljudsku linost vidi kao
boansku, ime se na posve nov nain vidi mesto i uloga
www.uzelac.eu
87
Milan Uzelac
Estetika
oveka u svetu.
Tako, po miljenju Nikole Kuzanskog, lepo u sebi
sadri tri elementa koji obrazuju dijalektiko trojstvo: (a)
lepo se pokazuje kao beskonano jedinstvo forme koje se
manifestuje u proporciji i harmoniji. Istovremeno, (b) lepota
je raznovrsna i njoj pripada sve to postoji u svetu, a, kako
jedinstvo koje lei u osnovi lepog pretpostavlja
raznovrsnost, priroda lepog se moe izraziti formulom: (c)
jedinstvo u mnotvu.
Koliko god da se moe govoriti o neoplatonizmu kod
N. Kuzanskog, injenica je da tu vie nema one apstraktne
simbolike toliko karakteristine za srednji vek; kod njega
lepota nije sen ili odraz ideje boga, ve svaki realni oblik
ulno prosvetljava beskonana i jedinstvena lepota
adekvatna svim svojim pojedinanim manifestacijama. Sve
to postoji proizvod je apsolutne lepote i Kuzanski odbacuje
svako hijerarhizovanje lepote jer su svi oblici lepote potpuno
ravnopravni. Kako je lepota univerzalno svojstvo
bivstvovanja, Kuzanski estetizuje celokupnu realnost pa se
u svemu to poseduje formu nalazi istovremeno i lepota.
***
Potrebno je ipak pojasniti bit poimanja lepote u
srednjem veku; u tome nam mogu pomoi izvanredne
analize ovog problema koje nalazimo u knjizi R. Asunta
Teorija lepog u srednjem veku; to je potrebno ponajpre stoga
to za srednjevekovno miljenje lepota nije bila svrha za
koju su stvarani oni predmeti koje mi danas nazivamo
umetnikim delima. Lepota je bila atribut svojstven
materiji i nainu njene obrade, ukoliko se teilo praktinoj
svrsi, kojoj je umetniko delo trebalo da slui, i ukoliko se
vodilo rauna i o metaforikom znaenju njegova oblika i o
moralnoj pouci koja je bila namenjena onome ko je predmet
pri upotrebi posmatrao. Trebalo je teiti da se posmatrau,
pri korienju predmeta, otkrije jedna nadzemaljska i
www.uzelac.eu
88
Milan Uzelac
Estetika
nevidljiva stvarnost.
Zahvaljujui tom atributskom karakteru koji se
odnosi na razne aspekte predmetnosti pojam umetnike
lepote je u srednjem veku bio obuhatniji nego u modernom
milenju, dok je umetniko delo bilo opus artificiale
(stvoreno, vetako delo) napravljeno od odreenog
materijala i za neku praktinu svrhu; pritom, ono je bilo
oblikovano tako da je metaforiki moglo biti nosilac
odreenog znaenja i ko se njim slui trebalo je da bude
naveden da sena odreen nain ponaa u ivotu, a u isto
vreme zadatak dela je bio da posmatraa uzdigne do
nadzemaljskih vidika. Lepota jednog takvog opus artificiale
nije se odnosila na ovo ili ono od njegovih objektivnih
obeleja, niti na njegovu subjektivizaciju u linom delanju
artifex-a, kako to obino danas mislimo, ve se lepota
odnosila na sva obeleja predmeta u njihovom jedinstvu. To
jedinstvo je bilo delo koje se, sa stanovita posmatraa,
videlo kao objekt, a ne kao subjektivni izraz artifex-a.
To znai da je lepota uvek bila podreena nameni,
znaenju i cilju predmeta a to se jasno vidi u izlaganju
Tome Akvinskog koji kae da bi od stakla napravljena
testera bila prijatnija za oko nego gvozdena. Ali ona stoga
ne bi bila bolja, jer lepota mora odgovarati svrsi; a testera
od stakla ne bi odgovarala svojoj svrsi, rezanju.
Kao opus artificiale umetniko delo se nije
razlikovalo od odee ili pribora. Izgled umetnikog dela bio
je u srednjem veku podreen svojoj neumetnikoj funkciji; u
to vreme kategorija lepog nije se razlikovala od kategorije
korisnog, tavie, bila je uslovljena ovom poslednjom.
Srednjovekovna svest se nije sa toliko respekta odnosila
prema umetnikim delima kao dananja, zato to je u ovima
videla ono to mi danas odreujemo kao industrijski dizajn.
Pokuavao se ostvariti izgled koji po sebi nije bio svrha ve
integrativna komponenta funkcije kojoj je predmet imao da
www.uzelac.eu
89
Milan Uzelac
Estetika
slui.
Zato su izabrani materijal i tehnika, koja je
primenjivana s obzirom na funkciju kojoj je delo bilo
namenjeno, imali presudan udeo u oblikovanju samog
predmeta. Po srednjovekovnom miljenju, svakom
materijalu bio je svojstven specifian, objektivan izgled, koji
je uslovljavao stepen njegove lepote. O ovom izgledu morao
je voditi rauna artifex kad je obraivao materijal. Pri tom
je uvek morao imati na umu svrhu kojoj e delo kasnije
sluiti. Oblik nije rezultirao samo iz rada artifex-a nego i iz
grubog materijala, koji je bio jedinstvo svojstava koja su
delovala na ula i koja su dala jedan objektivan "estetski"
aspekt.
Publika je bila naviknuta da ovaj aspekt ima pred
oima i da ga ocenjuje, a artifices su morali iskoristiti sve
njegove mogunosti. Oni su ga mogli isticati ili skrivati od
pogleda. Ovo poslednje se deavalo kod bojenih statua
raenih od neplemenitog materijala, tj. takvog koji je bio
siromaan zbog svog inherentnog izgleda, ali ga je, s druge
strane, lako bilo oblikovati. Tu se nalazimo pred
shvatanjem koje je suprotno dananjem shvatanju. Za nas
su materijal iz kojeg se delo izrauje i tehnika koja se
primenjuje da bi se taj materijal obradio, samo nosioci
duhovnog lika u kome je sutina umetnikog dela. Oni su
ono to su za knjievno delo slog, hartija i povez. Nasuprot
tome, za ljude srednjeg veka lik je bio sadran ve u
materijalu i odreen svojstvima tog materijala. U tom
smislu je lepota umetnikog dela bila slina lepoti bilo kog
materijalnog predmeta.
Umetnika dela stvorena su u srednjem veku kao
metafore koje su neto drugo znaile, i sa tog stanovita su
dela i procenjivana. Ona su bila kontemplabilna (mogla su
se pri ulnom opaanju ili posmatranju, shvatiti odjednom
kao celina), mogla su se posmatrati kao vidljiv prikaz jedne
www.uzelac.eu
90
Milan Uzelac
Estetika
91
Milan Uzelac
Estetika
92
Milan Uzelac
Estetika
93
Milan Uzelac
Estetika
sadrano u njima.
Univerzalna kontemplabilnost i preimustvo koje je
opaanje imalo nad svakim ljudskim delanjem i znanjem,
uinili su da je lepota u prirodi i umetnosti bila najvii
kvalitet koji je vezivao ovaj svet sa viim svetom, zemlju sa
nebom a oveka ponovo s bogom. Tako u XIII stoleu Robert
Grostest pie da ja lepota /formositas/ ono ime je svako
bie formosus, tj, ime uestvuje u najvioj formi - u bogu.
