Biblioteka Jutarnjeg lista

XX. STOLJEE
14

D VORAC
Franz Kafka
Naslov originala: Dos
Schloss Prijevod: Predrag
MiUtjevi

FRANZ

2004 Mediasat Group, S.A / International Rights Organization (I.R.O.) KFT. za

ovo izdanje

KAFKA

S obzirom na nemogunost stupanja u kontakt s autorom prijevoda ovog romana,

Mediasat objavljuje da je spreman dati relativnu suglasnost za prijevod ovog djela onima
koji mogu dokazati da imaju prava.
,

; .

Dvorac

Printed in Spain

: ''

'

ISBN 953-7160-13-0
ISBN 84-9789-575-4
D.L. B. 28 619-2004
Globus Media d.o.o.
Odranska 1/1, Zagreb

Knjiga se prodaje iskljuivo uz primjerak

Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.

Prijevod Predrag Mibjevi

' J ^ - .

u, t
I 1

ri

BIBLIOTEKA JUTARNJEG USTA

Glavaprva

Bilo je kasno naveer kad je K. stigao. Selo je lealo u dubokom

snijegu. Od brijega na kojem se nalazi dvorac nije se nita vidjelo;
bio je obavijen maglom i tminom, i ni najmanji traak svjetlosti
nije odavao veliki dvorac. K. je dugo stajao na drvenom mostu
koji s druma vodi u selo i gledao uvis u prividnu prazninu.
Onda je poao traiti prenoite. U gostionici su jo bili budni. Istina, gostioniar nije imao sobu za izdavanje, ali, u najveoj
mjeri iznenaen i zbunjen posjetom kasnoga gosta, htio je pustiti
K. da spava u samoj gostionici, na slamarici. K. se sloio. Nekoliko je seljaka jo pilo pivo, ali on nije htio ni s kim razgovarati,
sam je s tavana donio slamaricu i legao u blizini pei. Bilo je
toplo, seljaci su bili mirni, on ih je jo neko vrijeme umornim
oima ispitivaki promatrao, a onda je zaspao.
Ali ga probudie ve poslije kratkog vremena. Pokraj njega su
stajali gostioniar i neki mladi, odjeven gradski, s licem kao u
glumca, sitnih oiju i gustih obrva. I seljaci su jo bili tu; neki su
okrenuli stolice da bi bolje vidjeli i uli. Mladi se vrlo pristojno
ispria K. to ga je probudio, predstavi mu se kao sin upravitelja
dvorca i onda ree: Ovo selo je vlasnitvo dvorca; tko ovdje
stanuje ili noi, u izvjesnom smislu stanuje, odnosno noi, u
dvorcu. A to nitko ne smije bez grofove dozvole. Meutim, vi tu
dozvolu nemate, ili je barem niste pokazali.
K. se bijae napola pridignuo, zabacio kosu i, gledajui ljude
odozdo, ree: U kakvo sam to selo zalutao? Zar ovdje postoji
dvorac?

Postoji, svakako, odgovori mladi polako, dok su neki vrtjeli

glavom zbog postavljenog pitanja, dvorac grofa Westwesta. ;>
I za prenoite treba imati dozvolu? pitao je K., kao da se
htio uvjeriti da nije sanjao to je prethodno uo.
Dozvolu treba imati, glasio je odgovor, a bilo je prilino
podrugivanja na raun K. kad mladi rairenih ruku upita
gostioniara i goste: Ili se, valjda, ne mora imati dozvola?
Onda moram nabaviti dozvolu, ree K. zijevajui i podie
pokriva
kao
da
eli
ustati.
4
Da, ali od koga? upita mladi.
Od gospodina grofa, ree K. ne preostaje mi nita drugo.
Sada, u pola noi, traiti dozvolu od gospodina grofa!
uzviknu mladi i ustuknu jedan korak.
Zar to nije mogue? upita K. ravnoduno. Zato ste me
onda budili?
Mladia obuze bijes. To je mangupsko ponaanje! uzviknu
on. Zahtijevam da se potuje grofovska vlast. Probudio sam vas
zato da vas obavijestim da morate odmah napustiti grofoviju.
Dosta gluposti, ree K. upadljivo tiho, isprui se i navue ,
pokriva preko sebe. Vi ste, mladi ovjee, malo pretjerali i mi
emo sutra jo razgovarati o vaem ponaanju. Gostioniar i ova
gospoda su mi svjedoci, ako mi svjedoci uope trebaju. Inae,
primite na znanje da sam ja zemljomjer kojeg je grof pozvao.
Moji pomonici s aparatima stii e sutra kolima. Nisam htio
propustiti priliku za pjeaenje po snijegu, ali sam, na alost, ,
nekoliko puta zalutao i skretao s puta, pa sam zato stigao tako
kasno. Da je sada kasno da se prijavim u dvorac znao sam i sam,
bez vae pouke. Zato sam i pristao ovdje prenoiti, u emu ste me
vi blago reeno neljubazno omeli. S tim sam zavrio svoje
izlaganje. Laku no, gospodo. I K. se okrene prema pei.
Jo je uo kako se iza njegovih leda s ustruavanjem pitaju:
Zemljomjer?, a onda nastupi opa tiina. Ali mladi se brzo pribra
i glasom koji je bio dovoljno priguen da bi izgledalo kao da je to iz
obzira prema zaspalom K., i dovoljno glasan da ga ovaj ne preuje,
ree gostioniaru: Pitat u telefonski. to, ova seoska gostionica
ima i telefon? Ba je sve savreno ureeno! U pojedinostima to je
iznenadilo K., ali, uzevi u cjelini, to je i oekivao. Pokae se da
je telefon bio gotovo iznad njegove glave, to on onako pospan

nije ni primijetio. Ako je ve mladi morao telefonirati, onda ni

uz najbolju volju to nije mogao uiniti a da mu ne omete san. U
pitanju je bilo samo hoe li mu K. dopustiti telefoniranje ili ne, a on
je odluio dopustiti. Ali tada, naravno, nije vie imalo smisla glumiti
da spava, i on se okrene i opruzi na leda. Vidio je seljake kako se,
zaueni, pribijaju jedan uz drugog i doaptavaju dolazak
zemljomjera nije bio nevaan dogaaj. Vrata na kuhinji bila su
otvorena i sav otvor ispunjavala je krupna prilika gostioniarke
koja je ondje stajala. Gostioniar joj se na prstima priblii da je
obavijesti. A onda poe telefonski razgovor. Upravitelj je spavao,
ali podupravitelj, odnosno jedan od podupravitelja, neki gospodin
Fritz, bio je tu. Mladi, koji se predstavi kao Schwarzer, ispria da je
naao K., ovjeka tridesetih godina, prilino odrpanog, kako mirno
spava na slamarici, s malenom torbom kao uzglavljem i jednim
vornatim tapom nedaleko od sebe. To je njemu, naravno, bilo
sumnjivo, i kako je gostioniar oigledno zanemario svoju dunost, to
je njegova, Schwarzerova dunost, bila da stvar temeljito ispita.
Buenje, sasluavanje, prijetnju po dunosti protjerivanjem iz
grofovije, sve je to K. vrlo neljubazno primio, kako se na kraju
pokazalo, a moda i s pravom, jer on tvrdi da je zemljomjer kojeg
je grof pozvao. Naravno, dunost je u najmanju ruku formalno
provjeriti tvrdnju, i Schwarzer zato moli gospodina Fritza da se u
glavnom uredu raspita oekuje li se doista takav zemljomjer i da mu
se odgovor odmah telefonski priopi.
Onda je nastala tiina: ondje je Fritz primao obavijesti,
a ovdje se ekao odgovor. K. ostade leei, nijednom se ne
okrene, izgledalo je da nije nimalo radoznao, i gledao je preda se.
Schwarzerov govor, mjeavina zajedljivosti i obazrivosti, dade mu
predstavu o izvjesnom diplomatskom obrazovanju koje u dvorcu
u prilinoj mjeri imaju i mali ljudi kao Schwarzer. A bili su ondje
i marljivi: glavni ured ima nonu slubu. I, oito, dao je brzo
odgovor, jer Fritz je ve zvonio. Istina, izgledalo je da je njegov
izvjetaj vrlo kratak, jer Schwarzer odmah bijesno baci slualicu:
Jesam li ja kazao! uzviknu on. Kakav zemljomjer! Obina
laljiva skitnica, a vjerojatno i neto gore! K. pomisli da e sad svi
navaliti na nj, Schwarzer, seljaci, gostioniar i gostioniarka, svi.
Da bi izbjegao barem prvi nalet, on se sav zavue ispod pokrivaa.
Meutim, telefon jo jednom zazvoni i, kako se K. uini, ovaj put

posebno glasno. On polako izvue glavu ispod pokrivaa. Iako

nimalo nije bilo vjerojatno da je opet u pitanju K., svi zaute i
Schwarzer se vrati aparatu. On saslua poduu obavijest i onda
ree polako: Dakle, pogreka? To mi je zaista neugodno. Sef
ureda osobno telefonira. udno, udno. Kako da to objasnim ,
gospodinu zemljomjeru?
: \K. poslua. Dakle, dvorac ga je imenovao zemljomjerom.
To je za njega s jedne strane bilo nepovoljno, jer se ptSkazalo da ,j
u dvorcu znaju o njemu sve to je potrebno, da je odnos snaga f
odmjeren i da je borba prihvaena s osmijehom. Ali s druge {4
strane, to je bilo povoljno jer je, po njegovu miljenju, pruala f
dokaz daje bio podcijenjen, a da e imati vie slobode nego to je >
smio oekivati. Meutim, prevarili su se ako vjeruju da e ga tim .,
doista promuurnim priznanjem njegova profesionalnog statusa
stalno drati u strahu. To ga je samo malo acnulo, i to je sve.
K. odmahnu rukom Schvvarzeru koji mu se bojaljivo
'. pribliavao, odbi i ponudu da prijee u gostioniarevu sobu,
uze samo od gostioniara nekakav napitak za spavanje, a od
njegove ene umivaonik sa sapunom i runikom; to se tie
gostionice, nije morao ak ni traiti da se ona isprazni, jer svi
navalie na , vrata, okreui glave od njega da ih ujutro ne bi
prepoznao. ; Lampa bi ugaena i oko njega napokon zavlada mir.
Spavao je j; vrsto sve do jutra, samo jednom ili dvaput lako
uznemiren u snu ukanjem takora.
Htio je otii u selo odmah poslije doruka, koji se kao i sva
njegova prehrana i prenoite, po navodima gostioniara, plaao
na raun dvorca. Ali kako j e gostioniars koj im j e on progovorio
samo nekoliko neophodnih rijei, sjeajui se njegova sinonjeg
ponaanjas nijemom molbom na usnama neprestano oblijetao
oko njega, on se saali i dopusti mu da sjedne pokraj njega.
Jo se nisam upoznao s grofom, ree K., kau da dobro
plaa dobar rad, je li to istina? Kad netko, kao ja, ode tako daleko : j
od ene i djeteta, onda hoe neto i donijeti kui.
Sto se toga tie, gospodin ne treba nita brinuti, nitko se ne 1
ali da je slabo plaen.
Istina, dodade K., ja nisam ba stidljiv i znao bih rei '
grofu svoje miljenje, ali, naravno, puno je bolje izii na kraj s
,' gospodom mirnim putem.

Gostioniar je sjedio prema K. na samom rubu prozorske

daske, kao da se nije usuivao sjesti udobnije, i neprestano je
gledao K. svojim velikim, mrkim, plaljivim oima. Najprije se
trudio da doe do K., a sad je izgledalo da bi najradije od njega
pobjegao. Je li se bojao da ga ovaj ne ispituje o grofu? Je li bio
siguran u ovog gospodina, kakvim je on smatrao K.? K. ga je
morao razonoditi. On pogleda na sat i ree: Uskoro e stii moji
pomonici, moe li ih ovdje smjestiti?
Svakako da mogu, gospodine, odgovori gostioniar, ali zar
nee i oni stanovati s tobom u dvorcu?
Zar se to on tako laka srca odrie svojih gostiju, a posebno K.,
kad ga bezuvjetno preputa dvorcu?
To jo nije sigurno, uzvrati K, prvo moram znati kakav posao
imaju za mene. Ako trebam, na primjer, raditi ovdje dolje, onda je
pametnije da ovdje dolje i stanujem. Osim toga, bojim se da mi
ivot gore u dvorcu nee odgovarati. elim uvijek biti slobodan.
Ne zna ti dvorac, ree gostioniar tiho.
Svakako, ree K., ne treba prerano suditi. Zasad o dvorcu
ne znam nita vie nego da oni ondje umiju izabrati pravog
zemljomjera. Imaju moda oni i druge prednosti. I on ustade da
bi oslobodio gostioniara, koji je nemirno grizao usne. Nije bilo
lako zadobiti povjerenje tog ovjeka.
Izlazei, K. primijeti na zidu tamni portret u tamnom
okviru. Primijetio ga je jo dok je leao, ali sa svog leaja nije
mogao razlikovati pojedinosti i inilo mu se da je prava slika
bila izvaena iz okvira i da se vidi samo crna podloga. Ali kao
to se sada pokazalo, to je ipak bila slika, poprsje nekog ovjeka
pedesetih godina. Glavu je drao tako duboko pognutu na grudi
da su se oi jedva vidjele. U tom pognutom stavu najvie su se,
izgleda, isticali visoko izrazito elo i jak povijen nos. Brada, zbog
poloaja glave pritisnuta o grudi, bila je znatno nie. Lijeva ruka,
zavuena u gustu bradu, sluila je kao podupira, ali glavu nije
mogla vie podii. Tko je to? upita K. Grof? On je stajao
ispred slike i nije ni obraao pozornost na gostioniara. Ne, ree
ovaj, to je upravitelj dvorca. Istina, imate lijepog upravitelja u
dvorcu, ali je teta to ima onakvog sina, dodade K. He, uzvrati
gostioniar, privue K. malo k sebi i apne mu na uho: Schwarzer
je sino malo pretjerivao, njegov otac je samo podupravitelj i to

posljednji po rangu. U tom trenutku gostioniar mu je izgledao

kao kakvo dijete. Mangup, ree K. kroz smijeh, ali gostioniar
se nije smijao, nego ree: Ali i njegov otac je moan. Hajde, ti
misli da je svatko moan, ree K. Moda smatra da sam i ja? '
Ne, odgovori ovaj zaueno, ali odluno, ne smatram da si i ti
moan. Znai, umije dobro opaati!, ree K. U povjerenju <
reeno, doista nisam moan. Valjda zbog toga i ja uvaavam \
mone isto koliko i ti, samo nisam tako iskren kao ti i ne elim
to uvijek priznati. K. potapa gostioniara lako po obrazima da t
bi ga utjeio i pokazao se blagonakloniji prema njemu. Tada se ;
ovaj ipak malo nasmija. Sa svojim mekanim golobradim licem,
on je uistinu bio mladi. Kako li je samo doao do svoje druice,
postarije ene, koja se kroz kuhinjski prozori mogla vidjeti
kako razmahuje rukama i posluje u kuhinji. Meutim, K. nije \
htio vie ispitivati gostioniara, da ne bi s njegova lica otjerao
s mukom izazvan osmijeh. On mu jo samo dade znak da mu
otvori vrata, pa izie u lijepo zimsko jutro. .
;.'
Sada je gore vidio dvorac, jasno ocrtan u istom zraku, jo
jasniji na snijegu koji je, prilagoavajui se svim oblicima, svuda
leao u tankom sloju. Uostalom, izgledalo je da je na brijegu i
mnogo manje snijega nego ovdje u selu, gdje se K. isto onako s '
mukom kretao kao juer po drumu. Ovdje je snijeg dopirao do
prozora krovinjara i odmah se opet prostirao po niskom krovu,
ali ondje na brijegu sve je slobodno i lako stralo uvis, barem je ;
tako ovdje izgledalo.
Dvorac, kako se odavde iz daljine inilo, odgovarao je posve
njegovim oekivanjima. To nije bio stari utvreni plemiki f
dvorac, a ni nova raskona graevina, nego izdueni niz zgrada ;
koji je inilo malo dvokatnih, ali mnogo niskih zgrada, pribijenih
jedna uz drugu; kad se ne bi znalo da je to dvorac, moglo bi se
smatrati da je gradi. K. je vidio samo jedan toranj, ali se nije
moglo razaznati pripada li taj kakvoj stambenoj zgradi ili crkvi.
Oko njega su oblijetala jata avki.
K. je iao dalje, pogleda uprta u dvorac, jer ga nita drugo
nije zanimalo. Ali kad je priao blie, dvorac ga je razoarao. Bio
je to ipak zaista bijedni gradi, sklepan od seoskih kua, koji se
odlikovao samo po tome to je valjda sve bilo zidano od kamena,
ali buka bijae ve odavno otpala i kamen se poeo osipati. K. se

10

letimino sjeti gradia iz svog zaviaja: jedva je zaostajao za ovim

tobonjim dvorcem. Da je njemu stalo samo do razgledavanja,
bilo bi teta ovako dugo pjeaiti, i on bi bolje uinio da je opet
posjetio svoj stari kraj u kojem odavno nije bio. U mislima usporedi
crkveni toranj iz svog zaviaja s tornjem ondje gore. Onaj toranj
bio je odreen, smjelo istanjen prema vrhu, iroka krova, zavren
crvenim crijepom, prava ovozemaljska zgrada to drugo
moemo zidati? ali s viim ciljem nego niske gomile kua, i
izraajniji od tmurnog radnog dana. Meutim, ovaj toranj gore
jedini koji se vidi toranj na jednoj stambenoj zgradi, kao to
se sad pokazalo, moda glavnoj zgradi dvorca, samo je jednolika
okrugla graevina, dijelom milostivo pokrivena brijanom, s
malim prozorima koji su sada blistali na suncu bilo je u tome
neto luako i jednim tavanastim zavretkom, iji su zidni
zupci strali prema plavom nebu, nesigurni, nejednaki, troni,
kao da su nacrtani bojaljivom i nesigurnom djejom rukom.
Izgledalo je kao da je neki ukuanin pomuena uma, koji je s
pravom morao biti zatvoren u najzabaenijoj prostoriji kue,
probio krov i digao se da se pokae svijetu.
K. je opet zastao, kao da je imao veu mo rasuivanja kad
stoji. Ali je u tome bio ometen. Iza seoske crkve pokraj koje je
zastao to je zapravo bila samo kapela, proirena po uzoru na
ko da bi mogla primiti vjernike nalazila se kola. Onia duga
zgrada, koja je udnovato ujedinjavala karakter privremenog i
vrlo starog, stajala je iza nekog vrta sa eljeznom ogradom, koji
je sada bio snjena poljana. Ba tada izlazila su djeca s uiteljem.
U zbijenoj grupi djeca su okruila uitelja, sve oi su ga gledale,
neprekidno su sa svih strana avrljala, a K. uope nije razumio
njihov brz govor. Uitelj, mlad omanji ovjek, uskih ramena, ali
ne toliko da bi izgledao smijean, vrlo uspravan, promatrao je
K. jo izdaleka; istina, osim njegove grupe djece, K. je bio jedini
ovjek koji se mogao vidjeti u cijeloj okolici. Kao namjernik,
K. pozdravi prvi, iako je bio u pitanju mali ovjek sklon
zapovijedanju. Dobar dan, gospodine uitelju, ree on. Djeca
uas zamukoe i ova iznenadna tiina, kao priprema za njegove
rijei, svakako je godila uitelju. Promatrate dvorac? upita on
blaim glasom nego to je K. oekivao, ali takvim tonom kao da
ne odobrava to to K. ini.
u

Da, ree ovaj, nisam odavde, tek sam od sino u ovom

mjestu.
'

Ne svia vam se dvorac? upita uitelj brzo. Kako? uzvrati

K., malo zbunjeno, i ponovi pitanje u blaem obliku: Svia li ,
mi se dvorac? Zato pretpostavljate da mi se ne svia? Ni |"
jednom koji nije odavde se ne svia, ree uitelj. Da ne bi na to f
rekao neto neumjesno, K. okrene razgovor i upita: Vi svakako
poznajete grofa? Ne, odgovori uitelj i htjede se udaljiti. Ali |;
K. nije poputao, nego jo jednom upita: Kako? Ne poznajete f
grofa? Kako bih ga poznavao? odgovori uitelj tiho i ,
dodade glasno, na francuskom: Vodite rauna o prisutnosti
nevine djece. K. to iskoristi kao povod da upita: Bih li vas
mogao jednom posjetiti, gospodine uitelju? Ostajem ovdje dulje i
osjeam se ve sada malo usamljen: ne pripadam seljacima, a isto
tako ni dvorcu. Izmeu seljaka i dvorca nije velika razlika,
ree uitelj. Moda, ali to nimalo ne mijenja moj poloaj. Mogu li
vas jednom posjetiti? Stanujem u Schwanengasse, kod ;
mesara. To je bio, istina, vie podatak o adresi nego poziv u ,
posjet, ali K. ipak ree: Dobro, doi u. Uitelj klimnu glavom
i produi s gomilom djece koja odmah poee ponovno vikati
\ na sav glas. Ubrzo se izgubie u strmoj uliici. Meutim, K. je
bio rastresen i ozlovoljen razgovorom. Prvi put od svog dolaska
osjetio je pravi zamor. Izgledalo je najprije da ga dug put dovde ,
nije nimalo izmoriokako je on pjeaio danima, mirno, korak
po korak! Ali sad su se pojavljivale posljedice prevelikog napora, )
i to u nezgodno vrijeme. Neto ga je neodoljivo gonilo da trai
nova poznanstva, ali svako novo poznanstvo poveavalo je zamor. '
Bilo je ve previe i to to sebe u takvom stanju ipak prisiljava da iprodui etnju barem do ulaza u dvorac.
I tako je opet poao dalje, ali to je bio dug put. Ulica, to
jest ova glavna seoska ulica, nije vodila na brijeg, nego samo u
blizinu brijega, a onda je kao namjerno vijugala i premda se nije
udaljavala od dvorca, nije mu se ni pribliavala. K. je stalno
oekivao da ulica skrene prema dvorcu i kako je to oekivao, iao
je dalje. Oigledno, onako umoran on se nije usuivao napustiti
ulicu, a i udio se duini sela, koje kao da je bilo bez kraja, stalno
iznova kuerci sa zaleenim prozorskim oknima i snijeg, a nigdje t
ljudi. Napokon se otre od ove ulice koja kao da ga je vezala za

12

sebe i nade se u nekoj uskoj uliici: snijeg jo dublji, bilo je teko

izvlaiti noge koje su upadale, obli ga znoj, on napokon stade, i
vie nije mogao dalje.
Ali K. nije bio sam desno i lijevo bile su seoske kuice.
Napravi od snijega grudu i baci je u jedan prozor. Vrata se odmah
otvorieprva vrata koja se otvorie za vrijeme puta kroz selo
i pred njima je stajao neki stari seljak u mrkom gunju, s glavom
malo nagnutom u stranu, ljubazan i slabaan. Smijem li malo k
vama? ree K. Vrlo sam umoran. On uope ne u to je stari
rekao, nego zahvalno prihvati pruenu dasku, koja ga odmah
spasi od snijega, i on se u nekoliko koraka nae u sobi.
Velika soba u polutami. Onaj tko ulazi izvana ne moe isprva
nita vidjeti. K. se spotaknu o neko korito i jedna enska ruka ga
zadra. Iz jednog ugla ula se djeja vika; u drugom se valjala gusta
para i od polusvjetlosti inila mrak. K. je stajao kao u oblacima.
On je pijan, ree netko. Tko ste vi? upita jedan osoran glas, a
onda, obraajui se starcu: Zato si ga pustio unutra? Zar treba
putati unutra svakoga tko luta ulicama? Ja sam grofov
zemljomjer, ree K., pokuavajui se opravdati pred nekim
koji je bio jo nevidljiv. Ah, to je zemljomjer, ree jedan enski
glas, a onda nastade potpuna tiina. Vi me poznajete? upita
K. Svakako, ree kratko isti glas. To to su ga poznavali nije,
izgleda, znailo preporuku.
Napokon, para se malo prorijedi i K. se mogao pomalo snai.
Ovo je, izgleda, bio dan opeg pranja. U blizini vrata pralo se
rublje. Ali para je dolazila iz drugog ugla, gdje su se u drvenom
koritu toliko velikom da takvo K. jo nikad nije vidio imalo
je obujam dva kreveta kupala dva ovjeka u vodi koja se
puila. Ali jo vee iznenaenje nije se znalo tono to je u
tome iznenaujue predstavljao je desni kutak. Iz velikog
otvora, jedinog na zadnjem zidu sobe, dopirala je, vjerojatno iz
dvorita, blijeda snjena svjetlost i davala sjaj svile odjei neke
ene, umorno zavaljene u visokom naslonjau sasvim u uglu.
Na grudima je drala dojene. Nekoliko djece igralo se oko nje,
seljaka djeca kao to se moglo vidjeti, ali ona kao da njima nije
pripadala. Svakako, bolest i umor profinjuju i seljake.
Sjedite, ree jedan od mukaraca, bradonja, uz to jo nakostrijeenih brkova ispod kojih je, zadihano puui, drao stalno

13

otvorena usta. Drei ruku iznad vjedra s vodom to je bilo

smijeno vidjeti on pokaza na jedan koveg, i pri tom poprska
K. po cijelom licu toplom vodom. Na kovegu je ve sjedio starac
koji je K. pustio u sobu. K. je bio zahvalan to moe napokon
sjesti. Sada vie nitko nije o njemu vodio rauna. ena koja je
prala rublje, plavojka, mladenaki jedra, tiho je pjevala radei;
mukarci u drvenom koritu pljuskali su se i vrtjeli; djeca su im htjela prii, ali ih je u tom stalno ometalo uporno prskanje vodom,
to nije mimoilo ni K.; ena u naslonjau leala je kao bez ivota,' ne
sputajui pogled ak ni na dijete na grudima, nego gledajui
neodreeno u visinu.
K. je dugo gledao tu neporecivo lijepu, alosnu sliku, a onda
mora da je zaspao, jer kad ga je trgao jedan jak glas, glava mu je
leala na ramenu starca pokraj njega. Mukarci su zavrili kupanje u
koritu u kojem su se sada brkala djeca pod nadzorom plavokose ene i stajali odjeveni ispred njega. Pokaza se da je od
njih dvojice onaj bradonja to se derao bio manje vaan. Drugi,
naime, iste veliine kao bradonja, ali s mnogo kraom bradom,
bio je tih ovjek, sporih misli, zdepast, punaan i u licu, pognute
glave. Gospodine zemljomjere, ree on, vi ovdje ne moete
ostati. Oprostite za neljubaznost. Nisam ni htio ostati, ree
K., nego se samo malo odmoriti, to sam uinio i sad idem. Vas
svakako udi nedostatak gostoljubivosti, ree ovjek, ali gostoljubivost nije na obiaj, nama gosti nisu potrebni.
Malo osvjeen spavanjem, a i malo prijemiviji za dojmove
nego dotad, K. se razveseli tim otvorenim rijeima. On se sad
kretao slobodnije, zabadao tap ovamo-onamo, pribliio se eni u
naslonjau, a uostalom, bio je rastom najvii u sobi.
Naravno, ree K., gosti vam nisu potrebni. Ali tu i tamo
netko vam je ipak potreban, kao na primjer ja, zemljomjer. Ne
znam ja to, ree ovjek polako, budui da su vas zvali, vjerojatno
ste potrebni, ali to je izuzetak, a mi, mi mali ljudi drimo se pravila,
to nam ne moete zamjeriti. Ne, ne, uzvrati K., mogu vam
samo biti zahvalan, vama i svima ovdje. A onda, neoekivano za
sve, K. se doslovno jednim pokretom okrene i nade pred enom u
naslonjau. Ona gaje promatrala umornim plavim oima, prozirna svilena marama padala joj je do polovice ela, dojene je spavalo
na njezinim grudima. Tko si ti, upita je K. Odmahujui rukom

14

nije bilo jasno znai li to prijezir prema K. ili se odnosilo na

njezin odgovor ona ree: Djevojka iz dvorca.
Sve je to trajalo samo jedan trenutak, a K. je ve imao s desna
i lijeva ona dva mukarca, koji su ga, kao da ne postoji drugo
sredstvo za sporazumijevanje, utke svom snagom vukli prema
vratima. Starac je vidio u tome neto to ga je razveselilo i on je
pljeskao rukama. Smijala se i pralja, uz paklenu dreku koju su
iznenada digla djeca.
Meutim, K. se brzo nade na ulici, dok su ga seljaci s praga
kue pratili pogledom. Opet je padao snijeg, pa ipak je izgledalo
malo svjetlije. Bradonja je doviknuo nestrpljivo: Kamo ete?
Ovuda se ide u dvorac, ovuda u selo. K. ne odgovori njemu,
ali ree onom drugom koji je uza svu svoju zakopanost izgledao pristupaniji: Tko ste vi? Kome da zahvalim to sam bio
prihvaen? Ja sam tavilac koa, Lasemann, glasio je odgovor,
ali nemate kome zahvaljivati. Dobro, ree K., moda emo
se jo koji put nai zajedno. Ne vjerujem, uzvrati ovaj. U
tom trenutku bradonja uzviknu, uzdignuvi ruku: Dobar dan,
Arture! Dobar dan, Jeremias! K. se osvrne ipak u ovom selu
ima jo ljudi koji se pokazuju na ulici! Putem koji vodi iz dvorca dolazila su dva mladia, srednjeg rasta, obojica vrlo vitka, u
tijesnim odijelima, vrlo slina jedan drugom, ak i u licu. Boja
njihova lica bila je tamnomrka, ali iljata bradica odudarala je
ipak osobitom crnom bojom. S obzirom na stanje putova, oni
su ili iznenaujue brzo, izbacujui u taktu tanke noge. Kamo
ste naumili? viknu bradonja. Sporazumijevati se s njima bilo je
mogue samo dovikivanjem, tako su brzo ili, a nisu se zaustavljali. Poslovi! doviknue oni kroz smijeh. Gdje? U gostionicu! I ja idem onamo! uzviknu K. glasnije od drugih, osjetivi
veliku elju da ga ona dvojica povedu. Istina, poznanstvo s njima
nije mu se inilo posebno preporuljivo, ali oigledno su dobri i
ugodni suputnici. Oni ue njegove rijei, ali ipak samo kimnue
glavama i produie.
K. je jo stajao u snijegu, bez mnogo volje da podigne nogu
da bi ona korak dalje ponovno utonula u duboki snijeg. tavilac
koa i njegov drug, zadovoljni to su se napokon otresli K.,
povlaili su se, stalno se osvrui, polako u kuu, kroz samo malo
otvorena vrata, i K. se nade sam sa snijegom koji ga je opkolio.

