Urednik IVAN KUNCA

Likovna oprema IVAN BALAEVI

HAROLD ROBBINS
NIKADA ME NE OSTAVLJAJ
S engleskoga prevela MAJA ZANINOVI
OTOKAR KEROVANI OPATIJA
Naslov izvornika
Harold Robbins
NEVER LEAVE ME
Copyright 1954 by Harold Robbins
Kraj kao poetak
Bilo je tono pola tri kad sam se vratio u ured nakon ruka. Moja sekretarica podigne glavu kad sam uao.
- Je li odvjetnik poslao one ugovore? - pitao sam.
Ona kimne.
- Stavila sam ti ih na stol, Brade.
Uao sam u svoju sobu, sjeo za stol i uzeo ugovore. Prelistao sam ih. Ove gusto istipkane stranice, naikane
onim aavim pravnikim izrazima kao to su shodno tome i s obzirom na, bile su prava stvar. Veliki posao.
Gomila para. Osjetio sam kako me proima duboki osjeaj zadovoljstva kad sam ih poeo itati. Ovo je bilo
bolje od ae konjaka nakon dobre veere.
Zujalo se oglasi i ja podignem slualicu, jo uvijek itajui ugovor.
- Paul Remey, iz Washingtona, na drugoj liniji -proape mi u uho glas moje sekretarice.
- U redu - rekoh, pritiskajui tipku. Zadovoljstvo koje sam osjeao, odzvanjalo mi je u glasu. - Pa-ule - rekoh u
slualicu - imam ugovor u rukama ...
- Brade! Glas mu je bio otar i u tonu kojim me je prekinuo osjetio sam neto zbog ega mi je srce iznenada
zalupalo od straha.
- Da, Paule?
I
Njegove su mi rijei prile mozak.
- Elaine je izvrila samoubojstvo!
- Ne! Paule! - Ugovor mi je ispao iz ruke i stra-"* nie su se rasule preko stola i po podu. Nekakav elini okov
stezao mi se oko prsa. Dvaput sam pokuao govoriti i oba puta sam nijemo hvatao zrak.
Mlitavo sam se sruio na naslon stolice. Soba se poela vrtjeti oko mene u nekakvoj maglici. Zatvorio sam oi.
Elaine, nijemo sam kriknuo, Elaine, Elaine, Elaine.
Krajnjim naporom volje primorao sam se da progovorim. Glas mi je zvuao napuklo i uope ga nisam mogao
prepoznati.
- Kako, Paule? Kada?
- Prole noi - ree on. - Pilule za spavanje. Duboko sam udahnuo. Polako mi se vraala
sposobnost kontrole nad samim sobom.
- Zato, Paule? - prisilio sam se da upitam, iako sam znao odgovor. - Je li ostavila nekakvo pismo?
- Ne. Nita. Nitko ne zna zato.
S usnica mi se otkinuo tihi uzdah olakanja. Mala je poteno igrala sve dokraja. Moj je glas sada postao neto
jai.
- To je straan ok, Paule.
- Za sve nas, Brade - ree on. - I to ba kad je izgledalo da se ponovo vratila u ivot. Edith mi je prije samo
nekoliko tjedana rekla kako Elaine sada izgleda sretna, otkako si joj ti poeo pomagati oko kampanje za
oboljele od djeje paralize. Rekla mi je kako joj se ini da je Elaine opet pronala samu sebe, osjetivi da moe
uiniti neto korisno za druge.
- Da, znam - rekao sam umorno. - Znam.
- Zato sam te i nazvao, Brade - nastavi on. - Ti si joj stvarno bio drag. Mislila je da si sjajan. Stalno je govorila
Edith kako si divan prema njoj.
Svaka njegova rije sjekla me je poput noa. Moram ga prekinuti ili e meto ubiti.
- I ja sam za nju mislio da je divna, Paule.
- Svi su to o njoj mislili, Brade - ree on. - Svi smo se udili odakle joj hrabrosti, odakle joj snage da izdri sve
te strane stvari koje je morala preivjeti. Sad to vie nikad neemo saznati.
Zatvorio sam oi. Oni to nikad nee znati, ali ja znam. Ja toliko toga znam. Previe.
- Kad je sprovod? - uo sam sebe kako automatski postavljam uobiajeno pitanje.
- Prekosutra - odgovori Paul. - Zatim mi ree ime crkve. - U jedanaest sati - nadoda. - Pokopat emo je uz
njezina mua i djecu.
- Doi u - rekoh. - Vidjet emo se tamo. U meuvremenu, ako moda ja mogu neto...
- Nema potrebe, Brade, sve je sreeno ~ prekine me on. - Sad vie nitko od nas ne moe za nju nita uiniti.

Spustio sam slualicu. U glavi su mi jo uvijek odjekivale njegove rijei. Ostao sam sjediti nepomino u stolici,
zurei u papire rasute po stolu i podu. Automatski sam se sagnuo da ih pokupim i tada, odjednom, potekle su mi
suze.
uo sam kako se vrata otvaraju, ali nisam podigao glavu. Mickev je stajala ispred mene. Osjetio sam njezinu
ruku na ramenu.
- ao mi je, Brade - rekla je. Uspravio sam se i pogledao je. -Ti zna?
Ona kimne.
- Rekao mi je prije nego to sam tebe pozvala - tiho je rekla. - Strano. - Ispruila je ruku. U njoj je drala au s
piem.
Uzeo sam au i prinio je ustima dok je ona skupljala preostale papire s poda. Kad ih je sve pokupila, u ai vie
nije bilo ni kapi. Upitno me je pogledala.
Prisilio sam se da razvuem lice u grimasu koja je trebala znaiti osmijeh.
- Ne brini za mene - rekoh. - Ostavi ugovore ovdje. Kasnije u ih pogledati.
Ona ih uredno sloi i poe prema vratima, a ja
dobacim za njom.
- Neko vrijeme ne elim nf s kim razgovarati i nikoga ne elim vidjeti, Mickev. Reci im da sam odsutan.
Ona kimne i tiho zatvori vrata za sobom. Priao
sam prozoru.
Nebo je bilo vedro, imalo je onu zimsku, hladnu blijedoplavu boju, a sivobijele zgrade sredita grada turobno su
se dizale prema njemu. est tisua kvadratnih metara zemljita znailo je sto pedeset dvije tisue kvadratnih
metara poslovnog prostora na Aveniji Madison i nove graevine posvud oko mene bile su nalik na mravinjake.
To je bio zahuktali poslovni svijet, a taj je svijet bio dio mene.
Otkako sam znao za sebe, elio sam biti ovdje, biti dio svega ovoga. Sad sam napokon shvatio to to vrijedi.
Nita. Apsolutno nita. Jedna jedina od ovih siunih spodoba tamo dolje na ulici vrijedi vie negoli cijeli ovaj
grad.
Bila je mrtva, ali ja to nisam mogao vjerovati. inilo mi se da je tako malo vremena prolo otkako sam
posljednji put osjetio njezine tople usne na mojima, njezin dah u mojim ustima, otkako sam posljednji put uo
njezin glas.
Elaine. Glasno sam izgovorio njezino ime. Ranije je to ime bilo njean, dragi zvuk, a sada mi se zabadalo u srce
poput bodea. Zato si to uinila, Elaine?
Zujalo se oglasi i ja odem do pisaeg stola i srdito podignem slualicu.
- Zar ti nisam rekao da me ni s kim ne spaja? - viknuo sam razdraeno.
- Ovdje je tvoj otac, Brade -- tiho ree Mickev.
- U redu - promrmljao sam i okrenuo se prema vratima.
10
Uao je u sobu nekako nespretno. Tata je uvijek djelovao nespretno kad bi hodao. Jedino je za volanom
automobila djelovao skladno i sigurno. Njegove tamne oi ispitivaki su se zagledale u moje lice.
- uo si? upitao je. Kimnuo sam.
- Paul me je nazvao.
- Ja sam uo preko radija, u kolima. Odmah
sam doao ovamo.
- Hvala. - Otiao sam do ormaria s piem. -Ne treba se brinuti za mene, bit e sve u redu. - Natoio sam pie u
dvije ae i jednu pruio njemu.
Ja sam odmah iskapio pie, ali on je au samo
drao u ruci.
- to e uiniti? - pitao je. Odmahnuo sam glavom.
- Ne znam. Dok sam razgovarao s Paulom, mislio sam da u otii na sprovod, ali sad nisam siguran da li bih to
mogao. Ne znam da li bih imao snage da se suoim s njezinim mrtvim tijelom.
Njegove su me oi jo uvijek pozorno prouavale.
- Zato?
Zurio sam u njega nekoliko sekundi, a onda
sam prasnuo.
- Zato? Ti to zna isto tako dobro kao i ja. Zato to sam je ubio! Da sam uperio pitolj i pucao u nju, ne bi bilo
nikakve razlike! - Spustio sam se na stolicu pokraj ormaria s piem i pokrio lice rukama.
On sjedne nasuprot meni.
- Kako to zna? - upitao je.
Oi su me pekle kad sam ga pogledao.
- Znam, jer sam s njom spavao i lagao joj, davao joj obeanja za koja sam znao da ih neu odrati, a ona mi je
vjerovala i voljela me, imala je u mene povjerenja i mislila je da je nikad neu ostaviti. A kad sam je ostavio, za
nju vie nije postojalo nita na ovome svijetu jer sam ja bio cijeli njezin svijet.

11
On polako otpije gutljaj pia i zagleda se u mene. Napokon ree:
- Ti zaista u to vjeruje? utke sam kimnuo glavom. Trenutak je razmiljao.
- Ako je tako, onda mora otii tamo i zamoliti je za oprotenje, inae nikad vie nee imati mira.
- Ali kako mogu, tata? - kriknuo sam. On ustane.
- Moe - rekao je vrstim glasom. - Zato to si moj sin, Bernarde. Ti si naslijedio mnoge moje slabosti i sve
moje mane, ali nisi kukavica. Ma koliko to bilo teko, mora otii i vratiti mir svojoj dui.
Vrata se zatvore za njim. Ponovo sam bio sam. Pogledao sam prema prozoru. Rani zimski sumrak ve je sivilom
obojio danje svjetlo. Nije bilo tako davno kad sam jednog slinog zimskog dana prvi put susreo Elaine.
Negdje, u vremenu izmeu tog dana i ovog da
nanjeg, moda u nai odgovor.
!
12
1.
Promatrao sam je u kutu zrcala dok sam se bri-jao. Vrata kupaonice bila su otvorena, tako da sam je mogao
vidjeti kako sjedi u krevetu. Duga, crvenka-stosmea kosa padala joj je na krhka bijela ramena to su izvirivala
iz spavaice. Dobro se dri, ponosno sam pomislio. Gledajui je, nitko ne bi mogao pomisliti da emo nas dvoje
za tri tjedna slaviti dvadesetogodinjicu braka.
Dvadeset godina. Dvoje djece, sin od devetnaest i ki od esnaest godina, a ona jo uvijek i sama izgleda kao
djevojica. Oduvijek je bila vitka, sitne grae i jo uvijek je nosila isti konfekcijski broj dvanaest koji je nosila
one godine kad smo se uzeli. Njezine sive oi bile su jednako krupne, bistre i sjajne kao tada i usne su joj bile
jednako pune i mekane. ak i bez minke njezine su usne izgledale raskono. Bile su svjee, tople i zamamne, a
brada joj je bila zaobljena, ali vrsta.
Gledao sam je kako ustaje iz kreveta i oblai laganu kunu haljinu. Tijelo joj je bilo isto kao kad sam je upoznao,
vrsto, mlado i uzbudljivo. Motrio sam je dok nije izila izvan dohvata zrcala, a zatim sam se koncentrirao na
brijanje. Protrljao sam rukom
bradu.
Jo uvijek je bila otra. Oduvijek je bilo tako. Redovito sam se morao dvaput brijati ako sam elio
13
da mi koa na dodir bude glatka. Dohvatio sam etkicu i ponovno poeo sapunati lice. Odjednom sam shvatio da
pjevuckam ispod glasa.
Iznenaeno sam zurio u svoj odraz u ogledalu. Nije moj obiaj pjevuiti dok se brijem. Obino sam prilino
mrzovoljan jer mi je brijanje jedna od najmrih stvari na svijetu. Kad bih mogao, najradije bih pustio da mi
izraste duga crna brada.
Marge se uvijek smijala kad bih se ja jadao zbog brijanja.
- Zato ne ide kopati kanale? - rekla bi. - Fiziki ionako izgleda kao stvoren za manuelnog radnika.
A imam i takvo lice. Na vlastitom primjeru nauio sam da nikad ne moe po fizikom izgledu ocijeniti ime se
netko bavi. Moje je lice jedno od onih irokih, grubih lica koja ovjek obino povezuje s ljudima koji rade na
otvorenom i zarauju kruh u znoju vlastitih miica, a ja se uope nisam mogao sjetiti kad sam posljednji put
radio neto slino tome. ak me nisu mogli natjerati da pomognem u ureivanju vrta oko kue.
Opet sam se poeo brijati, pjevuei ispod glasa. Bio sam sretan: zato da se tome odupirem? Uvijek je udesno
kad se ovjek ujutro probudi s osjeajem sree, a pogotovu kad mu se to dogodi nakon dvadeset godina braka.
Ispljuskao sam lice mirisnom vodicom, isprao britvu i poeljao se. Imao sam sreu s kosom. Jo uvijek je bila
bujna, iako se u posljednjih pet godina proarala sjedinama.
Kad sam uao u spavau sobu, Marge vie nije bila tamo, ali je na krevetu bilo briljivo poredano isto rublje,
arape, koulja, kravata i odijelo. Nasmijeio sam se. Marge nita nije preputala riziku. Znala je da se ne moe
pouzdati u moj ukus. Bio sam sklon kriavim kombinacijama, a ona je tvrdila da se to ni14
kako ne slae s poslom koji obavljam. Moram izgledati dostojanstveno, govorila je.
Nije oduvijek bilo tako. Tek posljednjih osam ili devet godina. Prije toga mogao sam na sebe navui pokrivalo za
konja i ona se ne bi bunila. Ali sad vie nisam bio obian reklamni agent. Sad sam bio savjetnik za uspostavljanje
odnosa s javnou.
Nova boja na starim kolima, ali za mene je to jo uvijek bio isti posao: reklama. Samo to sam sad vie
zaraivao. Trideset tisua godinje umjesto tri, i ured u jednoj od novih zgrada na Aveniji Madison umjesto stola
u sobici veliine telefonske kabine.
Ipak, kad sam se pogledao u zrcalo nakon to sam se obukao, morao sam priznati da Marge ima pravo. Stari je
momak izgledao solidno. Odjea je doprinosila mom izgledu. Ublaavala je grube crte moga lica i davala mi
izgled pouzdane linosti na koju se ovjek moe osloniti.
Kad sam siao, Marge je ve sjedila za stolom i itala neko pismo. Priao sam joj i poljubio je u obraz. -

- Jutro, maco - rekoh.

- Jutro, Brade - ree ona, ne skidajui pogleda s pisma.
Provirio sam preko njezina ramena. Prepoznao sam rukopis.
- Brad? - upitah. To je znailo Brad Rovvan mlai. On je sad bio na prvoj godini u koledu i dovoljno je dugo
izbivao od kue da njegova pisma ponu stizati jednom tjedno umjesto svaki dan.
Ona kimne.
Obiao sam oko stola i sjeo na svoje mjesto.
- to pie? - upitah, prinosei ustima au sa sokom od narane.
Njezine me sive oi pogledaju preko pisma.
- Poloio je ispite s prosjekom ocjena osamdeset. Kae da mu je jedino matematika zadala neto muke.
15
Nasmijeio sam se.
- To me ne udi. I meni bi matematika bila problem da sam iao na koled. - Ispio sam dokraja sok od narane
upravo kad mi je Sally, naa kuna pomonica, donijela slaninu s jajima.
Postoje dvije stvari koje osobito volim. Jaja za doruak i jutarnje tuiranje. I jedno i drugo za mene jo uvijek
predstavlja luksuz koji nisam sebi mogao priutiti kad sam bio mali. Moj je stari bio taksist u New Yorku i jo
uvijek radi taj posao, iako je navrio ezdeset etiri godine. Nikad nismo imali dovoljno novca. Sad kad bih mu
mogao pomoi, dopustio mi je jedino da mu kupim njegov vlastiti taksi. Moj je otac u mnogo emu bio
osobenjak. Nije se htio preseliti k nama nakon mamine smrti. Ne bih se dobro osjeao daleko od Tree avenije.
Nedostajalo bi mi tandrkanje nadzemne eljeznice pod prodorima, rekao je.
Ali ja sam slutio da se ne radi samo o tome. Nije se htio udaljiti od mame. U tom dugakom stanu na Treoj
aveniji, pokraj nadvonjaka podzemne eljeznice, jo uvijek je sve podsjealo na nju. Znao sam kako se stari
osjea i nisam ga vie pokuavao nagovoriti da promijeni odluku.
- to jo pie taj balavac? - upitah. Ja sam nekako mislio da studenti uvijek, u svakom pismu trae lovu i potajno
sam bio razoaran to Brad nikad ne trai nita vie od onog to smo mu redovno slali.
Ponovno me pogledala, ^li su joj oi sada bile zamagljene od brige. Tapkala je prstom po pismu dok mi je
odgovarala.
- Tu, na samom kraju pisma kae da se pokuava osloboditi nekakve prehlade koju je zaradio nakon ispita i koja
traje ve vie od tjedan dana, ali nikako da prestane kaljati. - Glas joj je zabrinuto zvuao.
Nasmijeio sam se.
- Sve e biti u redu - umirivao sam je. - Napii mu da ode doktoru.
16
- Zna da me nee posluati, Brade - odvrati ona. - Dobro zna kakav je on.
- Naravno da znam - odgovorio sam izmeu dva zalogaja. - Sva su djeca takva. Ali prehlada nije nita opasno.
To e proi i bez doktora. On je snaan momak.
Upravo tada, u na kutak za doruak ue Jean-nie. Kao i obino, urilo joj se.
- Jesi li zavrio s dorukom, tata? - upita. Pogledao sam je, smjekajui se. Jeannie je bila
moja ljubimica. Naa bebica. Izgledala je isto kao njezina majka, samo to je ona, za razliku od mame, bila
razmaena.
- Gdje gori? - upitah. - Moram jo popiti kavu.
- Ali, tata, zakasnit u u kolu!.- pobuni se ona. Raznjeeno sam je gledao. Djevojica je razmaena kao sam
vrag i sve je to mojih ruku djelo.
- Autobusi voze cijelo jutro - rekoh. - Nisi morala mene ekati.
Ona mi poloi ruku na miicu i poljubi me u obraz. Ima neeg u poljupcu koji esnaestogodinja djevojica daje
svome ocu. Nita na svijetu nije toliko neodoljivo.
- Ali, tatice - ree - ti zna koliko se ja volim voziti s tobom do kole.
Nasmijeio sam se, iako sam znao da me obmanjuje. Nisam si mogao pomoi. Uivao sam u tome.
- Voli ii sa mnom zato to te ja putam da vozi - peckao sam je.
- Nemoj zaboraviti, tatice, da mi se jako svia tvoj novi kabriolet - zadirkivala me nasmijanih smeih oiju.
Pogledao sam preko stola u Marge. Ona nas je promatrala s blagim osmijehom na usnama. Dobro je znala tko e
nakraju pobijediti u toj igri.
- to da radim s ovom mrkavicom? - rekoh, izigravajui bespomonost.
17
Marge se jo uvijek smijeila kad mi je odgovorila:
- Sad je prekasno za ono to si odavna trebao napraviti - nasmijala se. - Nema ti druge, morat e joj uiniti po
volji.
Iskapio sam alicu kave u jednom gutljaju i
ustao.
- O.K. rekao sam.
Jean mi se sretno nasmijei.

- Ja u ti donijeti eir i kaput. - uo sam je kako tri u predsoblje.

- Hoe li se veeras ranije vratiti kui, Brade?
Okrenuo sam se.
- To ti sad ne mogu rei, Marge - odgovorih. -Moda se zadrim s Chrisom zbog onog posla za Institut za elik,
ali obeajem da u nastojati da to navrijeme zavrimo.
Ona ustane i poe oko stola prema meni. Kad mi je prila, nagnem se i poljubim je u lice. Bilo je glatko i meko.
Ona mi okrene usne i ja ih poljubim. Jo uvijek sam uivao u njezinim poljupcima.
- Nemojte se previe zamarati, gospodine -ree ona i umiljato mi se nasmijei.
- Neu, gospoo - odgovorih. Ispred kue odjekne nestrpljivi zvuk automobilske trube. Jean je ve
izvezla auto iz garae. Okrenuh se i pooh prema vratima. Odjednom se zaustavih i jo jednom pogledah Marge.
Stajala je ispred stola i smijeei se gledala za
mnom.
Gledao sam je nekoliko sekundi, a onda se i ja
nasmijeih/
- Znate, gospoo - dobacim joj preko ramena -da sam dvadeset godina mlai, oenio bih se vama.
2.
Listopad je zamirao svud oko mene dok sam silazio niz prilazni put prema automobilu. Gotovo me uhvatila tuga
kad sam vidio da je na zalazu. To je moj najdrai mjesec u godini. Neki ljudi vole zelenilo, ali meni su najdrae
crvene, smee i zlatne boje rane jeseni. Te boje nekako posebno djeluju na mene. Ispunjavaju me osjeajem
bogatstva, topline i ivota.
Zastao sam pokraj automobila i zagledao se u Jeannie. Smijeila mi se.
- Zato si spustila krov? - upitao sam je, uzimajui kaput sa sjedita pokraj nje i uvlaei se u njega.
Ma daj, tata odmah se pobunila. - Zato si kupio kabriolet ako se kani voziti s podignutim krovom?
Ali, duo - rekao sam, sjedajui na sjedalo suvozaa - jesen je, ljeto je odavna prolo.
Ona ubaci polugu mjenjaa u brzinu i spusti se prema cesti prije nego to mi je odgovorila. Ton kojim je govorila
bio je trijezan i sadravao je notu strpljivosti koju mladi pokazuju prema starcima.
- Nemoj se ponaati kao kakvo staro gunalo, tata - rekla mi je bez pardona.
Zamalo se nisam nasmijeio na to. Pogledao sam je. Vozila je, koncentrirajui se na nain koji je za nju bio
karakteristian. Vidio sam vrak njezina ruiastog jezika kako joj viri izmeu usana dok je skre19
18
tala s prilaznog puta na ulicu. Svaki put kad je izvodila taj manevar, pomagala se jezikom.
Osjetio sam kako se brzina poela poveavati kad je pritisnula papuicu za gas. Pogledao sam na brzinomjer. Jo
nismo proli ni jedan blok, a ve smo dosegli brzinu od ezdeset kilometara na sat i kazaljka se pomicala prema
sedamdeset.
- Olabavi malo nogu, duo - upozorio sam je.
Ona na trenutak skrene pogled sa ceste i pogleda me. Taj mi je pogled rekao vie nego to bi mi se ona usudila
rei. Doista sam se poeo osjeati starim. Pokorno sam uutio i zagledao se u cestu ispred nas.
Nakon nekoliko sekundi poeo sam se bolje osjeati. Bila je u pravu. Kakve koristi od kabrioleta ako ga ne vozi
sa sputenim krovom? Ima neeg uzbudljivog u vonji seoskom cestom u otvorenom automobilu, kroz prirodu
obojenu arkim bojama rane jeseni.
Njezin me glas trgnuo iz razmiljanja.
- to e kupiti mami za godinjicu, tata?
Pogledao sam je. Oi su joj jo uvijek bile uperene na cestu. Oklijevao sam malo s odgovorom. Uope jo nisam
razmiljao o tome.
- Ne znam - priznao sam.
Ona me okrzne kratkim pogledom.
- Zar ti se ne ini da bi bilo vrijeme da se odlui? - ree mi onim praktinim tonom kojim ene govore o
poklonima. - Ima jo manje od etiri tjedna vremena.
- Da - promumljao sam. - Morat u neto smisliti. - Odjednom mi je sinula ideja. - Moda ti zna to bi ona
eljela?
Jean odmahne glavom.
- A-a, nemoj mene pitati. To je tvoj problem. Samo sam neto mislila o tome.
20
- to te je navelo da o tome misli? - upitao sam, odjednom obuzet znatieljom kakve se misli vrte u toj lijepoj
glavici.
Ona zaustavi automobil ispred semafora i pogleda me.
- Nikakav naroiti razlog - nasmijeila se. -Samo sam se pitala da li e se i ove godine pojaviti sa cvijeem koje
si kupio na povratku kui.

Osjetio sam kako crvenim. Nisam bio svjestan da njezine mlade oi toliko toga zapaaju.
- Kad nikad zapravo ne znam to bih joj kupio. Jo uvijek me je ozbiljno promatrala.
- Ti zaista nema ba nimalo mate, zar ne, tata? - upitala je.
Zbunio sam se.
- ekaj malo, Jeannie - rekoh. - Ja sam zaposlen ovjek, ne mogu na sve misliti. Osim toga, tvoja majka ima sve
to joj je potrebno. to bih joj jo mogao kupiti?
Jean ponovno ubaci mjenja u brzinu i krene.
- Naravno, tata - ree suho. - Mama ima sve to joj je potrebno. Novi hladnjak, novi tednjak, stroj za pranje
rublja. - Ponovo mi je dobacila kratki pogled. - Nikad nisi pomislio da bi joj mogao kupiti neto to bi bilo samo
za nju? Neto to ne bi bilo tako korisno, ali to bi nju razveselilo?
Poeo sam se bijedno osjeati. Ona je oigledno imala neto na umu.
- Kao, na primjer, to?
- Kao na primjer, kaput od nerca - hitro odgovori ona, gledajui ravno pred sebe.
Zurio sam u nju nekoliko sekundi.
- Zar bi ona to eljela? - upitah, gotovo s nevje-ricom. - Uvijek mi je govorila kako joj do toga nije stalo.
- Ti si takav tupavko, tatice. Koja ena ne eli kaput od nerca, bez obzira da li to kae ili ne? - Smi21
T
jala mi se. - Zaista ne shvaam to je mama u tebi nala. Ti nisi ba nimalo romantian.
Protiv svoje volje, morao sam se nasmijeiti. Htio sam je zapitati da li jo uvijek misli da ju je donijela roda, ali
tako se jednostavno ne moe razgovarati sa esnaestogodinjakinjama koje su uvjerene kako sve znaju pa makar
to bila i vaa roena ki. Ozbiljno sam je upitao:
- Ti zaista misli da bih joj trebao kupiti kaput od nerca?
Ona kimne, zaustavljajui automobil ispred kole.
- Onda u tako i uiniti - rekoh.
- Zapravo, ti nisi tako lo, tatice - ree ona, na-slonivi se na vrata kad ih je zatvorila.
Ja se prebacim na vozako sjedalo i prislonim svoje lice uz njezino.
- Hvala - ozbiljno sam rekao. Ovla me poljubila.
- Ajde, bog, tata.
Stigao sam u ured oko jedanaest. Osjeao sam se prilino zadovoljan sobom. Don mi je obeao da e napraviti
neto doista posebno. Imao je njezine mjere jo od prolog ljeta kad je kod njega naruila perzijaner. Bio sam
siguran da e odrati obeanje. Uostalom, imao sam puno pravo oekivati od njega da se potrudi. est tisua
petsto zelembaa ba ne pada sa stabla.
Mickev me pogleda kad sam uao.
- Gdje si dosad, efe? - upita, preuzimajui od mene eir i kaput. - Paul Remey te cijelo jutro naziva iz
Washingtona.
- Bio sam u kupovini - odgovorio sam. Uao sam u svoju sobu. Dola je za mnom. Okrenuo sam se. - to hoe?
22
- Nije mi rekao - odgovori ona. - Samo je rekao da eli s tobom razgovarati im se pojavi.
- Onda ga odmah nazovi - rekao sam joj, sjedajui za stol.
Mickev izie i zatvori vrata za sobom, a ja sam se pitao to to Paul hoe. Nadao sam se da je s njim sve u redu.
Premda, kod tih politikih poslova, nikad se ne zna, bez obzira koliko je ovjek sposoban, ak i kad je netko
specijalni pomonik predsjednika, kao to je to bio Paul.
Zaista mi je bio drag taj momak. Da nije bilo njega, ja ne bih bio ovdje gdje sam danas. Na neki nain, on je
odgovoran za to to se bavim ovim poslom.
Nakon to su me svi rodovi vojske s entuzijazmom odbili, napokon sam zavrio u propagandnom odjelu Uprave
za ratnu proizvodnju. Tamo sam susreo Paula. On je bio ef sekcije zaduene za organizaciju kampanje za
skupljanje metalnog otpada i mene sii dodijelili njegovom uredu,
Bila je to jedna od onih neobjanjivih simpatija na prvi pogled. Dva se momka upoznaju i odmah postanu
prijatelji. Paul je bio vrlo uspjean poslovan ovjek na Zapadnoj obali i prodao je kompaniju kako bi mogao doi
u Washington i raditi za plau od jednog dolara godinje. Ja sam radio kao reklamni agent za jednu filmsku
kompaniju i doao sam u Washington jer sam uo da vojska nudi zanimljive poslove, a momci iz filmske
kompanije su mi upravo bili uruili otkaz.
Paul je sjajno obavljao svoj posao i mislio je da i ja dobro radim. Kad je rat zavrio, pozvao me u svoj ured.
- to namjerava sada raditi, Brade? - upitao me je.
Sjeam se da sam slegnuo ramenima. -Trait u posao, pretpostavljam - odgovorio sam.
23
u
- Jesi li pomiljao na to da samostalno otpo-ne posao? - upitao me.
Ponovo sam slegnuo ramenima.

- To je skupi pothvat - rekao sam. - Ne mogu si to priutiti. Nemam love.

- Nisam tako mislio - ree on. - Mislio sam na slubu za odnose s javnou. Sluajno poznajem nekoliko
poslovnih ljudi koji bi mogli biti zainteresirani za usluge koje bi im ti mogao pruiti. Za poetak ti ne bi trebalo
nita vie od jedne sobe.
Pogledao sam ga preko stola.
- To o emu pria, to je san svakog reklamnog agenta - rekao sam, sjedajui u stolicu nasuprot njemu. - Nastavi
me nagovarati. Nemoj prestati.
To je bio poetak. Taj me razgovor najprije doveo do ureda od jedne sobe, u kojoj smo zajedno sjedili ja i
Mickev, moja sekretarica, a zatim do ovog velikog ureda, s vie od dvadeset pet ljudi koji rade za mene. Paul je
imao mnogo prijatelja, a njegovi prijatelji takoer su imali mnogo prijatelja.
Zujalo na telefonu se oglasi i ja posegnem za slualicom. Mickev ree:
- Gospodin Remey je na liniji, Brade. Pritisnuo sam tipku za vanjsku liniju.
- Zdravo, Paule - rekoh. - Kako je?
uo sam Paulov topli smijeh i zatim njegovu omiljenu psovku.
- Oni se nikad nee popraviti, Brade - zavrio
je.
- Ne gubi nadu, efe - uvjeravao sam ga. - Nikad se ne zna.
On se ponovo nasmije, a zatim mu se glas uozbilji.
- Pitao sam se da li bi mi mogao uiniti jednu uslugu, Brade?
- Za tebe, sve, Paule - odgovorio sam. - Samo reci.
- Radi se o jednoj od Edithinih dobrotvornih akcija - ree on.
Edith je bila njegova ena. Draga osoba, ali joj je voingtonski vrtlog drutvenih dogaanja udario u glavu. Ve
sam joj pomogao u nekoliko njezinih projekata. To je bilo neto to sam radio zato to moram, ali nije mi bilo
krivo jer sam to radio za Paula. On je dovoljno uinio za mene.
- Naravno, Paule - odmah sam odgovorio. - Bit e mi drago da pomognem. Samo reci, o emu se radi?
- Ja ne znam mnogo o tome, Brade - odgovori on. - Edith mi je samo rekla da te svakako nazovem i da ti kaem
da e te danas popodne posjetiti gospoa Hortense E. Schuvler. Ona bi ti trebala dati sve potrebne informacije.
- O.K. - rekao sam i pribiljeio ime. - Sredit emo to.
- Jo neto, Brade - ree Paul. - Edith me je upozorila da ti kaem da bude posebno paljiv prema toj djevojci.
Kae da ta djevojka veoma cijeni kad je netko ljubazan prema njoj.
Sviao mi se nain na koji je Edith upotrebljavala rije djevojka. Edith je, naime, dobrano prela pedesetu, ali
je sve svoje prijateljice uvijek nazivala djevojkama.
- Reci Edith da nita ne brine - rekao sam. -Dobit e prvoklasan tretman.
Paul se nasmije.
- Hvala, Brade. Ti zna koliko Edith dri do tih
stvari.
- Znam - odgovorio sam. - Moe raunati na
mene.
Jo smo izmijenili nekoliko rijei i zatim sam spustio slualicu. Pogledao sam biljeku. Hortense E. Schuvler.
Sve te dame iz Washingtona imaju takva nemogua imena. A tako i izgledaju. Pritisnuo sam dugme interkoma.
24
25
Mickev ue u sobu, nosei u ruci notes i olovku.
- Hajdemo na posao - rekao sam joj. - Dosta ste jutros svi ljenarili u ovom uredu.
i
3.
Bilo je pola pet poslije podne i ja sam s Chri-som upravo poeo razraivati trokove kampanje Instituta za elik,
kad me je pozvalo zujalo interkoma. Pourio sam do svog pisaeg stola i pritisnuo tipku aparata.
- Ne mogu sad preuzeti nikakav telefonski poziv, Mickev - rekao sam razdraeno. - Upozorio sam te da me ne
smeta. Otpustio sam tipku, ne ekajui odgovor i vratio se stolu za sastanke. - Onda, da ujem tvoje
proraune, Chris.
Njegove su blijedoplave oi blistale iza irokih stakala naoala s elinim okvirima. Izgledao je gotovo sretan.
Chris je uvijek izgledao sretan kad bi poeo govoriti o novcu.
- Jednom tjedno u etiri stotine listova ree onim svojim nazalnim, preciznim glasom - to bi dolo petsto
petnaest tisua dolara. Naih petnaest posto za plasiranje tekstova u novine iznosilo bi na tu svotu sedamdeset
sedam tisua dolara. Grafiki dizajn, tekst i priprema stajat e ih tisuu dolara tjedno, odnosno pedeset dvije
tisue godinje.
- Odlino, odlino - nestrpljivo sam ga prekinuo. - Ali hoemo li mi to moi izvesti? Ne bih se htio nai u
kripcu kao s onim poslom za Masona prole godine.
26

27
On me mirno pogleda. Ja sam prole godine preuzeo posao za trideset pet tisua koji nas je u konanoj izvedbi
stajao ezdeset tisua. Chris se hladno nasmijei.
- Zato me plaa - napomene. - Da te sauvam od takvih pogreaka.
Kimnuo sam.
- Koliko e nas ovo stajati?
- etiri stotine tjedno - ree on. - Znai, ostat e nam istoga sto osam tisua.
Nasmijeio sam se.
- Bravo - rekoh, tapui ga po ramenu. - Daj da sad razmotrimo kampanju.
Chris dopusti da mu se na usnama ocrta jedva primjetan osmijeh, a onda se okrene prema ploi na zidu, na kojoj
je bila privrena prva serija propagandnih oglasa. Bilo ih je ukupno deset i svi su bili uredno prilijepljeni na
sivim kartonima.
uo sam kako su se iza nas otvorila vrata. Okrenuo sam se. Mickev je dolazila prema meni.
- Zar ti nisam rekao da nas ne smeta? - srdito sam joj predbacio.
- Gospoa Schuvler je ovdje, Brade - ree ona mirno, ne osvrui se na moj srdit ton.
Tupo sam se zagledao u nju.
- Gospoa Schuvler? Tko je, dovraga, gospoa Schuvler?
Mickev pogleda malu posjetnicu koju je drala u ruci.
- Gospoa Hortense E. Schuvler - proita i prui mi posjetnicu. - Kae da ima dogovoren sastanak s tobom.
Uzeo sam posjetnicu iz njene ruke i pogledao je. Na posjetnici je bilo samo ime, otisnuto jednostavnim slovima.
Ime mi nita nije govorilo. Vratio sam posjetnicu Mickev.
28
- Ne sjeam se nikakvog sastanka - rekoh. -Namjerno sam poslijepodne ostavio slobodno kako bih imao
dovoljno vremena da s Chrisom prijeem cijeli projekt.
Primijetio sam da me Mickev nekako udno gleda dok je uzimala posjetnicu od mene.
- to da joj kaem? upita. Slegnuo sam ramenima.
- Bilo to. Reci joj da nisam u gradu ili da sam na nekom sastanku. Samo je se nekako rijei. Hou da ovo
zavrimo. - I ve sam se ponovno okrenuo ploi.
Mickev je nastavila govoriti iza mojih lea.
- Ona kae da e shvatiti ako je ne moe primiti, s obzirom da su ti tek danas javili za njezin dolazak. Ali ona
sutra poslije podne mora ponovno biti u Washingtonu pa bi htjela znati kad bi tebi bilo zgodno da je primi.
im je spomenula Washington, to je bilo dovoljno. Sjetio sam se. To je jedna od djevojaka Edith Remey. Brzo
sam se okrenuo.
- Zato mi to odmah nisi rekla? - upitao sam. -To je ono zbog ega me je Paul jutros nazvao. Moram je primiti. Razmislio sam. - Zadri je nekoliko minuta. Ispriaj me nekako to je ostavljam da eka, a ja u te pozvati im
ovdje zavrim.
Mickev me prestane onako udno gledati i u oima joj se ukae neto kao olakanje.
- O.K, efe - odsjeno ree, okrene se na peti i izie iz sobe.
Ja se okrenem Chrisu.
- Nita, morat emo prekinuti - zlovoljno sam progunao. - Ostatak emo proi sutra ujutro.
- To ti ne ostavlja mnogo vremena da se pripremi za sastanak s Mattom Bradvjem i komisijom. Sastanak je
dogovoren za dva poslije podne - ree on.
Krenuo sam prema pisaem stolu.
29
I
- Tu sad nema pomoi, Chrise - dobacio sam mu preko ramena. - Ako zapnem, jednostavno u morati vrdati. To
mi nee biti prvi put.
Chris je stajao ispred mog pisaeg stola, s izrazom negodovanja na licu.
- Ti momci nisu naivni, Brade. Sjeo sam i pogledao ga
- Prestani paniariti, Chrise. Oni su ljudi, zar nisu? Isti kao i mi. I oni vole novac, ene, pie. Nose odijela, a ne
krila. Pridobit emo ih na isti nain kao to pridobijamo druge klijente. Svakoga moe pridobiti, im otkrije to
on zapravo hoe. A kad to otkrijemo, dobit emo posao. U tome ti je cijela tajna.
Chris je jo uvijek, negodujui, tresao glavom kad sam ja pritisnuo tipku interkoma. Nisam se mogao suspregnuti
da se kriom ne osmjehnem. Jadni stari Chris. On je jo uvijek ivio u nekom staromodnom, zastarjelom svijetu
gdje je posao bio samo posao, nita vie. Sjeam se kako je reagirao kad me je prvi put uo kako naruujem
ensku za jednog naeg klijenta. Toliko je pocrvenio da sam mislio kako e mu se boja otrti na ukrobljeni
ovratnik koulje.
- O.K, Mickev - rekao sam u interkom. - Poalji babu unutra.
uo sam kroz interkom kako je naglo udahnula.
- to si rekao, Brade? - zazvuao mi je u uhu njezin glas, pun nevjerice.

- Rekao sam, poalji babu unutra. to je tebi danas? Najednom si ogluila?

Njezin je apat zvuao gotovo kao podsmijeh.
- Nisi je jo nikad vidio?
- Ne - odbrusio sam. - I nakon ovog sastanka danas, nadam se da je neu morati ponovno vidjeti.
Mickev se sad otvoreno nasmijala.
- Kladim se da e brzo promijeniti miljenje. Ako izgubim opkladu, onda u zaista povjerovati kad mi sljedei
put kae da si se odrekao ena.
Prekinula je vezu i ja pogledam Chrisa.
- Totalno je poaavila - rekoh.
On se mrzovoljno nasmijei i krene prema vratima. Prije nego to je doao do njih, ona se ponu otvarati. Chris
brzo stane ustranu, kako bi izbjegao da ga vrata udare.
uo sam Mickev kako govori.
- Izvolite, gospoo Schuvler.
Polako sam se poeo dizati sa stolice kad je Mickev ula u sobu. Chris je zurio mimo nje prema predsoblju. Na
licu je imao izraz kakav u njega jo nikad nisam zamijetio.
A onda je ona ula u sobu i ja sam shvatio to je znaio taj izraz na Chrisovu licu. Momku ipak nisu kroz ile
tekli dolari umjesto krvi.
to se pak tie izraza na mom licu, za to bi vjerojatno vrijedilo naplaivati ulaznice, jer Mickev se smjekala od
uha do uha dok je tiho zatvarala vrata za sobom i za Chrisom. Uhvatio sam se kako klecavih koljena obilazim
oko stola da je pozdravim.
- Gospoo Schuvler rekao sam, pruajui ruku. Ja sam Brad Rowan.
Ona se nasmijei pruajui mi ruku.
- Drago mi je, gospodine Rowan - tiho je rekla. - Edith mi je toliko priala o vama. - Glas joj je zvuao poput
zvonia na veernjem povjetarcu.
Pogledao sam je. Nagledao sam se ena u ivotu. Kad sam radio za filmsku kompaniju, izlazio sam sa enama
koje su ubrajali meu najljepe na svijetu. To mi je bio posao. Nijedna me od njih nije posebno uzbuivala.
Mogao sam biti s njima, ili bez njih, bilo mi je savreno svejedno. Ali ova je bila neto posebno.
Ova je ena bila neto vrhunsko. Najskuplje akcije na burzovnoj ploi. Zlatna valuta. Velike bijele orhideje u
izlogu cvjearnice. Glazba Rodgersa i Ham-mersteina. Dokono ljetno jutro. Zelena, pitoma polja30
31
na. aa porta nakon veere. Ljubavna pjesma Billvja Eckstinea.
Kosa joj je bila crvenkastosmea, kratko oiana iznad ela, dok joj je otraga padala gotovo do ramena. Oi su
joj bile modre, gotovo ljubiaste, sa irokim, crnim zjenicama koje kao da su ovjeka privlaile da u njih zaroni.
Lice joj je bilo okruglo, ali ne sasvim, jagodice visoke, usne podatne i pune, brada etvrtasta, ali ne sasvim, nos
prast, ali jedva zamjetno, zubi bijeli i pravilni, ali ne zubarski, ve ljudski pravilni.
Duboko sam udahnuo i pokuao uvuci trbuh. Naglo sam zaalio to prolog ljeta nisam ee igrao tenis ili golf,
tako da trbui koji sam dobio u posljednjih nekoliko godina ne bi bio toliko primjetan.
- Zovite me Brad - nasmijeio sam se, privlaei joj stolicu. Molim vas, sjednite.
Ona sjedne, a ja se, jo uvijek pomalo omamljen, vratim iza svog velikog pisaeg stola, pokuavajui se
oporaviti od oka.
Pogledao sam u nju preko stola. Upravo je skidala rukavice i sad sam mogao vidjeti njezine ruke: uske, sitnih
kostiju i tankih prstiju, s blagoruiastim lakom na noktima. Na lijevoj ruci imala je prsten s velikim, bijelim
dijamantom. Nije nosila nikakav drugi prsten.
- Paul mi je javio da dolazite - nezgrapno sam poeo. - Ali nisam vas oekivao tako brzo. to mogu uiniti za
vas, gospoo Schuvler?
Ona se ponovno nasmijei. inilo se kao da je taj njezin osmijeh jedino svjetlo u sobi.
- Zovite me Elaine - ree.
- E-laine - ponovih za njom, izgovarajui ime onako kako ga je ona izgovorila.
Opet se nasmijeila.
- Ne volim ime Hortense. - U glasu joj je zazvu-ao blago povjerljiv prizvuk. - Nikad nisam majci oprostila
to me je tako nazvala.
32
Nasmijao sam se.
- Tono znam o emu govorite. Meni su moji na krtenju dali ime Bernard. Svi su me zvali Bernie.
Izvadila je cigaretu iz tanke zlatne tabakere i ja zamalo nisam slomio vrat urei se oko stola da joj prineseni
upaljenu ibicu. Duboko je povukla dim i zatim ga polako ispustila iz sebe.
Vratio sam se do svoje stolice i sjeo. Jo uvijek sam se borio sa omamljenou. Nisam mogao shvatiti to mi je.
Pogledala me je svojim krupnim oima.
- Edith mi je rekla da vas potraim jer ste vi -tiho se nasmijala - jedini ovjek na svijetu koji mi moe pomoi.

Pridruio sam se njezinu smijehu i olakao malo napetost koju sam osjeao u sebi. Poeo sam se bolje osjeati.
Vraala mi se kontrola nad samim sobom. Sad smo preli na tlo koje je meni bilo dobro poznato. Stari, dobri
publicitet. Ponovno sam je pogledao. Vjerojatno me susret s njom toliko potresao zato to sam oekivao neku
sasvim drugu osobu. Nije mi palo na pamet da bi bilo koja od Edithinih djevojaka mogla izgledati drugaije
negoli kao njezina ko- Kako? - upitah.
- Mene su imenovali predsjednicom naeg lokalnog komiteta za borbu protiv djeje paralize i mislila sam da
biste mi moda vi mogli pomoi u planiranju kampanje koja bi zaista donijela nekih rezultata. - Uputila mi je
pogled pun oekivanja.
Osjetio sam kako mi se cinizam uvlai u zglobove. Ona je ipak bila jedna od Edithinih djevojaka, bez obzira
na to kako je izgledala. Jedino do ega je njoj doista stalo, to je da se o njoj to vie pie po novinama, kako bi
svi znali koliko se ona nesebino zalae. Osjetio sam razoaranje.
Nisam zapravo znao zato, ali osjetio sam ga. Sve te dame iz visokog drutva bile su iste. Ma koliko
33
profinjeno izgledale, sve su bile gladne publiciteta, sve su eljele imati to deblji album s isjecima iz novina.
Ustao sam.
- Bit e mi drago da vam pomognem, gospoo Schuvler rekao sam odsjenim, poslovnim tonom. Ostavite
svoje ime i adresu kod moje sekretarice i redovito nas informirajte o aktivnostima vae organizacije i vas
osobno, a mi emo se pobrinuti da vaim zalaganjima pribavimo odgovarajui publicitet u javnim medijima.
Zurila je u,mene kao da je iznenaena. Oi su joj izraavale zbunjenost zbog tako naglog zavretka naeg
razgovora. Kad je progovorila, glas joj izraavao blagu nevjericu.
- Je li to sve to moete uiniti, gospodine Ro-wan?
Razdraeno sam je pogledao. Bio sam sit tih licemjernih dama u kaputima od nerca koje vano sjede po raznim
komitetima.
- Zar to nije ono to ste eljeli, gospoo Schuvler? - zlobno sam upitao. - Napokon, mi vam ne moemo dato
pismenu garanciju o tome koliko, emo prostora uspjeti ugrabiti za vas, ali trudit emo se. Zar to nije pravi cilj
zbog kojeg ste se prihvatili te dunosti?
Njezina se usta naglo stisnu. Oi su joj potam-njele i odjednom postale hladne. Tiho je ustala i ugasila cigaretu u
pepeljari pokraj stolice. Pokupila je torbicu i rukavice sa stolice, a kad se ponovno okrenula prema meni, lice joj
je bilo isto tako mrko i ledeno kao i njezine oi.
- Pogreno ste me razumjeli, gospodine Rovvan. Meni nije ni do kakvog osobnog, publiciteta. Imala sam ga vie
nego dovoljno. Jedini razlog zbog kojeg sam dola k vama bila je elja da zajedno razradimo kampanju za
sijeanj. Jedini razlog zbog kojeg sam se prihvatila tog posla bio je taj to ja dobro znam kako je strano izgubiti
nekoga zbog te uasne bolesti i
34
zato bih eljela da nijedna druga supruga ili majka ne mora proivjeti ono to sam ja proivjela. Izgovoriv-i
to, okrenula se i pola prema vratima.
Zurio sam trenutak za njom, potpuno zbunjen. A onda sam naas ugledao njezin profil, ukoen od srdbe i sjetio
sam se. Nehotice sam naglas izgovorio:
- Gospoa Davida E. Schuvlera! - Sjetio sam se cijele prie. Prokleo sam samog sebe zbog gluposti. Novine su
prole godine bile pune njezinih slika. I pria.o tome kako je izgubila supruga i dvoje djece, blizance, koji su
oboljeli od djeje paralize.
Dostigao sam je pred vratima, trenutak prije nego to ih je otvorila. Naslonio sam se na njih, spreavajui je da ih
otvori. Ona me pogleda. Vidio sam tragove srditih suza u njezinim oima.
- Gospoo Schuvler - pokajniki sam rekao. -Moete li oprostiti jednom glupom reklamnom agentu s Tree
avenije koji misli da sve zna? Uistinu me je stid.
Duboko mi se zagledala u oi i utke me je gledala, a onda je duboko uzdahnula i bez rijei se vratila do stolice.
Izvadila je tabakeru i otvorila je. Vidio sam kako joj drhte prsti dok je vadila cigaretu i stavljala je u usta. Prinio
sam joj upaljenu ibicu.
- Iskreno mi je ao - rekao sam, gledajui zla-tasti odsjaj plamena na njezinu licu. - Mislio sam da ste vi samo
jo jedna od onih ena eljnih slave.
Jo uvijek me je nepomino gledala ravno u oi, a ja sam promatrao plaviasti dim to se uvijao ko njezina lica.
Zatim nita vie nisam vidio, samo njezine oi i potpuno sam utonuo u modri vrtlog pat-ije koji se u njima krio.
Na trenutak sam osjetio elju da je uzmem u naruje i izbriem tu stranu bol iz njezinih oiju. Nitko ne bi smio
upoznati takvu patnju.
Kad je progovorila, glas joj je bio vrlo smiren i
blag:
- Ako mi doista pomogne, Brade, oprostit u ti.
35
4.

