Husnija Kamberovi

NOVIJE TENDENCIJE U HISTORIOGRAFIJI U BOSNI I HERCEGOVINI

Nakon uspostave mira u BiH uoljivo je da se stanje u historiografiji u BiH jako teko
mijenja. Jo uvijek su prisutni stari modeli istraivanja, preovlaujui su tradicionalni
pristupi, jo uvijek su dominirajue teme iz nacionanih povijesti, uz samo djelomino
uvoenje socijalne historije, ali uvid u novije naslove magistarskih i doktorskih radova na
nekim univerzitetima ukazuje na postepene promjene. Ipak, stanje karakterizira jo
uvijek velika usitnjenosti znanstvenih institucija i nedostatak zajednikog rada.
Prije nego pokuam pokazati novije tendencije u historiografiju u BiH, htio bih kazati
kako su u posljednje vrijeme na nekoliko skupova sumirani rezultati historiografije u ovoj
zemlji. Posljednjih nekoliko godina u nekoliko navrata se raspravljalo o stanju
historiografije u Bosni i Hercegovini, bilo na naunim skupovima, bilo u okviru irih
istraivakih projekata posveenih stanju historiografije na prostorima Jugoistone
Evrope. Prvo je Institut za istoriju u Sarajevu povodom 40. godina rada, u
suorganizatorstvu sa Hrvatskim institutom za povijest iz Zagreba, 4. i 5. novembra 1999.
organizirao meunarodni znanstveni skup pod nazivom Historiografija o Bosni i
Hercegovini 1980. 1998.1 Bio je to svjevrsni nastavak savjetovanja odranog 11. i 12.
februara 1982. godine.2 Nakon toga je Odbor za istorijske nauke ANUBIH 30. oktobra
2001. organizirao nauni skup o razvoju i dostignuima historiografije u BiH od 1990. do
2000. godine.3 Otprilike u isto vrijeme (27-29. septembra 2001) u Beu je u organizaciji
sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-Istitut, Institut fr Osteuropische Geschichte i
Historischen Kommission der sterreichischen Akademie der Wissenschaften odran

skup posveen razvoju postkomunistikih historiografija, na kojem je bilo govora i o

Dr., vii nauni saradnik, Institut za istoriju, Alipaina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina,
www.iis.unsa.ba; e-mail: husnijak@bih.net.ba
1
Prilozi, Sarajevo: Institut za istoriju, br. 29, 2000.
2
Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti
BiH, Posebna izdanja, XCII/25, 1990.
3
Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. godine. Sarajevo: Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003.

2
razvoju historiografija na prostoru bive Jugoslavije.4 Nakon toga je u Mostaru 24-26.
oktobra 2003. odran skup u organizaciji Friedrich Naumann Stiftung o razvoju
historiografije u BiH od 1990. do 2003. godine5. Konano, u Grazu je zavren znanstveni
projekt i objavljen veliki zbornik o historiografiji u Jugoistonoj Evropi nakon socijalizma,
kojega je uredio Ulf Brunnbauer, a autor teksta o historiografiji u Bosni i Hercegovini je
Christian Promitzer.6

U ovom predavanju ja u komparirati dva pristupa: jedan je isto historiografski i tu u na

primjeru asopisa Prilozi, to ga objavljuje Institut za istoriju u Sarajevu, pokazati kakve
se tendencije mogu uoavati u historiografiji, s obzirom da je to jedini relevantni struni
asopis iz oblasti historijske nauke u BiH; s druge strane, pokazat u kako se
historiografski sadraji prezentiraju u asopisima koji nisu iskljuivo historiografski, ali u
njima susreemo kao suradnike vei broju historiara koji pii o razliitim historijskim
temama. Ovi asopisi obino imaju veu finansijsku podrku raznih institucija (ali to za
ovo predavanje i nije vano). Ono to je za nas vano jeste to da ti asopisi imaju vei
tira od strunih historiografskih asopisa, pa sukladno tome i njihova slika prolosti ima
vei utjecaj u drutvu. U okviru ovog predavanja analiziram Status, koji izlazi u Mostaru.
Bilo bi mogue jo napraviti analizu historiografskih lanaka iz asopisa Bosna
Franciscana od 2002 do 2007, te Godinjaka BZK Preporod (2002-2006), ali vrijeme za
ovo predavanje te onemogua.
U drugom dijelu predavanja govorit u o nekim historiografskim djelima, koja, s obzirom
na njihovu recepciju u naunim krugovima ili pak iroj javnosti, predstavljaju odraz stanja
u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Tu u, takoer, ukazati na neke polemike voene
u medijima, koje su imale namjeru biti historiografskog naunog znaaja, jer one,
takoer, u odreenoj mjeri predstavljaju odraz stanja u historiografiji. Ovdje je potrebno
dati jednu napomenu, kao objanjenje zato je vano osvrnuti se i na takva pisanja.
4

sterreichische Osthefte. Wien: sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-Istitut, Jahgang 44, 2002.
Devad Juzbai, koji je govorio o historiografiji u Bosni i Hercegovini, svoj referat je objavio i u
Prilozima, Sarajevo : Institut za istoriju, br. 31, 2002.
5
Nauni skup: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine. Sarajevo: Friedrich
Naumann Stiftung, 2003
6
(Re)Writing History. Historiography in Southeast Europe after Socialism, Bd. 4, 2004, 384 S.