Lepota je sinonim za savrenstvo.
Materija, iva bia i predmeti koje je izradio ovek
savreni su ukoliko su lepi. Ono to nije neposredno
odreeno za posmatranje takoe je lepo, ukoliko se pri
posmatranju kao lep dopada. Do nerazlikovanja prirode i
umetnosti u srednjem vekudolazi iz dva razloga: (a)
umetnost je lepa zato to je kontemplabilna; (b) priroda je
lepa zato to njeno savrenstvo uestvuje u onoj
kontemplabilnosti koju za nas poseduje iskljuivo umetnost.
Odsustvo tog razlikovanja pribliava umetnost prirodi (koja
se posmatra objektivistiki a ne subjektivistiki) i prenosi
bitna obeleja umetnosti na prirodu.
Tako priroda postaje predmet estetikog
posmatranja koje nadmaa i dopunjuje svaki drugi teorijski
ili praktini odnos prema njoj. Umetnost je objektivna kao i
priroda zato to je priroda lepa. Uostalom, ovek (kao
artifex) se u svom delanju samo ugleda na boga (kao
artifexa) kao tvorca lepe prirode.
Izmeu boga i oveka postoji velika razlika. Bog
stvara lepotu iz niega, dok se ovek ugleda na lepotu koja
ve postoji, na lepotu boga koja prosijava kroz lepotu sveta.
Moglo bi se rei da je umetnost izraz oveka a priroda izraz
boga. Zato u srednjem veku, umetniko delo nije lepo zato
to izraava subjektivnost umetnika, ve zato to je
umetnik umeo da delu da takvo objektivno savrenstvo da
se ono, kao izraz samoga boga, moe staviti u isti red s
www.uzelac.eu
94
Milan Uzelac
Estetika
lepotama prirode.
U odsustvu razlikovanja umetnosti i prirode ne treba
videti potiskivanje umetnosti u dananjem smislu, ve
njenu superiornost u poreenju sa svakom drugom
ljudskom delatnou. Poto umetnost stvara predmete koji
se mogu posmatrati, koji su slini predmetima prirode (i
kao i ovi za posmatranje lepi), umetnost je jedina ljudska
delatnost koja oveka odista ini slinim bogu, tvorcu lepe
prirode. Kao oblikovalac lepih stvari ovek postaje pomaga,
saradnik boga.
Umetnost nije neka delatnost odvojena i razliita od
ostalih, ve aspekt delanja kome je cilj vidljiva lepota
sopstvenih proizvoda. Ako se nijedan ne moe nazvati
umetnikom u dananjem znaenju te rei, jer i umetnika
dela imaju uvek neku upotrebnu namenu, ipak je svaki
artifex i umetnik poto se trudi oko lepote svoga dela. On
stvara i za posmatranje, koje je vie od praktine delatnosti
kojoj proizvod treba da slui. Njegovi proizvodi su takoe
umetnka dela.
Odsustvo samobitnosti umetnosti ovde se pokazuje
kao prednost: nijedan artifex nije samo umetnik, ali je svaki
artifex i umetnik. Njegovo "biti umetnik" daje mu kao
artifex-u savrenost. Iz ove savrenosti proistie paradoks
srednjovekovne estetike koja ne zna za razliku umetnosti i
prirode a istovremeno prirodu shvata na isti nain kao i
umetnost. Srednjovekovna estetika umetnost u naem
smislu ne razlikuje od svake druge ljudske delatnosti, ve
se prema svakoj ljudskoj delatnosti odnosi kao to se mi
odnosimo prema pojmu "umetnosti".
***
Renesansni filozofi bili su vie okrenuti prirodi, a
manje razmiljanju o lepom tako da tokom renesanse ova
teorija i dalje vai, iako u modificiranom vidu; lepo je
harmonija i dobra proporcija, pie Alberti, autor slavnog
www.uzelac.eu
95
Milan Uzelac
Estetika
96
Milan Uzelac
Estetika
97
Milan Uzelac
Estetika
98
Milan Uzelac
Estetika
99
Milan Uzelac
Estetika
100
Milan Uzelac
Estetika
101
Milan Uzelac
Estetika
102
Milan Uzelac
Estetika
103
Milan Uzelac
Estetika
104
Milan Uzelac
Estetika
105
Milan Uzelac
Estetika
106
Milan Uzelac
Estetika
107
Milan Uzelac
Estetika
108
Milan Uzelac
Estetika
109
Milan Uzelac
Estetika
110
Milan Uzelac
Estetika
111
Milan Uzelac
Estetika
112
Estetika
Milan Uzelac
113
Milan Uzelac
Estetika
114
Milan Uzelac
Estetika
115
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
116
Milan Uzelac
Estetika
117
Milan Uzelac
Estetika
118
Milan Uzelac
Estetika
119
Milan Uzelac
Estetika
120
Milan Uzelac
Estetika
121
Milan Uzelac
Estetika
122
Milan Uzelac
Estetika
123
Milan Uzelac
Estetika
124
Milan Uzelac
Estetika
125
Milan Uzelac
Estetika
126
Milan Uzelac
Estetika
127
Milan Uzelac
Estetika
128
Estetika
Milan Uzelac
129
Milan Uzelac
Estetika
130
Milan Uzelac
Estetika
na tragediju.
U specifina svojstva tragedije Aristotel ubraja
radnju a ne priu (tragedija je "podraavanje delovanjem a
ne priom" (1449b 26). To se nikako ne slae sa umetnikim
analizama samog Aristotela, jer, (a) radnja se ne zavrava
samo u tragediji, ve i u drugim anrovima poezije,
naprimer u komediji; (b) ta pojava je protivrena s faktom
grke scene: kao to je svima poznato na sceni se zavravaju
samo okonane radnje, no ne uvek - ono to je centralna
radnja tragedije o tome pria vesnik, tako grka drama za
saoptavanje radnje ne koristi se radnjom nego priom o
njoj. A po reima Aristotela ne samo tragedija ve i poezija
uopte koristi se radnjom (1451b 27-9).
Kao naredni momenat istie se da se tragiko
podraavanje zbiva /perainousa/ posredstvom saaljenja i
straha kojima se iste ti afekti (1449b 26-7). No u ovom
odreenju nije jasna nijedna re: nije jasno kakav strah, i
kakvo saaljenje ima u vidu Aristotel zato to nisu svaki
strah i svako saaljenje tragini. to se tie rei: "oienje",
"upravo takvih" i "afekata", o njima postoji vievekovna
literatura koja do naih dana nije dola do nekih odreenih
rezultata.
Moe se zakljuiti da to to se navodi kao odreenje
tragedije i to je izazivalo stotine tumaenja svedoi samo o
tome da kod Aristotela nema zapravo nikakvog odreenja
tragedije, zakljuuje Losev; ono se ili sastoji iz optih fraza
(koje se mogu odnositi i na druge anrove) ili je zagonetka
koju Aristotel nije ni sam nalazio za shodno da je blie
razjasni (Losev, 1975, IV/439-440).