15

To bi bila prilika za malo oajavanje, pomisli on, kad bih ovdje

stajao samo sluajno, a ne namjerno.
Tada se na kuerku s lijeve strane otvori majuan prozor. Zatvoren, on je, valjda zbog odbljeska snijega, izgledao plav, i bio
je tako malen da se sada, kad je bio otvoren, u njemu nije moglo
vidjeti cijelo lice onog koji je gledao, nego samo oi, starake
mrke oi. On stoji ondje, u K. kako govori jedan drhtavi
enski glas. To je zemljomjer, ree jedan muki glas. Onda
ovjek prie prozoru i upita, ne ba neljubazno, ali ipak tako
kao da mu je stalo da na ulici, ispred njegove kue, bude sve u
redu: Koga ekate? ekam saonice koje bi me povezle, ree
K. Ovdje nema saonica, odgovori ovjek na prozoru, ovdje
nema prometa. Ali to je ipak put koji vodi u dvorac, primijeti K. Pa ipak, ovdje nema prometa, uzvrati ovjek s izvjesnom upornou. Onda obojica zautjee. Ali ovjek na prozoru se
oito neto premiljao, jer je jo ostavio otvoren prozor iz kojeg je
kuljao dim. Lo put, ree K., da bi mu pomogao. Ali ovaj samo
odgovori: Da, zaista. Meutim, poslije kratke stanke, ipak
ree: Ako hoete, povest u vas svojim saonicama. Uinite
to, molim vas, ree K. veselo, a koliko traite za to? Nita,
odgovori ovjek. K. se veoma zaudi. Pa vi ste zemljomjer i pripadate dvorcu, objasni ovjek. Kamo hoete da vas odvezem?
U dvorac, odgovori K. brzo Onda ne vozim, ree ovjek bez
razmiljanja. Ja pripadam dvorcu, ree K., ponavljajui rijei
koje mu je on sam rekao. Moda, uzvrati ovaj, ostajui pri svome. Odvezite me onda do gostionice, ree K. Dobro, pristade ovjek, odmah dolazim sa saonicama. Sve to nije ostavljalo
dojam neke posebne ljubaznosti, nego prije sebine, plaljive i
gotovo pedantne elje da se K. ukloni ispred kue.
Dvorina vrata se otvore i kroz njih izadoe male saonice za
lak teret, sasvim ravne, bez ikakvog sjedita, koje je vukao konji,
a pokraj njih jedan ovjek, pogrbljen, slabaan, pjegav, mrava
crvena nazebla lica, koje je izgledalo izuzetno sitno zbog vunenog
ala vrsto omotanog oko glave. ovjek je bio oito bolestan i
iziao je samo da bi odvezao K. Ovaj spomenu neto o tome, ali
ovjek samo odmahnu rukom. K. dozna samo da je to koija
Gerstacker i da je uzeo ove neudobne saonice zato to su ba one
stajale spremne, a izvlaenje drugih trajalo bi dugo. Sjedajte,

16

ree on i pokaza na zadnji dio saonica. Sjest u pokraj vas, ree

K. Ja u hodati, uzvrati Gerstacker. Ali, zato? upita K. Hodat u, ponovi Gerstacker i dobi takav napad kalja da se sav
tresao i rukama se morao drati za saonice. K. ne ree nita vie,
sjede otraga u saonice, kaljanje se polako stia, i oni krenue.
Dvorac ondje gore, ve zagonetno zamraen, u koji se K.
nadao da e dospjeti jo danas, opet se udaljavao. Ali kao da su
mu htjeli prilikom tog privremenog rastanka pruiti jo jedan
znak, ondje gore odjeknu zvuk zvona, razdragan zvuk zvona
koji uini da barem za trenutak srce zadrhta, kao da mu prijeti
jer u zvuku je bilo i neeg bolnog ispunjenje onog za im
je nesigurno teilo. Ali ubrzo utihnu veliko zvono i zamijeni ga
slabo monotono malo zvono, moda jo ondje gore, a moda
ve u selu. Istina, to zvonjenje bolje je odgovaralo sporoj vonji i
bijednom, ali nezadrivom vozau.
Sluaj, uzviknu K. iznenada ve su bili u blizini crkve,
do gostionice nije bilo vie daleko, K. se ve mogao poneto osmjeliti veoma me udi kako si me odluio voziti na vlastitu
odgovornost. Zar to smije? Gerstacker ne pokloni panju tome
to K. govori i produi mirno koraati pokraj konjia. Hej! doviknu mu K., napravi grudu od snijega koji je leao na saonicama
i pogodi njom Gerstackera posred uha. Sada ovaj stade i okrene
se. Meutim, kad ga K. vidje tako izbliza saonice su otile jo
malo naprijed tu pogrbljenu i u izvjesnoj mjeri osakaenu
priliku, to crveno umorno sitno lice s nekako razliitim obrazima, jednim plosnatim a drugim upalim, usta, otvorena kao
da oslukuje, nekoliko rijetkih zuba, on ponovi suosjeajno ono
to je malo prije rekao zajedljivo, da Gerstacker nee moda biti
kanjen to je njega vozio? to ti hoe? upita Gerstacker, ne
shvativi pitanje, ali i ne prieka daljnje objanjenje, nego podviknu konjiu i oni opet krenue.

17

a, 1

-cap

Glava druga

trn

>&
Kad su se sasvim pribliili gostionici K. je to znao po jednom zavojubilo je ve potpuno mrano. Zar je tako dugo bio
izvan gostionice? Prema njegovu raunu jedva sat ili dva, a otiao
je jo jutros i nije bio gladan, i do maloprije je bila jednolina
svjetlost, a sada je mrak. Kratki dani, kratki dani! ree u sebi,
skliznu sa saonica i uputi se u gostionicu.
Gore na malim vanjskim stepenicama zgrade stajao je
gostioniar, koji ga je tu ekao da bi mu poelio dobrodolicu, i
sa svjetiljkom u uzdignutoj ruci osvjetljavao mu prilaz. Sjeajui
se djelomino koijaa, K. zastade: odnekud je dopirao kaalj, to
je bio on. Dobro, uskoro e ga ve opet vidjeti. Tek kad je bio
gore kod gostioniara, koji ga ponizno pozdravi, primijeti s obje
strane vrata po jednog ovjeka. On uze gostioniaru svjetiljku iz
ruke i osvijetli tu dvojicu: to su bili isti ljudi koje je ve sreo i koji
su bili oslovljeni imenima Artur i Jeremias. Oni ga pozdravie
vojniki. Prisjeajui se vremena kad je sluio vojsku, tog sretnog vremena, on se nasmija. Tko ste vi? upita i zagleda se u
jednog i drugog. Vai pomonici, odgovorie oni. To su vai
pomonici, potvrdi tiho gostioniar. Kako? upita K. Vi ste
rnoji stari pomonici koje sam ja pozvao i koje ekam? Oni to
potvrdie kimanjem glave. Onda dobro, ree K. poslije krae
utnje, dobro je to ste doli. Uostalom, nastavi on poslije jo
jedne kratke utnje, puno ste zakasnili, vrlo ste nemarni. Bio
je dug put, ree jedan. Put je dug, ponovi K. ali ja sam vas
sreo kad ste dolazili iz dvorca. Da, odgovorie oni bez nekog
19

detaljnijeg objanjenja. Gdje su vam aparati? upita K. Mi ih

nemamo, odgovorie oni. Aparati koje sam vam povjerio na
uvanje?, pitao je K. Mi ih nemamo, ponovie oni. Al ste
mi vi neki ljudi! ree K. Razumijete li se vi to u premjeravanje zemlje? Ne, glasio je odgovor. Ali ako ste vi moji stari
pomonici, onda se morate razumjeti. Oni su utjeli. Hajde,
doite, ree K. i ugura ih ispred sebe u kuu.
Onda su u gostionici sjedili utroje za jednim stoliem, uz
pivo, prilino utljivi, K. u sredini, desno i lijevo pomonici.
Inae su samo jo za jednim stolom sjedili seljaci, kao i sino. \.
Teko je s vama, ree K. i opet, kao ve esto dotle, usporedi
':' njihova lica: Kako u vas razlikovati? Vi se razlikujete samo
po imenima, inae ste jedan drugome slini kao, zamuca, a onda
j. nehotice nastavi, da, inae ste slini jedan drugome kao zmije.
Oni su se smjekali. Obino nas ne mijeaju, rekoe kao da se
pravdaju. Vjerujem, ree K. U to sam se i sam uvjerio. Ali ;
ja vidim samo svojim oima, a njima vas ne mogu razlikovati.
!' Zbog toga u s vama postupati kao da ste jedan ovjek, obojicu
; u zvati imenom Artur, kao to se jedan od vas zove. Ti valjda? >
Ne, ree ovaj, ja se zovem Jeremias. To je svejedno, ree K. \
Imenom Artur zvat u obojicu. Poaljem li nekamo Artura, ii
ete obojica; dam li neto Arturu da napravi, radit ete obojica. ;
Za mene je veliki nedostatak to vas ne mogu upotrijebiti za odvojene radove, ali i prednost, jer za sve to vam stavim u zadatak
odgovarate zajedno i slono. Kako ete vi podijeliti posao medu
sobom, meni je svejedno, samo se ne smijete jedan na drugog
izgovarati, jer za mene ste jedan ovjek. Oni su razmiljali, a
onda rekoe: To e nam biti vrlo nezgodno. Kako da ne, ree
K., naravno da e biti nezgodno, ali tako ostaje. Ve od nekog
vremena K. je primijetio jednog seljaka kako se ulja oko stola.
Seljak se na kraju odlui, prie jednom pomoniku i htjede mu
neto apnuti. Oprostite!, uzviknu K., tresnu rukom o stol i
ustade. To su moji pomonici i mi sada imamo poslovni razgovor. Nitko nam nema pravo smetati. O, molim, molim,
ree seljak sa strahom i, idui natrake, vrati se svom drutvu.
To prije svega morate imati na umu, ree K. poto je opet sjeo,
bez moje dozvole ne smijete ni s kim razgovarati. Ja sam ovdje
tuinac, a i vi, ako ste moji stari pomonici, onda ste i vi to isto.

20

Zbog toga se nas tri tudinca moramo drati zajedno. Dajte mi

zato ruke. Oni ih bre-bolje ispruie. Ostavite svoje ruerde,
ree K., ali moja naredba vrijedi. Idem sada spavati, a i vama to
savjetujem. Danas smo propustili jedan radni dan, ali sutra posao
poinje vrlo rano. Morate nai jedne saonice za vonju u dvorac
i s njima ekati spremni, ovdje ispred kue, u est sati. Dobro,
ree jedan. Ali drugi doda: Kae dobro, a zna da nije mogue.
Mir!, ree K. Da se niste, valjda, ve poeli meusobno razlikovati. Ali sada i onaj prvi ree: Ima pravo, nije mogue,
bez dozvole nijedan tuinac ne smije u dvorac. Od koga treba
traiti dozvolu? Ne znam, valjda od upravitelja dvorca. Onda
emo je zatraiti telefonski, odmah telefonirajte upravitelju, obojica! Oni potrae aparatu, dobie vezu kako su se gurali! U
takvim stvarima bili su pretjerano poslunii upitae moe li K. s
njima doi sutra u dvorac. Odgovor Ne! dopre ak do stola za
kojim je K. sjedio. Istina, odgovor je bio jo potpuniji i glasio je:
Ni sutra, ni bilo koji drugi dan. Sam u telefonirati, ree K. i
ustade. Dok se dotle na njega i njegove pomonike malo obraala
panja osim sluaja s onim seljakom njegova posljednja
primjedba izazva opu radoznalost. Kad se K. podie, podigoe
se i svi drugi, i, premda je gostioniar pokuavao zadrati seljake,
oni se pribliie telefonskom aparatu, tiskajui se u polukrug oko
K. Kod njih je prevladavalo miljenje da K. nee dobiti odgovor.
On ih je morao moliti da budu mirni i uvjeriti da mu ne treba
njihovo miljenje.
Iz slualice je dopiralo zujanje kakvo K. jo nije uo pri telefoniranju. Izgledalo je kao kad se brujanje bezbrojnih djejih
glasova ali ni to opet nije bilo brujanje, nego pjesma dalekih,
beskrajno dalekih glasova kao kad se to brujanje na neki
gotovo nemogu nain slije u jedan jedini visok, ali snaan glas
koji udara na uho, kao da trai da prodre dublje, a ne samo do
bijednog sluha. K. nije telefonirao, nego je oslukivao oslonjen
lijevom rukom o naslon telefona, i tako sluao.
Nije znao koliko dugo; uostalom sve dotle dok ga gostioniar
n
e povue za kaput jedan momak je doao s porukom za njega. Bjei, dreknu K., ne mogavi se obuzdati. Moda se to ulo i
kroz telefon, jer ba tada se netko javi. Razvi se ovakav razgovor:
Ovdje Oswald. Tko je ondje?, u se jedan strog, ohol glas, s

21

malom govornom manom, kao to se K. uini, a koju je glas

nastojao nadoknaditi poveanom strogou. K. se ustruavao rei
tko je, jer ga je telefon inio bespomonim; onaj ondje mogao
ga je zasuti grdnjom, spustiti slualicu i na taj mu nain zatvoriti
jedan put koji moda nije bio nevaan. Ali njegovo oklijevanje
izazvalo je nestrpljenje onog drugog. Tko je ondje?, ponovi on
i dodade: Bilo bi mi vrlo milo kad se odatle ne bi toliko telefoniralo; maloprije je netko telefonirao. K. se ne odlui odgovoriti
na tu primjedbu, nego ree, stvorivi iznenadnu odluku: Ovdje '
je pomonik gospodina zemljomjera. Koji pomonik? Kojega
gospodina? Kakav zemljomjer? K. se prisjeti jueranjeg telefonskog razgovora. Pitajte Fritza, ree on kratko. To je pomoglo, na njegovo uenje. Ali jo vie nego to je pomoglo, njega
zaudi usklaenost slube ondje. Odgovor je glasio: Znam sad.
Vjeiti zemljomjer! Da, da, pa dalje. Koji pomonik? Josef,
ree K. Malo mu je smetalo mrmljanje seljaka iza njegovih leda;
oigledno, oni se nisu slagali s tim to se on lano predstavio.
Meutim K. nije imao vremena baviti se njima jer je bio potpuno
zauzet razgovorom. Josef? u se pitanje. Pomonici se zovu...
nastade mala stanka; oigledno, onaj ondje traio je imena
od nekog drugog Artur i Jeremias. To su novi pomonici,
ree K. Ne, to su stari. To su novi, a ja sam stari koji je danas
doao gospodinu zemljomjeru. Ne, odjeknulo je u aparatu.
Tko sam onda ja? upita K., mirno kao i dosad. Poslije izvjesne
utnje ree taj isti glas, s istom govornom manom, pa ipak kao da
je kakav drugi, dublji i vie potovanja dostojan glas: Ti si stari
pomonik.
K. je oslukivao zvuk glasa i pritom gotovo preu pitanje: to
si htio? On bi najradije ve spustio slualicu. Od ovog razgovora nita vie nije oekivao. Ali stjecajem okolnosti on jo upita:
Kad moj ef moe doi u dvorac? Nikad!, glasio je odgovor.
Dobro, ree K. i spusti slualicu.
Seljaci koji su stajali iza njega ve su se sasvim primakli.
Pomonici, gledajui ga ispod oka, bili su zauzeti tjeranjem
seljaka od njega. Meutim, izgledalo je da je sve to samo komedija, a i seljaci, zadovoljni razgovorom, polako popustie.
Tada, otraga, jedan ovjek, hodajui brzo, razdvoji njihovu
grupu, pokloni se pred K. i preda mu jedno pismo. K. zadra
22

pismo u ruci i gledae u donositelja, koji mu se na trenutak uini

vaniji. Izmeu njega i pomonika postojala je velika slinost: i
ovaj je bio vitak kao i oni, isto onako oskudno odjeven, gibak i
okretan kao i oni, pa ipak sasvim drukiji. Kad bi K. imao njega
za pomonika! On ga je malo podsjeao na enu s dojenetom
koju je vidio kod tavioca koa. Bio je odjeven u bijelo, istina,
njegovo odijelo nije bilo od svile, nego zimsko kao sva druga, ali
je imalo finou i svean izgled odijela od svile. Lice mu je bilo
svijetlo i vedro, oi vrlo krupne, a njegov osmijeh je imao neto
nevjerojatno ohrabrujue; on prijee rukom preko lica kao daje
htio rastjerati taj osmijeh, ali u tome ne uspije. Tko si ti?, upita
K. Zovem se Barnabas, ree on. Ja sam momak. Dok je govorio, njegova usta otvarala su se i zatvarala muki, pa ipak blago.
Svia li ti se ovdje?, upita K. i pokaza na seljake iju je radoznalost jo pobuivao i koji su sa svojim potpuno izmuenim
licima lubanja kao da im je odozgo udarcem spljotena i kao
da su crte lica nastale pri tom udarcu sa svojim pohlepnim
usnama i otvorenim ustima, gledali, ali opet i nisu gledali, jer
neki put njihov pogled je lutao uokolo i zaustavio bi se na nekom nezanimljivom predmetu. K. zatim pokaza i na pomonike
koji su se drali zagrljeni, obraz uz obraz, i smjekali se, nije bilo
jasno iz poniznosti ili podsmijeha. Sve mu to pokaza, kao da mu
predstavlja svoju pratnju koju su mu izuzetne prilike nametnule,
i oekivae u tome je leala povjerljivost do koje mu je bilo
stalo da Barnabas stalno uvia razliku izmeu njega i njih.
Ali Barnabas ne odgovori na pitanje istina iz bezazlenosti,
to se moglo vidjeti nego kao dobro odgojeni posluitelj
shvati to kao uobiajenu rije gospodara, samo to u smislu
pitanja baci pogled uokolo, pozdravi znakom ruke poznanike
meu seljacima i izmijeni nekoliko rijei s pomonicima, sve to
slobodno i prirodno, ne mijeajui se s njima. K. se odbijen,
ali ne i postien vrati pismu koje je drao u ruci i otvori
ga. Ono je glasilo: Vrlo potovani gospodine! Vi ste, kao to
znate, primljeni u grofovsku slubu. Va prvi pretpostavljeni je
opinski naelnik u selu koji e vam iscrpnije priopiti uvjete
vaega rada i nagrade, i kojem ete vi polagati raune o svome
radu. Ipak, ja vas neu gubiti iz vida. Barnabas, donositelj ovog
pisma, raspitivat e se kod vas s vremena na vrijeme da bi doz-

23

nao vae elje, i meni e ih priopavati. Vi ete me uvijek nai

spremnog da vam budem na usluzi, ako je to mogue. Meni je
stalo do toga da imam zadovoljne radnike. Potpis nije bio itak,
ali je uz potpis stajalo: Upravitelj ureda X. Priekaj!, ree
K. Barnabasu, koji se pokloni, a zatim zovnu gostioniarku da
mu pokae jednu sobu, jer eli neko vrijeme biti sam s pismom.
Istovremeno se prisjeti da je Barnabas, uza svu naklonost koju
on ima prema njemu, ipak samo momak, i on mu narui pivo.
Obrati panju kako e Barnabas to primiti; ovaj to primi sa za-""
dovoljstvom i odmah popi pivo. Onda K. ode s gostioniarem.
U kuici mu nisu mogli staviti na raspolaganje nita drugo osim
male sobe na tavanu, a i tu je bilo tekoa jer je trebalo smjestiti
na neko drugo mjesto dvije slukinje koje su tu dotle spavale.
Istina, trebalo je samo udaljiti slukinje, inae, soba je ostala
nepromijenjena, bez pokrivaa na jednom krevetu, samo dva
jastuka i jedna konjska deka, i to sve onako kako je ostalo od
prole noi. Na zidu nekoliko svetih slika i fotografija vojnika.
Nije ak bilo ni provjetreno, oigledno se nije ni oekivalo da
novi gost tu ostane dugo, i nita nije uinjeno da bi on ostao.
Meutim, K. je pristajao na sve; on se zamota u deku, sjede za
stol i pri svijei poe itati pismo.
Pismo nije bilo ujednaeno, imalo je mjesta u kojima se s
njim razgovaralo kao s ravnopravnim, kao s nekim ija se volja
potuje. Takav je bio naslov, takvo ono mjesto koje se odnosilo
na njegove elje. Ali bilo je opet mjesta u kojima se otvoreno ili
prikriveno postupalo prema njemu kao prema kakvom radniku
koji je s mjesta onog upravitelja jedva primjetan i upravitelj se
mora naprezati da ga ne gubi iz vida; njegov pretpostavljeni
nije nitko vii nego seoski naelnik, kojem on mora ak i raune
o sebi polagati, a njemu je ravan valjda samo seoski policajac.
To su nesumnjivo bile proturjenosti, i one su tako oite da su
morale biti namjerne. Jer za njega je bilo gotovo nemogue da
prema jednoj takvoj ustanovi gaji suludu pomisao daje tu moda
djelovala i neodlunost. tovie, on je u tome vidio da mu je otvoreno pruen izbor i ostavljeno na volju to da uini s uputama
u pismu: eli li biti seoski radnik s, istina, oznaenom, ali samo
prividnom vezom s dvorcem, ili samo prividno seoski radnik
koji u stvarnosti sav svoj radni odnos zasniva na izvjetajima koje

24

prenosi Barnabas. K. nije oklijevao s izborom, ne bi oklijevao ni

da nije imao dosadanja iskustva. Samo kao seoski radnik, po
mogunosti to dalje od gospode iz dvorca, on je bio u stanju
postii neto u dvorcu. Ovi ljudi u selu, koji su jo tako nepovjerljivi prema njemu, progovorit e opet kad on postane ako ne ba
njihov prijatelj, a ono barem njihov sugraanin, i kad se jednom
ne bude razlikovao od Gerstackera ili Lasemannaa to se treba
dogoditi brzo, jer o tome sve ovisi onda e mu se svakako
najednom otvoriti svi putovi koji bi mu, da je upuen samo
na onu gospodu gore i njihovu milost, ostali ne samo zauvijek
zatvoreni, nego i nevidljivi. Istina, postojala je jedna opasnost, i
ona je u pismu bila dovoljno naglaena, ak s izvjesnim veseljem
prikazana kao neizbjena. To je bio poloaj radnika. Sluba,
pretpostavljeni rad, odredbe o nadnicama, radnici, o tome je
vrvjelo u pismu, i ak kad je reeno ono drugo, o osobi, reeno
je s toga stajalita. Ako je K. elio biti radnik, on je to mogao, ali
sa svom strahovitom ozbiljnou i bez ikakvih drugih izgleda. K.
je znao da se ne prijeti otvorenom prisilom, nje se nije ni bojao,
najmanje ovdje, ali sila obeshrabrujuih okolnosti, navikavanje
na razoaranja, djelovanje neprimjetnih utjecaja svakog trenutka
toga se nesumnjivo bojao, pa ipak, morao je s tom opasnou
prihvatiti se borbe. U pismu takoer nije preueno da ako treba
doi do borbe, K. mora imati smjelosti da je pone; to je reeno s
finoom i samo nemirna savjest nemirna, ne neistamogla
je to primijetiti. To su bile one tri rijei kao to znate, u vezi s
njegovim prijemom u slubu. K. se prijavio i otada je znao, kao
to je u pismu bilo naglaeno, da je primljen.
On skide sliku sa zida i objesi pismo o avao. U ovoj sobi e
stanovati, tu moe visjeti pismo.
Onda side u gostionicu. Barnabas je sjedio s pomonicima
za jednim stoliem. Ah, tu si, ree K. bez nekog povoda, nego
samo zato to mu je bilo drago vidjeti Barnabasa. Ovaj odmah
skoi. im je K. uao, podigoe se i seljaci da bi mu se pribliili,
jer im je ve ulo u obiaj da ga prate. Ali to hoete stalno od
mene?, uzviknu K. Oni se ne uvrijedie, okrenue se i polako se
vratie svojim mjestima. Odlazei, jedan, s neodreenim osmijehom koji neki drugi prihvatie, olako ree, kao da objanjava:
uje se uvijek neto novo, i on obliznu usnu, kao da je novo