3
Naime, historiografska produkcija u BiH je veoma siromana i glavne tendencije se ne
mogu promatrati iskljuivo kroz napise u asopisima i ozbiljnim historiografskim
knjigama, pogoto s obzirom na injenicu da je historija na Balkanu jako dugo
upotrebljavana u politike svrhe krajem 20. stoljea, a i danas se vrlo esto ine napori u
tom pravcu. I danas ima jako puno angairanih historiografskih tekstova u medijima
preko kojih se nastoji konstruirati eljena slika povijesti. Ovo je jedno posebno pitanje,
koje ima veze sa tendencijama u historiografiji, mada se ne moe smatrati kao temeljna
orijentacija. Ali, upravo je to pojava koja je karakteristina za historiografiju u BiH od
poetka 1990-ih godina i nastavljena je u kontinuitetu do dananjnih dana. Naime,
poetkom 1990-ih naglo je probuen interes za historiju. Tada se i jedan dio historiara
aktivno ukljuio u promoviranje novih politikih vrijednosti. Kljune teme koje su tada
dominirale u historiografiji odnosile su se na razdoblje srednjega vijeka i stradanja u toku
Drugog svjetskog rata. Openito, 1990-ih je u historiografiji i javnom diskursu
dominirajue bilo pitanje rtava, bilo da su u pitanje rtve iz Drugog svjetskog rata, bilo
da su u pitanje rtve iz jugoslavistikog razdoblja historije Bosne i Hercegovine. Krajnji
cilj tih napora je bio stvaranje naunog historijskog opravdanja za politike poteza
vladajuih elita u rjeavanju jugoslavenske krize. Ipak, borbe oko vlasnitva nad
srednjim vijekom bile su motivirane politikim koncepcijama novih politikih elita koje su
instrumentalizirale neke historiare iji su radovi u znaajnijoj mjeri finansijski
sponozorirani. Zapravo, tu se ponajbolje poeo primjenjivati tzv. mit starine (tj.
dokazivanje kako smo ba mi najstariji na ovim prostorima te kako sukladno tome mi i
imamo najvie prava na ovu zemlju), sve dok kod nekih krugova (moda i kod politikih i
intelektualnih) apetiti nisu porasli i dok se nae porijeklo nije poelo malo pomjerati
dalje i traiti ak u prethistoriji. Upravo na ovome e se mobilizirati javno mnjenje. S
druge strane, primjetno je da nakon rata opada nauni interes za pitanja koja su prije
toga bila u fokusu interesa i koja su bobrim dijelom bila u funkciji politikih priprema za
rat naime, opada interes za probleme rtava iz Drugog svjetskog rata i probleme
genocida. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest nije glavno
zanimanje.

4
Ako pogledamo sadraj najozbiljnijeg historiografskog asopisa u BiH (Prilozi) onda
emo vidjeti da je u posljednjih pet godita tog asopisa objavljeno ukupno 66 razliitih
lanaka, te da od toga broja najvei broj otpada na razdoblje bosanske historije u
vrijeme austrougarske vladavine i Prvog svjetskog rata. Takoer se moe primijetiti kako
u ovom asopisu ima jako puno rasprava iz srednjovjekovne historije, dok su najmanje
zastupljeni radovi o razdoblju bosanske historije u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Takoer

je

uoljivo

da

su

slabo

zastupljene

rasprave

najnovijoj

bosanskohercegovakoj historiji (doba koje je prethodilo raspadu Jugoslavije

objavljena su dva rada, ali su i ona vie prigodnoga karaktera nego ozbiljne naune
rasprave temeljene na ozbiljnim arhivskim istraivanjima). Potrebno je jo jedno malo
objanjenje: u rasprave o srednjovjekovnoj historiji uvrteno je 6 rasprava sa posebno
organiziranog skupa o Bilinopoljskoj abjuraciji 1203. godini, meu rasprave o
austrougarskom razdoblju uvrteno je 6 rasprava o Atentatu u Sarajevu 1914, a meu
historiografiju je ubrojano i 5 rasprava sa skupa o glavnim problemima historije Bosne i
Hercegovine.
Tabelarno to ovako izgleda:
Srednjovj
ekovna
historija