Telefon zazuji. Zvao je Chris.

- Knjigovodstvo je upravo provjerilo neto prihod od prolog mjeseca - ree.
Pogledao sam Elaine.
- Ispriaj me za trenutak - nasmijeio sam se. -Poslovi.
- Naravno - kimne ona.
- U redu, reci - rekoh u telefon.
- Zarada bez poreza, dvadeset jedna tisua; s porezom, devet - izrecitira Chris svojim bezizraajnim glasom.
- Odlino - rekoh. - itaj sad sve po redu.
- Ima vremena? - upita on, s jedva primjetnom notom sarkazma u glasu.
- Imam vremena - hladno sam odgovorio.
Chris pone itati nizove brojki prihoda, trokova, bilance. Uope nisam pratio to govori. Gledao sam u nju.
Ona je ustala i otila do ploe na kojoj su bili predloci oglasa za kampanju Instituta za elik. Sviao mi se nain
na koji se kretala, dranje tijela, nain na koji je lagano naklonila glavu prema ramenu, prouavajui crtee.
Morala je osjetiti moj pogled jer se naglo okrenula i nasmijeila mi se.
Uzvratio sam joj osmijehom i ona se vrati do
pisaeg stola i ponovo sjedne. Chris je napokon zavrio i ja spustim slualicu.
- Oprosti - rekoh.
- Nemoj se ispriavati - ree ona. - To je sasvim normalno. - Pogledala je crtee na ploi. - Ovo su prilino
neobini reklamni oglasi. Ne oglaavaju nita specifino. Samo osnovne funkcije elika.
- To smo i htjeli rekao sam. - Ti oglasi su dio specijalne kampanje koju pripremamo za Ameriki institut za
elik.
- Oh, kampanja za predstavljanje uloge Instituta u javnosti? usklikne ona.
- Zna neto o tome?
- Ve dva tjedna samo o tome sluam - ree ona. Zaueno sam je pogledao i ona objasni. - Predsjedavajui
Upravnog odbora koncerna Udruene eli-ane je moj stric, Matthevv Brady. Upravo sam dva tjedna bila kod
njih u gostima.
Tiho sam zvinuo. Matt Brady je bio posljednji od elinih magnata starog kova. Pravi gusar, od glave do pete.
Otrouman, hladan, bezobziran. Rekli su mi da je on najtvri orah koji moramo slomiti, ako mislimo dobiti
ugovor i upravo se njega Chris najvie bojao.
Elain se poela smijati.
- Ima tako smijean izraz na licu. O emu to razmilja?
Zagledao sam se na trenutak u njezine oi i zakljuio da je ovo ena kojoj ne treba lagati.
- Upravo sam razmiljao kakva to dobra vila nadzire moju sudbinu. Umalo sam te istjerao iz ureda. A Matt
Brady je tvoj stric. Mogao bih se odmah oprostiti od bilo kakve anse da dobijem taj ugovor.
- Misli da bi meni neto znailo to si zbog svog postupka prema meni izgubio ugovor? - upita ona, naglo se
uozbiljivi.
- A-a - odmahnem glavom. - Znam da ti nisi osoba koja uiva u osveti. Ali ja bih svakako tako po36
37
stupio, da sam tvoj stric. Da sam ja Matt Brady, nitko se ne bi smio usuditi da te uvrijedi.
U njezine se oi ponovno vrati vedrina.
- Onda ti ne poznaje moga strica - ree. - Kad se radi o poslu, za njega prestaju vaiti bilo kakvi osobni razlozi.
- To sam i ja uo - rekoh. uo sam i gorih stvari, ali joj to nisam rekao.
- Ali on je vrlo drag i ja ga jako volim brzo je dodala.
Nasmijeio sam se u sebi kad sam to uo. Teko je bilo zamisliti Matta Bradvja kao dragog ovjeka. Matta
Bradvja, koji je sve male eliane stjerao do zida tijekom posljednje ekonomske krize, a zatim ih, jednu po
jednu, otkupio za smijene svote. Sam bog zna koliko je ljudi unitio samo tim jednim svojim altruistikim
postupkom.
Pogledao sam u svoje biljeke.
- Pustimo sad kampanju za eliane - rekoh. -Vratimo se naem problemu. Nevolja je s ovakvim akcijama to je
ljudima dojadilo sluati tune prie i jednostavno ih vie ne ele sluati. Ali mislim da bismo to mogli prevladati,
ako ti ima dovoljno hrabrosti.
Stisnula je usnice.
- Spremna sam uiniti bilo to, ako to moe neto pomoi.
- Odlino -- rekoh. - Onda emo ti pripremiti cijeli niz novinskih, radijskih i XV intervjua. Ispriat e im svoju
vlastitu priu. Jednostavno i iskreno.
Njezine oi naglo prekrije sjenka. Nikad niani vidio na nekom licu toliko patnje. Instinktivno sam posegnuo za
njezinom rukom. Osjeao sam kako mi ta njena ruka lei mirno i nepomino meu prstima.
- Ne moramo ostati pri tome - brzo sam rekao, elei ukloniti bol iz njezinih oiju. - Postoje i drugi naini.
Dosjetit emo se neega.

38
Ona tiho povue svoju ruku iz moje i vrsto stisne obje ruke u krilu. Oi su joj poprimile vrst i odluan izraz.
- .Uinit emo tako - ree. - U pravu si. To je najbolji nain.
Bila je hrabra, uistinu hrabra. Matt Brady je mogao biti ponosan na takvu neakinju.
- Bravo - rekao sam.
Interkom se oglasi i ja pritisnem prekida. -Da?
Mickev se javi, a glas joj je zvuao metalno i bezizraajno.
- efe, ve je pola sedam; a ja veeras imam vaan spoj. Da li me jo uvijek treba ili mogu poi kui?
Pogledao sam na sat i opsovao ispod glasa. Uope nisam bio svjestan da je ve toliko kasno.
- Idi samo, Mickev - rekoh. - Ja u zatvoriti radnju.
- Hvala, efe - odvrati ona. - Moete mi ostaviti biljeke na stolu. Laku no.
Ja zatvorim prekida i okrenem se Elaine. Ona mi se nasmijei.
- Nisam te mislila tako dugo zadrati, Brade -ree.
- Ni ja tebe nisam htio tako dugo drati ovdje -rekoh.
- Ali ti e zakasniti kui na veeru, a mene nitko ne eka - odvrati ona.
- Marge se nee ljutiti - brzo sam rekao. - Ona je na to ve navikla.
Ona ode do stolice na kojoj je ostavila torbicu.
- U svakom sluaju, najbolje e biti da sad odem - ree i izvadi dugaki valjak rumenila za usne i pone
popravljati minku.
Gledao sam je.
- Ali tek smo poeli raditi - rekoh, osjeajui neku udnu nevoljkost dok sam je gledao kako se
39
sprema za odlazak. - A ti se sutra ve vrae natrag
Washington.
Ona mi dobaci kratak pogled preko zrcala.
- Doi u opet drugi tjedan. - Jo jednom je provjerila liniju rumenila na usnama i zatvorila ru. -Moemo onda
nastaviti.
- Nije dobro kad se stvari prekidaju i ponovno nastavljaju - uo sam sebe kako govorim.
Zamiljeno me je gledala.
- I to predlae? - upitala je.
Iz trenutka u trenutak, sve sam vie bio iznenaen vlastitim ponaanjem.
- Ostanimo u gradu i poimo zajedno kamo na veeru, ako ti nema nekih drugih obaveza - brzo sam rekao. Onda se nakon veere moemo vratiti ovamo i dokraja razraditi plan.
Gledala me je trenutak pravo u oi, a onda jedva primjetno odmahne glavom.
- Bolje ne - ree. - Ne bih se dobro osjeala, jer bih stalno mislila na to kako sam ti poremetila planove za
veeras. Dovoljno je to sam te ovako
dugo gnjavila.
Otiao sam do nje i pomogao joj da obue kratki krzneni kaputi.
- U redu - rekao sam, a u glasu mi se jasno ulo razoaranje. A kako bi bilo da barem svratimo nekamo na
jedno pie?
Ona se okrene i otvoreno me pogleda.
- to ti zapravo hoe, Brade?
Iznenaenje na mom licu nije bilo sasvim iskreno.
- Neu nita. Zar moram neto htjeti, ako neku
enu pozovem na pie?
Njezino je lice ostalo ozbiljno.
- Naravno, ne mora. Ali ti mi nekako ne ostavlja dojam mukarca koji redovito poziva ene na
pie.
Osjetio sam kako lagano crvenim.
40
- Ja to i ne inim.
Njezine su me oi jo uvijek pozorno prouavale
- Zato onda mene zove?
Osjeao sam se nelagodno i zbunjeno, poput kolarca koji je pozvao neku djevojicu na sastanak, a ona ga je
glatko odbila. A onda sam se dosjetio neega to mi se inilo kao dobar odgovor.
- Zato to mi je krivo to sam se onako ponio prema tebi kad si dola ovamo i htio bih ti to dokazati.
Lice joj se opusti, nije vie bila onako napeta.
- To nije potrebno, Brade - tiho je rekla. - Ve si mi dokazao da ti je ao zbog toga.
Nita nisam rekao na to.
- Laku no, Brade - rekla je i pruila mi ruku.

- I hvala ti.
Rukovao sam se s njom. Ruka joj je bila mala i lagana, a koa glatka kao svila. Pogledao sam naas dolje, u tu
ruku, i promatrao sjaj ruiastog laka na noktima. Nasmijeio sam se.
- Laku no, Elaine.
- Doi u ponovo u Nevv York u ponedjeljak pa se moemo onda ponovo sastati, ako ti to odgovara rekla je.
- Za tebe u uvijek imati vremena - rekao sam, drei je jo uvijek za ruku. Osjeao sam kako mi krv kuca u
sljepooicama.
Ona pogleda dolje, u svoju ruku i njeno je izvue iz moje. Vidio sam da joj je lice oblilo rumenilo. Okrenula se i
pola prema vratima.
- Ako dolazi ujutro - zazvao sam za njom -mogli bismo zajedno na ruak.
Zastala je i pogledala me preko ramena.
- Kamo?
Oslonio sam se rukama na stol iza mene.
- Doi po mene ovamo oko jedan.
- Dogovoreno - ree ona, jo uvijek bez smijeka.
41
Gledao sam kako se vrata zatvaraju za njom, a zatim sam obiao oko stola i sjeo. Jo uvijek sam zurio u vrata.
Njezin mi je miris jo uvijek bio u nosnicama. Duboko sam udahnuo i mirisa je nestalo. Nagnuo sam se naprijed
i dohvatio telefon da javim Marge kako u stici na veeru oko osam sati.
Cijelim putem do kue mislio sam na nju. to sam vie mislio na nju, to sam se vie ljutio na sebe. Koji mi je
vrag? Ona sasvim sigurno nije najljepa ena koju sam u ivotu vidio. Niti se moe rei da je osobito seksi.
Previe je krhka.
Dok smo veerali, ispriao sam Marge o njezinu posjetu i o tome kako se u prvi tren nisam mogao sjetiti tko je
ona.
Marge me je utke i pozorno sluala, kao i uvijek, a kad sam zavrio, tiho je uzdahnula.
- Zato sad to? - brzo sam upitao.
- Jadna ena - polako je rekla. - Jadna, nesretna ena.
Zurio sam u nju kao da je odjednom upalila svjetlo u mranoj sobi i ja sam opet mogao vidjeti. To je to. Marge je
svojim rijeima prodrla u samu sr cijele stvari. Meni Elaine Schuvler zapravo nita ne znai. Ovako se osjeam
zato jer je alim.
Odmah sam se poeo bolje osjeati, nisam vie bio uznemiren vlastitim reakcijama. To je morao biti pravi
razlog. Kad sam te veeri lijegao u krevet, ve sam sebe uspio potpuno uvjeriti u to da je u pitanju samo
saaljenje, nita vie.
Ali nisam bio u pravu i to mi je postalo jasno im je ona u ponedjeljak ula u moj ured.
42
5.
Kad sam u ponedjeljak doao u ured, ponovno sam se normalno osjeao. Sve sam bio unaprijed smislio. Otii u
s njom na ruak, bit u prema njoj uljudan i susretljiv, i na tome e se sve zavriti.
Nasmijeio sam se dok sam sjedao za stol da pregledam jutarnju potu. Zamalo nisam ispao budala. Trebalo mi
je odmah biti jasno o emu se radi. Nisam ja vie mladac koji se zaljubljuje na prvi pogled. Sa svoje etrdeset tri
godine bio sam prestar za takve gluposti.
U ivotu svakog mukarca postoji jedno razdoblje kad ena ima izuzetno znaenje i kad su seks i ljubav
sinonimi. Ali kroz tu fazu mukarci prolaze kad su mladi, a ne kad prijeu etrdesetu. Kad mukarac navri
etrdeset tri godine, njegove su misli zaokupljene drugim stvarima. Ludovanje za enama dio je sazrijevanja i, ja
sam tu fazu zamijetio kod svakog mukarca kojega sam poznavao. Kad prijee etrdesetu, seks i ljubav
zahtijevaju prevelik napor, previe emocionalno i fiziki iscrpljuju. A mukarcu je u tim godinama snaga
potrebna za druge stvari. Za posao, na primjer.
Sjeam se kako sam jednom uo kako netko kae da je posao Amerikancu nadomjestak za seks. Kako mukarac
postaje slabiji i energija mu slabi, on se ogledava za drugim podrujima, na kojima e po43
kazati svoje sposobnosti. Posao je u tome logian izlaz. Zbog toga je tolikim mukarcima posao jedina i najdraa
ljubavnica. Zbog toga su tolike supruge nesretne, to je takoer tono, ali to je normalan rizik braka. Meni se to
inilo sasvim loginim. ovjek ne raspolae neogranienom energijom, a ja sam bio dovoljno pametan da budem
svjestan vlastitih ogranienja. Osim toga, ona je neakinja Matta Bradvja i ne bi imalo nikakvog smisla da sebi
stvaram nepotrebne probleme.
Kad se pribliio jedan sat poslije podne, ja sam ve gotovo sasvim zaboravio na dogovor za ruak. Bio sam
zatrpan poslom, a moj je posao bio vrlo zahtjevna ljubavnica. Kad je interkom zazujao, nestrpljivo sam pritisnuo
tipku.
- Gospoa Schuvler je ovdje. - Nekoliko sekundi sluao sam kako mi te rijei odjekuju u uima.

Naglo sam udahnuo zrak. Uzbuenje mi je ubrzalo puls.

- Zamoli je da ue - rekao sam ustajui.
Pametan sam ja momak, nema to; sve sam lijepo unaprijed smislio. Jo prije nekoliko trenutaka nisam uope
mislio na nju, ona mi nije bila vana. Ali sad se sve okrenulo.
Shvatio sam to dok sam ekao da se vrata otvore. Nisam mogao doekati. Htio sam potrati i sam ih otvoriti. Ve
sam poeo obilaziti oko stola kad je ona ula.
Mislio sam da se to nee ponovo dogoditi. Nije se moglo opet sve ponoviti. Tako je bilo kad sam je prvi put
ugledao, ali ovaj put nee. Sad ve znam kako ona izgleda. Pripremljen sam za ono to u vidjeti. I opet su se
moje pretpostavke pokazale kao pogrene.
Nasmijeila mi se i meni se stisnulo grlo.
- Zdravo, Brade - rekla je tihim i toplim glasom.
44
Trenutak sam stajao kao ukopan, a onda sam preao preko sobe i prihvatio pruenu ruku.
- Elaine. - Njezina meka, hladna ruka pekla mi je dlan poput vatre. - Elaine - ponovio sam. - Tako mi je drago
to si uzmogla doi.
Ona se nasmije i zausti da uzvrati nekom vedrom, beznaajnom replikom, ali me onda pogleda u lice i rijei joj
zapnu u grlu. U oima joj se pojavi sjenka i ona brzo pogleda ustranu.
- ao mi je, Brade - gotovo je proaptala, izvlaei ruku iz moje. - Ne mogu otii s tobom na ruak.
- Zato ne? - izlanuo sam.
Jo uvijek je izbjegavala da me pogleda.
- Zaboravila sam da sam se ve ranije s nekim dogovorila. Samo sam navratila da ti se ispriam.
Zurio sam u nju. Njezin njeni, isti profil urezao mi se duboko u duu. Osjetio sam kako mi neka iznenadna
hladnoa gasi uzbuenje. Odjednom sam bio ljut.
- ali se! - predbacio sam joj optuujuim tonom.
Nije nita odgovorila. Pristupio sam joj korak blie.
- Da ima neki drugi dogovor, nazvala bi me rekao sam grubo. - Nisi morala dolaziti ovamo da mi to kae.
U ovom gradu ima telefon na svakom koraku.
Ona se okrene prema vratima i polako se pone udaljavati od mene. Osjeao sam kako me gui osjeaj neke
srdite, bespomone frustracije. Uhvatio sam je za ramena i okrenuo je prema sebi.
- Zato mi lae? - upitao sam, gledajui je u lice.
Oi su joj bile sjajne od suzdranih suza.
- Ne laem ti, Brade - tiho je odgovorila. Nisam se osvrtao na to to je rekla.
- ega se ti zapravo boji, Elaine? - otro sam upitao.
45
Osjetio sam kako je naglo omlitavila pod mojim rukama, kao da ju je odjednom napustila snaga. Sad su joj se u
oima jasno vidjele suze.
- Pusti me da odem, Brade - proaptala je. -Zar nisam dovoljno propatila?
Njezin tihi glas prelio se preko mene poput hladnog tua, otplavivi iz mene svu moju srdbu. Spustio sam ruke i
polako se vratio do pisaeg stola. Sruio sam se u stolicu. Trenutak kasnije, podigao sam glavu i pogledao je.
- U redu, Elaine - rekao sam. - Moe ii, ako eli.
Oklijevala je, gledajui me napola okrenuta prema vratima.
- ao mi je, Brade. Nita nisam odgovorio.
Gledao sam kako se vrata zatvaraju za njom, a zatim sam potiteno spustio pogled na stol. U pravu je. 0 tom
uope nema dvojbe. Ja sam samo traio nevolje. Ovo nije enska koju moe pokupiti za jednu no i jednostavno
je odbaciti, kad se zadovolji. Ovo je ena koja prihvaa igru samo ako je ulog cijeli ivot.
Gurnuo sam cigaretu meu usne i pripalio. Vjerojatno je ovako najbolje. Previe sam star da bih se ponovno
preputao mladenakim snovima.
Ostatak poslijepodneva nepodnoljivo se razvu-kao i kad je oko pet zazvonio telefon, u meni vie nije bilo nieg,
osim nekog nejasnog bola zbog neeg to je moda moglo biti. Podignuo sam slualicu.
- Paul Remey, efe - rekla je Mickev. Pritisnuo sam tipku za vanjsku liniju.
- Paule, kako si? - upitao sam.
- Odlino, Brade - odgovori on. - Moe li veerati sa mnom?
Iznenadio sam se.
- Naravno - brzo sam odgovorio. - Gdje si ti, dovraga?
46
- Ovdje sam, u Nevv Yorku - nasmije se on mom iznenaenju. - Morao sam izgladiti neke stvari za mog efa.
Edith je dola sa mnom da obavi neke kupovine. Upravo mi je pala na pamet briljantna ideja da te pozovem da
veera s nama. Ali morat emo malo ranije veerati. U devet sati letimo natrag.
- Divno - rekao sam, trudei se koliko sam mogao da mi glas srdano zvui. - Recimo, da se u est naemo u
restoranu 27? Moi emo bez urbe veerati, a onda vas ja mogu odvesti na aerodrom.

- U redu odgovori on. Vidimo se tamo. Spustio sam slualicu i pogledao kroz prozor.
Vani je ve bila gotovo mrkla no; dan se iznenaujue skratio, kao i uvijek nakon to se ujesen pomaknu satovi.
Osjeao sam straan umor. Najradije bih odmah otiao kui, zavukao se u krevet i pokuao spavanjem izlijeiti
ovaj udan osjeaj nezadovoljstva u sebi. Ali bilo je jo nekih poslova koje sam morao obaviti.
Ponovo sam dohvatio telefon i javio se kui. Javila se Marge.
- Duo, neu doi kui na veeru - rekao sam. - Paul je u gradu i dogovorio sam se da se naemo. Hoe li
moda i ti doi da nam se pridrui? - upitao sam.
- Radije ne bih - odgovori ona. - Veerat u s Jeannie i ranije u lei. Samo se vi deki dobro zabavite.
- U redu, duo - odgovorio sam. - Dovienja.
Okrenuo sam se stolu i dovrio itanje prorauna kampanje za elik. Signirao sam stranice i vratio proraun
Chrisu. Kad sam to obavio, bilo je ve skoro est sati i odmah sam krenuo.
Zahladilo je i zrak je bio prilino otar. Duboko sam udahnuo i odluio da mi malo pjeaenja moe samo
koristiti. Poao sam niz Aveniju Madison do Pe-desetdruge ulice i zatim preao na drugu stranu do restorana.
47
ef sale mi je priao upravo kad sam predavao eir u garderobu.
- Gospodin Remey vas eka. Ovuda, izvolite. Paul je ustao kad sam doao nadomak stolu.
Edith je sjedila s njegove desne strane. Nakon to sam se rukovao s Paulom, okrenuo sam se njoj i nasmijeio se.
- Edith, ovo je tako ugodno iznenaenje - rekao sam. - Marge e biti razoarana to nam ranije nisi javila da ete
oboje doi u New York.
Ona mi uzvrati osmijeh.
- Sve je bilo tako iznenada, Brade - odgovorila je. - Ali drago mi je da smo bar tebe uspjeli vidjeti.
- I meni je drago to vas vidim - rekao sam, sjedajui. - Ti svaki put izgleda sve mlaa.
Ona se nasmije.
- Ah, Brade, ti se nikad nee izmijeniti - rekla je. Ali znao sam da joj je drago to sam to rekao.
Primijetio sam da je stol postavljen za etvoro. Upitno sam pogledao Paula.
- Netko bi jo trebao doi? - upitao sam.
On zausti da mi odgovori, ali ga Edith prekine.
- Stigla je - ree. - Upravo dolazi.
Vidio sam kako je Paul pogledao preko mog ramena i poeo se dizati na noge. I ja sam automatski ustao.
Okrenuo sam se.
Mislim da smo oboje u istom trenutku spazili jedno drugo. Njezine su oi naglo zablistale, a onda je taj
iznenadni sjaj isto tako naglo nestao. Kao da je oklijevala za trenutak, a onda je nastavila prilaziti stolu.
Pruila mi je ruku.
- Gospodine Rowan - rekla je uljudno. - Drago mi je to vas ponovno vidim.
Prihvatio sam pruenu ruku. Njezini su prsti uzbueno drhtali meu mojima. Pridrao sam joj stolicu dok je
sjedala. Edith se nagne naprijed i nasmijei se.
48
- Elaine mi se danas u zadnji tren pridruila za rukom i pravila mi je drutvo pri kupovini. Ona ima savren
ukus. Mislim da smo napola ispraznile sve trgovine u New Yorku.
- Nadam se da si mi ostavila dovoljno novca da platim ovu veeru - naali se Paul.
Edith mu je nato neto odgovorila, ali ja to vie nisam uo. Da se tog trena cijela zgrada sruila oko mene, ja to
ne bih bio zapazio. Gledao sam u Elaine i njezine su oi bile zamagljeno modre i pune bola. Usne su joj bile
meke, crvene i tople. I jedino to sam tog trena bio sposoban misliti bilo je: kako bi bilo divno da je sad mogu
poljubiti.
49
6.
U osam sati, dok smo bez urbe ispijali kavu, vratar doe do stola i ree:
- Vaa su kola pred vratima, gospodine Rowan.
- Hvala - odgovorio sam. Nazvao sam garau prije nego to sam otiao iz ureda i rekao im da mi dovezu kola
pred restoran u osam sati; Pogledao sam oko stola. - Moemo ii?
- Moemo - ree Paul.
Edith je izvukla puderijeru i na brzinu popravljala minku, a ja sam se okrenuo Elaine.
- Kako bi bilo da nam se pridruite u vonji do aerodroma? - upitao sam.
Ona odmahne glavom.
- Mislim da je bolje da se odmah vratim u hotel. Umorna sam. Ali hvala vam na pozivu, gospodine Rowan.
- Oh, daj, doi, Elaine - ree Edith. - Brad e te dovesti natrag i bit e u hotelu prije deset. Malo svjeeg zraka
nee ti koditi.
Elaine pogleda u mene, oklijevajui. Ja kimnem,
- Do deset moemo natrag - potvrdim.
- U redu. - Ona se nasmijei. - Idem s vama. Na putu do aerodroma ene su sjedile zajedno

na stranjim sjedalima, dok je Paul sjedio pokraj mene. S vremena na vrijeme bacio bih pogled na re50
trovizor i svaki put bih je ulovio kako gleda u mene. Brzo bi skrenula pogled, ali kad bih ponovo pogledao, opet
bih se susreo s njezinim oima.
Priao sam im o tekoama u vezi s kampanjom za elik, a Paul mi je ispriao sve najnovije traeve iz
Washingtona. Vonja je brzo prola i stigli smo na aerodrom u deset minuta do devet. Parkirao sam automobil i
svi zajedno smo uli u zgradu. Oprostili smo se i ja sam obeao Edith da e je Marge sutra nazvati. Zatim su Paul
i Edith uli u prostor iza ograde, a Elaine i ja smo se vratili do automobila.
Nita nismo govorili. utke sam joj otvorio vrata i priekao da ue, zatim sam obiao oko kola i sjeo iza
upravljaa. Pruio sam ruku da okrenem klju i upalim motor, ali me ona zaustavi.
- Priekaj trenutak - ree. - Dok njihov avion ne poleti.
Naslonio sam se na sjedalo i pogledao je. Ona je kroz vjetrobransko staklo gledala u avion. Na licu je imala
nekakav samotni izraz.
- Neto nije u redu? - brzo sam upitao. Odmahnula je glavom.
- Ne - odgovorila je. - Samo bih htjela vidjeti da su sigurno poletjeli.
- Tebi oni mnogo znae? - rekao sam. Izrekao sam to vie kao zakljuak, nego kao pitanje.
Ona kimne.
- Volim ih - jednostavno ree. - Ne znam kako bih izdrala nakon onog to se dogodilo, da nije bilo Edith i Paula.
Zapalio sam cigaretu upravo kad je urlik aviona proparao no. utjeli smo sve dok se avion nije izgubio u tami.
Onda se Elaine okrenula prema meni.
Na licu joj je titrao blagi poluosmijeh.
- Sad moemo krenuti.
Nisam se micao. Promatrao sam njezino lice u odsjaju ara cigarete. Koa joj je imala zlatastu boju, a u oima su
joj blistale tople iskrice.
51
I ona je mene gledala, a s lica joj je nestalo osmijeha.
- Nisam oekivala da u te ponovno vidjeti proaptala je.
- Ni ja nisam mislio da u ikad vie tebe vidjeti - odgovorih. - Je li ti ao?
Razmiljala je trenutak.
- Na to ti pitanje zaista ne mogu odgovoriti, Brade - ree. - Ti zna kako se ja osjeam.
- Ja znam kako se ja osjeam - rekao sam.
- To je drugo - brzo je odvratila. - Ti si mukarac. Ti drugaije razmilja o stvarima. Mukarcu nikad nita nije
toliko vano kao eni.
- Misli? - upitao sam. Bacio sam cigaretu kroz prozor, uhvatio je za ramena i privukao je k sebi. Poljubio sam
je.
Njezine se usne nisu razmicale, ali nisu bile ukoene; nisu bile hladne, ali ni tople; nisu mi uzvratile poljubac, a
opet su me poljubile.
Odmaknuo sam usne s njezinih i pogledao je. Oi su joj bile iroko otvorene i nepomino su gledale u mene.
- eznuo sam za ovim od prvog trenutka kad sam te ugledao - rekao sam.
Ona se povue na svoju stranu automobila i izvadi cigaretu. Prinio sam joj ibicu. Duboko je udahnula dim i
naslonila se glavom na naslon sjedala. Nije me gledala.
- Dok je David bio iv, nije mi padalo na pamet da pogledam nekog drugog mukarca. A ni on nikad nije gledao
druge ene.
Oi su joj bile ozbiljne i zamiljene. Gledao sam je. Nita nisam govorio.
- Za vrijeme rata - nastavila je zamiljeno - esto smo bili razdvojeni. Zna kako je tada bilo u Washingtonu.
I ti si bio tamo. Svi su naveliko ljubakali. inilo se kao da nikome vie nita nije bilo vano. Mene je od toga
hvatala muka.
52
Jo uvijek nita nisam govorio, samo sam je gledao.
- I jo uvijek me od toga hvata muka - polako je rekla, a onda me pogledala ravno u oi, licem s kojega je
briljivo izbrisala bilo kakav izraz.
Uzvratio sam joj pogled. Oi su nam se susrele u nijemom dvoboju.
- Ti si jo uvijek zaljubljena u svog mua? upitao sam.
Trepavice joj se naglo spuste, skrivajui joj oi od mog pogleda. U glasu joj je zatitrao bolni prizvuk.
- Nije fer da me tako neto pita. David je mrtav.
- Ali ti nisi - nastavio sam okrutno. - Ti si odrasla ena, nisi vie dijete. Potrebno, ti je...
- to? Mukarci? - prekinula me. - Seks? - nasmijala se metalnim smijehom. - Ti misli da je to vano?
- Ljubav je vana odgovorio sam. Svakome je potrebno da voli i da bude voljen.
Pogledala me ponovo.
- Ti to kae zato to si zaljubljen u mene? -sumnjiavo je upitala.

Razmislio sam.
- to mi ti zapravo pokuava rei, Brade? -upita ona. - Zato nisi iskren prema meni, prema sebi, i ne kae mi
otvoreno to zapravo hoe?
Pogledao sam dolje, u svoje ruke, pokuavajui izbjei hipnotiki ar njezinih oiju.
- U ovom trenutku, jedino znam da hou tebe -rekao sam. Ona je utjela i kad sam je pogledao, vidio sam da joj
cigareta, zaboravljena, izgara meu prstima.
- Poelio sam te onog trenutka kad sam te prvi put ugledao. Nisam znao to je to to osjeam, ni kako, ni zato.
Ali znao sam da te elim vie nego to sam ikad ita elio u ivotu. - Posegnuo sam za njezinom rukom.
53
Njezino je lice bilo sasvim mirno.
- Brade - tiho je rekla.
Nagnuo sam se nad nju i poljubio joj usne. Ovaj put nisu bile nepomine i nisu bile hladne. Bile su drhtave,
podatne i slatke. Obujmio sam je rukama i privismo se jedno uz drugo, a na je poljubac potrajao sve dok nismo
ostali bez daha.
Oslonila je glavu na moju ruku, ispruenu preko naslona njezina sjedala. Njezine su me oi njeno gledale. Bile
su tamne, tople i pune osjeaja.
- Brade - proaptala je. Ponovno sam je kratko poljubio.
- Da, Elaine?
Usne su joj se meko pomicale ispod mojih.
- Nemojmo biti kao svi ostali, Brade. Nemoj initi nita to bi kasnije mogao poaliti.
- Stalno govori o meni - hitro sam odgovorio. - A to je s tobom? to ti eli?
- To nije vano, Brade - tiho je odgovorila. - Ti mnogo vie stavlja na kocku od mene.
Nita nisam odgovorio. Nisam imao to rei. Ponovno mi se zagledala ravno u oi.
- Reci mi, to ti osjea prema svojoj eni, Brade? Da li je voli?
- Naravno da je volim - brzo sam odgovorio. Zatim, dok su te rijei jo uvijek neskladno odzvanjale u zraku,
dodao sam: - Ne moe se tako dugo ivjeti u braku kao to mi ivimo, ako ne postoje uzajamni osjeaji.
Ona progovori tiho, bez ogorenja.
- Zato onda, Brade? Je li ti dosadno? Trai avanturu? eli potvrdu da jo uvijek moe nekoga osvojiti?
Zurio sam u nju.
- Nisi fer - odgovorio sam. - Ve sam ti rekao da ne znam. Ne znam to je to, kakva to iskra iskoi izmeu nekog
mukarca i neke ene i upali u njima vatru. Mene ene nikad nisu mnogo zanimale. Imao
54
sam previe posla. Znam samo da te elim, da oboje moemo jedno drugome pruiti neto to nam dosad nitko
nije mogao pruiti. Nemoj me pitati kako to znam jer ti na to ne mogu odgovoriti. Znam samo da sam sposoban
odrei se svega ega se moram odrei. ivot je niz razoaranja, ali pojedinac ih uspijeva preivjeti, bez obzira
koliko bila teka. U ovom trenutku mogu jedino rei da ne bih elio ivjeti bez tebe, ako ne moram.
Oko njezinih usana lebdio je jedva primjetan osmijeh.
- Poten si, Brade. Drugi su mi mukarci nudili vie.
- Potenje je jedini luksuz koji nam je preostao u dananjem svijetu. Ujedno i najskuplji.
Ona izvadi novu cigaretu iz svoje tanke zlatne tabakere i pripali je.
- Najbolje e biti da me sad odveze kui, Brade - ree, dok joj je u oima poigravao zlaani odsjaj plamena.
utke sam upalio motor. Snani je motor tiho brujao dok sarn izvlaio kola s parkiralita i uputio se prema gradu.
Cijelim putem nismo izmijenili ni rijei.
Zaustavio sam ispred njezina hotela i pogledao je.
- Hou li te ponovno vidjeti, Elaine? Trenutak je utke zurila u mene.
- Ne znam, Brade. Moda bi bilo bolje da se vie ne vidimo.
- Boji me se? - upitao sam. Ona odmahne glavom.
- Ti si neobian ovjek, Brade. Ali ne, ne bojim te se.
- Boji se da se ne zaljubi u mene? - upitao sam.
- Ne, ne bojim se toga da u se zaljubiti u tebe - otvoreno je odgovorila. - Ja se nemam ega bojati. -Otvorila je
vrata i izila iz automobila. Zastala je na
55
trenutak i gledala me. - Ali ti, Brade... tebi bi bilo bolje da dobro razmisli. Ti nisi slobodan i mogao bi sebi
nakopati na glavu velikih nevolja.
- To je moj problem - brzo sam odgovorio. -Hou li te ponovo vidjeti?
- Posluaj me, Brade - rekla je blago. - Bolje da najprije dobro razmisli.
- Ako tako uinim i jo uvijek te budem elio vidjeti, to onda? - ustrajao sam.
Ona slegnu ramenima.
- Ne znam. Vidjet emo. - Okrenula se. - Laku no, Brade.
- Laku no, Elaine. - Gledao sam je kako ulazi u hotel i kako nestaje u predvorju. Tek sam tada prebacio mjenja

u brzinu.
56
7.
Bilo je ve blizu jedanaest sati kad sam zatvorio vrata garae i krenuo uz prilazni put prema kui. Vidip sam da u
naoj spavaoj sobi gori svjetlo i obuzela me neka udna nelagoda. Prvi put otkako sam u braku, poelio sam da
Marge spava, umjesto to budna eka na mene.
Pretpostavljam da se to u meni budio osjeaj krivice. U ovo doba Marge nije bila budna zato to je mene ekala,
nego zato to je jedanaest sati za nju bilo prerano za poinak. Zastao sam pred ulaznim vratima i pripalio
cigaretu.
Nastupio je trenutak da raistim sam sa sobom i da budem iskren prema sebi. Elaine je imala pravo. Bilo je
krajnje vrijeme da stanem i razmislim. to sam ja uope htio? Ako sam zadovoljan svojim ivotom, nema
nikakve potrebe da zbog Elaine sve to dovodim u pitanje. Sve su ene iste, jedna kao druga.
Sjeo sam na stepenice trijema i zagledao se u no. Budi zahvalan za ono to ima, Brade, rekao sam samome
sebi. Ima kuu od trideset tisua, posao vrijedan sto tisua, dvoje prekrasne djece i dragu, dobru enu koja te
poznaje i razumije, i na koju si navikao. Ima sve za ime si eznuo tijekom dugih, gladnih godina svog ivota;
zato sad eli to mijenjati? Zato eli postati neto to nisi?
57
Ali neto me kopkalo. Elaine. Njezino lice. Ona je bila slika iz moga sna. Ljepota koju sam oduvijek traio i za
koju sam mislio da ne postoji.
U glavi mi je jo uvijek odjekivao njezin glas: njean, tih i tako pun topline. Ona je bila osamljena, kao i ja dok
sam bio mlad, a svijet je tako straan kad si sam. Bila je prestraena, isto onako kako sam i ja neko bio. Plaila
se onoga to joj ivot moe donijeti, a tako se mogu bojati samo oni koji su ve upoznali neke od strahota koje
donosi ivot.
Znao sam da joj se sviam. Ja to odmah mogu vidjeti. Ljudi na mene brzo reagiraju: odmah im se svidim ili sam
im odmah antipatian. Njoj sam bio simpatian. Osjetio sam da joj se sviam ve onog prvog dana u mom uredu,
kad sam je zadrao da ne ode. Postao sam u to gotovo siguran nakon to se danas u podne onako ponijela u mom
uredu. A potpuno sam se u to uvjerio kad sam je poljubio.
Ne onaj prvi put. Nego drugi. Tad mi je uzvratila poljubac. I eljela me je, isto toliko koliko sam ja elio nju.
Osjetio sam glad u njezinu poljupcu, glad koja je prijetila da iz mene iscijedi svu moju snagu, koja je u meni
budila strast, za koju sam odavna mislio da je nikad vie neu osjetiti. Iznenadila me snaga vlastitih osjeaja, ak
me je pomalo i uplaila. Zato sam se zaustavio. Odjednom sam shvatio da se nimalo ne razlikujem od ostalih
mukaraca koje sam poznavao. I nisam znao da li mi se to svia ili me ljuti.
- Hej, ti - zaujem za leima tihi Margin glas. -to radi?
Osjetio sam umirujui pritisak njene ruke na svom ramenu. Ne okreui se, dotaknuo sam joj ruku.
- Razmiljam - rekoh.
uo sam utanje njezine odjee.
- Ima problema? - suutno je upitala, sjedajui pokraj mene. - Reci mamici to te mui. Moda ona moe
pomoi.
58
Pogledao sam je. Kosa joj je meko uokvirivala oval lica, usne su joj bile blago ozarene. Neto mi se kod nje
posebno svialo. Marge je znala i bila voljna sluati. Ali o ovome nisam mogao s njom razgovarati. Ovo je bio
problem koji u morati rijeiti sam.
- Ne, duo, nemam nikakvih problema polako sam rekao. - Samo sam sjedio ovdje i mislio kako je lijepo
pobjei iz grada.
Kutovi njezinih oiju nainrekali su se kad se nasmijeila. Ona ustane i povue me za sobom.
- U tom sluaju, deko moj - nasmijala se - nemoj zaboraviti da je ljeto prolo i da se moe prehladiti, sjedei
ovako i uivajui u prirodi. Bolje ui u kuu i dok ti ja pripravim kavu, moe mi priati o
veeri s
Paulom i Edith.
Iao sam s njom kroz dnevnu sobu.
- S nama je na veeri bila i gospoa Schuvler rekao sam. - Odvezao sam ih na aerodrom, a zatim sam nju
vratio do hotela.
Ona mi dobaci pogled pun zadirkivanja.
- Pazi se tih voingtonskih udovica, deko moj - ree. - One takve mlade i zgodne mukarce kao to si ti jedu za
doruak.
- ao mi je te ene rekao sam branei se, premda me nitko nije napadao.
Marge je jo uvijek bila raspoloena za zadirkivan je.
- Pripazi samo da je ne pone previe aliti. -Okrenula je prekida na aparatu za kuhanje kave. -Ne zaboravi da
ima enu i dvoje djece za koje se mora brinuti.
- Neu zaboraviti - rekao sam ozbiljno.

Neto ju je u mom glasu natjeralo da me pogleda i iz oiju joj nestane smijeha. Prila mi je i pogledala mi u oi.
- Znam da nee, Brade - tiho je rekla. Zatim se nagnula i okrznula mi usnama obraz. Zato te toliko volim.
59
Jutarnje sunce preplavilo je spavau sobu i probudilo me. Pospano sam zurio u strop. Soba mi se inila nekako
udna, kao da u njoj nije sve bilo na svome mjestu. A onda sam shvatio o emu se radi. Bio sam u Marginu
krevetu.
Polako sam okrenuo glavu. Njezino je lice lealo na jastuku pokraj mene. Oi su joj bile otvorene, gledala me.
Zatim se nasmijeila.
Uzvratio sam joj osmijehom.
Proaptala je neto.
Nisam uo to je rekla.
- Molim? - upitao sam glasno, razbijajui jutarnju tiinu spavae sobe.
- Moj mladi ljubavnik - proape ona. - Gotovo sam zaboravila.
Poeo sam se prisjeati protekle noi. Ona me ogrli oko vrata i povue mi glavu na svoje grudi.
- Ti si divan, Brade - apnula mi je u uho. -Zna to?
Bol mi je stegnula grlo. Nisam mogao govoriti. Koliko mukaraca strastveno ljubi svoje supruge zato to ih je
uzbudila neka druga ena? I koja je prevara gora? Ostvarena ili zamiljena?
Njezina mi je ruka milovala kosu, a usne su jo uvijek tiho aptale.
- Morat emo to ee initi, dragi. - Tiho se nasmijala.
Pokuao sam se nasmijeiti, naaliti.
- Ne zaboravi da ja vie nisam mladac, kao neko.
Ona se ponovo nasmije.
- To je ba ono to mi se najvie svia kod tebe, Brade. - proaptala je. - Sad si neusporedivo bolji. Niko si bio
tako nespretan. - Osjetio sam kako joj se tijelo trese od suzdrana smijeha. - A toliko si se trudio da to sakrije.
Uao sam u automobil i sjeo pokraj Jeannie. Marge nas je gledala, stojei na otvorenim vratima.
- Pokuaj se ranije vratiti kui, Brade - do viknula je. - Veeras tata dolazi na veeru.
- urit u se - obeao sam. Tata je dolazio svakog utorka uveer.
Jeannie ubaci mjenja u brzinu i ponemo se kotrljati niz prilazni put. Za dlaku smo zaobili stup na donjem
dijelu i izletjeli na ulicu. Uzdahnuo sam.
- Jednog e dana udariti u taj stup - rekao sam.
Ona me pogleda i nasmije se.
- Smiri se, tata.
- Ti se smiri - rekao sam.
Ona nagazi na konicu i u zadnji tren zaustavi auto pred semaforom. Zatim se okrene prema meni.
- Jesi li razmislio o onome to sam ti rekla?
- 0 emu? - upitao sam, pretvarajui se da ne znam o emu govori.
- 0 poklonu mami za godinjicu - strpljivo je rekla.
- Ah, da. Naravno - rekao sam nemarno. Odmah se uzbudila.
- Jesi? Stvarno? to e joj kupiti?
- Ima zeleno - opomenuo sam je, namjerno ignorirajui njezina pitanja.
- Ba se sad moralo upaliti - ree ona i krene. - to si joj kupio?
- Vidjet e odgovorio sam. - Kad ga mama dobije. To je iznenaenje i neu da se ti izbrblja prije vremena.
- Neu se izbrbljati, tata. asna rije. - Spustila je glas do zavjerenikog apta.
- Obeaje?
- Obeajem.
- Bundu od nerca.
- Ju-hu! Tata, ti si super!
60
61
- Skini nogu s gasa, inae ni ti, ni ja neemo biti tu da joj ga damo - brzo sam rekao.
Jeannie ponovo nagazi na konieu. Stigli smo do kole. Ona otvori vrata, a zatim se predomisli, nagne se preko
sjedala i cmokne me u liee.
- Ti si najdivniji tatiea na svijetu!
Gledao sam je kako tri preko, ceste, a zatim sam se premjestio na vozako sjedalo. Pogled mi je privuklo neto
sjajno na podu automobila. Sagnuo sam se i podigao to.
Blistalo je na suncu. Tanka, zlatna tabakera. Polako sam je okrenuo u ruci. U jednom kutu neto je bilo
ugravirano. Jedna rije. Elaine.
62
Matt Brady bio je sitan ovjek i nikad ga nisam vidio nasmijeena. Oi su mu bile krupne, plave i nepomine.
Gledale su ravno u vas i, zapravo, kroz vas. Nije mi se svidio. Ne znam zato, ali im sam ga ugledao, znao sam

da mi se nee dopasti.
Moda je moju antipatiju izazivalo stanovito ozraje moi, to ga je zaodjelo poput nevidljiva plata. Moda me
odbijao nain na koji su se svi ostali lanovi komisije odnosili prema njemu. Svaki je od njih bio znaajna linost
poslovnog svijeta. Svaki je iza sebe imao kompaniju vrijednu vie milijuna dolara. A ipak su svi strugali nogama
i klanjali se pred njim, obraajui mu se s Gospodine, kao da je Bog. A on se prema njima odnosio kao da su
njegovi robovi.
Nakratko sam pogledao Chrisa da vidim to on misli o mome nastupu. Lice mu je bilo potpuno bezizraajno.
Prokleo sam u sebi njegovu pretjeranu ko-rektnost i ponovno se okrenuo Bradvju.
Njegov je glas bio jednako hladan kao i cijela njegova pojava.
- Mladiu - rekao je - ja nemam vremena za prazna naklapanja. Budui da sam inae ovjek koji ne voli
okoliati, prijei u odmah na stvar. Nita od onoga to ste nam ovdje izloili nije me uvjerilo da emo s tom
vrstom kampanje koju nam vi predlaete doista zaokupiti pozornost javnosti. ak me niste uvjerili da e ljudi
shvatiti to im elimo rei.
63
Netrmice sam zurio u njega. Proklet bio, ako ja u tom ovjeku mogu vidjeti bilo to, to bi opravdalo Elainine
rijei kako je on dragi ovjek.
- Gospodine Brady - odgovorio sam. - Ja sam savjetnik za odnose s javnou! Znate li to je to? To vam je
elegantno ime za momka koji dolazi u grad prije cirkusa i lijepi plakate. Samo to im ja ne govorim da dou u
cirkus. Ja im govorim kako je ivot lijep zato to postoji cirkus.
- Ali stari se strvinar nije dao obrlatiti. Rijei njemu nisu nita znaile. Njegov je mozak radio poput stroja.
Pomalo sam poeo shvaati kako je doao do pozicije na kojoj je sada bio.
- Ja uope ne sumnjam u vau sposobnost, mladiu - rekao je. - Samo sam skeptian prema vaoj kampanji.
Izgleda mi nekako na brzinu sklepana i nedoreena, kao da ste vie mislili na to kako da iz-vuete profit za sebe,
a ne kako ete uspjeno izvriti obavezu prema klijentu.
ovjek se moe neko vrijeme pretvarati, ali onda doe trenutak kada se mora zaigrati na sve ili nita.
- Gospodine Brady - nasmijeio sam se. - Ako smijem za sebe zatraiti istu privilegiju potpune otvorenosti koju
ste vi sebi dopustili, onda bih vam elio rei da vi nemate blagog pojma o onome o emu sam ja govorio. I to
zato jer vi sebino razmiljate iskljuivo o tome koliko e ta kampanja donijeti koristi vama osobno, a ne
koliko e ona koristiti interesima industrije elika.
Vie sam osjetio nego uo tiho zgraavanje i komeanje oko stola. Chris je buljio u mene s izrazom negodovanja.
Bradvjev je glas bio varljivo uljudan.
- Nastavite, mladiu.
Zurio sam mu pravo u oi. Moda sam lud, ali uinilo mi se da sam negdje u dubini tih ledenih oiju ugledao
iskricu osmijeha.
64
- Gospodine Brady - tiho sam nastavio. - Va je posao elik, a moj je posao da u javnosti izgradim miljenje o
nekomu ili neemu. Pretpostavljam da vi dobro poznajete svoj posao i kad kupujem neki va proizvod,
automobil ili hladnjak, raunam na to da ste vi u taj produkt ugradili odgovarajuu vrstu metala. injenica da vi
vodite brigu o kvaliteti, potai e me da ponovno kupim va proizvod.
Okrenuo sam se od njega i pogledao ostale ljude za dugakim stolom.
- Gospodo - nastavio sam - svi vi u poslovnim knjigama svojih kompanija imate jednu stavku koja se zove
dobra volja. Kod nekih ta stavka ne prelazi vrijednost jednog dolara, kod nekih drugih ona moda ima vrijednost
od milijun dolara ili vie. Ja ne znam kako se u raunovodstvu obraunava ta ne-odrediva stavka. Ja nisam
raunovoa'. Ja prodajem neodredive stvari. Ono to vam ja dajem ne moete uhvatiti u ruku, ne moete to
staviti na vagu i izmjeriti, to nisu avli koje moete prebrojiti i unijeti u inventar.
Zainteresirao sam ih. Vidio sam to po izrazima njihovih lica.
- Ja trgujem tom robom koju vi zovete dobra volja. Ako mi dopustite da se na trenutak prisjetim to su, ne tako
davno, ljudi govorili o vaoj industriji, elio bih vas na to podsjetiti. Ta podsjeanja nisu ugodna ali,
naalost, prijeko su potrebna kao argument za ono o emu govorim.
- Poslije napada na Pearl Harbor, ovdje, u New Yorku, govorilo se kako su nam Japanci vratili
demontiranu konstrukciju nadvonjaka gradske eljeznice iz Devete avenije. Ne ulazei sada u to, jesu li bili
u pravu ili ne, svi su bacali krivicu na vas, industriju elika, zbog toga to ste im to prodali kao staro eljezo.
Nije vano koliko se istina razlikovala od tih govorkanja, vano je da je industrija elika zbog toga bila dugo
vremena omraena.
65
- Vas to tada nije zabrinjavalo. Nije vas zanimalo koliko ete svojih proizvoda prodati graanima, svi ste u to
vrijeme bili usmjereni na ratnu proizvodnju. Ali da vam je zarada tada ovisila o individualnim potroaima, to bi
vam bilo itekako vano. Ja to dobro znam. Jer mene su etrdesetdruge pozvali u Washin-gton da pomognem u
kampanji za prikupljanje metalnog otpada. I jedan od glavnih razloga zbog kojih smo imali muka s tom
kampanjom bilo je nepovjerenje ljudi prema industriji. Ljudi nisu bili sigurni to ete vi uiniti s tim otpadom.