25

neko jelo. K. ne ree nita u znak pomirenja s njima bilo je

dobro da ga se malo boje. Meutim, tek to je sjeo za Barnabasov
stol, osjeti iza leda nekog seljaka; doao je, kae, uzeti soljenku,
ali K. tresnu ljutito nogom i seljak umakne bez soljenke. Zaista
je bilo lako ovladati njime; trebalo je samo nahukati seljake
na njega. Njihovo uporno sudjelovanje inilo mu se gore nego
zatvorenost drugih, a uostalom, i to je bila zatvorenost, jer kad
bi K. sjeo za njihov stol, oni sigurno ne bi ostali sjediti. Samo
ga je Barnabasova prisutnost zadravala da ne die galamu. Ipak
se, i dalje prijetei, okrene prema njima; i oni su se bili okrenuli
prema njemu. Ali kad ih vidje kako sjede svaki na svome mjestu,
razgovarajui meusobno, bez neke vidljive meusobne veze,
povezani jedni s drugima samo time to u njega zure, njemu se
uini kao da ih uope zlonamjernost ne navodi da ga proganjaju.
Moda bi zaista htjeli neto od njega, ali nisu u stanju to rei, a
ako nije to, onda je moda samo djetinjarijadjetinjarija koja se
ovdje izgleda udomaila. Zar nije djetinjast i gostioniar koji stoji
kao ukopan, drei objema rukama au piva koju treba donijeti
nekom gostu, gleda K. i ne uje dozivanje gostioniarke, koja je
promolila glavu kroz kuhinjski prozori?
Neto malo smireniji, K. se obrati Barnabasu. Pomonike bi
rado iskljuio, ali nije mogao pronai povod. Uostalom, oni su
mirno gledali svoje pivo. Proitao sam pismo, ree K. Zna li ti
sadraj? Ne, odgovori mu Barnabas, ali izgledalo je da njegov
pogled kae vie nego njegove rijei. Moda se K. varao ovdje u
ocjeni dobra, kao to se kod seljaka varao u ocjeni zla, ali i dalje se
osjeao ugodno u Barnabasovoj prisutnosti. U pismu se govori i
0 tebi. To jest, ti mora povremeno prenositi vijesti izmeu mene
1
upravitelja, pa sam zato mislio da ti je poznat sadraj. Ja
sam,
ree Barnabas, samo dobio nalog da pismo predam, da ekam
dok bude proitano i da prenesem tvoj odgovor, bilo usmeni ili
pismeni, ako se tebi uini da je to potrebno. Dobro, ree K.,
nije potrebno nita pismeno, ali isporui gospodinu upravitelju
kako se on zove? Nisam mogao proitati potpis. Klamm,
ree Barnabas. Isporui, dakle, gospodinu Klammu moju za
hvalnost za prijem u slubu i za njegovu iznimnu ljubaznost koju
ja, kao netko tko se ovdje jo nije imao priliku pokazati, znam
cijeniti. Ja u se potpuno ravnati prema njegovim smjernicama;
26

Posebne elje danas nemam. Barnabas, koji je paljivo sluao,

zamoli K. za dozvolu da ponovi njegov nalog. K. pristade, i on
ponovi sve doslovno. Onda ustade kako bi se oprostio.
Cijelo vrijeme K. je promatrao njegovo lice i uini to sad
posljednji put. Barnabas je bio gotovo isto toliko visok kao i K.,
pa ipak je izgledalo kao da se njegov pogled sputa na K., ali to se
dogaalo gotovo ponizno, jer je bilo nemogue da taj ovjek hoe
nekog postidjeti. Istina, on je bio samo momak, prenositelj poruka, nije ak znao ni sadraj pisma koje je morao isporuiti, ali
sam njegov pogled, njegov osmijeh, njegov hod, izgledali su ve
kao neka poruka, iako on ni o njoj nita nije znao. IK. mu prui
ruku, to njega oigledno iznenadi, jer se htio samo pokloniti.
im je Barnabas otiao prije nego to e se otvoriti vrata,
on se jo malo osloni ramenom o njih i preleti sobu jednim pogledom koji nikome nije bio namijenjen K. ree pomonicima:
Donijet u iz sobe svoje crtee, a onda emo razgovarati o
sljedeem poslu. Oni htjedoe poi. K. je morao jo odlunije
ponoviti svoju naredbu. Barnabas vie nije bio u hodniku. Ali
ipak, tek to je iziao. Meutim, ni pred kuom padao je novi
snijegK. ga ne vidje. On viknu: Barnabase! Nema odgovora.
Da nije jo u kui? Izgledalo je da je to jedina mogunost koja
jo ostaje. Pa ipak, K. je vikao njegovo ime iz sve snage. Ime je
odjekivalo kroz no. Iz daljine doe jedva ujan odgovor; znai
Barnabas je ve odmakao toliko daleko. K. ga ponovno zovnu i
istovremeno mu pode u susret; kad su se sreli, gostionica se vie
nije vidjela. Barnabase, ree K., ne mogavi svladati izvjesno
podrhtavanje glasa, htio sam ti jo neto rei. Primjeujem i to
da je ipak vrlo loe ureeno to to sam ja, ako mi neto zatreba, upuen samo na tvoj sluajni dolazak iz dvorca. Da te sad
sluajno nisam stigao a ti leti, ja sam mislio da si jo u kui
tko zna koliko bih morao ekati dok se ti ponovno ne pojavi.
Ali ti moe moliti upravitelja da dolazim uvijek u vrijeme koje ti
odredi. Ni to nije dovoljno, ree K., moda ja neu imati
nita rei cijelu jednu godinu, a da etvrt sata poslije tvog odlaska
iskrsne neto neodgodivo. Treba li onda rei upravitelju da se
izmeu njega i tebe uspostavi neka druga veza, a ne preko mene?
Ne, ne, ree K. Ja sam tu stvar spomenuo samo usput, ovaj put
ipak sam te sretno stigao. Barnabas ree: Hoemo li se vratiti u

27

gostionicu da bi mi mogao dati novi

nalog? On ve uini jedan korak u
pravcu gostionice. Nije potrebno,
Barnabase, ree K., ja u te pratiti
jedan djeli puta. Zato nee u
gostionicu?
upita
Barnabas.
Smetaju mi ljudi ondje, ree K. I sam si vidio kako su seljaci
nametljivi. Mogli bismo otii u tvoju sobu, ree Barnabas. To
je soba za slukinje, prljava i pljesniva; da ne bih morao ondje
biti, htio sam otii malo s tobom. Ti sarntt mora dopustiti,
dodade K., da bi sasvim svladao njegovo oklijevanje, da se
dobro uhvatim za tebe, jer ti ide sigurnije. IK. se objesi o
njegovu ruku. Bilo je sasvim mrano, K. uope nije mogao vidjeti
njegovo lice, jedva je nazirao njegovo tijelo, a jo maloprije mu je
pokuavao napipati ruku.
Barnabas je popustio, udaljavali su se od gostionice. Istina,
K. je osjeao da unato najveem naprezanju ne moe drati
korak s Barnabasom, da oteava njegovo slobodno kretanje i da
u slinim okolnostima zbog ovakve sitnice moe sve propasti, osobito u sporednim ulicama, kao u onoj u kojoj je K. prije podne
upao u snijeg, te da se samo uz Barnabasovu pomo moe iz njih
izvui. Ali sada se otresao takvih strahova, a tjeilo ga je i to to je
Barnabas utio. Budui da idu utei, onda i za Barnabasa samo
hodanje mora predstavljati svrhu njihova udruivanja.
Ili su, ali K. nije znao kamo; nita nije mogao vidjeti. Nije
znao ak ni jesu li proli pokraj crkve. Zbog napora koje je hodanje iziskivalo, on nije bio u stanju gospodariti svojim mislima.
Umjesto da budu upravljene prema cilju, one su lutale. Stalno
je iskrsavao zaviaj, i on bi obuzet sjeanjem na njega. I ondje
je na glavnom trgu stajala crkva koja je dijelom bila opkoljena
starim grobljem, a ono jednim visokim zidom. Samo malo koji
djeak uspijevao se uspeti uz taj zid; to ni njemu nije bilo polo za
rukom. Djeake na to nije tjerala radoznalost, groblje za njih nije
vie predstavljalo nikakvu tajnu. Oni su esto ulazili u groblje,
kroz njegova mala vrata sa eljeznim reetkama. Jedino je glatki
visoki zid bio ono to su oni htjeli svladati. Ali jedno prije podne
miran, prazan trg bio je kao obliven svjetlou; kad ga je K.
prije ili poslije vidio takvog? on u tom uspije iznenaujue
lako. Na jednom mjestu, na kojem je ve nekoliko puta uzalud
pokuavao, on odmah uspuza uza zid, drei medu zubima jednu
malu zastavu. Jo se buka odronjavala pod njim, a on je ve bio

28

gore. Zabode zastavicu, koja zalepra na vjetru; pogleda naokolo,

a i preko ramena, na krieve koji kao da su tonuli u zemlju; ovdje
sada nitko nije bio vei od njega. Tada sluajno naie uitelj i
skine ga sa zida jednim ljutitim pogledom. Pri skakanju malo
ozlijedi koljeno i s mukom je uspio doi kui, ali na zidu je ipak
bio. Tada mu se inilo da e mu taj osjeaj pobjede sluiti kao
podrka dugo kroz ivot, to nije bilo sasvim budalasto, jer ono
mu doe u pomo sada poslije toliko godina, u snjenoj noi,
dok je drao Barnabasa ispod ruke. On se jo vie prip^uz njega,
Barnabas ga je gotovo vukao, utnja nije prekidana. to se tie
puta, K. je, sudei po stanju druma, mogao samo zakljuiti da
nisu skretali na sporedne putanje. On se zavjetova da ga nikakve
tegobe hodanja, jo manje briga zbog povratka, nee odvratiti od
nastavka puta. A imat e ve dovoljno snage da dalje tetura. Ni
put valjda nije beskrajan? Po danu, dvorac je leao kao meta koju
je lako dostii, a momak je svakako znao najkrai put.
Tada Barnabas stade. Gdje su sad? Moe li se dalje? Hoe li
ga Barnabas ostaviti? U tome nee uspjeti. K. je drao Barnabasa
ispod ruke tako vrsto da je i njega samog boljelo. Ili se dogodilo
ono nevjerojatno, pa su oni ve u dvorcu, ili pred vratima dvorca? Ali koliko je K. znao, uope nisu ili uzbrdo. Ili ga je moda
Barnabas vodio nekim putem koji se neprimjetno penje? Gdje
smo mi, upita K. tiho, vie sebe nego njega. Kod kue, ree
Barnabas isto tako. Kod kue? Ali sad pazi, gospodine, da se
ne okliznem. Put ide nizbrdo. Nizbrdo? Jo samo nekoliko
koraka, dodade on, i ve zakuca na vrata.
Otvori ih jedna djevojka. Stajali su na pragu velike sobe koja je
bila gotovo u mraku, jer je samo u dnu, iznad jednog stola, lijevo
gorjela majuna uljana svjetiljka. Tko dolazi s tobom, Barnabase?, upita djevojka. Zemljomjer, odgovori on. Zemljomjer,
ponovi djevojka glasnije prema onima za stolom. Nato se odatle
podigoe dvoje starijih ljudi, ovjek i ena, i jo jedna djevojka.
Pozdravie K., a Barnabas mu ih sve predstavi; to su bili njegovi
roditelji i njegove sestre, Olga i Amalija. K. ih jedva pogleda.
Skinue mu mokar kaput da se sui pokraj pei. On to dopusti.
Dakle, nisu bili oni kod kue, nego je kod kue bio samo
Barnabas. Ali to e oni ovdje? K. povede Barnabasa sa strane
i upita ga: Zato si doao kui? Ili moda vi stanujete ve u

krugu dvorca? U krugu dvorca?, ponovi Barnabas kao da nije

razumio pitanje. Ali, Barnabase, ti si htio iz gostionice otii u
dvorac?, ree K. Ne, gospodine, uzvrati Barnabas, htio sam
otii kui; ja tek ujutro idem u dvorac. Nikad ondje ne noim.
Tako, ree K., ti nisi htio u dvorac, nego samo ovamo? Barnabasov osmijeh uini mu se sad manje vedar, a i on sam manje
ugledan. Zato mi to nisi rekao? Ti me nisi pitao, gospodine,
ree Barnabas. Htio si mi dati jo jedan nalog, ali nisi htio ni u
gostionicu ni u svoju sobu, pa sam onda pomislio da mi nalog
moe nesmetano dati i ovdje, kod mojih roditelja. Oni e odmah otii, ako ti zapovjedi. Ti bi mogao, ako ti se kod nas vie
svia, ovdje i prenoiti. Zar nisam postupio kako treba? K. nije
mogao odgovoriti. To je, dakle, bio nesporazum, gadan, nizak
nesporazum, i K. je potpuno nasjeo. Dopustio je da ga zanese
Barnabasov uski svileno sjajni kaputi koji je ovaj sad otkopao i
ispod kojeg se na koatim grudima seoskog sluge pojavila gruba
koulja, siva od prljavtine s mnogo zakrpa. I sve unaokolo ne
samo daje bilo kao ta koulja, nego jo i gore; stari rahitini otac,
koji se primicao pomaui se vie rukama kojima je pipao nego
ukoenim nogama koje su se polako vukle, i majka, s rukama
prekrienim na grudima, koja je zbog svoje punoe mogla praviti
samo majune korake. Oboje, otac i majka, im je K. uao, poli
su iz svoga kutka k njemu, a jo su bili daleko od njega. Sestre,
plavojke sline jedna drugoj, a obje Barnabasu, ali s otrijim crtama lica od Barnabasovih, visoke snane djevojke, stajale su oko
pridolih i oekivale koju pozdravnu rije od K. On, meutim,
nije mogao nita rei. Vjerovao je da ovdje, u selu, svatko ima
znaenja za njega, i tako je zaista i bilo, jedino ovi ljudi ovdje
nisu ga se nimalo ticali. Da je mogao svladati put do gostionice
sam, otiao bi odmah. Mogunost da ujutro rano ode s Barnabasom u dvorac nije ga nimalo privlaila. On je htio dospjeti u
dvorac sada, u noi, neprimijeen, pod vodstvom Barnabasa, ali
onakvog Barnabasa kakav mu se dosad prividao, ovjeka koji mu
je bio blii nego svi drugi koje je dosad ovdje vidio i za kojeg je
vjerovao da je usko povezan s dvorcem, mnogo vie nego to bi se
moglo suditi prema njegovu poloaju. Ali sa sinom ove obitelji,
kojoj je on potpuno pripadao i s kojom je ve sjedio za stolom, s
jednim ovjekom kojeg karakterizira i to da nije smio u dvorcu
30

ak ni noiti da ode s njim u dvorac ruku pod ruku i po danjem svjetlu, predstavljalo bi smijean, beznadan pokuaj.
K. sjede na naslon prozora, odluan da i no provede tu, a da
inae ne prima nikakve usluge od obitelji. Ljudi iz sela, koji su
ga tjerali od sebe ili su ga se bojali, izgledali su mu manje opasni,
jer su ga u osnovi upuivali na njega samog. Pomagali mu da
dri pribrane snage; meutim, ovakvi prividni pomagai koji ga,
zahvaljujui jednoj maloj maskaradi umjesto u dvorac, vode obitelji, samo ga dovode u zabunu i, htjeli oni to ili ne htjeli, rade na
razbijanju njegovih snaga. On uope ne odgovori na jedan poziv
s obiteljskoga stola, nego ostade sjediti pognute glave.
Tada ustade Olga, ona njenija od sestara, koja pokaza ak
izvjesne znakove djevojake nesnalaljivosti, prie mu i zamoli
ga da doe za stol. Kruh i slanina stoje ondje spremni, a ona e
sad donijeti pivo. Odakle?, upita K. Iz gostionice, ree ona.
To ga razveseli. On je zamoli da za njega ne donosi pivo, ali da ga
otprati do gostionice, jer ga ondje ekaju vani poslovi. Pokaza se,
meutim, da ona nije htjela ii tako daleko, ne u njegovu gostionicu, nego u jednu drugu, mnogo bliu, u Gospodski konak. K.
je ipak zamoli daje moe pratiti, moda e mu se, mislio je, ondje
pruiti mogunost da prenoi. Kakva god bila ta mogunost, on
bi je pretpostavio najboljoj postelji ovdje u kui. Olga ne odgovori odmah, nego gledae prema stolu. Ondje bijae ustao brat,
koji kimnu glavom odobravajui i ree: Kad gospodin hoe. Ta
suglasnost zamalo ne navede K. da povue svoju molbu, jer onaj
ondje mogao je davati suglasnost samo manje vanom od sebe.
Meutim, kad se povede razgovor o pitanju hoe li K. biti primljen u gostionicu, i svi u to izrazie sumnju, on uporno ostade
pri tome da ide, ne trudei se svojoj molbi nai neki razumljiv
razlog, jer ova obitelj morala ga je primiti onakvog kakav je, on je
prema njoj u izvjesnoj mjeri bio lien osjeaja srama. Istina, samo
ga je Amalija pomalo zbunjivala svojim ozbiljnim, otvorenim,
hladnim i moda malo tupim pogledom.
Na kratkom putu do gostionice K. se bio pripio uz Olgu,
jer drukije se nije mogao pomoi, i ona ga vukla gotovo isto
onako kao njen brat prije on doznade da je ta gostionica
odreena u stvari samo za gospodu iz dvorca, koja se kad imaju u
selu neka posla, hrane u njoj, a poneki put i noe. Olga je govorila

tiho i kao u povjerenju, i njemu je bilo ugodno ii s njom, gotovo

isto onako kao i onda kad je iao s njenim bratom. K. se branio
od tog osjeaja ugode, ali on je bio tu.
Gostionica je izvana bila vrlo slina onoj u kojoj je stanovao
K. U selu, izgleda, uope nije bilo velikih vanjskih razlika, ali
male razlike ipak su se mogle odmah primijetiti. Ulazne stepenice imale su ogradu, a jedna lijepa svjetiljka visjela je izSd vrata.
Kad uoe, jedna zastava s grofovskim bojama zalepra nad njihovim glavama. U hodniku ih odmah susrete gostioniar, koji je
oigledno pregledao sve po kui. On u prolazu pogleda K. svojim
malim oima, ispitivakim ili sanjivim, i ree: Gospodin zemljomjer ima pristup samo u krmu. Svakako, ree Olga, koja
se odmah zauze za K., on samo mene prati. Meutim, onako
nezahvalan, K. se odvoji od Olge i pozva gostioniara na stranu.
Olga ostade strpljivo ekajui na kraju hodnika. Rado bih htio
prenoiti ovdje, ree K. Na alost, to je nemogue, odgovori
gostioniar. Vama, izgleda, to jo nije poznato. Cijela kua je
namijenjena iskljuivo gospodi iz dvorca. Moda je to propis,
ree K., ali me sigurno moete pustiti da spavam u nekom kutku. Ja bih vam izvanredno iziao u susret, ree gostioniar,
ali bez obzira na strogost propisa o kojem vi govorite na nain
neupuenoga, to nije ostvarivo ni zato to su gospoda u krajnjoj
mjeri osjetljiva; uvjeren sam da ona nisu u stanju, u najmanju
ruku su nepripremljena, podnijeti ni samu pojavu nekoga stranog ovjeka. Kad bi vas ja, dakle, pustio da prenoite ovdje, i vi
sluajno a sluaj je uvijek na strani gospode bili otkriveni,
to ne bi bila propast samo za mene, nego i za vas samog. To zvui
smijeno, ali je istina. Taj visoki, do grla zakopani gospodin koji
je, s jednom rukom uprtom o zid a drugom podboenom o kuk
i s prekrtenim nogama, govorio u povjerenju s K., malo nagnut
prema njemu, izgledao je gotovo tako kao da ne pripada vie
selu, iako je njegovo tamno odijelo jo imalo izgled praznikog
seljakog odijela. Vjerujem vam potpuno, ree K., a nimalo ne
podcjenjujem ni znaaj propisa, premda sam se nevjesto izrazio.
Ali bih vam na jedno htio skrenuti panju: u dvorcu imam jake
veze i imat u jo vee, one vas osiguravaju od svake opasnosti
koja bi mogla nastati zbog mog noenja ovdje, i pruaju vam
ujedno jamstvo da sam ja u stanju potpuno se oduiti za uinjenu

32

malu uslugu. Znam, ree gostioniar i ponovi jo jednom:

Ja to znam. Sada je trebalo da K. svoje traenje jo energinije
iznese, ali njega zbuni ba ovakav odgovor gostioniara, i on
samo upita: Ima li danas mnogo gospode iz dvorca ovdje na
prenoitu? U tom pogledu danas je bolje, ree gostioniar
s izvjesnim zadovoljstvom. Ostao je samo jedan gospodin.
K. jo nije bio u stanju navaljivati, ali se ve nadao da je skoro
primljen i zato samo jo upita za ime gospodina. Klamm, ree
gostioniar kao usput, obraajui se svojoj eni koja je dotrala u
iznoenoj staromodnoj haljini, pretrpanoj naborima, ali varoki
otmjenoj. Dola je pozvati gostioniara, jer gospodin upravitelj
ima neku elju. Prije nego to e otii, gostioniar pogleda K., kao
da sam K., a ne vie on, treba odluiti o prenoitu. Meutim,
K. nije bio u stanju ita rei, posebno ga je okirala okolnost da
je ba tu njegov pretpostavljeni. Iako ni sam sebi nije mogao to
sasvim objasniti, on se prema Klammu nije osjeao onako slobodan kao inae prema dvorcu. Da ga Klamm zatee ovdje, ne
bi istina znailo nita uasno u gostioniarevu smislu, ali bi mu
to ipak bilo muno i neugodno, kao kad bi lakomisleno nanio
bol nekome kome duguje zahvalnost. Pritom ga je teko pritiskivalo to to vidi da se u tim obzirima ve odraavaju posljedice
stanja podreenosti, radnikog stanja, posljedice kojih se bojao
i koje nije mogao svladati ak ni ovdje gdje su se one tako jasno
primjeivale. Stajao je tako, grizao usne i utio. Jo jednom, prije
nego to e ieznuti iza jednih vrata, gostioniar baci pogled na
K. Ovaj je gledao za njim i nije se micao s mjesta sve dok nije
dola Olga i povukla ga. to hoe od gostioniara?, upita Olga.
Htio bih ovdje prenoiti, ree K. Ali ti e noiti kod nas, ree
Olga zaueno. Da, svakako, ree K., ostavljajui joj da tumai
njegove rijei.

Glava trea

U krmi, jednoj velikoj sobi, potpuno praznoj u sredini, sje->

dilo je nekoliko seljaka pokraj zidova, uz bave i na njima. Ali ti
seljaci su izgledali drukije nego oni iz gostionice u kojoj je K.
odsjeo. Bili su istiji i djelovali skladnije, odjeveni u sivoukasto
grubo sukno, kaputii su bili debeli, hlae pripijene uz tijelo.
To su bili mali, na prvi pogled meusobno vrlo slini ljudi, s
plosnatim, koatim, a ipak punanim licima. Svi su bili mirni i
gotovo se nisu micali, samo su pogledima pratili pridole, polako
i ravnoduno. Pa ipak, zato to ih je bilo toliko i to je sve bilo
tako mirno, oni ostavie izvjestan dojam na K. On opet uze Olgu
pod ruku da bi ljudima objasnio svoju prisutnost. Iz jednog ugla
se podie neki ovjek, jedan Olgin poznanik, i htjede joj prii,
ali je K. rukom kojom ju je drao okrene na drugu stranu. Osim
nje, nitko to nije mogao primijetiti, a ona to primi s prikrivenim
pogledom i osmijehom.
Pivo je toila mlada djevojka po imenu Frieda; neugledna,
sitna, plava djevojka s tunim oima i mravim obrazima, ali koja
je privlaila svojim pogledom koji je odavao izuzetnu
promiljenost. Kad se njezin pogled zaustavi na K., njemu se
uini da je taj pogled ve raspravio stvari koje se njega tiu, o
ijem postojanju on sam dotle nita nije znao, ali u to ga je uvjerio taj pogled. K. je neprestano i sa strane promatrao Friedu,
cak i kad je ona poela govoriti s Olgom. Prijateljice, reklo bi se,
Olga i Frieda nisu bile; one izmijenie jedva nekoliko hladnih
ri
jeci. K. im htjede pomoi, i zato upita iznenada: Poznajete li

gospodina Klamma? Olga se nasmija. Zato se smije?, upita

K. ljutito. Pa ja se ne smijem, ree ona i nastavi se smijati. Olga
je jo sasvim djetinjasta djevojka, ree K. i nagne se preko anka
da bi jo jednom vrsto privukao Friedin pogled. Ona je,
meutim, imala sputen pogled, i ree tiho: Biste li htjeli vidjeti
gospodina Klamma? K. je zamoli za to. Ona pokaza rukom na
jedna vrata odmah lijevo do nje. Ovdje je jedna mala rupa na
vratima kroz koju moete gledati unutra. Ali ovi ljudi ovdje?,
upita K. Ona napui donju usnu i svojom neobino mekom
rukom privue K. vratima. Kroz malu rupu, koja je oigledno
bila probuena zato da bi sluila za virenje, on sagleda gotovo cijelu susjednu sobu. Za jednim pisaim stolom u sredini sobe, na
udobnoj okrugloj stolici s naslonom, sjedio je, blistavo osvijetljen
elektrinom sijalicom koja je visjela ispred njega, gospodin Klamm. Debeli, tromi gospodin srednjeg rasta. Njegovo lice jo nije
imalo bora, ali obrazi su bili malo oputeni pod teinom starosti.
Crni brkovi dugi i usiljeni. Oi pokrivene nakrivljenim
naoalama ija su stakla bljeskala. Daje gospodin Klamm potpuno sjedio za stolom, K. bi mogao vidjeti samo njegov profil. Ali
kako je bio gotovo okrenut prema njemu, K. ga je gledao ravno
u lice. Klammov lijevi lakat leao je na stolu, a desna ruka, u kojoj je
drao cigaru, poivala je na koljenima. Na stolu je stajala pivska
aa. Kako je rub susjednog stola bio visok, K. nije mogao
vidjeti lee li na stolu spisi i kakvi su, ali mu se inilo da je stol
prazan. Da bi to provjerio, zamoli Friedu da i ona pogleda kroz
rupu i kae mu to vidi. Meutim, s obzirom na to da je ona bila u
sobi kratko vrijeme prije toga, mogla je odmah potvrditi da
ondje ne lee nikakvi spisi. K. je upita je li vrijeme da se skloni, ali
mu ona ree da moe viriti kroz rupu dokle ga je volja. K. je sad
bio sam s Friedom, jer Olga je, kako je on letiminim pogledom
mogao utvrditi, ipak nala put do svojih poznanika, i sjedila na
jednoj visokoj bavi, maui nogama. Friedo, upita K. apatom,
poznajete li vi gospodina Klamma dobro? O da, ree ona,
vrlo dobro. Ona se nasloni na K. vragolasto, kao to on tek sad
primijeti, dovede u red svoju tanku, izrezanu sivkastu bluzu, koja
je visjela na njezinu mravom tijelu kao da mu ne pripada. Onda
ree: Ne sjeate li se Olgina smijeha? Da, vraica, ree K.
Ah, ree Frieda pomirljivo, ona je imala i razloga da se smije.