Postoji i shvatanje da poslednje rei i nisu kraj
reenice i da Poetika dolazi do nas u iskrivljenom obliku, ili,
da nema dve ili tri knjige o kojima su govorili stari, ve da
ima samo jednu i to u sumnjivom obliku. Ima i onih koji
tvrde da, kad je o ovom traktatu re, imamo pred sobom ne
www.uzelac.eu
131
Milan Uzelac
Estetika
132
Milan Uzelac
Estetika
133
Milan Uzelac
Estetika
134
Milan Uzelac
Estetika
135
Milan Uzelac
Estetika
136
Milan Uzelac
Estetika
137
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
138
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
139
Milan Uzelac
Estetika
140
Estetika
Milan Uzelac
141
Milan Uzelac
Estetika
142
Milan Uzelac
Estetika
143
Milan Uzelac
Estetika
144
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
145
Milan Uzelac
Estetika
146
Milan Uzelac
Estetika
147
Milan Uzelac
Estetika
148
Milan Uzelac
Estetika
149
Milan Uzelac
Estetika
150
Milan Uzelac
Estetika
151
Milan Uzelac
Estetika
152
Estetika
Milan Uzelac
153
Milan Uzelac
Estetika
154
Milan Uzelac
Estetika
155
Estetika
Milan Uzelac
156
Milan Uzelac
Estetika
157
Milan Uzelac
Estetika
158
Milan Uzelac
Estetika
159
Milan Uzelac
Estetika
160
Milan Uzelac
Estetika
161
Milan Uzelac
Estetika
162
Milan Uzelac
Estetika
163
Milan Uzelac
Estetika
164
Milan Uzelac
Estetika
165
Milan Uzelac
Estetika
166
Milan Uzelac
Estetika
167
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
168
Estetika
Milan Uzelac
169
Milan Uzelac
Estetika
170
Milan Uzelac
Estetika
171
Milan Uzelac
Estetika
172
Milan Uzelac
Estetika
173
Milan Uzelac
Estetika
174
Milan Uzelac
Estetika
175
Milan Uzelac
Estetika
176
Milan Uzelac
Estetika
177
Estetika
Milan Uzelac
178
Milan Uzelac
Estetika
179
Milan Uzelac
Estetika
180
Milan Uzelac
Estetika
181
Milan Uzelac
Estetika
182
Milan Uzelac
Estetika
183
Milan Uzelac
Estetika
184
Milan Uzelac
Estetika
185
Milan Uzelac
Estetika
186
Milan Uzelac
Estetika
187
Estetika
Milan Uzelac
188
Milan Uzelac
Estetika
189
Milan Uzelac
Estetika
190
Milan Uzelac
Estetika
191
Milan Uzelac
Estetika
192
Milan Uzelac
Estetika
193
Milan Uzelac
Estetika
reprodukciju kapitala.
Tehnika postaje problematina kad se ima u vidu
kvantitativan princip na kome ona poiva pa se stoga
Hajdeger i poziva na onu esto citiranu reenicu M. Planka:
Wirklich ist, was sich messen laest /Stvarno je ono to se
moe meriti/ (Heidegger, 1967, 50). Istovremeno, kako na to
upozorava i ani Vatimo "tehnika i zbog svog globalnog
projekta po kom se sva bia povezuju u uzrone veze koje su
predvidljive i kojima se moe upravljati, predstavlja najvii
domet metafizike" (Vatimo, 1991, 42).
Obino kaemo da je temeljna crta ljudske stvarnosti
delovanje /Wirken/, proizvoenje. ovek proizvodi ljudski
svet na dvostruki nain: to proizvoenje s jedne strane je
proizvoenje drutva, a s druge proizvoenje ooveene
prirode. U prvom sluaju re je o proizvoenju totalne
politike, u drugom, o proizvoenju totalne tehnike. Ovaj
susret politike i tehnike jeste ono to odreuje nae vreme.
Njihov temelj je u proizvoenju koje se deava bez ikakvog
spoljnog cilja i ne slui niem do proizvoenju.
Ako se ranije proizvodilo radi neeg drugog, radi
postizanja moi, sada je poslednji cilj mo proizvoenja koja
nije voena nikakvim ciljem, jer prava mo je u injenju, u
proizvodnosti a ne u proizvodima. Po sredi je delovanje
kojim ovek proizvodi sebe samog ophodei se sa niim a to
je karakteristino za nau epohu; pritom se mogunost
proizvoenja vidi kao ovekova temeljna osobina budui da
je u stvaralatvu postavljena njegova bit jer on sam po sebi
nema neko veno bivstvovanje, ve je ono ta ostvaruje; to
znai da se bit oveka temelji u njegovoj moi proizvoenja
koja se prvenstveno pokazuje kao proizvoenje
/Herstellung/ socijalnih odnosa.
Tehnika je nain raskrivanja, ali, moderna tehnika
na koju ovde mislimo, razlikuje se od one antike: ona je
raskrivanje, no ne u smislu poietikog proizvoenja ve u
www.uzelac.eu
194
Milan Uzelac
Estetika
195
Milan Uzelac
Estetika
196
Milan Uzelac
Estetika
197
Milan Uzelac
Estetika
198
Milan Uzelac
Estetika
199
Milan Uzelac
Estetika
200
Estetika
Milan Uzelac
201
Milan Uzelac
Estetika
202
Milan Uzelac
Estetika
203
Milan Uzelac
Estetika
204
Milan Uzelac
Estetika
205
Milan Uzelac
Estetika
206
Estetika
Milan Uzelac
207
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
208
Milan Uzelac
Estetika
209
Milan Uzelac
Estetika
210
Milan Uzelac
Estetika
211
Milan Uzelac
Estetika
212
Milan Uzelac
Estetika
213
Milan Uzelac
Estetika
214
Milan Uzelac
Estetika
215
Milan Uzelac
Estetika
216
Milan Uzelac
Estetika
217
Milan Uzelac
Estetika
218
Milan Uzelac
Estetika
219
Milan Uzelac
Estetika
220
Milan Uzelac
Estetika
221
Milan Uzelac
Estetika
222
Milan Uzelac
Estetika
deluju na isti nain (920a 3-7). Sve ovo vai za iste zvuke;
sjedinjeni zvuci (symphonia) ne sadre etika svojstva.