Zbog toga smo morali poduzeti iroku obrazovnu akciju koju su ljudi nakra-ju prihvatili. Rezultat te akcije bilo
je vraeno povjerenje i dokinuta sumnja u svrhu prikupljanja otpada. Nakon toga, metalni je otpad poeo
redovito pristizati u vae tvornice.
Zastao sam na trenutak da uzmem daha i otpio gutljaj vode iz ae koja je stajala preda mnom. Kutkom oka vidio
sam da ak i Matt Brady sa zanimanjem slua moje izlaganje.
- Dobra volja, ,gospodo - ponovo sam poeo. -To je moj posao. Ja pokuavam pomoi da ljudi o vama steknu
lijepo miljenje. Kao obian prodava, vjerojatno ne bih uspio prodati ak ni jedan otvara za boce od deset
centi.
- Ali, ako uspjeno obavim ono to je moj posao, ljudi e o vama nakon ove kampanje imati bolje miljenje nego
to ga imaju danas. A ukoliko o vama steknu lijepo miljenje, postoje veliki izgledi da ete im mnogo lake
prodavati svoje proizvode. Ne znam u kolikoj ste mjeri vi toga svjesni, ali za vas je naklonost potroaa jednako
toliko vana koliko je vana za prodavaa slatkia u trgovini na uglu.
- A svialo se to vama ili ne, gospodo, za mene u mojoj vrsti posla, vi niste nita drugo nego prodavai u
najveoj trgovini slatkia na svijetu. - Pokupio sam papire sa stola ispred sebe i poeo ih trpati u aktovku. Za
mene je sastanak bio zavren.
66
Nisam trebao pogledati Chrisa da na njegovu licu proitam ono to sam ve i sam znao. Tih pola milijuna
zelembaa Chris nikad nee proknjiiti kroz svoje knjige ...
Dok smo se sputali dizalom, Chris nije progovorio ni rijei. Kad smo izili na ulicu, odjednom mi se zrak uinio
hladnim, iako je sijalo sunce. Zadigao sam ovratnik kaputa.
Chris je podignuo ruku i taksi se zaustavio pokraj nas. Ve sam htio ui, a onda sam se odjednom predomislio.
Pruio sam mu svoju aktovku.
- Ti se vrati u ured, Chrise rekao sam. Ja u se malo proetati.
Chris je kimnuo, uzeo aktovku i uao u taksi. Gledao sam za taksijem dok je odlazio, a zatim sam se umijeao u
rijeku prolaznika na Petoj aveniji. Spustio sam glavu, zabio ruke u depove i krenuo u smjeru suprotnom od
centra.
Kakva sam ja budala. Trebao sam ipak biti pametniji. Meutim, jo uvijek sam mogao uspjeti da nije bilo Matta
Bradvja, s onim njegovim hladnim oima i skeptino stisnutim ustima. uvaj se niskih mukaraca, sjetio sam
se kako mi je jednom rekao otac. Sitni mukarci moraju biti lukaviji od drugih kako bi se probili. Tata je imao
pravo. Matt Brady je sitan mukarac. I prepreden. Odmah je prozreo moju obmanu. Osjetio sam kako u meni
raste mrnja prema njemu. On misli da zna sve, da na sve ima odgovor. Samo to ni sara ne zna koliko se vara.
Nitko ne zna sve odgovore.
Ne znam koliko sam dugo tako hodao, ni kojim ulicama, ali kad sam se zaustavio, vidio sam da sam ispred
njezinog hotela. Zlatna tabakera bila mi je u depu jo od jutros. Osjeao sam hladan metal meu prstima.
67
ekala me pred vratima sobe kad sam iziao iz dizala i krenuo niz hodnik. im sam joj ugledao lice, znao sam
da me je oekivala.
Uao sarn za njom u sobu, drei tabakeru u ruci.
- Ovo si namjerno ostavila u mojim kolima -rekao sam.
Ona utke uzme tabakeru iz moje ruke. Nije potvrdila, ali nije ni zanijekala. Izbjegavala je moj pogled.
- Hvala, Brade.
- Zato?
Polako je podignula glavu i pogledala me. Ponovo sam vidio onaj udan, samotni izraz u njezinim oima. Usne
su joj se razdvojile kao da e progovoriti, a onda joj se oi ispune suzama.
Ispruio sam ruke i ona mi padne u naruje kao da je to neto najprirodnije na svijetu. Naslonila je lice na moje
grudi, a ja sam na usnama osjetio slani okus njezinih suza.
Dugo sam je tako drao u naruju i napokon, ona prestane plakati. Glas joj je bio vrlo tih.
- Oprosti, Brade; smirila sam se, neu vie plakati.
Gledao sam je kako prelazi iz predsoblja u spavaonicu i ubrzo sam zauo zvuk vode. Prebacio sam kaput preko
stolice i dohvatio telefon.
Posluga je u ovom hotelu bila izvrsna. Upravo sam nalio skoa u ae, kad se ona vratila iz kupaonice.
Lice joj je bilo umiveno i isto, a u oima vie nije bilo nikakvih tragova suza. Pruio sam joj au.
- Popij, ovo e ti dobro doi.
- ao mi je, Brade - ponovo se ispriala. - Nisam se htjela onako rasplakati.
- Zaboravi na to - rekao sam brzo. Ona estoko odmahne glavom.
68
- Mrzim samu sebe kad se rasplaem - insistirala je. - Osim toga, nije fer prema tebi.
Spustio sam se na stolicu, na kojoj sam ostavio kaput.
- Sve je doputeno u ljubavi i... - zapoeo sam, ali me izraz na njezinu licu zaustavio u pola reenice.
utke sam otpio gutljaj viskija. Kad mi se alkohol spustio do eluca i razlio u krv, osjetio sam kako mi se ivci

smiruju. Ona je sjela na stolicu nasuprot meni.

Nikad neu znati koliko smo tako sjedili. Nita nismo govorili, sve dok nisam ponovo napunio svoju au,
osjeajui kako mi se tijelom iri mir i zadovoljstvo. Vanjski svijet, posao, sve je to sad bilo daleko, nestalo je
ak i razoaranja koje me je sve do malo prije tako teko titalo.
Kroz prozore iza njezinih lea vidio sam kako se sputa suton. Glas mi je udno odjeknuo kroz sobu. Podigao
sam au i zagledao se u nju. Rijei su mi same potekle s usana. Uope ih nisam oekivao.
- Volim te, Elaine.
Spustio sam au i pogledao je. Ona je polako kimnula glavom.
- I ja tebe - odgovorila je.
Shvatio sam zato je kimnula glavom. inilo se kao da smo izrekli neto to smo oboje znali od trenutka kad
smo se prvi put sreli. Nisam se pomakao sa stolice.
. Ne znam kako se to dogodilo, ni zato.
-- To nije vano - prekinula me je. - Ali od trenutka kad sam tebe ugledala, poela sam ponovo ivjeti. Bila sam
tako osamljena.
- Sad vie nisi sama - rekao sam.
- Nisam? - tiho je upitala.
Zagrlili smo se nasred sobe; u meni je buktjela vatra.
69
Osjeao sam kako mi se miii napinju, pulsirajui gotovo zaboravljenom strau. Moje ruke kao da su bile
obuzete nekakvom svojom, neovisnom snagom i drale su je vrsto privijenu uz mene dok su moji prsti
istraivali tajne njezine haljine. Njezine grudi, osloboene, iskoile su prema meni, bradavice su joj bile vrele i
tvrde pod mojim prstima. Kleknuo sam i zario glavu meu njezine uzbibane dojke.
Njezini su se prsti zapleli o moju kosu i bol mi se iz korijena kose spustio do lica. Podigao sam lice prema njoj.
Njezine su me oi gledale, zamagljene, obnevi-djele; samo su joj se usne micale.
- Ne, Brade, ne. Molim te prestani. Za to postoji jedna grozna rije.
Brzo sam ustao i podigao je u naruje. Njezine su dojke sjale poput svile dok su se dizale i sputale od njezina
daha. Glas mi je bio promukao kad sam progovorio, gledajui je u oi.
- Za ovo ne postoji nikakva rije. Ovo se nikad nikome ranije nije dogodilo. - Pritisnuo sam svoja usta na
njezina i ponio je u spavau sobu. - Samo nama.
Njezine su usne bile tople i drhtave, a onda je drhtanje polako nestalo i ostala je samo toplina. Izgledala je poput
statuete od stare bjelokosti, a rumenilo sutona obojilo joj je kou zlaanim odsjajem.
Tijelo joj je reagiralo poput vatre koja je dugo bila zapretana i u sekundi smo se nali u svom vlastitom svijetu,
na oblaku iznad mjeseca, jurei bre od svjetlosti, poput interplanetarne rakete.
Pronaao sam svojim usnama njezina usta, a njezini mi zubi podarie okus krvi. Komet me uhvatio u struju svog
leta, a zatim je eksplodirao u meni poput zvijezde koja se raa. Nastupio je iznenaujui trenutak smirenja, a
onda, dok sam padao u ponor bez dna, glavom mi sinu luda misao.
Kakav nain da se osvetim Mattu Bradvju to me otetio za pola milijuna dolara!
70
9.
Probudio me um vode. Leao sam mirno, putajui da mi se oi naviknu na nepoznatu tamu. Instinktivno sam
posegnuo za cigaretama. Nisu bile na uobiajenom mjestu. Tek tada sam shvatio gdje se zapravo nalazim.
Pomaknuo sam se do ruba kreveta i sjeo. Upalio sam svjetiljku na nonom ormariu i pogledao na sat. Devet
sati. Marge e biti zabrinuta. Dohvatio sam telefon i izdiktirao slubenici na centrali svoj kuni broj.
uo sam kako okree broj kad su se otvorila vrata kupaonice i Elaine ula u sobu. Stajala je tamo za trenutak,
gledajui me, uokvirena svjetlom iza sebe. Omotala je jedan mali runik oko glave i velikim uvila tijelo.
- Javlja se kui? - Izrekla je to vie kao tvrdnju, nego kao pitanje.
Kimnuo sam.
Nita nije rekla. Upravo tada Margin glas odjekne u slualici.
- Brade?
- Da, ja sam - odgovorih. - Je li sve u redu, duo?
- Da, Brade. Gdje si tako dugo? Brinula sarn se.
71
- Ne treba se brinuti rekao sam u telefon, ne skidajui pogleda s Elaine koja je jo uvijek stajala u dovratku
kupaonice. - Malo sam popio.
- Siguran si da je s tobom sve u redu? - upitala je. - Nekako mi udno zvui.
- Rekao sam ti da je sve u redu - nestrpljivo sam odgovorio. - Samo sam popio nekoliko aica.
Elaine se povue natrag u kupaonicu i zatvori vrata za sobom. Dohvatio sam cigaretu i pokuao je pripaliti.
- Gdje si sada? -- upita Marge. - Iz ureda su nazivali cijelo popodne, nigdje te nisu mogli nai.
- Sad sam u jednom baru na Treoj aveniji -slagao sam. Zbog ega su me traili?
- Ne znam - odgovori ona. - Chris mi je rekao da se radi o neem u vezi s Institutom za elik. Rekao je da ga

nazove kui. - Oklijevala je na trenutak. -to se dogodilo, Brade? Nije ispalo ba tako dobro, zar ne?
- Ne, nije - odgovorio sam zlovoljno.
Mogao sam zamisliti njezin ohrabrujui osmijeh.
- Nemoj biti nesretan zbog toga, Brade. Nije to toliko vano. Preivjet emo i bez toga.
- Da - rekao sam.
- Chris je rekao da bi trebao otputovati u Pitt-sburgh, do njihova glavnog ureda. Nije jo znao zasigurno kad sam
s njim posljednji put razgovarala, ali ja sam za svaki sluaj spakirala tvoju torbu i poslala ti je u ured, ako ti bude
trebala. Hoe li ga sad nazvati?
- Hou - odgovorio sam.
- Nadam* se da nisi previe popio - rekla je. -Zna kako ti je loe kad pretjera.
- Nisam pretjerao - odgovorio sam. Odjednom sam elio to prije zavriti taj razgovor. Nazvat u sad Chrisa i
odmah u ti javiti to je na stvari.
72
Spustio sam slualicu, a njezin mi je pozdrav jo zvonio u uima. Kao da je to bio dogovoreni signal, Elaine
otvori vrata kupaonice i ue u sobu.
- Nisi se trebala povui - rekao sam. - Nije to bio razgovor koji ti ne bi trebala uti.
Zamiljeno me gledala velikim oima.
- Nisam mogla stajati ovdje i sluati te kako la-e.
Pokuao sam se naaliti.
- Kukavica si, ha?
Preko njezina lica preleti sjenka.
- Kukavica sam - ree ozbiljno. - To sam ti ve rekla.
Posegnuo sam za njom, ali ona zaobie moju ispruenu ruku.
- Mora obaviti jo jedan razgovor, zar ne? -naglaeno upita.
- To moe priekati odgovorio sam i uhvatio je. Poljubio sam je u usta. Osjeao sam toplinu njezina tijela
kroz upavo tkanje runika.
Rukama mi se ovije oko vrata.
- Brade. Dragi Brade.
Poljubio sam je u jamicu izmeu kljunih kostiju gdje je jo uvijek bilo nekoliko kapljica vode od tu-iranja.
- Volim te, Elaine - apnuo sam. - Kao to nikad nikoga jo nisam volio, kao to nikad nisam mislio da u
nekoga voljeti.
uo sam njezin zadovoljni uzdah dok se privija-la uz mene.
- Govori mi, Brade, govori mi. Uvjeri me da mi ne lae, da se ne poigrava sa mnom. Reci mi da me voli isto
toliko koliko ja tebe volim. Reci mi. Pokai mi.
Uinio sam i jedno i drugo.
73
Chrisov glas zvuao je uzbueno kad sam ga napokon nazvao.
- Gdje si, dovraga?
- Pio sam - kratko sam odgovorio. - to je, to
se dogaa?
- Cijelo popodne pokuavam stupiti u vezu s tobom - ree on. - Brady te eli vidjeti u svom uredu u Pittsburghu
sutra ujutro.
Njegovo uzbuenje poelo se prenositi na mene. Stara me vjetina izgleda ipak nije napustila. Kakva sam budala
bio to sam pobjegao s igralita, ne ekajui na odluku suca.
- Odoh odmah kupiti avionsku kartu - rekao
sam.
- Ja sam ti je ve kupio - odvrati Chris. - eka te na aerodromu, pod tvojim imenom. Let 104, u jedanaest i
petnaest. I torba ti je ve na aerodromu, u garderobi.
Pogledao sam na sat. Ve je bilo blizu deset sati. Morat u pouriti.
- U redu, Chrise. Kreem.
U glasu mu je zazvualo olakanje.
- Vrati se kui sa unkom, efe. Ako nam pribavi taj posao, priklat emo masno svinje.
- Svinjetina je za seljake - nacerio sam se. -Odaberi neko tusto tele.
Spustio sam slualicu i okrenuo se prema Elaine.
- ula si? - upitao sam.
Ona kimne, a kosa joj se razlije bijelim jastukom.
- Pouri - ree. - Nema mnogo vremena.
- Ti pouri - nasmijeio sam se - spakiraj na brzinu nekoliko stvari. Ide sa mnom.
Ona iznenaeno sjedne u krevetu.

- Ne budi lud, Brade. Ne moe to uiniti. Ve sam navlaio koulju.

74
- Lutkice - rekao sam, alei se ti me jo ne poznaje. Ja sve mogu. Ti mi donosi sreu i ne putam te vie iz
vida, sve dok ovaj posao ne bude ugovoren, potpisan i zapeaen.
Dok je Elaine pakirala putnu torbu, nazvao sam Marge.
- Hvatam avion u jedanaest i petnaest za Pitt-sburgh - rekao sam.
- udila sam se zato me odmah nisi ponovo nazvao - ree Marge.
- Nisam mogao - na brzinu sam slagao. - Chrisov je telefon bio stalno zauzet. Tek sam ga sada ulovio. Brady me
hoe vidjeti.
- Divno - nasmijala se u telefon. - Tako sam ponosna na tebe, Brade. Znala sam ja da e ti uspjeti.
Chris se za sve pobrinuo. Na mojoj torbi bilo je prikopano pismo s informacijom da je za mene rezervirao
apartman u hotelu Brooke u Pittsburghu. Prijavili smo se na recepciji pa krenusmo u sobu oko dva sata ujutro.
Elaine je stajala nasred salona, dok je hotelski posluitelj provjeravao da li je u apartmanu sve u redu. Kad mi je
napokon priao i pruio mi klju, dao sam mu jedan dolar i vrata su se zatvorila za njim.
Okrenuo sam se prema njoj i nasmijeio se.
- Ma koliko skroman bio, dom je uvijek drag i mio.
Nita mi nije odgovorila.
~ Lutkice, nemoj se tako mrtiti - rekao sam. -Pittsburgh nije ba toliko lo. Napokon je progovorila.
- Mora biti da sam luda kad sam ti dopustila da me dovede ovamo. to e biti ako sretne nekog poznatog?
75
- A ako ti sretne nekog poznatog? - odvratio
sam pitanjem.
- Ja ne moram nikome nita objanjavati - odgovori ona. - Ali ti...
Nisam joj dopustio da dovri.
- Pusti mene da brinem svoju brigu.
- Ali Brade - protestirala je. - Ti ne zna kakvi su ljudi, to su u stanju rei ili uiniti...
- Briga me - ponovo sam je prekinuo. - Fuka mi se za ljude. Jedino do ega mi je stalo, to si ti. Hou da te
imam blizu, uz mene. Ne elim se rastajati od tebe, sad kad sam te naao. Odve sam vremena potratio ekajui
na tebe.
Prila mi je i privila se uz mene, istraujui pogledom moje lice.
- Brade, ti doista misli to to govori, zar ne?
Kimnuo sam.
- Ovdje smo, zar ne? To ti je dovoljan odgovor. Jo uvijek me gledala. Ne znam to je to traila
na mom licu, ali izgleda da je vidjela ono to je eljela, jer se naglo okrenula i pola prema spavaoj sobi. Moj ju
je glas zaustavio prije nego to je dola do vrata. Okrenula se da me pogleda.
- ekaj malo, Elaine - rekao sam. Moramo se drati reda. - Nato je podigoh u naruje i prenijeh preko praga.
10.
Upravna zgrada koncerna Udruene eliane bila je nova i blistavobijela, a nalazila se odmah iza ograde od
eline ice kojom je bio opasan tvorniki krug. Iza upravne zgrade leale su crne, aom prekrivene zgrade
ljevaonica s visokim dimnjacima iz kojih je dim i plamen sukljao prema vedrom, plavom nebu.
Uniformirani slubenik osiguranja zaustavio me im sam uao kroz vrata.
- Zovem se Rovvan i idem gospodinu Bradvju -rekao sam mu.
- Imate propusnicu? - upitao je. Zcinijekao sam odmahnuvi glavom.
- Dogovoreni sastanak?
- Da.
On dohvati telefon sa stola blizu vrata i proape neto u slualicu, ali me je pritom i dalje pozorjio motrio.
Pripalio sam cigaretu dok sam ekao da me propusti u zgradu. Uspio sam povui samo jedan dim kad je on
spustio slualicu.
- Poi ete ovim dizalom, gospodine Rovvan ree uljudno i pritisne dugme na zidu.
Vrata dizala se otvore. Unutra je stajao drugi uniformirani slubenik osiguranja.
76
77
- Gospodin Rovvan u ured gospodina Bradvja -ree prvi slubenik osiguranja dok sam ulazio u dizalo.
Vrata se zatvore za mnom i dizalo se pone us-pinjati. Pogledao sam slubenika u dizalu.
- Uz ovakvo osiguranje osjeam se kao da sam doao vidjeti predsjednika - naalio sam se.
- Gospodin Brady je predsjedavajui Upravnog odbora - odgovori slubenik osiguranja ozbiljnim glasom.
Zaustio sam da mu kaem kako sam ja mislio na predsjednika Sjedinjenih Drava, ali slutio sam da on ne bi
shvatio ironiju i nisam nita rekao. Dizalo se zaustavi i vrata se otvore. Iziao sam.
Slijedio me u stopu.
- Ovuda, gospodine.

Poveo me niz pusti, mramorom oploeni hodnik, mimo niza drvenih vrata. Izmeu vrata bile su postavljene
elektrine svjetiljke u obliku baklji u ruci kipa izraenog u klasinom grkom stilu. Imao sam osjeaj da e se
svakog trena otvoriti jedna od tih vrata i da e iznutra izii pogrebnik koji e nas odvesti do dvorane s posmrtnim
ostacima.
Slubenik osiguranja zastane ispred jednih vrata, tiho pokuca, otvori ih i pokretom ruke pozove me da uem.
mirkao sam kad sam iz polumranog hodnika uao u jarko rasvijetljenu sobu. uo sam kako su se vrata iza
mene tiho zatvorila.
Gospodin Rovvan? upitno me pogledala djevojka iza velikog, polukrunog stola u sreditu prostorije.
Kimnuo sam i poao prema njoj. Ona ustane i obie stol.
- Gospodin Brady je trenutno zauzet i moli vas da ga ispriate. Hoete li biti tako ljubazni da priekate u
prijemnoj sobi?
Tiho sam zviznuo. Nakon ovoga to sam vidio, nitko mi vie ne moe tvrditi da Matt Brady ima na
78
umu samo elik. Kad bi to bilo tono, ne bi imao ovakvu lutku za sekretaricu. Ovo je dijete imalo plua s kojima
je mogla osvojiti svjetski rekord u ronjenju.
- Da li ba moram? - nasmijeio sam se.
Mogao sam pritedjeti osmijeh jer se ona hladno okrenula i povela me prema nekim drugim vratima. Iao sam za
njom, uivajui u ritmikom zibanju bokova. Ova enska zna to ima i to ne skriva. Naprotiv. Pri pogledu na ovo
vrsto, uzbibano meso, svakom su zdravom mukarcu morale rasti zazubice. Ona otvori vrata.
Stao sam i pogledao je.
- Kako to da vi nemate na sebi uniformu kao oni privatni cajkani? - upitao sam.
Nije se nasmijeila.
- Izvolite - ukoeno je rekla. - Ukoliko vam neto zatreba, samo me pozovite.
- Stvarno? - nacerio sam se.
Po prvi put se na njezinu ledenom licu pojavio nekakav izraz. Izgledala je zbunjena. Glasno sam se nasmijao.
- Mislio sam: zaista vas smijem pozvati? -objasnio sam.
Zbunjenosti nestane.
- Naravno - ree. - U kutiji na stolu nai ete cigare i cigarete. asopisi i novine su na polici pokraj stola. Zatvorila je vrata prije nego to sam bilo to uspio rei.
Osvrnuo sam se naokolo. Soba je bila luksuzno i primjerno ureena. Zidovi su bili obloeni hrastovim drvetom,
a teko je pokustvo bilo udobno i presvueno koom. Sagovi su bili tako debeli da sam imao osjeaj da su mi
noge upale u njih do lanaka. Pogled mi je privukla skupina lijepo uokvirenih fotografija koje su visjele na zidu
nasuprot vratima.
Otiao samo do njih da ih pogledam. Spazio sam neka poznata lica. Bilo je ukupno sedam fotografija i na svakoj
je bila vlastoruno ispisana posveta
79
Mattu Bradvju. Na svih sedam fotografija bili su predsjednici SAD-a. Woodrow Wilson, Harding, Coolidge,
Hoover, F.D.R., Trurnan i Eisenhovver.
Ugasio sam cigaretu u pepeljari. Nikakvo udo to se onaj cajkan u dizalu nije nasmijao mojoj ali. Predsjednici
dolaze i prolaze, a Matt Brady ostaje zauvijek. Sjeo sam i zagledao se u fotografije. Opasan je taj Matt Brady.
Lukavac. Nije ove fotografije objesio u svom uredu kao to bi drugi uinili, tako da se njima moe pohvaliti ili ih
zanemariti, ovisno o tome kakav dojam eli postii kod svojih posjetilaca. Objesio ih je ovdje, u ekaonici, kao
da je htio naznaiti kako im je tu pravo mjesto.
Poeo sam se pitati to ja, zapravo, ovdje radim. Netko tko ima tako visoko razvijen smisao za psihologiju, kao
to ga je po svemu sudei Matt Brady imao, nema nikakve potrebe za momkom kao to sam ja. Pogledao sam na
sat. Ve sam sjedio ovdje otprilike pet minuta. Ako sam ga dobro procijenio, pustit e me da ekam deset minuta,
prije nego to me pozove. Deset minuta bi trebalo biti dovoljno da me u potpunosti iscrpi psiholoki efekt
ekaonice.
Nacerio sam se. Na trenutak mu je zamalo uspjelo da me impresionira. Ali dvojica mogu igrati tu igru. Ustao
sam i otvorio vrata.
Djevojka me iznenaeno pogledala. Uzeo sam s police jedan asopis.
- Gdje je toalet? - upitao sam.
Ona pokae rukom na vrata nasuprot ekaonici. Poao sam brzim korakom prema njima. Kad sam otvorio vrata
zahoda, doviknula je za mnom.
- Ali, gospodin Brady e za koju minutu biti
slobodan.
- Zamolite ga da prieka rekao sam i brzo zatvorio vrata.
Ostao sam u kabini gotovo deset minuta, a onda sam uo kako se vrata otvaraju i netko ulazi. Vrata kabine nisu
dopirala do poda, tako da sam mo80

gao vidjeti par mukih cipela kako su oklijevajui zastale ispred kabine. Bile su to policijske cipele. Nisam
trebao vidjeti sivu manetu uniforme da znam tko je pred vratima. Nasmijeio sam se i utio. Nekoliko sekundi
kasnije, cipele se udalje i vrata zahoda ponovo zalupe.
Dugo je trebalo, ali napokon se ispunila jedna od prorokih izjava moga oca. Sjetio sam se kako je neko znao
rei majci kako mene samo policija moe izvui iz zahoda.
Sjedio sam na poklopcu koljke i listao asopis. Otprilike pet minuta kasnije, vrata se ponovo otvore. Pogledao
sam ispod vrata. Par malih, uglaanih crnih cipela proao je ispred kabine. Zlobno sam se nasmijeio. Ova runda
je moja.
Brzo sam spustio asopis na pod. Sekundu kasnije, iziao sam iz kabine i uputio se prema umivaoniku.
Sitan je starac stajao tamo i upitno me pogledao. Nasmijeio sam mu se, glumei iznenaenje.
- Gospodine Bradv - rekao sam. - Kako lijep ured imate!
Bradvjeva je soba bila dovoljno velika da bi mogla posluiti kao predvorje Radio City Music Hal-la. Bila je
smjetena na uglu zgrade pa su dva zida imala velike prozore kroz koje se pruao pogled na niz zgrada to su na
krovovima redom nosile velike ploe od nerajueg elika s natpisom Udruene eli-ane. Njegov je stol bio
smjeten u kutu, gdje su se sastajala dva prozora. Ispred stola bile su poredane tri niske stolice, okrenute prema
stolu. Na suprotnoj strani prostorije nalazio se dugaak stol za sastanke sa deset stolica, a uza zid bez prozora
stajala je dugaka poivaljka. Ispred poivaljke nalazio se niski stol s mramornom ploom i jo dvije stolice.
81
H
Brady me ponudi da sjednem i ode za pisai stol. utke je sjeo i zagledao se u mene. ekao sam da on prvi
progovori. Njegovo me prvo pitanje malo iznenadilo.
- Gospodine Rovvan, koliko imate godina? Znatieljno sam ga pogledao.
- etrdeset tri - odgovorio sam.
Sljedee pitanje bilo je takoer neuobiajeno.
- Kolika vam je godinja zarada?
- Trideset pet tisua - brzo sam odgovorio, kako bih izbjegao napasti da slaem.
On utke kimne i zagleda se u stol ispred sebe. Na stolu su leale neke strojem ispisane stranice. Izgledalo je kao
da prouava ono to na njima pie. ekao sam da nastavi razgovor. Nakon nekog vremena, podigao je glavu i
pogledao me.
- Da li znate zbog ega sam vas pozvao? - upitao je.
- Mislio sam da znam - iskreno sam odgovorio. - Ali sada vie nisam siguran.
Sumorno se nasmijeio.
- Ja volim otvoreno razgovarati, mladiu - rekao je. - Zato neu tratiti vrijeme na uvod. Kako bi vam se svialo
zaraivati ezdeset tisua godinje?
Nervozno sam se nasmijao. Kako se ovaj momak razbacuje brojkama, inilo mi se kao da sam se ponovo naao
meu politiarima u Washingtonu.
- Svialo bi mi se - rekoh.
Brady se povjerljivo nagne prema meni.
- Juer ste na sastanku izloili va plan kampanje za industriju elika. Sjeate se ?
Kimnuo sam. Nisam se usuivao nita rei. Dakako da sam se sjeao. Sjeao sam se i toga da on nije imao
visoko miljenje o mom planu.
- U vaem je izlaganju bilo nekoliko slabih mjesta - nastavio je. - Ali mislim da je u naelu bilo u redu.
Oprezno sam ispustio zadrani dah. Riba se ipal$, upecala. Osjetio sam kako mi, se tijelom iri ugodan osjeaj
trijumfa.
- Drago mi je da tako mislite, gospodine - brzo sam rekao.
- Kad sam odlazio sa sastanka, moram priznati, bio sam pomalo ljut - ree on, jo uvijek povjerljivim tonom.
Gledao me pravo u oi. - Zbog vaih optubi.
- ao mi je zbog toga, gospodine - hitro sam rekao. Rekao sam to samo zato...
On dobrohotno podigne ruku, prekidajui me.
- Ne trebate nita rei. Priznajem da sam vam dao razloga da tako reagirate. Ali ono to ste rekli ostavilo je na
mene povoljan dojam. Vi ste tamo bili jedini koji se usudio nazvati stvari pravim imenom. -Suho se osmjehnuo.
Prolo je mnogo vremena otka-%p je bilo tko tako sa mnom razgovarao.
Brzometno sam razmiljao. Nisam imao pojma to taj stari vrag zapravo hoe i jednostavno sam utio. Jo
nikoga nisu objesili zato to je utio.
On mahne rukom prema prozorima iza sebe.
- Vidite li ovo, gospodine Rovvan? - rekao je. -To su Udruene eliane, a ovo tu jo nije sve. Postoji jo
dvadeset ovakvih ljevaonica irom Sjedinjenih Drava. To je jedna od najveih korporacija na svijetu... a ja sam
je doveo do toga to je ona danas. Mnogi su ljudi osuivali moje metode, ali to nije vano. Vano je da sam ja
ostvario svoj san. Od svoje dvanaeste godine, kad sam poeo raditi u ljevaonici kao raznosa vode, elik je bio
moja hrana, moje pie i moj san.

Protiv svoje volje, morao sam priznati da me ovaj sitni ovjek doista impresionirao. Iz njegova je glasa izbijao
gotovo religiozni ar. I dalje sam utio.
- I tako, kad ste rekli kako ja sebino mislim na interese moje korporacije, bili ste apsolutno u pravu. I ne mislim
se zbog toga ispriavati. Previe dugo razmiljam na taj nain i previe sam star da bih se sada mijenjao.
82
83
Jo uvijek mi nije bilo jasno to smjera. ekao sam. On se zavali u stolici i pogleda me. Posegnuo sam za
cigaretom i pripalio je. Pustio me je da povuem jedan dim, a onda je nastavio. Sva srea da je tako postupio, jer
ono to je rekao gotovo me zbacilo sa stolice.
- Sviate mi se, gospodine Rovvan - tiho je rekao. - Zato to ste slini meni. Sve ono to ste za mene rekli, vai i
za vas. Tvrdi ste. Sebini. Bezobzirni. Ali ja bih to saeo u jednu rije: realni. Vi shvaate i priznajete zakone
opstanka. Zato sam vas pozvao ovamo. Spreman sam ponuditi vam posao potpredsjednika i direktora za odnose
s javnou uz plau od ezdeset tisua godinje. Potreban mi je ovjek s vaim talentom za organizaciju. Hou da
za Udruene e-liane uinite ono to ste planirali uiniti za industriju elika.
Duboko sam povukao dim iz cigarete i pridr-ao se za stolicu.
- A to e biti s kampanjom za industriju elika? - upitao sam.
Kratko se nasmijao.
- Neka se sami brinu za svoju kampanju - zajedljivo je rekao.
utio sam. Ovo je bila ivotna ansa. Cijelog ivota ekao sam na ovakvu ponudu. A sad, kad sam je stvarno
dobio, nisam mogao vjerovati.
Matt Brady ponovo progovori. On je, ini se, moju utnju shvatio kao pristanak. Na licu mu se opet ukazao onaj
neveseli osmijeh. Prsti su mu kuckali po papirima na stolu.
- Gospodine Rovvan, ovdje preda mnom je cjeloviti dosje o vaem ivotu, s podacima koje sam uspio prikupiti
preko noi. Kao to vidite, ja volim biti dobro obavijeten o mojim suradnicima i prema informacijama koje sam
dobio, morao bih s vama porazgovarati o jednoj sitnici.
84
Upitno sam ga pogledao. Jo uvijek mi se vrtje-lo u glavi. O emu on to sada govori? On pogleda u papire i
nastavi.
- Izvjetaji o vaem radu vie su nego zadovoljavajui i u vezi s tim nemam potrebe da vam neto govorim. Va
je obiteljski ivot takoer u redu. Meutim, moram vas upozoriti na jedan aspekt vaeg osobnog ivota.
Odjednom sam se ohladio.
- Na to mislite, gospodine Brady?
- Sino ste doli u hotel Brooke s jednom enom koja nije vaa supruga, gospodine Rovvan. To je s vae strane
bio vrlo indiskretan potez. Svi suradnici Udruenih eliana pod stalnim su nadzorom.
Naglo sam se rasrdio. Koliko dugo me ve motre? Moda je njegova ponuda zapravo ucjena, hoe me potplatiti
da ostavim Elaine?
- Pod ijim nadzorom, gospodine Brady? -hladno sam upitao. - Koga bih ja mogao toliko zanimati da bi
nadzirao to radim?
- Svatko tko je u bilo kakvoj vezi s industrijom elika u Pittsburghu mora oekivati da se motri na svaki njegov
korak, gospodine Rovvan - ree Brady.
Moram saznati to pie u tim papirima.
- Pretpostavljam da su vam vai pijuni rekli takoer i kako se zove dama koja je dola sa mnom? - upitao sam.
Hladno me pogledao.
- Mene nimalo ne zanimaju imena vaih ljubavnica, gospodine Rovvan. Spomenuo sam to iskljurfsp zbog nae
budue suradnje.
Ustao sam.
- Gospodine Brady, iznaao sam da me vaa ponuda ne zanima.
On je takoer ustao.
~ Mladiu, ne budite glupi - brzo je rekao. - Nijedna ena na svijetu nije toga vrijedna.
85
Nasmijao sam se. Pitao sam se to bi rekao kad bi znao da je ena o kojoj govorimo njegova neakinja.
-- To nema nikakve veze s mojom odlukom, gospodine Brady - hladno sam mu odgovorio. Otiao sam do vrata i
otvorio ih.
Slubenik osiguranja, koji je sjedio ispred vrata, naglo skoi na noge. Zaueno me pogledao.
Okrenuo sam se prema sitnom starcu koji je stajao za golemim stolom.
- Pretjerali ste malo s ovim andarima, gospodine Brady - rekao sam, - ak ni Gestapo nije mogao pomoi
Hitleru kad je zagustilo.
86
11.
Izletio sam na ulicu bijesan kao ris. Sunce me je naas zaslijepilo, tako da sam poeo mirkati. Malo dalje niz

ulicu ugledao sam koktel-bar, Oscar's. Privukla me svjea, zamraena prostorija. Progurao sam se kroz okretna
vrata.
Bio je to jedan od onih koktel-barova koji u svom sklopu imaju i mali restoran. Uputio sam se pravo prema baru
i popeo se na stolicu. Bar je bio krcat ljudima iz Udruenih eliana. Vidio sam to po plastinim
identifikacijskim karticama prikopanim na odjei. Ovdje je oigledno navraala upravna administracija; radnici
iz ljevaonice vjerojatno su odlazili u neki drugi, jeftiniji bar.
Barman mi prie.
- Dupli Black Label s ledom - rekao sam. - 1 koricu limuna.
On ubaci tri kockice leda u au i stavi je preda me. Zatim potrai na polici bocu viskija Black Label i napuni
trietvrt ae. Nakraju uhvati prstima komadi limunove kore, izvije je iznad ae i spusti u pie.
- Dolar i pol - ree.
Ovi ili ne dre do napojnica ili naveliko razvodnjavaju pie. Bacio sam petaka na bar i uzeo au.
- Tjeraj tako dok traje lova - rekao sam. Trebalo mi je vremena za razmiljanje.
87
Muili su me oni papiri na Bradvjevu stolu. Onaj tko je sastavio taj izvjetaj mogao bi znati da je sa mnom
Elaine. To ne bi bilo dobro. Matt Bradv je mogao prijei preko onoga to sam mu rekao, ali mi sigurno ne bi
oprostio to sam s njom. rtvovao bih ne znam to da saznam tko je napisao taj izvjetaj.
Pomislio sam na Elaine, koja me sad eka u hotelu. Prisjetio sam se kako me umirivala jutros za dorukom. Bio
sam nervozan. eludac mi je treperio od nervoze.
- Mirno, deko, samo mirno - rekla mi je, shvaajui moju nervozu. - Stric Matt nije nikakvo udovite. Nee te
pojesti. Samo hoe s tobom porazgovarati o poslu.
Protiv svoje volje sam se nasmijeio. Moda je to Mattu Bradv ju samo jedan u nizu poslova, ali za mene je to
bio posao ivota.
Nagnuo sam au i osjetio da je na dnu ostala gotovo sama voda. utke sam pokazao barmanu da mi ponovo
nalije. Prva aa uope nije djelovala, kao da sam pie prolio kroz prozor. Pogledao sam na sat. Dva sata. Mrska
mi je bila pomisao da se moram vratiti u hotel i rei joj to se dogodilo.
Upravo sam zapoeo piti svoj drugi dupli viski kad sam pogledao u zrcalo iza bara. Uinilo mi se da mi se neka
enska nasmijeila. Nisam pogrijeio. Ona cura u ogledalu nije skidala pogleda s mene i ponovo se nasmijeila.
Okrenuo sam se na stolici i uzvratio joj osmijeh. Ona me pozove pokretom ruke i ja uzmem au, te odem do
njezina stola. Bila je to Bradvjeva sekretarica. Osjetio sam malu napetost. Razvukao sam usta u gorki osmijeh.
Kako to da vam je stari dao pauzu za ruak? - upitao sam. - Da mu Ministarstvo rada nije poslalo opomenu?
Ona nije prihvatila moju alu.
- Gospodin Bradv uvijek odlazi iz ureda u pola dva - rekla je. - I vie se ne vraa.
Jo uvijek znam prepoznati poziv kad mi ga netko uputi. Spustio sam se u stolicu pokraj nje.
- Odlino - rekao sam. - Ne volim piti sam. Djevojka se nasmijei.
- Prije nego to je otiao kui, nazvao je va hotel i ostavio poruku.
- Recite mu neka se nosi - ratoborno sam rekao. - Ne elim s njim imati posla.
Ona podigne ruku kao da se brani od udarca.
- Nemojte se na mene ljutiti, gospodine Rovvan - ree. - Ja samo radim kod njega.
Imala je pravo. Glupo sam se ponio.
- Oprostite, gospoice... ovaj... gospoice...? -- Wallace - odgovori ona. - Sandra Wallace.
- Gospoice Wallace uljudno ponovim. Dopustite mi da vas poastim jednim piem. - Mahnuo sam rukom
konobaru i upitno je pogledao.
- Vrlo suhi martini ree ona. Konobar ode i ona me pogleda. - Mogu vani rei da ste simpatini gospodinu
Bradvju.
- Ba dobro - odgovorili. - On meni nije.
- On bi htio da radite za njega. Bio je siguran da ete pristati. ak je naredio pravnom odjelu da sastave ugovor.
- Da li on potpisuje ugovor i sa svojim pijunima? upitao sam.
Konobar je donio pie i ponovo se udaljio. Uzeh svoju au i podignem je prema njoj.
- Jedini posao koji sam spreman prihvatiti od gospodina Bradvja jest taj da gledam vas - rekao sam.
Ona se nasmije.
- Vi ste ludi.
- Sto gradi - rekoh. - ak mi za to ne bi trebao nita platiti.
88
89
- Hvala, gospodine Rowan - ree ona, podiui au.
- Brad. Kad mi netko kae gospodine, uvijek se okrenem. Uvijek mislim da se obraaju mom ocu.
- U redu, Brade - nasmijei se ona. - Meutim, prije ili kasnije, morat ete se na to naviknuti i init ete ono to
vam on naredi.
- uli ste to sam rekao kad sam izlazio iz ureda - rekoh. - Ne treba mi njegov smrdljivi posao.

Na njezinu licu ukae se udan izraz. Kao da je to ve mnogo puta ula.

- Ve e vas on,pridobiti, Brade - tiho je rekla. - Ne znate vi njega. Matt Brady uvijek postigne ono to naumi.
U mom alkoholom zamagljenom mozgu odjednom neto kvrcne.
- Vi njega ne podnosite? - upitao sam. Ona spusti glas gotovo do apata.
- Mrzim ga.
Glava mi se namah razbistrila.
- Zato onda ne odete? Ne morate raditi za njega. Moete potraiti posao negdje drugdje.
- Od svoje jedanaeste godine, od trenutka kad je moj otac poginuo u ljevaonici, znala sani da u biti njegova
sekretarica.
Zainteresirao sam se.
- Kako to?
- Moja majka je otila k njemu povevi mene sa sobom. Ja sam bila prilino razvijena za svoje godine, a
njegovu pogledu nikad nita ne izmie. Sjeam se kako je obiao oko stola i uzeo me za ruku. ak se sjeam
kako su mu hladni bili prsti dok mi je drao ruku i govorio s mojom majkom. Ne brinite se, gospoo
Wolenciwicz, rekao je. Dat u vam dovoljno novca za ivot, a kad Alexandra poraste, moe doi ovamo i
raditi za mene. Moda ak i kao moja sekretarica. Nije zaboravio to je obeao. Povremeno je nazivao majku i
raspitivao se kakvu kolu pohaam i
90
s kakvim uspjehom. - Djevojka uhvati au s martini-jem i zagleda se u nju. - Kad bih otila od njega, on bi se
pobrinuo da nigdje ne dobijem posla.
- ak i kad biste otili u neki drugi grad? - upitao sam.
Gorko se nasmijeila.
- Pokuala sam to jednom. Bez mnogo buke potrudio se da izgubim posao, a onda mi je velikoduno ponudio
da se vratim k njemu.
Otpio sam gutljaj viskija. Nije mi prijao. Spustio sam au. Dosta mi je bilo alkohola za danas. Duboko sam
udahnuo.
- On vas izdrava? - izravno sam upitao. Ona odmahne glavom.
- Ne - odgovori. - Mnogi ljudi tako misle, ali on sa mnom nikad jo nije razgovarao o bilo emu drugom osim o
poslu. - Pogledala me. Djelovala je zbunjeno, kao da me moli da joj objasnim o emu se radi. - Ja to jednostavno
ne razumijem - dodala je.
Zurio sam u nju utke gotovo cijelu minutu prije nego to sam progovorio.
- Da li i vas nadzire? - upitao sam.
- Ne znam - odgovori ona. - Katkad mi se ini da me nadzire, a katkad opet mislim da me ne nadzire. On ni u
koga nema povjerenja.
Imao sam osjeaj da mogu imati povjerenja u ovu curu.
- Da li ste moda vidjeli izvjetaj koji on ima o meni?
Odmahnula je glavom.
- To je stiglo iz personalnog istranog ureda. Takvi se izvjetaji predaju osobno njemu, u zatvorenoj omotnici.
- Da li bih nekako mogao doi do kopije? -upitao sam.
- Postoji samo jedan primjerak i taj je u njegovu stolu.
91
- Moete li mi omoguiti da to proitam? -ustrajao sam. - Moram saznati to je u tom izvjetaju. Postoji
mogunost da je on doznao neto, to bi meni moglo donijeti velikih nevolja.
- Nita ne biste imali od toga, Brade - ree ona. - Ako u tom izvjetaju postoji neto takvo, on je to dobro
zapamtio.
- Ali ipak bih imao neku ansu, kad bih znao to on zna - brzo sam rekao.
Nije odmah odgovorila. Vidio sam da se malo uplaila to mi je ve i toliko ispriala. Napokon, ona me je danas
prvi put vidjela. Otkud je mogla znati da i ja nisam jedan od Bradvjevih pijuna?
- Usluga za uslugu - brzo sam rekao. - Ako vi meni pomognete, ja u pomoi vama. Omoguite mi da proitam
taj izvjetaj, a ja u vama pomoi da odete od Matta Bradvja ... tako da vas nikad nee pronai.
Duboko je uzdahnula i ja sam ponovno postao svjestan onoga to mi je privuklo panju ve pri prvom susretu.
Cura je imala nevjerojatne grudi i na trenutak sam mislio da e se haljina raspuknuti. Primijetila je kako je
gledam i na ustima joj se pojavio udan osmijeh.
- Nemam tu sakriven izvjetaj - naglaeno je rekla.
- Bilo bi previe lijepo - rekoh, prisilivi se da odvratim pogled s tih divnih breuljaka i pogledam je u lice. - Ali
nemam sree. To bi posao pretvorilo u pravi uitak.
Ona lagano pocrvenje.
- A zato mislite da je to nemogue? - promuklo je izustila.
92
12.