Vi ste pitali poznajem li Klamma, pa zaboga, tu se ona nehotice

malo uspravi, i opet na K. pohrli njezin pobjedonosni pogled koji
nije bio ni u kakvoj vezi s onim to se govorilo, pa ja sam Klammova ljubavnica. Klammova ljubavnica? ree K. Ona kimnu
glavom. Onda ste vi za mene jedna uvaena osoba, ree K.,
smijeei se da razgovor medu njima ne bi izgledao previe ozbiljan. Ne samo za vas, ree Frieda ljubazno, ali ne prihvati njegovo smjekanje. On je imao sredstvo protiv njezine ponesenosti
i upotrijebi ga, upitavi: Jeste li ve bili u dvorcu? Ali to nije
upalilo, jer ona odgovori: Nisam, ali zar nije dovoljno da sam
ovdje, u krmi? Ona je, oigledno, bila ludo ponosna i htjela je,
izgleda, to pokazati, posebno u odnosu prema K. Zaista, ree
K., ovdje u krmi. Pa vi se razumijete u gostioniarski posao.
Svakako, ree ona. A poela sam u gostionici Kod mosta, kao
djevojka za staju. S tim njenim rukama, ree K. upola pitajui i
ni sam ne znajui laska li on to samo ili ga je ona doista osvojila.
Njezine ruke su bile uistinu male i njene, ali isto tako bi se moglo
rei i slabane i neupadljive. O tome onda nitko nije vodio
rauna, ree ona, pa ak ni sad. K. je pogleda upitno. Ona
zavrti glavom i ne htjede dalje govoriti. Vi, naravno, ree K.,
imate svoje tajne i ne elite o njima razgovarati s nekim koga
poznajete tek od prije pola sata i koji jo nije imao priliku da vam
kae tko je i kakav je. Ali, kao to se pokaza, to je bila neumjesna
primjedba, jer je izgledalo kao da je Friedu probudio iz sanjarenja
koje je njemu bilo ugodno. Iz kone torbice, koja je visjela o
njenu pojasu, ona izvadi jedno drvce, zaepi njime rupu na vratima i ree, oigledno prisiljavajui se da K. ne primijeti promjenu u njenu raspoloenju: Sto se vas tie, ja ipak znam sve, vi ste
zemljomjer. A onda dodade: Ali sad moram na posao, i ode na
svoje mjesto za stolom, dok se tu i tamo podie ponetko od gostiju da mu ona natoi praznu au. K. je htio jo jednom neupa->
dljivo govoriti s njom, i zato uze sa stola jednu praznu au i prie
joj. Samo jo neto, gospoice Friedo, ree on, izvanredan je
sluaj i zaista je potrebna izuzetna snaga uzdii se od djevojke za
staju do krmarice, ali je li time dostignut krajnji cilj za jedno
takvo ljudsko stvorenje? Besmisleno pitanje. Nemojte mi se smijati, gospoice Friedo, ali iz vaih oiju vie govori borba koja vas
eka u budunosti nego ona koja je ve prola. Meutim, u svije-

tu su prepreke
velike, one su sve
vee ako su vei
ciljevi, i zato nije
sramota osigurati
pomo
jednog
malog, beznaajnog, ali isto tako borbenog ovjeka. Moda
bismo mogli jednom nasamo i u miru razgovarati, bez tih
mnogih oiju koje bulje u nas. Ne znam to hoete, ree
ona, ali je izgledalo da ovaj put i protiv njene volje u njenu glasu
ne odjekuju pobjede njena ivota, ve prije beskrajna razoaranja.
Hoete me, valjda, odvojiti od Kla-mma? Gospode Boe! i ona
sklopi ruke. Vi ste me prozreli, ree K. kao zamoren tolikim
nepovjerenjem, ba to bila je moja potajna namjera. Vi trebate
ostaviti Klamma i postati moja ljubavnica. Ali, naravno, sad
mogu ii. Olga! vikne K. Hajdemo kui. Olga posluno side
s bave, ali se nije mogla odmah osloboditi svojih prijatelja
koji bijahu napravili krug oko nje. Tada Frieda ree tiho,
gledajui ga prijeteim pogledom: Kad mogu razgovarati s
vama? Mogu li ovdje prenoiti? upita K. Da, odgovori
Frieda. Mogu li odmah ostati? Iziite s Olgom da bih mogla
ispratiti ove ljude. Onda se malo poslije moete vratiti.
Dobro, ree K. i ekae nestrpljivo Olgu. Ali seljaci je nisu
putali. Oni su izmislili jednu igru iji je centar bila Olga.
Uhvaeni u kolo, plesali su oko nje i uvijek, na zajedniki usklik,
jedan bi priskoio Olgi, obuhvatio je jednom rukom oko bokova
i obrnuo je nekoliko puta. Kolo je bivalo sve bre, usklici pohlepni,
promukli, slijevali su se postupno gotovo u jedan jedini. Olga,
koja je maloprije bez muke mogla probiti krug, sada je jo samo
razbaruene kose teturala od jednog do drugog. Evo kakve mi
ljude alju ovamo, ree Frieda i od ljutnje ugrize svoje tanke
usne. Tko su oni? upita K. Klammova posluga, ree Frieda.
Stalno mi dovodi taj svijet ija me prisutnost uznemirava. Ne
znam to sam danas s vama govorila, gospodine zemljomjere. Da
nisam moda rekla neto runo? Oprostite mi, ali tome je kriva
prisutnost tih ljudi. Oni su najgori i najodvratniji za koje uope
znam. I njima ja moram toiti pivo u ae! Koliko sam puta ve
molila Klamma da ih ne dovodi; ako ve moram podnositi sluge
druge gospode, bar on bi mogao imati obzira prema meni, ali sve
su molbe uzalud, i cijeli sat prije nego to e on stii, oni navale
ovamo kao stoka u staju. Ali sada zaista neka idu u staju, gdje im
je i mjesto. Da niste vi tu, ja bih razvalila ova vrata i Klamm bi ih
sam morao istjerati. Zar ih on ne uje? upita K. Ne, ree

Frieda, on spava. Kako! uzviknu K. Spava? Kad sam gledao

kroz rupu u sobu, on je jo bio budan i sjedio za stolom. Tako
on sjedi i dalje, objasni Frieda, ali i onda, kad ste ga vi gledali,
on je ve spavao. Zar bih vas ja inae pustila da gledate kroz rupu?
To je njegov nain spavanja, gospoda spavaju vrlo mnogo, upravo
neshvatljivo. Uostalom, da ne spava toliko, kako bi mogao podnositi ove ljude? Ali sada u ih sama istjerati. Ona uze iz ugla bi
i priskoi plesaima jednim jedinim visokim, ne ba sigurnim
skokom kao, na primjer, kad janje skae. Oni je najprije doekae
kao kakvu novu plesaicu i za trenutak je zaista izgledalo kao da
e Frieda ispustiti bi, ali onda ga ona opet podie. U ime Klamma, uzviknu ona, u staju! Svi u staju! Sada su vidjeli da nema
ale. Obuzeti jednim za K. nerazumljivim strahom, oni se poee
tiskati prema zadnjem dijelu krme, gdje se, pod pritiskom prvog
koji je navaljivao, otvorie jedna vrata, svje noni zrak prodre
unutra i oni svi ieznue iz krme, zajedno s Friedom, koja ih je
oito tjerala kroz dvorite u staju.
U tiini koja iznenada nastade, K. u korake u hodniku. Da bi
se nekako sklonio, on skoi iza stola s piem, gdje se jedino mogao skriti. Istina, zadravanje u krmi nije mu bilo zabranjeno, ali
kako je htio prenoiti ovdje, bilo je dobro izbjei svaki neeljeni
susret. I zato, kad se vrata otvorie, on se zavue pod stol. Biti tu
pronaen nije naravno bilo sasvim bezopasno, ali ipak u tom
sluaju ne bi bio neuvjerljiv ni izgovor da se skrio od seljaka koji
su bili podivljali. To je bio gostioniar. Friedo! vikao je i nekoliko puta proao kroz sobu.
Sreom, ubrzo doe Frieda, koja i ne spomenu K., nego se
samo poali na seljake i onda ode za stol, u elji da nade K. Tu je K.
mogao dodirivati njezinu nogu, i odsad se osjeao sigurnim.
Kako Frieda nije spomenula K., morao je to na kraju uiniti
gostioniar. A gdje je zemljomjer? upita on. To je uope bio
pristojan ovjek, lijepo odgojen stalnim i u izvjesnoj mjeri slobodnim ophoenjem s daleko viima od sebe, ali je s Friedom govorio s posebno mnogo uvaavanja, to je upadalo u oi najvie zbog
toga to se on u razgovoru neprestano ponaao kao poslodavac
prema namjetenici, uz to jednoj ne ba smjernoj namjetenici.
Sasvim sam zaboravila zemljomjera, ree Frieda i stavi svoju
malu nogu K. na grudi. Sigurno je ve odavno otiao. Ali ja ga

nisam vidio, ree gostioniar, a gotovo cijelo vrijeme bio sam

u hodniku. Ovdje svakako nije, ree Frieda hladno. Moda
se skrio, ree gostioniar. Sudei po dojmu koji sam o njemu
stekao, moe se za njega mnogo to povjerovati. Ali tu smjelost
on zacijelo nema, ree Frieda i pritisnu K. jae nogom. Bilo je
neeg ugodnog i neusiljenog u njenu biu, to K. prije uope
nije zapazio, a to se posebno pokaza kad se ona odjednom nasmija i s rijeima: Moda se ovdje skrio, sagne se prema njemu,
letimice ga poljubi, a onda opet uspravi i kao razoarana ree:
Ne, nije ovdje. Ali sad i gostioniar dade povod za uenje,
kad ree: Vrlo mi je neugodno to ne znam sigurno je li otiao.
Nije to samo zbog gospodina Klamma, nego i zbog propisa. Ali
propis vrijedi za vas, gospoice Friedo, kao i za mene. Za krmu
odgovarate vi, a sve ostalo u kui ja u jo pretraiti. Laku no.
Ugodan san! On jo poteno nije ni napustio sobu, a Frieda ve
ugasi elektrinu svjetiljku i nade se pokraj K. ispod stola. Dragi
moj, mili moj! aputala je ona, ali uope ne dodirnu K., ve je
kao opijena ljubavlju leala na leima, rairenih ruku; za njihovu
sretnu ljubav vrijeme je bilo beskrajno i ona je vie uzdisala nego
pjevala neku pjesmicu. Onda se prestrai to je K. ostao miran
i predan mislima, i poe ga vui kao dijete. Doi, pa mi emo
se uguiti ovdje dolje! Oni se zagrlie, njeno malo tijelo gorjelo
je u njegovim rukama, i oni se kao u besvijesti iz koje se K.
neprestano, ali uzalud pokuavao spasiti otkotrljae nekoliko
koraka dalje, lupie tupo o Klammova vrata, a onda se naoe
leei u jednoj lokvici piva i smeu koje je pokrivalo pod. Tu
prodoe sati, sati u kojima je K. stalno imao osjeaj da luta ili
da je ve toliko daleko u tuini kao nijedan ovjek prije njega, u
tuini u kojoj ak ni zrak nije kao zrak u zaviaju, u kojoj se od
tudintine ovjek mora uguiti, i protiv ijih se bezumnih omamljivanja ne moe uiniti nita drugo nego ii dalje, dalje lutati. I
zato, barem u prvom trenutku, njega ne preplai, nego je prije
djelovalo kao utjeno buenje, kad Friedu iz Klammove sobe
pozva dubok, zapovjedniki i ujedno ravnoduan glas. Friedo, ree joj K. na uho, i tako prenese poziv iz sobe. S potpuno
uroenom poslunou Frieda htjede skoiti, ali onda se prisjeti
gdje je, opruzi se, tiho se nasmija i ree: Neu valjda, nikad vie
neu mu otii. K. joj je htio proturjeiti, nagovarati da ide Kla-

mmu; poe ve skupljati krajeve njene bluze, ali nije mogao nita
rei, bio je previe sretan to dri Friedu u svojim rukama, ali
previe prestraeno sretan, jer mu se inilo, ako ga Frieda napusti,
napustit e ga sve to ima. I Frieda, kao da je ojaala njegovim
pristankom, stisnutom akom zalupa na vrata i viknu: Ja sam
kod zemljomjera! Ja sam kod zemljomjera! Zaista, Klamm uuti
na to. Ali onda se podie K., kleknu pokraj Friede, zagleda se u
tmurnu svjetlost praskozorja. Sto se dogodilo? Gdje su bile njegove nade? to je mogao oekivati od Friede sada kad je sve bilo
izgubljeno? Umjesto da najopreznije ide naprijed, s obzirom na
veliinu neprijatelja i cilja, on se ovdje cijelu no valjao u lokvama
piva iji ga je zadah sada oamuivao. to si uinila?, ree on
kao da govori za sebe. Sad smo oboje propali. Ne, ree Frieda,
samo sam ja propala, ali sam ipak dobila tebe. Budi miran, gledaj samo kako se ona dvojica smiju. Tko? upita K. i okrene se.
Na stolu su sjedila oba njegova pomonika, malo neispavani, ali
veseli; to je bilo veselje koje je proizlazilo iz odanog ispunjavanja
dunosti. to ete ovdje? dreknu K., kao da su oni za sve krivi.
On potrai bi koji je Frieda sino imala. Morali smo te traiti,
rekoe pomonici, jer nisi doao k nama u gostionicu. Onda
smo te traili kod Barnabasa i na kraju nali ovdje. Sjedimo ovdje
cijelu no. Sluba zaista nije laka. Vi ste meni potrebni danju,
ne nou, ree K. Gonite se odavde! Sada je dan, rekoe oni,
ne pomaknuvi se. Bio je zaista dan, vrata koja vode u dvorite
otvorie se i unutra pohrlie seljaci s Olgom koju K. bijae potpuno zaboravio. Olga je bila ivahna kao i sino, iako su joj haljina i
kosa bile u stranom neredu, i ona s vrata potrai K. pogledom.
Zato nisi sa mnom iao kui?, upita ona gotovo u suzama.
Zbog jedne takve enetine!, ree zatim i ponovi to nekoliko
puta. Frieda, koja je za trenutak bila iezla, vrati se s jednim malim zaveljajem rublja. Olga se povue u stranu, alosna. Sada
moemo otii, ree Frieda. Bilo je po sebi razumljivo daje mislila
na gostionicu Kod mosta u koju su trebali otii. K. s Friedom, iza
njih pomonici to je bila povorka. Seljaci pokazae veliki prijezir prema Friedi, to je bilo po sebi razumljivo, jer ona je s njima
dosad strogo postupala. Jedan seljak ak uze svoj tap i namjesti
ga tako kao da je nije htio pustiti da proe dok ne preskoi tap,
ali jedan njen pogled bio je dovoljan da ga otjera. Vani, u snijegu,
i'J

K. malo odahnu. Srea to je vani, u prirodi, bila je tako velika

da je ovom prilikom inila podnoljivim tekoe puta; da je bio
sam, pjeaio bi jo bolje. U gostionici on odmah ode u sobu i
lee u krevet, dok Frieda napravi leaj na podu pokraj kreveta.
Pomonici su se takoer uvukli u sobu, bili izbaeni, ali se onda
opet vratili kroz prozor. K. je bio previe umoran da ih jo jednom
izbaci. Gostioniarka sama doe gore da pozdravi Friedu, koja je
nazva mamice. Poee se pozdravljati, neshvatljivo srdano, s
ljubljenjem i dugotrajnim grljenjem. U sobici je uope bilo malo
mira, esto su ulazile i slukinje, lupajui mukim cokulama koje
su imale na nogama, da bi neto unijele ili iznijele. Ako im je
trebalo bilo to od raznih stvari koje su sluile kao posteljina u
krevetu, one su to bezobzirno izvlaile ispod K. Friedu su pozdravile kao sebi ravnu. Ali usprkos ovom uznemiravanju, K. ostade
u postelji cijeli dan i cijelu no. Za sitne potrebe pobrinula se
Frieda. Kad je, napokon, idue jutro ustao, sasvim osvjeen, to je
bio ve etvrti dan njegova boravka u selu.

V:

Glava etvrta

m
On je elio s Friedom govoriti u etiri oka, ali u tome je
bio sprjeavan ve samom nametljivom prisutnou
pomonika s kojima se Frieda, uostalom, tu i tamo alila i
smijala. Istina, njima nije mnogo trebalo: smjestili su se u
jednom uglu, na dvije stare enske haljine prostrte na podu.
Njihova je elja bila, kao to su esto o tome s Friedom
razgovarali, da ne smetaju gospodinu zemljomjeru i da
zauzimaju to je mogue manje mjesta. U tom pogledu su inili
razne pokuaje, istina, uvijek uz doaptavanje i hihotanje,
stiskali ruke i noge, pripijali se jedan uz drugog, i, u sumraku,
u njihovu uglu vidjela se samo velika gomila. Ipak, iz iskustva
po danu znalo se, na alost, da su oni vrlo paljivi promatrai, da
uvijek zure u K., makar i na svoj prividno djetinjast nain,
upotrebljavajui ruke kao dalekozore i inei sline besmislice,
ili samo namiguju i prave se kao da su mnogo zauzeti
njegovanjem svojih bradica, do kojih im je mnogo stalo, i iju su
duinu i gustou bezbroj puta upotrebljavali i pozivali Friedu da
ona presudi. Sa svoje postelje, K. je esto potpuno ravnoduno
promatrao to njih troje rade.
Kad se osjetio dovoljno okrijepljen da bi mogao napustiti
postelju, oni svi pritrae da mu budu na usluzi. On nije bio toliko okrijepljen da bi mogao odbiti njihove usluge, i primijeti da
zbog toga dolazi u izvjesnu ovisnost o njima, to je moglo imati
loe posljedice; ali se morao s tim pomiriti. A i nije bilo ba neugodno piti za stolom dobru kavu koju je Frieda donijela, grijati se
pokraj pei koju je Frieda naloila, gledajui pomonike kako se

ustro i nespretno deset puta penju uza stepenice i silaze niz njih,
da bi donijeli vodu za pranje, sapun, ealj, ogledalo i, na kraju,
jer je K. izrazio tihu i jasnu elju, aicu ruma.
Usred tog nareivanja i posluivanja, K. vie u dobrom
raspoloenju nego to se nadao uspjehu, ree pomonicima: Hajdete sad van, vas dvojica, vie mi niste potrebni, elim razgovarati
nasamo s gospoicom Friedom. Kad na njihovim licima ne vidje
neki poseban otpor, kao odtetu za to, on pridoda: Onda emo
nas trojica ii opinskom naelniku, ekajte me dolje u gostionici. Zaudo, oni posluae, samo to pri izlasku rekoe: Mogli
smo i ovdje ekati. K. odgovori na to Znam, ali ja to neu.
K. je ljutilo, ali mu je u odreenoj mjeri i godilo, kad
Frieda, koja mu odmah nakon izlaska pomonika sjede u
krilo, ree: Dragi moj, to ti ima protiv pomonika? Mi ne
moramo nita kriti od njih. Oni su odani Ah, odani,
ree K., stalno njukaju za mnom, to je besmisleno, odvratno. Vjerujem da te razumijem, ree ona, objesi mu se
o vrat i htjede jo neto rei, ali nije mogla govoriti; i kako je
stolica stajala pokraj samog kreveta, oni se prevalie u krevet.
Ondje su leali, ali ne onako zaneseni kao onda u noi. Ona je
traila neto, i on je traio neto, traili su bijesno, pravei grimase,
zarivajui glavu u grudi jedno drugom, traili su, i njihovo grljenje
i njihova razdraena tijela nisu im pomagala da zaborave, nego su
ih naprotiv podsjeala na dunost da trae; i kao to psi oajno
eprkaju zemlju, eprkali su oni po svojim tijelima; i
bespomoni, razoarani, da bi jo izvukli posljednju sreu, njihovi jezici po koji put prelazili bi svom irinom lica drugog. Tek ih
umor smiri i uini zahvalnim jedno drugom. Onda se i slukinje
popee gore. Gle, kako ovi ovdje lee, ree jedna, i iz saaljenja
baci preko njih pokriva.
Kad se K. poslije oslobodio pokrivaa i pogledao oko sebe,
pomonici su to ga nije zaudilo opet bili u svom uglu,
opominjali jedan drugog na ozbiljnost, pokazujui prstom na
K., i vojniki ga pozdravljali, osim toga, uza sam krevet sjedila je
gostioniarka i plela arapu, sitan rad koji je malo bio u skladu
s njezinim golemim tijelom koje je gotovo zamraivalo sobu.
Ve odavno ekam, ree ona i podie svoje iroko, mnogim
starakim borama izbrazdano lice, ali koje je, uzeto onako veliko

u cjelini, jo bilo svjee, a nekad moda i lijepo. Rijei su zvuale

kao prijekor, istina neumjestan, jer K., naravno, nije traio da
ona doe. Ona zato samo kimanjem glave potvrdi njene rijei,
podie se i sjede. Ustade i Frieda, ali ostavi K. i nasloni se na
stolicu gostioniarke. Zar ne bi moglo, gazdarice, ree K. rastreseno, to to mi hoete rei biti odgoeno dok se ne vratim
od opinskog naelnika. Imam tako vaan razgovor. Ovo je
vanije, vjerujte mi, gospodine zemljomjere, ree gostioniarka.
Ondje je u pitanju svakako samo neki posao, ali ovdje je rije
0 jednom ljudskom biu, o Friedi, mojoj dragoj slukinji. A,
tako, ree K., onda naravno; samo ne razumijem zato se ta
stvar ne prepusti nama dvoma. Zbog ljubavi, zbog brige, ree
gostioniarka i privue sebi glavu djevojke koja je stajala, a njena
glava dopirala je samo do ramena gostioniarki koja je sjedila.
Budui da Frieda ima takvo povjerenje u vas, ree K. ni ja ne
mogu drukije. A kako je Frieda tu nedavno moje pomonike
nazvala odanim, to smo mi svi ovdje prijatelji izmeu sebe.
Onda, gazdarice, mogu vam rei da ja smatram kao najbolje da
se Frieda i ja vjenamo, i to vrlo brzo. Na alost, na alost, ja time
ne mogu nadoknaditi Friedi to je zbog mene izgubila slubu u
Gospodskom konaku i Klammovo prijateljstvo. Frieda podie
glavu, oi su joj bile pune suza, nieg pobjednikog nije bilo u
njima. Zato ja? Zato sam ba ja izabrana? Kako? upitae K.
1 gostioniarka istovremeno. Zbunjena je, siroto dijete, ree
gostioniarka, zbog toliko nakupljene sree i nesree. I kao u
potvrdu ovih rijei, Frieda sad jurnu na K., poe ga divlje ljubiti,
kao da u sobi nema nikog, i onda, plaui, drei ga stalno u
zagrljaju, pade pred njim na koljena.
Milujui objema rukama Friedinu kosu, K. upita gostioniarku: Rekao bih da mi dajete za pravo? Vi ste astan
ovjek, ree gostioniarka, i onda sa suzama u glasu, malo oronula i teko diui, ipak nade snage da kae: Treba sada jo samo
promisliti o jamstvima koja ete morati dati Friedi, jer ma koliko
bilo veliko moje potovanje prema vama, vi ste ipak ovdje strani,
ne moete se ni na koga pozvati, vae domae prilike ovdje nisu
poznate. Dakle, jamstva su potrebna, to uviate i vi, dragi gospodine zemljomjere, vi ste sami istaknuli to sve gubi Frieda zbog
veze s vama. Svakako, jamstva, naravno, ree K., najbolje je

dati ih preko javnog biljenika, ali i grofovska uprava umijeat e

se valjda u to. Uostalom, i ja imam neto neizostavno obaviti prije
svadbe. Moram razgovarati s Klammom. To je nemogue, ree
Frieda, podie se malo i pribi uz K. to ti pada na pamet! To
mora biti, ree K. ako je meni nemogue to ostvariti, morat e
ti. Ja ne mogu, ja ne mogu, ree Frieda, nikad Klamrn nee
razgovarati s tobom. Kako moe uope vjerovati da e Klamm
razgovarati s tobom?! A hoe li razgovarati s tobom? upita K.
Nee, isto tako, uzvrati Frieda, nee ni s tobom ni sa mnom,
to je jednostavno nemogue. Ona se rairenih ruku obrati
gostioniarki: Vidite, gazdarice, to on trai! Vi ste osobenjak,
gospodine zemljomjere, ree gostioniarka i bilo je strano vidjeti kako je sada izgledala, sjedei uspravno, rairenih nogu sa
snanim koljenima koja su se probijala kroz tanku suknju. Vi
traite nemogue. Zato je to nemogue? upita K. Ja u vam
to objasniti, ree gostioniarka, ali takvim glasom kao da to
objanjenje nije posljednja usluga koju ini, nego prije prva kazna
koju izrie, rado u vam objasniti. Istina, ja ne pripadam dvorcu,
samo sam ena i samo gazdarica ovdje u jednoj gostionici posljednjeg reda nije ba posljednjeg, ali nije ni daleko od toga i
zato se moe dogoditi da vi ne pridate posebnu vanost mome
objanjenju, ali ja sam kroz ivot ila otvorenih oiju i imala sam
posla s mnogim ljudima i sav teret posla ovdje sama sam nosila,
jer moj mu je dodue dobar ovjek, ali za gostioniara nije, i to
znai odgovornost, to nikad nee shvatiti. Vi, na primjer, moete
zahvaliti samo njegovoj nemarnosti ja sam te veeri bila ve
umorna do iznemoglosti to ste ovdje u selu, to ovdje na krevetu sjedite mirno i udobno. Kako? upita K., budei se iz neke
rastresenosti, potaknut vie radoznalou nego ljutnjom. Samo
njegovu nehaju to zahvalite!, uzviknu gostioniarka jo jednom,
s kaiprstom uprtim u K. Frieda je pokua stiati. to ti hoe?
ree gostioniarka, naglo se okrenuvi cijelim tijelom. On me je
pitao i moram mu odgovoriti, kako e inae razumjeti ono to je
nama po sebi razumljivo, da gospodin Klamm nikad s njim nee
razgovarati; to ja kaem, nee! ne moe nikad s njim razgovarati. ujte, gospodine zemljomjere! Gospodin Klamm je gospodin iz dvorca, to po sebi znai neto, da i ne govorim o poloaju
koji Klamm inae zauzima, a koji je vrlo visok. A to ste vi, za

iji se pristanak na enidbu mi ovdje tako ponizno otimamo? Vi

niste iz dvorca, vi niste iz sela, vi niste nita. Ali, na alost, vi ste
ipak neto, tuinac, netko prekobrojan, i svuda na putu, netko
zbog koga ima stalno nezgoda, zbog koga se slukinje moraju
iseljavati, netko ije namjere nisu poznate, netko koji je zaveo
nau najmiliju malu Friedu i koju mu, na alost, moramo dati za
enu. Zbog svega toga ja vam u stvari ne dijelim nikakve prijekore.
Vi ste ono to ste. Ja sam u svom ivotu previe vidjela, pa bih
mogla podnijeti i ovaj prizor. Ali recite sami po sebi to vi upravo
traite. ovjek kao to je Klamm treba s vama razgovarati! Boljelo
me je kad sam ula da vas je Frieda pustila da virite kroz rupu na
vratima, ve to je to uinila, znai da ste je vi zaveli. Recite, ipak,
kako ste se osjeali kad ste vidjeli Klamma? Ne moete odgovoriti.
Znam, osjeali ste se dobro. Vi uope niste u stanju Klamma
vidjeti onakvog kakav jest, to nije oholost s moje strane, jer ni ja
nisam u stanju. Klamm treba razgovarati s vama, ali on nikad ne
razgovara ak ni s ljudima iz sela, jo nikad on sam nije razgovarao
ni s kim iz sela. To je, naravno, bila velika poast za Friedu, poast
zbog koje u ja biti ponosna sve do svoje smrti, to je on imao
obiaj uzvikivati barem Friedino ime, i to mu je ona mogla rei
to god je htjela, i to je dobila doputenje viriti kroz rupu, ali, on
nije razgovarao ak ni s njom. I to to je on ponekad zvao Friedu,
ne mora imati onu vanost koja se tome rado hoe pridati, jer on
je samo Friedino ime uzvikivao tko zna njegove namjere? a
to je, naravno, Frieda trkom dolazila, to je njena stvar, i to je
Klamm nju i bez protivljenja putao k sebi, to je njegova dobrota;
ali da je on ba nju zvao, to se ne moe tvrditi. Istina, sada je i to
to je bilo zauvijek prolo. Moda e Klamm i dalje izgovarati ime
Frieda, to je mogue, ali pristup k njemu ona sigurno nee vie
imati djevojka koja se upustila s vama. I samo jedno, samo
jedno ja ne mogu shvatiti ovom mojom sirotom glavom, kako
je jedna djevojka za koju se govorilo da je Klammova ljubavnica
uostalom ja smatram da je to obiljeje vrlo pretjerano kako
je dopustila da je vi ak i dodirnete.
Zaista, to je udno, ree K. i privue u krilo Friedu, koja mu
se odmah prepusti, istina sputene glave, ali smatram da to dokazuje da i sve drugo nije ba tono onako kao to vi vjerujete. Tako,
na primjer, vi ste svakako u pravu kad kaete da sam ja prema