Zato samo ono to je ujno ima etika svojstva? Zato to
samo melodija sadri kretanje. Aristotel tako daje i
karakteristiku muzikog objekta: on sam po sebi sadri u
sebi energiju, kretanje, i to nezavisno od njegovog delovanja
na nas. Zato je i blizak tako naoj dui. U ovim odgovorima
budi sumnje to to Aristotel naglasak stavlja samo na iste i
odvojene zvuke a ne na povezane /smeane/ zvuke. To je
stoga to meanje zvukova nije lepo jer oni se pri meanju
mute i negativno deluju jedan na drugi. Na tome se i ne
zavrava Aristotelovo shvatanje muzike jer u istim
Problemima itamo da se "sazvuju (symphonia) radujemo
stoga to ono kao smea meusobnih suprotnosti koje
sadre odreene odnose" (921a); mnogoglasje je smetalo
grkom sluhu i ono je bilo doputeno samo na osnovu istog
aritmetikog i simetrinog principa.
to se poezije tie, tu materijal sauvan u Poetici nije
jednoznaan i nije jasno ta je tu pravo podraavanje
Nesumnjivo je da se tu radi o nekom unutranjem
podraavanju i to zato to u ovom traktatu Aristotel brani
tragediju od prigovora upuenih loem tumaenju pa i kae:
"taj prigovor se ne odnosi na poetsko delo ve na umetnost
glumaca, jer ve i rapsod moe igrati gestovima" (Poet.,
1462a). Na taj nain poezija je utemeljena na unutranjem
podraavanju. Ali ranije je ve konstatovano kako je
unutranje podraavanje muzikalno; prirodno,
pretpostavlja se da poezija podraava ljudske postupke i
radnje. Tako je "tragedija proizvoenje radnje a radnju
izvode neka delatna lica koja imaju ove ili one osobine
karaktera i uma i po ovima odreujemo osobine radnji"
(Poet., 1449b-1450a); samo predstavljanje karaktera, radnje
i uma nije specifina karakteristika poezije jer se time bavi
i slikarstvo.
www.uzelac.eu
223
Milan Uzelac
Estetika
224
Milan Uzelac
Estetika
225
Milan Uzelac
Estetika
226
Milan Uzelac
Estetika
227
Milan Uzelac
Estetika
228
Milan Uzelac
Estetika
229
Milan Uzelac
Estetika
230
Milan Uzelac
Estetika
231
Milan Uzelac
Estetika
232
Milan Uzelac
Estetika
233
Milan Uzelac
Estetika
234
Milan Uzelac
Estetika
235
Milan Uzelac
Estetika
236
Milan Uzelac
Estetika
237
Milan Uzelac
Estetika
238
Milan Uzelac
Estetika
239
Milan Uzelac
Estetika
240
Milan Uzelac
Estetika
241
Milan Uzelac
Estetika
242
Estetika
Milan Uzelac
243
Milan Uzelac
Estetika
244
Milan Uzelac
Estetika
245
Milan Uzelac
Estetika
246
Milan Uzelac
Estetika
247
Milan Uzelac
Estetika
248
Milan Uzelac
Estetika
249
Milan Uzelac
Estetika
250
Milan Uzelac
Estetika
251
Milan Uzelac
Estetika
252
Milan Uzelac
Estetika
253
Milan Uzelac
Estetika
254
Milan Uzelac
Estetika
255
Milan Uzelac
Estetika
256
Estetika
Milan Uzelac
257
Milan Uzelac
Estetika
258
Milan Uzelac
Estetika
259
Milan Uzelac
Estetika
260
Milan Uzelac
Estetika
261
Milan Uzelac
Estetika
262
Milan Uzelac
Estetika
263
Milan Uzelac
Estetika
264
Milan Uzelac
Estetika
265
Milan Uzelac
Estetika
266
Milan Uzelac
Estetika
267
Milan Uzelac
Estetika
268
Milan Uzelac
Estetika
samog.
*
Ovde tematizovano nita, nepredstavljivo i nemislivo
u isti mah, zadobija istoga asa sve karakteristike smrti
koja se kao osnovni egzistencijal javlja na odluujuim
stranicama epohalnog Hajdegerovog spisa Bivstvovanje i
nita /Sein und Zeit/: "smrt je mogunost apsolutne
nemogunosti opstanka. Ona se razotkriva kao najvlastitija,
neodnosiva, nenadmaiva, mogunost" (Heidegger, 1984,
250). U smrti kao antropolokom simbolu metafizikog
nita (jer ona ne daje nita opstanku to bi ovaj trebalo da
ostvari) krije se klju temeljnog ontolokog pitanja i stoga
svaki filozofski govor o smrti samo je pokuaj metafizikog
opravdanja za zasnivanje jedne negativne ontologije
graene na tlu nebivstvovanja.
Izvesno je da smrt moemo oznaiti kao jedinu temu
filozofije to ostaje s druge strane metafizike, jer ostajui u
njenom temelju pita ta je metafizika; ona nije model
reverzibilnog (i tako socioloki fenomen), kao to je to sluaj
kod ana Bodrijara (J. Baudrillard) u njegovoj knjizi
Simbolika razmena i smrt, ve prevashodno metafora
nepojmljivog a sveomoguujueg nita. Misliti smrt, znai
misliti nita, misliti temeljno pitanja filozofije, temelj
miljenja, temelj svega opstojeeg i tako do kraja
radikalizovati pitanje o domaaju kritiki zasnovane
kritike; naavi se pred smru shvatamo da nije re o
nekom pukom iezavanju, ve o nekom uzmicanju koje je
sasvim posebne vrste: re je o uzmicanju bivstvujueg u
celini koje nas spopada u teskobi; ono nas prestravljuje, jer
nakon tog uzmicanja ne ostaje ni pusto, ostaje samo nita.
Ono o emu se ponajpre mora govoriti jeste nadiranje ovog
nita, vladavina tiine dok opstanak lebdi u praznini.
Moemo govoriti o objavi niega, o objavi onog pred im se
povlai bivstvujue. Izvorna objavljenost niega jeste klju
www.uzelac.eu
269
Milan Uzelac
Estetika
270
Milan Uzelac
Estetika
271
Milan Uzelac
Estetika
272
Milan Uzelac
Estetika
273
Milan Uzelac
Estetika
274
Milan Uzelac
Estetika
275
Milan Uzelac
Estetika
276
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
277
Estetika
Milan Uzelac
UMETNIKO DELO
Konstatovali smo ve da je estetika filozofska
disciplina i da za svoj predmet ima oblast umetnosti u
celini; da bi se dospelo do onog to ini bit nekog
umetnikog dela, odnosno do toga po emu je neko delo
umetniko delo, svako istraivanje ovog fenomena
pretpostavlja analizu strukture umetnikog dela, kao i
njegove konkretizacije u svesti subjekta.
Nejasnosti to nastaju pri odreivanju pojma
umetnost rezultat su tekoe da se odredi karakter naina
pojavljivanja onog umetnikog u umetnosti a to se
pokazuje zapravo kao jedini pravi predmet filozofske
estetike; ta ovde mislimo kad koristimo pojmove kao to su
fenomen i pojavljivanje? ta je zapravo umetniko delo, a
ta estetski predmet) ta ini estetsku vrednost nekog
konkretnog umetnikog dela i moe li se govoriti o nekim
trajnim vrednostima u umetnosti?