Proli smo kroz veliki elini portal i krenuli prema ulazu u upravnu zgradu. Njezina ruka dotakne moju miicu.
- Ovuda - ree.
Poao sam za njom i ona me povede iza ugla zgrade. Tamo, skrivena iza ivice, bila su jedna vrata. Ona izvue
klju iz torbice i otkljua ih.
- Privatni ulaz Matta Bradvja - objasni,
Nali smo se u nekom malom hodniku. Otprilike na metar od ulaza bilo je dizalo. Ona pritisne dugme i vrata se
otvore. Uli smo i ona se okrene prema meni, smijeei se:
- Bradvjevo privatno dizalo. - Osjetio sam kako se dizalo poinje uspinjati. Ona mi se jo uvijek smijeila.
Jednostavno nije bilo mogue odbiti takav poziv. Privukao sam je k sebi. Oi su joj bile irom otvorene dok me
je rukama obgrlila oko vrata i ponudila mi poluotvorene usne. Zatitna preaga koja je ovijala kabinu dizala
zarila mi se u zadnjicu i po nainu kako se djevojka stiskala uz mene, shvatio sam da me prvi dojam nije
prevario. Ova je lutkica bila iva vatra. Jo uvijek se pripijala uz mene, ne putajui me ak ni kad su se vrata
dizala otvorila.
Napokon smo se odvojili da uhvatimo zraka. Gledala me blistavih oiju.
93
- Svia mi se - rekla je.
Uspio sam se nasmijeiti. Morao sam biti oprezan.
- Ti si moj tip - rekla je. - Znala, sam to im sam vidjela kako si ga natjerao da doe po tebe u zahod.
Nita nisam rekao.
- Prokletstvo - rekla je, gledajui me ravno u oi.
To me je iznenadilo.
- Zato? - upitao sam.
Nita nije odgovorila, samo se okrenula i izila iz dizala. Iao sam za njom. Uli smo u Bradvjevu sobu. Ona ode
iza stola i izvue klju iz torbice. Trenutak je oklijevala, a zatim otkljua ladicu i izvue izvjetaj.
- Ja sam budala - ree, drei papire u ruci. -Mogao bi me prijaviti.
Nita nisam rekao, samo sam stajao tamo i gledao je. Proao je jedan dugi trenutak, a onda, ne gledajui ih, ona
mi prui papire. U samo nekoliko sekundi, po drugi put me iznenadila.
- Zar nee ak ni pogledati? - upitao sam. Ona me zaobie i ode do vrata. Otvori ih i zastane, gledajui me
preko ramena.
- Neu - ree. - Znam da si oenjen i to me ne smeta. Ali ako te ulovila neka druga enska, ne elim znati
njezino ime.
Vrata se zatvore i ja odem do prozora, na svjetlo. U mislima sam skinuo eir Mattu Bradvju. Moda je izvjetaj
zaista sainjen preko noi, ali bilo je vrlo malo toga to mu je promaklo. Cijeli moj ivot bio je na tih nekoliko
listova papira. Letio sam pogledom preko stranica, traei njezino ime.
Nisam trebao brinuti. U izvjetaju je jednostavno stajalo da sam u hotel doao u drutvu jedne ene koja je
provela no u mom apartmanu, te da se, kako
to uputstva nalau, obustavlja daljnje praenje. Spustio sam papire na stol i pripalio cigaretu.
Jedva sam uspio povui jedan dim kad su se vrata ponovo otvorila.
- Onda? upitala je. <
- Proitao sam - odgovorih, pokazujui na papire.
- I sve je u redu? - Ona ue u sobu i zatvori vrata.
- Aha rekoh, osjeajui se pomalo glupo. Poao sam prema njoj. - Ne znam kako da ti se zahvalim nezgrapno sam dodao.
Ona nita nije rekla. Krenuo sam prema dizalu.
- Pretpostavljam da e biti najbolje da sada odem.
- Ne moe sada otii - ree ona. Netko e te primijetiti. Na kontrolnoj ploi u glavnom predvorju vidjet e
da se lift sputa i provjerit e tko je to bio.
Zaustavio sam se.
- Kako u onda izii odavde?
Preko usana joj preleti zagonetan osmijeh.
- Morat e ekati na mene. Ja obino odlazim oko pet i petnaest, kad proe najvea guva.
Pogledao sam na sat. Ve je bilo blizu etiri sata. Ona se jo uvijek smijeila i gledala me.
- Sjedni i ekaj - rekla je. - Donijet u ti pie. Preao sam preko sobe do poivaljke i utonuo
u nju.
- Dobro bi mi dolo sada da neto popijem -rekao sam.
Promatrao sam je kako se kree po sobi dok mi je pripremala pie. Kocke leda su umirujue zveckale dok mi je
donosila au. Zahvalno sam otpio gutljaj.
Ona se spusti na stolicu nasuprot meni.
- to e sada uiniti, Brade? - upitala je. Otpio sam jo jedan gutljaj.

94
95
- Vratit u se u New York i sve ovo zaboraviti - odgovorio sam.
- To nee biti tako lako - rekla je. - Matt Brady jo uvijek hoe da za njega radi.
Nasmijeio sam se.
- Nemoj se smjekati - ozbiljno je rekla. - Kad se vrati u hotel, nai e poruku u kojoj te poziva da veeras
doe k njemu na veeru.
- Neu otii - rekao sam.
- Otii e - ree ona. - Dok doe do hotela, imat e vremena da o svemu promisli. Sjetit e se novca koji ti
on nudi, razmislit e to bi sve mogao s tim novcem uiniti i to bi takva pozicija mogla znaiti za tebe. - Otpila
je pie iz svoje ae. - Otii e.
- Ti zna sve odgovore - rekao sam, gledajui
jeOna skrene pogled.
- Ne znam - odgovori. - Ali sve sam to ve ranije vidjela. Pridobit e te. Njemu novac nita ne znai. Gomilat e
ga pred tobom, sve dok ti se ne zavrti u glavi. Govorit e ti tiho kako si nadaren i kakav bi znaaj i ugled mogao
stei. A ti e gledati kako on sve to gomila pred tobom, dok ti oi ne iskoe iz glave. Onda e on cimnuti udicu i
hop! Bit e upecan.
Poloio sam au na stol.
- Zato mi sve to govori? - upitao sam. - Kakve ti od toga moe imati koristi?
Ona ostavi svoju au pokraj moje.
- Vidjela sam mnogo velikih i znaajnih ljudi kako puze pred Mattom Bradvjem. Smui mi se kad vidim strah
na njihovim licima. - Glas joj utihne, ali nije skidala oi s moga lica.
- I? - tiho sam upitao.
- Ti si velik, snaan i pun samopouzdanja. Nisam kod tebe osjetila tragova straha. Nisi bio toliko prestraen da
ne bi mogao zapaziti kako ja izgledam, nisi me gledao kao da sam komad pokustva. Vidjela sam kako si me
gledao.
96
- Kako sam te gledao? - upitah.
Ona ustane i na trenutak je uspravno stajala preda mnom. Zatim polako zaobie stoli i poe prema meni. Sjedio
sam i gledao je, pratei svaki njezin pokret. Stala je ispred mene i pogledala dolje. Oi nam se stopie.
- Ovako, kako me sada gleda - rekla je. utio sam. Nisam napravio ni najmanji pokret. Onaj udan, zagonetni
osmijeh ponovo joj se
pojavi na licu.
- Znam da ti nisi za mene - ree. - Znam da te ulovila druga enska. I ti to takoer zna. Shvatila sam to kad si
me poljubio. Ali to nita ne mijenja na stvari. Za tebe ja nisam samo sekretarica Matta Bradvja, nisam
samo komad pokustva u njegovu uredu. Ti mene gleda kao ljudsko bie, kao samostalnu linost, kao enu.
To ja vidim u tvome pogledu.
Nita nisam rekao. Jedina je vrijednost na ovom svijetu to to je svatko od nas linost, a ne kotai u nekom
stroju. Nijedno ljudsko bie nije bolje od drugih zbog okolnosti ili bogatstva, ali je svatko, sam po sebi, jednako
vaan.
Posegnuo sam za piem, ali njezina ruka uhvati moju i zaustavi je. Pogledao sam je, oi su nam se sre-le i na
trenutak smo ostali tako, zagledani jedno u drugo. Zatim se ona polako spusti na koljena ispred mene. Njezina
ruka povede moju do njezinih grudi. Osjeao sam pod prstima mirne, jake otkucaje njezina srca. Drugom mi je
rukom privukla glavu do svojih usana.
Krv mi je poela nabijati u sljepooicama. Njezin je jezik istraivao tajne mojih usta, zubi su joj grickali moju
donju usnu. Ne znam to me zaustavilo. Ponuda je bila vie nego povoljna. Ona je imala sve to je mukarac
mogao poeljeti kod ene - osim jednoga. Nedostajala je ljubav. Ja nisam bio za nju.
Nevoljko sam je odmaknuo od sebe. Nisam je elio povrijediti. Nisam znao to bih rekao.
97
Zurila mi je u lice.
- Postoji druga ena, zar ne? Kimnuo sam.
Ona duboko udahne i ustane. Uzgledao sam u nju. Na usnama joj je lebdio drhtav osmijeh kad je progovorila.
- To je jo neto, to bi me moglo privui tebi. Ti si poten. Ti ne vara enu samo varanja radi.
Otila je u svoj ured i ubrzo sam uo kuckanje pisaeg stroja. Minute su se sporo vukle. Otiao sam do prozora i
pogledao van, na zgrade ljevaonice. Matt Brady je imao puno pravo da bude ponosan. Da su okolnosti bile
drugaije, mogao sam moda s vremenom ak i zavoljeti tog ovjeka. Ali nisu bile. Moda glavni razlog lei u
onome to je on rekao i to je bila istina. Nas smo dvojica bili odve slini.
Negdje u hodniku izvan ureda zazvonilo je zvonce. Njegov ugodan ton jo je odjekivao u zraku kad je Sandra
ponovno ula u sobu. Okrenuo sam se prema njoj.

- Sad e biti O.K. Za nekoliko minuta moemo krenuti - rekla je.

98
13.
Uhvatio sam taksi ispred ulaza u ljevaonicu i stigao u hotel u petnaest minuta do est. udna je stvar taj muki
ego, a ja sam ga, pretpostavljam, imao dovoljno za est mukaraca. Osjeao sam se sjajno. Pokaite mi nekog
drugog momka koji je uspio u isti dan odbiti ezdeset tisua godinje i onako zamamnu bebicu.
Bio sam ponosan na sebe i jedva sam ekao da ispriam Elaine kakav sam ja supermomak. irom sam otvorio
vrata apartmana i zazvao:
- Elaine!
Nije bilo odgovora.
Zatvorio sam vrata i ugledao cedulju na stolu predvorja. Mog je ushita nestalo i srce mi je silo u pete od
iznenadne strepnje. Nije valjda otila i ostavila me? Nije to mogla uiniti.
Uzeo sam cedulju i tijelom mi proleti osjeaj olakanja poput svjeeg povjetarca u sparno ljetno predveerje.
Dragi:
4.30 poslije podne
ena moe biti strpljiva do odreene granice. A onda ode frizeru. Trebala bih se vratiti za dva sata. Volim te.
Elaine
99
Ostavio sam pisamce na stolu i priao telefonu. Podigao sam slualicu i dao hotelskoj telefonistici broj svoga
ureda.
Iz slualice je odjeknuo Chrisov uzbueni glas.
- Kako je prolo, Brade?
- Ne ba najbolje - odgovorio sam. - Brady je htio da sve ostavim i doem raditi za njega.
-Koliko ti je ponudio?
- ezdeset tisua godinje - rekao sam. Chris je zazvidao tako da bih ga mogao uti i bez telefona. -Starome
sam simpatian - dodao sam sarkastino.
Osjetih zadovoljstvo u Chrisovu glasu.
- Kad poinje? - upita.
- Nikad - jednostavno sam rekao. - Odbio sam ponudu.
- Jesi li ti lud? - zaprepateno uzvikne Chris. Nitko pri zdravoj pameti ne bi odbio tolike novce.
- Moe mi slobodno rezervirati sobu u Klinici Cornell - odgovorio sam - jer ja sam upravo to uinio.
- Ali, Brade! - ree Chris. - To je ono to si oduvijek prieljkivao. Mogao bi preuzeti taj posao i jo uvijek
zadrati interes u agenciji. Ja bih ovdje mogao za tebe voditi poslove i mogli bismo dijeliti godinju zaradu.
Chrisov je glas imao prizvuk kakav nikad dosad nisam uo. Bilo je u njemu traga ambicije, proraunate elje da
se domogne direktorske fotelje. Nije mi se svidjelo kako smo odjednom postali partneri.
- Rekao sam da ne elim taj posao, Chrise -hladno sam dodao. - I jo uvijek sam ja gazda. Jedino to elim, to je
da dobijem ugovor s industrijom elika.
- Ako se zamjeri Mattu Bradvju - ree Chris, muno prikrivajui ambiciju u svom glasu - moe zaboraviti taj
ugovor.
- Pusti me da se ja o tome brinem - rekao sam.
- U redu, Brade, ako tako eli - ree on,
- Upravo tako elim - odgovorio sam.
Nastala je nelagodna stanka, a onda Chris upita:
- Vraa se veeras?
Odgovorio sam prije nego to sam razmislio..
- Ne. Sutra. Veeras imam jo jedan sastanak s Bradvjem.
- Hoe da nazovem Marge i da joj to javim? -upitao je.
- Ja u je nazvati - rekao sam. - Vidimo se su-t ra.
- vrsto se dri - ree on u trenutku kad smo sputali slualice, ali mu u glasu nije bilo ni traga entuzijazmu. '
Dao sam centrali broj moje kue. Imao sam vremena da nalijem pie dok sam ekao da se Marge javi. Prijalo mi
je. Malo mi se previe poeo sviati alkohol, zlovoljno sam pomislio, a onda zauh njezin glas.
- Zdravo, duo - rekao sam. Glas joj je zvuao zadovoljno.
- Brade. - Previe me dobro poznavala da bi me pitala to se dogodilo. Znala je da u joj to ubrzo sam rei. Djeluje mi nekako umorno.
Izgovorio sam samo dvije rijei i ve je znala da sam iscrpljen.
- Ne, dobro sam - brzo sam rekao. - Nije lako s Bradvjem.
- Zar si cijeli dan bio kod njega u uredu? - upitala je.
Bilo mi je drago da je tako uobliila pitanje. Barem neu morati lagati.
- Da - rekao sam. - Ponudio mi je posao. ezdeset tisua dolara godinje.

- Ne ini mi se da skae od sree zbog toga -i re ona.

- Pogodila si - rekoh. - Odbio sam. Ne svia mi r taj ovjek.
100
101
Odgovorila je s toliko vjere u glasu da sam se naas osjetio uasno bijedno.
- Ti najbolje zna to ini, Brade - rekla je, bez imalo oklijevanja.
- Nadam se - odgovorio sam. - To bi me moglo kotati ugovora s industrijom elika.
- Bit e drugih poslova - odgovori ona. - Ja ne brinem.
- Sutra ujutro u znati neto vie - brzo sam rekao. - Idem veeras k njemu na veeru.
- Kako god ti odlui, meni je pravo - ree ona.
Njezino apsolutno povjerenje poelo je u meni izazivati jaku nelagodu. Brzo sam promijenio temu.
- Kako je Jeannie?
- Dobro je - ree Marge. - Ali se jako tajnovito ponaa. Stalno mi neto nabacuje o nekakvom iznenaenju za
nau godinjicu. Pitam se to to ima skriveno u rukavu.
- Nita osim ruke, koliko je ja poznajem - nasmijao sam se. anse su bile 50:50 da e mala izbr-bljati sve o
bundi prije godinjice. - Je li pisao Brad?
- Jutros sam dobila pismo. Jo uvijek ga mui ona prehlada, tako da ve nekoliko dana lei. Zabrinuta sam.
- Nemoj brinuti, duo - rekao sam. - Bit e sve u redu.
- Ako je on odluio ostati u krevetu, onda je zaista bolestan. Zna kako on nikad nee priznati da je bolestan.
- Ma sigurno mu nije nita - rekao sam. -Samo mu se prohtjelo malo ljenarenja.
-Ali...
- Vidjet e da je sve u redu. Prestani brinuti. Vidimo se sutra.
- U redu, Brade - ree ona. - Pouri. Nedosta-je mi.
- I ti meni, duo - rekao sam. - Dovienja.
Spustio sam slualicu, dolio jo malo skoa i dodao leda, te se ispruio na kau. Nekako sam se neobino
osjeao. Neto nije bilo u redu sa mnom, ali nisam shvaao to. Savjest bi se trebala u meni bjesomuno ritati i
udarati me po zubima, ali se nije ak ni javljala. Moda je Sandra ipak pogrijeila, moda ja nisam nimalo
drugaiji od ostalih mukih svinja. Moe biti da sam ja takva vrst roenog enskara koji u svom prijevarnom
srcu svaki put ima mjesta samo za jednu ensku. Ili sam malo prekasno poeo arati. Tko zna.
Elaine. Njezino mi je ime zazvonilo u glavi i ja se nasmijeih pri pomisli na nju. Ako je ikad postojala idealna
ena, onda je to ona. Sve je na njoj bilo savreno i isti uitak. Njezino lice, oi, njezino vitko, sitno tijelo i onaj
nervozan, seksi hod. Otpio sam jo jedan gutljaj viskija i zatvorio oi da je mogu bolje zamisliti. Bilo je to kao
kad ugasi svjetlo, kako bi mogao sanjati. Zaspao sam. I sanjao.
U mome snu, ona je bila mala djevojica koja je stanovala na Trgu Sutton Place. Sjeam se kako sam dolazio iz
naeg stana na Treoj aveniji, samo da je gledam. Bila je tako lijepa s onom dugom, zlatnom kosom. Uvijek je
bila sa svojom utirkanom guvernantom.
Nikad me nije pogledala, sve dok se jednog dana njezina arena lopta nije dokotrljala do mene. Podigao sam je i
stidljivo je pruio zlatokosoj djevojici.
Ona ju je utke uzela, kao da je bila moja dunost da joj donosim loptu i udaljila se. Ali ju je guvernanta natjerala
da se okrene i da mi zahvali. Glas joj je zazvonio poput srebrnog zvonia.
- Merci -rekla je.
Zurio sam u nju u tom divnom trenutku, a onda sam se okrenuo i trao cijelim putem do kue i uz stube do
treeg kata, da zapitam majku to to znai.
102
103
- Mislim da to znai hvala na francuskome -rekla je mama.
Osjetio sam neiju ruku na ramenu i probudio se. Elaine je stajala pokraj mene i smijeila se.
- Opet si pijan - rekla je.
Nacerio sam se i povukao je dolje k sebi. Uhvatio sam joj lice meu svoje dlanove i poljubio je. Njezina su usta
bila stvorena za moja, tako smo se u svemu divno slagali. Trenutak kasnije, ona se izvue iz mog zagrljaja.
- Hej! - uzviknula je. - Zbog ega odjednom tolika strast?
- Zbog ljubavi - odgovorio sam. Nasmijeila se i ponovo me poljubila. Cijeli
smrdljivi svijet nestao je bez traga i kad sam se ponovo vratio na zemlju, sav sam se ario od topline njezina
bia.
- Merci - rekao sam.
104
14.
Gledao sam kako nam se primiu svjetla aerodroma. Osjetio sam kako avion dotie zemlju, prvo lagano, kao da
iskuava hoe li nas moi drati, a onda vrsto, dok su nas svjetla obuhvatila u zagrljaj.
- Jo uvijek mislim da je to glupo - rekao sam, okreui se Eiaine.

Ona se okrene od prozora prema meni.

- Nije gluplje od tvog odbijanja da se veeras vidi sa stricem Mattom - ree. - Moda ste ipak mogli doi do
nekog rjeenja.
Bio sam prilino razdraen. Ispriao sam joj sve osim jedne stvari. Nisam spomenuo izvjetaj o meni, ni to kako
su me motrili kad sam doao u hotel. Nisam je elio uznemiravati.
- Ve sam ti rekao - hladno sam odgovorio. - Ne elim raditi za njega. Svia mi se raditi samostalno.
Avion se zaustavio i ja raskopam sigurnosni pojas. Zatim se nagnem prema njoj i pomognem joj da se oslobodi
pojasa.
- Sigurna sam da si neto mogao uiniti - tvrdoglavo je nastavila. - Ja sam mogla poi s tobom da ti pomognem.
Ali ti i tvoj ponos! Ne znam zato uporno odbija iskoristiti poznanstvo sa mnom?
Jo me je vie ljutilo to joj ne mogu rei pravi razlog zbog kojeg se nisam usudio otii s njom na ve105
ceru k Bradvju. Nakon onog izvjetaja, njemu bi bilo dovoljno da nas vidi zajedno i ja bih zasigurno bio gotov.
Nita nisam odgovorio, utke sam ekao na nju da ustane.
- Barem si ga mogao nazvati i rei mu da nee doi - nastavila je.
Prekipjelo mi je.
- Jebe mi se! - prasnuo sam. - Ba me briga to e on misliti o meni.
Izili smo na pistu, ja sam pokupio nae torbe i utke smo krenuli prema stajalitu taksija. Srdito sam hodao, s
pogledom uprtim u plonik ispred sebe.
Ona se odjednom pone smijati. Okrenuo sam se i zaueno je pogledao.
- emu se smije? - zlovoljno sam upitao.
- Tebi - ree mi nasmijano. - Izgleda kao djeak koji je uvrtio sebi u glavu da su svi protiv njega.
Morao sam se nasmijeiti. Imala je pravo. Nita nije ilo onako kako sam elio, otkako sam joj rekao da me
njezin stric pozvao na veeru, ali da ne elim otii. Htio sam da ostanemo u hotelu jo jednu no, ali je ona
insistirala da se vratimo u New York. Ukrcali smo se u avion u devet sati i cijelim smo se putem svaali oko toga
da li sam ipak trebao otii na tu veeru ili ne.
- To je ve bolje - ree ona. - To je prvi osmijeh na tvom licu koji vidim otkako smo izili iz hotela. Mnogo je
bolje da se sutra ujutro pojavi u uredu svje i odmoren, a ne iznerviran i umoran od puta. Kod mene, u Towersu,
bit e nam daleko udobnije nego u onom hotelu u Pittsburghu.
- O.K. - progunao sam i rukom pozvao taksi. Taksi se doveze pred nas. Otvorio sam vrata i
ubacio torbe, a zatim smo uli Elaine i ja.
- Hotel Towers - rekao sam vozau.
Upravo sam se namjestio na sjedalu i pripalio cigaretu kad do mene dopre vozaev glas.
106
- Lijepo bogme, Bernarde, vie ne poznaje taksi vlastita oca.
- Tata! - On mi se naceri u retrovizoru. Zatim ubaci u brzinu i jurne kroz zavoj prema izlazu. - Za boga miloga,
tata! - viknuo sam. - Gledaj kud vozi.
Otac prijekorno zakima glavom.
- alosno, alosno ree, a glas mu je imao prizvuk vedrine. - Kad si bio mali, prepoznao bi moj taksi na
kilometar, a sad ...
- Prestani, tata nasmijao sam se. . Nisam te poznao po kolima, nego po tome kako ludo vozi. Jednog e
te dana prokuiti. I tras! Nema vie dozvole.
Zaustavio je kola pred semaforom i pogledao me u retrovizoru.
- Danas popodne sam razgovarao s Marge. Rekla mi je da si u Pittsburghu i da ne zna hoe li se vratiti danas ili
sutra. Nekakav veliki posao, rekla mi je.
Vidio sam kako pogledava prema Elaine. Nasmijeio sam se u sebi dok su kola ponovo kretala. Tata je pravi
taksist. Uvijek spreman da o svakome misli sve najgore. Zabavljala me je spoznaja da ni mene ne iskljuuje iz
tih svojih sumnjienja,
- Bio je veliki posao, tata - rekao sam. - Ali kao onaj som iz ribike prie, oteo mi se s udice.
Tata se nije dao odvratiti od onoga to je njega zanimalo.
- A gospoa? Ona je poslovni partner, nema dvojbe? - suho je upitao.
Pogledao sam Elaine krajikom oka. Ona je naslutila o emu govorimo. Na njezinu licu nije bilo osmijeha.
- Na neki nain, tata - odgovorio sam nemarno, znajui da e ga to naljutiti.
Okrenuo sam se prema Elaine.
- Elaine, ovo je moj otac - rekao sam. - On je stari taksist koji o svakome loe misli, ali ja nisam od
107
govoran za to. Takav je bio prije nego to sam se ja rodio. - Zatim sam se preko staklene pregrade obratio njemu.
- Tata ... gospoa Schuvler.
U polutami taksija, Elainin je glas zazvuao vrlo duboko.
- Drago mi je, gospodine Rowan.

Tata zbunjeno zakima glavom. On je zapravo uvijek bio vrlo stidljiv kad bih ga upoznavao sa svojim
prijateljima.
- Gospoa Schuvler je putovala istim avionom
- objasnio sam. - Rekao sam joj da u je odbaciti do njezina hotela.
- Brad je bio vrlo ljubazan, gospodine Rovvan -dometne Elaine, prihvaajui loptu. - Rekla sam mu da to nije
potrebno, s obzirom da ne idemo u istom pravcu.
- Bernard je vrlo paljiv prema enama, gospoo Schuvler - ree tata. - Naroito prema lijepim enama.
Elaine se nasmije.
- Sad vidim od koga je va sin naslijedio dar za laskanje, gospodine Rovvan.
- On je dobar momak, gospoo Schuvler - ree tata, odjednom vrlo ozbiljan. - Ima dvoje divne djece, je li vam
rekao? Deko e uskoro napuniti devetnaest godina, on je ve na koledu, i djevojicu koja je sad u srednjoj
koli.
Vidio sam kako su joj zubi bljesnuli u polutami kad se nasmijeila.
- Znam - rekla je.
- Bernard je dobar suprug i otac - nastavi tata.
- Oenjen je divnom djevojkom koju poznaje jo iz osnovne kole.
Poeo sam se vrpoljiti na sjedalu. to je starom, to ga je to spopalo?
- Dosta, tata - prekinuo sam ga. - Siguran sam da gospou Schuvler ne zanima povijest mog ivota.
108
- Ali dapae, samo nastavite, gospodine Rovvan - ree Elaine glasom u kojem sam osjetio prizvuk ironije. Mene to vrlo zanima.
Tati je to bilo dovoljno. Od tog trenutka pa sve dok se nismo zaustavili pred njezinim hotelom, nije prestao
govoriti. ak sam i ja morao priznati da je to prilino dosadna pria. Koga je sad zanimalo sluati njegovo
brbljanje o tome kako sam bio lo ak i kako nisam uspio dotjerati do mature? Odahnuo sam kad smo konano
stigli do hotela.
- Priekaj me, tata - rekao sam, uzimajui njezinu torbu i izlazei iz kola. - Otpratit u gospou Schuvler unutra.
Ona se rukova s tatom, a zatim ue za mnom kroz okretna vrata.
- Tvoj otac je oigledno vrlo ponosan na tebe, Brade - rekla je dok smo ili preko predvorja.
Zaustavio sam se ispred dizala.
- Ima samo mene - rekao sam. - Nije objektivan.
Na njezinu je licu treperio udan osmijeh.
- Ima pravo to se tako ponosi tobom. Ti to u potpunosti zasluuje. - Glas joj je zvuao nekako nategnuto.
Nisam shvaao. Bilo je neeg u njezinu dranju to mi nije bilo sasvim jasno.
- Elaine - proaptao sam. - to nije u redu?
- Nita ree ona, a zatim odmahne glavom. -Sve.
- Rijeit u ga se - rekao sam. - Rei u mu da me odbaci do garae, da uzmem kola. Rei u mu da u se sam
odvesti kui.
- Ne budi glup! - srdito je proaptala. - On te ekao na aerodromu samo zato da te odveze kui. Zar ti to nije
jasno?
Sve se slagalo. Tata nije mogao znati da sam ja rekao Marge da u se tek sutra vratiti kui, jer on je s njom
razgovarao popodne, a ja sam s njom razgova109
rao veeras. Trebalo mi je to odmah biti jasno jer njegov taksi nije do nas doao iz linije taksija na stajalitu,
nego s druge strane ceste, gdje je parkiran ekao.
- Rekao sam ti da smo trebali ostati u Pitt-sburghu - gorko sam joj predbacio.
Njezin je glas zvuao umorno.
- To sad vie nije vano.
Pogledao sam je. Sjenka patnje ponovo se uvukla u njezine oi i pogled na njih stegao mi je srce. Osjetio sam gr
bola i tuge u grudima. Nismo nita govorili. Samo sam gledao kako se tuga iri u siunim, bolnim zrakama
preko njezina lica. Vrata dizala se otvore i ona krene prema njima.
Pruio sam joj torbu.
- Nazvat u te kasnije - bespomono sam rekao.
Pogledala me. Oi su joj bile vlane. Kimnula je, bez rijei.
- Laku no, draga - rekao sam kad su se vrata dizala poela zatvarati.
Vratio sam se u predvorje, iziao van i sjeo u kola.
- O.K, tata - rekao sam umorno, zavalivi se u sjedalo.
utio je cijelim putem kroz grad, sve dok nismo izili na autoput. Onda me pogleda u retrovizoru.
- Ona je vrlo lijepa ena, Bernarde. Kimnuo sam.
- Da, tata.
- Otkuda je zna?

Polako sam mu ispriao sve to sam znao o njoj i kako sam je upoznao. Kad sam zavrio, on tuno odmahne
glavom.
- Jadna ena.
S osjeajem olakanja gledao sam kako kola za-kreu na na prilazni put i kako se zaustavljaju. Nisam vie elio
razgovarati o Elaine. Pogledao sam na sat. Ve je bila prola pono.
110
- Mogao bi lijepo kod nas prespavati, tata - rekao sam. - Prekasno je da se sad vraa kui.
Kao i obino, tata je odmah pokazao svoju neovisnost.
- Glupost, Bernarde. No je tek poela. Sad je vrijeme za moje najbolje muterije.
Kao i obino, morao sam ga dignuti na trik.
- Ostani, tata - zamolio sam ga. - Ako ostane, moemo sutra zajedno u grad. Zna kako ja mrzim vlakove.
Marge se iznenadila kad me vidjela i ja joj objasnim da je sastanak otkazan u posljednjem trenutku pa sam
odluio da se odmah vratim kui. Jean-nie je sila dolje i svi smo zajedno popili kavu u kuhinji. Sjeam se da
sam spomenuo kako sam susreo Elaine u avionu i sjeam se da me je otac nato sumnjiavo pogledao, ali je taj
izraz sumnjiavosti brzo nestao kad sam im ispriao o Bradvjevoj ponudi.
Bilo je ve pola dva kad smo zakljuili da je vrijeme da odemo na spavanje. Drogerija, iz koje sam kanio nazvati
Elaine, bila je tada ve zatvorena i tako sam otiao u krevet.
Nisam mogao spavati. Vrtio sam se u krevetu i nikako se nisam mogao smiriti. U neko doba noi, Marge isprui
ruku i dotakne mi rame.
- Brade, neto nije u redu? - Glas joj je bio njean poput noi.
- Nije nita - odgovorio sam. - Samo sam nekako napet.
- Veliki poslovi, velika uzbuenja - proaptala je. uo sam utanje plahti, a zatim sam osjetio kako se uvlai u
moj krevet. Zagrlila me oko vrata i povukla glavu na svoje grudi. - Spavaj, srce, odmori se -tiho mi je tepala kao
da sam dijete.
Isprva sam ostao zgren i napet poput opruge, ali potom, dok sam sluao njezino smireno disanje i osjeao kako
me grije njezino toplo tijelo, napetost je polako jenjala i ja sam sklopio oi.
111
Nazvao sam Elaine im sam ujutro doao u ured. Odgovor slubenice na hotelskoj centrali nije me iznenadio.
Nekako sam to slutio od onog trenutka kad je ona sino ula u lift. Ipak, nisam to mogao vjerovati.
- Kako, molim? - glupo sam upitao, kao da nisam dobro uo.
Slubenica je jo jednom ponovila, razgovijetno izgovarajui svaku rije. Osjetio sam prizvuk nestrpljivosti
profesionalca u glasu koji je zastraujue jasno dopirao kroz slualicu.
- Gospoda Schuvler je jutros napustila hotel.
112
15.
Oko tri poslije podne poeo me boljeti eludac od nerviranja. U prvi tren sam bio ljut, zatim uvrijeen. Nije
smjela tako pobjei. Oboje smo odrasli ljudi. I drugi se ljudi zaljube i teko im je, ali ne bjee. Ne moe se
sakriti od ljubavi.
I tako sam se bacio na posao. To je bio jedini nain da zaboravim. Do podneva su svi u uredu poludjeli. Ponaao
sam se kao kakav demon i bio sam toga svjestan. Nisam prekidao posao ak ni za ruak. Ali nita nije pomoglo.
Bol mi se stalno vraala, sve dok nakraju vie nisam mogao izdrati.
Istjerao sam sve iz moje sobe i rekao Mickev da ne elim da me itko smeta. Otvorio sam bocu sko-a i nalio
punu au. Dvadeset minuta kasnije nije me vie boljelo samo srce, nego i glava.
Poeo je zvoniti telefon. Direktna linija. Pozivi na toj liniji nisu ili preko centrale. Dugo sam sjedio nepomino i
sluao kako zvoni. Nisam se elio javiti. Na toj me liniji mogla zvati jedino Marge, a u ovom trenutku
jednostavno nisam mogao s njom razgovarati.
Meutim, telefon nije prestajao zvoniti i naposljetku sam otiao do stola i podigao slualicu.
- Halo? - progunao sam.
- Brade?
13
Srce mi je uzbueno zakucalo kad sam prepoznao glas.
- Gdje si? - promucao sam.
- Kod strica Matthevva - odgovorila je.
Iz grudi mi se oteo glasan uzdah olakanja.
- Mislio sam da si pobjegla od mene rekao sam.
- I jesam - odvratila je.
Za trenutak nisam mogao govoriti, a onda me u sljepooicama zaboljelo kao da mi netko stee gla-vu klijetima.
- Zato ... zato? - bilo je jedino to sam mogao izgovoriti.
- Ti nisi ovjek za mene, Brade. - Glas joj je bio tako tih da sam je jedva uo. - To mi je sada potpuno jasno,
osobito nakon onog juer. Ne znam kako to nisam ranije shvatila, izgleda da sam potpuno izgubila razum.

- Moj je otac star ovjek - brzo sam rekao. -Pogreno si shvatila.

- Shvatila sam i previe dobro - prekinula me je. - Drae bi mi bilo da nisam. Ne znam zato sam se uoe
uputala s tobom. Od poetka mi je trebalo biti jasno da mi ti ne moe nita pruiti.
- Elaine! - Osjeao sam kako me bol razdire.
- Moda sam to uinila zato to sam se osjeala osamljenom - nastavi ona kao da me nije ula. - Ili zato to sam
tako dugo bila bez mukarca i zato to mi David toliko nedostaje.
- To nije istina, draga - oajniki sam je uvjeravao - i ti to zna.
Glas joj je odjednom zvuao umorno.
- Ne znam vie to je istina. Uostalom, nije ni vano. Jedino mi je jasno da ti nisi za mene i da je bolje da
pobjegnem prije nego to me tako povrijedi da se vie nikad neu moi oporaviti.
- Ali ja te volim, Elaine - pobunio sam se. - Volim te toliko da sam odjutros smrtno bolestan, otka114
ko sam uo da si otila iz hotela. Ti mi znai vie nego to mi je ikad ita znailo. Kad smo zajedno, mi smo sve
ono to jedan mukarac i jedna ena trebaju biti jedno drugome. Kad smo zajedno, mi vie nismo dvoje, nego
jedno ...
- To nema nikakve svrhe, Brade - prekinula me je. - Nikakvog smisla. Sve su okolnosti protiv nas. Nema
nikakvog naina kako bismo iz toga mogli izii isti i netaknuti.
- Elaine! - zazivao sam je. - Ne moe me sada ostaviti, Elaine!
- Ja te ne ostavljam - tiho je rekla. - Bit e kao da se nikad nismo ni sreli.
Preplavila me duboka gorina.
- Za tebe, moda - viknuo sam. - Ali ne i za mene. To bi bilo isto kao da sebe ponem uvjeravati kako se nikad
nisam rodio!
Glas joj je i dalje bio varljivo tih.
- Na neki nain, Brade - rekla je - to e upravo tako izgledati.
Nisam odgovorio. U meni vie nije bilo rijei.
- Uostalom - nastavila je, a njezine su mi se rijei zabole u srce poput noa, dok je ton kojim ih je izgovorila
okretao no u rani. - Nazvala sam te samo da ti kaem da je stric Matt u New Yorku zbog nekog posla i da je
rekao kako e moda svratiti do tebe u tvoj ured, ako bude imao vremena. Zbogom, Brade.
Prekinula je vezu. Polako sam spustio slualicu i sruio se u stolicu. Zurio sam preko stola u bocu skoa. Osjetio
sam jezu. Nema vie snova, nema vie zanosa, nema vie ushita. Posegnuo sam za bocom i nagnuo je.
Interkom je zazujao i ja pritisnem prekida, ne sputajui bocu.
- Gospodin Brady je ovdje i elio bi vas vidjeti - ree Mickev.
115
Spustio sam bocu. Alkohol uope nije djelovao na mene. Kao da sam pio vodu. Jo uvijek sam bio kao mrtav.
- Ne mogu ga primiti - rekao sam. - Poalji ga Chrisu.
Glas joj je zvuao zgranuto.
- Ali, gospodine Rowan ...
- Poalji ga Chrisu! - dreknuo sam. - Rekao sam da ga ne mogu primiti! - Bijesno sam pritisnuo prekida i
iskljuio vezu. Trenutak sam zurio u inter-kom dok mi se bol dizao iz eluca i poeo me guiti u grlu.
Bol je u trenutku zamijenila elja za nasiljem. Boca mi se rasprsnula u ruci kad sam tresnuo njome o telefon.
Noga mi je naas odrvenjela kad sam udario njome o stolicu tako da je preletjela preko sobe. U uima mi je
zujalo. Bijesno sam zamahnuo rukom i jednim potezom bacio na pod sve to je bilo na stolu.
Vrata su se polako poela otvarati. Skoio sam preko sobe i zalupio ih, bacivi se na njih cijelim tijelom. S druge
strane uo sam Mickev kako me zabrinuto pita:
- Brade, to se dogaa? Zar ti nije dobro? Naslonio sam se na vrata, daui.
- Dobro mi je - protisnuo sam. - Odlazi!
- Ali...
- Dobro mi je - ponovio sam. - Odlazi!
uo sam kako se udaljila od vrata, a zatim i kripanje stolice kad je sjela za svoj stol. Tiho sam okrenuo klju u
bravi i pogledao svoju sobu.
Prilino je strano izgledala. Pokuao sam osjetiti aljenje zbog nereda koji sam napravio, ali bilo mi je svejedno.
Nita mi vie nije bilo vano. Izvukao sam rupi i obrisao lice. Osjetio sam kako su mi obrazi mokri od ledenog
znoja. Preao sam sobu i otvorio prozor.
Hladan zrak je nahrupio u sobu i munina je prestala. Dugo sam ondje stajao i gledao grad. Ti si
116
budala, govorio sam sebi. Ponaa se kao nedorasli djeak. Ima sve to si elio postii. Lovu. Poloaj. Ugled.
Cadillac. to bi jo htio? Nijedna ena na svijetu nije toliko vana.
To je bilo ono. Nijedna ena na svijetu nije toliko vana. Ja sam to oduvijek znao. Oduvijek sam to govorio.
Zatvorio sam prozor i vratio se do kaua. Sjeo sam i otvorio drugu bocu viskija. Nalio sam poveliku dozu.
Ovaj put osjetio sam kako me alkohol zapekao u elucu i jurnuo kroz ile. Izvukao sam cigaretu iz depa i

zapalio je. Dim me ugodno zagolicao u nosu i ja se zavalih na jastuke. Osjeao sam se umoran i slomljen.
Zatvorio sam oi... i ona se odjednom pojavila preda mnom.
Osjeao sam mekou njezine kose, vidio sam njenu krivulju njezina osmijeha, uo sam njezin zvonki glas.
Okrenuo sam se i zario lice u jastuk takvom snagom da sam jedva mogao disati. Ali nita nije pomagalo.
Udarao sam akom po jastuku, ne bih li otjerao njezino lice. Nijedna ena na svijetu nije toliko vana. Otvorio
sam oi, ali ona je jo uvijek bila tu, u sobi, samo se sakrila.
Bijesno sam ustao. Vikao sam.
- Odlazi! Prestani me muiti? - Uutio sam po-stieno kad mi se vratio odjek vlastita glasa.
Zbog ega se ovako glupo ponaam? pitao sam se. Mogu nai enu kakvu hou. Bilo koje veliine, oblika i boje,
Nije ona jedina ena na svijetu.
Odjednom mi sine ideja pa brzo odem do stola. Dohvatio sam telefon i nazvao meugradsku. Kad se slubenica
na centrali javila, izdiktirao sam joj broj i ekao dok je telefon zvonio na drugom kraju ice.
Javio se jedan glas.
- Sandra - brzo sam rekao. - Ovdje Brad Ro-vvan. - Ona zausti neto, ali ja sam je odmah prekinuo. - Sluaj me.
Pogrijeila si kad si mislila da posto117
ji neka druga ena. Ne postoji. - Pogledao sam na sat. - Ako uhvati avion u pola pet, bit e na aerodromu La
Guardia u etvrt do sedam ...
118
16.
Svratio sam u Armand's na pie prije nego to uzmem kola iz garae. Bilo je nekoliko minuta iza est i bar je bio
prepun. Progurao sam se kroz guvu i mahnuo barmanu. Automatski mi je nalio pie i stavio ga preda me. Znao
je to hou.
Pogledao sam niz bar i kimnuo nekim ljudima koje sam poznavao, ali nisam ih zazvao, niti bilo to rekao. Nisam
im imao to rei. Koncentrirao sam se na svoje pie.
Osjetio sam neiju ruku na ramenu i okrenuo se. Preda mnom je stajao Mort Rainier. On je imao jednu od
najboljih agencija u gradu.
- Zdravo, pukovnie - rekao sam u odgovor na njegov pozdrav i pripremio se na najmanje deset minuta brbljanja
o poslovima, tijekom kojih emo se obojica nadmetati u laima.
Mort je u naelu bio ugodan ovjek bez talenta, ali je imao dobre veze. Bio je pukovnik za vrijeme rata i to mu
se sjajno isplatilo. Meutim, Mortovo je lice bilo ozbiljno; ovaj put, izgleda, nije doao do mene zbog brbljanja o
poslovima.
- Ima problema, deko? - izgovorio je to napola kao tvrdnju, napola kao pitanje.
Zaueno sam ga pogledao.
- Pita me ili mi kae?
119
- Zar ne zna? - Sad je na njega bio red da se zaudi.
Odmahnuo sam glavom.
Pozove me pokretom ruke pa pokupih pie s bara i poem za njim do jednog stola. Sjedosmo. On se nagne
prema meni i spusti glas.
- Pria se da je Matt Brady ljut na tebe. Nema tajni na Aveniji Madison. Nisu prola ni
tri sata otkako sam odbio primiti Bradvja. Tako je to kad smo svi zgurani na hrpu.
- Gdje si to uo? - upitao sam.
- Pria se - odgovorio je neodreeno. - Kau da e stari baciti prokletstvo na tebe.
Nasmijao sam se.
- Ova je ulica gora od najgoreg sela. Ja sam samo odbio posao koji mi je ponudio. To nije dovoljan razlog da se
netko raspali na tebe.
- Osim ako nije Matt Brady - ree on. - ujem da si ga izbacio iz ureda.
Osjeao sam kako me poinje hvatati srdba. Svijet vrvi pijunima. Pitao sam se da li Mort moda zna kad sam
posljednji put bio na zahodu.
- Pa to, ako i jesam? - upitao sam. - Imam pravo voditi svoje poslove kako hou i s kim hou.
- Meni si ti oduvijek bio simpatian, Brade -ree on, ustajui. - Mislio sam samo kako bi bilo dobro da te
upozorim.
- Hvala - rekao sam suho, gledajui ga. - I ti si meni simpatian.
Gledao sam ga kako se vraa do bara, a zatim sam dokraja iskapio svoje pie i iziao. Dok sam vozio prema
aerodromu, razmiljao sam. Netko od mojih ljudi oigledno brblja naokolo i ako uskoro ne otkrijem o kome se
radi, to bi mi se moglo gadno osvetiti. U mislima sam prebrojavao ljude iz svog ureda. Nisam ni u koga mogao
posumnjati, ak ni slubenica na telefonskoj centrali nije imala obiaj prislukivati razgovore.
120
Ostavio sam automobil na parkiralitu i pjeice otiao do aerodromske zgrade. Avion iz Pittsburgha upravo je

slijetao. Gledao sam kako njegov srebrnasti trup svjetluca dok je polako rulao do svog mjesta.
Ona je bila etvrti putnik koji je iziao iz aviona. Vidio sam kako je zastala na vrhu stuba i kako me trai
pogledom. Gurnuo sam prste u usta i zvi-nuo.
Nasmijeila mi se i pola niz pomine stepenice. Stjuarda su toliko zaokupile njezine noge da joj je zaboravio
pomoi da sie sa zadnje, vie stepenice. Sandra je bila prava ena, a ne jedna od onih lanih uda, ravnih grudi,
koje rade za modne agencije. Ona je bila kao stvorena za valjanje u sijenu i inilo se kao da jo uvijek mirie na
svjee zaoranu zemlju.
- Nisam bio siguran da e doi - rekao sam, vodei je prema automobilu.
Nita nije odgovorila. Otvorio sam joj vrata, zatim sam obiao automobil i sjeo za volan. Ubacio sam motor u
brzinu i krenuo natrag prema gradu.
Prolo je nekoliko minuta, a ona jo uvijek nije progovorila ni rijei. Pogledao sam je.
- Jesi li gladna?
Zanijekala je odmahnuvi glavom.
- Mora neto pojesti - rekao sam. - to ti vie odgovara, biftek ili riba?
- Pojela sam neto u avionu - rekla je. Krajikom oka vidio sam da me gleda. - Zar si me zato pozvao? - upita. Boji se da ne jedem dovoljno?
Prvi put sam se tog dana od srca nasmijao. Ovo dijete vjeruje u izravan pristup. Bilo je divno za promjenu uti
nekoga tko se ne prenemae. Siao sam s autoputa na jednu slabo osvijetljenu cestu i parkirao. Oko nas je bila
uma i nigdje u blizini nije bilo kua. Ugasio sam motor i okrenuo se prema njoj.
- Ne, na oba pitanja - rekao sam. - A sad ti meni reci. Zato si dola?
121
Zurila je na trenutak u mene, a onda se nagnula prema meni. Ovila mi je ruke oko vrata i privukla me k sebi.
Njezin hitri vreli jezik izazivao je siune elektrine okove u svim skrivenim kutovima mojih usta. Osjeao sam
kako drhti od uzbuenja u mom zagrljaju. Zatvorio sam oi i osjetio kako se moja mu-kost budi, odgovarajui
na njezinu strast.
Napokon se odmakne, a grudi su joj se ubrzano dizale i sputale sa svakim dahom. Rukama mi je jo uvijek
drala glavu nad svojim licem i gledala me ravno u oi. Lice i pogled bili su joj zamagljeni od strasti.
- Nisam dola zbog veere. U Pittsburghu je hrana isto tako dobra kao ovdje - tiho je rekla. - Dola sam da me
povali.
Odvezao sam je do hotela u kojem sam imao otvoren raun. Gurnuo sam petaka slubeniku na recepciji i dobio
apartman. Posluitelj nam je u sobu donio bocu skoa i led. Nosa koji nas je doveo u apartman ukljui radio pa
napokon ostadosmo sami. Svukao sam sako, razvezao kravatu i natoio pie u dvije ae. Pruio sam jednu
Sandri.
- Dobro dola u New York - rekao sam.
Motrila me kako sam iskapio svoju au i ponovo nalio, prije nego to je ona dospjela okusiti svoje pie.
- Opa - rekla je - tebe je neto gadno pogodilo.
Zurio sam u nju.
- Smeta te to?
- Mene ne - nasmijei se ona i odloi au. - Ja nemam ponosa. Grabim ono to mi se prua.
Dokrajio sam drugo pie. Soba se nekako udno naginjala, alkohol je napokon poeo djelovati.
- Ti si pametna - rekao sam.
- 0 tome bi se dalo govoriti - odvrati ona. Petljala je malo s kopom na leima, zatim je slegla ramenima i haljina
joj spadne do pojasa. Jo jedna kopa i haljina se nala na podu. Ispod haljine nije imala nita osim grudnjaka
bez naramenica i uske podsuknje. Nagnula se naprijed da svue arape i grudi su joj gotovo iskoile iz grudnjaka.
Nepce mi se odjednom osuilo i osjetio sam kako mi srce lupa pod rebrima. Uhvatio sam je za miice i ona se
uspravi i pogleda me.
- Pa to onda? - upitao sam, gledajui je u oi.
Njezine su oi bile bistre, bez straha. Nasmijeila se, onim tajanstvenim smijekom koji sam ve juer zapazio.
- Otrat e k njoj im zazvidi, Brade - pro-aptala je - ali meni to ne smeta.
Odjednom sam se rasrdio.
- Neu? - viknuo sam. - Ona je ena kao i sve druge. Sve su ene iste.
Ona se privije uz mene. Osjetio sam kako mi toplina njezina tijela prodire kroz odjeu.
- Naravno, Brade - rekla je tiho, gledajui me pogledom ene koja je nauila to je ivot. - Kad se ugase svjetla,
sve smo mi iste.
Moja je srdba nestala, isto onako naglo kako se i pojavila.
- Oprosti - rekao sam. - Naglo mi je prekipjelo.
- Povrijeen si - ree ona. - Dobro znam kako ti je.
Pustio sam joj ruku i nalio jo jedno pie. Upravo sam prinosio au ustima, kad mi ona uhvati ruku.
- Bolje nemoj - blago je rekla. - Zaboljet e te eludac od tolikog leda.