Klammu nitko i nita; i kad ja sad traim razgovor s Klammom

i od toga me ne mogu odvratiti ak ni vaa objanjenja, time jo
nije reeno da sam ja u stanju izdrati Klammovu prisutnost bez
zatvorenih vrata koja nas dijele, i da neu pobjei iz sobe im se
on pojavi. Ali jedan takav strah, ma koliko opravdan, za mene jo
nije razlog da se ne usudim uiniti jednu takvu stvar. Meutim,
uspijem li ja ne ustuknuti pred njim, onda uope nije potrebno
da on sa mnom razgovara, meni je dovoljno da vidim dojam koji
moje rijei ostavljaju na njega, a ako ne ostave nikakav ili ih on
uope ne uje, ipak sam u dobitku, jer sam slobodno govorio
pred jednim od monih. Ali vi, gazdarice, sa svojim velikim poznavanjem ivota i ljudi, i Frieda, koja je do juer bila Klammova
ljubavnica, ja ne vidim zato bih odbacivao tu rije vi biste mi
svakako mogli lako stvoriti mogunost da razgovaram s Klammom, ako ni na koji drugi nain, a ono barem u Gospodskom
konaku, vjerojatno je on jo i sad ondje.
To je nemogue, ree gostioniarka, i ja vidim da vama
nedostaje sposobnost da to shvatite. Ali recite, napokon, o emu
hoete razgovarati s Klammom?
O Friedi, naravno, odgovori K.
O Friedi? upita gostioniarka ne shvaajui i obrati se Friedi: Jesi li ula, Friedo, on, on hoe s Klamom razgovarati o tebi,
s Klammom!
Ah, gazdarice, ree K. vi ste vrlo pametna ena, i svima ulijevate potovanje, a ipak vas prestrai svaka sitnica. Pa eto, hou
razgovarati s njim o Friedi, i to nije toliko neuveno koliko je po
sebi razumljivo. Jer vi ste sigurno u zabludi kad vjerujete da je
Frieda izgubila svaku vanost za Klamma od trenutka kad sam se
ja pojavio. Kad to vjerujete, podcjenjujete ga. Dobro razumijem
daje s moje strane neskromno to vas pouavam u tome pogledu,
ali ipak to moram initi. U odnosu izmeu Klamma i Friede nita
se zbog mene nije moglo izmijeniti. Ili nije postojala nikakva
stvarna veza a to u stvari govore oni koji Friedi oduzimaju
poasni naziv ljubavnice lijepo, onda ne postoji ni danas; ili
je, meutim, postojala, a kako je onda mogla biti pokvarena zbog
mene koji sam, kako ste vi tono rekli, nitko i nita u Klammovim
oima. U takvo to ne vjeruje se u prvom trenutku straha, ali, ve
najmanje razmiljanje postavi stvar na pravo mjesto. Uostalom,

pustimo Friedu da ona kae svoje miljenje o tome.

ity
S pogledom koji je lutao u daljinu, s obrazom na grudima
K., Frieda ree: Sigurno je onako kako je rekla mamica: Klamm za mene vie ne eli znati. Istina, ne zato to si doao ti,
dragi moj, tako neto ne bi moglo njega uzdrmati. Meutim,
ja vjerujem da je njegovo djelo to smo se mi nali zajedno
pod stolom... blagoslovljen, a ne proklet, neka je taj as! Ako
je tako, ree K. polako, jer slatke su bile Friedine rijei i on
na koji trenutak zatvori oi da bi pustio rijeima da ga svega
promu, ako je tako, onda ima jo manje razloga bojati se
razgovora s Klammom.
Zaista, ree gostioniarka i pogleda K. s visine, vi me po
koji put podsjeate na mog mua, prkosni ste i djetinjasti kao
i on. Samo ste nekoliko dana u ovome mjestu, i ve elite sve
znati bolje nego domoroci, bolje nego ja stara ena i bolje nego
Frieda, koja je u Gospodskom konaku toliko vidjela i ula. Ne
poriem da je izuzetno mogue i postii neto protiv propisa
i utvrenih obiaja; ja takvo to nisam doivjela, ali valjda
ima takvih primjera, moe biti; meutim, sigurno je da se to
ne dogaa na nain kako vi to radite, stalno govorei ne, ne,
tvrdoglavo ostajui pri svome i ne sluajui ni najdobronamjernije savjete. Mislite li da su moje brige vas radi? Jesam li ja
vodila rauna o vama dok ste bili sami? Premda bi bilo dobro
da sam to inila, jer poneto bi se moglo izbjei. Jedino to sam
onda rekla svome muu u vezi s vama, bilo je: 'Dri se daleko od
njega!' To bi vrijedilo za mene i danas da nije sada Frieda
uvuena u vau sudbinu. Njoj trebate zahvaliti svialo se to
vama ili ne za moje staranje, ak i obzire koje imam. prema
vama. I vi mene ne moete jednostavno iskljuiti, jer ste mi
vi strogo odgovorni kao jedinoj koja s materinskom brigom
bdije nad malom Friedom. Moda Frieda ima pravo, i da je sve
to se dogodilo Klammova volja, ali o Klammu ja sad nita ne
znam; nikad neu s njim razgovarati, on je za mene potpuno
nedostian; meutim, vi sjedite ovdje, drite moju Friedu i ja
u vas zato to preuivati izdravati. Da, izdravati, jer
pokuajte, mladiu, ako vas ja ispratim iz kue bilo gdje u selu
nai sklonite, pa makar i u pseoj kuici.
Hvala vam, ree K. to su neuvijene rijei i ja vam potpuno

vjerujem. Dakle, tako je nesiguran moj poloaj i s njim u vezi i

poloaj Friedin.
Ne! upade gostioniarka bijesnim uzvikom. Friedin
poloaj u ovom pogledu ne stoji ni u kakvoj vezi s vaim. Frieda
pripada mojoj kui i nitko nema prava njezin poloaj ovdje nazivati nesigurnim.
Dobro, dobro, ree K., ja vam i u tome dajem za pravo,
posebno zato to se Frieda, iz meni nepoznatih razloga, previe,
izgleda, boji vas da bi se umijeala. Ostanimo, dakle, privremeno
samo pri meni. Moj poloaj je u najveoj mjeri nesiguran, vi to
ne poriete, nego se tovie trudite to dokazati. Kao i sve to vi
kaete, i ovo je tono najveim dijelom, ali ne sasvim. Tako, na
primjer; ja znam za jedno sasvim dobro prenoite koje mi stoji
na raspolaganju.
Gdje to? Gdje to?, povikae i Frieda i gostioniarka, i to u jedan glas i toliko radoznalo kao da imaju iste pobude za to pitanje.
Kod Barnabasovih, ree K.
Propalice! viknu gostioniarka. Prepredene propalice.
Kod Barnabasovih! ujete li vi, i ona se okrene prema uglu,
ali pomonici su se ve odavno primakli i drali se za ruke iza
gostioniarke koja sada, kao da joj je potrebna podrka, uhvati
jednog od njih za ruku; ujete li vi gdje gospodin skita, kod
Barnabasove obitelji! Naravno, ondje on dobiva prenoite! Ah,
to ga ipak prije nije imao ondje nego u Gospodskom konaku!
A gdje ste vi bili?
Prije nego to pomonici odgovorie, K. ree: To su, gazdarice, moji pomonici, ali vi postupate s njima tako kao da su
vai pomonici, a moji uvari. Ja sam spreman u svemu drugom
u najmanju ruku najpristojnije raspravljati o vaem miljenju,
ali ne to se tie mojih pomonika, jer je tu stvar sasvim jasna.
Molim vas zato da ne razgovarate s mojim pomonicima, a ako
moja molba nije dovoljna, zabranjujem svojim pomonicima da
vam odgovaraju.
Dakle, ne smijem s vama razgovarati, ree gostioniarka,
i sve troje poee se smijati, gostioniarka ironino, ali mnogo
blae nego to je K. oekivao, a pomonici na svoj uobiajen i potpuno neodgovoran nain, koji je mogao znaiti mnogo i nita.
Nemoj se ljutiti, ree Frieda, ti mora pravilno shvatiti nae

uzbuenje. Ako hoe, mi samo Barnabasu moramo biti zahvalni

to sada pripadamo jedno drugom. Kad sam te prvi put vidjela u
krmi uao si pod ruku s Olgom ja sam o tebi ve poneto
znala, ali uglavnom sam bila prema tebi potpuno ravnoduna, ali
ne samo prema tebi, prema gotovo svemu bila sam ravnoduna,
gotovo svemu. I onda sam, istina, s mnogo im bila nezadovoljna, a poneto me je i ljutilo, ali kakvo je bilo to nezadovoljstvo
i ta ljutnja! Vrijeao bi me neki gost u krmi, oni su uvijek jurili
za mnom ti si vidio te derane ondje, ali su dolazili jo gori,
Klammova posluga nije bila ono najgore dakle, netko bi me
vrijeao, ali to je to znailo za mene? Bilo mi je kao da se to
dogodilo prije mnogo godina, ili da se ne dogaa meni, ili kao
da ujem da se samo pria, ili da sam i sama ve to zaboravila. Ali
sve se toliko promijenilo otkad me je Klamm ostavio, da ja to ne
mogu opisati, ak vie ni sebi predstaviti.
I Frieda prekide svoju priu, glavu je bila tuno pognula, a
ruke drala prekriene na krilu.
Vidite, uzviknu gostioniarka i to tako kao da ne govori ona
sama, nego svoj glas samo posuuje Friedi, ak se i primae blie i
sjede sasvim pored Friede, vidite li sada, gospodine zemljomjere,
posljedice vaih postupaka, a za svoju pouku mogu gledati i vai
pomonici, s kojima ja, naravno, ne smijem razgovarati! Vi ste
Friedu istrgli iz najblaenijeg stanja u kojem se ikad nalazila, i to
ste uspjeli prije svega zato to Frieda, u svom djetinjasto pretjeranom saaljenju, nije mogla podnijeti da visite Olgi o ruku, i
tako budete preputeni Barnabasovoj obitelji. Ona je vas spasila i
time sebe rtvovala. I sada, kad se to dogodilo, i Frieda zamijenila
sve to je imala, za sreu da sjedi na vaim koljenima, vi dolazite i
bacate kao svoj veliki adut u igri to to ste ak imali mogunosti
noiti kod Barnabasa. Time valjda elite dokazati da niste o meni
ovisni. Svakako, da ste zaista noili kod Barnabasa, vi biste bili
neovisni o meni toliko da biste odmah, ali u tren oka, morali
napustiti moju kuu.
Meni nisu poznati grijesi Barnabasove obitelji, ree K., i
Friedu, koja je bila kao bez ivota, paljivo podie, polako stavi na
krevet, a sam ustade, moda vi u tome imate pravo, ali sam
nesumnjivo i ja bio u pravu kad sam od vas traio da nae stvari,
Friedine i moje, pustite nama samima. Vi tada spomenuste

neto o ljubavi i brizi, ali ih ja poslije toga nisam mnogo osjetio,

vie je bilo mrnje, oholosti i prijetnje izbacivanjem iz kue. Ako
ste ciljali na to da odbijete Friedu od mene ili mene od Friede,
onda ste postupali vrlo vjeto; pa ipak, uvjeren sam da vam to
nee poi za rukom; a ako bi vam i polo, vi ete se dopustite
jednom i meni jednu mranu prijetnju za to gorko kajati. to
se tie stana koji mi stavljate na uivanje vi pritom moete
imati na umu samo ovu odvratnu rupu nije nimalo sigurno
davi to inite po vlastitoj volji, tovie, izgleda da o tome postoji
jedna uputa grofovske vlasti. Ja u javiti ondje da mi je ovdje
otkazano, i kad mi poslije toga bude dodijeljen drugi stan, vi
ete, naravno, moi slobodno odahnuti, ali ja jo dublje. A sada
zbog ove i drugih stvari idem opinskom naelniku; molim vas,
pobrinite se za Friedu, koju su vai takozvani materinski govori
dobro udesili.
Onda se on obrati pomonicima. Hajdete! ree im, uze
s avla Klammovo pismo i htjede krenuti. Gostioniarka ga je
utei gledala i tek kad on stavi ruku na kvaku, ona ree: Gospodine zemljomjere, jo neto u vam dati da ponesete: ma to
vi govorili i ma koliko me htjeli vrijeati, mene, staru enu, vi ste
ipak Friedin budui mu. Samo zato vam kaem da ste vi strahovita neznalica u pogledu prilika ovdje, glava se ovjeku vrti kad
vas slua i kad u mislima usporedi sa stvarnou to to vi govorite
i mislite. Nemogue je to neznanje ukloniti najednom, a moda
nije mogue uope, ali mnogoto bilo bi bolje kad biste vi meni
barem malo vjerovali i svoje neznanje stalno imali pred oima. Vi
biste, na primjer, odmah postali pravedniji prema meni i poeli
shvaati kakav je uas to za mene predstavljalo a posljedice tog
uasa jo traju kad sam doznala da je moja najmilija mala, da
se tako izrazim, napustila orla da bi se vezala s guterom. Uistinu,
stvarni odnos je jo mnogo gori, i ja se moram stalno truditi da
to zaboravim, inae ne bih mogla nijednu mirnu rije s vama
progovoriti. Ah, vi ste sad opet ljuti. Ali ne, ostanite trenutak da
biste uli jo samo ovu molbu: kamo god ili, budite toga svjesni
da vi ovdje najmanje znate od svih, i budite oprezni; ovdje kod
nas, gdje vas Friedina prisutnost titi od nezgoda, moete od sveg
srca slobodno brbljati, ovdje nam moete, na primjer, ispriati
kako namjeravate razgovarati s Klammom, ali u stvarnosti, samo

u stvarnosti ne inite to, ja vas molim, molim vas.

Ona ustade, posrui malo od uzbuenja, prie mu, uhvati
ga za ruku i gledae u njega moleivo. Ja, gazdarice, ree K. ne
razumijem zato se vi zbog jedne takve stvari poniavate i molite
me. Ako je nemogue da ja razgovaram s Klammom, kao to
vi kaete, onda neu uspjeti razgovarati, molili me ili ne molili.
Ali ako je ipak mogue, zato to ne bih uinio, posebno kad s
propadanjem vaeg glavnog prigovora postaju sumnjivi i ostali
vai strahovi. Neznalica sam, nema sumnje, ta istina svakako
postoji i to je vrlo alosno za mene; ali postoji tu ipak prednost
to neznalica ima vie smjelosti, i zbog toga u ja rado neko vrijeme, dok snage traju, ostati pri neznanju i njegovim nesumnjivo
loim posljedicama. Meutim, te posljedice uglavnom pogaaju
samo mene, i najvie zbog toga ne razumijem zato vi molite. Vi
ete se svakako uvijek brinuti o Friedi, i ako ja potpuno ieznem
iz njezina vidika, to s vaega stajalita moe znaiti samo sreu.
ega se, dakle, bojite? Ne bojite se valjda neznalici sve izgleda
mogue, i K. pritom ve otvori vrata, valjda se ne bojite za
Klamma? Gostioniarka je utei promatrala kako on uri niz
stepenice, u pratnji pomonika.

'i
t

Glava peta
Ktr

'.SS
? H

h
h

u
ti

Razgovor s opinskim naelnikom nije zadavao K. osobite

brige, to je gotovo i njega samog zaudilo. Pokuavao je to objasniti time to je, prema njegovu dosadanjem iskustvu, slubeni
dodir s grofovskom vlau bio za njega vrlo jednostavan. To je, s
jedne strane, potjecalo otuda to je u raspravljanju njegove stvari
postavljeno naelo koje je naizgled bilo vrlo povoljno za njega, s
druge strane, zbog divljenja dostojnog jedinstva slube, koje se
kao napose savreno nasluivalo ba tamo gdje ga prividno uope
nije bilo. Kad bi s vremena na vrijeme razmiljao o tim stvarima,
K. je bio sklon svoj poloaj smatrati zadovoljavajuim, premda
bi uvijek poslije takvih nastupa lagodnosti brzo govorio sebi da
ba u tome lei opasnost.
Neposredan odnos s vlastima nije, naravno, bio posebno teak,
jer ma koliko da su bile dobro organizirane, vlasti su branile njima daleke nevidljive stvari uime daleke nevidljive gospode, dok
se K. borio za neto najivotnije i blisko, za samog sebe; uz to jo,
bar sasvim na poetku, on je to inio po vlastitoj volji, jer je bio
napada; i ne samo da se jedino on borio za sebe nego su to inile
i druge snage, koje on nije poznavao, ali u koje je mogao vjerovati
zbog mjera koje su poduzimale vlasti. Meutim, time to su mu
mnoge izlazile ususret u nevanim stvarima o vanim dotad
uope nije bilo govora vlasti su mu uskraivale mogunost
sitnih lakih pobjeda, a s tom mogunou i odgovarajue zadovoljstvo, kao i dobro zasnovanu sigurnost u daljnje, vee pobjede,
koja proizlazi iz tog zadovoljstva. Umjesto toga, doputole su mu,
55

istina samo u okviru sela, da se provlai gdje god je htio, i time ga

razmazile i oslabile, odstranjujui ovdje svaku borbu, ali su je zato
prenijele u jedan stran ivot, izvan slubenih odnosa, potpuno
nedogledan i mutan. Na taj nain moglo bi se dogoditi, ako ne
bude stalno na oprezu usprkos svoj ljubaznosti vlasti i usprkos potpunom ispunjenju svih tako pretjerano lakih slubenih
obaveza, a zavaran prividnom blagonaklonou koja mu se
ukazuje da jednog dana svojim ostalim ivotom upravlja tako
neoprezno da se ovdje skrha, i da vlasti, jo blage i prijateljske,
moda i protiv svoje volje, ali uime nekog njemu nepoznatog
javnog poretka, budu prisiljene doi i ukloniti ga s puta. A to je
upravo ovdje znaio taj ostali ivot? Nigdje jo K. nije vidio da
su sluba i ivot toliko isprepleteni, uistinu isprepleteni toliko da se
neki put inilo da su sluba i ivot zamijenili svoja mjesta. to je,
na primjer, dosad znaila samo formalna mo koju je Klamm
vrio u slubenom odnosu prema K. kad se usporedi s moi koju
je Klamm u punoj stvarnosti imao u spavaoj sobi K. I tako se
pokazalo da su u odreenoj mjeri lakomislenije postupanje i
izvjestan nemir doputeni ovdje samo u neposrednom dodiru s
vlastima, a inae je uvijek potreban veliki oprez, osvrtanje na sve
strane prije svakog koraka.
K. nade da naelnik potpuno potvruje njegovo dosadanje
shvaanje o vlastima. Naelnik, jedan ugodan izbrijan debeljko,
bio je bolestan, imao je teak napad kostobolje, i bio je u postelji
kada je primio K. To je, dakle, na gospodin zemljomjer, ree
on, htijui se pridii radi pozdrava, ali nije mogao; ponovno se
baci na jastuke i ispria se, pokazujui na svoje noge. Jedna ena,
mirna, gotovo kao sjenka u sumraku sobe s malim prozorom,
jo vie zamraene zavjesama, donese K. stolicu i stavi je pokraj
kreveta. Sjedite, sjedite, gospodine zemljomjeru, ree naelnik,
i recite mi svoje elje. K. proita Klammovo pismo i poprati
ga nekim primjedbama. Opet je imao osjeaj iznimne lakoe u
dodiru s vlastima. One su doslovce nosile svaki teret, sve im se
moglo natovariti, a da ovjek sam ostane netaknut i slobodan.
Naelnik se nelagodno mekoljio u krevetu, kao da je i on to na
svoj nain osjeao. Napokon ree: Gospodine zemljomjere, kao
to ste i sami primijetili, ja sam znao o cijeloj toj stvari. Tome to
jo nita nisam poduzeo, razlog je ponajprije u mojoj bolesti, a

zatim u tome to vi tako dugo niste doli, pa sam mislio da ste

odustali od toga. Ali sada, budui da ste bili tako ljubazni da me
posjetite, morat u vam rei cijelu, ali neugodnu istinu. Vi ste
primljeni za zemljomjera, kao to kaete; samo, na alost, nama
zemljomjer nije potreban. Granice naega malog gazdinstva su
povuene, sve je uredno uvedeno. Prenoenja imanja gotovo
nema, a sitne prepirke oko razgranienja rasprave se same od
sebe. Zato bi nam onda bio potreban zemljomjer?
Iako o tome svakako prije nije razmiljao, K. je u dui bio
uvjeren da je slian odgovor oekivao. Ba zato je mogao odmah rei: To me jako udi. To kvari sve moje planove. Mogu
se samo nadati da je posrijedi nesporazum. Na alost, nije,
ree naelnik, onako je kako kaem. Ali, kako je to mogue!,
uzviknu K. Nisam valjda prevalio taj beskrajan put zato da biste
me sada poslali natrag. To je drugo pitanje, ree naelnik,
pitanje o kojem ja ne odluujem, ali, naravno, mogu vam objasniti kako je bio mogu ovaj nesporazum. U jednoj tako velikoj
upravi kao to je grofovija moe se dogoditi da jedan odjel naredi
ovo, drugi ono, a jedan ne zna za drugi; via kontrola je, dodue,
neobino tona, ali po svojoj prirodi stie kasno, i tako ipak
moe nastati mala zabuna. Naravno, uvijek su to samo majune
sitnice, kao, na primjer, va sluaj. Meni jo nije poznata nijedna
greka u velikim stvarima, ali i sitne su esto vrlo neugodne. Sto
se, meutim, vaeg sluaja tie, ja u vam, ne pravei nikakve
slubene tajne zato nisam dovoljno birokrat, ja sam seljak i
ostajem to ispriati otvoreno kako je sve teklo. Prije mnogo
vremena, bio sam onda naelnik tek nekoliko mjeseci, doe
nalog, ne mogu se vie sjetiti od kojeg odjela, u kojem gospoda
priopavaju, na njima svojstven kategorian nain, da jedan zemljomjer treba biti postavljen, i opini se nalae da pripremi sve
potrebne planove i skice za njegove radove. Taj nalog, naravno,
nije se odnosio na vas, jer to je bilo prije mnogo godina i ja se
toga vie ne bih sjeao da sad nisam bolestan pa imam dovoljno
vremena razmiljati i o najbeznaajnijim stvarima. Mizzi, ree
n, prekidajui iznenada svoj izvjetoj, eni koja je jo tumarala
po sobi u nekoj neshvatljivoj zaposlenosti, molim te, pogledaj
tamo u ormaru, moda e nai nalog. On je, naime, ree zatim,
okreui se prema K., iz mog prvog razdoblja, kad sam ja jo

sve uvao. ena odmah otvori ormar. K. i naelnik promatrali

su je. Ormar je bio nakrcan papirima. Pri otvaranju sletjee dva
velika svenja spisa, povezana onako kako se povezuje drvo za
potpalu, a ena, prestraena, odskoi u stranu. Dolje bi trebao
biti, dolje, ree naelnik, upravljajui s kreveta. Da bi dola do
donjih papira, ena je posluno bacala sve iz ormara, dohvaajui
spise s obje ruke. Ve je pola sobe bilo pokriveno papirima.
Mnogo rada je uloeno, ree naelnik kimajui glavom, a ovo
je samo jedan mali dio. Glavnu masu drim u kou, ali najvei je
dio propao. Tko e sve to zajedno drati! Ali u kou ima jo jako
mnogo. Moe li nai nalog?, obrati se on zatim ponovno svojoj
eni. Treba traiti spis na kojem je rije zemljomjer podvuena
plavim. Ovdje je premrano, ree ena, moram donijeti
svijeu, i ode iz sobe gazei preko papira. Moja mi je ena, ree
naelnik, velika pomo u ovom tekom slubenom poslu, koji se
ipak mora obavljati samo uzgred. Istina, za pismene radove imam
jo jednog pomonika, uitelja, ali ipak je nemogue stii, uvijek
se mnogo nesvrenog gomila, u onom sanduku, i on pokaza
na jedan drugi ormar. A naroito se ne moe savladati sad kad
sam bolestan, ree i zavali se umorno, ali ipak ne bez ponosa:
Kad se ena vrati sa svijeom i kleei pred ormarom nastavi s
traenjem, K. ree: Mogu li ja pomoi vaoj eni pri traenju?
Naelnik zavrti glavom, smijeei se: Kao to sam vam ve rekao, pred vama nemam slubenih tajni, ali pustiti vas da sami
traite medu spisima, tako daleko ipak ne mogu ii. Sada je u
sobi bilo mirno, ulo se samo ukanje papira, i naelnik je ak
moda malo i dremuckao. Tiho kucanje na vratima navede K. da
se okrene. To su, naravno, bili pomonici. Ipak su postali malo
pristojniji, ne navalie odmah u sobu, ve su najprije aputali
kroz odkrinuta vrata: Hladno nam je vani. Tko je to?, upita
naelnik, trgnuvi se. Samo moji pomonici, ree K., ne
znam gdje da ih ostavim da me ekaju, vani je hladno, a ovdje su
smetnja. Meni ne smetaju, ree naelnik ljubazno. Pustite ih
unutra. Uostalom, ja ih poznajem. Stari poznanici. Ali meni
dosauju, ree K. otvoreno i prijee pogledom od pomonika
na naelnika i onda opet na pomonike i vidje da se sva trojica
podjednako i na isti nain smjekaju. Ali, kad ste ve ovdje,
ree probe radi, onda ostanite i pomozite naelnikovoj gospodi

da nade spis na kojem je plavim podvuena rije zemljomjer.