Neophodno je da se zapone od onog to je
najjednostavnije, ili nam se takvim na poetku ini. Kakav
je to umetnost fenomen? Grki izraz fainomenon izveden je
iz glagola fainestai, a to znai pokazivati se i upuuje na
ono to se pokazuje; tako fenomen znai ono to je izneto na
videlo, ono pokazujue-se-samo-po-sebi (Sich-an-ihm-selbstzeigende); to je razlog to su ovako shvaeni fenomeni
"ukupnost onoga to je obelodanjeno ili se moe izneti na
videlo, ono to su Grci najee identifikovali sa ta onta
(bivstvujue)" /Heidegger, 1984, 31/. Bivstvujue se tako
javlja samo od sebe, zavisno od naina na koji mu se
pristupa. Meutim, postoji mogunost da se ono pokae kao
ono to samo po sebi nije, te tada imamo drugo znaenje
pojma fenomen, i tad ovaj znai "izgledajue kao", odnosno
privid; tada fenomen oznaava neto to u sutini nije takvo
kakvo se pokazuje. Ovde nije u pitanju "pokazivanje
www.uzelac.eu
278
Milan Uzelac
Estetika
279
Estetika
Milan Uzelac
280
Milan Uzelac
Estetika
281
Milan Uzelac
Estetika
282
Milan Uzelac
Estetika
283
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
284
Milan Uzelac
Estetika
285
Milan Uzelac
Estetika
286
Milan Uzelac
Estetika
287
Milan Uzelac
Estetika
288
Milan Uzelac
Estetika
289
Milan Uzelac
Estetika
290
Milan Uzelac
Estetika
291
Milan Uzelac
Estetika
292
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
293
Estetika
Milan Uzelac
294
Milan Uzelac
Estetika
295
Milan Uzelac
Estetika
ne i stvaranje.
Ideja stvaranja iz nieg Grcima je bila strana;
dodue, demiurg, o kojem itamo u Platonovom dijalogu
Timaj, proizvodi svet ali ne ni iz ega, ve iz materije i
preegzistirajue ideje - on se shvata kao graditelj sveta, a ne
kao tvorac kakav je hrianski bog ije stvaranje je in
davanja postojanja shvaen kao trajno stanje. Iako su Grci
imali dva izraza za stvaraoca (demiurgos i poetes), slikar,
kako istie Platon, nije nijedno od ta dva (Pol. 597d).
Ljudi srednjeg veka tvrdili su da stvaranje iz nieg
postoji ali da je ono iskljuivo atribut boga. Uenje o
stvaranju sveta bilo je tajna vere i dogma hrianske
religije; Toma Akvinski smatra da se sama injenica
stvaranja ne moe dokazati, ali da na pitanje da li je svet
postojao oduvek ili je nastao sa vremenom filozofija nema
odgovora, pa injenica da je stvaranje izvreno u vremenu
jeste stvar vere. Religijska koncepcija stvaranja ne
implicira pojam poetka; svet nije stvoren u ovom ili onom
trenutku, ve je stvaranje trajno stanje stvari; stoga je
istorija sveta neprestano stvaranje. Stvaralatvo dakle
postoji, ali ljudi nisu za njega sposobni.
Do preokreta dolazi u vreme renesanse, u vreme
kad ljudi poinju da oseaju nezavisnost i slobodu: M. Fiino
smatra da umetnik izmilja svoja dela; tada se po prvi put
uje da umetnik unapred odreuje svoje delo (Alberti), da
on oblikuje unapred po svojoj ideji (Rafael), da primenjuje
oblike kakvih nema u prirodi (Leonardo), da umetnik
realizuje svoju viziju (Mikelanelo), te da se umetnici
(slikari) koriste istim slobodama kao pesnici i ludaci
(Veroneze). Tako, u doba renesanse, a pod znatnim uticajem
N. Kuzanskog, pojam creatio poinje da se koristi i kad se
govori o ljudskom stvaranju: pesnik ne samo da izmilja
nego i iznova svara (de novo creat); pesnik stvara slino
bogu. Kuzanski istie da je stvaralaki princip podjednako
www.uzelac.eu
296
Milan Uzelac
Estetika
297
Milan Uzelac
Estetika
298
Milan Uzelac
Estetika
299
Milan Uzelac
Estetika
300
Milan Uzelac
Estetika
301
Milan Uzelac
Estetika
302
Milan Uzelac
Estetika
303
Milan Uzelac
Estetika
304
Milan Uzelac
Estetika
305
Estetika
Milan Uzelac
306
Milan Uzelac
Estetika
307
Milan Uzelac
Estetika
308
Milan Uzelac
Estetika
309
Milan Uzelac
Estetika
310
Milan Uzelac
Estetika
311
Milan Uzelac
Estetika
312
Milan Uzelac
Estetika
313
Milan Uzelac
Estetika
314
Milan Uzelac
Estetika
315
Milan Uzelac
Estetika
316
Milan Uzelac
Estetika
ukus ini pravi probni kamen ovih pravila. Zbog toga ili
treba ovo ime ponovo uvesti i zadrati ga za uenje koje je
prava nauka (ime bi se pribliili jeziku i smislu starih, kod
kojih, po reima Kanta, bee vrlo uvena podela saznanja
na aistheta kai noeta) ili ga treba deliti sa spekulativnom
filozofijom, pa re estetika upotrebiti delom u
transcendentalnom smislu, a delom u psiholokom znaenju
(Kant, 1990, 52).
S tim problemom da je pravilo ukusa isto empirijski
opte te da je filozofska kritika ukusa oigledno
nesprovodljiva, bavi se Kant u Kritici istog uma. U okviru
opteg odreenja uslova mogunosti saznanja ima on u vidu
dodue to da svo saznanje poinje sa iskustvom koje nam je
pristupano putem ula i da je istinitost tog saznanja
uslovljena tim pristupom predmetima. Ali, estetika kao
uenje o sudovima ukusa (ili, kako Kant kae: estetika u
psiholokom znaenju) ne moe prevladati empirijsku
osnovu iskustva. Estetika, u posebnom znaenju te rei, kao
uenje o ukusu i prosuivanje umetnosti, ima posla sa
specifinim sudovima o ulnom iskustvu a koji su uslovljeni
umetnou, lepim predmetima koji se razlikuju od
predmeta koje nalazimo u prirodi. Ali, tu je re o takvom
iskustvu koje nije objektivno i stoga je samo privatno i ima
individualno vaenje.
Tako se i deava da se istie zahtev da subjektivni i
individualni sud ukusa bude opteprihvaen; meutim taj
zahtev ostaje neutemeljen. Na osnovu toga Kant dolazi do
zakljuka da estetika u smislu jedne adekvatne filozofije
umetnosti nije mogua. Meutim, u Kritici moi suenja
on, moda iznenaujue, daje predlog za jednu temeljnu
filozofsku estetiku koja bi polazila od optosti suda ukusa.
On je odreuje kao "istraivanje o ukusu kao estetskoj moi
suenja a koje se vri ne radi vaspitanja i kulture ukusa
(jer e kultura ukusa ii, kako do sada tako i ubudue,
www.uzelac.eu
317
Milan Uzelac
Estetika
318
Milan Uzelac
Estetika
319
Milan Uzelac
Estetika
320
Milan Uzelac
Estetika
321
Milan Uzelac
Estetika
322
Milan Uzelac
Estetika
323
Milan Uzelac
Estetika
324
Milan Uzelac
Estetika
325
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
326
Estetika
Milan Uzelac
327
Milan Uzelac
Estetika
328
Milan Uzelac
Estetika
329
Milan Uzelac
Estetika
330
Milan Uzelac
Estetika
331
Milan Uzelac
Estetika
332
Milan Uzelac
Estetika
333
Milan Uzelac
Estetika
334
Milan Uzelac
Estetika
335
Milan Uzelac
Estetika
336
Milan Uzelac
Estetika
337
Milan Uzelac
Estetika
338
Milan Uzelac
Estetika
339
Milan Uzelac
Estetika
340
Milan Uzelac
Estetika
341
Milan Uzelac
Estetika
342
Milan Uzelac
Estetika
343
Milan Uzelac
Estetika
344
Milan Uzelac
Estetika
345
Milan Uzelac
Estetika
346
Milan Uzelac
Estetika
347
Milan Uzelac
Estetika
348
Milan Uzelac
Estetika
349
Milan Uzelac
Estetika
350
Milan Uzelac
Estetika
351
Milan Uzelac
Estetika
352
Milan Uzelac
Estetika
353
Milan Uzelac
Estetika
354
Milan Uzelac
Estetika
355
Milan Uzelac
Estetika
istinsko).