Dopustio sam da mi spusti ruku s aom na stol. Zurio sam u nju. U kutovima njezinih oiju vidio sam suze koje
su blistale poput dijamanata. Usne su joj bile blago otvorene i drhtave, a dugaka plava kosa rasula joj se po
bijelim ramenima. Grudi su joj ponosno napinjale grudnjak, a udolica izmeu dojki osula se siunim kapljicama
znoja; trbuh joj je bio ravan ispod rebara i blago zaobljen ispod svile njezine podsuknje, prelazei u glatku,
napetu oblinu bokova i bedara.
122
123
- Lijepa si, Sandy - apnuo sam. Nepomino je stajala preda mnom.
- Jesam li, Brade? - promuklo je upitala.
Ispruio sam ruku i dotaknuo kopu na grudnjaku. Grudnjak mi ostane u rukama. Bradavice su joj bile poput
ruinih pupoljaka koji se rastvaraju u ljetnom suncu.
- Kad me tako gleda, Brade, mogla bih umrijeti - apnula mi je. - Kad bi mene mogao voljeti tako kao to voli
nju, ne bi bilo nieg to ne bih uinila za tebe.
Privukao sam je k sebi. Potraio sam ustima njezine usne i stegnuo je rukama za ramena. Jeknula je od bola i
ovila mi ruke oko vrata. Njezino se tijelo stiskalo uz moje i vatra iz njezinih bokova prelijevala se u moja stegna.
Primorao sam je da se okrene, tako da se leima pripila uz mene. Drei je vrsto oko struka, prelazio sam
usnama niz vrat i preko ramena. Glasno je vikala, ali ja se nisam obazirao. Naslonio sam se na nju i ona klone na
koljena. Preplaena, pokuala se podii, ali sam je silovito gurnuo, tako da se potrbuke ispruila po podu.
Zurio sam dolje u nju. Prije deset tisua godina bili srno zajedno i bilo je isto ovako. Ona je uvijek bila
preplaena. Sagnuo sam se i pokidao s nje ostatak odjee.
Skupila je noge da se zatiti od mene. Rukama je tukla i grebla po meni, pokuavajui me odgurnuti. Osjeao
sam u ustima okus krvi, tamo gdje su mi njezini zubi razrezali kou.
Zagrlili smo se na podu, isprepleteni u estokoj borbi. Njezino me dahtanje ispunjavalo zadovoljstvom, bio je to
dokaz da sam superioran njoj i svim enama. Bez mene, ona nije nita - prazna i sposobna samo* za manuelni
rad. Ja sam instrument njezina uitka, razlog njezina postojanja.
Usta su nam bila spojena, njezin se dah ulijevao u mene. Trzala se bjesomuno, obuzeta vlastitom groznicom;
plamen njezine strasti obuhvatio me i bio sam izgubljen. Moji su krikovi zazivali njezino ime u tami, noeni
zanjihanim klatnom strasti.
Polako, klatno se zaustavilo i ja sam se vratio u sadanje vrijeme. Najprije sam postao svjestan naeg iznurenog
dahtanja, a zatim je dungla nestala u daleku prolost.
Gotovo s bolnim naporom, otvorio sam oi i pogledao je. Smijeila mi se i prstima mi dotakla obraz.
Ponovo sam zatvorio oi i prevrnuo se na bok; sag na kojem smo leali grebao mi je lea. Osjetio sam pokret iza
sebe i okrenuo glavu.
Ona se uspravila u sjedei poloaj i rukama pokuavala zagladiti kosu. Njezine su grudi, snane i napete, strale
nada mnom. Postala je svjesna mog pogleda i nasmijeila mi se.
- Jadni Brad - rekla je, s dubokim zadovoljstvom u glasu.
- Kako to misli: jadni Brad? - prosvjedovao sam.
- to si ono rekao, kako se zove? - upita ona. -Klaine?
124
125
17.
Negdje je zvonio telefon. Zvonjava mi je probijala ui poput builice. Naglo sam sjeo u krevetu i nehotice
jauknuo. Glava mi je pucala od bola. Otvorio sam oi upravo navrijeme da vidim kako Sandy sputa slualicu.
- Tko je to bio - mamurno sam upitao.
- Buenje - odgovorila je. - Rekla sam da me probude u pet. Moram uhvatiti avion koji polijee u est.
Tupo sam se zabuljio u nju.
-Zato?
Njezini jaki, bijeli zubi bijesnu u tami.
- Zaboravio si da ja radim?
Gledao sam je kako odlazi prema kupaonici. Kretala se poput tigrice, vjeto nalazei put u mraku.
- Odvest u te na aerodrom - rekao sam. Ona zastane na vratima i pogleda prema meni.
- Ne mora - ree. - Mogu uzeti taksi.
- Ne, ne, insistiram - rekao sam i prebacio noge na pod. Taj mi je pokret opet pokrenuo builice u glavi.
Pokrio sam rukama lice i piljio u nju kroz prste. - Provjeri, molim te, da li jo imam tjeme - sumorno sam se
nacerio. - ini mi se da mi je otpalo.
Ona mi se nasmijei.
126
- Tu je, nita ti ne nedostaje - ree s laganim prizvukom sarkazma i zatvori za sobom vrata kupaonice.
S aerodroma sam se odvezao do svog kluba da se presvuem. Kad sam prolazio pokraj recepcije, nemarno sam
upitao slubenika da li ima kakvih poruka za mene.

On provjeri popis primljenih poziva.

- Ne, gospodine Rovvan.
Uspeo sam se u svoju sobu. Sino sam rekao Marge da u zbog posla morati dokasna ostati u gradu, te da u
stoga prespavati u klubu. Sva srea da me nije nazvala. Osjeao sam se grozno, bio sam mrtav umoran i potpuno
slomljen. Odluio sam odmah otii u parnu kupelj, zatim na masau i pod tu.
Leao sam potrbuke na stolu za masau dok mi je Sam razmekavao zgrene miie. Glavu sam oslonio na
ruke. Sam je bio odlian maser. Imao je snane, ali osjetljive ruke i ubzo sam osjetio kako se oputam.
udna je djevojka ta Sandy. Na aerodromu se drala kao da me jedva poznaje. Pruila mi je ruku na rastanku i
obratila mi se sa gospodine Rovvan.
Bilo mi je neugodno.
- Moje je ime Brad. Zaboravila si?
Opet se osmjehnula na onaj svoj tajanstveni nain.
- To je bilo juer - rekla 'je. - Danas je novi dan.
Zadrao sam joj ruku u svojoj.
- No vidjet emo se opet, zar ne? Slegnula je ramenima,
- Tko zna? To nije vano.
, - Ali protekla no! - protestirao sam. Pogledala me pravo u oi.
127
- Tebi je neto bilo potrebno - rekla je. - Meni takoer. Oboje smo dobili to smo eljeli. Ostanimo na tome i
nitko se nee imati zbog ega ljutiti.
Nisam mogao pobijati njezinu logiku. Osjetio sam zauujue olakanje. Mislim da se to olakanje vidjelo u
mojim oima jer se ona nasmijeila.
- Ti si divna, Sandy - rekao sam. Ona odmahne glavom.
- A-a - tiho odgovori. - Samo znam ocijeniti svoje anse. - Zatim je brzo povukla ruku i izila na pistu prema
avionu.
Netko me estoko pljesne po zadnjici trgnuvi me iz sanjarenja.
- Sad ste spremni za tu, gospodine Rovvan ree Sam.
Lijeno sam se skotrljao sa stola.
- Hvala, Same - rekao sam i uao u kabinu. Mlaz hladne vode pogodi me u lea i dokraja me razbudi.
Mickev me doekala s udnim izrazom na licu.
- Nazovi Petea Gordvja - rekla je.,
- Ti ga nazovi, molim te, pa me spoji s njim -rekao sam i uao u svoju sobu. Osvrnuo sam se. Svi tragovi mog
jueranjeg ludovanja bili su uklonjeni.
Mickev ue za mnom i stavi neke papire na stol. Okrenula se da izie, ne progovorivi ni rijei. Zaustavio sam
je.
- Hvala ti, Mickev, to si uredila sobu - rekao sam.
Ona se zamiljeno zagleda u mene.
- to te je bilo spopalo, Brade? - upitala je. Nikad te nisam takvog vidjela.
Slegnuo sam ramenima.
- Valjda sam malo pretjerao s radom - odgovorio sam. - Jednostavno sam se slomio.
Vidio sam da mi ne vjeruje, ali ja sam bio njezin ef i tako je samo kimnula i izila iz sobe. Neko128
liko sekundi kasnije, obavijestila me da je na telefonu Pete Gordy.
Pete je bio jedan od mojih najboljih klijenata. On je bio vlasnik najvee nezavisne avionske arter kompanije na
Istonoj obali. Poslovi za njegovu kompaniju donosili su mi dvadeset pet posto od ukupnih primanja.
Nakon uobiajenog pozdrava, odmah sam preao na posao i upitao ga to moemo uiniti za njega.
Odgovorio mi je glasom, u kojem se osjeao prizvuk nelagode.
- Pa, Brade - rekao je, naglaskom karakteristinim za Novu Englesku - ne znam tono kako bih ti to rekao.
Na trenutak sam zadrao dah, a onda sam polako ispustio zrak iz sebe. Zapravo, nije mjL ni trebao nita rei.
Nekako sam slutio to e sada doi, jo od trenutka kad sam uao u ured i dobio njegovu poruku.
- to to, Pete? - upitao sam, namjerno bezlinim tonom.
- Morat u se odrei tvojih usluga - rekao je.
- Zato? upitao sam. Znao sam zato, ali sam htio da mi on to kae. - Meni se inilo da si vrlo zadovoljan s
naim poslom.
- Jesam, Brade brzo je rekao. - Nemam nikakvih prigovora, ali...
- Ali to? - nisam poputao.
- Pa, neto je iskrslo - ree on. - Moji bankari insistiraju da prekinem suradnju s tobom.
- to je njih briga koga e angairati? - prasnuo sam. - Ja sam mislio da si ti momak koji samostalno vodi svoj
posao.
- Molim te, Brade, nemoj mi jo vie oteavati cijelu stvar - zamolio je. - Ti dobro zna koliko te ja cijenim. Ali

ne mogu drugaije. Moram uiniti ono to trae od mene ili e mi otkazati kredite.
Moje je srdbe nestalo. Znao sam da na neki nain ima pravo. On tu zaista nita nije mogao uiniti. Matt Brady
je izdao naredbu. Tko bi se usudio da njega ne poslua?
- O.K, Pete - rekao sam. - Shvaam.
Polako sam spustio slualicu i ukljuio inter-kom. Rekao sam Mickev da mi pozove Chrisa. Okrenuo sam se u
stolici i pogledao kroz prozor. Teko je bilo povjerovati da jedan sitan starac raspolae s tolikom moi.
Interkom zazuji. Pritisnuo sam tipku i Micke> se javi.
- Chrisova sekretarica kae da je on otiao iz ureda prije nego to si ti stigao.
- Kad e se vratiti?
- Nije mi to mogla rei - odgovori Mickev. Iskljuio sam interkom. Krasno. Kuu je zahvatio poar, a glavni
vatrogasac seta po gradu.
Telefon zazvoni i ja podignem slualicu. Drugi klijent. Ista pria. ao mi je, stari. Zbogom. Telefon je zvonio
cijeli dan. Nazivali su me, jedan za drugim. Nisam ak imao vremena otii na ruak, toliko sam bio zauzet
primanjem otkaza.
Oko pet poslije podne, telefon je napokon prestao zvoniti. S olakanjem sam pogledao na sat. Bio sam sretan to
je radno vrijeme zavrilo. Jo dva sata i bio bih opet u onom sobiku, u kojem sam poeo.
Preao sam sobu do ormaria s piem i otvorio ga. Sav je sko nestao. Turobno sam se nasmijeio. Mickev se
pobrinula da ga ukloni kad je jutros pospremala sobu. Otvorio sam vrata i pogledao je.
- Gdje si sakrila viski, srce? - upitao sam. -Moram neto popiti.
Sumnjiavo me pogledala.
- Brade, nee valjda opet? Odmahnuo sam glavom.
- Ne boj se. Samo mi treba jedno pie.
130
Ona izvue bocu iz arhivskog ormaria pokraj svoga stola i pode za mnom u moju sobu.
- I meni e dobro doi - rekla je.
Gledao sam je kako toi viski u dvije ae i uzeo pie koje mi je pruila. Zahvalno sam otpio gutljaj.
- Je li se Chris javljao? upitao sam je. Ona odmahne glavom.
- Nije mi jasno kamo je otiao. Meni odjednom sine.
- Je li se on juer vidio s Mattom Bradvjem? - upitam. Mickev me zaueno pogleda. - Kad sam ti rekao da ga
poalje Chrisu - dodam.
- Ah, da - sjeti se ona.
- Jesu li dugo razgovarali?
- Samo nekoliko minuta ree ona. Onda je gospodin Brady otiao.
- Chris ti nije nita rekao? Ona odmahne glavom.
- Ni rijei. Iziao je prije tebe. Izgledao je prilino nervozan.
Otpio sam jo jedan gutljaj. Nije mi se nimalo svialo to to sam uo. ak i ako je Matt Biady razas-lao obavijest
da sam ja nepoeljan, kako je mogao tako brzo dobiti popis mojih klijenata? Morao mu je pomoi netko iz kue.
Mickey me gledala.
- to se dogaa, Brade? to je spopalo sve te ljude? Je li te McCarthy proglasio za komunista?
Nacerio sam se.
- Neto isto tako loe - odgovorio sam. - Brady me oznaio nepoeljnim.
131
18.
' Stigao sam kui na veeru mrtav umoran i pokunjen. Marge me samo pogledala i odmah me ugurala u dnevnu
sobu.
- Bolje je da popijc jedan koktel prije veere -hitro je rekla. - Sav si napet.
Utonuo sam u naslonja i pogledao je. inilo mi se kao da dugo nisam bio kod kue. Zabrinuto me pogledavala
dok je pripravljala koktel, ali nita nije rekla, sve dok nisam otpio prvi gutljaj.
- Neto nije u redu, Brade? - upitala je. Umorno sam spustio glavu na naslon. Zatvorio
sam oi.
- Imam problema - odgovorio sam. - Bradvju se nije svidjelo kako sam s njim razgovarao i odluio mi se
osvetiti.
- Je li zaista tako loe? - upitala je. Pogledao sam je.
- Dovoljno - rekao sam. - Izgubio sam danas osam najboljih klijenata.
U njezinim oima pojavi se izraz olakanja. Prila mi je i sjela na ruicu naslonjaa.
- Je li to sve? - upitala je.
Zapanjeno sam se zagledao u nju. Na najboljem smo putu da sve izgubimo, a njoj to nije vano.
- Zar to nije dosta? - upitao sam. - Nita se gore nije moglo dogoditi.
132
Ona mi se nasmijei.

- Vara se - ree tiho. - Postoji neto mnogo gore. A ja sam ve mislila da se to dogaa.
Nisam shvaao na to misli.
- Kao na primjer? Ona me uzme za ruku.
- Moglo se dogoditi da te izgubim - ozbiljno ree. - I mislila sam da u te izgubiti, bio si tako udan. Ali sad
znam da je to bilo zbog posla. Otkako si poeo raditi na toj kampanji za industriju elika, nisi vie bio onaj stari.
utio sam.
- Zato si stalno bio tako nemiran, zato nisi noas doao kui. Zar ne?
utke sam kimnuo, nisam se usudio progovoriti. Bojao sam se da me glas ne izda.
- Jadni moj umorni deko - ree ona njeno, ljubei mi lice...
Jeannie je imala sastanak sa svojim dekom, tako da smo nas dvoje s&mi veerali. Za veerom sam joj ispriao
sve to se tog dana dogodilo. Oi su joj bile ozbiljne kad je progovorila.
- to e sada uiniti? - upitala je kad sam zavrio.
- Ne znam - odgovorio sam. - Morat u priekati i vidjeti to e biti sutra. Sve ovisi o tome koliko e mi
klijenata ostati, hou li moi odrati agenciju. U svakom sluaju, morat u otpustiti nekoliko ljudi. Ve i sada mi
plae odnose lavlji dio prihoda.
- Otpustit e ljude? - upita ona.
- Nemam drugog izlaza - odgovorio sam. Trenutak je utjela.
- teta - rekla je tiho. Znao sam to misli.
- To za njih nee biti tako strano, duo - rekao sam. - To nije isto kao kad sam ja ostao bez posla u vrijeme
krize. Sad ima posla koliko hoe. teta je samo to moram raspustiti tako dobru ekipu. Dugo mi je trebalo da
skupim tako kvalitetne ljude.
133
- A to kae Chris? - upita Marge.
Znao sam da ona o Chrisu ima visoko miljenje. Slegnuo sam ramenima.
- Ne znam to misli - odgovorio sam. - Cijeli dan ga nisam vidio. Iziao je jutros rano iz ureda.
- udno ree ona. - Zar on nije znao to se dogaa?
- Ne znam - odgovorio sam. - Ali slutim da je znao. - Objasnio sam joj na to sumnjam.
- Ja to ne mogu vjerovati! - uasnuto je usklik-nula.
Nasmijeio sam se.
- Ambicija je nesmiljeni gospodar - rekao sam. - Nagoni ljude na razliite postupke. Neki od njih mogu biti
prilino niski. To je jedna od okolnosti na kojima je drutvo sazdano.
- Ali Chris to nikad ne bi uinio! - ree ona. -Ti si mu toliko pomogao.
- Jesam li? - upitao sam. - Pogledaj malo stvar s njegove toke gledita. On je toliko meni pomogao. Sad se hoe
za to naplatiti.
- Ne mogu vjerovati da bi Chris bio takav -uporno je ponavljala Marge.
Odgurnuo sam stolicu od stola.
- Nadam se da si ti u pravu - rekao sam. - Nita mi ne bi bilo drae nego da sam u tome pogrijeio.
uo sam kako se neki automobil zaustavio ispred kue.
- Tko bi to mogao biti? - upitao sam.
- Vjerojatno se Jeannie vratila ree Marge. Oglasi se zvono na vratima. Marge se pokrene,
ali je ja zaustavim,
- Samo*ti pij kavu - rekoh. - Ja u pogledati tko je.
Otvorio sam vrata. Preda mnom je stajao Paul Remey. Za trenutak sam iznenaeno zurio u njega.
- Paule! to ti radi ovdje?
13.4
- Moram s tobom razgovarati - ree on, ulazei. - to je tebi, jesi li poludio? to to radi? Hoe sam sebe
dovesti do propasti?
Prihvatio sam njegov kaput i eir, te ih objesio u ormar.
- Upravo pijemo kavu - rekao sam, izbjegavajui odgovor. Moe nam se pridruiti.
Paul ue za mnom u blagovaonicu. Nakon to se pozdravio s Marge, ponovo se okrene prema meni.
- Reci, to to ujem o nekakvoj svai s Mattom Bradvjem? - upitao je.
- Ja se ni s kim ne svaam - tiho sam odgovorio. Samo sam odbio posao koji mi je on ponudio. To je sve.
- Ja sam uo neto drugo - ree Paul razdrae-no. - uo sam da si ga izbacio iz svoje sobe.
- Dovoljno me poznaje, Paule. Zna da ja ne bih tako neto uinio - odgovorio sam. - Ja jednostavno ne elim
raditi za njega. Doao je u moj ured i ja ga nisam primio. Imao sam posla.
Paul se zabulji u mene, otvorenih usta. Naposljetku se trgne i udahne.
- Nisi ga htio primiti - ree sarkastino. - Jedan od pet najutjecajnijih ljudi u zemlji, a ti ga nisi htio primiti. Ti
nisi pri zdravoj pameti, Brade. Zar ne zna da te on sutra moe natjerati da zatvori agenciju. Gdje ti je bila
pamet, Brade?
- Kasni, Paule - rekao sam. - Ve me je danas prilino dobro udesio. Izgubio sam oko ezdeset pet posto

prometa.
Paul zazvidi.
- Tako brzo, ha? Kimnuo sam.
- Kako si ti doznao za to? - upitao sam.
- Pearson zna da smo nas dvojica prijatelji - ree on. -Nazvao me da provjeri, prije nego to to objavi u
novinama. Rekao sam mu da nita ne znam o tome. Da, koliko ja znam, tvoja agencija ima naj135
bolje anse da dobije kampanju za industriju elika.
Vijesti brzo putuju, pogotovu loe. Na trenutak sam se obeshrabreno zavalio u stolicu. Imaju pravo. Tko sam ja
da se suprotstavljam IVlattu Bradvju? To je isto kao da poalje muhu da se bori protiv slona.
Paul me pogleda.
- U emu je stvar? - upita.
- Brady je htio da industriji elika dam nogu i da doem raditi za njega. Ja sam mu rekao da elim ostati
neovisan - rekao sam bezizraajno.
Odjednom me svladao umor i zaklopio sam oi. Po prvi put tog dana, njezin lik mi se pojavio pred oima.
Elaine. Nikad to nikom neu moi ispriati. Ako bilo to kaem, stvari e se jo vie pogorati. Matt Brady bi
saznao istinu i nita ga vie ne bi moglo zaustaviti.
Paul je govorio. Pokuavao je smisliti neki izlaz. Meutim, nita od onoga to je priao nije imalo mnogo smisla,
ak je i on toga bio svjestan. Nakon nekog vremena, prestao je govoriti i svi smo nekoliko minuta sumorno
utjeli.
Odjednom Paul pucne prstima.
- Sjetio sam se! - uzvikne. - Elaine Schuvler! Naglo sam se razbudio.
- Kakve ona ima veze? - upitam.
- Ona je Bradvjeva neakinja, njegova najmilija neakinja - ree on. - Zamolit u je da kae Bradvju koliko ti
ini za nju.
Odmahnuo sam glavom.
- Ne dolazi u obzir. Ja u se iz toga izvui vlastitim snagama.
- Ne budi glup - ree on. - Ona starog mota oko prsta.
- Fuka mi se da li ga mota ili ne! - ustao sam. - Ovo je neto to se tie samo mene i Matta Bradvja. To nema
nikakve veze s njom i ne pada mi na pamet da trim k njoj i skrivam se iza njezine suknje.
- Ali, Brade ree Marge. Ti njoj ini velike usluge. Uvijek si govorio kako ruka ruku mije.
136
- Ali ne ovaj put rekao sam. - Ne elim nju mijeati u to.
- Ali zato, Brade? - blago me je prekorila Marge. - Ovo je ozbiljan problem. Njoj e biti drago da ti pomogne.
Rekao si mi da ti je ona tako simpatina, a i da je ona tebi sklona.
- To je istina, Brade - dodao je Paul. - Edith kae da nikad nije vidjela da se Elaine tako oduevila za nekoga.
Trenutak sam utke zurio u njih dvoje. Pokuao sam neto rei, ali nisam mogao. Rijei su mi zastale u grlu.
Neto mi je na trenutak proletjelo kroz glavu. to je ono rekla kad me posljednji put nazvala? Ili sam ja to rekao?
Nisam se vie mogao sjetiti.
Bit e kao da se nikad nismo ni sreli. Kakve smo budale bili, oboje. Kako smo mogli misliti da je tako neto
mogue? Vratio mi se glas.
- Ne! - viknuo sam i srdito iziao iz sobe.
137
19.
Nebo je bilo osuto zvijezdama, no je bila vedra i hladna. Sjedio sam na stepenicama, drhturei od zime. Puio
sam, tvrdoglavo odbijajui da se vratim unutra. Kroz prozore blagovaonice vidio sam Pa-ula i Marge kako jo
uvijek sjede za stolom i razgovaraju.
Zagledao sam se u kuu, zatim mi pogled skrene niz dugaak prilazni put, preko lijepo ureenog vrta, prema
ulici. Pitao sam se koliko dugo u jo moi zadrati kuu, ako budem morao zatvoriti agenciju. Ne zadugo. Sve
to sam zaraivao, ulagao sam ponovo u posao, u nastojanju da ga jo vie proirim.
Pred kuom se zaustavio jedan automobil. uo sam mlade glasove, a zatim Jeannine brze korake dok se
uspinjala prilaznim putem. Tiho je pjevuila neku pjesmicu. Nasmijeio sam se. Ona jo nita ne zna. Za nju je
ivot jo uvijek arena kutija prepuna ugodnih iznenaenja. Bolje je da je tako.
Zaustavila se kad me ugledala na stepenicama.
- Tata! - uskliknula je. - to tu radi? Nasmijeio sam se.
- Iziao sam udahnuti malo zraka, duo - odgovorio sam.
Ona me brzo poljubi i sjedne uz mene.
- Nisam mami rekla nita o poklonu - apnula je. Nisam joj odgovorio. Na to sam gotovo sasvim
138
zaboravio. Kako su stvari trenutno stajale, izgledalo je da od bunde ionako nee biti nita.

Moja je ki bila bistro dijete. Odmah je osjetila da me neto mui.

- Neto nije u redu, tata? - zabrinuto je upita-laedajui me upitno. - Jeste li se ti i mama posvaali?
Odmahnuo sam glavom.
- Ne, duo - odgovorio sam. - Problemi s poslom.
- Oh. - Nije zvualo kao da mi vjeruje. Pogledao sam je. U tom sam trenutku shvatio
kako ona nije vie dijete. Postala je ena, posjedovala je ve svu gracioznost, intuiciju i zagonetnost svoga spola.
- udno je da me tako neto pita. Kako si dola na to?
Vidio sam da ne eli odgovoriti.
- Onako, palo mi je na pamet - ree neodreeno.
- Ali morala si imati nekakav razlog - insistirao sam.
Nije me gledala.
- Pa, u posljednje vrijeme si bio prilino udan, a mama je bila alosna.
Pokuao sam se nasmijati, ali nisam mogao. Nikoga nisam uspio zavarati, jedino samoga sebe.
- Gluposti - rekao sam.
Ona me ponovo pogleda i zavue ruku ispod moje. inilo se da sam je umirio.
- Vidjela sam u novinama sliku gospoe Schuy-ler - ree. - Ona je jako lijepa.
Napravio sam se glup.
- Nije loa.
- Djedica misli da se ona zaljubila u tebe - ree Jean.
U sebi sam opsovao. Tata bi trebao biti pametniji i ne govoriti takve stvari pred djecom.
139
- Ah, zna ti njega rekao sam, primoravajui samoga sebe da zvuim aljivo. - On misli da su sve ene lude
za mnom.
Ona me zamiljeno pogleda.
- To nije nemogue, zna - ree. - Ti nisi nekakva stara olupina.
Nasmijeio sam se.
- Nije tome dugo da si mi rekla kako sam dosadno staro gunalo i da nisam ni mrvice romantian. Sjea se?
,
- Ali mogao bi se zaljubiti u nju - tvrdoglavo je nastavila. - Takve se stvari dogaaju. Vidjela sam jedan film s
Clarkom Gableom ...
- To je tako na filmu - prekinuo sam je. - Osim toga, ja nisam Clark Gable.
- Ti si zgodniji od njega - izusti ona.
Sumnjiavo sam je pogledao. Lice joj je bilo ozbiljno. Nasmijao sam se, a neka toplina mi se irila oko srca.
- Laskanjem nee nita postii - rekao sam. Odjednom se ponovo pretvorila u djevojicu
obuzetu romantinim sanjarijama.
- Zar to ne bi bilo strano, tata - apnula je - kad bi ona stvarno bila zaljubljena u tebe i morala ivjeti sa
spoznajom kako te nikad nee moi dobiti?
Bol, na koji sam gotovo bio zaboravio u posljednjih nekoliko dana, ponovo mi je poeo stezati grudi. Djeja usta
...
Ustao sam. Bilo mi je dosta.
- Doi - rekoh. - Stric Paul je ovdje i elio bi te vidjeti ...
Nisam dobro spavao. Kroz prozor su dopirali tihi noni zvukovi, ali nisam u njima nalazio smirenja. Napokon se
u sobu uuljalo prvo sivilo nadolazeeg jutra. No mi nije donijela nikakve odgovore; moda e ih donijeti
sunce. Zatvorio sam oi i zadrijemao ...
140
I
Na putu prema uredu, odbacio sam usput Pa-ula do aerodroma. On je bio duboko neraspoloen.
- Barem mi dopusti da razgovaram s njom - zamolio je, prije nego to je krenuo prema avionu.
Odreno sam odmahnuo glavom.
Na trenutak je zurio u mene bez rijei.
- Ti i tvoj glupi ponos - promrmljao je, pruajui mi ruku.
Prihvatio sam je, njegov je stisak bio topao i prijateljski. Gledao me pravo u oi.
- Nadam se da e se sve dobro svriti - iskreno je rekao.
- Sigurno hoe - odgovorio sam s vie samopouzdanja nego to sam ga doista imao. - Mora.
Okrenuo se prema izlazu na pistu.
- Sretno - dobacio mi je preko ramena.
- Hvala - rekao sam. Zapazio sam neku obes-. hrabrenost u nainu na koji je koraao. Nagonski sam
ga zazvao:
- Paule!
Stao je i okrenuo se prema meni.

- Ovo je tek prva runda - rekao sam smijeei se. Budi hrabar.
Na trenutak me gledao bez ikakva izraza na licu, a onda mi se nasmijeio.
- Ti si lud - rekao je, odmahujui glavom i mahnuo mi na pozdrav.
Mickev je sjedila za svojim stolom i tipkala kao luda kad sam uao u ured.
- Zovi mi Chrisa - rekao sam.
Ona mahne glavom prema mojoj sobi.
- Ve te eka.
Znaajno sam podigao jednu obrvu. ovjek oito ne trati vrijeme. Uao sam u svoju sobu. Chris je sjedio u
mojoj stolici, iza stola. Pisao je neto na komadu papira. Podigao je glavu kad sam uao i nadig-nuo se da e
ustati.
141
Prihvatio sam igru i mahnuo mu neka ostane sjediti. On me radoznalo gledao. Nita nisam rekao, samo sam sjeo
i utke mu uzvratio pogled.
Nakon nekoliko minuta utnje, postalo mu je neugodno. Vidio sam kako mu se crvenilo penje od vrata prema
licu. Jo uvijek nisam progovorio.
On se nakalje.
- Brade ... Nasmijeio sam mu se.
- Udobna stolica, ha, Chrise?
Trgnuo se kao da sam ga dotaknuo uarenim eljezom i skoio na noge.
I ja sam ustao, jo uvijek nasmijeen.
- Zato mi nisi rekao da te zanima moja stolica, Chrise? blago sam upitao.
Lice mu je zalilo duboko crvenilo. Prije nego to je dospio odgovoriti, nastavio sam.
- Da si mi rekao - obiao sam oko stola, jo uvijek govorei istim, blagim tonom - mogli smo ti pokuati
nabaviti jednu istu ovakvu - rekao sam, sjedajui.
Nita nije rekao, a s lica mu je polako nestajalo boje. Vidio sam da se uspio pribrati.
- Ne shvaa, Brade - ree..- Ja samo pokuavam pomoi.
- Kome? - viknuo sam. - Sebi?
Prvi put otkako ga znam, Chris je izgubio kontrolu.
- Netko je u ovom uredu morao ostati priseban - viknuo je i on. - Ti cijelu agenciju vue u propast jer tebi ni do
koga nije stalo, misli samo na sebe.
Poeo sam se bolje osjeati. Sad smo bili na tlu na kojemu sam se dobro snalazio. Nikad se nisam navikao na
fino ophoenje u rukavicama, na uvijene aluzije i udarce u lea. Dolje, na Treoj aveniji, uvijek smo se otvoreno
razraunavali.
- Gdje si, dovraga, bio juer cijeli dan? - upitao sam.
142
- Pokuavao sam ti skinuti s lea Matta Brady-ja - ree on. - Bio sam kod njega, u njegovu uredu. Dogovorio
sam se s njim za posao.
- Kakav posao? - rekao sam. - Gotovo svi nai klijenti ve su otkazali, a ostatak e vjerojatno danas.
On hladno kimne.
- Znam - ree. - Rekao mi je da e nas unititi jo onog dana kad si ga odbio primiti.
- Tko mu je dao popis naih klijenata, tako da je mogao odmah poeti izvravati svoj plan? - Ustao sam. - Je li
to nain na koji si mi mislio pomoi?
Pocrvenio je.
- elio je neke preporuke. Nasmijeio sam se.
- To ti je prilino slab izgovor, Chrise. - Obiao sam stol i stao ispred njega, gledajui ga. - Ne misli valjda da u
ti to povjerovati?
Zurio je u mene. Glas mu je bio leden i suzdran.
- Nije me briga da li e mi vjerovati ili ne -ree. - Ja se osjeam odgovornim prema svim ljudima koji ovdje
rade. Ne mogu mirno stajati i gledati kako propada sav njihov trud.
- Vrlo plemenito - narugao sam se. - I Juda se brinuo za druge. to je tvojih trideset srebrnjaka?
Gledao me pravo u oi. Vidio sam blijesak ambicije u njegovim oima. Znao sam da misli kako sam ja gotov.
- Brady e nas prestati proganjati, ako ti izie iz agencije - ree.
- Misli, da formalno iziem, a zapravo da ostanem kao tihi partner? Ono o emu si mi govorio telefonom kad
sam bio u Pittsburghu? - upitao sam, pravei se kao da me to zanima.
Zanijekao je odmahnuvi glavom.
- Spreman sam ti ponuditi potenu svotu za agenciju. Ali ti mora otii, ako eli spasiti agenciju.
Ponovo sam sjeo.
143
- A kolika bi bila ta potena svota? - upitao
sam.

Oklijevao je za trenutak.
- Pedeset tisua.
Poteno, nema ta! Agencija je donosila godinje neto profit od preko sto pedeset tisua.
- Kako moe biti tako velikoduan? - sarkastino sam upitao.
- To jest velikoduno - ree on. - Suoi se s istinom, Brade, ti si propao. Nema vie dovoljno posla da plati
najamninu, a kamoli to drugo.
To to je rekao, bilo je prilino tono, ali nekako me to nije brinulo. Ako budem morao zatvoriti agenciju, uinit
u to. Ali proklet bio ako dopustim da netko drugi preuzme ono to sam ja gradio s toliko truda i ponosa.
- Matt Brady se ponudio da te financira? - upitao sam. - Je li i to dio pogodbe?
Nita nije odgovorio.
Prouavao sam ga nekoliko sekundi. On je prkosno zurio u mene.
- Chrise - rekao sam blago.
Sjenka pobjednikog zadovoljstva preletjela mu je oima kad se nagnuo prema meni s oekivanjem.
- Gotovo sam u napasti da uzmem lovu i prepustim ti agenciju - tiho sam rekao. - Ali moja je obaveza prema
ljudima koji ovdje rade malo vea od tvoje. Vidi, ja sam ovo sagradio svojim rukama, ja sam im omoguio da
rade. Za mene bi bilo najlake pokupiti lovu i poeti neto novo. Sigurno bih uspio.
- Naravno, Brade - potvrdi on s puno ara, hvatajui se na mamac. - Ti e uspjeti, ega god da se prihvati.
Putao sam ga da misli kako me gura u eljenom pravcu.
- Zaista tako misli, Chrise? - pitao sam ga, kao da ja u to nisam sasvim siguran.
Progutao je cijelu udicu i svom silom se trudio da je zadri.
144
- Ti si jedan od najboljih ljudi na ovome podruju, Brade - ree. - Nema agencije koja se i rukama i nogama ne
bi borila da te dobije za sebe. Ovo to si napravio s ovom agencijom govori samo za sebe. Pogledaj dokle
si dogurao, a poeo si ni od ega.
- Uvjerio si me, Chrise - rekao sam.
Ustao je, ne skrivajui vie pobjedniki izraz.
- Znao sam da si ti razuman ovjek, Brade - rekao je, obilazei oko stola i tapui me po ramenu. -Rekao sam
gospodinu Bradvju da e ti posluati glas razuma.
Pogledao sam ga, toboe iznenaeno.
- Mislim da si me pogreno shvatio, Chrise. Ruka mu spade s moga ramena i na licu mu se
ukae zaprepatenje.
- Ako sam toliko dobar kao to kae - nastavio sam - onda ostajem ovdje gdje sam. Prebrodit emo tekoe.
Moja je odgovornost prema ljudima prevelika, ne mogu ih jednostavno prodati kao robove.
- Ali, Brade - ree on - ja ... Prekinuo sam ga.
- Tebi, a ni Mattu Bradvju, ne bih povjerio ni svog psa - hladno sam rekao. - A kamoli ljude. - Pritisnuo sam
zujalo na svom stolu.
Iz interkoma se zauje glas Mickev:
- Da, Brade?
- Pozovi sve ljude, do dostavljaa, neka odmah dou u moju sobu - rekao sam.
- Odmah, Brade - odgovori ona i iskljui inter-kom.
Okrenuo sam se prema Chrisu. Stajao je kao ukopan.
- to ti eka, mali? - nasmijeio sam se. - Ti vie ne stanuje ovdje.
Zaustio je da neto kae, ali se predomislio i poao prema vratima. Kad ih je otvorio, vidio sam da
145
su ve gotovo svi ljudi u prvoj sobi i da ekaju. Sjetio sam se neega.
- Chrise! - zazvao sam. Okrenuo se, s rukom na kvaki.
Govorio sam dovoljno glasno da me svi mogu uti, birao sam rijei iskljuivo zbog efekta.
- Reci mojoj sekretarici kamo da ti alje potu. Na Matta Bradvja ili u pakao? - Nasmijao sam se. -ini mi se da
je to otprilike isto.
146
20.
Sjedio sam za stolom i gledao ih kako jedan po jedan izlaze iz moje sobe. Zadrao sam osmijeh na licu, sve dok i
posljednji nije iziao. Lice me je boljelo kad sam se prestao smjekati.
Sastanak je dobro proao. Ispriao sam im ukratko sve, od prvog sastanka s Mattom Bradvjem do razgovora s
Chrisom. Rekao sam im da im ne mogu obeati nita osim borbe; da nee biti lako, ali ako mogu raunati na
njihovu podrku, vjerujem da bismo mogli uspjeti.
Nisam mogao izgubiti, pogotovo nakon to sam im dopustio da uju to sam rekao Chrisu kad je odlazio.
Obeali su mi da e suraivati, okupivi se oko mene s rijeima ohrabrenja. Neki su se ak dobrovoljno javili da
im se privremeno smanji plaa dok ne prebrodimo tekoe.
To sam odbio, ali sam ostavio mogunost da eventualno o tome razgovaramo u budunosti. Zatim sam se sa

svakim od njih rukovao i pustio ih da se vrate u svoje sobe.

Sjajno sam to obavio. Obeao sam mnogo, a zapravo nisam nita rekao. Zurio sam potiteno u stol. U sobi je
vladala udna tiina. Obino su u ovo vrijeme telefoni zvonili kao ludi. Turobno sam se nasmijeio. Postoji jedna
uzreica u poslovnom svijetu: kad telefoni prestanu zvoniti, znai da ti je odzvonilo. Upravo sam se tako
osjeao.
147
Interkom zazuji. Nemarno sam pritisnuo prekida.
-Da?
- Ovdje je gospoa Schuvler i pita da li bi imao vremena da pregleda neke biljeke u vezi s kampanjom protiv
djeje paralize? - protisnula je Mickev, neprirodno vedrim glasom.
Na trenutak nisam mogao govoriti.
- Zamoli je da ue - rekao sam i iskljuio interkom.
Ve sam bio na nogama kad su se vrata otvorila. Pokuao sam smiriti neobuzdano uzbuenje koje mi je potresalo
cijelo tijelo. Ona ue i zatvori vrata.
Stajala je tamo i gledala me. Oi su joj bile tamne i zabrinute, nije se smijeila. Zatim je polako prila stolu.
Nisam izrekao ni rijei. Nisam mogao. Bilo je neeg u toj eni, to me je pogaalo u samu sr. Osjeao sam je u
svakoj stanici svoga bia.
Zagledala mi se u lice.
- Ne izgleda dobro, Brade - tiho je rekla. Nita nisam rekao, ve sam je upijao pogledom.
- Zar me nee ni pozdraviti? - upitala je. Vratio mi se glas.
- Elaine. - Posegnuo sam za njezinom rukom. Ve sam dodir njezinih prstiju izazvao je u meni elju. Povukao
sam je prema sebi.
Ona odmahne glavom i izvue ruku.
- Ne, Brade - blago je rekla. - S tim je gotovo. Nemojmo opet poinjati.
- Ja te volim - rekao sam. - To se nije promijenilo.
- Brade, ja sam pogrijeila - rekla je nesretnim glasom. - Molim te, nemoj mi to stalno predbacivati. eljela bih
da budemo prijatelji.
- Znai, ti mene ne voli? - upitao sam. Nikad nisam vidio takve oi. Toliko su mnogo
govorile i toliko je patnje bilo u njima.
148
- Ne vuci me natrag, Brade - zamolila je. - Molim te.
Duboko sam udahnuo i vratio se do stolice iza stola. Drhtavim prstima kvrcnuo sam cigaretom o stol i zapalio.
Ispuhnuo sam oblak dima i zagledao se kroz njega u nju.
- Zato si dola, Elaine? - upitao sam. - Da me mui?
Trgnula se kao da sam je udario. Gotovo sam je vidio kako se gri pred mojim oima. Glas joj je bio tih i jedva
joj je prolazio kroz grlo.
- Ja sam kriva - ree. - Da nije bilo mene, ti se ne bi posvaao s mojim stricem.
- To nema nikakve veze s tobom - brzo sam odvratio. - On uope ne zna da se nas dvoje poznajemo.
- Saznala sam za onaj izvjetaj koji je imao o tebi - ree ona. - Zato nisi htio otii k njemu na veeru. Znao si da
bi on sve shvatio, ako bih ja dola s tobom. Htio si me zatititi.
- Htio sam sebe zatititi - rekao sam. - Mislio sam iskljuivo na sebe. Stvari bi za mene bile mnogo gore da
nisam tako postupio.
Nita nije odgovorila.
- Kako si saznala za izvjetaj? - upitao sam, pitajui se da joj nije moda Sandra rekla. Sandra je ula njezino
ime kad sam je zvao. Mogla je zbrojiti dva i dva.
- Rekao mi je stric Matt - odgovori ona. - Bio je ljut na tebe zbog naina na koji si s njime razgovarao. On je
smatrao da ti prua veliku ansu.
- Neka me bog sauva dobrih namjera Matta Bradvja - sarkastino sam rekao. - Da mi je elio jo malo dobra,
sad bih ve sigurno bio mrtav.
- Stric Matt je mislio da bi kod njega imao sjajnu budunost - uvjeravala me je.
- Moja je sjajna budunost bila ovdje, u ovoj agenciji - naglasio sam. - A tvoj se dragi stric pobri149
nuo da je nestane. Sad vie nemam nita. - Ugasio sam cigaretu koja mi je dogorjela gotovo do prstiju. -On je
pun dobrih namjera - dodao sam. Dok mu se ne suprostavi.
- Mogla bih ja s njim razgovarati ree ona.
- Ne, hvala - odgovorio sam. - Ne zanima me. Ionako je sad prekasno za to. Ve mi je oduzeo najbolje klijente. Kiselo sam se nasmijeio. - Tvoj stric Matt brzo djeluje.
- Brade, tako mi je ao - dahnula je. Ustao sam.
-- Meni nije - rekao sam. - Barem to se mene osobno tie. Sve se na ovom svijetu plaa. Ako nita ne gubi,
nita ne dobije. Mala srea, mala tuga; velika srea, visoka cijena. Raun je uvijek izravnan. Konana bilanca

uvijek je u redu.
Ustala je. U glasu joj je zazvuao hladni prezir.
- Ti si ve digao ruke.
- Kako to misli, digao sam ruke? iznenaeno sam uzviknuo. - A to bi ti htjela da uinim? Da ga tuim
sudu?
Pogled joj je bio leden.
- Stric Matt e uistinu biti razoaran - rekla je.
- Imala sam dojam da se on veseli estokoj borbi s tobom.
- A ime da se borim protiv njega? - pitao sam.
- igicama? Pobrinuo se da ostanem bez klijenata, prema tome vie nemam sredstava.
- Ja imam neto novca - rekla je.
- uvaj ih - otro sam odbio.
- Htjela bih ti pomoi, Brade. Zar ba nita ne mogu uiniti?
Zurio sam u nju i polako odmahnuo glavom.
- Ne znam, Elaine. Ne znam da li vie itko ita moe uiniti. U ovom poslu postoji jedan nepisani zakon koji
sam ja prekrio. Bez obzira to o nekom misli ili to osjea, klijent je uvijek u pravu. Svi e sad bjeati od
mene kao od kuge, od straha da moja sramota ne prijee na njih.
- A kako bi bilo da potrai ostale lanove komisije za elik? upita Elaine. Ja poznajem neke od njih. Oni
su jo uvijek zainteresirani za tvoj plan kampanje.
Nasmijao sam se.
- Tvoj stric se sigurno i za njih pobrinuo.
- Kako zna, kad nisi ni pokuao? - upita ona. - Ja ih prilino dobro poznajem. Veina njih ne vole strica Matta.
Bilo je neega u tome to je govorila. U svakom sluaju vrijedilo je pokuati. Posegnuo sam za telefonom.
- Tko ga od njih najmanje voli? - upitao sam.
- Richard Martin, Udruene -eliane - odgovori Klaine glasom punim uzbuenja. - Hoe li ga nazvati?
Kimnuo sam i zamolio Mickev da ga nazove. Zatim sam spustio slualicu, ekajui da me Mickev spoji s njim.
- Bravo - rekla je Elaine smijeei se. Oi su joj blistale. - Ve smo ionako potratili previe vremena.
Nasmijeio sam se. To je cura po mom ukusu. Sve to je inila, u potpunosti mi je odgovaralo. ak i nain na
koji je razmiljala. Izvadila je iz torbice zlatnu tabakeru. Zlato je bljesnulo prema meni. Ustao sam i pripalio joj
cigaretu. Pogledala me kroz plavia-sti dim koji je bacao sjenku na njezine oi.
Nasmijeio sam joj se.
- Da nisi ena koju volim, ponudio bih ti da mi bude partner.
- Bolje budi oprezan s takvim ponudama - nasmijeila se. - Mogla bih prihvatiti. Onda me se nikad vie ne bi
mogao rijeiti.
- To ne bi bila loa ideja - rekao sam. - Nisam ja onaj koji eli pobjei.
S njezinih usana nestane osmijeha.
- Zar ne moemo biti prijatelji, Brade? - Gledao sam .u nju tako dugo da joj je postalo neugodno.
150
51
r
Skrenula je pogled i zagledala se u pod. - Zar ne moemo? - ponovila je tiho.
- Moda - rekao sam polako. - Kad nestane ljubavi.
Podigla je glavu i pogledala me. Srce mi se zgrilo kad sam ugledao bol u njezinim oima. Ve sam pruio ruku
da je pomilujem i uklonim taj bolni izraz s njezina lica, ali sam se zaustavio na pola puta.
Telefon je zazvonio i otiao sam do stola. Podigao sam slualicu, ne skidajui pogleda s Elaine i uo Mickev
kako mi javlja da je Martin iziao na ruak. Rekao sam joj neka ponovo pokua kasnije i spustio slualicu.
- Iziao je na ruak objasnio sam.
- Oh. - Glas joj je bio potpuno bezizraajan. Opet je gledala u pod.
- Elaine - otro sam rekao.
- Molim? - upitala je onim istim bezizraajnim glasom, jo uvijek gledajui u pod.
- Ali ljubav jo nije nestala, Elaine - rekao sam i ona me tada pogleda. Znao sam da nee moi sakri^ ti istinu
preda mnom.
Iz njezinih je divnih oiju nestalo sjenke bola.
21.
Otili smo u Colony na ruak. ef sale nas je doekao na vratima.
- Gospodine Rowan - promrmljao je. - Imam za vas krasan stol.
Pogledao sam naokolo. Restoran je bio krcat, ali ovaj je momak bio pravi, slatkorjeivi ef sale: za njega je svaki
stol bio krasan. Odveo nas je do jednog stola sasvim u dnu, jo dva koraka i bili bismo na ezdesetoj ulici. Pitao
sam se da li je i on ve uo govorkanja o meni. Ovako me loe nije smjestio ni kad sam prvi put doao ovamo
kao ambiciozni mladi koji je elio impresionirati jednog vanog klijenta.