Naelnik ne ree nita protiv. Ono to K. nije smio, smjeli su
pomonici. Oni se odmah bacie na papire, ali vie su premetali
po gomili nego to su traili, i dok je jedan sricao jedan napis,
drugi bi mu uvijek istrgao spis iz ruku. ena je, meutim, kleala
pred praznim sandukom, izgledalo je kao da vie i ne trai spis. U
svakom sluaju, svijea je stajala vrlo daleko od nje.
Pomonici, ree naelniksosmijehompunim samozadovoljstva kao da se sve odvija onako kako je on uredio, ali nitko nije u
stanju to ak ni naslutiti, dakle, oni vam dosauju, ali to su ipak
vai vlastiti pomonici. Ne, odgovori K. hladno, oni su mi tek
ovdje doli. Kako to doli, ree naelnik, dodijeljeni, hoete
rei. Dobro, onda dodijeljeni, ree K. Ali mogu od mene
biti i odijeljeni, toliko je nepromiljeno bilo to dodjeljivanje.
Nepromiljeno se ovdje ne dogaa nita, ree naelnik, zaboravi ak da ga noge bole i ispravi se. Nita, ree K., a kako ono
stoji s mojim imenovanjem? To vae imenovanje bilo je dobro
promiljeno, odgovori naelnik, samo su usputne okolnosti
unijele zabunu, ja vam to mogu dokazati na temelju spisa. Spis
nee biti naen, ree K. Nee biti naen!, uzviknu naelnik.
O Mizzi, molim te, potrai malo bre! A ja vam ipak mogu
prethodno ispriati cijelu povijest i bez spisa. Na ovaj nalog, o
kojem sam vam govorio, mi smo se zahvalili i odgovorili da nam
zemljomjer nije potreban. ini se, meutim, da nalog nije stigao
u prvotni odjelnazovimo ga Anego zabunom u jedan drugi, u B. Odjel A, dakle, ostao je bez odgovora, ali ni B, na alost,
nije dobio cijeli na odgovor; je li se izgubio putem u samom
odjelu sigurno nije, ja jamim za to ali u odjel B stigao je samo
omot spisa na kojem nita drugo nije bilo zabiljeeno osim daje
u njemu priloeni predmet kojeg, na alost, u stvarnosti vie
nije bilo koji se odnosi na imenovanje jednog zemljomjera.
U meuvremenu, odjel A je ekao na odgovor; on je, istina,
imao biljeke o tom predmetu, ali kao to se to, razumljivo, esto
dogaa i moe se dogoditi i uza svu tonost u obavljanju svih
poslova, referent se oslonio na to da emo mi ipak odgovoriti i da
e on onda ili postaviti zemljomjera ili o toj stvari voditi dalje s
nama prepisku. Zbog toga je zanemario biljeke i na cijelu stvar
zaboravio. Meutim, u odjelu B omot spisa dopao je u ruke refe-

rentu koji je poznat po svojoj savjesnosti; zove se Sordini, Talijan

je. ak je i meni, posveenom, neshvatljivo kako je ovjek takvih
sposobnosti ostavljen najednom, gotovo podreenom poloaju.
Naravno, taj Sordini poslao nam je omot natrag, kako bismo
ga ispunili. Meutim, od onog prvog spisa iz odjela A prolo
je ve mnogo mjeseci, ako ne i godina. To je razumljivo jer kad
spis ide normalnim putem, kao to je pravilno, dospije u svoj
odjel najkasnije isti dan i jo je tog dana rijeen; ali ako jednom
pogrijei put a zbog savrenosti organizacije on zaista mora
s naprezanjem traiti krivi put onda to, naravno, traje vrlo
dugo. I zato, kad smo dobili Sordinijevu notu, mogli smo samo
neodreeno sjeati se svega; to jest Mizzi i jauitelj mi tada jo
nije bio dodijeljen uvali smo kopije samo najvanijih predmeta. Ukratko, mogli smo odgovoriti samo vrlo neodreeno da
mi o jednom takvom imenovanju nita ne znamo i da kod nas ne
postoji nikakva potreba za zemljomjerom.
Ali, prekinu se ovdje naelnik kao da je u aru govorenja
predaleko otiao ili bar moe izgledati da se prebacio, da vama
ova pria nije dosadna?
Ne, ree K. Zabavlja me.
Na to e naelnik: Ja vam je ne priam da bih vas zabavljao. Ona me zabavlja time, ree K., to mi prua uvid u
onu smijenu zbrku koja stjecajem okolnosti odluuje o sudbini
jednog ovjeka.
Uvid jo niste dobili, ree naelnik ozbiljno, i mogu vam
dalje priati. Na odgovor, naravno, nije mogao zadovoljiti jednog Sordinija. Ja se divim tom ovjeku premda je on za mene
pravo muenje. On, naime, sumnja u svakog, i kad, na primjer,
upozna nekog u bezbroj prigoda kao ovjeka dostojnog najveeg
povjerenja, on ve u sljedeoj sumnja u njega, kao da ga uope
ne poznaje, to jest kao da ga zna kao propalicu. Smatram da je
to pravilno, inovnik mora tako postupati; na alost, po svojoj
prirodi, ja se ne mogu pridravati takva naela. Vi vidite kako
ja vama, nepoznatom ovjeku, sve otvoreno iznosim, ne mogu
drukije, pa eto. Naprotiv. Kod Sordinija na je odgovor odmah
izazvao nepovjerenje. Razvila se velika prepiska. Sordini je pitao
zato sve otvoreno iznosim; ne mogu drukije, pa eto. Naprotiv, sada je najedanput palo na pamet da zemljomjer ne treba

biti imenovan. Ja sam mu odgovorio, pomaui se izvrsnim

sjeanjem koje ima Mizzi, da je prvi poticaj potekao od uprave
(da je u pitanju bio drugi odjel, to smo potpuno bili zaboravili).
Sordini opet: zato taj slubeni podnesak tek sad spominjem; ja
opet: jer sam se tek sad njega sjetio; Sordini: to je vrlo udno;
ja: nimalo nije udno kad se jedan predmet toliko povlai; Sordini: ipak je udno, jer podnesak kojeg sam se sjetio uope ne
postoji; ja: naravno da ne postoji, jer se cijeli spis izgubio; Sordini: morala bi postojati barem neka zabiljeka o onom prvom
podnesku, ali ne postoji. Tu sam zapeo, jer da se u Sordinijevu
odjelu potkrala neka greka, nisam se usuivao niti tvrditi niti
vjerovati. Moda vi, gospodine zemljomjere, predbacujete u
sebi Sordiniju da se, s obzirom na moje tvrdnje, trebao raspitati o tom predmetu u drugim odjelima. Meutim, ba bi to
bilo nepravilno, i ja ne elim da makar samo u vaim mislima
ijedna mrlja padne na tog ovjeka. Jedno od osnovnih naela u
radu vlasti jest da se uope ne rauna na mogue pogreke. To
naelo opravdava izvrsna organizacija cjeline, i ono je potrebno
da bi sepostigla krajnja brzina pri obavljanju poslova. Sordini se
uope nije smio raspitivati po drugim odjelima; uostalom, oni
mu ne bi nita odgovorili jer bi odmah primijetili da je rije o
istraivanju mogue greke.
Oprostite, gospodine biljenice, prekinut u vas jednim pitanjem, ree K. Niste li maloprije spomenuli kontrolnu vlast?
Sudei prema vaem izlaganju, upravljanje je takvo da se ovjeku
smui pri pomisli da kontrola moe izostati.
Vi ste vrlo strogi, ree naelnik, ali uhiljadustruite svoju
strogost i ona opet nee biti nita u usporedbi sa strogou.koju
vlast primjenjuje prema samoj sebi. Samo netko posve neupuen
moe postaviti vae pitanje: ima li kontrole? Postoji samokontrola. Istina, ona nije tu da pronalazi greke u doslovnom smislu, jer
greaka i nema, a ak i ako se jedna dogodi, kao u vaem sluaju,
tko smije nepobitno tvrditi daje to greka! To je za mene neto
posve novo!, uzviknu K.
Za mene je neto posve staro, ree naelnik. Ni ja nisam
nita manje od vas uvjeren da je greka uinjena, i Sordini se iz
oajanja zbog toga teko razbolio i prva nadlena kontrola, kojoj
Svaljujemo pronalaenje izvora greke, takoer ovdje priznaje

greku. Ali tko smije tvrditi da e druga kontrola imati isto miljenje, i trea, i redom sve ostale?
Moda, ree K., ali bolje da se ne uputam u ta razmiljanja.
Uostalom, prvi put ujem o tim kontrolnim ustanovama i, naravno, ne mogu ih jo razumjeti. Samo mi se ini da ovdje treba
razlikovati dvije stvari; naime, prvo je to to se dogaa u samim
upravama i to se slubeno moe shvatiti ovako ili onako, i
drugo, moja stvarna linost, ja koji stojim izvan uprave i kojem
uprava moe nanijeti tetu, koja bi bila takva besmislica da ja jo
ne mogu vjerovati da je opasnost ozbiljna. Za ono prvo vrijedi
valjda to to vi, gospodine biljenice, govorite s takvim izvrsnim
poznavanjem stvari da to zaprepauje, ali ipak bih htio uti koju
rije o sebi.
Doi u i na to, ree naelnik, ali ipak vi to neete razumjeti ako jo neto prethodno ne iznesem. Bilo je preuranjeno i
to to sam ve sad spomenuo kontrolne vlasti. Vraam se, dakle,
na nesuglasice sa Sordinijem. Kao to sam naveo, moja obrana
je polako poputala. A kad Sordini dobije u ruke ma i najmanju
prednost pred nekim, on je ve pobijedio, jer tada se jo vie
poveaju njegova panja, energija i prisebnost duha; on, pak, za
napadnutog predstavlja jeziv, a za neprijatelje napadnutog divan
prizor. Samo zato to sam ja i ovo posljednje doivio u drugim
sluajevima, u stanju sam o njemu ovako govoriti. Uostalom, ja
ga jo nisam uspio vidjeti oima; on ne moe sii ovamo, odvie
je pretrpan poslovima; meni su njegovu sobu opisali tako kao da
su svi zidovi pokriveni stupovima od naslaganih velikih svenjeva
spisa, i to su samo oni na kojima Sordini radi, a kako se spisi bez
prestanka odnose i domeu, to se stupovi neprestano rue, i to
stalno ruenje, koje se svaki as dogaa, postalo je karakteristino
za Sordinijevu radnu sobu. Naravno, Sordini je radin ovjek, on
posveuje istu pozornost i najmanjem i najveem predmetu.
Gospodine biljenice, ree K., vi stalno nazivate moj sluaj
jednim od najsitnijih, pa ipak, on je zaposlio tolike inovnike i
iako je moda u poetku bio malen, revnou inovnika poput
gospodina Sordinija postao je veliki sluaj. Na alost, i sasvim
protiv moje volje, jer moje astoljublje nimalo ne ide za tim da se
stvaraju i rue veliki stupovi spisa nastali zbog mene, ve da kao
mali zemljomjer radim u miru za malim crtaim stolom.

Ne, ree naelnik, to nije velik sluaj. U tom pogledu

nemate se razloga aliti, jer to je jedan od najveih sluajeva
meu malima. Opseg rada ne odreuje vanost predmeta, kad
to vjerujete, vi ste jo vrlo daleko od razumijevanja vlasti. Ali, ak
i ako se uzme opseg rada, va sluaj bi bio jedan od najsitnijih
i najobinijih, jer oni bez takozvane greke zadaju mnogo vie
posla i mnogo vie napornog rada. Uostalom, vi jo ne znate nita
o stvarnom poslu koji je iziskivao va sluaj, eto, o tome u vam
sada priati. U prvo vrijeme Sordini me je ostavio na miru, ali
su dolazili njegovi inovnici, protokolarna sasluanja uglednih
itelja vrena su svakodnevno u Gospodskom konaku. Oni su
uglavnom meni drali stranu, ali neki su se pokolebali. Pitanje
premjeravanja zemlje je tugaljivo za seljake; oni su nasluivali
neki tajni dogovor i nepravednosti, uostalom, nali su sebi i
vou, i Sordini je iz njihovih iskaza mogao stei dojam da nee
svi biti protiv postavljanja zemljomjera kad bih ja to pitanje
iznio opinskom odboru. I tako je ono to je samo po sebi bilo
razumljivo naime, da zemljomjer nije potreban ipak, u najmanju ruku, postalo sumnjivo. U tome se posebno isticao neki
Brunswicki vi ga, svakako, ne poznajete on moda nije lo
ovjek, ali je glup i zanesenjak, on je Lasemannov urjak.
tavioca koe?, upita K., i on opisa bradonju kojeg je vidio
kod Lasemanna.
Da, to je taj, ree naelnik.
Poznajem i njegovu enu, ree K., onako vie nasumce.
Mogue je, ree naelnik i zauti.
Ona je lijepa, nastavi K., ali malo blijeda i boleljiva. Ona
je, zar ne, iz dvorca? To je bilo reeno poluupitno.
Naelnik pogleda na sat, usu medicinu u licu i proguta je na
brzinu.
Vi u dvorcu poznajete svakako samo uredska ureenja?,
upita K. grubo.
Da, odgovori naelnik i ironinim, pa ipak zahvalnim
osmijehom. Ali to i jest najvanije. A to se tie Brunswicka:
kad bismo ga mogli iskljuiti iz opine, mi bismo gotovo svi bili
sretni, a osobito Lasemann. Ali onda je Brunswick imao odreeni
utjecaj; govornik, istina, nije, ali je grlat, a nekima je i to dovo'Jno. I tako se dogodilo da sam bio prisiljen stvar iznijeti pred

opinski odbor, to je, uostalom, bio jedini Brunswickov uspjeh

jer, naravno, veina u opinskom odboru nije htjela ni uti za
zemljomjera. I od tada su ve prole godine, ali cijelo to vrijeme
stvar nije mirovala, djelomice zbog Sordinijeve savjesnosti, jer on
se trudio najbriljivije istraiti i ocijeniti kako pobude veine tako i
pobude opozicije, a djelomice i zbog Brunswickove gluposti i
tatine, jer on ima razne osobne veze s vlastima i stvara joj posla
stalno novim pronalascima svoje mate. Naravno, Sordini nije
doputao da ga Brunswick vara kako moe jedan Brunswick
varati Sordinija? Ali kako ba ne bi dopustio da bude prevaren,
bila su potrebna nova provjeravanja, i prije nego to bi ona bila
zavrena, Brunswick bi izmislio opet neto novo, jer on je vrlo
aktivan, to je obiljeje njegove gluposti. A sada u vam govoriti o
jednoj posebnoj osobini naeg upravnog aparata. Zbog svoje
preciznosti, on je u krajnjoj mjeri osjetljiv. Kada se o jednom
predmetu predugo raspravljalo, i prije nego to se raspravljanje
zavri, moe se dogoditi da on iznenada, munjevito, nade svoj
zavretak na nekom nepredvienom mjestu, koje se poslije ne
moe utvrditi, a koje, iako uglavnom pravilno, ali ipak samovoljno, predmet rijei. Reklo bi se: kao da upravni aparat nije
vie mogao podnositi naprezanje i uznemiravanje koje traje godinama zbog jednog te istog, samog po sebi moda beznaajnog
predmeta, i stvar je rijeio sam od sebe, bez pomoi inovnika.
Naravno, uda nema, i neki inovnik je svakako napisao rjeenje
ili donio pismenu odluku; u svakom sluaju, meutim, barem
odavde od nas, a ni iz uprave, ne moe utvrditi koji je inovnik u
ovom sluaju odluivao i iz kojih razloga. Tek kontrola ustanovi
to znatno kasnije; mi, meutim, to vie ne saznamo, uostalom,
tada jedva da bi to jo koga i zanimalo. Ali, kao to je reeno, ba
te odluke najee su odline, a ono to im smeta jest da se za
njih, kao to se obino dogaa, kasno dozna i da se zbog toga i
dalje strasno raspravlja o predmetima koji su ve davno rijeeni.
Ne znam je li i u vaem sluaju dolo do jedne takve odluke
poneto govori za, poneto protiv; ali da je dolo, onda bi
vam bio upuen poziv; i vi biste inili velik put dovde i pritom bi
proteklo mnogo vremena, a u meuvremenu bi Sordini ovdje i
dalje do iznemoglosti obraivao istu stvar, Brunswick spletkario,
a obojica mu dosaivala. Ja samo naznaujem tu mogunost, ali

sigurno znam sljedee: kontrola je otkrila da je iz odjela A prije

mnogo godina upueno jedno pitanje opini u vezi s jednim zemljomjerom i odgovor nije stigao. Nedavno su se raspitivali kod
mene i tako je cijela stvar objanjena, odjel A zadovoljio se mojim
odgovorom da nam zemljomjer nije potreban i Sordini je morao
uvidjeti da u ovom sluaju nije bio nadlean i da je, istina bez
vlastite krivnje, uloio toliki trud beskorisno i kidajui si ivce. Da
nisu, kao uvijek, novi poslovi pritiskali sa svih strana i da va
sluaj nije bio samo jedan mali sluaj moglo bi se gotovo rei
najmanji medu malima svi bismo odahnuli, vjerujem ak i
Sordini. Samo je Brunsvvick gunao, ali to je bilo smijeno. E,
sada, gospodine zemljomjere, zamislite moje razoaranje kad se
poslije sretnog zavretka cijele stvari a i nakon to je ve proteklo toliko vremena vi sada najednom pojavljujete i izgleda
kao da e sve opet poeti ispoetka! Da sam ja vrsto odluio,
koliko to ovisi o meni, da to ni u kojem sluaju neu dopustiti,
svakako razumijete?
Svakako, ree K., ali jo bolje razumijem da me se ovdje
uasno zloupotrijebilo, a moda se zloupotrijebilo i zakone. Znat
u se braniti od toga.
to hoete initi?, upita naelnik. Ne bih to htio odati,
odgovori K.
Neu se nametati, ree naelnik, samo vam stavljam na
znanje da imate u meni neu rei prijatelja, jer mi se jedva
poznajemo ali u odreenoj mjeri poslovnog prijatelja. Ne
doputam samo da vi budete primljeni za zemljomjera; inae
moete se uvijek u povjerenju obratiti meni, istina u granicama
mojih mogunosti, koje nisu velike.
Vi stalno govorite o tome, ree K., da me tek treba primiti
za zemljomjera, meutim, ja sam ve primljen. Ovdje je Klammovo pismo.
Klammovo pismo, ree naelnik. Ono ima vrijednost i
zasluuje uvaavanje zbog Klammova potpisa, koji je, ini se,
pravi, ali ja se ne usuujem sam o tome izjanjavati Mizzi!,
viknu on, a onda: Ali to vi tu radite?
Pomonici i Mizzi, na koje tako dugo nije obraana pozorn
ost, valjda su u meuvremenu bili pronali traeni spis i htjeli
su opet sve zatvoriti u ormar, ali to nisu uspijevali zbog poveane

gomile nesreenih predmeta. Onda su sigurno pomonici doli

na ideju koju su sada ostvarivali. Poloili su ormar na pod, natrpali
sve spise unutra, posjedali svi na vrata ormara i tako ih sad
pokuavali polako pritisnuti.
Spis, dakle, nije naen, ree naelnik. teta, ali nama je ve
poznata cijela povijest predmeta, spis nam vie i nije potreban,
uostalom, on e se svakako jo pronai, vjerojatno je kocfuitelja,
kod kojeg se nalaze jo brojni spisi. Ali, Mizzi, doi ovamo sa
svijeom i proitaj mi ovo pismo...
Mizzi doe i izgledala je jo uvelija i neuglednija sjedei na
rubu kreveta, priljubljena uz snanog mua, punog ivota, koji je
bjee ogrlio. Pri svjetlosti svijee padalo je sada u oi njeno sitno
lice, s jasnim otrim crtama koje je jedino ublaavao zub vremena.
Tek to je pogledala pismo, ona sklopi ruke. Od Klanima, ree.
Zajedno su proitali pismo, malo medu sobom aputali, a onda
ba kad su pomonici uzvikivali hura jer su uspjeli zatvoriti
vrata i Mizzi ih je gledala s tihom zahvalnou, naelnik ree:
Mizzi je potpuno moga miljenja i sada se i ja usuujem
izrei to miljenje. Ovo pismo nije uope slubeni dokument,
nego privatno pismo. To se ve jasno vidi i u oslovljavanju: Vrlo
potovani gospodine. Osim toga, u njemu ni jednom rijei nije
reeno da ste vi primljeni za zemljomjera, nego je samo u kratkim
crtama govor o slubi u grofoviji, a i to nije obavezno reeno, ve
ste vi samo primljeni, kao to sami znate, to znai da je na vama
teret dokazivanja da ste primljeni. Napokon, u slubenom pogledu, vi ste iskljuivo upueni na mene, naelnika, kao svog neposredno pretpostavljenog koji vam treba sve poblie priopiti,
to je najveim dijelom ve uinjeno. Za nekoga tko umije itati
slubene spise i prema tome jo bolje razumije privatna pisma, to
je jasno kao dan. Da vi, kao tudinac, to ne uviate, ne udi me.
Sve u svemu, pismo znai samo to da Klamm namjerava osobno
voditi rauna o vaem sluaju ako budete primljeni u grofovsku
slubu.
Vi, gospodine biljenice, ree K., tumaite pismo tako dobro
da od njega, na kraju, ne ostaje nita drugo osim potpisa na praznom listu papira. Zar ne primjeujete kako time omalovaavate
Klammovo ime za koje se pravite da ga uvaavate?
To je nesporazum, ree naelnik. Ja ne poriem vanost

pisma, niti ga omalovaavam svojim razlaganjima, naprotiv. Privatno Klammovo pismo ima, naravno, mnogo veu vanost nego
slubeni akt; samo, vanost koju mu vi pridajete, ono nema.
Poznajete li Schwarzera? upita K.
Ne, ree naelnik. Moda ti, Mizzi? Ni ti. Ne, ne poznajemo ga.
To je udno, ree K. On je sin jednog podupravitelja.
Dragi gospodine zemljomjere, ree naelnik, odakle ja
poznajem sve sinove svih podupravitelja?
Dobro, ree K., onda mi morate vjerovati daje to on. S tim
Schvvarzerom imao sam neugodan sukob jo na sam dan svoga
dolaska. On se onda telefonski raspitao kod podupravitelja koji
se zove Fritz i dobio je obavijest da sam ja primljen za zemljomjera. Kako to objanjavate, gospodine biljenice?
Vrlo jednostavno, odgovori naelnik. Radi se o tome da vi
jo nikad niste doli u pravi dodir s naim vlastima. Ovakvi dodiri
su svi samo prividni, ali ih vi zbog svoje neupuenosti smatrate
stvarnima. A to se tie tog telefona: vidite, kod mene, koji zaista
imam mnogo posla s vlastima, nema telefona. U krmama i tome
slinom telefon moe vriti dobru slubu, kao to je, recimo, vri
automat za muziku, ali neto vie od toga nije. Jeste li ve jednom
ovdje telefonirali? Da? Lijepo, onda ete me valjda razumjeti.
Oigledno, telefon u dvorcu funkcionira izvrsno. Priali su mi
da se tamo telefonira bez prekida, to, naravno, ubrzava rad. To
neprekidno telefoniranje mi ujemo u ovdanjim telefonima kao
utanje i pjesmu, to ste ve zacijelo uli. Ustvari, to utanje i to
pjevanje, to je jedino ispravno i uvjerljivo to nam ovdanji telefoni
prenose, sve ostalo je varljivo. Ne postoji nikakva stvarna telefonska
veza s dvorcem, nikakva centrala koja prespaja nae pozive: kad
odavde telefonom pozovete nekog u dvorcu, onda zvoni na svim
aparatima u najniem odjelu ili, bolje reeno, zvonilo bi kad ne bi
gotovo kod svih aparata zvonce bilo iskljueno, kao to ja to tono
znam. Istina, tu i tamo neki premoreni inovnik osjeti potrebu da
se malo razonodi, osobito uveer i nou, i ukljui zvono; tada mi
dobijemo odgovor, ali odgovor koji je samo ala. To je, naravno,
sasvim razumljivo. Tko smije prisvojiti sebi pravo da zbog svojih
sitnih briga zvoni usred najvanijih poslova koji se obavljaju pornamnom brzinom? Ja takoer ne razumijem kako netko sa strane

moe vjerovati, kad, primjerice, zove telefonom Sordinija, da je

zaista Sordini taj koji mu odgovara. Vea je vjerojatnost da je to
neki mali registrator nekog posve drugog odjela. S druge strane,
opet, u izuzetnim trenucima, moe se dogoditi da kad zovete malog registratora, odgovori vam osobno Sordini. Istina, bolje je onda
pobjei s telefonom prije nego to se uje prva rije.
Ja svakako na to nisam tako gledao, ree K., te pojedinosti
nisam znao; meutim, u te telefonske razgovore nisam mnogo
vjerovao i uvijek mi je bilo jasno da stvarnu vanost ima ono to
se u samom dvorcu dozna ili postigne.
Ne, ree naelnik, hvatajui se za jednu rije, stvarnu
vanost nesumnjivo imaju ti telefonski razgovori, kako i ne bi?
Kako moe biti bez vanosti obavijest koju daje jedan inovnik iz
dvorca? Rekao sam to ve i u povodu Klammova pisma; sve te
izjave nemaju slubenu vrijednost; kad im pridajete slubenu
vrijednost, onda grijeite; ali s druge strane, njihova je vrijednost
u prijateljskom ili neprijateljskom smislu vrlo velika, najee
vea nego to slubena ikada moe biti.
Dobro, ree K., pretpostavimo da je sve to tako, onda ja
imam podosta dobrih prijatelja u dvorcu; kad se tono stvar gleda, jo je ideja onog odjela otprije mnogo godina, da bi se jednom
mogao pozvati zemljomjer, predstavljala prema meni prijateljski
akt i oni su se tijekom vremena nizali jedan za drugim, dok onda
nisam, istina s loim zavretkom, namamljen ovamo, a sad mi se
prijeti izbacivanjem.
Ima izvjesne istine u vaem shvaanju, ree naelnik. Vi
imate pravo kad kaete da se izjave dvorca ne smiju uzimati doslovno. Ali obazrivost je svuda potrebna, ne samo ovdje, i utoliko
je potrebnija ukoliko je vanija tvrdnja o kome je rije. Ono,
meutim, to zatim kaete o namamljivanju, meni je neshvatljivo. Da ste moja izlaganja bolje pratili, morali biste uvidjeti da je
pitanje vaeg prizivanja previe teko da bi moglo biti razjanjeno
tijekom jednog malog razgovora.
Proizlazi, dakle, iz toga, ree K., da je sve nejasno i nerjeivo, osim izbacivanja.
Tko bi se usudio izbaciti vas, gospodine zemljomjere?, upita
naelnik. Ba nejasnost podrijetla pitanja osigurava najutiviji
postupak prema vama, ali izgleda samo da ste vi previe osjetljivi.

Nitko vas ovdje ne zadrava, ali to ipak ne znai istjerivanje.

Ah, gospodine biljenice, ree K., sad ste opet vi onaj koji
sve suvie jasno vidi. Ja u vam nabrojati neto od toga to me
ovdje zadrava: rtva koju sam uinio da bih otiao od kue,
dug i tegoban put, opravdanje nade koju sam stvarao u vezi
s ovdanjim imenovanjem, potpuna odsutnost materijalnih
sredstava, nemogunost da sada opet naem drugi odgovarajui
posao kod kue i, napokon, ali ne na posljednjem mjestu, moja
zarunica koja je odavde.
Ah, Frieda, ree naelnik nimalo iznenaen. Znam. Ali
Frieda bi svuda ila s vama. to se ostalog tie, tu bi trebalo neto
uiniti i ja u o tome govoriti u dvorcu. Ako doe neko rjeenje ili
ako bude potrebno da vas prethodno jo jednom sasluama zvat
u vas. Slaete li se s tim?
Ne, ni najmanje, ree K., neu nikakve darove iz dvorca,
nego svoje pravo.
Mizzi, obrati se naelnik svojoj eni, koja je jo sjedila privijena uz njega i rastreseno se igrala Klammovim pismom, pravei
od njega laicu, a koje joj K., prestraen, istrgnu sad iz ruku.
Mizzi, noga me poinje strano boljeti, moramo promijeniti
oblog.
I ustade. Onda u se oprostiti, ree on. Da, ree Mizzi,
koja je ve stavljala neki melem, a i velik je propuh. K. se okrene, pomonici su u svojoj slubenoj ustrini, kao uvijek neumjesnoj, odmah na primjedbu svog efa otvorili oba krila vrata. Da bi
bolesnikovu sobu potedio hladnog zraka koji je naglo navirao,
K. se oprosti samo nabrzinu od naelnika. Onda istri iz sobe,
vukui za sobom pomonike, i brzo zatvori vrata.

'4

Glava esta
trn.

sb

Ofe

p
?*

Pred gostionicom ga je ekao gostioniar. On se ne bi usudio

govoriti kad mu se ne bi postavilo pitanje i zato ga K. upita to
hoe. Jesi li ve naao nov stan?, upita gostioniar, gledajui u
zemlju. To ti pita po nalogu svoje ene, ree K., ti si potpuno
ovisan o njoj? Ne, uzvrati gostioniar, ne pitam to po njezinu
nalogu. Ali ona je zbog tebe vrlo uzbuena i nesretna, ne moe
raditi, lei u krevetu, uzdie i neprestano jadikuje. Trebam li
otii k njoj?, upita K. Ja bih te molio, ree gostioniar, htio
sam te jo od naelnika zvati, oslukivao sam na vratima, ali vi ste
razgovarali, pa nisam htio smetati, a i brinuo sam se zbog ene,
pa sam se brzo vratio, ali ona me nije htjela pustiti k sebi, tako mi
nita drugo nije preostalo nego da te ekam. Pouri onda, ree
K., ja u je brzo umiriti. Kad bi to mogao, ree gostioniar.
Prodoe kroz svijedu kuhinju, u kojoj se tri ili etiri sluavke,
svaka pri svom trenutnom poslu, daleko jedna od druge, naprosto
ukoie kad ugledae K. Uzdisanje gostioniarke ulo se ve u
kuhinji. Leala je u sobiku bez prozora, odijeljena od kuhinje
tankom pregradom od dasaka. U njemu je bilo mjesta samo za
jedan veliki brani krevet i ormar. Krevet je bio postavljen tako da
se s njega mogla vidjeti cijela kuhinja i pratiti rad u njoj. Meutim,
iz kuhinje jedva da se ita moglo vidjeti u sobiku. U njemu je
sve bilo potpuno mrano, samo je neto svjetliji bio krevetski
pokriva s bijelim i crvenim kockama. Tek nakon to se ude i oi se
priviknu, mogle su se razlikovati pojedinosti. Napokon ste doli,
ree gostioniarka slabim glasom. Leala je na leima, imala je
71

oigledno tekoe s disanjem, a perinu bjee odgurnula od sebe.