Osma
nsko
razdo
blje

Austrou
garsko
doba
ukljuuj
ui I sv.
rat

Razd
oblje
izme
u dva
svjets
ka
rata

Dru
gi
svje
tski
rat

Socijali
stiko
razdobl
je

Mod
erno
doba

historio
grafija

Bez
vreme
nsko
ograni
enja

12

15

17

Uku
pno

Ono to se moe kao zakljuak ponuditi je slijedee: asopis Prilozi je tretirao razliita
pitanja historije BiH ali tu postoji i nekoliko rasprava koje ne govore o historiji BiH), jako
je vano da je ovaj asopis afirmirao polemike rasprave, jer one vode razvoju
historiografije, a najzastupljenije su teme iz historije BiH u doba austrougarske vladavine
ukljuujui i Prvi svjetski rat, te rasprave iz srednjovjekovne historije Bosne.
Osim toga, moe se zakljuiti da meu raspravama (izuzimajui lanke koje smo uvrstili
u rubriku historiografija, gdje smo uvrstili i one lanke koji nemaju isto teorijski karakter,

5
kao polemike o drugim knjigama, jer one takoer sadre i naelna pitanja historiografije)
dominira politika historija, a zatim socijalna, kulturna i historija svakodnevnice. Vano je
napomenuti da od tema iz srednjovjekovne historije dominira problem Crkve bosanske,
ali je tu i nekoliko rasprava iz ekonomske historije, posebno historije srednjovjekovnog
bankarstva.
U Bosni i Hercegovini ne postoji slian asopis koji bi se mogao komparirati sa
Prilozima. Zbog toga u panju fokusirati na mostarski Status, koji nije historiografski
asopis, ali sadri jako puno historiografskih rasprava. Karakteristino je da se u ovom
asopis objavljuju historiografski tekstovi koji nastoje izravno odgovoriti na savremena
politika pitanja. To je injenica koja ovom asopisu daje obiljeje angairanog asopisa.
Do sada je izalo ukupno 11 brojeva, a ja u se osvrnuti samo na neke brojeva koji, po
mom miljenju, na najbolji nain odraavaju glavne poruke ovoga asopisa.
Prije svega, u ovom asopisu je objavljeno vie tematskih brojeva. Prvi ozbiljniji tematski
broj je bio posveen bauku jugoslavenstva koji krui Bosnom i Hercegovinom7. Tema
broja je naslovljena u obliku pitanja: Krui li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom?
Tu je objavljeno vie tekstova, izmeu ostalog i polemika Olivere Milosavljevi i Dejana
Jovia o Jovievoj knjizi o kraju Jugoslavije, a od kljunih rasprava vezanih izravno za
temu broja izdvajamo tekstove dvojice historiara: jedan je Mladen Ani, medievist, koji
je do rata radio u Sarajevu, a sada radi u Zadru. Njegov lanak nosi naslov
Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija: Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva
raspada Jugoslavije. Ani svoj tekst smjeta u iroke teorijske okvire, pokazuje veliko
poznavanje literature, on na raspad Jugoslavije 1990-ih gleda kao na proces izgradnje
civilnog drutva i liberalne demokracije, a civilno drutvo i liberalna demokracije su se,
prema Anievom miljenju, mogli izgraditi jedino u nacionalnoj dravi, jer je
nacionalna drava ona politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu
mo urediti po pravilima liberalne demokracije (str. 65). Razvijajui ovu tezu on tvrdi
kako je kraj Jugoslavije logian put stvaranja nacionalnih drava, a kljuni je (...)
trenutak (u raspadu Jugoslavije, op. H.K.) nastupio kada je Jugoslavija izgubila
bezuvjetnu meunarodnu podrku, odnosno onoga trenutka kada je postalo jasno da
7

Status br. 2, veljaa-oujak 2004.

6
globalizacija i modernizacija vie ne trae odreene granice, ve jednoobrazni oblik
drutvene organizacije civilno drutvo i liberalnu demokraciju (...) U tome je smislu
izgradnja nacionalnih drava u Sloveniji i Hrvatskoj doista bio iskorak u pravcu koji
svijetu nameu dananji obrasci globalizacije i modernizacije, odnosno neophodni
preduvjet za uspostavu civilnog drutva i liberalne demokracije (str. 72). Odgovarajui
na pitanje u temi broja Aniev je kljuni zakljuak da se BiH ne moe porediti sa
Jugoslavijom, zbog toga to je tokom povijesti Jugoslavija imala vrst vanjski obru, jer
je smatrana vanim faktorom svjetskog poretka sve od 1918. do 1990-ih godina.
Jugoslavija je u svom susjedstvu imala neprijatelje od kojih su Slovenija i Hrvatska
1918. i pobjegle u zagrljaj Jugoslaviji, to je takoer omoguavalo toj zemlji da preivi,
dok BiH nema ni blizu takvu situaciju, jer na granicama ima dvije drave koje, na ovaj ili
onaj nain, kao svoje doivljava vie od polovice njezina (tj BH, op. H.K.) puanstva,
pa bi njezina dezintegracija i pripajanje dijelova tim susjednim dravama bili doivljeni
kao ispunjenje najvanijega dugoronog politikog cilja (str. 73). Nita ne bi bilo sporno
u Anievoj argumentaciji da je on prihvatio injenicu kako se nisu raspale
vienacionalne drave radi stvaranja nacionalnih drava (danas je u svijetu jako malo
istih nacionalnih drava) nego su se raspale socijalistike vienacionalne drave. Da je
poao od ove injenice sigurno bi i njegovi zakljuci bili znatno drukiji.
Drugi historiar iji tekst iz ovoga broja Statusa elim istaknuti je Ivo Lui. On govori o
tome Je li Bosna i Hrcegovina Jugoslavija u malom?. On nastoji pokazati kako ovo
pitanje ne postavljaju suvremeni politiari (BiH je Jugoslavija u malom, pa poto se
Jugoslavija raspala onda mora i BiH) nego komunisti, koji su se stalno hvalili kako je
BiH Jugoslavija u malom i to je bio integrativni faktor BiH! Nita ni ovdje ne bi bilo
sporno, jedino je problematino tumaenje tih sintagmi izvan odreenog povijesnog
konteksta! Ako bismo tu sintagmu pogledali u povijesnom kontekstu onda bismo mogli
zakljuiti kako je tano da su komunisti tu sintagmu upotrebljavali u doba komunizma (i
ona je bila faktor integracije BiH), ali inzistiranje na toj komparaciji u suvremenom
kontekstu zapravo znai dezintegraciju BiH, samo malo bru od dezintegracije
Jugoslavije zbog vanjskog obrua o kome je govorio Mladen Ani.