Smjekao sam se kad smo sjeli. Koliko sam se sjeao, nisam uspio pridobiti toga klijenta.
- Zbog ega se smjeka? - upitala je Elaine. Ispriao sam joj i ona se nasmije.
- Ne misli li da si pretjerao? Jednostavno nema drugog stola.
Ozbiljno sam odmahnuo glavom.
-Tako ljudi ive u ovom gradu - rekao sam. -Vijest se proirila. Rowan je bankrotirao.
Jo uvijek smo se smijali kad nam je iza lea odjeknuo neiji glas
- Elaine Schuvler! - uli smo uzvik. - to vi radite u New Yorku?
152
153
Rezignirano sam ustao, namjetajui usta u uljudan osmijeh. Pred nama je stajala i smjekala nam se privlana
ena srednjih godina, mladenakog izgleda. Tiho prokunem kad shvatih tko je to. Trebao sam znati da je bolje ne
dolaziti ovamo. ena je bila novinarka. Prikupljala je vijesti za drutvenu kroniku jedne od telegrafskih agencija.
Vijest o naem ruku bit e sutra ujutro u pola listova u zemlji. To je bila previe sona vijest da bi je urednici
preskoili. Neakinja Matta Bradvja i njegov neprijatelj, zajedno na ruku.
Novinarka je nakon nekoliko minuta otila i ja pogledam Elaine.
- Zna li to to znai? - upitao sam. Ona kimne.
- Tvoj e se stric ljutiti - rekao sam. Ona se polako nasmijei.
- Ba me briga. - Pruila je ruku preko stola i lagano je poloila na moju. - Ja sam na tvojoj strani.
Vratili smo se u ured i dok smo ekali da me Mickev spoji s Martinom, Elaine mi je ispriala poneto o Mattu
Bradvju i njegovu poslu s elikom. Bila je to vraki zanimljiva pria. Ti momci nisu znali za milost. Uz njih su
ljudi iz moje brane izgledali kao pravi amateri. Po onome to sam uo, meu njima nije bilo nijednoga koji
barem jednom nije prevario ostale. A mnogi od njih su to uinili bezbroj puta. To je izgleda bio njihov najdrai
sport. Pretpostavljam da nikad nisu uli za seks.
To jest, ili nikad nisu uli za seks, ili su prokleto briljivo pazili da ih nikad nitko ne uhvati. Nikakvo udo to
me je Matt Brady opomenuo. Htjeli ili ne htjeli, svi su oni pazili na svaki korak. Znali su da bi ostali
nemilosrdno iskoristili svaku njihovu pogreku.
Moj privatni telefon zazvoni i ja podignem slualicu. Javila se Marge.
- Kako ide, dragi? - pitala je.
154
- Bolje - rekao sam, smijeei se Elaine preko slualice. - Gospoa Schuvler me je jutros posjetila. Ponudila mi
je svoju pomo i ja sam prihvatio.
- Razgovarat e sa stricem? - upita Marge.
- Ne - odgovorio sam. - Zna da ja ne bih na to pristao. Ali odluili smo kontaktirati ostale lanove komisije i ona
e mi pomoi da dobijem kampanju za elik usprkos Mattu Bradvju.
- Oh - ree Marge razoarano.
- Meni je to mnogo drae - brzo sam rekao. Njezin se glas jedva primjetno izmijenio.
- to je s Chrisom?
Ukratko sam joj ispriao to se jutro dogodilo. Kad sam zavrio, na drugom kraju ice vladala je tiina.
- Jesi li jo tamo? - upitao sam zabrinuto.
- Ovdje sam - rekla je deprimirano.
- Tako si utihnula - rekao sam.
- Jednostavno ne znam to bih rekla - odgovori ona. - Nikad ne bih pomislila da e Chris ...
- Zaboravi Chrisa - rekao sam. - ivot je pun takvih iznenaenja. On je jednostavno nitarija, to je sve.
- Brade - ree Marge oklijevajui. -Da?
- Moda bi bilo bolje da pristane na njegovu ponudu. Ako ne dobije tu kampanju, ostat emo bez svega.
- Ne govori gluposti, Marge - rekao sam. - Kad bih pristao na njegovu ponudu, potpisao bih samom sebi smrtnu
osudu. Lova bi brzo otila, a za mene vie u ovom gradu ne bi bilo posla. Nitko rie voli ljude koji se lako
predaju.
- Opet sam dobila pismo od Brada - ree ona, mijenjajui temu.
- Krasno - rekao sam. - to kae?
155
- Misli da je sa zdravljem napokon malo bolje. Nada se da e idueg tjedna moi poeti odlaziti na predavanja.
- To su dobre vijesti - rekao sam. - Znao sam da e sve biti u redu.
- Nadam se - ree ona. - Ali ne znam. Brinem se. Izgleda da nita ne ide kako treba.
- Prestani brinuti - rekao sam. - Time nita nee promijeniti.
- Znam - odgovori Marge.
- Stvari se moraju jo pogorati, prije nego to pone ii nabolje - pokuao sam se naaliti.
Nije upalilo.
- Toga se i bojim - ozbiljno je rekla.
- Marge! - otro sam je opomenuo. Poeo sam gubiti strpljenje. to je to s njom? - Prekini!

- Jesi li sam? - upitala je, a glas joj se opet neznatno izmijenio.

- Ne.
- Gospoa Schuvler je s tobom?
- Da - kratko sam odgovorio. Nastupila je kratka stanka, a onda je rekla:
- Ne zaboravi rei gospoi Schuvler kako smo joj oboje zahvalni za njezinu pomo, dragi. Osjetio sam
prizvuk sarkazma u njezinim rijeima.
U slualici se zaulo zujanje. Prekinula je vezu. Brzo sam pogledao Elaine. Promatrala me je. Pitao sam se da li
je mogla uti to je Marge rekla. Odluio sam odglumiti kraj razgovora.
- Dovienja, draga - izustio sam u slualicu koja je ve zujala i spustio je na aparat. Okrenuo sam se prema
Elaine. - Marge me zamolila da ti se zahvalim.
- Tvoja ena me ne podnosi?
- Kako bi to moglo biti? - nasmijeio sam se zbunjeno. - Ona te ak ni ne poznaje.
Elaine se zagleda u svoje ruke.
156
- Ne mogu joj to zamjeriti ree. I ja bih se tako osjeala da sam na njezinu mjestu.
U tom trenutku Mickev me spojila s Martinom i ja podignem slualicu osjetivi olakanje. Martinov glas je
zvuao rezervirano. Da, dobro me se sjea. Ne, on nije zainteresiran da dalje razgovara o planovima za
kampanju. Naravno, on govori samo u svoje ime, ali u svjetlu onoga to se dogodilo, on sumnja da e bilo tko od
ostalih lanova biti zainteresiran.
- to se dogodilo? - upitao sam. Njegov je odgovor ugasio sve moje nade.
- Koncern Udruene eliane se danas povukao iz Instituta i nastavlja sa svojom Vlastitom kampanjom.
Spustio sam slualicu i pogledao Elaine. Pokuao sam se nasmijeiti.
- Tvoj stric radi temeljito. Povukao je eliane iz Instituta jer dobro zna da oni bez njega nemaju dovoljno
novaca za pravu kampanju.
Elaine je neko vrijeme utjela.
- Brade, mora mi dopustiti da s njim porazgo-varam. On e me posluati.
Umorno sam zavrtio glavom.
- Ne. Mora postojati neki drugi nain.
- Koji nain? - deprimirano je upitala. Naslonio sam se u stolici.
- Ne znam rekao sam. Ali negdje mora postojati nekakav izlaz. - Pogledao sam je. - Poela, si mi priati o
tvom stricu i njegovim poslovima. Nastavi. Moda mi neto sine.
Dan je polako prelazio u veer dok sam je sluao. Nekoliko minuta poslije est odjednom je rekla neto to me je
trgnulo. Sjedio sam leima okrenut prema njoj, zagledan u veernje nebo. Sad sam se naglo okrenuo.
Spomenula je kako je njezin mu saznao neto o nainu na koji su Udruene eliane rijeile s vla
157
dom problem u vezi s propisom koji je zabranjivao trustove i kako je elio o tome razgovarati s Brady-jem.
- Sto je to saznao? - upitao sam.
- Zapravo ne znam - ree ona. - David je to samo jednom spomenuo. Izgledao je prilino srdit.
- Je li razgovarao o tome s tvojim stricem? Oi joj se zatamne.
- Mislim da nije - ree. - To je bilo samo nekoliko tjedana prije nego to se razbolio.
Neto sam naslutio u tome. Nisam znao to u otkriti, ali morao sam to istraiti. Uhvatio sam Paula trenutak prije
nego to je otiao iz ureda.
Nisam tratio vrijeme na uobiajene pozdrave.
- Kako su Udruene eliane sredile pitanje an-titrustovskih propisa?
- Pomou odredbe o privoli - odgovori Paul. -Zato?
- Je li to bilo regularno? - upitao sam.
- Da - odgovorio je. - Uobiajena stvar. Udruene eliane dale su privolu da se nee mijeati, niti e ometati
poslove svojih konkurenata.
- Shvaam -rekao sam. - Tko je iz ministarstva vodio taj sluaj?
- Ne znam odgovorio je. Ali mogu saznati. Je li to vano?
- Imam osjeaj da bi moglo biti - izustih. - Nadam, se da ne grijeim. Ako sam pogrijeio, gotov sam.
- Nazvat u te ujutro - ree Paul i spusti slualicu.
Elaine me promatrala, a u oima sam joj opazio zanimanje.
- Misli da si napipao neto? Odmahnuo sam glavom.
- Samo pipam naslijepo - rekao sam. - Ali ne mogu si priutiti da neto propustim. A sad mi, molim te, reci sve
ega se sjea u vezi s tim. Pokuaj se sjetiti svega to je tvoj mu moda spomenuo.
158
Ponovo joj se u oima pojavila sjenka, ali je opet zapoela cijelu priu ispoetka, a ja sam je paljivo sluao.
Kad smo izili na Aveniju Madison ve je bila mrkla no. Pogledao sam na sat. Pola devet. Uzeo sam je pod
ruku.

- Hoe da se malo proetamo?

Kimnula je. Preli smo gotovo cijeli blok prije nego to je progovorila.
- O emu razmilja, Brade? Nasmijeio sam se.
- Imam osjeaj da e sve,biti u redu slagao sam.
Stisnula mi je miicu.
- Doista? Oh, Brade, tako mi je drago!
Stao sam i pogledao je. Vrijedilo je lagati, ve samo zato da vidim kako joj oi blistaju od sree.
- Rekao sam da mi ti donosi sreu, srce. Blijesak u njezinim oima se ugasi.
- Posljednji put ti nisam donijela sreu, Brade.
- To se ne rauna - brzo sam rekao. - To nije imalo nikakve veze s tobom. Ovo sad se rauna. Ovo si mi ti
omoguila. Bez tvoje pomoi, ne bih imao nikakve anse.
Nita nije odgovorila i utke smo proli nekoliko blokova. Hladan noni zrak probudio mi je tek. Zastao sam.
- Kako bi bilo da odemo na veeru? upitao sam. - Gladan sam kao vuk.
Ozbiljno me pogledala. - Mislim da je bolje da ne odemo, Brade. Nacerio sam se.
- to je? Boji me se? Neu tebe pojesti. Zanijekala je odmahnuvi glavom.
- Ne radi se o tome, Brade - ozbiljno je rekla. - Samo mislim da je za nas oboje bolje tako, to je sve.
Onaj bol u meni koji cijeli dan nisam osjetio, ponovo se javio.
159
- to ima loeg u tome? - srdito sam upitao.
- Provela si sa mnom cijeli dan i nita se nije dogodilo.
Pogledala me pravo u oi. Duboko u njima su opet kovitlale one sjenke.
- To je neto drugo, Brade. Imali smo posla. Sad nemamo nikakve isprike.
- Zar su nama potrebne isprike? - upitao sam. Izbjegla je odgovor na to pitanje.
- Molim te, Brade tiho je rekla. - Nemojmo se prepirati. Osim toga, umorna sam.
Nisam vie nita rekao. Pozvao sam taksi, ostavio je pred hotelom, a zatim sam otiao do garae i odvezao se
kui...
Uao sam u kuu neto prije deset sati. Marge je itala novine. Znao sam da je ljuta po pogledu koji mi je
dobacila. Nagnuo sam se nad nju da je poljubim u obraz, ali je ona okrenula glavu.
- Hej! - protestirao sam, prisiljavajui se da mi glas vedro zvui. - Zar se tako doekuje umornog vojnika na
povratku s ratita?
- Ratita? - hladno je upitala. Nije mi se svialo kako je izgovorila tu rije. Zvualo je previe kao svratita.
Odluio sam da se ne obazirem na to.
Ulio sam u au malo skoa i vode.
- Radio sam. Mislim da moda imamo stanovitih ansi.
- Mi? - sarkastino je upitala. - Na koga to misli? Sebe i gospou Schuvler?
- Stani malo, Marge - rekao sam, zurei u nju.
- to te to grize?
- Bio si previe zaokupljen, pretpostavljam, smiljanjem planova s gospoom Schuvler, tako da nisi imao
vremena da me nazove i kae mi da nee doi kui na veeru?
Lupio sam se rukom po elu.
- Zaboga! Potpuno sam zaboravio! - Nasmijeio sam se. - Duo, iskreno mi je ao. Jednostavno, toliko mi je toga
bilo na pameti...
160
- Za nju si imao vremena. Nisi imao toliko toga na pameti da...
- Prestani, Marge - srdito sam je prekinuo. -Juer si me nagovarala da je zamolim za pomo. Danas, kad mi ju
je ona sama ponudila, odjednom si bijesna. Odlui se to zapravo hoe.
- Ja nita neu! - prasnula je. - Samo mi se ne svia kako se ti ponaa.
Bespomono sam rairio ruke.
- Kako hoe da se ponaam? - upitao sam. - Meni se radi o glavi, a ti bjesni zbog jednog piljivog telefonskog
poziva.
Ona ustane:
- Ako se to tebi ini tako nevanim, onda ja samo uzalud gubim vrijeme - hladno je rekla.
Ovaj put mi je prekipjelo.
- Dovraga, to ti misli, tko sam ja? - proderao sam se. Dijete koje se mora javljati mami svakih deset minuta?
Pusti me na miru! Imam dovoljno svojih briga!
Stajala je tamo trenutak, a iz lica joj je nestalo i
posljednje kapi krvi. Zatim se okrenula i bez rijei uspela u nau sobu.
Srdito sam se muvao neko vrijeme po dnevnoj sobi, popio jo jedno pie i zatim poao gore za njom. Oslonio
sam ruku na vrata nae sobe i gurnuo. Nisu se pomakla. Uhvatio sam za kvaku. Vrata su bila zakljuana.
Pokucao sam.

- Hej! - tiho sam zazvao. Nije odgovorila.

Opet sam pokucao. Iz sobe se nije uo nikakav zvuk. Bespomono sam zurio u vrata, ne znajui to da uinim.
Prvi put u naem braku doivio sam da mi ena zakljua vrata spavae sobe.
Nakon nekoliko minuta postalo mi je glupo stajati pred zakljuanim vratima pa sam srdito odmari-rao niz
hodnik do gostinjske sobe. Proveo sam no krajnje neudobno, spavajui u donjem rublju.
161
r
22.
Brija u gostinjskoj sobi bio je tup; tlak vode u tuu nejednak i nikako nisam uspijevao postii pravu mjeavinu
hladne i vrue vode. Morao sam se osuiti malim runikom. U toaletnom ormariu nije bilo mog losiona poslije
brijanja, nije bilo praka za pranje zuba, nego pasta, a u boci vodice za usta nije ostalo ni toliko da si mogu
kapnuti u oko.
Uvukao sam trbuh i omotavi mali runik oko pasa koliko je ilo, otapkao sam bosonog preko hodnika do nae
spavae sobe. Soba je bila prazna, a na krevetu me nije ekala poslagana odjea, kao obino.
Pretraio sam ladice i ormare i sloio kombinaciju, za koju mi se inilo da se dobro slae. Obukao sam se i siao
dolje.
Uao samu malu sobu uz kuhinju, u kojoj smo obino dorukovali. Na stolu me nije ekao sok od narane, a
novine su, poluotvorene i ispremijeane, leale na stolu ispred Margine stolice. Pokupio sam novine i sjeo.
Upravo sam se spremao otvoriti stranicu s financijskim izvjetajima, kad mi je pogled zapeo na drutvenoj
kronici.
Gospoa Hortense (Elaine) Schuyler, neakinja kralja elika, Matthewa Bradjja, i istaknuta pripadnica
voingtonskog visokog drutva, napokon se iuljala iz oklopa u koji se zatvorila nakon prologodinje tragedije. Vjerojatno se sjeate da je gospoda Schuyler, u razdoblju od samo nekoliko tjedana,
izgubila supruga i dvoje djece, blizance, koji su oboljeli od djeje paralize. Zapazili smo je u restoranu The
Colony, gdje je ruala u drutvu s vrlo privlanim, krnim mukarcem. Provjerili smo i saznali da je to Brad
Rowan, ugledni savjetnik za odnose s javnou, koji joj navodno pomae oko organiziranja kampanje protiv
djeje paralize. Ukoliko ivost i osmijeh na Elaininu licu neto znae, onda moemo biti sigurni da ovo - dvoje
ne vee samo rad na pripremanju kampanje . . .
Novine su bile sloene tako da je rub presavijenih stranica tekao ravno uz stupac drutvene kronike pa je bilo
gotovo nemogue da to ne zamijetim. Zlovoljno sam preao na stranicu s financijskim izvjetajima. Ali bolje bi
bilo da sam novine odmah bacio u kantu za smee, u njima danas za mene nije bilo nieg dobrog. Meu
financijskim vijestima ugledao sam naslov jednog manjeg lanka:
CHRISTOPHER PROCTOR IMENOVAN SPECIJALNIM SAVJETNIKOM ZA ODNOSE S JAVNOU U
UDRUENIM ELIANAMA MATTHE-WA BRADYJA
Bacio sam novine na pod. Dovraga, gdje je moj sok od narane?
- Marge! - viknuo sam.
Kuhinjska vrata se otvore i Sallvno crno lice proviri u sobu.
- Nisam ula kad ste sili, gospodine Rovvan.
- Gdje je gospoa Rowan? - upitao sam. -Izila je - ree Sally. - Donijet u vam sok. - I
ona nestane u kuhinju.
162
163
Dok sam ekao da mi donese sok, ue Jeannie. Na licu joj je lebdio nestaan osmijeh.
- Ako pouri, tata - rekla je - dopustit u ti da me odveze do kole.
Moje je strpljenje bilo potpuno iscrpljeno.
- Dovraga, zato se ti ne moe voziti autobusom kao sva normalna djeca? - obrecnuo sam se.
- Misli da si previe fina za njih?
Osmijeh joj je nestao s lica. Na trenutak je zurila u mene a lice joj je odavalo koliko je povrijeena. Neto me je
u tom izrazu njezina lica podsjetilo na nju kad je bila sasvim mala. Bez rijei se okrenula na peti i istrala iz
sobe.
Sekundu kasnije, skoio sam na noge i potrao za njom. uo sam kako su zalupila ulazna vrata. Otiao sam do
njih i otvorio ih. Ona je trala niz prilazni put.
- Jeannie! - zazvao sam.
Nije se okrenula, samo je jo bre potrala i ubrzo nestala iza visoke ivice.
Zatvorio sam vrata i polako se vratio u sobu za doruak. Sok od narane bio je na stolu. Odsutno sam dohvatio
au i otpio. Nije mi prijao. Jutros mi nita nije prijalo.
Sally ue u sobu s tanjurom na kojem su se pu-ila zlatnouta jaja i hruskavo prepeena slanina, a na prepeencu
se topio maslac. Stavila je tanjur ispred mene i nalila mi kave u alicu.
Zurio sam u tanjur. Sjetio sam se kako bih znao rei: Kad ima jaja za doruak, svaki je dan nedjelja. to se to
sa mnom dogodilo? Odgurnuo sam stolicu i ustao.

Sally me zaueno pogleda.

- Zar se ne osjeate dobro, gospodine Rowan?
- Glas joj je zvuao zabrinuto.
Gledao sam u nju trenutak prije nego to sam odgovorio. Kua mi se nekako inila udno hladna i
164
pusta. Kao da je iz nje nestala sva ljubav.
- Nisam gladan - rekao sam i iziao iz sobe.
Jutro se dosadno vuklo. Soba je bila tiha, cijelog jutra nisam primio vie od etiri telefonska poziva. Ve je bilo
gotovo vrijeme ruku kad je Elaine napokon nazvala.
Glas joj je zvuao promuklo.
- Nekako mi ne zvui dobro - rekla je. - Zar nisi uope spavao?
- Spavao sam - odgovorih. Nisam htio da spusti slualicu. - A ti?
- Bila sam smrtno umorna - ree ona. - Jesi li vidio vijest u drutvenoj kronici Nan Page?
- Vidio sam.
- Je li je vidjela tvoja ena? - upita ona.
- Pretpostavljam - rekao sam i sumorno se nasmijao. - Nisam je jutros vidio.
- I stric Matt je to proitao - rekla je. - Nazvao me. Bio je strano ljut. Rekao mi je da se ne smijem vie viati s
tobom, da si ti obini pustolov.
To me je zainteresiralo.
- A to si mu ti odgovorila?
- Rekla sam mu da u se viati s kime god budem htjela - brzo je odgovorila. - A to si mislio da u mu rei?
Nisam se obazirao na pomalo ratoboran ton njezina pitanja. Sinula mi je jedna ideja.
- Zapeklo ga je, ha?
- Izgleda - ree ona. - Nikad jo nije sa mnorn tako srdito razgovarao.
- Odlino - nasmijao sam se. - Dat emo mu prilike da se jo vie naljuti. Postat emo ljubavnici.
- Brade, molim te. Rekla sam ti da je to gotovo. Ja ne mogu tako ivjeti.
165
- Samo za novine - rekao sam. - Hou da se tvoj stric toliko razbjesni na mene da zaboravi na oprez. Moda
uini neku pogreku.
uo sam kako je iznenaeno udahnula zrak.
- Ne bih mu to mogla uiniti - rekla je. - On je prema meni uvijek bio tako dobar.
- O.K. - rekao sam, namjerno grubo i hladno.
- Brade, molim te, mora me razumjeti.... Prekinuo sam je.
- Jedino to ja tu razumijem to je da me sada i ti ostavlja. - Zatim sam dodao lano prijateljskim glasom. - Ali
to je u redu, srce. Ne predbacujem ti.
Gotovo sam osjeao kako se lomi. utio sam. Napokon, ona progovori:
- U redu, Brade. to hoe da uinim?
Pazio sam da mi se u glasu ne osjeti prizvuk trijumfa kad sam odgovorio.
- Odaberi najljepu haljinu. Danas poslije podne priredit e koktel za novinare, na kojem e ih obavijestiti o
svojoj dobrotvornoj akciji za borbu protiv djeje paralize.
Glas joj je nezadovoljno zazvuao.
- Jo i to? To je tako nisko ponaanje. Hoe iskoristiti tragedije koje ta bolest...
Nisam joj dopustio da dovri.
- To ne moe nakoditi kampanji, a meni e mnogo pomoi. Ponovo u te nazvati kad obavim sve pripreme.
Spustio sam slualicu, saekao trenutak i opet je podigao.
- Mickev, gospoa Schuvler prireuje danas u pet koktel za novinare u restoranu Stork, u vezi s kampanjom
protiv djeje paralize - rekao sam. - Po-brini se da u Storku sve bude spremno i reci naim ljudima da ponu
nazivati sve urednike drutvenih kronika u gradu. Neka im kau da sa sobom povedu fotoreportere.
166
Ve sam poeo sputati slualicu, ali sam se jo neeg sjetio.
- Neka tamo bude i na fotograf i neka sve snima - rekao sam. - Odmah ponite nazivati. Hou da to ujutro bude
u novinama i press agencijama.
- U redu, efe - ree Mickev. uo sam kroz slualicu zvonjavu telefona. Onda se Mickev ponovo javi. - Paul je
na telefonu.
Brzo sam pritisnuo tipku na telefonu.
- Paule? - pitao sam. - Ima informaciju?
- Da - odgovori on. - Neki mladi momak po imenu Levi.
- Poznaje ga? - pitao sam.
- Ne - odgovori Paul. - Otiao je iz ministarstva i otvorio privatni ured u Wappinger Fallsu, New York.
- Wappinger Falls? - ponovio sam. Neto mi je tu udno zvualo. - Zar ti se to ne ini udno? Obino momci

kad uspiju doi do nekog vanog mjesta u Washingtonu, ne odlaze natrag na selo. Obino nau neki dobro
plaen posao u jednoj od velikih kompanija.
- Izgleda da se o njemu nita vie ne uje - odgovori Paul. - Meutim, neko su ga smatrali za jednu od najveih
mladih nada u ministarstvu. Bio je odlian student na Harvardu i tako dalje. Specijalizirao se za antitrustovske
korporacije. Udruene eliane bile su njegov prvi veliki sluaj.
- Rako to da nije sluaj podnio sudu? - pitao sam.
- Ne znam - odgovori Paul. - Vjerojatno je to bio stav ministarstva.
- Kako mu je puno ime?
- Robert M. Levi. - Paul je oigledno bio znatieljan. - Naiao si na neto?
- Samo pljujem u vjetar - odgovorio sam - i nadam se da e pljuvaka zavriti na licu Matta Bradvja.
167
Spustio sam slualicu i pritisnuo zujalo. Mickev se javi. Pogledao sam na sat na mom stolu. Jedan i petnaest.
- Nadi mi Wappinger Falls u dravi New York i kako mogu doi tamo - naloio sam. - Zatim nazovi garau i reci
im da mi spreme kola. Onda nazovi Mar-ge i reci joj da mi u ured poalje modro odijelo i sve to s time ide. Reci
joj da u je kasnije nazvati i objasniti o emu se radi.
Na putu do garae, progutao sam na brzinu jedan sendvi. Nisam znao da li mi se eludac gri od uzbuenja ili
od tog sendvia, ali bez obzira koji je bio pravi razlog, ak je i to bilo bolje od osjeaja praznine koji me je pratio
proteklih nekoliko dana.
168
23.
Uao sam u Wappinger Falls u 14.30. To nije bio veliki grad; umalo nisam iziao iz njega u 14.31, ali imao sam
sree. Nagazio sam na konicu i zaustavio se, uz sklizanje, pred nizom trgovina.
Iziao sam iz automobila i pogledao niz ulicu. Vidio sam nekoliko uredskih zgrada, dvokatnica. Brzo sam
provjerio ploe s imenima. Nije bilo nijednog Ro-berta M. Levija.
Vratio sam se na ulicu i poeao se po glavi. Ovo je bilo posljednje mjesto na svijetu, za koje bih oekivao da e
u njemu jedan mladi, perspektivni odvjetnik otvoriti svoj ured. Ugledao sam jednog policajca i poao prema
njemu.
- Oprostite - rekao sam - moete li mi pomoi? Pokuavam nekoga nai.
Davno sam ustanovio da su ljudi iz sjevernog dijela drave Nevv York jo utljiviji od stanovnika Nove
Engleske. Ovaj policajac je samo potvrdio moje miljenje. Gurnuo je kapu na potiljak i polako me premjerio od
glave do pete. Zatim je rekao, bolje reeno, progunao:
- Hmmm?
- Traim odvjetnika Roberta M. Levija.
Stajao je preda mnom utke otprilike jednu minutu, dok je razmiljao o mom pitanju.
169
- Ovdje nema nikakvog odvjetnika koji se tako
zove.
I
- Ali mora biti - rekao sam. - Rekli su mi u Washingtonu da on ovdje ivi. Doao sam ovamo iz New Yorka da
ga vidim.
- Mislite na grad - ree on.
- Da - rekao sam. - Mislim na grad New York.
- Hmmm - ree on. - Lijep dan za vonju. - Prebacio je grudu duhana iz jednog kuta usta u drugi i, briljivo
ciljajui, pljunuo u kanal. - A zato vi traite tog momka? - upitao je.
Slutio sam da on zna gdje je Levi i rekao sam najbolje ega sam se mogao sjetiti.
- Imam za njega jedan posao. Dobar posao. Sumnjiavo me gledao.
- U gradu nema dovoljno pravnika?
- Ima ih dovoljno - odgovorio sam - ali Levi vai za jednog od najboljih mladih pravnika na podruju za koje je
specijaliziran.
Policajac pogleda niz ulicu prema mojim kolima, zatim ponovo u mene.
- Ovdje nikakav odvjetnik tog imena nema ured, ali imamo jednog Boba Levija. On je za vrijeme rata bio
pilot. Letaki as, oborio je jedanaest japanskih aviona. uo sam da je nakon rata neko vrijeme proveo u
Washingtonu. Moda je to taj?
Meni je to bilo dovoljno.
- Da ~ rekao sam brzo - to je taj. - Pripalio sam cigaretu. Taj Levi mora da je straan momak. to sam vie toga
uo o njemu, sve mi se nevjerojatnijim inilo da se povukao ovamo. - Gdje ga mogu nai?
Policajac podigne ruku i pokae niz ulicu.
- Vidite onaj ugao tamo? - Kimnuo sam i on nastavi. - E, tu skrenite i vozite do kraja ceste i to vam je to. Vidjet
ete natpis Psetarne Krystal. Tamo ete ga nai.
Zahvalio sam mu se i uao u kola. Skrenuo sam na uglu koji mi je pokazao i naao se na pranjavoj

cesti. Vozio sam se po njoj otprilike dva i pol kilometra. Naposljetku, kad sam ve mislio da sam rtva grube
ale, povjetarac donese do mene zvuk lavea, a iza sljedeeg zavoja cesta se naglo zavrila.
Ugledao sam plou s natpisom Psetarne Krystal Ispod tog natpisa pisalo je sitnijim slovima: Foksterije-ri - Velki
terijeri. tenad na prodaju. Vlasnici: gda i g. Bob Levi.
Iziao sam iz kola i uputio se prema maloj, bijelo okreenoj kuici, koja je leala dalje od ceste. Iza kue sam
vidio ianu ogradu psetarni i uo sam veseli lave. Pokraj kue stajao je jedan ford kombi. Bio je to model iz
1949. Pritisnuo sam zvonce.
uo sam ga kako zvoni u kui, a u isti tren sam uo kako je zazvonilo zvono u tenarama. Izgleda da je to bio
signal za pse da ponu lajati kao divlji. Kroz njihovu galamu uo sam neki muki glas.
- Doite iza kue dovikivao je.
Siao sam niza stube i obiao kuu, idui prema tenarama. Staza je bila poploena i ista, trava svjee pokoena,
gredice sa cvijeem uredne i upravo prekopane.
- Ovamo - pozvao me je glas.
Provirio sam kroz ianu ogradu. Neki je mukarac sjedio na zemlji i bavio se oko jednog malog psa kojega je
drala neka ena.
- Samo se malo strpite - rekao mi je prijaznim glasom, ne diui glavu. ena mi se nasmijeila, ali nita nije
rekla.
Naslonio sam se na ogradu i promatrao ih. Mukarac je psiu istio ui. Oi su mu bile polustisnute od
koncentracije. Trenutak kasnije, neto je promrmljao i ustao. ena je pustila psia i on je veselo otrao.
- Imao je krpelja u uhu - objasni mukarac, gledajui me. - To se mora oistiti, inae moe biti svata.
Nasmijeio sam mu se.
170
171
- I kod ljudi se dogaa da imaju bube u uhu
- rekao sam. - Samo, kad se to dogodi, obino nema koristi da im se oiste ui. Potrebno im je oistiti usta.
U mukarevim se oima naglo pojavi oprez. Iskosa je dobacio pogled eni. Ona nita nije rekla. Pogledao sam
je. Tek sam sad primijetio da u crtama njena lica ima neeg orijentalnog.
- to mogu uiniti za vas, gospodine? - upita mukarac. Zapazio sam da mu je glas postao hladan i bezizraajan.
- elite kupiti tene?
Odmahnuo sam glavom.
- Ne. Traim Roberta M. Levija. On je neko radio u Ministarstvu pravde u Washingtonu. Vi ste ovdje jedini
ovjek s tim prezimenom. Jeste li vi taj kojega traim?
Ponovo su se pogledali. ena progovori.
- Idem u kuu. Imam posla.
Stupio sam ustranu i pustio je da izie iz tena-re. Gledao sam je dok je ila stazom prema kui. I u nainu kako
je hodala bilo je neeg orijentalnog: koraala je kratkim, 'opreznim koracima. Okrenuo sam se mukarcu i ekao
da mi odgovori.
Njegove su oi pratile enu, sve dok nije ula u kuu. Bio je to nekakav udan, bolan pogled. Kad se okrenuo
prema meni, oi su mu postale neprozirne, nisu vie odavale nikakve osjeaje.
- Zbog ega ste doli, gospodine?
Nisam znao to ga mui, ali nisam elio produ-avati njegove muke. Bio mi je simpatian.
- Potrebne su mi neke informacije i savjeti
- rekao sam.
On pogleda moja kola, a zatim se opet okrene prema meni.
- Ja se ve nekoliko godina ne bavim pravom, gospodine - ree. - Bojim se da vam ne mogu pomoi.
172
-Mene ne zanima pravo, nego povijest - rekao
sam.
Zaueno me je pogledao.
- Mislim na jedan sluaj na kojem ste radili dok ste bili u ministarstvu - objasnio sam. - Udruene eliane.
Radilo se o antitrustovskim mjerama. - Pripalio sam cigaretu, paljivo ga motrei. - Koliko sam shvatio, vi ste
istraili i pripremili taj sluaj.
U oima mu se ponovno pojavio oprez.
- Kakve vi imate veze s time? - upitao je.
- Zapravo, nikakve - rekao sam. - To bi samo moglo biti od nekog znaenja za ono na emu ja radim pa sam
mislio da biste mi mogli pomoi.
- Jeste li vi pravnik? - upitao je. Odmahnuo sam glavom. Neki mi je predosjeaj
govorio da moram biti oprezan s ovim momkom, inae mi nita nee htjeti rei.
- Ja sam savjetnik za odnose s javnou - rekao sam, pruajui mu svoju posjetnicu.
Paljivo ju je proitao i pruio mi je natrag.

- Zato vas zanima taj sluaj, gospodine Ro-\van? upitao je.

Odluio sam zaigrati na sreu.
- Utroio sam osam godina da izgradim svoju agenciju. Osam godina truda i cijeli moj ivot prije toga dok sam
se spremao za to.
Povukao sam dim, paljivo promatrajui njegovo lice. Vidio sam mu po oima kako se poinje zanimati za moju
priu. Nastavio sam.
- Jednog dana saznao sam za veliki posao, kampanju za cijelu jednu industriju. Pripremio sam projekt i
izloio ga. Znao sam da sam uspio. Onda me jedan momak pozvao u svoj ured i ponudio mi posao. ezdeset
tisua godinje. Veliki novac. Mogao bih si njime priutiti sve to sam ikad elio na ovom svijetu. Ali postojao je
jedan uvjet.
Ponovo sam zastao, da vidim da li me slua. Sluao me je, sa zanimanjem.
- Kakav uvjet? upitao je.
173
Povukao sam dim i polako rekao:
- Jedini je uvjet bio da nasamarim sve ostale. Da napustim agenciju, sve ljude koji su radili za mene i pomogli
mi da dobijem taj posao i da zajebem svoje prijatelje.
Zgazio sam opuak i nastavio:
- Odgovorio sam tom momku onako kako sam jedino mogao. Rekao sam mu neka se nosi, zajedno sa svojim
poslom. To je bilo prije samo nekoliko dana. Danas sam na rubu bankrota. Izgubio sam gotovo sve klijente jer
me je taj momak stavio na crnu listu. Doao sam ovamo na sreu, hvatajui se za slamku. Meutim, sad dok sam
vas gledao kako me sluate, odjednom sam imao osjeaj da se ovo isto dogodilo i vama. I da je u pitanju isti
momak. Hoete da vam kaem njegovo ime?
- Ne morate mi rei. Ja ve znam njegovo ime.- Vidio sam kako je duboko udahnuo. Glas koji sam tada uo bio je do te mjere proet mrnjom, koliko to
uopye moe biti ljudski glas. - Matt Brady.
- Toan odgovor - rekao sam tiho. - Idete li dalje?
On se trgne iz razmiljanja i pogleda me.
- Vrue je vani na suncu, gospodine Rovvan
- ree. Uimo u kuu pa emo porazgovarati. Moja ena kuha odlinu kavu.
24.
Kava koju nam je skuhala njegova ena opravdala je sve pohvale. Bila je vrua, crna i jaka, ali bistra, a ne gusta
kakva je obino jaka kava. Sjedili smo u kuhinji i razgovarali, dok je svjei povjetarac dopirao kroz otvorene
prozore.
Njegova je ena bila Evroazijka. Pola Njemica> pola Japanka. Upoznao ju je u Tokvju, gdje je boravio kao
pripadnik amerikih okupacijskih snaga. Njezina je ljepota predstavljala udnu kombinaciju. Oi bademastog
oblika, ali plave; koa zlaana, ali s blijedoru-ziastim nordijskim rumenilom na obrazima; gusta crna kosa koja
joj je u laganim valovima meko padala mimo visokih jagodica do njenog vrata.
Paljivo su me sluali dok sam im priao o inom sukobu s Mattom Bradvjem. Kad sam zavrio, udno su se
pogledali.
Kad je progovorio, Levijevo je lice bilo potpuno bezizraajno.
- Kako zamiljate da bismo vam mi mogli pomoi, gospodine Rovvan?
Bespomono sam rairio ruke.
- Ne znam - iskreno sam rekao. - Tapkam u mraku, nadajui se da u neto nai.
On me utke gledao neko vrijeme, a onda mu se pogled spusti na alicu s kavom.
174
175
- ao mi je to vas moram razoarati, gospodine Rowan - tiho je rekao - ali ne mogu se sjetiti niega to bi vama
bilo od koristi.
Imao sam osjeaj da ne govori istinu. Pokazao je odve zanimanja kad sam spomenuo Bradvja. I ona mrnja u
njegovu glasu. On se neega bojao. Nisam znao ega se boji, ali bio sam siguran da je to razlog njegove utnje. A
onda se odjednom sve uklopilo. Brady ga neim ucjenjuje.
Negdje u toku istrage u vezi s Udruenim elia-nama, Levi je vjerojatno naiao na neto to Bradvju nije
odgovaralo. Mogao sam lako zamisliti to bi Brady u takvom sluaju napravio. Pronaao bi ovjeku koji ga
ugroava neku slabu toku i udarao bi po njoj, sve dok se ovaj ne bi slomio. Brady je to inio meni; mogao je to
isto uiniti i Leviju. Kakvog bi drugog razloga mogao imati ovjek kao Levi, da odjednom napusti perspektivnu
karijeru i pone se baviti neim to nema nikakve veze s njegovim obrazovanjem i sposobnostima?
- Mora postojati neto - uporno sam nastavio. - Vi ste radili na tom sluaju. Meni su rekli da vi o Udruenim
elianama znate vie od bilo koga, ako izuzmemo Matta Bradvja.
Njih dvoje su se opet onako udno pogledali.

- Bojim se da ja ne znam nita to bi vama moglo pomoi - tvrdoglavo ponovi Levi.

Osjetio sam umorno beznae kad sam ustao. Kamo god sam se okrenuo, udario bih o zid. Vjerojatno sam ve
mrtav, samo to to jo ne elim priznati. Iskrivio sam usta u gorak osmijeh.
- On je i vas sredio - rekao sam.
Levi nita nije odgovorio, samo me pogledao oima namjerno lienim bilo kakva izraza. Zastao sa na vratima i
pogledao ga.
- Trebate li ovdje partnera? - sarkastino sam upitao. - Ili Matt Brady ljubazno opskrbljuje psima svakoga koga
uniti?
176
U oima mu je bljesnula trenutana srdba.
- Psi su moja ideja - razdraeno je rekao. - Oni su bolji od ljudi. Psi uope ne znaju to je to izdaja.
Iziao sam iz kue na urednu stazu i uao u kola, te krenuo natrag prema gradu. Otprilike na pola puta do glavne
ceste uo sam iza sebe zvuk automobilske trube. Pogledao sam u retrovizor. Levijeva je /ona vozila onaj kombi
koji sam vidio pokraj kue. Maknuo sam se udesno da je propustim.
Projurila je pokraj mene u oblaku praine i ula u zavoj ispred mene. Polako sam vozio za njom i kad sam iziao
iz zavoja, nagazio sam na konicu. Kombi je bio parkiran uz cestu, a ona je stajala po-kraj njega i mahala mi.
Zaustavio sam kola pokraj nje.
- Gospodine Rovvan - rekla je, onim svojim neobinim naglaskom. - Moram razgovarati s vama.
Otvorio sam vrata na njezinoj strani.
- Izvolite, gospoo Levi.
Ula je u kola i nervozno zapalila cigaretu.
- Moj mu bi vam elio pomoi, ali se boji
- brzo je rekla. - Boji se da i vas nije poslao Brady.
Nasmijao sam se.
- Nemojte se smijati, gospodine Rovvan - rekla je. - Nije smijeno.
Smijeh mi zastane u grlu. Naravno da nije smijeno. Samo se budale smiju na pogrebu. A jo je gluplje smijati se
kad je u pitanju tvoj vlastiti pogreb.
- Oprostite, gospoo Levi - ispriao sam se.
- Nisam se smijao zato to je smijeno.
Ona me pogleda iskosa.
- Moj bi vam mu mogao mnogo toga rei, ali se ne usuuje.
- Zato? - upitao sam. - to bi mu Matt Brady sada mogao uiniti?
- Nije to da se Bob boji za sebe - odvrati ona.
- Za mene on strahuje.
177
Nisam shvaao. Kakve veze moe ona imati s Mattbm Bradvjem? Vjerojatno se moja zbunjenost vidjela u
pogledu koji sam joj uputio.
- Mogu vam ispriati? - pitala je, a u glasu joj se osjetio prizvuk molbe.
U tom njezinom pitanju uo sam vie od rijei koje je izgovorila. S te tri kratke rijei ona je rekla toliko toga.
Mogu li vas smatrati za prijatelja? Mogu li vam vjerovati? Hoete li mi nakoditi? Razmislio sam o svemu tome
prije nego to sam odgovorio.
- Moete nekoga poznavati cijelog ivota i nikad neete znati kakav je zapravo - oprezno sam rekao. - A onda se
neto dogodi i otkrijete kako su vam svi oni koje poznajete okrenuli lea, a netko koga nikad ranije niste vidjeli
prua ruku da vam pomogne. Ja sam sada u takvoj situaciji. Nitko od onih koje poznajem ne moe mi pomoi.
Ona je utke puila, a njezine neobine plave oi gledale su ukoeno niz cestu ispred nas. Nakon nekog vremena,
poela je tiho govoriti.
- Kad sam upoznala Boba Levija, bio je to sposoban, vedar mladi, uvijek nasmijeen i pogleda uprtog u
budunost. Bio je ambiciozan i imao je velike planove.
Cigareta je dogorjela i ona je ugasi u pepeljari. Glas joj je sada zvuao tuno.
- Mnogo je vremena prolo otkako sam ga zadnji put vidjela kako se smijei. Od njegovih ambicija nije ostalo
nita, a sve je to za mene bilo jednako teko kao i za njega.
Pogledala me svojim neobinim oima.
- U mojoj domovini postoji jedna izreka: ne postoji tuga kojoj nije prethodila ljubav. To je tono. Zbog nae
ljubavi, zbog mene, moj mu sada ivi u progonstvu.
Ponovo je posegnula za cigaretom. Ja sam takoer uzeo jednu i pripalio igicom njoj i sebi. Nije skidala pogled s
mene.
178
- I tako, vidite zato se on ne usuuje govoriti ree. - Ne bih htjela da mislite kako je moj mu kukavica.
- Nisam to ni u jednom trenutku pomislio - rekao sam. - Ali zato mine moe nita rei?
- Matt Brady je straan ovjek - polako je rekla. - Otkrio je da je Bob mene ilegalno doveo u Ameriku. Njegovi

detektivi nisu mogli nita otkriti o Bobu pa su poeli istraivati o meni i tako su to saznali. Bob je htio da
ostanemo zajedno i kupio je u Shanghaju lane papire i vizu, s kojima sam ja dola ovamo. Bili smo sretni, sve
dok detektiv gospodina Bradvja nije rekao Bobu da zna za to i ako se Bob ne povue, on e obavijestiti nadlene
vlasti. Bob je uinio jedino to je mogao. Povukao se. To mu se inilo bolje nego da mene poalje natrag u Japan.
Sjetio s?.m se to mi je Paul rekao o tom sluaju. Udruene eliane su dale privolu da nee smatati
konkurentima, nakon ega je Levi dao otkaz. Bez njega, cijeli je sluaj postao neodriv. Matt Brady je morao biti
ponosan na sebe.
Nisam znao to bih rekao. Ovi su jadni ljudi dovoljno prepatili. Nije imalo smisla uvlaiti ih u nove nevolje.
utio sam i puio.
Trgnuo me njezin glas.
- Moj mu nije sretan, gospodine Rovvan. Iznenaeno sam je pogledao.
- Gledam ga i vidim kako iz dana u dan neto u njemu umire - ree ona. - On je odrastao mukarac koji obavlja
posao za djeaka.
Znao sam to misli, ali nisam znao s kojom namjerom mi to govori.
- to bih ja mogao uiniti da mu pomognem, gospoo Levi? - bespomono sam upitao. - Ja sam takoer
praktiki u bezizlaznoj situaciji.
- Bob zna vie od bilo koga o Mattu Bradvju, o njegovim poslovima i o njemu osobno - ree ona, gle179
dajui me. Ako mu ponudite posao, on bi vam mnogo mogao pomoi.
- Od ovog trena moe poeti raditi kod mene - rekao sam. - Ali ne mogu ga na to prisiljavati. Vi ste mi sami
ispriali .razlog.
Ona se zagleda u goruu cigaretu.
- Bob ne zna da sam pola za vama. Rekla sam mu da idem neto kupiti. Vratit u se i rei u mu da sam s vama
razgovarala i da sam vam sve rekla. Onda e on doi k vama.
- Mislite da e doi? - upitao sam, ponovno osjeajui kako se u meni budi nada.
Ona izie iz automobila. Stajala je tamo, na seoskoj cesti, a vjetar je nosio njezinu gustu kosu.
- Ja u ga natjerati, gospodine Rowan - tiho je rekla. - Bez obzira koliko bi nas to moglo, stajati. Nije ugodno
ivjeti sa spoznajom da ste uzrok polagane smrti vlastitog mua.
Gledao sam je kako ulazi u kombi i okree se. Kad je prola pokraj mene, vozei prema kui, vidio sam natpis na
kombiju: Psetarne Krystal Mahnula mi je, ali joj na licu nije bilo osmijeha. Samo izraz napete koncentracije.
Pratio sam je u retrovizoru. Kombi je bio gotovo skriven oblakom praine, a onda je skrenuo u zavoj i nestao.
Pogledao sam na sat u automobilu. Ve je bilo etiri sata. Okrenuo sam klju i pritisnuo starter. Veliki je motor
tiho zabrundao. Gurnuo sam mjenja u brzinu i krenuo. Morat u pouriti ako mislim stii na Elainin koktel u
sedamnaest.
180
25.
Recite neto lijepo o nekome i nitko nee sluati. Izmislite neto runo, zlobno, skandalozno i cijeli e vam grad
pomoi da se glasina proiri. U roku od tri dana, nas dvoje smo bili glavna vijest u svim drutvenim kronikama
od Istone do Zapadne obale. Nae su fotografije bile u svakom tabloidu koji je imao mjesta da ih uvrsti.
Nakon etiri dana, postali smo najuveniji ljubavni par New Yorka, najglasovitija ljubavna afera. Koliko znam,
moda su nas ak uvrstili u turistiki vodi. Viali su nas na premijerama, u najotmjenijim restoranima. Glave su
se okretale za nama dok smo prolazili, usta su se zapanjeno otvarala, ljudi su apta-li, sluali smo kako se hihou
za nama.
Ali mala je bila fantastina. Gledala je ravno pred sebe i hodala uzdignute glave. Ukoliko ih je ula kako apu,
nije to niim pokazivala. Ukoliko ju je sve to vrijealo, nije mi to nikad pokazala. to sam je bolje poznavao, sve
mi se vie sviala.
Pokuao sam objasniti Marge zato to radim, ali nakon one svae, s njom se vie nije moglo razgovarati. ak me
je i Jeannie prijekorno gfedala. Obje su se pravile kao da me ne primjeuju. ak ni moj otac nije povjerovao da
sve to radim zato da bih izazvao Matta Bradvja.
Novine su svoj dio zadatka obavile vie nego dobro. Doprle su do svakog, osim do onog ovjeka do
181
kojeg je nama jedino bilo stalo. Svakog smo jutra Ela-ine i ja postavljali jedno drugom isto pitanje: Je li ti se
javio Matt Brady? I svakog jutra odgovor je bio isti: Nije.
Ali kad sam je u srijedu ujutro dobio na telefon, napokon sam zabiljeio prvi poen.
- Nazvala je teta Nora - rekla je Elaine.
- Tko je ona? - upitao sam. Elaine se iznenadila.
- ena strica Matthevva - odgovorila je.
- Uope nisam znao da je oenjen - rekao sam. -. Nikad nisam o njoj uo ni rijei.
- Nisi ni mogao - objasni Elaine. - Teta Nora je invalid. Prikovana je za invalidsku stolicu ve gotovo punih
etrdeset godina. Ona gotovo nikad ne izlazi iz kue.