Kako je mogue da u jednom asu doe do tog da
onog istinskog nema? Moe li ovo biti ikad dovedeno u
pitanje? Prvi odgovor bio bi negativan: ne moe se dovesti u
pitanje egzistentnost istinskog ve samo njegovo prisustvo;
odsustvo inae uvek prisutnog pokazuje se onda kao
posebno stanje, kao stanje noi, tj. kao stanje kojim
dominira samo jedan elemenat od veno sukobljenih
kosmikih moi: no. Sila dana povukla se u sebe. Pitanje je
da li uopte i postoji? Drugi odgovor, poemo li tragom
Hajdegera, mogao bi biti pozitivan: sila dana postoji u
svetosti te noi, u njenoj udnovatoj svetlini koju ini (i
odreuje) posebno vreme to nastankom svetske noi
poinje i to se nestankom iste zavrava. Kako u oskudnom
vremenu moe biti sadran jo samo obrat, taj obrat mora
doi iz temelja, iz bezdana. Bezdan sveta mora u svojoj
odsutnosti biti iskuan i izdran sred svetske noi. Kao
otvoreno tad ostaje pitanje: da li no svojim trajanjem
prevazilazi vreme? Treba, takoe, imati u vidu da sveto
otvara bivstvovanje s obzirom na spas /Heil/ koji ne moe
biti miljen bez otvorenosti sukoba, opasnosti, zalutalosti
/Irre/ koji opet stoje u sticaju bivstvovanja /Ereignung des
Seins/ (Siewerth, 1987, 503).
Ako se prihvati pak druga mogunost, mogunost
neegzistentnosti istinitog, a ova je tu latentno prisutna kao
kontrarna pozicija ontike mogunosti istinitog (to samo
kao nain sveta dospeva u ravan ontolokog pitanja), onda
se dovodi u pitanje egzistencija sveta ali i njegove osnove
to ini podlogu blizine. U navedenom radu M. Hajdeger
pokuava da opravda opstanak egzistencije pesnika; on
nalazi da su oni, kako ih pesnik Helderlin imenuje u svojoj
uvenoj pesmi Hleb i vino /Brod und Wein/, sveti svetenici
to hode od jedne do druge zemlje u svetoj noi (Heidegger,
1977, 272), te da njihovoj biti, ukoliko su istinski pesnici,
www.uzelac.eu
356
Milan Uzelac
Estetika
357
Milan Uzelac
Estetika
358
Milan Uzelac
Estetika
359
Milan Uzelac
Estetika
360
Milan Uzelac
Estetika
361
Milan Uzelac
Estetika
362
Milan Uzelac
Estetika
363
Milan Uzelac
Estetika
364
Milan Uzelac
Estetika
365
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
366
Estetika
Milan Uzelac
367
Estetika
Milan Uzelac
368
Milan Uzelac
Estetika
369
Milan Uzelac
Estetika
370
Milan Uzelac
Estetika
371
Milan Uzelac
Estetika
372
Estetika
Milan Uzelac
373
Milan Uzelac
Estetika
374
Milan Uzelac
Estetika
375
Milan Uzelac
Estetika
376
Milan Uzelac
Estetika
377
Milan Uzelac
Estetika
378
Milan Uzelac
Estetika
379
Milan Uzelac
Estetika
380
Milan Uzelac
Estetika
381
Milan Uzelac
Estetika
382
Milan Uzelac
Estetika
383
Estetika
Milan Uzelac
384
Milan Uzelac
Estetika
385
Milan Uzelac
Estetika
386
Milan Uzelac
Estetika
387
Milan Uzelac
Estetika
388
Milan Uzelac
Estetika
389
Milan Uzelac
Estetika
390
Milan Uzelac
Estetika
391
Milan Uzelac
Estetika
392
Milan Uzelac
Estetika
393
Milan Uzelac
Estetika
394
Milan Uzelac
Estetika
395
Milan Uzelac
Estetika
1987, 256).
Odreivanje umetnikog dela tako to e se kao
njegove karakteristike izdvojiti stajanje-u-sebi i otvaranje
sveta /Welt-Eroeffnen/, na nain kako to ini Hajdeger,
omoguuje, po reima Gadamera, da se izbegne povratak
tumaenjima u ijoj bi osnovi bio pojam genija, kako je to
inila klasina estetika. U takvom nastojanju ontoloka
struktura dela moe se razumeti nezavisno od
subjektivnosti stvaraoca ili posmatraa, i to stoga to
Hajdeger, pored pojma sveta (kome delo pripada i koji delo
postavlja i otvara), koristi svetu suprotam pojam, pojam
zemlje. Zemlja se suprotstavlja svetu, ali se oba fenomena
potom stiu u umetnikom delu.
Umetniko delo ne upuuje na neto, kao to znak
upuuje na znaenje, ve sebe pred-stavlja u svome
bivstvovanju tako da samog posmatraa primorava na
bivstvovanje u njemu. Ono je stoga tako prisutno, i tako
postoji da sve iz ega je izraeno (kamen, boje, ton, rei)
dobijaju u njemu posebnu, specifinu egzistenciju. Tonovi u
muzikom delu su vie tonovi no to su to umovi ili tonovi
inae, boje na slici su vie boje no to su to boje u prirodi;
ako razlikujemo ton u delu od tona u realnosti, to znai da
ono to nastaje u delu i to u njemu postoji jeste bie
sopstvene zatvorenosti (to je boja u njenoj drugosti,
suprotnosti) i za to Hajdeger koristi izraz zemlja u smislu
bivstvovanja zemlje /Erde-Sein/ (Gadamer, 1987, 256-257).
Zato zemlja nije materijal ve ono iz ega sve nastaje i u ta
sve propada.
Ako se moe rei da svet nastaje u nekom
umetnikom delu onda je to nastajanje istovremeno
prelazak u mirujui oblik te tako umetniko delo dobija svoj
mir; ono ima sopstveno bivstvovanje koje nije u
doivljujuem subjektu niti od ovog prima svoje znaenje;
njegovo bivstvovanje ne moe se dokuiti u doivljaju ve je
www.uzelac.eu
396
Milan Uzelac
Estetika
397
Milan Uzelac
Estetika
398
Milan Uzelac
Estetika
399
Milan Uzelac
Estetika
400
Milan Uzelac
Estetika
401
Milan Uzelac
Estetika
402
Milan Uzelac
Estetika
403
Milan Uzelac
Estetika
404
Milan Uzelac
Estetika
405
Milan Uzelac
Estetika
406
Milan Uzelac
Estetika
407
Milan Uzelac
Estetika
408
Milan Uzelac
Estetika
409
Milan Uzelac
Estetika
410
Milan Uzelac
Estetika
411
Milan Uzelac
Estetika
412
Milan Uzelac
Estetika
413
Milan Uzelac
Estetika
414
Estetika
Milan Uzelac
415
Milan Uzelac
Estetika
416
Milan Uzelac
Estetika
417
Milan Uzelac
Estetika
418
Milan Uzelac
Estetika
419
Milan Uzelac
Estetika
420
Milan Uzelac
Estetika
421
Milan Uzelac
Estetika
422
Milan Uzelac
Estetika
ve mundani karakter).