7
Bilo je jo vanih tematskih brojeva u ovom asopisu: Jak razlog za (ne) biti zajedno
pitanje BH identiteta (Status br. 4, rujan 2004), Odnos nacionalnog i graanskog u BiH
(Status br. 6, sijeanj/veljaa 2005), te posebno Bosna i(li) Hercegovina to im (ni)je
zajedniko (Status br. 8, zima 2005-/2006). Ovdje su, takoer, vane rasprave Mladen
Ania (to je Bosna bez Hercegovine) i Ive Luia (Ima li Hercegovine? Tko i zato
negira Hercegovinu i Hercegovce?). Kljuna poruka je sadrana u graenju posebnog
hercegovakog identiteta, odnosno u obnovi Hercegovine (Hercegovina rediviva),
odnosno traganje za povijesnim argumentima za konstituiranje Republike Hercegovine
(str. 119). Ta tema e zaokupljati urednitvo ovoga asopisa, koje e u brojevima 9 i 10
objaviti niz tekstova o tzv. konsocijativnom modelu ustroja BiH, u kojima su sadrani i
povijesni tekstovi u tom smislu.
Za ovaj je asopis jo karakteristian polemiki pristup nekih povjesniara. Osobito je
otar bio medievist Dubravko Lovrenovi. Izdvajamo njegovu kritiku stavova
Muhameda Filipovia o bosanskohercegovakoj historiji, posebno Filipovievih pogleda
na bosansko srednjovjekovlje sadranih u njegovim knjigama Historija bosanske
duhovnosti (Status br. 10, jesen 2006, str. 256-286). Lovrenovi otro kritizira
Filipovieve teze o bogumilstvu, ali njegov stil bjei izvan akademske razine.

8
U drugom dijelu predavanja skrenuo bih panju na neka historiografska djela i njihovu
recepciju u naunim krugovima u javnosti u BiH, jer mi se ine vanim za ocjenu stanja
historiografije u BiH.
Dugo vremena je pojava knjiga Mustafe Imamovia Historije Bonjaka ocjenjivana kao
najvei dogaaj u historiografiji u BiH. Kada se knjiga pojavila mediji su o njoj pisali dugo
i nairoko, bila je hvaljena, ali i kritizirana. Knjiga je dosad doivjela tri izdanja u
Sarajevu, a postoji i izdanje za Sandak. U percepciji ove knjige valja imati u vidu da se
radi o sintezi povijesti jednog naroda, i ona e u tom smislu sigurno dugo ostati
neprevaziena, bez obzira na neke slabosti, koje nisu kljune u ocjeni vrijednosti jedne
sinteze. To je vrijeme jo uvijek prilino velike nacionalne homogenizacije u BiH, pa je i
pojavljivanje ovakvih nacionalnih historija snano medijski promovirano.
U to je vrijeme i Enver Imamovi napisao knjigu Porijeklo i pripadnost stanovnitva
Bosne i Hercegovine (Sarajevo: Art 7, 1998).