- Kako to da je invalid? - upitao sam. - to joj se dogodilo?

~ Noge i kukovi su joj smrvljeni u automobilskoj nesrei koja se dogodila godinu dana nakon njihova vjenanja
- odgovori ona. - Stric Matt je vozio novi stutz i prevrnuli su se. On je ispao iz kola i nije bio povrijeen, a ona je
ostala prignjena. On to sebi nikad nije mogao oprostiti.
- Drago mi je uti da i on ima nekakvih ljudskih osjeaja - hladno sam rekao. - Ve sam izgubio nadu da u kod
njega ikad otkriti tako neto.
- Brade, nemoj biti tako zao - predbacila mi je. -- To je uasna nesrea. Teta Nora je tada bila mlada djevojka.
Mislim' da je imala samo devetnaest godina.
Nita nisam na to rekao.
~ Zato te je nazvala? - upitao sam.
- Da mi kae kako misli da bi bila dobra ideja da ih posjetim *- odgovori Elaine. - Bila je uznemirena onim to
je proitala u novinama.
- A stric Matt nita nije rekao?
- Teta Nora kae da je bio vrlo srdit za dorukom, ali da je rekao kako me je jednom opomenuo i
182
kako vie ne eli o tome govoriti. Zato je ona odluila da me nazove.
- Odlino - rekao sam. - Nemoj otii. Pusti ga, neka se pjeni.
Oklijevala je.
- Brade, jesi li siguran da je dobro ovo to inimo? Ja ne vidim kako ti to moe pomoi.
- To ni ja ne znam - odgovorio sam. - Objasnio sam ti da igram na sreu. Pokuavam ga samo malo olabaviti i
nadam se da e moda uiniti neku greku.
- U redu, Brade - odgovorila je. - Nazvat u tetu Noru i rei joj da neu doi.
- Ne zaboravi da smo se dogovorili za ruak - podsjetio sam je.
- Nisam zaboravila - ree ona. - Zar ti nije ve pomalo dosadila ova gluma?
- Tko glumi? - prozborio sam. Njezin glas postade tii.
- Rekla sam ti da je to gotovo, Brade. Dogovorili smo se, zar si zaboravio?
- Ja samo znam da sam s tobom - odgovorio sam. - A kad sam s tobom, onda mi nita drugo nije vano. Posao,
novac, Matt Brady, nita.
- Ba nita, Brade? - tiho je upitala. - A tvoja obitelj?
Zatvorio sam oi. Oklijevao sam s odgovorom.
- Nemoj odgovoriti, Brade - rekla je brzo. - To nije bilo fer pitanje.
Prekinula je vezu i ja polako spustim slualicu. Nije htjela da odgovorim. Pitao sam se da li se moda bojala to
bih joj mogao odgovoriti. Interkom je zazu-jao. Pritisnuo sam tipku.
- Gospodin Robert M. Levi je ovdje - javila se Mickev.
Ve sam ga gotovo otpisao. Ali trebao sam znati da onakva ena ne govori u prazno, trebao sam se sjetiti izraza
na njezinu licu kad me je ostavila.
183
- Zamoli ga da ue - rekao sam i okrenuo se prema vratima.
Da mi ga Mickev nije najavila, ne znam da li bih u njemu prepoznao onog momka kojeg sam upoznao u
Wappinger Fallsu. Bio je u tamnosivom odijelu, bijeloj koulji i smeoj kravati. Lice mu je bilo opaljeno od
sunca, a oko smeih oiju imao je sitne bore ovjeka koji boravi na suncu bez tamnih naoala. Ustao sam.
Na licu mu je treperio topao osmijeh.
- Bio bih doao ve u ponedjeljak - rekao je. -Ali sva su mi odijela postala preiroka. Morao sam ih odnijeti
krojau da ih suzi.
- Ta vam se investicija moda nikad nee isplatiti - rekao sam.
Polako je kruio pogledom po sobi i nakraju ga zaustavio na meni. Izvadio je cigaretu i pripalio.
- Spreman sam preuzeti taj rizik - ree. - To jest, ako vaa ponuda jo uvijek vrijedi.
Svidio mi se. Bio je inteligentan i bistar momak. Ali bilo je u njemu jo neto, to mi se ak vie svialo.
Njegovo je lice odavalo duboko potenje. Uz ovog momka moete mirno spavati, ne trebate se bojati da e vam
zabiti no u lea. Pruio sam mu ruku.
- Dobro doao u veliki grad, farmeru - rekao sam.
On se veselo nasmijei i prui mi ruku.
- Bog i bogme - ree on, oponaajui narjeje sjevernih krajeva drave Nevv York. - Fino ste si ovo ovdje
uredili.
Stisak ruke mu je bio vrst i topao. Od trenutka kad smo se rukovali, znao sam da emo biti prijatelji. Mislim da
je i on to osjetio.
- Gdje da objesim eir? - upitao je.
Sad je na mene bio red da ga iznenadim. Pritisnuo sam zujalo interkoma. Mickev se javi.
- Da, efe?
- Je li sve spremno? - upitao sam.

184
- Tono onako kako si rekao, efe. - Po glasu sam osjetio da se smjeka.
Pozvao sam ga da doe sa mnom i odveo ga do ureda pokraj moje sobe. Stao sam pred vrata biveg Chrisova
ureda i priekao da on doe do mene. Onda sam rukom pokazao na vrata.
Zurio je na trenutak u vrata, a onda se okrenuo prema meni. Progutao je slinu i naposljetku progovorio.
- Moje je ime ve na vratima. Kimnuo sam.
- Tu je od onog dana kad sam se vratio od vas.
- Ali... ali kako ste znali da u doi? - jedva je uspio izgovoriti.
- Pa, ve sam se poeo pomalo brinuti - priznao sam, smijeei se. - Soba je tako lijepo izgledala. elio sam da
je vidite prije nego to moramo zatvoriti agenciju.
On podigne obrvu.
- Tako je loe, ha? Otvorio sam mu vrata.
- Prilino gadno - odgovorio sam, ulazei za njim u sobu. - Na zajedniki prijatelj dobro je obavio svoj posao.
Zasad uvjerljivo vodi.
On obie stol i sjedne. Vidio sam kako je poloio ruke na uglaano drvo pisaeg stola. U toj je gesti bilo gotovo
neeg ljubavnikog.
- Hilde eka dolje u kombiju - rekao je. - Donio sam sa sobom neke svoje spise o Bradvju i Udruenim
elianama. Mislio sam da bi nam mogli dobro doi.
- Odlino - rekao sam. - Poslat emo dostavljaa po njih.
Primijetio sam mu na licu izraz razoaranja. Odmah sam shvatio.
- Onda u nazvati moju garau i rei im da poalju nekoga po kombi - dodao sam. - Tako e ona moi doi gore
i vidjeti sobu.
185
Krenuo sam prema vratima.
- Dat u ti vremena da se malo navikne na svoju sobu - rekao sam. - Poslije ruka emo sazvati sastanak
osoblja pa e imati prilike da se sa svima upozna. Onda emo sjesti i vidjeti odakle da ponemo.
Ustao je.
- Hvala, Brade - ozbiljno je rekao. - Ne znam nita o ovoj vrsti posla, ali nadam se da u ti biti od pomoi.
- Pomogao si mi ve time to si doao - rekao sam. - Nema mnogo ljudi koji su spremni skoiti na brod koji
tone.
186
26.
Vie sam saznao o Udruenim elianama tog popodneva negoli u posljednjih nekoliko tjedana. Ali nije bilo
niega u to bih mogao uprijeti prstom. Matt Brady je bio odve lukav.
Ve je bilo negdje, oko sedam sati kad sam se napokon zavalio u stolicu i umorno protrljao oi. Odgurnuo sam
papire na jednu stranu i pogledao Boba.
- Ne mogu vie - rekao sam. - Ve mi se vrti u glavi. Nastavit emo sutra ujutro.
Bob me pogleda, smijeei se. On je izgledao jednako svje kao kad se vratio s ruka. Zavidio sam mu na
mladosti.
- O.K, Brade - rekao je, ustajui.
Telefon zazvoni i ja automatski podignem slualicu.
-Da?
- Gospodin Rovvan? - Glas je bio enski, zvuao je upitno i nekako mi je bio poznat, ali umor me previe
svladao da bih se mogao sjetiti tko je to.
- Na telefonu - rekao sam.
- Ovdje Sandra VVallace - ree ona. Prisilio sam se da mi glas zazvui vedro.
- Sandy, drago mi je to te ujem. Ona nije tratila vrijeme na uvode.
- Moramo se vidjeti, Brade.
187
Zatvorio sam oi i nagnuo se nad stol. Nije bilo vrijeme za ljubakanja. Bio sam odve umoran. Osim toga, ako
dosad nije shvatila kako stvari stoje izmeu nas, onda sam je krivo procijenio.
- Prilino sam zauzet - rekao sam. - Ne mogu se maknuti iz grada.
- Zovem iz drogerije u tvojoj zgradi - ree ona. Poelo mi je svitati. Ovo nije bio zov strasti.
- Doi onda gore - rekao sam. - emu tolike formalnosti?
uo sam kako se nasmijala a zatim je spustila slualicu. Bob me je radoznalo gledao.
- Moda emo sutra imati vie uspjeha - rekao sam.
Nije nita odgovorio, samo je kimnuo i poao prema vratima. Na pola puta je zastao i okrenuo se prema meni.
- Da, Bobe? - upitao sam.
- Reci mi ako misli da guram nos u stvari koje me se ne tiu - ree on. - Ali ima neto to ne razumijem.
- to? - upitao sam. Pocrvenio je.

- Mislim na sve one prie po novinama o tebi i toj Schuvlerici.

Nije mi trebao nita vie rei. Znao sam to misli.
- Ne pokuavam nai put do Bradvja, kako bih ga molio za milost, ako si na to mislio. - Ustao sam. - Elaine je
moja stara prijateljica. Ona je na naoj stra
- Pretpostavljam da zna to radi - ree on. Po glasu sam vidio da mu cijela ta stvar jo uvijek nije sasvim jasna.
Po prvi put sam pomislio da to moda i nije bila tako dobra ideja. Za oca i Marge mogao sam misliti da nisu
objektivni, ali ovaj momak nije nita dobi188
vao s time to me opominje. Njegovo je gledite bilo potpuno objektivno.
- Morao sam neto pokuati - odgovorio sam obeshrabreno.
Glas mu se smekao, ali je jo uvijek ostao sumnjiav.
- Sreo sam se s njom nekoliko puta u Washing-tonu. Ona je nedvojbeno jedna od najljepih ena koju sam
ikad vidio.
- Jednako je toliko dobra, koliko dobro izgleda
- izletjelo mi je prije nego to sam se mogao zaustaviti.
Vidio sam blijesak shvaanja u njegovim oima, a onda se brzo okrenuo.
- Vidimo se ujutro, Brade - rekao je, posiui za kvakom.
Vrata su se otvorila prije nego to ih je uspio dotai. Sandra je stajala na pragu.
- Oh, oprostite - uzviknula je. - Nisam mislila smetati.
- Sve je u redu, Sandy - rekao sam. - Ui.
- Ja sam upravo na odlasku - objasni Bob.
- Laku no, Brade. - Vrata su se zatvorila za njim dok sam ja obilazio oko stola.
- Drago mi je da te vidim, Sandy - rekao sam, uzimajui je za ruku.
Ona se nasmijei.
- Na telefonu nisi zvuao kao da ti je drago.
- Bio sam umoran - rekao sam, vodei je prema stolici. - Tvoj ef me je dobro udario po zubima.
- Moj bivi ef, hoe rei - ree ona. - Dola sam po onu pomo koju si mi obeao.
Bio sam iznenaen i nisam to skrivao.
- Napokon si dala otkaz?
- Sutra - odgovorila je. - On to jo ne zna.
- to te je navelo da promijeni miljenje?
- upitao sam. - Mislio sam da se nikad nee odluiti na to.
189
- Ti si me naveo - ree ona. Pogledala me je pravo u oi. - Znam da s tobom nemam anse koliko ni gruda
snijega u paklu. Ali ne mogu sjediti u onom uredu po cijeli dan i pomagati mu da te uniti.
Rijetke su bile prigode u mom ivotu kad bih osjetio skruenost. Osjetio sam skruenost pred potenjem i
iskrenou u njezinu pogledu.
- Ti si srce - rekao sam.
Ona ustane i poe prema meni, gledajui me jo uvijek u oi.
- Kad sam onog jutra otila od tebe, rekla sam samoj sebi da je gotovo, da mi ti nita vie ne moe pruiti. Ali
kad sam iz dana u dan gledala to se dogaa i kad sam osjetila kako me boli svaki udarac koji on tebi nanosi,
odluila sam se.
Nita nisam rekao. Prila mi je sasvim blizu i osjeao sam elju u njezinu tijelu, onu isto ivotinjsku seksualnost
koja me je kod nje privlaila. Odupro sam se napasti i ekao.
- Ti meni moda nita ne moe pruiti, ali ja ne mogu biti ravnoduna prema tebi. Upoznala sam dovoljno
mukaraca i znam to govorim. Nitko nikad nije u meni probudio takve osjeaje i nitko nikad nee.
- Jo si mlada rekao sam promuklo. - Jednog dana pojavit e se neki momak koji e biti onaj pravi. I ja u
onda nestati u njegovoj sjenci kao da me nikad nije ni bilo.
Licem joj preleti blagi osmijeh.
- Povjerovat u u to kad se to dogodi. Okrenuo sam se i vratio za stol. Pripalio sam
cigaretu.
- Zaista si odluila da ga ostavi? - upitao sam. Jo uvijek me je promatrala. Kimnula je.
- Ovaj put nisam dola zbog seksa. Vjeruje mi? Nisam znao to bih odgovorio, samo sam kimnuo.
Ona se vrati do stolice.
I
- Rekao si da e mi nai posao. Oklijevao sam.
- Jesi li lagao? - brzo je upitala. Odmahnuo sam glavom.
- Tada sam bio pun samopouzdanja. Nisam jo znao to mi Matt moe uiniti.
- Znai, nee mi pomoi?

- Nisam to rekao - pobunio sam se. - Samo ne znam da li mi je ostalo dovoljno prijatelja kojima se mogu obratiti.
- Ali pokuat e? - Jo uvijek nije skidala pogleda s moga lica.
- Pokuat u svim silama - rekao sam. Ona ustane.
- Vie od toga i ne traim - ree. Zatim pogleda na sat. - Imam avion za jedan sat. Taman mogu stii.
Priao sam joj odmakavi se od stola.
- Nazvat e me u ponedjeljak?
- Nazvat u te. - Ona mi prui ruku. Prihvatio sam je i zagledao se u nju.
- Sandy - rekao sam. - ao mi je ako se nisam pokazao onakvim kakvim me ti zamilja. Nisam imao
namjere obeati neto to ne mogu ispuniti.
Ona se prisili na osmijeh.
- Meni si dobar takav kakav jesi.
Pogledao sam je u oi. Bile su potpuno iskrene. - Hvala, Sandy.
Donja joj usna zadrhti. Ponovno sam osjetio njezinu snanu privlanost. Ona je bila prava ena, iskonska, divlja
ena kojoj nijedan mukarac nije mogao odoljeti, otkad je svijeta i vijeka. Privukao sam je k sebi, osjeajui
pritisak njezinih velianstvenih grudi o moja prsa. Poljubio sam je.
Ona tiho jekne kad su se moje usne bolno pri-tisle o njezine. Obuhvatila mi je dlanovima lice i utke mi se
zagledala u oi.
- ao mi je, Sandy - proaptao sam.
190
191
i
Njezine su se usne razdvojile kao da se sprema neto rei. A onda se iza nas uo neki um i jedan drugi glas.
- Brade, toliko si danas radio da sam odluila doi po tebe! - Vrata se dokraja otvore. Na pragu je stajala Elaine.
Na trenutak smo ostali kao gromom oinuti, a onda Sandvine ruke padnu s moga vrata.
Osmijeh na Elaininu licu naglo se sledi i nestane, a u oima joj se pojavi izraz bolnog iznenaenja. Stajala je,
tiha i sitna, u vratima, s rukom na kvaki kao da se pridrava da ne padne. Pogled joj je etao od Sandy do mene i
opet natrag. Napokon progovori.
- Zdravo Sandra. - uo sam kako se bori da odri kontrolu nad glasom.
- Gospoo Schuvler - promuklo ree Sandy. Elainine su oi postale neprozirne i potpuno su
me iskljuile.
- Moda sam pogrijeila, Brade - rekla je i u glasu joj je ipak zazvuala uvrijeenost. - Ali nisam vjerovala kad
si rekao da e zaigrati na svaku kartu. Sad vjerujem!
Vrata se zalupe i vie je nije bilo. Sandy i ja smo zurili jedno u drugo. A onda je nestalo ukoenosti. Poletio sam
do vrata i otvorio ih. Soba je bila prazna.
- Elaine! - zazvao sam i istrao u hodnik. uo sam zvuk vrata na dizalu. - Elaine! - ponovo sam viknuo i potrao
prema dizalu.
Prekasno. Hodnik je bio prazan. Bespomono sam zurio u zatvorena vrata dizala, zatim sam se okrenuo i polako
se vratio u svoju sobu.
Sandra je stajala tamo i gledala me. Proao sam pokraj nje i bacio se u stolicu, duboko nesretan. Izvukao sam
cigaretu i dugo petljao sa igicom.
Upalja kresne preda mnom. Pogledao sam je dok sam pripaljivao cigaretu.
- Ti je jako voli, Brade - rekla je.
192
Kimnuo sam.
Ona odloi upalja na stol.
- Osjeala sam to ak i u onim trenucima kad si vodio ljubav sa mnom. - Otila je do vrata i otvorila ih. - Laku
no, Brade.
- Laku no - odgovorio sam. Vrata su se zatvorila, ali ja nisam podigao glavu. Zavalio sam se u stolicu i zatvorio
oi. Jo sam osjeao bol koja se pojavila u Elaininim oima. Srce me je boljelo zbog uvrede koju sam joj nanio.
Nita nije bilo kako treba. I nikad vie nee biti. Nita, osim Matta Bradvja.
Napokon me je pobijedio. Nisam vie imao snage da se borim. Ugasio sam cigaretu i pogledao po sobi. Bilo je
lijepo dok je trajalo, ali zabavi je doao kraj. Preostalo je samo jo da platim muziku. Sutra u zatvoriti agenciju i
u ponedjeljak u poeti traiti posao.
Preao sam preko sobe da potraim bocu. Kad se propada, onda to treba obaviti sa stilom. Bolje da ja popijem to
pie, nego da ga popiju moji vjerovnici. Upravo sam nalijevao pie u au kad sam uo tiho kucanje na vratima.
- Brade, jesi li jo tu? - uo sam Levijev glas.
- Ui, Bobe - pozvao sam ga. Gorko sam se nasmijeio. Mogu mu odmah rei. Ionako mi sutra nee biti nita
lake. Moda ue u Guinessovu knjigu rekorda kao ovjek s najkraim zaposlenjem na svijetu.
Lice mu je odavalo uzbuenje. Naslonio se na moj pisai stol.
- to ti ima sa kerkom Matta Bradvja? - upitao je.

Zurio sam u njega potpuno zbunjen, s aom u ruci. Izgledao je jo zbrkaniji od mene.
- Gospoa Schuyler je Bradvjeva neakinja - rekao sam.
- Ja ne govorim o gospoi Schuyler - ree on nestrpljivo.
193
- A o kome onda, dovraga, govori? - upitao
sam.
Pie mi se prolilo po stolu kad sam uo njegov odgovor. ak sam se malo polio po hlaama, ali sve mi to sad
nije bilo vano. Upravo sam ustao iz groba.
- 0 Sandri Wallace - rekao je Bob.
194
27.
Trebao sam i sam na tako neto posumnjati, ali mozak mi nije radio kao obino. Bio sam poput varalice koji je
nakon mnogo godina varanja odluio postati poten. Kako je to za njega bilo neto sasvim novo, nije shvaao da
u poslovnom svijetu nitko nije poten. I toliko je poteno poslovao da je uas izgubio sve i morao se vratiti
starom nainu ivota. Tako je nekako bilo sa mnom.
Previe' sam se dao zavesti vanjskim izgledom. Te bebice nisu ni po emu drugaije od ostalih. Samo to dublje
skrivaju svoju tajnu pa mora jae eprkati da bi do nje doao.
- Ima li dokaza? - upitao sam, briui viski sa hlaa.
Bob odmahne glavom.
- Nikad to nisam dublje istraivao. Sasvim sam sluajno naiao na to, a kako nije imalo nikakve veze s
predmetom moje istrage, nisam ni pokuao neto vie doznati.
- To ti je moglo sauvati posao - rekao sam. Nije mi bilo jasno zato se nije ranije time posluio.
Ozbiljno me je pogledao.
- Ali ne bi mi pomoglo da Hilde ostane u Americi. Izvadio je cigaretu. Meutim, kad sam je vidio ovdje, u
tvojoj sobi, odjednom sam se svega sjetio. Mislio sam da si i ti to otkrio.
195
I
- A to je sa Sandy? - upitao sam. - Da li ona to zna?
- Ne. - odgovorio je. - Nitko ne zna, osim njezinih roditelja. Koliko znam, njezin je otac umro. To znai, jedino
bi njezina majka mogla to potvrditi, a ja duboko sumnjam da e ona pristati da bilo to kae.
Pruio sam mu vatre za cigaretu koju je jo uvijek drao u ruci. Potpuno je nestalo moga mrtvila. Kotaii u
glavi okretali su mi se punom brzinom. Natoio sam viski u dvije ae i jednu pruio Bobu.
-: Ispriaj mi sad sve lijepo ispoetka - rekao sam.
Uzeo je au i sjeo na stolicu nasuprot meni.
-' Provjeravao sam popis akcionara Udruenih eliana. Od 1912. godine, kad je prenio neke akcije na svoju
enu, odmah nakon vjenanja, pa sve do 1925, Matt Brady nije prodao, ni prenio na nekoga ni jednu jedinu
akciju. Samo je putem raznih opcija poveavao vlastiti udio. Meutim, 1925. godine, prenio je pet stotina akcija
na Josepha i Martu Wolenciwitz, u obliku zaklade u korist Alexandre Wolenciwitz. Te su akcije trebale ostati
vezane u zakladi do njegove smrti, a zatim su trebale prijei u vlasnitvo Alexan-dre.
Otpio je gutljaj pia.
- U vrijeme prijenosa, te su akcije vrijedile oko pedeset tisua dolara. Danas one vrijede dvostruko vie i
normalno, postao sam znatieljan. To je bilo prvi put da sam zamijetio kako je Brady nekom neto dao. Poeo
sam istraivati. Sandrina je majka bila slukinja u njegovoj kui u Pittsburghu. Koliko sam uspio ustanoviti,
izgledom je bila veoma nalik svojoj keri. - On se nasmijei. - Odnosno, tonije, ki je nalik na nju. Bila je
izuzetno dobro graena, ako zna na to mislim.
Kimnuo sam. Znao sam na to misli.
- Mattu Bradvju je tada bilo negdje oko pedeset godina. Kasno se oenio i gotovo prije nego to se
196
uspio srediti, njegova je ena stradala u automobilskoj nesrei, tako da je ostala trajni invalid. ena poput Marte
bila bi prilina napast ak i za mukarca koji ima potpuno zdravu enu. Nije teko zamisliti to se dogodilo.
Ispio je otprilike polovicu svoga pia. Htio sam mu. nadoliti, ali je on odmahnuo glavom.
- Marta je kod Bradvja ostala u slubi oko tri godine, a onda je naglo otila. Bradvjeva ena bila je prilino
iznenaena tako naglim odlaskom, ali ju je ipak ispratila s lijepim poklonom. Otprilike tri mjeseca kasnije, Joe
Wolenciwitz se pojavio u uredu Matta Bradvja. Doao je ravno iz ljevaonice, jo uvijek u radnoj odjei. to su
njih dvojica razgovarali, ne znam. Meutim, njih dvojica su bili stari prijatelji jer su prije mnogo godina zajedno
radili u ljevaonicama. Uglavnom, znam da je Joe tog dana otiao iz Bradvjeva ureda s osobnim ekom na pet
tisua dolara. Otiao je ravno u sobu u kojoj je stanovao, presvukao se u nedjeljno odijelo, zatim je otiao do
Gradske vije-; ' nie i tamo se susreo s Martom. Vjenali su se tog po- slijepodneva. Sandra se rodila etrdeset
dana nakon ,1 njihova vjenanja. Idueg dana, Matt Brady je izvrio
transfer akcija.

i.
Sjedio sami utei zurio u au. Jedno se mora
priznati Bradvju. Nije bio krt. Bio je spreman platiti za svoje kraljevske privilegije. Ali zapravo, tu je bilo jo
neto vie od toga. Na svoj osobenjaki nain, Brady je volio Sandru. Ona je bila njegovo jedino dijete. Sad sam
shvaao zato je nije putao od sebe. Osim njegovih uspjenih poslova, ona je bila moda jedini dokaz da je on
neko bio mukarac.
Nalio sam sebi jo malo viskija i otpio. Kako ivot stvara udne obrate. Ona ista posesivnost koja je u Bradvju
izazvala elju da zadri ker uza se, izazvala je u njoj mrnju prema njemu. Pitao sam se da li on zna da ga ona
mrzi, i da li bi mu bilo teko kad bi to saznao.
197
- Dokaz na temelju indicija, kako bi rekli tvoji kolege pravnici - rekao sam.
- Mnogo je velikih parnica dobiveno na taj nain - nasmijeio se Bob.
Donio sam odluku. Nije bilo drugog naina. Morao sam pokuati rijeiti borbu-nokautom.
- Koliko bi ti dugo trebalo da dobavi kopije svih relevantnih dokumenata? - upitao sam.
- Nekoliko sati - odgovorio je. - Neke imam. To jest, one koji se odnose na prijenos akcija. Ostalo bih trebao
dobaviti iz Pittsburgha.
Preao sam sobu i vratio bocu u ormari.
- Skupi sve to moe - rekao sam. - Sastat emo se sutra poslije podne u jedan sat u uredu Mat-ta Bradvja.
udno me je pogledao. Zaustio je kao da e neto rei, ali je oklijevao.
- to je? - upitao sam. - Boji se? Odmahnuo je glavom.
- Ne za sebe. Mene je ve udesio. Ali to e biti s tobom?
Stajao sam utke nekoliko sekundi. Znao sam to misli. Meutim, to je bio jedini nain. Naposljetku sam se
nasmijeio.
- Koliko mogu dobiti za ucjenjivanje u Pennsvl-vaniji?
Bob se nije smijeio dok mi je odgovarao.
- Ne bih ti to mogao rei ovako napamet.
- Provjeri i to kad ode dolje - rekao sam. - Dobro je znati to e se dogoditi ako izgubim.
Recepcioner u hotelu The Towers pozdravio me sa smijekom.
- Dobra veer, gospodine Rovvan.
Pogledao sam sat na zidu iza njega. Ve je bilo prolo devet.
198
- Hoete li biti tako ljubazni i provjeriti da li je gospoa Schuvler u svom apartmanu.
- Svakako, gospodine Rovvan. - Dohvatio je telefon i neto rekao u slualicu. Poslije nekoliko sekundi,
pogledao me je. - Ne javlja se, gospodine. - Zatim se okrenuo i pogledao u pretince za kljueve. U njezinu je
pretincu bio klju. Ponovo se okrenuo k meni. - Vjerojatno je izila prije nego to sam ja preuzeo dunost.
Kimnuo sam i pruio ruku, traei klju.
- Vjerojatno e se svakog trena vratiti. Priekat u je gore.
- To je protupropisno, gospodine. Oklijevao je dok nije razabrao novanicu na mom dlanu, zatim mu se glas
naglo izmijenio, - Ali pretpostavljam da e to biti u redu, budui da se radi o vama - zakljuio je sa smijekom i
izvrio razmjenu: klju za mog petaka.
Zahvalio sam mu i uspeo se u apartman. Otkljuao sam vrata, uao i upalio svjetlo. Odloio sam kaput i eir na
stolicu blizu vrata i nalio u au sko-a i vode. U sobi je bilo toplo pa sam odkrinuo prozor i sjeo nasuprot.
Dok sam pijuckao svoje pie, do uiju mi je nejasno dopirala gradska buka. Pitao sam se da li ona zna istinu o
Sandri. .Vjerojatno ne zna, inae bi mi to odavna rekla. A moda i ne bi? Matt Brady je ipak njezin krvni roak.
Ve je bilo blizu deset kad sam ustao da nali-jem jo jedno pie. Ona se jo nije vratila. Ukljuio sam radio i
ponovo sjeo. Bio sam umoran i oi su me pekle. Ugasio sam svjetlo i sjedio u mraku. Glazba s radija bila je tiha i
umirujua. Osjeao sam kako mi se ivci poinju oputati. Paljivo sam odloio pie na stoli i zadrijemao ...
Negdje u daljini uo sam zvuke himne. S naporom sam otvorio oi. Bile su teke od sna. Upalio sam svjetlo.
Himna se ula s radija. Stanica je zavrila s emitiranjem. Pogledao sam na sat. Tri sata ujutro.
199
Ustao sam i iskljuio radio. Nisam ni znao da sam bio toliko umoran. Pitao sam se gdje bi ona mogla biti. Neto
mi je palo na pamet. Otiao sam u spavau sobu i otvorio ormar.
Moja je slutnja bila tona. Nije bilo njezine putne torbe. Zatvorio sam ormar i vratio se u drugu sobu. Uzeo sam
kaput i eir, te iziao. Osjeao sam se nekako udno povrijeenim dok sam iao prema dizalu. Trebala mi je
barem pruiti priliku da objasnim. Bacio sam klju na pult recepcije i iziao na ulicu da pozovem taksi.
i
200
.28.
Marge je ula u sobu dok sam se oblaio. Stajao sam pred zrcalom i pokuavao svezati kravatu. Upravo sam bio
usred etvrtog pokuaja i tiho sam kleo sebi u bradu.
- Pusti mene - rekla je brzo.

Okrenuo sam se i ona je hitro svee s nekoliko vjetih pokreta.

- Jedini ovjek na svijetu koji ima deset paleva - nasmijeila se.
Pogledao sam je, pitajui se da li to znai da je rat zavren. Bile su to prve ljubazne rijei nakon punih tjedan
dana.
- Nemam vie razloga da se trudim ne bih li to promijenio - uzvratio sam joj smijeak. - Ve sam previe star za
to.
Ona me pogleda, a u oima joj se ogledala neka udna sjeta.
- Nisam ba sigurna da je tako - polako ree. -U nekim si se stvarima prilino promijenio.
Znao sam na to misli i nisam se elio ponovno uputati u raspravu.
- Danas prije podne putujem u Pittsburgh da posjetim Matta Bradvja - rekao sam.
- Ima izgleda da se to izgladi? upita ona s puno nade.
201
- A-a - rekao sam oprezno. - To e biti moja posljednja ansa. Moram danas pobijediti ili odustati.
Skrenula je pogled.
- Zar je tako loe?
- Da. Agencija gotovo uope nema posla i rauni su se ve poeli gomilati.
- to e mu rei?
Uzeo sam sako s kreveta i obukao ga.
- Pokuat u ga malo ucijeniti, to je sve. Glas joj je postao zabrinut.
- Je li to opasno?
- Donekle priznao sam. Ali vie nemam to izgubiti.
Nije odmah odgovorila. Odsutnim je pokretima zagladila prekriva na krevetu.
- Zar tebi posao toliko mnogo znai?
- Pa, moramo jesti - odgovorio sam. - Ne mogu djecu postaviti na noge samo dobrim savjetima.
- Moemo ivjeti skromnije, ako moramo -ree ona. - I to je bolje, nego da se izlae jo veim neprilikama.
Nasmijao sam se.
- Ne mogu zapasti u vee neprilike od ovih u kojima sam sada.
- Nadam se da zna to radi - rekla je sumnjiavo.
- Sve e biti u redu umirivao sam je.
Poli smo prema vratima i utei sili niza stube. Dok smo sjedili za stolom i ekali na kavu, u sobu je ula
Jeannie. Otila je do Marge i poljubila je u obraz.
- Pa-pa, mamice.
Prola je pokraj mene i uputila se prema vratima.
- Priekaj malo, duo - rekao sam. - Ja u te odvesti do kole, samo da popijem kavu.
202
Hladno me je pogledala i zatim rekla:
- Ne treba, tata, hvala. Dogovorila sam se s prijateljicama, ekaju me kod autobusa. - Brzo se okrenula i istrala.
Pogledao sam Marge. uo sam kako su se zalupila ulazna vrata. Na trenutak sam se osjetio strancem u vlastitoj
kui.
- Ona je jo uvijek dijete, Brade -- brzo ree Marge. - Jo ne moe razumjeti neke stvari.
Nita nisam odgovorio. Sally donese kavu i ja prinesem alicu ustima. Vrela mi je kava oprila grlo i malo me
zagrijala.
- Hoe li tamo biti i gospoa Schuvler? - upita Marge.
Odmahnuo sam glavom.
- to ona misli o toj tvojoj ideji? - nastavila je. - Da li se ona s time slae?
- Ona o tome nita ne zna - odgovorio sam. -Gospoa Schuvler je sino otputovala.
Marge upitno podigne obrve.
- Kamo je otila?
- Otkud bih ja to mogao znati? - zlovoljno sam upitao. - Imam dovoljno svojih briga. Nemam vremena voditi
rauna o tome to ona radi.
Na njezinu se licu ukae blagi osmijeh.
- Oprosti, Brade - ree. - Nisam htjela ispasti pretjerano radoznala.
Odjednom mi se vie nije pila kava. Ustao sam.
- Idem - rekao sam.
Ostala je sjediti i samo me je gledala.
- Kad e se vratiti?
- Veeras - rekao sam. - Ako bude nekih promjena, javit u ti se. - Poao sam prema vratima.
- Brade! - Prila mi je i podigla lice prema meni.
- Sretno.
Poljubio sam je u obraz,

203
- Hvala - rekao sam. - Srea e mi biti itekako potrebna.
Ogrlila me je rukom oko vrata.
- Bez obzira to se dogodi, Brade - brzo je pro-aptala - nemoj zaboraviti da svi mi navijamo za tebe.
Zurio sam u nju, pokuavajui dokuiti to se zbiva u toj lijepoj maloj glavici.
Okrenula je glavu i naslonila je na moje grudi. Govorila je tako tiho da sam je jedva uo.
- Ja to iskreno mislim, Brade - proaptala je. -Bez obzira to se dogodi, ja se nemam na to poaliti. Nitko od nas
ne moe dati doivotnu garanciju.
- Marge promuklo sam rekao.
- Nita ne govori, Brade - hitro me zaustavila. - Samo radi ono to je pravo, bez obzira to to bilo. Kad se
napokon odlui, reci mi. Pokuat u ti pomoi. - Odmaknula se od mene i otrala u kuhinju.
Stajao sam tamo, zurei u zanjihana vrata. Kad su se napokon smirila iziao sam do kola.
Odvezao sam se ravno na aerodrom i odatle nazvao ured.
- Je li ti se javljao Levi? - upitao sam Mickev.
- Da - odgovorila je. - Rekao je da te eka na aerodromu u Pittsburghu.
- Je li sve pribavio? - upitao sam.
- Nije mi to rekao - odgovorila je.
- Je li bilo nekih drugih poziva?
- Nita vano - ree ona. - Oh, ekaj malo. Da, gospoa Schuvler je nazvala iz Washingtona. Moli da je nazove.
Pogledao sam na sat. Taman u imati vremena da uskoim u avion.
- Nazvat u je iz Pittsburgha - rekao sam urno. Moram sad trati.
Spustio sam slualicu i pourio do aviona. Ve sam se bolje osjeao. Nazvala me je. Poeo sam zvi-dukati dok
sam brzim korakom prelazio pistu.
204
29.
Taksi nas je dovezao do velikog elinog portala. Uli smo u upravnu zgradu. Slubenik osiguranja sumnjiavo
je motrio Bobovu torbu za spise kad smo stali ispred njegova stola.
- Gospodin Rowan eli vidjeti gospodina Bradvja - rekao sam mu.
Kad je dohvatio slualicu, na velikom je satu bilo tono jedan sat. Pogledao nas je.
- Gospodin Brady je zauzet - rekao je. - Uputio vas je na gospodina Proctora.
Nisam doao ovamo vidjeti Chrisa.
- Mogu li razgovarati sa sekretaricom gospodina Bradvja? - upitao sam.
On ponovo neto ree u slualicu, zatim je spusti. udno me je pogledao i mahnuo nam prema dizalima. Vrata
dizala se otvore i mi stupimo unutra.
Sandy nas je ekala u hodniku kad smo izili iz dizala.
- Brade! rekla je ispod glasa. - to radi ovdje?
Priekao sam da se vrata dizala zatvore. Zatim sam krenuo niz hodnik prema uredu.
- elim vidjeti tvoga efa.
- Ne moe sada unutra - ree ona. - Kod njega je gospodin Proctor.
205
- Ba dobro - rekao sam. - Ionako su mi rekli da se njemu obratim. - Otvorio sam vrata njezine sobe i poao
ravno do Bradvjevih vrata.
Ona me uhvati za ruku.
- Molim te, Brade, nemoj - preklinjala me je. -On e nam jo vie zagorati ivot, i tebi i meni. - Vidio sam joj u
oima koliko se boji.
utke sam je gledao. Osjeao sam kako joj ruka drhti na mojoj miici. Rasrdio sam se. Kakav je to ovjek koji
ljude oko sebe tjera da ga se toliko boje? A u njezinu je sluaju, premda ona to nije znala, sve to bilo jo i gore.
Ona je bila njegova ki. Poloio sam svoju ruku na njezinu.
- Sandy - blago sam rekao. - Ne mora ga se vie bojati. Kad Bob i ja iziemo iz njegove sobe, on se vie nee
razlikovati od bilo koga od nas.
Njezine se oi zaueno raire.
- to e uiniti?
- Pokazat u mu da nije Bog - rekao sam i otvorio vrata.
Chris je sjedio tako da je licem bio okrenut prema Bradvju, a leima prema vratima. Brady nas je prvi ugledao.
Srdito je ustao.
- Rekao sam da vas ne elim vidjeti hladno je rekao.
- Ali ja vas elim vidjeti - rekao sam, ulazei u sobu. uo sam kako je Bob uao za mnom u sobu i zatvorio
vrata.
- Reeno vam je da se obratite gospodinu Pro-ctoru - ree Brady.
Chris je sad bio na nogama i zurio je u mene. Pustio sam da mi pogled proe ravno kroz njega.

- Nemam se namjere nikome obraati - rekao sam. - A najmanje uredskom dostavljau.

Poao sam prema pisaem stolu. Chris je napravio pokret kao da me kani zaustaviti. Pogledao sam ga hladno i on
korakne ustranu, putajui me da
proem. Vidio sam kako se Bradvjeva ruka primie zvoncu na pisaem stolu.
- Ja ne bih zvao one vae andare, da sam na vaem mjestu, Brady - brzo sam rekao. - Mogli biste poaliti.
Ruka mu se zaustavila iznad zvonca.
- to time hoete rei? Pustio sam sjekiru da padne.
- Da li znate da vas vaa ki mrzi?
Naglo je problijedio. Zurio je u mene kao da mi pogledom eli prodrijeti u mozak. inilo se kao da u sobi nema
nikog osim njega i mene.
Jezikom je preao preko usana koje su odjednom bile potpuno suhe. Napokon je progovorio.
- Laete! - prasnuo je, a krv mu je naglo poletjela natrag u lice.
Chris se oglasi iza mojih lea.
- Najbolje bi bilo da ode, Brade. Gospodina Bradvja ne zanimaju tvoje prazne prijetnje.
Nisam se ak ni okrenuo da ga pogledam. Nastavio sam gledati Bradvja.
- Ne laem, Brady - rekao sam. - Mogu vam to dokazati.
- Gospodin Brady mi je upravo govorio kako je prema tebi bio krajnje obziran, ali s obzirom na okolnosti, vie
nee imati milosti, makar ti puzao na koljenima - nastavljao je Chris.
Pogledao sam ga, po prvi put otkako sam uao u ured. Sad mu nita nee pomoi njegova aritmetika.
- Chrise, nauio sam dosta toga od tebe - hladno sam rekao. - Ali ne i puzanje. To je tvoja specijalnost.
Chris pogleda preko mene u Bradvja.
- Da pozovem uvare, gospodine? - upitao je. Brady je jo uvijek zurio u mene. Progovorio je
kao da uope nije uo Chrisa.
206
207
I
- Pokuao sam za nju uiniti sve to sam mogao, pobrinuo sam se da joj nikad nita ne nedostaje. Dom. Novac.
Odjednom sam pred sobom vidio umornog starca kojemu je oduzeto njegovo jedino dijete. Sjetio sam se moje
Jeannie i obuzeo me nekakav udan osjeaj suuti.
- Ljudi nisu isto to i posao, Brady - tiho sam rekao. - Ne moete ih kupovati i prodavati poput nekretnina. Ne
moete ih zakljuati u sef i oekivati da vam za to budu zahvalni.
Vidio sam kako su mu prsti pobijelili stisnuti oko ruba stola. Izgledalo je kao da u rukama nema ni kapi krvi.
- Pitao sam vas otkuda to znate, gospodine Ro-wan?
- Ona je dola juer k meni i preklinjala me da joj naem neko mjesto gdje e biti sigurna od vas -odgovorio
sam.
Rijei su mu polako i s mukom izlazile iz grla.
- Da li ona zna? Odmahnuo sam glavom. -Ne.
- Niste joj rekli?
Nisam mu, naravno, rekao da sam to saznao kad je ona ve bila otila.
- Nije moje da joj to kaem, gospodine Brady. Vi ste joj otac. Ja sam samo prijatelj.
Dugo je zurio u ruke. Napokon je dignuo glavu.
- Proctore, idite u svoju sobu - rekao je. - Pozvat u vas ako vas budem trebao.
Chris me je na ovo oinuo pogledom punim duboke mrnje. Uzvratio sam mu prijaznim osmijehom. ini se da
ga je to jo vie razbjesnilo. Ukoeno je iziao. Ponovo sam se okrenuo Bradvju.
- Sjednite, gospodine Rovvan -- umorno je rekao.
208
Sjeo sam na stolicu koju je Chris oslobodio. Bradvjev pogled poe mimo mene prema Bobu. U oima mu nije
bilo ni traka prepoznavanja.
- Moj suradnik, gospodin Robert M. Levi - rekao sam.
Brady kimne, jo uvijek ga nije prepoznao.
- Moda ete ga se sjetiti - dodao sam. - On je bio mladi odvjetnik koji je pripremio antitrustovsku prijavu protiv
vae kompanije.
Bradvjev se pogled jedna primjetno izmijenio; u njemu se javilo neto poput prezira.
- Sad se sjeam - ree, okreui se meni. Platili smo mu dvadeset pet tisua dolara da ode iz ministarstva.
Pogledao sam Boba.
- To nije verzija koju sam ja uo - rekao sam. Bobovo se lice zajapurilo.
- Nisam uzeo ni centa, Brady - srdito je rekao. Ponovo sam se okrenuo Bradvju.
- Ja mu vjerujem, Brady.
- Ja sam osobno izdao tu svotu privatnom detektivu kojega smo unajmili da ga provjeri. Rekao mi je da je to
jedini nain kako emo ga dobiti da ode -otro uzvrati Brady.

- Onda su vas preli, Brady - odgovorio sam. -Bob je otiao iz ministarstva na vae insistiranje, ali ne zbog tog
razloga. Otiao je zato da zatiti svoju enu od vaih prijetnji. Novac mu je bio ponuen, ali ga je on odbio.
Brady pogleda Boba. Bob kimne.
- To je bio jedini razlog koji me je mogao natjerati da dam ostavku. Va me novac nije zanimao.
Brady umorno zatvori oi.
- Ne znam vie kome da vjerujem. - Pogledao je Boba. - Ali ako grijeim, ispriavam se. ,
Ponovo se okrenuo meni.
209
I
- Kako ste otkrili da je Sand ... da imam ker, gospodine Rowan? Mislio sam da se tome sad ve izgubio svaki
trag.
Pokretom glave pokazao sam na Boba.
- Bio sam ve prilino oajan, gospodine Bradv - odgovorio sam. - Otiao sam Bobu i zamolio ga za pomo. On
je bio taj koji je to otkrio. Izdao vas je prijenos akcija koji ste izvrili na dan njezina roenja. Naiao je na to u
toku pripremanja parnice.
- Razumijem - kimne on. - Vi ste vrlo slini meni, gospodine Rowan. Mislim da sam to ve jednom rekao. Vi ste
borac.
Nita nisam odgovorio. Bradv je sklopio ruke na stolu.
- Pretpostavljam da sam to ve odavna trebao rei Nori - izustio je, gotovo kao da to govori samom sebi. Ali
nisam se usudio. Bojao sam se da je to ne ubije. Ona je teki invalid i vrlo je ponosna. Kad bi joj se uinilo da mi
nije dala sve ono to sam ja u ivotu elio, umrla bi od tuge.
Okrenuo se sa stolicom i kroz velike prozore zagledao se u ljevaonice iza upravne zgrade.
- Nisam mogao rei Nori i nisam mogao pustiti svoju ker da ode od mene. Morao sam nai naina da je svakog
dana mogu vidjeti. - Glas mu je imao gorki prizvuk. - Ja sam star ovjek. Lijenici kau da sam se. ve odavna
trebao povui iz poslova. Ali nisam mogao. - Okrenuo se u stolici i pogledao me, -Ja dolazim ovamo da nju
vidim; to je jedini razlog zbog kojeg jo uvijek dolazim na posao. Da budem s njom, makar i samo nekoliko
minuta svakog dana. Kad me je jednom ostavila i nala drugi posao, saznao sam da joj plaaju tako malo da od
toga ne moe ivjeti. Natjerao sam je da se vrati. Nisam htio da ivi u oskudici. - Glas mu je utihnuo. Nekoliko
trenutaka je utio, zatim me je ponovo pogledao. - Ali, izgleda da sam pogrijeio u svemu to sam radio -dodao
je.
Bob i ja izmijenili smo poglede, ali nita nismo rekli. Minute su polako protjecale, a starac je sjedio za stolom i
zurio u svoje ruke. Izvadio sam cigaretu i pripalio.
- Vi ste mi se uspjeli u prilinoj mjeri upetljati u obitelj, gospodine Rowan - odjednom je rekao.
Odmah sam znao na to cilja.
- Gospoa Schuvler je moja dobra prijateljica -rekao sam. - Pokuavam joj pomoi u organiziranju kampanje za
borbu protiv paralize.
- Sudei po onome to piu novine, prilino ste esto zajedno - ree on.
Nasmijeio sam se.
- Znate kakvi su novinari. Uvijek su u potrazi za pikanterijama.
- Mislio sam da se moda elite posluiti njome da mene omekate - ree Bradv bezizraajnim tonom.
- Meni je Elaine odavno vrlo draga. Postali smo prijatelji davno prije nego to sam vas upoznao ili znao da
je ona vaa neakinja. Ona je hrabra i divna osoba kojoj je ivot donio velike patnje. Vrlo sam ponosan to je ona
moja prijateljica.
Bradv me pogleda.
- Znam da ona o vama ima visoko miljenje. Nita nisam odgovorio.
- To, meutim, ne rjeava stvar zbog koje ste me doli vidjeti - ree on.
- Tono sloio sam se.
- Ukoliko se ne bih sloio da suraujem s vama - nastavi on, pogaajui moj naum namjeravali ste iznijeti u
javnost priu o mojoj keri, zar ne?
- Tako nekako - priznao sam.
- A to ako vas ipak odbijem? upitao je. Razmislio sam i onda odgovorio.
- Prije mnogo godina, moj mi je otac rekao da mogu birati izmeu pakla sada i pakla poslije smrti. Nisam tada
shvatio to misli, ali u posljednje vrijeme
210
211
sam poeo shvaati. Mislim da bi mi bilo drae da pakao doe poslije.
- Znai, neete nikome nita rei? - upitao je, gledajui me u oi.
Odmahnuo sam glavom.
- To se mene ne tie. To je va osobni pakao. Ne elim imati udjela u tome.
S usana mu se otrgne laki uzdah.