Moda se antropocentristikom i narcistikom
tumaenju svega oko sebe moe izbei tako to e se kao
prva i osnovna videti uvek svetska dimenzija stvari (i sebe),
to e se u svetu kao krajnjem horizontu sveg bivstvujueg
traiti poslednji temelj i poslednja opravdanja. Ako smo
baeni u svet, moramo mu se (miljenjem) neprestano
vraati i u njemu, kao smislu smisla, videti potrebu za
umetnou kao potrebu za odreenjem sveta i sebe u njemu.
Pre svake odluke mora da bude razumevanje. Ako je
Hajdeger uestvujui u jednom simpozijumu o Heraklitu
rekao Mi moramo pojmove svakoga dana iznova misliti (Wir
mssen die Begriffe jeden Tag neu zu denken) (HeideggerFink, 1970, 126), onda nas njegove rei opominju da
pojmove (o kojima je danas ovde opet i jedino re) moramo
uvek iznova misliti, da se ne zavaramo poput Pontija Pilata
kako njihov smisao i njihova istina sad su neto to je iza
nas, to nas se vie ne tie.
Meu te opasne, nejasne, zavodljive pojmove spada i
pojam postmoderne umetnosti pa nije nimalo sluajno to
smo svedoci brojnih rasprava o odnosu moderne i
postmoderne, o njihovom pravu, novosti ili zastarelosti. Dok
neki autori postmodernu umetnost vide samo kao logiki
zavretak moderne ili njen stalni nastavak, drugi
postmodernu (nalazei njene korene ve u vreme
romantizma) odreuju kao pre-modernu i kao poetak
moderne.
*
Izraz moderna umetnost pretpostavlja da je u nae
vreme nastalo neto posve novo u odnosu na raniju
umetnost koja se stoga moe odrediti kao stara umetnost.
To novo je teko opisati: bit mu se vie osea no to se moe
spoznati; ono se u istoj meri i slavi i osuuje; ako se danas,
ak vie i ne osuuje to je ponajpre zato to se izgubio strah
www.uzelac.eu
423
Milan Uzelac
Estetika
424
Milan Uzelac
Estetika
425
Milan Uzelac
Estetika
426
Milan Uzelac
Estetika
427
Milan Uzelac
Estetika
428
Milan Uzelac
Estetika
429
Milan Uzelac
Estetika
modernosti.
Pogreno bi bilo izjednaavati pojmove avangarde i
modernizma. Dok je avangarda dvadesetih godina bila
napad na visoku umetnost 19. stolea odvojenu od
svakodnevnog ivota, te je tada nova umetnost svoj osnovni
zadatak videla u nastojanju da se "umetnost porekne
ivotom", da se smeaju umetnost i ivot, dotle je
modernizam ostao vezan za tradicionalan pojam umetnosti,
za pojam autonomnog umetnikog dela; suoen sa
spajanjem estetike, politike i svakodnevnog ivota (u
nacistikoj Nemakoj tridesetih godina) Adorno se zalagao
za autonomiju umetnosti.
Desilo se da upravo takva moderna umetnost
ponikla u opiranju politizaciji i upotrebi umetnosti u
vanumetnike svrhe pedesetih godina putem masovne
reprodukcije i kulturne industrije bude i sama
institucionalizovana i iskoriena za potrebe dnevne
politike; ve ezdesetih godina uoava se pobuna, ali ne u
smislu odbacivanja modernizma, ve pobuna protiv
institucionalizovane varijante modurnizma. Ta pobuna se
kasnije odreuje izrazom postmoderna.
ezdesetih godina se ponovo otkriva avangarda
dvadesetih, nadrealizam, aktualizuje se teorijsko delo
Valtera Benjamina (W. Benjamin, 1892-1940) (ije se
zalaganje za avangardu sad prihvata kao argument
postmoderne protiv moderne). Jedna od propratnih pojava
tada je pokuaj revalorizacije popularne kulture koja se
javlja kao izazov moderoj umetnosti, te imamo rokenrol,
folk-muziku, likovne prikaze svakodnevice, hepening,
alturnativno i ulino pozorite, jenjavanje kritike moderne
mas-kulture, psihodelinu umetnost "acid-roka"... Drugim
reima: dovoenjem u sredite umetnikog interesa do tad
zanemarivanih fenomena s periferije ljudske egzistencije
obnavlja se buntovnitvo koje je u poetku bilo ugraeno u
www.uzelac.eu
430
Milan Uzelac
Estetika
431
Milan Uzelac
Estetika
432
Milan Uzelac
Estetika
433
Milan Uzelac
Estetika
434
Milan Uzelac
Estetika
435
Milan Uzelac
Estetika
436
Estetika
Milan Uzelac
437
Milan Uzelac
Estetika
438
Milan Uzelac
Estetika
439
Milan Uzelac
Estetika
440
Milan Uzelac
Estetika
441
Milan Uzelac
Estetika
442
Milan Uzelac
Estetika
443
Milan Uzelac
Estetika
444
Milan Uzelac
Estetika
445
Estetika
Milan Uzelac
446
Milan Uzelac
Estetika
447
Milan Uzelac
Estetika
448
Milan Uzelac
Estetika
449
Milan Uzelac
Estetika
450
Milan Uzelac
Estetika
451
Milan Uzelac
Estetika
452
Milan Uzelac
Estetika
453
Milan Uzelac
Estetika
454
Milan Uzelac
Estetika
455
Estetika
Milan Uzelac
www.uzelac.eu
456
Estetika
Milan Uzelac
457
Milan Uzelac
Estetika
isticalo kao osnovni cilj nauke (Prigoin/Strengs, 2000, 2512). Ide se i korak dalje: sve je rasprostranjenije uvrenje da
se i same nauke kreu ka svom zalasku: sva najvea
dostignua ve su za nama; ostao je samo i dalje veliki
prostor u oblasti primenjenih nauka dok teorije to u
poslednje vreme izrastaju na tlu fundamentalnih nauka,
koje, izgubivi svoj praktini znaaj, nalazei se daleko van
oblasti svakodnevnog ivota, sve vie poprimaju umetniku
formu i sve su blie oblasti koju je davno zaposela estetika.