On tu polazi od Homo bosniacusa

(Bosanskog praovjeka) iz 120.000-60.000 godine stare ere i dolazi do problema

konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini krajem 20. stoljea. Knjiga je nastala u doba
kada se jako puno u javnosti raspravljalo o konstitutivnosti naroda u BiH, a poruka ove
knjige je da se ne moe govoriti ni o kakvoj konstitutivnosti naroda, jer jedini
konstitutivan narod su Bonjaci Koliko god ima historijskog opravdanja da se u Bosni i
Hercegovini konstitutivnim smatraju narodi susjednih zemalja, toliko ima opravdanja da
se u njima takvima smatraju Bonjaci, odnosno Bosanci, bez obzira kojoj vjeri pripadaju
(str. 115). Imamovieva formula je slijedea: Iliri = Bonjani = Bonjaci (Bosanci) =
konstitutivni narod. Na ovu Imamovievu knjigu reagirali su Dubravko Lovrenovi8 i Ante
kegro koji su nastojali dokazali kako je Enver Imamovi mitoman. Imamovi nikada nije
odgovorio na njihove napise.
No, ovo je otprilike i bio kraj ovakvih pristupa u historiografiji, barem kada se radi o
profesionalnim historiarima. Dodue, tokom 2006. pojavit e se jedna knjiga u kojoj e
se takoer dokazivati ilirsko porijeklo Bonjaka,9 ali je ovdje vano skrenuti panju na to
da se na takve teze u historiografiji ne gleda sa nekom posebnom ozbiljnou. No, zato
se mediji uputaju u promoviranje takvih ideja. ak i islamske novine Preporod, glasilo
Islamske zajednice BiH, od poetka 2007. objavljuje Paiev feljton pod naslovom
Predslavenski korijeni Bonjaka. Prema redakcijskoj napomeni u prvom nastavku, radi
se o jednom poglavlju Paieve disertacije odbranjene u Pritini 24.5.2005. pod
8

Dubravko Lovrenovi, Povijest i duh vremena: tri etnonacionalna pogleda u bosansko srednjovjkovlje.
Forum Bosnae, 18/02, str. 60-84.
9
Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne
Bosne. Zenica 2006.

9
naslovom Predslavenski korijeni u etnogenezi Bonjaka s posebnim osvrtom na
glasinaku kulturu.

Tada je Radoslav Katii odbio biti lan Komisije za odbranu

disertacije, a kasnije je Katii napisao i negativnu recenziju Paieva rada o ilirskom

porijeklu srednjovjekovnog vladarskog imena Prijesda, to je bilo povod za nastanak
Paieve knjige, koja je doivjela veliku medijsku promociju 17.npovembra 2006. u
Bonjakom institutu (a promotori su bili Muhamed Filipovi, Ahmed Alii i Abdulah
Sidran). Na ovoj je promociji osmanist Ahmed Alii ocijenio ovu knjigu izuzetno
vrijednom, te naglasio da je Ibrahim Pai dokazao da su nai preci preteno ilirskog
porijekla to dokazuju imena dvojice srednjovjekovnih vladara emu je teko nai
protuargument. Zato treba prihvatiti miljenje o jakim ilirskim korijenima u BiH, ali uz
objektivno prihvatanje svih drugih faktora posebno migracija10 Na ove Paieve teze
o ilirskom porijeklu Bonjaka reagirao je samo jedan mladi historiar u sarajevskom
Osloboenju.11 Nakon toga je reagirao Ibrahim Pai, a svoj tekst je zavrio tvrdnjom
kako su bonjaki politiki lider Haris Silajdi i reis-ul-ulema Mustafa ef. Ceri, koji
podravaju teze o postojanju bosanskih piramida kod Visokog prije svega znanstvenici
i doktori historijskih nauka i njihovo zanimanje za sve on to moe biti za dobrobit Bosne
i Hercegovine, u znanstvenom, graanskom ili bilo kojem drugom smislu, oekivano je i
posve logino.12 Osim toga, list Preporod, glasilo Islamske zajednice u BiH, bio je
osobito aktivan u promoviranju Paieve knjige i teza sadranih u njoj, to je rezultiralo
tampanjem feljtona koji je poeo izlaziti poetkom januara 2007. i jo traje.
Ovo spominjem da bih ilustrirao tezu kako jo uvijek postoji interes, posebno u javnosti,
za stariju historiju, mada taj interes vie nije tako veliki kao prije desetak godina. No,
interes za srednjovjekovnu bosansku historiju je jo uvijek veoma prisutan. Tu se
pojavilo nekoliko knjiga, od kojih bih posebno istakao knjige Peje okovia13 i Dubravka
Lovrenovia.14 okovi se fokusira na problem ustrojstva Crkve bosanske u

15.

stoljeu, ali se dotie i karaktera Crkve bosanske pokazujui kako se radi o oragnizaciji
koja je u organizacionom smislu bila posebna, ali uz utjecaje kako dvije priznate
kranske crkve (katolike i pravoslavne) koje djeluju na unutranje vjerske prilike u
10

Preporod, br. 23/841, Sarajevo 1. decembra 2006.