- Drago mi je da ste tako odgovorili. Da ste mi nastavili prijetiti, borio bih se protiv vas bez obzira na posljedice.
Ustao sam.
- Upravo tako sam ja osjeao prema vama kad smo se posljednji put vidjeli. - Krenuo sam prema vratima. Doi, Bobe - rekao sam.
- ekajte malo, gospodine Rovvan. Okrenuo sam se prema stolu. -Da?
Starac je ustao, a na inae suzdranu licu sjao je topao osmijeh.
- Kako emo raspraviti detalje projekta ako | sada odete?
Srce mi je zalupalo od uzbuenja. Uspio sam, uspio sam. Riskirao sam i upalilo je. Nita nisam rekao.
On obie stol i poe prema meni. Prihvatio sam njegovu pruenu ruku. On otvori vrata.
- Sandra, molim te, doi.
Ona ue u sobu s upitnim izrazom na licu.
- Da, gospodine Brady?
- Agencija gospodina Rowana preuzima na sebe propagandnu kampanju za nas. Mislim da bi bilo dobro
da ti otputuje u New York i radi na tome s gospodinom Rovvanom umjesto mene. - Kad ju je pogledao, u
oima mu je bio udan, moleiv izraz.
Ona ga je trenutak utke gledala, zatim je kutkom oka pogledala prema meni. Ja gotovo neprimjetno odmahnem
glavom.
- Kasnije - bezglasno sam izgovorio usnama iza njegovih lea.
Ona je u dovoljnoj mjeri bila ki svoga oca i nije joj trebalo mnogo da shvati. Nasmijeila se starcu.
- Ako nemate nita protiv, gospodine Brady -brzo je rekla - radije bih ostala ovdje s vama.
Starac nije mogao sakriti radost. Smijeak na njegovu licu bio je dovoljno blistav da je mogao osvijetliti cijelu
sobu.
212
213
30.
Bila je to jedna od onih kuica okruenih vrtovima, kakve su este u mondenim naseljima to se niu odmah iza
granica voingtonskih predgraa. U predsoblju nije gorjelo svjetlo, tako da sam upalio igicu da provjerim ime
na zvonu.
Schuvler. Pritisnuo sam zvonce. Negdje duboko u kui uo sam melodian zvuk zvona. igica se ugasi i ostao
sam ekati u mraku. Nakon nekoliko minuta, ponovno sam pritisnuo zvonce. Ali nije bilo odgovora. Kua je
ostala zamraena.
Iziao sam iz predvorja i sjeo na stube trijema. Znao sam da je ovo to radim ista ludost. ak i ako me je
nazvala od kue, kako mi je to Mickev rekla, nije bilo nikakvog razloga da sada bude ovdje. Mogla je otii
nekamo preko vikenda. Napokon, bio je petak uveer.
Zapalio sam cigaretu i puio. Moda su sve moje pretpostavke pogrene. Moda moj sud nije tako pouzdan kako
ja to mislim. Moda ona uope nije iskrena prema meni. Ne mogu iskljuiti mogunost da postoji neki drugi
mukarac, moda ak vie njih. Gdje to pie da mi ona ne smije lagati ako to eli?
Odjednom mi se zgadila cigareta pa sam je bacio. Iskre su se rasule po betonskoj stazi ispred mene poput jata
krijesnica. Noni je zrak postajao sve hladniji, tako da sam podigao Vratnik kaputa i privukao ga blie licu. Nita drugo nisam mogao uiniti. Odluio
sam ekati ovdje, makar i do sudnjeg dana.
Slino je bilo i na aerodromu u Pittsburghu, kad sam je uporno pokuavao nazvati i nikako nisam dobivao
odgovora. ak sam i tada znao da mi nee biti dovoljno da s njom razgovaram telefonom. Morao sam je vidjeti.
To je bio jedini nain. I tako sam kupio avionsku kartu za VVashington i umjesto da nastavim zvati Elaine,
nazvao sam Marge.
Pokuao sam zvuati vedro dok sam razgovarao s Marge.
- Duo - lagao sam - Brady kae da sam dobio posao, ali da moram jo noas razgovarati s predsjednikom
Instituta u Washingtonu.
- Zar to nije moglo priekati do ponedjeljka? -upitala je. - Imam tako lo predosjeaj da e se neto dogoditi
ovog vikenda.
Gotovo sam je vidio pred sobom kako se mrti, kao to je imala obiaj uvijek kad bi bila potitena.
- Ne moe ekati, duo - brzo sam rekao, ustrajui u lai. - Zna da nam je taj posao posljednja nada.
Dok Brady nije dao svoj pristanak, bili. smo praktiki pred bankrotom. Ne mogu sad dopustiti da se neto
pokvari.
Imao sam udan osjeaj da mi ona ne vjeruje. uo sam je kako die u slualicu.
- U redu, Brade - oklijevajui je rekla. - Ako mora ...
- Naravno da moram - prekinuo sam je. - Da ne moram, ne bih iao. Ti to zna.
Glas joj je zvuao nesretno i potiteno.
- Ja vie nita ne znam, Brade - rekla je i spustila slualicu.
Objesio sam slualicu na kuku i zamiljeno iziao iz kabine. Avion za Washington upravo je slijetao i stigao sam

ovamo nekoliko minuta poslije devet.

214
215
Bilo je negdje oko deset sati kad sam prvi put pritisnuo zvonce na njezinoj kui...
Odnekud iza kue zauo se zvuk automobilskog motora i potom zvuk zatvaranja vrata na garai. Nekoliko
sekundi vladala je tiina, a onda se zaulo kucanje visokih potpetica po betonskoj stazi, negdje iza ugla zgrade.
Skoio sam na noge i okrenuo se prema mjestu n kojeg su dopirali zvukovi potpetica. Odjednom su mi poela
drhtati koljena. Ona izie iza ugla, ali me nije vidjela.
'<
Mjeseina joj je sjala ravno u lice i na tom je divnom licu bio urezan tako tuan izraz osamljenosti da je moje
srce zatreperilo od sree.
- Elaine! - proaptao sam.
Zaustavila se i ruka joj je poletjela prema grlu.
- Brade! - dahnula je i lice joj naglo zasja od sree, ali joj se, isto tako naglo, opet snudi.
Prila mi je. Glas joj je bio tih i napet.
- Brade, zato si doao? Oboje znamo da je sve gotovo.
- Morao sam te vidjeti - rekao sam. - Ne moe samo tako pobjei od mene.
Zastala je na metar od mene, gledajui me u lice.
- Zar me nisi dovoljno povrijedio? - uskliknula je. - Uinio me da izgledam jeftina i prosta poput svih ostalih?
Zato me ne ostavi na miru?
- Ona mi djevojka nita ne znai - rekao sam. -Samo mi je zahvaljivala jer sam joj obeao pomoi.
Nita nije rekla, samo je zurila u mene tamnim, tunim oima. U dubini tih oiju nazreo sam neto to mi je
govorilo da ona eli u to povjerovati.
Pruio sam ruku prema njoj, ali ona ustukne.
- Reci mi da me ne voli - rekao sam. - Ako mi to kae, odmah u otii.
- Idi - apnula je tihim, gorkim glasom. - Ostavi me na miru!
- Ne mogu - rekao sam.
- Ti si za mene sve. Ne mogu te pustiti da ode od mene. Jedino ako mi kae da me ne voli.
Spustila je glavu i zagledala se u pod.
- Ne volim te - rekla je tihim, nesretnim glasom.
- Prije samo nekoliko dana rekla si da me voli - rekao sam. - Gledala si me pravo u oi i rekla mi da me voli
svim srcem. Rekla si da se ni uz koga nisi osjeala toliko voljenom i da nikoga nisi toliko voljela. Pogledaj me
sada u oi i reci mi da si lagala. Reci mi da me danas vie ne voli; reci mi da ti moe ukljuiti i iskljuiti ljubav
kao to pali i gasi svjetlo. Onda u ti povjerovati.
Polako je podigla glavu i pogledala me. Vidio sam kako joj usne drhte.
- Ja ... ja ... - Nije mogla govoriti.
Pruio sam ruke prema njoj i ona mi se baci u zagrljaj. Pritisnula je lice o moj kaput i plakala je, tako gorko da
joj se cijelo tijelo treslo od jecaja. Jedva sam uspio razumjeti to govori.
- Na trenutak ... tamo, u tvom uredu ... ta djevojka je odjednom postala ja... a ja sam bila tvoja ena... tako me je
bilo stid. Sve je to pogreno ... tako pogreno.
vrsto sam je privio uza se. Njezina mi je kosa drakala usne dok sam joj aptao. Osjeao sam kako mi suze teku
niz lice i kaplju u njezinu kosu.
- Molim te, Elaine preklinjao sam je. Molim te, ne plai.
Njezine su se usne strastveno pripile uz moje.
- Brade, Brade, tako te volim! - Nemoj me pustiti da opet pobjegnem od tebe! Nikada me ne ostavljaj!
- Tako je, draga - rekao sam, odjednom smiren i zadovoljan. Zatvorio sam oi pod njezinim poljupcima. - Nikada
te neu ostaviti.
216
217
31.
Bila je to ona vrst vikenda kad potpuno zaboravite da sat uope postoji. Vrijeme je izgubilo svako znaenje. Bio
je to medeni mjesec koji se nikad nije dogodio, san koji se nikad nije ostvario. Bili smo zajedno, kao to to jo
nikad nije bilo dvoje ljudi: vodili smo ljubav kad nam se prohtjelo, jeli smo kad bismo se sjetili, spavali smo kad
vie ne bismo imali snage.
Navukli smo zastore oko naih ivota i jedino to je u njima jo bilo stvarno, bili su nai uzajamni osjeaji.
Smijali smo se svim onim aavim sitnicama iz svakodnevnog ivota: brijanju, kupanju, odijevanju, prekipjeloj
kavi, izgorjelom prepeencu. ivjeli smo u vlastitom svijetu, svijetu koji smo sami stvorili za nae vlastito
uivanje.
Ali kao i sve to je ovjek stvorio, ni to nije dugo trajalo. Moda je kraj doao malo bre nego to smo to
planirali, ali nae je vrijeme ionako isticalo i mi smo oboje toga bili svjesni, iako nismo o tome govorili. A onda,
kad smo napokon ipak morali o tome poeti govoriti, zazvonio je telefon i na se ljubavni vikend rasprsnuo

poput mjehura od sapunice.

Leao sam ispruen na podu ispred kamina u kojem je gorjela vatra. Toplina ognja ugodno me je grijala i ja sam
se lijeno protezao. Ona je upravo izila ispod tua i ila je prema meni. Jo nikad nisam vidio
218
enu koja se toliko voli tuirati. Bila je prava tuo-manka. Ona bi se mogla tuirati svakih pet minuta.
Vatra u kaminu bacala je crvenkasti odsjaj na njezine noge koje su virile ispod runika. Prevrnuo sam se na trbuh
i posegao za njom. Ona se, smijui, srui pokraj mene. Smijao sam se zajedno s njom, poteui runik u koji je
bila umotana. Ona se toboe opirala, ali ne previe.
A onda je smijeh utihnuo i oboje smo usplam-tjeli. Ljubio sam joj dojke s ispupenim, koraljnim bradavicama,
oblinu trbuha, dugu, zaobljenu liniju njezinih bedara.
Osjeao sam njezine prste na meni, njean pritisak noktiju na ramenima, laki ugriz na mojim usnama.
Naa je ljubavna igra bila poput glazbe koju smo poznavali cijelog ivota. Zvui, kretnje, strasti, udnje, sve se
to slivalo u jedno, preplitalo jedno s drugim. I svaki put je bilo novo i iznenaujue, a kad bismo napokon
izgarali u plamenu, nismo to inili svak za sebe, nego zajedno.
Upozoravajui krik, poetni drhtaj, pulsirajue stezanje i silovit let. Eksplodirala bi bomba i rasuli bismo svoje
strasti daleko u beskraj svemira, u tamu bez zvijezda, a onda bi nas plimni val strasti blago vratio na zemlju.
Dah mi se ponovo vratio u plua. Njezine su oi bile duboko ozbiljne kad me je pogledala. Poljubio sam njezin
mali nos. Nasmijeila se na trenutak, a onda su joj se oi ponovno uozbiljile. Prvi put u ova dva dana ponovo
sam u njezinu glasu zauo prizvuk bola.
- Brade, to e biti s nama?
To je bilo posve razumno pitanje, ali je na mene djelovalo poput ledenog tua. Ona je imala pravo na odgovor.
Samo to se ja dosad nikad nisam doista suoio s tim pitanjem.
- Ne znam - odgovorio sam.
219
- Ne moemo ovako proivjeti ostatak ivota -rekla je.
Pokuao sam se naaliti.
- A to ovome nedostaje? Meni se ini sasvim u redu. - Moja je ala zazvuala krajnje glupo.
Ona ju je ignorirala.
- Ne moe ivjeti leei i skrivajui se od ljudi. Prije ili kasnije, morat e izii iz ove kue. - Ona dohvati
runik i omota ga oko sebe. - Ne znam kako se ti osjea, ali ja nisam stvorena za takav nain ivota.
Pripalio sam cigaretu i otpuhnuo dim, a zatim sam je namjestio meu njezine usne. Odgovorio sam joj rijeima
koje su mi izvirale pravo iz srca.
- Meni je to takoer mrsko.
Ona povue dim, gledajui me, zatim mi vrati cigaretu.
- to emo uiniti, Brade? - tiho je upitala.
Dugo sam razmiljao prije nego to sam odgovorio. Elaine nije bila enska za vikend, nisam joj mogao
odgovoriti nekom trivijalnom frazom; ovo je doista bila ljubav. Promrsio sam joj prstima kosu.
- Moemo uiniti samo jedno - rekao sam, okreui joj lice prema sebi. - Vjenati se.
Njezin je glas bio tih i lagano je podrhtavao.
- Jesi li siguran daje to ono to eli, Brade? Duboko sam udahnuo.
- Siguran sam.
- Ja elim ivjeti s tobom, biti s tobom, vie od bilo ega na ovom svijetu - ree ona, jo uvijek me gledajui u
oi. - Ali to e biti s tvojom enom? S tvojom djecom?
Naglo mi se steglo srce. Mislio sam na mnoge stvari, ali nisam mislio na njih. Shvatio sam da sam, razmiljajui
o tome kako bih se trebao oeniti s Elaine, mislio samo na sebe. Pogledao sam je.
- Ja tebe nisam traio, niti si ti traila mene -rekao sam. Sjetio sam se to mi je Marge rekla kad sam kretao u
Pittsburgh na sastanak s Bradvjem. Sad
220
sam shvatio da je ona znala odgovor prije mene. -Mislim da Marge ve zna za moje osjeaje prema tebi. Neki
dan mi je rekla kako nitko ne moe dati doivotnu garanciju. Ona bi bila prva protiv toga da se skrivamo.
Elaine nasloni glavu na moje grudi.
- Recimo da ona tako osjea, ali jo uvijek nisi nita rekao o djeci.
- To nisu vie djeca - odgovorio sam. - Oni su oboje odrasli ljudi. Jeannie je navrila esnaest godina, a Brad e
uskoro navriti devetnaest. Dovoljno su odrasli da shvate neke injenice o ivotu. Siguran sam da e oni
razumjeti. U njihovim godinama, drugi mladi ljudi ve se sami brinu o sebi.
- Ali pretpostavimo da ti oni zamjere i da vie ne ele s tobom imati nikakve veze? Kako bi se onda osjeao?
Moda bi me nakon nekog vremena poeo mrziti zato to sam te odvojila od njih. - Glas joj je bio priguen,
govorila je s ustima pritisnutim o moje grudi.
Osjetio sam kako mi se grlo stee. Jedva sam mogao govoriti.
- Ja... ne mislim da e se to dogoditi.

- Ali moglo bi se dogoditi - uporno je nastavila Elaine. - Ne bi bilo prvi put da djeca tako reagiraju.
Nisam elio misliti o tome.
- Razmiljat u o tom kad do toga doe.
- A tu je i pitanje novca - nije odustajala Elaine.
- Na to misli? - brzo sam upitao, naglo po-sumnjavi, ali mi je njezin odgovor odmah odagnao svaku sumnju.
- Razvod e te stajati mnogo novaca - odgovorila je. - A ja znam tebe. Uinit e sve to moe, kako bi prema
njoj bio to pravedniji. Dat e joj sve to zatrai i pravo je da tako postupi. Ona je to zasluila tijekom svih
ovih godina koje ste zajedno pro221
ivjeli. Ali kasnije e ti moda biti krivo to si joj toliko toga dao, zbog mene.
- Nisam imao mnogo na poetku braka - rekao sam. - Nee me smetati ako ne budem imao mnogo kad odem. Nasmijeio sam se. - To jest, ako to tebe nee smetati.
Ona mi stisne ruku.
- Mene ne zanima novac. Samo ti. Ja elim da ti bude sretan, bez obzira na bilo to.
Poljubio sam joj ruku.
- Ti e me usreiti.
Ona mi privue glavu i poljubi me.
- Hou, Hou - obea. Naslonio sam se leima na stolicu.
- Sutra u razgovarati s Marge.
- Moda... - rekla je, oklijevajui. - Moda bi bilo bolje da jo malo prieka, da bude siguran.
- Ja sam ve sada siguran - odgovorio sam samopouzdano. - Odlaganje nee nikome pomoi. Samo moe
pogorati stvar.
-- to e joj rei? - upita ona. Zaustio sam da joj odgovorim, ali mi ona brzo stavi prst na usta i zaustavi me.
- Ne - rekla je. - Nemoj mi rei. Ne elim znati. Rei e joj ono ega se svaka ena uvijek pribojava u dubini
srca, ono to joj se privida u njezinim najgorim nonim morama. Svaka se ena boji da e se on jednog dana
vratiti kui i rei joj da je vie ne voli. Ne elim uti to e joj rei. Obeaj mi samo jedno, dragi. - Njezine su se
modre oi duboko zagledale u moje.
- to? - upitao sam.
- Da e biti obziran prema njoj, da e biti njean - proape ona. - I nikad mi nemoj o tome priati.
- Obeajem - odgovorio sam i poljubio je u elo.
Ona mi okrene usne.
222
- Nikad ti neu dosaditi, Brade?
- Nikad - odgovorio sam i u tom trenutku pone zvoniti telefon.
Razdvojili smo se, iznenaeni. Sve ovo vrijeme telefon nije nijednom zazvonio. Ona me upitno pogleda.
- Pitam se, tko bi to mogao biti? - ree. - Nitko ne zna da sam ovog vikenda kod kue.
Nasmijeio sam joj se.
- Postoji samo jedan nain kako to moe otkriti.
Ona ustane i podigne slualicu.
- Halo - javila se. U slualici se zaulo kranje, a na njezinu se licu ukae udan izraz. Glas joj postane hladan i
rezerviran. - Ne, nisam ga vidjela. - udno me je pogledala.
Iz slualice se opet zaulo kranje. Njezine se oi raire dok je sluala i odjednom se ispune patnjom. To je bila
ista ona duboka sjenka patnje koju sam u njezinim oima vidio prvog dana kad sam je upoznao. Na trenutak je
zatvorila oi i lagano se za-njihala na nogama.
Skoio sam na noge i obuhvatio je rukama, pridravajui je da ne padne.
- to se dogodilo? - proaptao sam. Njezino je lice odjednom izgledalo iscrpljeno.
- Nije vano, gospodine Rowan - izrekla je udnovato upljim glasom. - On je ovdje. Dat u vam ga. -- I na to mi
prui slualicu.
Uzeo sam slualicu i rekao:
- Tata? - gledajui je kako prelazi preko sobe i odlazi od mene.
Tata je oigledno pokuavao zvuati to smirenije.
- Marge mi je rekla da te pokuam nai. Junior je ozbiljno bolestan. Ona je maloprije otila avionom k njemu.
223
Osjetio sam kako mi se tlo zaljuljalo pod nogama.
- to mu je?
- Djeja paraliza - odgovorio je. - U bolnici je. Marge kae da se moli za sve nas.
Na trenutak nisam mogao iz sebe istisnuti ni glaska.
Njegov me glas uznemireno pone dozivati.
- Brade! Brade, je li ti zlo?

- Ovdje sam - javio sam se. - Kad je Marge otputovala?

- Sad, poslije podne. Zamolila me da te pokuam nai.
- Gdje je Jeannie? - upitao sam.
uo sam zvuk ukljuivanja drugog telefona.
- Ovdje sam, tata - javio se njezin glas.
- Tko ti je dopustio da prislukuje, mrkavice! - uo sam kako vie moj otac.
- Pusti, tata, sve je u redu - rekao sam. Sigurno je prislukivala na aparatu u svojoj sobi. Ionako bi saznala, prije
ili kasnije. - Kako se osjea duo?
Ona se rasplae.
- Nemoj, duo - njeno sam joj rekao. - To nikome ne pomae. Odmah u otii tamo i vidjeti to se moe uiniti.
- Hoe, tata? - u glasu joj se uo prizvuk ne-vjerice. - Nee nas ostaviti?
Zatvorio sam oi.
- Naravno da neu, duo - rekao sam. - A sad spusti slualicu i brzo u krevet. Pusti me da razgovaram s djedom.
Glas joj je sad vedrije zvuao.
- Laku no, tatice.
- Laku no, ljubavi. - uo sam kako je spustila slualicu. - Tata - rekao sam.
- Da, Bernarde.
- Ja sad idem tamo. Ima li neku poruku za Marge?
224
- Ne, nita - ree on. - Samo joj reci da se molim zajedno s vama.
Spustio sam slualicu s osjeajem gorine u ustima. Marge me nije nazvala zato to je znala to se dogaa.
Mislio sam da sam zavarao nju, a zavaravao sam samoga sebe.
Priao sam Elaine.
- ula si? - upitao sam. Ona kimne.
- Odvest u te na aerodrom.
- Hvala - rekao sam i krenuo prema kupaonici. - Moram se obui - napomenuo sam glupavo.
Nita nije rekla. Okrenula se i otila u spavau sobu. Nekoliko minuta kasnije, ula je u kupaonicu ve potpuno
odjevena. Gledao sam je u zrcalu dok sam vezivao kravatu. Loe sam je svezao, ali ovaj put mi je to bilo sasvim
svejedno.
Ona me je gledala s izrazom suuti.
- Strano mi je ao, Brade - rekla je.
- Kau da to ne mora biti ozbiljno, ako interveniraju navrijeme - rekao sam.
Ona kimne.
- Sad imaju bolje lijekove, nego onda kad smo ... - Uutjela je i u oima joj se ponovo pojavila sjenka
bola.
- Draga - okrenuo sam se i privukao je k sebi. Odgurnula me je.
- Pouri, Brade.
Na aerodromu sam je poljubio i rekao:
- Nazvat u te.
Podigla je glavu i pogledala me.
- Ja sam Jona rekla je ozbiljno. - Donosim nesreu svakome koga volim.
- Ne govori gluposti - rekao sam. - Nisi ti kriva za ovo.
Zagledala mi se u oi.
225
- Pitam se je li to ba tako - ree.
- Elaine - otro sam je prekorio.
Ona se trgne i oi joj izgube onaj zamiljeni izraz.
- Molit u se da sve bude u redu. - Natb se okrene i potri prema kolima.
Uao sam u avion i naao mjesto pokraj prozora. Piljio sam kroz prozor, ali je nisam mogao vidjeti. Motori su se
pokrenuli. Nagnuo sam se naprijed i oslonio glavu na ruke. Kroz glavu mi je proletjela suluda pomisao. Ukoliko
je itko kriv za ovo, onda to nije Elaine. Krivica je na meni.
to ono Biblija kae za grijehe oeva?
32.
Bilo je neto prije ponoi, po srednjem standardnom vremenu, kad sam na recepciji bolnice dao svoje ime jednoj
bolniarki u plavoj uniformi. Svukao sam svoj zimski kaput dok je ona listala kartice na stolu ispred sebe. Kroz
vrata sam mogao vidjeti kako kree taksi koji me je ovamo dovezao s aerodroma.
Naila je jedna asna sestra u sivom habitu.
- Sestra Angelica - zazvala ju je bolniarka s recepcije.
asna sestra se okrene.

- Izvoli, Elizabeth?
- Ovo je gospodin Rowan - predstavi me bolniarka. - Da li biste ga poveli gore u sobu 822? Tamo je njegov sin.
Lice asne sestre bilo je puno blagosti.
- Doite sa mnom - tiho je rekla.
Odvezli smo se gore dizalom kojim smo sami upravljali.
- Ljudi koji upravljaju dizalima prestaju raditi u deset sati - ispriala mi se asna sestra i pritisnula dugme.
Izili smo na osmom katu i krenuli niz plavo obojeni hodnik. Doli smo do drugog hodnika i skrenuli u njega. U
dnu toga hodnika razaznao sam sitnu priliku, skutrenu na klupi ispred jedne od soba.
Potrao sam, ostavljajui asnu sestru iza sebe.
226
227
- Marge! zazvao sam.
Podignula je glavu. Lice joj je bilo izbrazdano od briga i iscrpljenosti.
- Brade! - muklo je rekla. Osjetio sam u tom glasu sve suze koje je prolila tog dana. - Brade, ti si tu!
Zaljuljala se i bila bi pala da je nisam uhvatio.
- Kako je Brad? - upitao sam sa str.epnjom. Ona pone plakati.
- Ne znam. Lijenici kau da je prerano za bilo kakve prognoze. Jo nije dosegao krizu. - Pogledala me je i
njezine su me sive oi podsjetile na Elaine. Bile su ispunjene istom vrsti patnje.
Nisam mogao gledati u te oi. Pogledao sam u zatvorena vrata.
- Moemo li ga vidjeti? - upitao sam.
- Rekli su da moemo malo poviriti u pono -odgovori ona.
- Sad je ve skoro pono. - Okrenuo sam se i upitno pogledao asnu sestru,
- Pozvat u lijenika - ree ona, te se vrati hodnikom i nestane iza jednih vrata.
- Sjedni, nemoj stajati. - Poveo sam Marge do klupe i sjeo pokraj nje.
Njezino je lice bilo blijedo i iscrpljeno. Zapalio sam cigaretu i stavio joj meu usne. Nervozno je povukla dim.
- Jesi li uope neto jela? - upitao sam. Zanijekala je odmahnuvi glavom.
- Nisam mogla. Nisam imala teka.
U hodniku su odjeknuli koraci. Podigao sam glavu. Sestra Angelica se vraala s lijenikom.
- Moete ga sada pogledati - ree on blagim glasom. - Ali samo na trenutak. - On nam otvori vrata.
Tiho smo uli u sobu. uo sam kako je Marge bolno uzdahnula kad smo ga ugledali, a nokti njezine
228
ruke zabili su mi se u dlan. Kasnije sam na dlanu otkrio tragove krvi.
Bradovo je tijelo bilo skriveno golemim umjetnim pluima; iz eljeznog je oklopa virila samo njegova glava.
Gusta crna kosa masno se presijavala od znoja. Oi su mu bile zatvorene, a lice bijelo kao papir. Jedna uska crna
cijev vodila je iz nosnice do cilindra s kisikom. Disao je umno i s naporom.
Marge istupi naprijed da ga pomiluje, ali je doktor opomene apatom.
~ Nemojte ga uznemiravati. On se sad odmara. Bit e mu potrebna sva snaga koju ima kad ga uhvati kriza.
Marge se zaustavila, s rukom u mojoj, gledajui sina. Usne su joj se micale kao da mu neto govori, ali preko
njih nije prelazio ni najtii zvuk.
Zagledao sam se u Brada. On je bio dio mene i osjeao sam u svom tijelu njegovu patnju. To sjeme koje je
poteklo iz mojih slabina, lealo je sada preda mnom bespomono, taj dio moga tijela i moje.krvi patio je, a ja mu
nisam mogao pomoi.
Sjetio sam se kako je izgledao kad sam ga posljednji put vidio jesenas, prije odlaska na koled. Zadirkivao sam
ga da je previe mrav da bi mogao ui u kolsku nogometnu momad. S obzirom na njegovu visinu, rekao sam
mu, bolje neka se koncentrira na koarku. To je, osim toga, manje opasan sport i ako bude dobro igrao, mogao bi
na opkladama zaraditi i do pedeset tisua godinje.
Ne sjeam se to mi je on na to odgovorio, ali se sjeam zaprepatenog izraza na njegovu licu. Nije mu bilo jasno
kako se uope mogu aliti o takvim stvarima.
A sad je leao u napravi od metala koja je morala disati umjesto njega jer je njegovo tijelo bilo odve izmueno
da bi moglo samo disati, Moje djetece. Kolike sam noi prehodao s njim na rukama kad je plakao. To dijete ima
najjaa plua na svijetu, znao
229
sam se aliti. Sad se ne bih alio. Ne bih se alio ak i da ja mogu disati umjesto njega. Ali to moe samo ovo
bijelo, metalno udovite to se tako zastraujue presijava na svjetlu bolnike sobe.
- Bolje je da sada iziete - apnuo je lijenik.
Okrenuo sam se prema Marge. Ona poalje rukom poljubac usnulom djeaku i ja je uzmem za ruku, te izidem za
lijenikom na hodnik. Vrata se tiho zatvore iza nas.
- Kad emo moi znati neto odreenije, doktore? - upitao sam.
On bespomono slegne ramenima.
- To vam ne mogu rei, gospodine Rowan. Djeak jo nije dosegao krizu. Moda za jedan sat, moda za tjedan

dana. To nitko ne zna.

- Hoe li... hoe li ostati neke trajne posljedice?
- Nita ne moemo znati dok ne proe kriza, gospodine Rowan - odgovori on. Kad se iz toga izvue, moi
emo provjeravati je li dolo do nekih oteenja. Sad vam mogu rei samo jedno.
- A to je? - upitao sam s nadom.
- Mogu vam rei da inimo sve to je u ljudskoj moi. Pokuajte, ako moete, da se ne brinete previe i nemojte
nita unaprijed zamiljati. Nerna nikakve koristi od toga da se sada i vi razbolite. - Lijenik se okrene prema
Marge. - Ve ste dugo ovdje -blago joj je rekao. Vrijeme je da se malo odmorite.
Ona prijee nadlanicom preko oiju.
- Nisam umorna.
- Primorajte je da se malo odmori, gospodine Rovvan - obrati se doktor meni. - Moi ete ga ponovo pogledati
ujutro oko osam. Laku no. - I on se okrene, te ode niz hodnik.
Gledali smo za njim dok nije uao u svoju sobu, a onda sam se okrenuo Marge.
- ula si to je doktor rekao - rekao sam.
230
telu?
Ona kimne.
- Hajde, onda - rekao sam. - U kojem smo ho- Nisam ila u hotel - ree ona tupo. - Dola sam ovamo pravo s aerodroma.
- U prizemlju imate javni telefon - ree sestra Angelica. - Moete odavde nazvati hotel.
Zahvalio sam joj.
- Gdje ti je putna torba? - upitao sam Marge.
- Dolje, na recepciji - odgovori ona.
Polako smo se vratili do dizala. Kad smo sili u prizemlje, otili smo do recepcije.
- Telefon je na dnu ovog hodnika - rekla mi je sestra Angelica.
Ostavio sam ih kod recepcije, otiao do telefona i nazvao hotel i taksi. Kad sam se vratio vie nisu bile tamo.
Nagnuo sam se preko pulta.
- Moja ena? - upitao sam bolniarku. Podigla je glavu s neke revije koju je itala.
- Mislim da je otila u kapelu sa sestrom Ange-licom, gospodine Rovvan - ree ona i pokae rukom. - im
proete dizalo, prva vrata desno.
Kapelica je bila mala i ispunjena zlaanim odsjajem brojnih svijea upaljenih pred oltarom. Zastao sam na
trenutak u vratima. Marge i sestra Angelica kleale su pred oltarom, pognutih glava. Polako sam poao do njih i
kleknuo pokraj Marge.
Pogledao sam je. Ruke su joj bile sklopljene na klecalu ispred nje, a elo joj je dodirivalo sastavljene prste. Usne
su joj se micale. Sklopila je oi, ali znala je da sam ja uz nju. Lagano se primaknula blie k meni.
;
231
sam osjetio. Podvukao sam ruku ispod njezinih ramena i privukao je sebi na grudi.
Ona se namjesti na mojim grudima, krhka i lagana poput djeteta i ubrzo su jecaji prestali. Disanje joj je postalo
mirno i ujednaeno. Leao sam tako, ekajui da proe no i da se jutarnje svjetlo pojavi u prozorima.
I
33.
Tiho sam leao i sluao Marge kako u snu plae. Oprezno sam dohvatio cigaretu s nonog stolia i zaklanjajui
igicu rukom, pripalio. Polako sam ispustio dim kroz nosnice.
Za mene noas nije bilo sna. Stalno mi se vrtje-lo po glavi ono to je Marge rekla prije nego to je napokon
utonula u san, svladana iscrpljenou.
- Tako se bojim, Brade - jecala je.
- Izvui e se on - odgovorio sam joj s vie pouzdanja, nego to sam stvarno osjeao. Nisam se mogao osloboditi
nekog udnog prstena koji me stezao oko grla.
- Oh, Boe, molim ti se - kriknula je. - Ne bih mogla podnijeti da i njega izgubim.
Tog trenutka mi je postalo jasno da ona sve zna, ali nita nisam rekao. elio sam je umiriti, ali joj nisam mogao
rei nita o sebi. Jednom drugom prilikom, moda. Ali ne sada.
Pomislio sam na Elaine. Tek mi je sada bilo jasno o emu je govorila. Godine e izmijeniti situaciju. Sad sam
znao to je mislila kad me je pitala kako u se osjeati.
Ugasio sam opuak u pepeljari. Marge je jo uvijek tiho jecala u snu. Odjednom sam prema njoj osjetio tako
duboku njenost kakvu nikad ranije niTjedan je proao u potpunoj neizvjesnosti. A onda, jednog jutra, kad smo doli u bolnicu, svi su bili nasmijeeni.
Sestra Angelica, bolniarka za prijemnim pultom, slubenik u dizalu; pomono osoblje i istaice, svi koji su
inae ozbiljna lica obavljali svoje dunosti. Svi su nam se smijeili.
Lijenik je iziao iz svoje sobe ispruenih ruku. Ja sam prihvatio jednu, Marge drugu.
- Prolo je - rekao je veselo. - Sve e biti u redu. Malo e se odmoriti i bit e zdrav kao riba.

Nismo mogli govoriti, samo smo zurili jedno u drugo oima punim suza. Uhvatili smo se za ruke i vrsto se
drei, krenuli za lijenikom prema Brado-voj sobi.
Brad je leao na krevetu, glave blago izdignute na jastuku, s licem okrenutim prema vratima. Umjetna plua bila
su odgurnuta u drugi kraj sobe. Zajedno smo kleknuli uz njegov krevet i glasno plaui, obasu-li smo ga
poljupcima.
Napokon nam se nasmijeio: bila je to tek blijeda sjenka njegova vragoljastog osmijeha. Pomaknuo je ruku na
pokrivau i pokazao na umjetna plua.
- ovjee! - rekao je slabanim glasom, ali s uobiajenim posprdnim tonom. - to kaete na ovaj ludi tunel za
propuhivanje?
Otiao sam s aerodroma ravno u ured. Tata je odvezao Marge i Juniora. Stigao sam neto prije de232
233
vet i u uredu jo nije bilo nikoga. Nasmijeio sam se. Ba dobro. Ionako mi se sigurno skupila hrpa pote.
Zatvorio sam vrata svoje sobe i poeo pregledavati papire naslagane na mom stolu. . ,
Bob Levi e biti dobar suradnik. Uskoio je i preuzeo moj posao dok me nije bilo. Kad se proirila vijest da je
izmeu Bradvja i mene opet sve u redu, svi su moji stari klijenti izrazili elju da nastave suradnju s nama. Bob ih
je sve primio natrag, ali uz poveane cijene. Pretpostavljam da je smatrao kako je poteno da plate za svoju
izdaju.
*~
Bilo je ve blizu deset sati kad sam podigao glavu. Gdje su, dovraga, svi ti ljudi? Pritisnuo sam zujalo interkoma.
- Brade, jesi li to ti? - zauo se zgranuti glas moje sekretarice.
- Nije valjda duh! - proderao sam se, oponaajui promukli glas Simona Legreeja.
U nekoliko sekundi svi su se ugurali u moju sobu i htjeli mi stisnuti ruku. Svi su bili sretni to sam se vratio.
Divno sam se osjeao. Sve je opet bilo u redu.
Kad su svi ostali izili, Bob je ostao.
- U pola jedan imamo dogovoren radni ruak s komisijom Instituta za elik - rekao je.
- O.K. odgovorio sam.
- Njihovi su odvjetnici obeali da e imati ugovor u rukama prije ruka - dodao je.
Pogledao sam ga.
- Ne znam to bih uinio da nije bilo tebe -rekao sam mu.
Nasmijeio se.
- Isto to mislim i ja za tebe - ree. - Smijeno, zar ne?
- Ali divno - nasmijao sam se.
On se na to vrati u svoju sobu, a ja se bacim na posao. Malo prije ruka, Mickev ue u sobu s nekakvim
paketom.
234
- Ovo je dolo za tebe od krznara - ree i spusti paket na stol.
Zurio sam zbunjeno u paket. Na trenutak nita nisam shvaao. A onda sam se sjetio. Sutra je naa godinjica.
Teko mi je bilo vjerovati da je prolo gotovo mjesec dana od onog jutra kad mi je Jeannie na putu do kole
stavila bubu u uho u vezi s maminim krznenim kaputom Toliko se toga u meuvremenu dogodilo.
- Neka mi to netko stavi u kola - rekao sam. Mickev uzme paket i izie. Gledao sam kako se
za njom zatvaraju vrata. Taj sam kaput naruio onog jutra kad sam prvi put sreo Elaine.
Elaine! Prsti su mi se ukoili na ploi stola. Obeao sam joj da u nazvati, ali sve ovo vrijeme jednostavno nisam
imao prilike za to. inilo mi se da je prolo tisuu godina otkako sam posljednji put s njom razgovarao. Zgrabio
sam slualicu i pozvao meugradsku.
Upravo sam htio izdiktirati broj kad Bob proviri kroz vrata.
- Moramo pouriti - ree. ~ Ne smijemo zakasniti na na prvi slubeni sastanak s njima.
Nevoljko sam spustio slualicu i ustao. Nazvat u je odmah poslije ruka. Dohvatio sam eir i kaput, te poao
prema vratima.
Nisam znao da je ona tada ve vie od dvanaest sati bila mrtva.
235
Poetak kao kraj
Glava me je boljela i oi su me pekle od neis-plakanih suza. Nisam znao koliko sam dugo sjedio tamo i zurio
kroz prozor, ali nisam naao odgovora.
Trgnuo me zvuk zujala. Umorno sam otiao do stola i podignuo slualicu.
- Da, Pvlickev.
- Sandra Wallace je ovdje i eli te vidjeti.
Oklijevao sam trenutak. Sat na mome stolu pokazivao je da je ve skoro est sati. A onda sam naglo odluio.
- Zamoli je da ue -rekao sam.
Stajao sam tamo kad su se vrata otvorila i gledao je kako ulazi. Bila je snana, plavokosa i puna ivota. Vibrirala
je ivotnom energijom. Nju nita nije moglo unititi. U to sam bio siguran. Koliko se ona razlikovala od Elaine.

- Zdravo, Brade - rekla je tiho, zastavi u vratima.

- Sandy - tiho sam je pozdravio. - Ui. Polako je ula u sobu.
- Kako se osjea?
- O.K. - rekao sam umorno.
- Drago mi je da je tvom sinu bolje - rekla je.
- Hvala - rekao sam. Upitao sam se naas odakle je to saznala. - Kako to da si dola u grad?
- Imam za tebe jednu poruku - rekla je.
236
- Od gospodina Bradvja? upitao sam. Upitno sam je pogledao.
- Od gospoe Schuvler - rekla je.
Nekoliko sekundi nisam shvaao smisao njezinih rijei, a onda su mi odjednom eksplodirale u mozgu.
- Od gospoe Schuvler? - tupo sam ponovio. -Ali ona ... ona je ... \
- Znam - tiho ree Sandy. - ula sam jutro. Gospodin Brady je izvan sebe.
-- Kako si dobila tu poruku od nje? - upitao sam. - Jesi li je vidjela?
Ponovo je zanijekala.
- Ne. Dobila sam je jutros potom. - Ona otvori torbicu i izvue pismo, te mi ga prui.
Uzeo sam omotnicu od nje i pogledao. Pismo je bilo otvoreno. Pogledao sam je.
- Prvo pismo za mene - ree ona brzo. - Unutra je druga omotnica. Ta je za tebe.
Podigao sam preklop. Osjetio sam lagani daak Elainina parfema. Zatvorio sam oi. Jasno sam je mogao vidjeti
kako stoji preda mnom. Izvukao sam drugu omotnicu. Bila je zatvorena. Uzeo sam no za pisma i prorezao
omotnicu. Pogledao sam Sandy. Jo uvijek je stajala na istom mjestu.
- Priekat u vani - brzo je rekla. Odmahnuo sam glavom.
- Ostani - rekao sam.
Otila je do kaua i sjela. Spustio sam se u svoju stolicu i poeo itati Elainino pismo. Rukopis joj je bio smiren i
uredan, nije odavao ni traga uzbuenju. Oigledno je ve bila donijela odluku kad je sjela da ga napie. Datum je
bio od prije dva dana.
Najdrai moj Brade,
Otkako sam te ostavila na aerodromu, stalno mislim na tebe i molim se. Iz sveg se srca nadam da
237
e tvoj sin ozdraviti To je najvanija stvar na svijetu.
Dok sam mislila o njemu, shvatila sam kako je nae ponaanje bilo nisko i bezumno, kako smo oboje zapravo
bili krajnje sebini. Bili smo spremni rtvovati sve i svakoga za trenutak strasti. Jer, ako pogledamo istini u oi,
to je sve to bismo ikad mogli pruiti jedno drugom. To sam takoer shvatila. Moj je ivot, zapravo, ve zavrio i
ja sam ga samo pokuavala produiti, posuujui dio tvog ivota.
Mislim da sam ti moda spomenula kako me ti podsjea na Davida, kako ti ima mnoge njegove odlike i kako
na isti nain potuje i voli svoju obitelj, kao to je on volio nas. To je bilo prvo to me je privuklo k tebi, ali
nisam to tada shvatila. Ti i David pripadate istoj vrsti ljudi.
Osjeajui se osamljenom nakon to si otiao, nala sam, gotovo nesvjesno, put do groblja, na kojem lee David
i moja djeca. Dugo sam sjedila na klupi pokraj groba i gledala u spomenik, na kojem je ve upisano moje ime.
To je bilo moje mjesto, uz njega, dok je on bio iv. U tom sam trenutku shvatila. Ako budem s tobom, nikad neu
moi biti uz njega i djecu. Nikad vie neemo moi biti zajedno, mi koji smo toliko znaili jedni drugima! Tada
sam shvatila da tebe ne volim manje, ali da njih ipak volim vie.
Molim te, nemoj misliti da sam izdala tvoju ljubav. Ona mije bila dragocjenija nego to ti to ikad mogu rei.
Misli na mene s naklonou i moli se za mene.
Voli te, Elaine.
238
Oi su me jo uvijek pekle od suza koje sam prolio toga dana, ali sam se sada bolje osjeao. Pao mi je teret s
due. Ustao sam.
- Vrlo je ljubazno od tebe, Sandy, to si se potrudila da mi ovo donese - rekao sam promuklo.
Ona ustane.
- Nisam mogla drugaije - rekla je. - Znala sam da si je volio.
Duboko sam udahnuo.
- Volio sam je - rekao sam. Samo nikad nisam shvatio s kolikom je patnjom u sebi ona ivjela, koliko je bola
skrivala u sebi. Jedino ega sam se sada mogao sjetiti bile su njezine oi, onako magliasto modre, gotovo
ljubiaste, s tamnim vrtlogom patnje duboko u njima.
Sandra je bila na vratima.
- Moram se vratiti u Pittsburgh - ree. - Obeala sam teti Nori da u se do ponoi vratiti kui.
- Teti Nori? - iznenaeno sam ponovio. Ona kimne.
- Gospodin Brady me je odveo kui i upoznao me s njom. Rekao mi je kako bi elio da se osjeam kao da sam
njezina ki. Pozvali su me da ostanem kod njih neko vrijeme. - Zamiljeno se nasmijeila. -Pitam se to li si mu

rekao onog dana. Otada je postao sasvim drugi ovjek. Moram rei da mi postaje drag. On je zapravo vrlo mio
ovjek kad ga bolje upo-zna.
- Drago mi je to to ujem, Sandy - rekao sam, odlazei do vrata i gledajui je. - Ti e sada za njih biti velika
utjeha.
- Nadam se. - Ona se nasmijei i prui mi obraz na poljubac, poput male djevojice.
Poljubio sam je.
- Dovienja, Sandy.
Vrata su se zatvorila za njom, a ja sam otiao
239
do prozora i otvorio ga. Stajao sam tamo zamiljeno i polako kidao Elainino pismo u sitne komadie, putajui ih
da odlepraju u no.
Ovo je bio kraj, ali ujedno i poetak. Poetak novog ivota i novog razumijevanja. Nisam bio nimalo drugaiji
od tolikih drugih mukaraca koji su zaboravili da je jesen doba zrelosti. Poput njih, i ja sam oajniki posizao za
vatrom mladosti. Sad sam se opametio. Sat ivota ne moe vratiti natrag. A preda mnom je jo mnogo godina
ivota uz Marge i moju djecu. Dobrog ivota. Sad sam shvaao to je Elaine mislila. Moje je mjesto uz moju
obitelj. Duboko sam udahnuo. Hladan mi je zrak uao u plua i donio mi osjeaj smirenja. Odjednom sam jedva
ekao da stignem kui...
Prvi snijeg te zime poeo je padati dok sam vozio prema kui. Tek je bio malo popraio tlo kad sam skrenuo na
na prilazni put. Stao sam ispred garae i ostao sjediti u kolima, gledajui svoju kuu.
Svi su prozori na kui bili osvijetljeni, ak i prozor Bradove sobe i kua je zraila toplinom. Tatin je taksi stajao
parkiran pred vratima.
Iziao sam iz kola i otvorio vrata garae. arke su glasno zakripale, kao i obino. Ponovo sam uao u kola i
uvezao ih u garau.
uo sam Jeannie kako me zove.
- Tata! Tata!
Iziao sam iz automobila i ona mi dotri u zagrljaj. Lagano sam je poljubio.
- Kako moja djevojica? upitao sam.
- Izvrsno! - uzbueno je odgovorila, zatim je urotniki snizila glas, gotovo do apata. - Nadam se da nisi
zaboravio donijeti dar za mamu jer ona je tebi kupila predivan runi sat! - Ruka joj naglo poleti prema ustima. Oh! Sad sam ti rekla. A obeala sam da nita neu rei!
240
Nasmijeio sam se. Vjerojatno je na slian nain izbrbljala Marge o mom poklonu. Jeannie nije u stanju uvati
tajnu, nikad to nije mogla.
- Sve je u redu, duo - njeno sam joj rekao. - Pravit u se da nita ne znam.
Posegnuo sam preko sjedala i dohvatio kutiju s imenom krznara, te je gurnuo pod ruku. Zatim smo, s rukom u
ruci, gazei pod nogama tanki sloj snijega na cementnoj stazi, poli prema kui.
KNJINICA MEDVEAK
ZAGREB a
241
Harold Robbins NIKADA ME NE OSTAVLJAJ
Izdava IRO OTOKAR KEROVANI
Opatija, Marala Tita 65
Za izdavaa ANTUN ONSEA
Glavni urednik TOMISLAV PILEPI
Tisak GRO TISKARA RIJEKA
Rijeka, 1989
Naklada 5000
ISBN 86-385-0102-1