U postelji je izgledala znatno mlada nego u haljinama, ali nona
kapica od njenog veziva koju je nosila, iako joj je bila premala te
je stajala nakrivo na njenoj kosi, isticala je oronulost lica i ono je
pobuivalo suut. Kako sam mogao doi?, ree K. blago. Uope
me niste zvali. Niste me trebali pustiti da vas ekam tako dugo,
ree gostioniarka s tvrdoglavou bolesnika. Sjedite, tee ona i
pokaza rukom na rub kreveta, a vi drugi idite! Osim pomonika,
u meuvremenu su se ugurale i sluavke. I ja u otii, Gardena,
ree gostioniar. To je bilo prvi put da je K. uo gostioniarkino
ime. Naravno, ree ona polako, a zatim doda rastreseno, kao
da je obuzeta drugim mislima: Zato bi morao ba ti ostati? Ali
kad se svi povukoe u kuhinju ovaj put i pomonici odmah
posluae, istina bacili su bili oko na jednu sluavku Gardena
je bila dovoljno obazriva da uvidi kako se iz kuhinje moe uti sve
to se ovdje govori, jer odaja nije imala vrata, i zato naredi svima da
i kuhinju napuste. To odmah bi i uinjeno.
Molim vas, gospodine zemljomjere, ree zatim Gardena,
tu u ormaru, odmah sprijeda, visi jedan al, dodajte mi ga, hou
se pokriti, ne podnosim perinu, diem teko. I kad joj K. doda
al, ona ree: Vidite, lijepi al, zar ne? K. se inilo da je to samo
obian vuneni al, opipa ga jo jednom, iz pristojnosti, ali ne ree
nita. Da, lijep je to al, ree gostioniarka i omota se njime.
Sada je leala zadovoljna; sve to ju je boljelo kao da je rukom
bilo odneseno, sjeti se ak i svoje kose koja je zbog leanja bila u
neredu, podie se za trenutak i uredi je malo oko kapice. Imala
je gustu kosu.
K. postade nestrpljiv i ree: Vi ste, gazdarice, rekli da me
pitaju jesam li ve naao drugi stan. Ja rekla da vas to pitaju?,
zaudi se gostioniarka. Ne, to nije tono. Va mu me je
to ba sad pitao. Vjerujem to, ree gostioniarka, on mi
je podvalio. Kad nisam htjela da vi ostanete ovdje, on vas je
zadravao; sad kad sam sretna to ovdje stanujete, tjera vas.
Takav je uvijek. Znai, dakle, da ste svoje miljenje o meni
mnogo promijenili? Za sat, dva? Nisam promijenila miljenje,
uzvrati gostioniarka, opet slabijim glasom, pruite mi ruku.
Tako. A sada mi obeajte da ete biti potpuno iskreni, a i ja u
biti iskrena prema vama. Dobro, ree K., ali tko e poeti?

Ja, odgovori gostioniarka. Nije se inilo da mu time eli izai

ususret, nego je to uinila zato to prva eli govoriti.
1
Ispod jastuka izvue fotografiju i prui je K. Pogledajte
ovu sliku, ree moleivo. Kako bi bolje vidio, K. kroi korak u
kuhinju, ali ni tamo nije bilo lako raspoznati to je na slici jer je
bila izblijedjela od starosti, izlomljena na vie mjesta, izguvana i
zamrljana. Nije ba u dobrom stanju, ree K. Na alost, ree
gostioniarka, tako je to kad se neto godinama stalno sa sobom
vue. Ali ako paljivo gledate, sve ete moi vidjeti, uvjerena
sam. Mogu vam, uostalom, pomoi, recite mi samo to vidite,
vrlo mi je ugodno sluati o slici. Dakle, to? Jednog mladia,
ree K. Tono je, potvrdi gostioniarka. A to on radi? Lei,
rekao bih, na nekoj dasci, rairio je ruke i zijeva. Gostioniarka
se nasmija. To je sasvim pogreno, ree ona. Ali, evo; ovdje
je daska i ovdje lei on, ostade K. uporno pri svom gleditu.
Ipak zagledajte bolje, ree gostioniarka ljutito, lei li zaista?
Ne, priznade sad K., ne lei, nego lebdi, a evo sada vidim,
to uope nije daska, nego vjerojatno razapet konopac i mladi
ga preskae. Naravno, ree gostioniarka obradovana, on
skae, tako se vjebaju slubeni raznosai poruka. Znala sam da
ete vidjeti. Pogledajte njegovo lice. Od lica jedva da se neto
vidi, ree K., on se, ini se, jako napree. Usta su mu otvorena,
oi stisnute, a kosa mu lepra. Vrlo dobro, ree gostioniarka;
odajui priznanje. Netko tko ga nije osobno poznavao i ne moe
vidjeti vie. Ali bio je to lijep mladi, ja sam ga samo jednom
letimice vidjela i nikad ga neu zaboraviti. Tko je to?, upita K.
On je bio posluitelj preko kojeg me je Klamm prvi put pozvao k
sebi, ree gostioniarka.
K. nije mogao dobro uti jer mu je pozornost odvraalo
zveckanje stakla. Odmah je vidio to je uzrok smetnji. Pomonici
su stajali u dvoritu i cupkali s noge na nogu. Pravili su se kao da
su sretni to opet vide K., od sree ga pokazivali jedan drugome
i pritom neprestano lupkali o kuhinjski prozor. Na jedan njegov
prijetei mig, odmah prestadoe, poee se odguravati, ali uvijek
bi jedan umaknuo drugom i ve bi opet bili kod prozora. K. se
brzo vrati u sobiak, gdje ga pomonici izvana nisu mogli vidjeti,
a ni on njih nije morao gledati. Meutim, tiho, kao moleivo
lupanje o prozorsko okno jo dugo ga je i tamo progonilo. ^

 Opet ti pomonici, ree on, ispriavajui se gostioniarki,

i pokaza rukom prema dvoritu. Ali ona nije obraala pozornost
na njega, uzela mu je fotografiju, gledala je, pogladila i opet
gurnula pod jastuk. Njeni pokreti postali su sporiji, ali ne od
zamora, nego pod teretom sjeanja. Zvala je K. da mu pria,
a zbog prie je zaboravila na njega. Igrala se resama svog ala.
Tek nakon nekog vremena ona podie pogled, prijecfe rukom
preko oiju i ree: I ovaj al je od Klamma. Kapica isto tako.
Slika, al i nona kapica, to su tri uspomene koje imam od njega.
Nisam tako mlada kao Frieda, nisam ni tata kao ona, ni tako
osjetljiva, ona je vrlo osjetljiva; ukratko, znam se snai u ivotu,
ali moram priznati: bez te tri stvari ne bih ovdje dugo izdrala...
Da, ne bih valjda izdrala ni jedan dan. Vama ove tri uspomene
moda izgledaju sitne, ali vidite: Frieda, koja je toliko dugo bila
s Klammom, nema nikakvu uspomenu, pitala sam je, ona je
prevelika sanjalica i teko se zadovoljava; ja, naprotiv, ja koja
sam samo triput bila kod Klamma poslije me vie nije zvao,
ne znam zato ja sam, kao slutei kratkou svog vremena,
donijela ove darove. Istina, mora se ovjek sam potruditi, Klamm
sam od sebe nita ne daje, ali ako se tamo vidi neto prigodno,
onda se to moe izmoliti.
K. se osjeao nelagodno zbog tih pria, koliko god su se i
njega ticale. Prije koliko je vremena sve to bilo?, upita on s
uzdahom.
Prije vie od dvadeset godina, ree gostioniarka. Mnogo
vie od dvadeset godina.
Tako dugo traje vjernost prema Klammu, ree K. Ali je li
vama jasno, gazdarice, da vi meni ovakvim svojim priznanjima
zadajete teke brige kad mislim na svoj budui brak?
Gostioniarka nade kako je neumjesno da K. mijea u to svoje
osobne stvari i pogleda ga osorno sa strane.
Ne ljutite se, gazdarice, ree K. Nita ne kaem protiv
Klamma, ali ja sam stjecajem prilika doveden u izvjesnu vezu s
njim; to ne moe porei ni najvei Klammov oboavatelj. Eto,
zbog toga kad god se spomene Klamm, moram i na sebe misliti,
drukije ne ide. Uostalom, gazdarice, ovdje on uhvati njenu
srameljivu ruku, mislite na to kako se loe zavrio na prethodni
razgovor i kako se ovaj put elimo rastati u miru.*,;
|U

Imate pravo, ree gostioniarka i pognu glavu. Ali imajte

obzira prema meni. Ja nisam osjetljivija od drugih, naprotiv,
svatko ima osjedjiva mjesta, moje je samo ovo.
Na alost, ree K., ono je istovremeno i moje, ali znat u
se svladati. A sada mi objasnite, gazdarice, kako u ja u braku
podnositi tu jezivu vjernost prema Klammu ako pretpostavim
da je Frieda slina vama?
Jezivu vjernost?, ponovi gostioniarka mrgodno, je li to
ba vjernost? Vjerna sam svom muu, ali Klammu? Klamm me
je jednom uinio svojom ljubavnicom, mogu li taj ugled ikada
izgubiti? I kako ete vi to podnijeti kod Friede? Ah, gospodine
zemljomjere, tko ste uope vi da se usuujete takvo to pitati?
Gazdarice!, opomenu je K.
Znam, ree ona, pokoravajui se, ali moj mu nije
postavljao takva pitanja. Ne znam koga bi trebalo smatrati
nesretnim, mene onda ili Friedu sada; Friedu koja je samovoljno
napustila Klamma, ili mene koju on vie nije htio zvati. Moda
ipak Friedu, premda i ona, ini se, nije toga jo potpuno svjesna.
Ali ipak, moja nesrea je onda bila potpuno ovladala mojim
mislima, jer sam se stalno morala pitati i u biti jo ni danas nisam
prestala pitati se: zato se to dogodilo? Triput me je Klamm zvao,
a etvrti put nije, i nikad vie etvrti put! to me tada jo moglo
zanimati? O emu sam drugom mogla razgovarati sa svojim
muem, za kojeg sam se ubrzo nakon toga udala? Danju nismo
imali vremena, gostionicu smo preuzeli u alosnom stanju i
morali smo se potruditi da je podignemo, ali nou? Godinama,
nai noni razgovori odnosili su se samo na Klamma i na razloge
promjene njegove udi. A kad bi moj vmu zaspao pri tim
razgovorima, ja bih ga budila i razgovarali smo dalje.
Ja bih sada, ree K., ako mi dopustite, postavio jedno vrlo
grubo pitanje!
Gostioniarka je utjela.
Dakle, ne smijem pitati, primijeti K., i to mi je dovoljno.
Naravno, ree gostioniarka, da vam je dovoljno i jo
kako. Vi sve krivo tumaite, ak i utnju. Drukije i ne moete.
Doputam vam da pitate.
Ako sve krivo tumaim, ree K., moda sam onda krivo
protumaio i svoje pitanje, moda ono uope nije grubo. Htio

sam samo znati kako ste upo znal i svo g mua i ka ko je ov a

gostionica dola u vae vlasnitvo?
<;.t
Gostioni arka se namrti, ali ree ravnoduno:
?

To j e vrlo obina pria. Otac mi je bio kova, a Hans, moj

sadanji mu, koji je bio konjuar kod jednog bogatog selj aka,
dol azio je esto mo m oc u. T o j e bil o poslije mo g posljed nje g
sastanka s Klammom, bil a sam vrlo nesret na, iako nisam t rebala
biti, jer sve se odigravalo korektno, i Klammu vie nisam smjela
ii zato to je on tako odluio; dakle bilo je korektno, samo
su razlozi bili mutni, po njima sam smjela eprkati, ali biti
nesretna, to nisam smjela. Ali, eto, ipak sam bila nesretna i
nisam mogla raditi. Sjedila sam u naem vrtiu pred kuom po
cijeli dan. Tu me je viao Hans, sjeo bi kojiput pokraj mene,
nisam mu se alila, ali on je znao o emu se radi i kako je on
dobar deko, dogaalo se da je zajedno sa mnom plakao. A
kad je tadanji gostioniar, kojem je umrla ena pa je morao
napustiti posao bio je ve star ovjek proao jednom
pokraj naeg vrtia i vidio nas kako tamo sjedimo, zastao je i bez
okolianja nam ponudio da unajmimo gostionicu. Nije traio
novac unaprijed jer je imao povjerenja u nas, a odredio je i nisku
najamninu. Nisam htjela ocu biti na teretu, sve drugo mi je bilo
svejedno, i tako, u mislima na gostionicu i na novi posao koji
e vjerojatno donijeti malo zaborava, dala sam Hansu ruku. To
je cijela pria.
Na trenutak je zavladala tiina, a onda K. ree: Gostioniarevo postupanje bilo je lijepo, ali neoprezno, ili je imao
posebne razloge da vjeruje vama dvoma.
On je dobro poznavao Hansa, ree gostioniarka, bio mu
je ujak.
Onda, svakako, ree K., Hansovoj obitelji je oigledno bilo
jako stalo do te veze.
Vjerojatno, uzvrati gostioniarka, ne znam, nisam o tome
nikad vodila rauna.
Pa ipak, sigurno je bilo tako, ree K., kad je obitelj bila
spremna podnijeti takvu rtvu i naprosto vam, bez jamstva,
predati gostionicu u ruke.
Nije ba bilo neoprezno, kao to se kasnije pokazalo, ree
gostioniarka. Bacila sam se na posao, bila sam snana, ja,

kovaeva ki; nisu mi bili potrebni ni sluavka ni sluga; bila sam

svuda, u gostionici, u kuhinji, u staji, u dvoritu, kuhala sam tako
da sam privukla ak i goste iz Gospodske kavane. Vi jo niste
objedovali u gostionici, ne poznajete goste koji kod nas objeduju,
onda ih je bilo jo vie, otad su se ve mnogi razili. A rezultat je
bilo to da smo mogli ne samo na vrijeme platiti najamninu nego
i sve otkupiti nekoliko godina kasnije, i danas je sve gotovo bez
duga. Rezultat toga je nadalje, istina, da sam pritom propala,
dobila sranu bolest i, eto, postala stara ena. Vi sigurno mislite
da sam puno starija od Hansa, a ustvari on je samo dvije ili tri
godine mladi i zacijelo nikad nee ostarjeti jer od njegova rada
puiti lulu, sluati to priaju gosti, onda isprazniti lulu i
kojiput donijeti pivo od takvog rada se ne stari.
To to ste vi postigli zasluuje divljenje, ree K., u to nema
sumnje, ali mi smo govorili o vremenu prije vae udaje, a tada
je ipak bilo udno da je Hansova obitelj, rtvujui novac ili
barem prihvaanjem velikog rizika poput ustupanja gostionice,
navaljivala da se vjenate i pritom nikakvu drugu nadu nije imala
osim nadu u vau radnu sposobnost, koja tada uope jo nije bila
poznata, i u Hansovu radnu sposobnost, za koju se ipak moralo
znati da ne postoji.
Pa dobro, ree gostioniarka umorno, ja znam na to vi
ciljate i kako pritom grijeite. U ovim stvarima nema ni traga
od Klamma. Zato je on o meni trebao brinuti ili bolje reeno:
kako bi on uope mogao o meni brinuti? Pa on vie nije ni znao
za mene. To to me vie nije zvao, bio je znak da me je zaboravio.
Kad on nekog prestane zvati, zaboravi ga potpuno. O tome nisam
htjela govoriti pred Friedom. Ali to nije samo zaborav nego i neto
vie. Jer ako nekoga zaboravite, moete ga opet poznavati. Kod
Klamma to nije mogue. Koga vie ne zove, toga je on potpuno
zaboravio, ne samo za prolost, nego, doslovce, i za cijelu budunost. Ako se silno potrudim, mogu se uivjeti u vae misli, u misli
koje su besmislene ovdje, ali su moda ispravne tamo, u tuini
iz koje dolazite. Moda vas one tjeraju na suludo uvjerenje da mi
je Klamm dao Hansa za mua ba zato da ne bih imala mnogo
smetnje da mu doem ako me jednom u budunosti pozove. Ali
ni suludost ne moe ii dalje. Gdje je taj ovjek koji bi me mogao
sprijeiti da ne otrim Klammu kad bi mi on dao samo jedan

znak? Besmislica, potpuna besmislica; sami postajemo smeteni

kad se tom besmislicom bavimo.
Ne, ree K., neemo postati smueni, jer nisam u svojim
mislima iao tako daleko kao to ste vi pretpostavili, premda sam,
istinu govorei, bio na tom putu. Mene je najprije zaudilo samo
to to se rodbina toliko uzdala u taj brak i to su se ta uzdanja ustvari
i ispunila, istina, po cijenu vaeg srca, vaeg zdravlja. Meril se, istina, nametala misao o tim injenicama s Klammom, ali ipak ne, ili
bar jo ne onako grubo kao to ste vi to predstavljali, oigledno s
ciljem da mi opet predbacite, jer vam to ini zadovoljstvo. Neka
vam bude! Ali moja misao bila je ovo: oigledno je da je prvotni
poticaj za udaju bio Klamm. Bez Klamma vi ne biste bili nesretni
i utueno sjedili u vrtiu, bez Klamma ne bi vas Hans tamo vidio,
bez vae utuenosti stidljivi se Hans nikad ne bi usudio osloviti
vas, bez Klamma ne biste se nikad nali rasplakani s Hansom,
bez Klamma stari dobri ujak gostioniar nikad ne bi vidio Hansa
i vas kako tamo smireno sjedite jedno uz drugo, bez Klamma vi
ne biste bili tako ravnoduni prema ivotu, ne biste se, dakle,
udali za Hansa. Lijepo; rekao bih, u svemu tome ima dovoljno
Klamma. Ali ima i vie. Da niste pokuavali sve to zaboraviti, ne
biste radili s tolikom bezobzirnou prema sebi i toliko razradili
posao. Dakle, i tu je Klamm. Ali neovisno o tome, Klamm je
takoer uzrok i vaoj bolesti, jer jo prije udaje vae srce je bilo iscrpljeno zbog nesretne strasti. Ostaje jo pitanje zato je Hansovoj
rodbini brak bio tako primamljiv. Vi ste sami jednom spomenuli
da biti Klammova ljubavnica predstavlja uzdizanje ugleda koji se
vie ne gubi; dakle, moda ih je to primamljivalo. A osim toga,
mislim, i nada da dobra zvijezda koja vas je odvela Klammu
pod pretpostavkom da je to bila dobra zvijezda, ali vi tako tvrdite
pripada vama, da, dakle, mora s vama ostati, a ne onako vas
iznenada i brzo napustiti, kao to je to Klamm uinio.
Mislite li sve to ozbiljno, upita gostioniarka.
Ozbiljno, odgovori K. brzo, samo vjerujem da Hansova
rodbina nije bila sasvim u pravu sa svojim nadama i ini mi se da
vidim greku koju je uinila. Izvana izgleda da je sve kako treba.
Hans je dobro zbrinut, ima dobru enu, uvaavanje, gazdinstvo je
bez dugova. Ali, uistinu, sve nije kako bi trebalo biti, on bi sigurno bio mnogo sretniji s jednom obinom djevojkom kojoj bi

bio prva velika ljubav; kad on, kao to mu vi predbacujete, stoji u

gostionici kao izgubljen, to je zato to se osjea izgubljen iako
se, barem koliko ga ja dosad poznajem, zbog toga svakako ne
osjea i nesretan ali je isto tako sigurno da bi s nekom drugom
enom taj ljepukasti, razumni ovjek bio sretniji, pod im ja
podrazumijevam samostalniji, marljiviji i muevniji. Ali svakako
ni vi sami niste sretni i, kako sami rekoste, bez one tri uspomene
uope ne biste vie ivjeli, a imate uz to jo i bolesno srce. Dakle, je
li se rodbina preraunala u svojim nadama? Ja ne mislim tako.
Blagoslov je bio nad vama, trebalo ga je samo znati skinuti.
Ali to se propustilo uiniti?, upita gostioniarka. Leala je
sada ispruena na leima i gledala u tavanicu.
Pitati Klamma, ree K.
Sad smo opet doli do vas, ree gostioniarka. Ili do vas,
ree K. nai se sluajevi dodiruju.
to hoete, dakle, od Klamma?, upita gostioniarka. Ona
se uspravila, protresla uzglavnike da bi se na njih mogla nasloniti
sjedei i gledala je K. ravno u oi. Ja sam vam otvoreno ispriala
svoj sluaj, iz kojeg ste mogli neto nauiti. Recite mi sad jednako
tako otvoreno to elite pitati Klamma. S mukom sam nagovorila
Friedu da se popne u svoju sobu i ostane tamo; bojala sam se da u
njezinoj prisutnosti neete htjeti dovoljno otvoreno govoriti.
Nemam to kriti, ree K., ali najprije bih vam htio na neto
skrenuti pozornost. Klamm odmah zaboravi, rekoste. Prvo, to mi
izgleda sasvim neuvjerljivo, drugo, to je nedokazivo, oigledno je
samo legenda koju je izmislio mozak onih djevojaka koje su ba
sada u milosti kod Klamma. Mene udi da vi vjerujete u jednu
banalnu izmiljotinu.
To nije legenda, ree gostioniarka, naprotiv, to je proizalo
iz opeg iskustva.
Ali i da bi bilo opovrgnuto, novim iskustvima, ree K. Zatim, postoji izvjesna razlika izmeu vaeg i Friedina sluaja. Nije
se dogodilo u izvjesnom smislu da Klamm nije vie zvao k sebi
Friedu, tovie, zvao ju je, ali ona mu se nije odazvala. Mogue je
ak da je on jo eka.
Gostioniarka je utjela i pogledom premjeravala K. Onda
ree: Sve to imate rei, mirno u sasluati. Bolje je da govorite
otvoreno nego mene da tedite. Imam samo jednu molbu. Ne

upotrebljavajte Klammovo ime. Zovite ga on ili tako nekako,

ali ne imenom. Dobro, ree K., ali teko je rei to od njega
hou. Najprije, elim ga vidjeti izbliza, onda elim uti njegov
glas, onda elim znati to on misli o naem vjenanju. to u
ga, moda, jo moliti, ovisi od tijeku razgovora. Mnogo toga
moe postati predmetom razgovora, ali za mene je najvanije da se
naem s njim licem u lice. Naime, ja nisam jo neposredno
razgovarao ni s jednim inovnikom. Izgleda da je postii to tee
nego to sam vjerovao. Ali moja je dunost razgovarati s njim kao
s privatnim ovjekom, a to je, prema mojem miljenju, mnogo
lake postii. S njim, kao s inovnikom, mogao bih razgovarati
samo u njegovu, vjerojatno nepristupanom uredu u dvorcu ili,
to je ve upitno, u Gospodskoj kavani. Meutim, kao s privatnim ovjekom, mogu to svuda, u kui, na ulici, gdje ga god
uspijem sresti. Da u pritom imati prema sebi i inovnika, rado
u primiti na znanje, ali to nije moj primarni cilj.
Dobro, ree gostioniarka i zabaci lice u jastuke kao da govori neto bestidno. Ako ja svojim vezama uspijem prenijeti Klammu vau molbu za razgovor s njim, obeavate li mi da neete
nita poduzimati na svoju ruku dok odozgo ne stigne odgovor?
To vam ne mogu obeati, ree K., ma koliko bih volio
ispuniti vau molbu, odnosno, vau udljivu elju. Naime, stvar
je hitna, posebno nakon nepovoljnog ishoda mog razgovora s
naelnikom.
Taj prigovor otpada, ree gostioniarka, naelnik je potpuno nevana osoba. Zar to niste primijetili? On ne bi mogao
ostati ni jedan dan na svom poloaju da nije njegove ene koja
sve vidi.
Mizzi?, upita K. gostioniarku. Gostioniarka potvrdi glavom. I ona je bila tamo, doda K.
Je li iznijela svoje miljenje?, upita gostioniarka. Nije,
odgovori K., ali nisam ni stekao dojam daje to u stanju.
Dabome, ree gostioniarka, tako pogreno vi vidite sve
ovdje. U svakom sluaju: kako je naelnik postupio s vama, nema
nikakva znaenja, a sa enom u dobiti priliku za razgovor. I ako
vam sad jo obeam da e Klammov odgovor stii najkasnije u roku
tjedan dana, imate li moda jo kakav razlog da ne popustite?
Sve to nije presudno, reeK. Moja odluka je nepokolebljiva

i ja bih je pokuao provesti i kad bi stigao negativan odgovor.

Budui da unaprijed imam tu namjeru; ne mogu prethodno
moliti da budem primljen. Ono to bi bez molbe ostalo samo
moda smion, ali dobronamjeran pokuaj, u sluaju negativnog
odgovora bilo bi otvoreno protivljenje. A to bi, naravno, bilo
mnogo gore.
Gore?, ree gostioniarka. Protivljenje je to u svakom
sluaju. Uostalom, radite kako hoete. Dajte mi haljinu. Ne
obazirui se na K., ona odjene haljinu i pouri u kuhinju. Ve
dulje vrijeme iz gostionice se ulo komeanje i kucanje na kuhinjski prozori. Pomonici su ga odjednom otvorili i viknuli kroza
nj da su gladni. Na prozoriu su se pojavila tada i druga lica.
ulo se ak i pjevanje, tiho, ali u vie glasova.
U svakom sluaju, razgovor K. s gostioniarkom znatno je
usporio kuhanje ruka; on jo nije bio gotov, a gosti su se ve bili
okupili. Ipak nitko se nije usudio ui u kuhinju i tako prekriti
gostioniarkinu zabranu. Meutim, kad promatrai s kuhinjskog prozoria javie da gostioniarka dolazi, sluavke pojurie u
kuhinju, i kada K. ude u gostionicu, jedno neobino brojno
drutvovie od dvadeset mukaraca i ena, provincijski, ali ne
seljaki odjevenih urilo je od kuhinjskog prozoria, gdje se
bilo okupilo, prema stolovima kako bi zauzelo mjesta. Samo u
jednom uglu, za jednim malim stolom, ve je sjedio brani par
s nekoliko djece; mu, ugodan plavooki gospodin, raupane
sijede kose i s bradom, stajao je nagnut prema djeci i noem
udarao takt njihovoj pjesmi, trudei se stalno da pjevanje bude
tie; svakako je htio pjesmom im zavarati glad. Gostioniarka se
ispria drutvu s nekoliko ravnoduno izgovorenih rijei; nitko
ne prigovori. Ona potrai gostioniara, koji je, meutim, naavi
se pred tekom situacijom, ve odavno pobjegao. Onda polako
ode u kuhinju. Vie i ne pogleda K., koji se pouri u svoju sobu
da nade Friedu.