Vuk Baanovi, Piramidomanija u BiH. Alternativna sramota. Osloboenje, 25.januar 2007., str. 3435.
12
Ibrahim Pai, Reagovanja: Tendenciozno i nekorektno. Tragom teksta Alternativna sramotaPiramidomanija u BiH Vaka Baanovia. Osloboenje, 31.1.2007, str. 28.
13
Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju, 2005, 560. Osvrt na
okovievu knjigu, uz kritike opaske na njegovo prihvatanje dualistikog karaktera Crkve bosanske, dao
je Sreko Daja (Srednjovjekovna Crkva bosanske u procijepu suprotstavljenih kontekstualizacija, Status,
br. 10, jesen 2006, str. 250-255).
14
Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463.
Sarajevo Zagreb, Synopsis, 2006
11

10
Bosni, tako i razliitih dualistikih pokreta koji se pojavljuju u evropskom razvijenom
srednjem vijeku. Lovrenovieva knjiga, pak, u nekim krugovima je predstavljena kao
kruna historiografije u BiH, a Lovrenovi kao autor kome nema premca15
Lovrenovieve ocjene bosanskoga srednjovjekovlja, posebno karatera Crkve bosanske,
sadrane su u ocjeni kako se radi pravovjernoj, katolikoj crkvi, a optube za njezin
dualistiki i heretiki karakter potjeu uglavnom od ugarskih vladara, i to u vrijeme kada
ugarski vladari nastoje zadobiti bosansku krunu.
Ovo e pitanje srednjovjekovne historije, posebno karaktera Crkve bosanske, biti
predmetom polemika u medijima tokom 2006. godine, posebno u sarajevskim Danima i
Slobodnoj Bosni. Ovo spominjem ne zbog namjere da u detalje analiziram stavove
jednih ili drugih historiara koji su sudjelovali u ovim polemikama, nego da ukaem na to
kako je posao historiara postao jako podloan ocjeni javnog mnjenja, to je prije 2000te bilo ipak dosta rijetko. Nema napretka jedne historiografije bez ozbiljnih polemika.
Meutim, pokazalo se da i za to nama nedostaje dovoljne polemike kulture, o emu
svjedoi polemika koju su u sarajevskim tjednicima Slobodna Bosna i Dani vodili
Dubravko Lovrenovi i djelimino Sreko Daja sa Nenadom Filipoviem i Ahmedom
Zildiem. Ova polemika je poluila malo naunih efekata, jer je voena na niskoj
znanstvenoj razini i bila je suvie lina, posebno polemika izmeu D. Lovrenovia i N.
Filipovia, dok je A. Zildi pokazao ne samo elju za ozbiljnim dijalogom, ali sada on
nije imao ozbiljnog sugovornika, jer je D. Lovrenovi nastupio suvie lino to je
pokvarilo krajnji efekat koji se mogao dobiti ovom polemikom.16
Za razliku od takvih polemika u medijima, nauni asopisi su imali drukiju razinu
polemike. Tako je, na primjer, Institut za istoriju u Sarajevu 2002. objavio jedan zbornik
pod nazivom Historijski mitovi na Balkanu, koji sadri nekoliko polemikih, ali smirenih i
znanstveno utemeljenih rasprava. Takoer, u asopisu Prilozi je pokrenuta posebna
rubrika Polemike, koju su u nekoliko brojeva obiljeile smirene polemike Mesuda
adinlije iz Sarajeva i profesora Pola Kolstoa iz Osla o dravnim simbolima Bosne i
Hercegovine. Neke pokrenute polemike (poput one Esada Kurtovia ili Kreimira Kuia
zavrile su i prije nego su stvarno zapoele, jer nije bilo spremnosti obiju strana za
razvijanje utemeljene polemike).
15

Batina, 2/2006, str. 357 (prikaz Lovenovieve knjige iz pera Amira Klike). Neto umjereniju, ali veoma
pozitivni ocjenu Lovrenovieve knjige dao je Ladislav Tadi (Bosna franciscana, 26/2007, str. 320-322.)
16
Polemika u kojoj su sudjelovali D. Lovrenovi, A. Zildi, S. Daja i Jasna ami tekla je poetkom
2006. u Danima (br. 449, 20.1.2006 i trajala e do br. 455). Zildi je kasnije svoje tekstove u ovoj polemici
objavio u asopisu Znakovi vremena, Sarajevo 2006, br. 32, str. 136-156).