Imajui u vidu da Bekonova borba s "idolama" koje
zamagljuju nae pravo saznanje stoji u velikom saglasju sa
principom sumnje na kojem se temelji Dekartova
metodologija, i isto tako, polazei od toga da je i sam tvorac
empirizma (F. Bekon) svoju koncepciju razmatrao kao
sredstvo korekcije delatnosti razuma, vie je no jasno da
empirizam i racionalizam koji nastaju poetkom novog doba
ne treba tumaiti kao dve meusobno suprotstavljene
tendencije, koje se bore za nekakav primat meusobno se
iskljuujui, ve kao dva usmerenja to se meusobno
dopunjuju izraavajui jednu optu ideju tog vremena ideju o regulativnoj ulozi saznanja u sklopu ovekovog
odnosa sa realnou koja ga okruuje. To znai da su i
empirizam i racionalizam samo razliite forme
intelektualnih pretpostavki od kojih su polazili mislioci s
poetka modernog doba te je stoga od samog poetka ovog
navodno novog pokuaja da se pristupi svetu i stvarima u
njemu, epistemoloka linija bila samo jedan od
dominantnih pravaca u osmiljavanju sutine i prirode
racionalnosti. Budui da po svom bitnom odreenju
racionalnost nije puka osobina, svojstvo samih stvari, niti
nekakva injenica meu drugim injenicama, ono osnovno
to se tu odmah uoava jeste pre svega sadraj odreenog
nastojanja koje se nalazi u temelju miljenja, delovanja,
govora ili saznanja; sve to omoguuje da se racionalnost
www.uzelac.eu
458
Milan Uzelac
Estetika
459
Milan Uzelac
Estetika
460
Milan Uzelac
Estetika
461
Milan Uzelac
Estetika
462
Milan Uzelac
Estetika
463
Milan Uzelac
Estetika
464
Milan Uzelac
Estetika
465
Milan Uzelac
Estetika
466
Milan Uzelac
Estetika
467
Milan Uzelac
Estetika
468
Milan Uzelac
Estetika
469
Milan Uzelac
Estetika
470
Milan Uzelac
Estetika
471
Milan Uzelac
Estetika
472
Estetika
Milan Uzelac
473
Milan Uzelac
Estetika
474
Milan Uzelac
Estetika
475
Milan Uzelac
Estetika
476
Milan Uzelac
Estetika
dospeti na svetlo.
Nae uporno obraanje fenomenolokoj filozofiji
upravo ovde nalazi svoje istinsko opravdanje; nije re o
vaskrsavanju onog to je prolo, ve o nastojanju da se uz
pomo prolog probudi jo neiskazano budue. Upravo
fenomenoloka filozofija to omoguuje. Nije naodmet
podsetiti da je ve "otpisana" Huserlova fenomenologija
nakon Drugog svetskog rata (kad su filozofija egzistencije i i
egzistencijalizam poeli da gube svoj sjaj) sa objavljivanjem
spisa Krisis (1954), opet postala aktuelna i koliko predmet
toliko i podsticaj novih istraivanja. Radikalnost njenog
naina postavljanja problema i dalje ostaje tema dana;
njena metoda istrajnog vraanja izvorima oliena u
stavljanju u zagrade svega naknadno dobijenog samo je
nain da se dospe do tla koje je garant egzistentnosti ak i
onoga to prvi fenomenolozi nisu imali u obzorju.
Ve prvih decenija XX stolea bee vidno nastojanje
fenomenologa da estetika ne bude redukovana ni na
istraivanja usmerena samo na ono subjektivno (na
stvaralake doivljaje i delatnosti iz kojih nastaju
umetnmika dela, ili na primalake doivljaje koji se svode
na sticanje utisaka i uivanje u delima), niti iskljuivo na
ono objektivno (na predmete, odnosno, umetnika dela).
**
S neprestanim proirivanjem obima pojma
umetnikog dela, a to je za posledicu imalo permanentnu
potrebu za redefinicijom i pojma umetnosti, i sama estetika
kao filozofska disciplina nala se u nezavidnoj situaciji:
jednako je ugroen kako njen smisao tako i smisao
umetnosti i egzistentnost umetnikog dela; nakon prolaznog
"postmodernog" verovanja da sutine nema, budimo se iz
"dogmatskog dremea": sutina se sree tamo gde je
najmanje oekujemo - u nainu konstituisanja prostora
umetnikog dela. Uenje o nesupstancijalnosti poinje
www.uzelac.eu
477
Milan Uzelac
Estetika
478
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
479
Milan Uzelac
Estetika
VANIJA LITERATURA
Adorno, T.: Filozofija nove muzike, Nolit, Beograd 1968.
Adorno, T.; Negativna dijalektika, BIGZ, Beograd 1979.
Adorno, T.: Estetika teorija, Nolit, Beograd 1980.
Adorno, T.: Zur Metakritik der Erkenntnistheorie, Suhrkamp,
Frankfurt/M. 1981.
Adorno, T.: Minima moralia, V. Maslea, Sarajevo 1987.
Adorno, T.: Paralipomena i Rani uvod u Estetiku teoriju, u zborniku:
Estetika teorija danas, V. Maslea, Sarajevo 1990.
Asunto, R.: Teorije o lepom u srednjem veku, SKZ, Beograd 1975.
Axelos, K.: Planetarno. Svetska povest tehnike. U knjizi: Uvod u budue
miljenje. Planetarno, Stvarnost, Zagreb 1972.
Baumgarten, A.G.: Philosophische Betrachtungen ber einige
Bedingungen des Gedichtes, F. Meiner, Hamburg 1983.
Bergson, A.: O smehu. Esej o znaenju smenoga, S.B. Cvijanovi,
Beograd 1920.
Biemel, W.: Filozofijske analize moderne umjetnosti, Centar drutvenih
djelatnosti, Zagreb 1980.
Biemel, W.: Gesammelte Schriften I-II, frooman-holzboog, Stuttgart-Bad
Cannstatt 1996.
Boehm, G.: Smisao slike i ulni organi, Muzej savremene umetnosti,
Beograd 1987, str. 1-19.
Bubner, R.: ber einige Bedingungen gegenwrtigen sthetik, Neue Hefte
fuer Philosophie (5), 1973,
Bubner, R.: Moe li teorija postati estetika? U zborniku: Estetika teorija
danas, V. Maslea, Sarajevo 1990, str. 226-254.
Buerger, P.: Propast modernog doba, "Marksizam u svetu", Beograd
1986/10-11.
Croce, B.: Estetika, Globus, Zagreb 1991.
Dalhaus, K.: Estetika muzike, KZNS, Novi Sad 1992.
Damnjanovi, M.: Sutina i povest, Univerzitet umetnosti u Beogradu,
Beograd 1976.
Damnjanovi, M.: Estetika i stvaralatvo, V. Maslea, Sarajevo 1988.
Derrida, J.: Apokalypse, Passagen, Graz/Wien 1985.
Derida, .: Struktura, znak i igra u diskursu humanistikih nauka,. U
zborniku: Strukturalistika kontroverza, Prosveta, Beograd
1988, str. 289-317.
Difren, M.: Estetika i filozofija, Trei program, Beograd 1971/8, str. 153197.
Dorfles, .: Pohvala disharmoniji, Svetovi, Novi Sad 1991.
www.uzelac.eu
480
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
481
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
482
Estetika
Milan Uzelac
www.uzelac.eu
483
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
484
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
485
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
486
Estetika
Milan Uzelac
CIP
,
111.852 (075.8)
,
Estetika/Milan Uzelac, - Novi Sad : Akademija umetnosti 1999
(Novi Sad : S print). 345 str. ; - (Edicija Univerzitetski uddenik ; br.
96)
300. : . 339-345.
ISBN 6-499-0049-6
a)
COBISS.SR-ID 143904519
www.uzelac.eu
487