11
Ove polemike u medijima i asopisu Prilozi pokazuju kako je u suvremenoj
historiografiji zanimanje za stariju povijest vrlo prisutno, dok je zanimljivo da u ozbiljnim
naunim krugovima sve vie opada interes za pitanja genocida i ratnih rtava. Time se
sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest nije glavno zanimanje. Primjer za to je
knjiga Nihada Halilbegovia o Bonjacima rtvama Jasenovca. U ovim se krugovima
polako pokuava nametnuti rasprava o komunistikom razdoblju historije Bosne, ali kao
historija patnji i stradanja. Takve rasprave se ve uveliko vode u historiografijama u Srbiji
i Hrvatskoj, dok u BiH takvih rasprava u historiografiji jo nema. Ovdje se ne odbacuje
istraivanje toga razdoblja, ali se nastoje pojedini problemi iz toga razdoblja
kontekstualizirati, te ne nainiti greke kakve su injene u historiografiji iz
komunistikoga razdoblja. Konano, samo su na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
nedavne odbranjene dvije doktorske disertacije iz ovoga razdoblja, a u Mostaru se
poetkom septembra 2007. oekuje odbrana jo jedne disertacije iz povijesti Bosne i
Hercegovine poslije 1945, ali su te disertacije liene nenaunih i dnevnopolitikih
dimenzija (to mogu siguno tvrditi za dvije disertacije, ije sam rukopise imao priliku
itati).
Na kraju, neke knjige pokazuju kako politika historija nije jedini pravac u historiografiji u
Bosni i Hercegovini. Nedavno je objavljena jedna knjiga o bosanskohercegovakim
vojnicima u vojsci Austro-Ugarske monarhije,17 a i lino sam u jednom knjigom tome
elio dati doprinos.18
ta ohrabruje u historiografiji u BiH? Ohrabruje povezivanje historiara iz BiH sa drugim
historiografskim centrima u Evropi i svijetu. Vidljivo je to po naslovima samo nekih
naunih historiografskih skupova koji se u posljednje vrijeme dre u BiH. Mogli bismo
rei kako je sve poelo konferencijom pod naslovom Uloga historijskih mitova u
promjenama balkanskih drutava (Sarajevo 2002), a zatim nastavljeno konferencijama o
znaaju 1945. u historiji BiH i susjednih zemalja (Sarajevo 2005), preko konferencije o
reviziji prolosti (Sarajevo 2006) i sada pripremamo konferenciju o nacionalnim
identitetima u Bosni i Hercegovini (konferencija e se odrati 2008). Zbornici sa tih
konferencija su najbolji pokazatelj sazrijevanja historiografije u Bosni i Hercegovini.
Na kraju, jo neto to se trenutno deava u Bosni i Hercegovini. Ve due vremena u
BiH traje tzv. piramidomanija (traganje za bosanskim piramidama).
17

Taj projekt ima

Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007.

Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878-1918. Sarajevo-Zagreb:
Institut za istoriju i Hrvatski institut za poovijest, 2003 (drugo izdanje u Sarajevu 2005).
18

12
podrku institucija vlasti, ali ne i struke. Historiografija u BiH nema nikakve veze s tim, i
nijedan historiar niti arheolog se nije ukljuio u taj projekt (osim Ibrahima Paia, koji
podrava teze Semira Osmanagia o postojanju piramida). Ipak, to traganje za
bosanskim piramidama probudilo je malobrojnu zajednicu bosanskih arheologa koji su
poeli na sve strane pomalo iskopavati. Osobno se pribojavam da u tim iskopavanjima
ne prezentiramo kao vana otkria neto to je jednake vanosti kao i bosanske
piramide kod Visokog.

13
PRILOG: Sadraj asopisa Prilozi (2002-1006)
Prilozi br. 32/2003
BILINOPOLJSKA ABJURACIJA 1203.
1.
2.
3.
4.

5.
6.

Franjo anjek, Abjuracija bosansko-humskih krstajana u kontekstu

heterodoksnih pokreta na kranskom Zapadu u 12./13. stoljeu
Mladen Ani, Bilinopoljska abjuracija u suvremenom europskom kontekstu
Elma Haimbegovi, Prve vijesti o pojavi hereze u Bosni
Milko Brkovi, Diplomatiko-paleografska analiza Bolinopoilske isprave iz 1203.
godine
Pejo okovi, Interpretacija Kniewaldova kritikog izdanja Bilinopoljske izjave
Salih Jalimam, Bilinopoljska izjava kao historijski izvor za Crkvu bosansku
NAUNE RASPRAVE

1. Diana Reynolds, Kavaljeri, kostimi, umjetnost: Kako je Be doivljavao Bosnu

1878.-1900.
2. Robert J. Donia, Fin-de-Sicle Sarajevo: Habsburka transformacija osmanskog
grada
3. Safet Bandovi, Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana 1912 . 1941.
4. Muhidin Pelesi, Prilog istraivanjima propagande i kulturne politike Nezavisne
Drave Hrvatske u Bosni i Hercegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata
HISTORIJSKA GRAA
1.

Ramiza Smaji, Dva zanimljiva berata iz prve polovine 17. stoljea

2. Lamija Hadiosmanovi i Salih Trako, Jedna rukopisna medmua iz kue

Slipievia iz Mostara
IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

1. Vera Krinik-Buki, Historijske i historiografske kontraverze i dileme

nacionalnog nominiranja u Bosni i Hercegovini

2. Mustafa Imamovi, Bonjaki etnos: identitet i ime

14
Prilozi br. 33/2005
NAUNE RASPRAVE

1. Dubravko Lovrenovi, Modeli ideolokog iskljuivanja: Ugarska i Bosna kao ideoloki

protivnici na osnovi razliitih konfesija kranstva
2.

Dejan Zadro: Franjevaka crkva i samostan sv. Nikole u srednjovjekovnim Milima

(Arnautovii kod Visokog). Kritiki osvrt na dosadanja arheoloko-povijesna
istraivanja

Zoran Grijak, Benjamin Kallay i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Problemi

katolicizma u Bosni i Hercegovini
4. Budimir Milii, Istoriografska analiza pravne regulative o djelominoj nacionalizaciji
zemljita seljaka u Jugoslaviji 1953-1956. godine
5. Pl Kolst, Dravni simboli u novim dravama: znakovi jedinstva i podjele
3.

HISTORIJSKA GRAA

1. Husnija Kamberovi, Pismo mostarskoga biskupa fra Alojzija Miia upueno

zemaljskom poglavaru Oskaru Potioreku 1913. godine

IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

Robert J. Donia, arolikost historije
Seka Brkljaa, Politika prema bosanskohercegovakim optinama i optine prema
politici u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca
3. Sonja Dujmovi, Sporazum Cvetkovi-Maek i autonomija Bosne i Hercegovine u
vienju sarajevskih radikala
4. Senija Milii, O razvoju nauke, prosvjete i kulture u Bosni i Hercegovini 1943.2003. godine
1.
2.

15
Prilozi br. 34/2005
SARAJEVO 1914. GODINE

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Husnija Kamberovi, Ubojstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. - Devedeset

godina poslije
Zijad ehi, Atentat, mobilizacija, rat
Marc Stefan Peters, U sjeni ubijenog nadvojvode: Karlo Tersztynsky i Stjepan
Sarkoti
Sonja Dujmovi, Srpska rije i 1914. godina sistem nacionalne mobilizacije
Indira Kuuk-Sorgu, Prilog historiji svakodnevice: Spomenik umorstvu
okamenjena prolost na izdravanju stoljetne kazne
Fedad Forto, Afere i prevare u BiH 1914.-1918.
NAUNE RASPRAVE

6.

7.
8.
9.
10.

Devad Juzbai, Die sterreichisch-ungarische Okkupationsverwaltung in BosnienHerzegowina. Einige Aspekte der Beziehungen zwischen den Militr- und
Zivilibehrden
Samija Sari - Vera timac, Gdje je bila Sarajevska Hagada 1894.-1913.
Edin Radui, Agrarno pitanje u bosanskohercegovakom Saboru 1910-1914.
Safet Bandovi, Sovjetska o unutranjim prilikama i spoljnoj politici
Jugoslavije (1919.-1941.)
Vera Katz, Ostaci graanstva na putu izgradnje socijalizma u Bosni i Hercegovini
HISTORIJSKA GRAA

1. Nedim Zahirovi, Podaci o Bosanskom ejaletu u orijentalnim rukopisima Konzularne

akademije u Beu
2. Mina Kujovi, Prepiska u vezi sa vlasnitvom Fethija damije u Zvorniku 1879-1915.
godine
3. Andrej Rodinis, Odabrani dijelovi zapisnika sa skuptina Drutva arhivskih radnika
BiH od osnivanja do 1961. godine. (Povodom 50 godina od osnivanja Drutva
arhivskih radnika BiH)
POLEMIKE
Mesud adinlija, Jedno vjetako poglavlje o zastavi. (Pl Kolst , Dravni simboli
u novim dravama: znakovi jedinstva i podjele, Prilozi, 33, Sarajevo, 2004., str. 185208.)
2. Pl Kolst, Odgovor Mesudu adinliji
3. Kreimir Kui, Odgovor na osam primjedbi
1.

IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

16

1.

Latinka Perovi, Modernizacija srpskog drutva pokuaji i ogranienja

Prilozi br. 35/2006

LANCI I RASPRAVE
11. Pejo okovi, Fridrih II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje........
12. A. Latif Armaan i Nee zden, Procjena raznih epidemija kuge u balkanskim i

zapadno-anadolskim krajevima Osmanskog carstva u 18. stoljeu............................

13. Sonja Dujmovi, Izmeu tradicije i modernizacije Bosanska vila u prvoj godini

izlaenja (1886)
14. Seka Brkljaa, Stanovnici gradova u Bosni i Hercegovini 1914.-1941.
15. Vladan Jovanovi, Interministerijalna konferencija Kraljevine Jugoslavije o iseljenju

neslovenskog elementa u Tursku (1935).

16. Denis Beirovi, Znaajnija obiljeja procesa mobilizacije radne snage u industriju na
podruju tuzlanske oblasti (1947.- 1952.).
1.

HISTORIJSKA GRAA
Vera Katz, Nekoliko dokumenata o stvaranju dravne svojine u Bosni i Hercegovini
1945-1946 godine ..
POLEMIKE

Esad Kurtovi, Paralelna historiografija (O nekim devijacijama u historiografiji:

Povodom knjige: Sinia Mii, Humska zemlja u srednjem veku, Beograd : DBR
International Publishing - Filozofski fakultet, Biblioteka Znamen, Knjiga 10, 1996.)
2. Mesud adinlija, Nepopravljivo poglavlje o zastavi (na: Pl Kolst, Odgovor Mesudu
adinliji, Prilozi, 34., 2005., 283-286)
1.

IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA

Enver Redi: Svijet i mi 1945. i 2005.
2. O glavnim problemima historije Bosne i Hercegovine
1.