1*1

Glava sedma

rh

X
hu

>,'

K. pronae gore uitelja. Sobu je, na sreu, bilo teko

prepoznati zahvaljujui Friedinoj marljivosti. Bila je dobro
provjetrena, pe je bila dobro naloena, pod opran, krevet
namjeten, stvari slukinja, to odvratno smee, iezle su zajedno s njihovim slikama, drveni stol, koji je, kamo god biste se
okrenuli, naprosto upadao u oi ogrezao u prljavtini, sada je bio
prekriven bijelim pletenim stolnjakom. Sada bi se tu mogli ve i
gosti primati; nije mnogo smetalo ni to to je ono malo njegova
rublja, koje je Frieda oito prije oprala, visjelo pokraj pei kako
bi se osuilo. Uitelj i Frieda sjedili su za stolom i podigoe se kad
K. ude. Frieda pozdravi K. jednim poljupcem, uitelj se blago
pokloni. Rastresen i jo uzrujan razgovorom s gostioniarkom,
K. se poe ispriavati to ga jo nije stigao posjetiti; izgledalo je
kao da misli da je uitelj, nestrpljiv zbog njegova nedolaska, sam
doao u posjet. Uitelj, opet, kao da se na svoj odmjereni nain
sam polako prisjeao da je jednom izmeu njega i K. ugovorena
neka vrsta posjeta. Vi ste, dakle, gospodine zemljomjere, onaj
stranac s kojim sam prije nekoliko dana razgovarao na Crkvenom
trgu? Da, ree K. kratko; ono to je podnosio onda, u svojoj
osamljenosti, nije morao trpjeti ovdje u svojoj sobi. On se obrati
rriedi i posavjetova se s njome o jednom vanom posjetu koji
mora odmah obaviti i zbog kojeg bi se trebao to bolje odjenuti.
Ne ispitujui dalje K., Frieda pozva pomonike, koji su jo bili
zauzeti ispitivanjem novog stolnjaka, i naredi im da dolje u
dvoritu dobro oiste odijelo i cipele K., koje on odmah poe
83

skidati. Ona, pak, skinu jednu koulju s konopca i side u kuhinju

da je izglaa.
K. je sad bio sam s uiteljem, koji je opet mirno sjedio za
stolom; on ga pusti da eka jo malo, skine koulju i poe se prati
nad umivaonikom. Tek sada, okrenut mu leima, upita uitelja
za razlog njegova dolaska. Dolazim prema nalogu gospodina
opinskog naelnika, ree on. K. izjavi spremnost da saslua
nalog. Meutim, budui da je zbog pljuskanja vodom bilo
teko razumjeti njegove rijei, uitelj bijae prisiljen prii blie i
nasloniti se na zid pokraj K. Za svoje pranje i svoju uurbanost
K. se ispria hitnou predstojeeg posjeta. Uitelj prijee
preko toga i ree: Vi ste bili nepristojni prema gospodinu
opinskom naelniku, tom starom zaslunom, iskustvom
bogatom i uvaenom ovjeku. Da sam bio nepristojan, ne
znam, ree K. dok se brisao, ali da sam mislio na druge stvari,
a ne na pristojno ponaanje, tono je jer u pitanju je bio moj
ivotni opstanak, koji je doveden u opasnost zbog sramotnog ;
slubenog gazdovanja, ije pojedinosti vama nemam potrebe
razlagati, jer vi ste i sami aktivan lan te administracije. Je li se /;
opinski naelnik alio na mene? Kome bi se on imao aliti?
upita uitelj. A ak i kad bi imao kome, bi li se on ikad alio? Ja
sam samo po njegovu diktatu sastavio jedan mali zapisnik i
tako sam upoznat s dobrotom gospodina naelnika i nainom
na koji ste odgovarali.
Dok je K. traio svoj ealj, koji je Frieda najvjerojatnije reda
radi negdje sklonila, on ree: Kako? Zapisnik? Naknadno, u
mojoj odsutnosti, sastavio je zapisnik netko tko uope nije
prisustvovao razgovoru? To mi se svia. I emu zapisnik?
Je li to slubeni postupak? Ne, ree uitelj, postupak je
polusluben, i zapisnik je polusluben; napravljen je samo zato to
kod nas u svemu mora vladati strogi red. U svakom sluaju, on
postoji i ne slui vama na ast. K. je napokon pronaao ealj,
koji je bio skliznuo u krevet, pa ree mirnije: Neka ga, neka
postoji. Jeste li zato doli, da mi to javite? Ne, odgovori
uitelj. Ali ja nisam stroj i morao sam vam rei svoje miljenje.
Naprotiv, nalog koji imam stimo je dokaz vie za dobrotu
gospodina naelnika; istiem riti )r meni ta dobrota neshvatljiva
i da nalog ispunjavam samo ' nunosti svog poloaja i iz /

potovanja prema gospodinu naelniku. K. je sada, umiven

i poeljan, sjedio za stolom, ekajui svoju koulju i odijelo;
to to mu je uitelj imao rei, zanimalo ga je malo; bio je i
pod utjecajem loeg miljenja koje je gostioniarka imala o
naelniku. Valjda je ve prolo podne?, upita se on, mislei
na put koji mu predstoji, a onda se popravi i ree: Htjeli ste
mi neto isporuiti od naelnika. Pa da, ree uitelj, slijeui
ramenima kao da skida sa sebe svaku odgovornost. Gospodin
opinski naelnik se boji da ne poduzmete neto na svoju
ruku, ako jo dugo ne bude odluke o vaem predmetu. to se
mene tie, ja ne znam zato se on toga plai; smatram kako je
najbolje pustiti vas da radite to hoete. Mi nismo vai aneli
uvari i nismo duni svuda za vama trati. Dobro. Ali, gospodin
naelnik misli drugaije. Samu odluku on ne moe ubrzati jer je
to stvar grofovske uprave. Meutim, on stvar eli rijeiti u svom
vlastitom malom djelokrugu, eli donijeti privremeno zaista
irokogrudno rjeenje, i samo o vama ovisi hoete li ga prihvatiti:
on vam privremeno nudi mjesto kolskog posluitelja. U
prvom trenutku K. gotovo i ne obrati pozornost na to to mu
je ponueno, ali uini mu se kao injenica da mu se neto nudi
bez znaenja. Ukazivala je na to da je on, prema naelnikovu
shvaanju, u stanju poiniti u svoju obranu stvari od kojih je
trebalo zatititi se ak i po cijenu uvlaenja opine u izvjesne
trokove. I kako je cijela stvar ozbiljno shvaena! Uitelj, koji
je ovdje ve neko vrijeme ekao, a prije toga jo i zapisnik
sastavljao, morao je, natjeran od naelnika, svakako trkom
ovamo doi. Kad uitelj vidje da se K. ipak zamislio, nastavi: Ja
sam stavio svoje prigovore. Upozorio sam na to da dosad kolski
posluitelj nije'bio potreban; crkvenjakova ena posprema s
vremena na vrijeme, a sve nadgleda uiteljica, gospoica Gisa.
Ja imam dovoljno glavobolje s djecom, ne elim jo imati na
glavi i kolskog posluitelja. Gospodin naelnik je primijetio
da je u koli ipak prljavo. Ja sam, istine radi, odgovorio da nije
ba tako strano. A pitao sam jo, uz to, hoe li biti bolje kad
za posluitelja uzmemo tog ovjeka? Sigurno ne. Na stranu to
to on nema pojma o tom poslu, ali kolska zgrada ima samo
dvije uionice bez nusprostorija. U jednoj od uionica, dakle,
posluitelj e morati stanovati, spavati, moda ak i kuhati, to,

naravno, nee pridonijeti veoj istoi. Meutim, gospodin

naelnik je upozorio da je to mjesto za vas spas u nevolji i da
ete se vi svim silama truditi dobro obavljati dunost; nadalje,
gospodin naelnik je smatrao da s vama dobivamo ujedno i
radnu snagu vae ene i vaih pomonika, tako da ne samo
kola nego i kolski vrt mogu biti odravani uzorno. Sve sam
ja to s lakoom opovrgnuo. Konano, gospodin naelnik nije
t
vie nita mogao navesti u vau korist, smijao se i rekao samo *
da ste vi ipak zemljomjer i da ete zbog toga osobito lijepo znati
pravilno postavljati lijehe u kolskom vrtu. Naravno, protiv
poalice se ne moete boriti razlozima i tako sam doao s nalogom k
vama. Stvarate sebi nepotrebne brige, gospodine uitelju, ree
K. Ne pada mi na pamet da primim to mjesto. Vrlo dobro,
odbijate bez ikakva ustruavanja, i on uze eir, pokloni se i izae.
Odmah zatim u sobu se pope Frieda, s izrazom smetenosti
na licu, s neizglaanom kouljom u ruci, ne odgovarajui na
pitanja; da bi je oraspoloio, K. joj ispria o uitelju i njegovoj
ponudi; im je to ula, ona baci koulju i opet istra. Ubrzo se
vrati, ali s uiteljem, koji je izgledao mrzovoljan i uope nije K.
pozdravio. Frieda zamoli uitelja da se malo strpi oigledno
je to ve nekoliko puta uinila dok ga je uvela i kroz jedna
pokrajnja vrata, za koja K. nije ni znao, odvue K. na tavan i
napokon mu tu, sva zadihana od uzbuenja, ispria to joj se
dogodilo. Gostioniarka, ogorena to se ponizila da se pred
.
K. ispovijeda i, to je jo gore, da mu ini ustupke u pogledu
njegova sastanka s Klammom, ime nije postigla nita osim to
je, kako je rekla, dobila njegovo hladno i povrh toga neiskreno
odbijanje, odluila je sada da K. vie nee trpjeti u svojoj kui;
ako ima veze s dvorcem, neka ih brzo iskoristi, jer jo danas, sad
odmah, mora napustiti kuu; pristat e vratiti ga samo na izriit
zahtjev vlasti i ako na to bude prisiljena; ipak, nada se da se to
nee dogoditi jer ona ima veze s dvorcem i znat e ih upotrijebiti.
Uostalom, on je u gostionicu i dospio samo nepanjom
gostioniara, a i inae nije u nekoj nudi jer se toliko jutros
hvalio da mu jedno prenoite stoji spremno na raspolaganju.
Frieda, naravno, mora ostati; ako bi se i ona iselila s K., nju,
gostioniarku, to bi duboko unesreilo; ve na samu pomisao

0 tome, ona se, tamo dolje u kuhinji, plaui skljokala pokraj

tednjaka, sirota ena s bolesnim srcem! Ali kako bi drukije i
mogla postupiti sada kad je, barem prema njezinu shvaanju,
u pitanju svetinja Klammove uspomene! Eto, tako stoji stvar s
gostioniarkom. Frieda e, istina, pratiti K. kamo god on hoe,
po snijegu i ledu, na to, naravno, ne treba dalje troiti rijei,
ali ipak je njihov zajedniki poloaj vrlo teak, i zato je ona s
velikom radou pozdravila naelnikovu ponudu, pa iako to
nije odgovarajue mjesto za K., ono je ipak samo privremeno,
to je posebno istaknuto, a time e se dobiti na vremenu i lako
e se pronai druge mogunosti, ak i ako krajnja odluka bude
nepovoljna. U sluaju potrebe, uzviknu Frieda na kraju,
zagrlivi K., otii emo odavde, to nas zadrava u selu? Zasad,
meutim, zar ne, najmiliji moj, prihvatit emo ponudu. Ja sam
vratila uitelja, ti e mu samo rei da prihvaamo, nita drugo,
1
mi se selimo u kolu.
To nije dobro, ree K., ne mislei to ba sasvim ozbiljno
jer mu je stanovanje zadavalo malo brige, a osim toga, ovako
bez odijela bilo mu je vrlo hladno ovdje na tavanu, koji je s dvije
strane bio bez zida i prozora, zbog ega je hladan zrak stvarao
jak propuh. Tek to si lijepo uredila sobu, ve se moramo
seliti! Nerado, nerado primam to mjesto, muno mi je ve i
ovo trenutano poniavanje pred tim malim uiteljem, a sada
bi mi on jo trebao biti i pretpostavljeni. Kad bismo mogli
samo jo malo ostati ovdje, moda e se moj poloaj ve danas
poslijepodne promijeniti. Kad bi barem ti ovdje ostala, mogli
bismo priekati, a uitelju bismo dali samo neodreen odgovor.
Za mene e se uvijek nai prenoite, ako se mora, onda svakako
kod Bar... Frieda mu rukom zatvori usta. To ne, ree ona
uplaeno. Molim te, nemoj to vie ponoviti. Inae, idem svuda
s tobom. Ako hoe, ostat u sama ovdje, ma koliko to bilo za
mene alosno. Ako hoe, odbit emo ponudu, ma koliko to,
po mome miljenju, bilo pogreno. Jer, vidi, ako ti nade drugu
priliku, ak i danas popodne, onda emo mi, to se samo po sebi
razumije, odmah napustiti mjesto u koli, nitko nas u tome nee
sprijeiti. A to se tie ponienja pred uiteljem, pusti me da se ja
brinem da ih ne bude, ja u s njim razgovarati, ti e stajati kao da
si nijem, ni poslije nee biti drukije, nikad nee morati s njim

razgovarati. Ako to nee, ja u mu ustvari biti podinjena, ali

ak ni ja neu to biti jer poznajem njegove slabosti. Prema tome,
nita ne gubimo ako mjesto prihvatimo, a mnogo ako odbijemo;
u svakom sluaju, osim ako jo danas neto ne postigne u
dvorcu, ti nee nigdje, zaista nigdje u selu nai ni za samog sebe
prenoite, hou rei prenoite zbog kojeg se ja neu morati
stidjeti kao tvoja budua ena. A kad ne dobije prenoite, nee
valjda od mene traiti da spavam ovdje u toploj sobi, a da znam
da ti vani luta nou i po mrazu. K., koji se cijelo vrijeme, ruku
prekrienih na grudima, lupao akama po slabinama kako bi se
malo ugrijao, ree: Onda nam nita drugo ne preostaje nego da
prihvatimo. Doi.
U sobi on odmah pouri prema pei; o uitelju nije vodio
rauna. Uitelj, sjedei za stolom, izvue sat i ree: Ve je
kasno. Ali zato smo sada potpuno suglasni, gospodine
uitelju, ree Frieda, mi prihvaamo to mjesto. Dobro,
ree uitelj, ali mjesto je ponueno gospodinu zemljomjeru.
On se mora izjasniti. Frieda priskoi K. u pomo. Naravno,
ree ona, on prihvaa mjesto, zar ne, K.? I tako je K. cijelu
svoju izjavu mogao svesti na jedno da, koje ak nije bilo
upueno uitelju, nego Friedi. Onda, ree uitelj, ostaje
mi jo samo da vas upoznam s vaim slubenim dunostima,
kako bismo se u tom pogledu jednom za svagda razumjeli. Vi,
gospodine zemljomjere, svakodnevno morate istiti i loiti obje
uionice, sami vriti manje popravke u zgradi, kao i na kolskim
i gimnastikim spravama, odravati putie kroz vrt oienima
od snijega, ii i donositi sve to je potrebno za mene i gospoicu
uiteljicu, i u toplija godinja doba obavljati sve radove u vrtu.
Za sve to imate pravo stanovati po svojoj volji u jednoj od dvije
uionice; meutim, kad se nastava ne odrava istovremeno u
obje uionice, a vi stanujete ba u onoj u kojoj se ona odvija,
morat ete se, naravno, premjestiti u drugu sobu. Kuhati u koli
ne smijete, zato ete se vi i vai hraniti ovdje u gostionici na raun
opine. Da se morate ponaati kako dolikuje koli i da pogotovo
djeca, osobito tijekom nastave, ne smiju nikako biti svjedoci
neprilinih prizora u vaem privatnom ivotu, to samo uzgred
spominjem, jer kao obrazovan ovjek morate i sami to znati. U
vezi s tim dodat u jo da traimo da svoje odnose s gospoicom

Friedom ozakonite to je mogue prije. O svemu tome i jo

nekim sitnicama sastavit e se slubeni ugovor, koji ete morati
potpisati im se uselite u kolsku zgradu. K. se inilo da sve
to nije vano i kao da to njega ne dira ili ga bar ne obavezuje;
drailo ga je uiteljevo razmetanje pa ree nemarno: Pa da, to
su uobiajene obaveze. Da bi ublaila tu primjedbu, Frieda se
malo raspita o plai. Hoe li plaa biti dodijeljena, ree uitelj,
rjeavat e se tek poslije jednomjesene probne slube. Ali to
je teak uvjet za nas, ree Frieda. Zar bismo se trebali vjenati
gotovo bez novca i ni iz ega stvarati kuanstvo? Bismo li se ipak
mogli, gospodine uitelju, jednom predstavkom obratiti opini i
moliti za jednu malu plau odmah? Savjetujete li nam to? Ne,
ree uitelj koji se stalno obraao K. Jedna takva predstavka
bila bi prihvaena samo kad bih je ja preporuio, a to ne elim
uiniti. Ustupanje ovog mjesta ve jest jedna usluga vama, a s
uslugama se ne smije pretjerivati ako je ovjek svjestan svoje
odgovornosti prema zajednici. Ali sad se ipak i K. umijea, gotovo protiv svoje volje. to se, gospodine uitelju, tie usluga,
ree on, vjerujem da se varate. Moda sam prije ja taj koji inim
usluge. Ne, odgovori uitelj s osmijehom, jer je napokon
prisilio K. da govori. Tono sam o tome obavijeten. Nama
je kolski posluitelj jednako tako malo potreban kao, recimo,
zemljomjer. kolski posluitelj ili zemljomjer, to je za nas teret o
vratu. Morat u jo mnogo razmiljati o tome kako u opravdati
izdatak pred opinom. Najbolje bi bilo i najprije bi odgovaralo
istini kad bih naprosto iziao sa zahtjevom i uope ga ne obrazloio. I ja to mislim, ree K., da me morate primiti protiv
svoje volje. Iako vam to zadaje teke brige, morate me primiti.
Ako je netko prisiljen nekoga primiti u slubu i taj drugi pristane
da bude primljen, onda je on taj koji ini usluge. udno,
ree uitelj, to bi to nas prisiljavalo da vas primimo; jedino to
nas na to sili, to je dobro, predobro srce gospodina naelnika.
Ja ve vidim da ete se vi, gospodine zemljomjere, morati odrei
mnogih fantazija prije nego to postanete upotrebljiv kolski
posluitelj. A to se tie dodjeljivanja izvjesne plae, takve vae
primjedbe, naravno, ne idu tome u prilog. Na alost, takoer
primjeujem da e mi vae ponaanje jo mnogo muka zadavati;
cijelo vrijeme raspravljate sa mnom stalno to gledam i ne

mogu, naprosto, vjerovati u koulji i gaama. Da, uzviknu

K. smijui se i pljesnu rukama, prokleti pomonici! Gdje li su?
Frieda potra vratima; uitelj koji uvidje da K. ne eli vie s njim
razgovarati, upita Friedu kad se misle preseliti u kolu. Danas,
ree Frieda. Onda u doi sutra ujutro kako bih sve pregledao,
ree uitelj, odmahnu rukom u znak pozdrava, htjede proi kroz
vrata koja je Frieda otvorila, ali se sudari sa sluavkama'koje su
ve dolazile sa svojim stvarima kako bi se ponovno smjestile u
sobu. Morao se, u pratnji Friede, provlaiti izmeu njih, jer
one se nikome nisu sklanjale s puta. Al se vama uri, ree K.
sluavkama, kojima je ovaj put bio vrlo zadovoljan, mi smo jo
ovdje, a vi ve navaljujete. One nisu nita odgovarale, samo
su vrtjele svojim zaveljajima iz kojih su provirivali njemu ve
dobro poznati prljavi dronjci. Izgleda da vi nikad ne perete
svoje stvari, ree K., ali ne da bi ih uvrijedio, ve s odreenom
naklonou. One to primijetie, istovremeno otvorie svoja
tvrda usta, pokazae svoje lijepe, kao u ivotinja jake zube, i
smijahu se bez glasa. Dobro, doite, ree K., smjestite se,
to je vaa soba 4c. Kako su se one jo ustruavale njihova
soba, inilo mu se, bila se odvie promijenila K. uze jednu za
miku da je uvede. Meutim, on je odmah pusti, tako su obje
imale zauen pogled, koji, nakon kratkog uzajamnog dogovaranja, nisu vie skidale s K. A sad ste dosta buljile u mene,
ree K., branei se od nekog neugodnog osjeaja, uze odijelo i
izme koje je Frieda, u pratnji bojaljivih pomonika, tek bila
donijela, i odjene se. Uvijek mu je bilo neshvatljivo, i bi mu sad
opet, strpljenje koje je Frieda imala s pomonicima. Umjesto
da u dvoritu iste odijelo, ona ih je poslije duljeg traenja nala
dolje za rukom, s neoienim odijelom zguvanim na krilu,
koje je ona morala oistiti; i uope se nije prepirala s njimato
priprost svijet ini tako rado tovie, u njihovoj prisutnosti
priala je o njihovu velikom nemaru kao o kakvoj maloj ali i
jo uz to lupkala jednog po obrazu, lagano, kao da ga mazi. K.
je namjeravao prvom prilikom razgovarati o tome s njom. Ali
sada je bilo krajnje vrijeme da se krene. Pomonici ostaju ovdje
da ti pomognu pri selidbi, ree K. Istina, oni nisu bili za to;
onako siti i zadovoljni, rado bi se malo proetali. Tek kad Frieda
ree: Naravno, vi ostajete ovdje, oni se pomirie s tim. Zna

li kamo idem?, upita K. Da, odgovori Frieda. I ti me, dakle,

vie ne zadrava?, upita K. Ti e naii na tolike smetnje,
ree Frieda, to tu vrijedi moja rije. Na rastanku poljubi K.,
da mu, budui da nije ruao, svenji s kruhom i kobasicama,
to je odozdo donijela za nj, podsjeti ga na to da se vie ne vraa
ovamo, nego da doe izravno u kolu i, s rukom na njegovu
ramenu, isprati ga do kunih vrata.

'
St Ti.

.:&

m4
Glava osma
ft
HV

1%:

II*

r*

4
li

K. bijae milo to je izmaknuo omuhavanju slukinja i pomonika u toploj sobi. A malo je i zahladilo, snijeg bijae vri i ilo
se lake. Kako se poelo i smrkavati, ubrza korak.
U dvorcu, iji su se oblici ve poeli rasplinjati, vladao je mir;
K. jo nikad nije primijetio tamo ni najmanji znak ivota, moda i
nije bilo mogue primijetiti neto s ove daljine. Ipak, oi su
traile jer nisu htjele trpjeti tu tiinu. Kad bi K. pogledao dvorac,
inilo mu se katkad kao da promatra nekoga tko tu mirno sjedi i
zuri preda se, ali ne kao izgubljen u mislima i zbog toga odvojen
od svega drugog, nego slobodno i bezbrino kao da je sam i da ga
nitko ne promatra, pa ipak je morao primijetiti daje promatran,
ali to ga ni najmanje nije uznemiravalo i zaista nije se znalo
je li to uzrok ili posljedica pogledi promatraa nisu se mogli
zadrati na njemu, nego su klizili. Taj dojam bio je danas jo jai
zbog ranog mraka; to je dulje gledao, sve je manje razaznavao i
sve je dublje i dublje tonuo u sumrak.
Ba kad je K. stigao u jo neosvijetljeni Gospodski konak,
otvori se prozor na prvom katu i jedan mlad, debeo izbrijani gospodin u kouhu nagne se kroz prozor i ostade tako. Na pozdrav
K. on ne odgovori ni najmanjim lamanjem glave.
Ni u hodniku ni u krmi K. ne nade nikog: zadah ustajalog
piva osjeao se jo jae nego proli put; takvo to se zaista nije
dogaalo u gostionici Kod mosta. K. odmah prie vratima kroz
koja je proli put promatrao Klamma, pritisnu kvaku, ali vrata
su bila zakljuana. Onda pokua opipati rupu za virenje, ali
93

ona je kanda bila tako dobro zaepljena da se na taj nain nije

mogla pronai, i on zato upali ibicu. Tada ga tre krik. U uglu
izmeu vrata i anka blizu pei sjedila je zgurena mlada djevojka i
jedva otvorenim, pospanim oima buljila u njega osvijetljenog
plamsanjem ibice. To je, oigledno, bila Friedina nasljednica.
Ona se brzo pribra, upali elektrino svjetlo, izraz njena lica bio je
ljutit, a onda prepozna K. Ah, gospodine zemljofrifre, ree
osmjehujui se, prui mu ruku i predstavi se: Ja sam Pepi. Ona *
je bila mala, crvena, zdrava, njena bujna crvenkasta kosa bila je
upletena u veliku pletenicu, s kovrastim pramenovima oko lica;
imala je, ne ba prikladnu i bez nabora, haljinu od svijetlosiva
materijala, koja je na donjem rubu djetinjasto naivno bila privezana vrpcom tako da ju je sputavala. Raspita se o Friedi i hoe li se
ona uskoro vratiti. Bilo je to pitanje koje je gotovo graniilo s
pakou. Ja sam, ree ona zatim, brzo dozvana ovamo im je
Frieda otila, jer ovdje ne moe biti upotrijebljen bilo tko; dosad
sam bila sobarica, ali zamjena koju sam napravila nije dobra.
Mnogo je ovdje posla uveer i nou, to jako zamara, jedva u
moi izdrati, ne udi me to je Frieda napustila ovaj posao.
Frieda je ovdje bila vrlo zadovoljna, ree K., da bi Pepi napokon
skrenuo pozornost na razliku koja postoji izmeu nje i Friede, a o
njoj ona ne vodi rauna. Nemojte joj vjerovati, ree Pepi, Frieda
je u stanju savladavati se kao malotko. to ne eli priznati, ne
priznaje, a pritom se i ne primjeuje da postoji neto to bi trebala
priznati. Ja nekoliko godina sluim ovdje zajedno s njom, uvijek
smo spavale u istom krevetu, ali prisne prijateljice nismo, i ona
danas vjerojatno vie i ne misli na mene. Jedina njena prijateljica
moda je samo stara gostioniarka iz gostionice Kod mosta, a i to je
karakteristino. Frieda je moja zarunica, ree K. i potrai usput
rupu za virenje na vratima. Znam, ree Pepi, zbog toga vam to i
govorim. Inae to za vas ne bi bilo vano. Razumijem, ree K., vi
elite rei da se mogu ponositi time to sam pridobio jednu tako
zatvorenu djevojku. Da, odgovori mu ona, smijui se
zadovoljno, kao da ga je pridobila za neki tajni sporazum u
pogledu Friede.
Meutim, nisu bile njene rijei ono to je K. zanimalo i pomalo odvraalo od traenja, nego njezina pojava i prisutnost na
tom mjestu. Istina, bila je mnogo mlada od Friede, gotovo jo

dijete, i njezina je odjea djelovala smijeno; vjerojatno se bila

obukla tako u skladu sa shvaanjem koje je imala o pretjeranoj
vanosti krmarice. Ali u izvjesnom pogledu ona je bila u pravu
to je imala takvo shvaanje, jer to mjesto, za koje nije bila dorasla, dodijeljeno joj je iznenada, bez njenih zasluga i svakako samo
privremeno, jer joj nije bila povjerena ak ni kona torbica koju
je Frieda uvijek nosila o pojasu. I njezino tobonje nezadovoljstvo tim mjestom nije bilo nita drugo do razmetanja. Pa ipak,
usprkos njenoj djetinjastoj brbljivosti, moda je i ona imala veze s
dvorcem. Ona je, ako ne lae, bila sobarica i, ne znajui to to
znai, provodila ovdje dane spavajui, ali jedan zagrljaj ovog
malog, debelog, blago pogurenog tijela, ne bi, istina, mogao oteti
joj to to ima, ali njega bi mogao malo razdrmati i obodriti za
teak put. Onda valjda ni s Friedom nije bilo drukije? Pa ipak,
bilo je drukije. Treba se samo sjetiti Friedina pogleda da bi se to
razumjelo. Nikad ne bi K. dirnuo Pepi. Meutim, sada, morao je
na trenutak pokriti oi, tako ju je poudno gledao.
Ne mora gorjeti, ree Pepi i ugasi elektriku, ja sam je zapalila samo zato to ste me mnogo uplaili. to ste htjeli ovdje? Da
nije Frieda neto zaboravila?
Da, ree K., ovdje, u ovoj sobi pokraj nas, jedan stolnjak,
jedan bijeli, pleteni. Da, njen stolnjak, ree Pepi, sjeam se,
lijep rad, ja sam joj pri tome pomagala, ali ne bih rekla da je u ovoj
sobi. Frieda misli da je tu. Tko tu stanuje?, upita K. Nitko,
odgovori Pepi. To je soba za primanje, tu gospoda jedu i piju, to
jest soba je za to odreena, ali oni uglavnom ostaju u svojim sobama gore. Kad bih znao, ree K., da tu nikog nema, rado bih
uao i potraio. Ali nije sigurno; na primjer, Klamm ima obiaj
tamo sjediti. Klamm tamo sada sigurno nije, ree Pepi, on
sada odmah ide, njegove ga saonice ve ekaju u dvoritu.
Odmah, bez ijedne rijei objanjenja, K. napusti krmu, i u
hodniku, umjesto da pode prema izlazu, on se okrene prema
unutranjosti zgrade i s nekoliko koraka bio je ve u dvoritu.
Kako je ovdje bilo mirno i lijepo! Jedno etvrtasto dvorite,
ograeno s tri strane zgradom, a prema ulicijednoj pokrajnjoj
ulici koju K. nije poznavao visokim bijelim zidom, s velikim
i tekim vratima koja su sad bila otvorena. Odavde, iz dvorita,
kua je izgledala via nego sprijeda, barem je prvi kat bio potpuno

sagraen i izgledao je vei jer je bio ograen jednom drvenom

terasom, koja je imala samo jedan mali otvor i bila u visini ljudske
glave. Koso od K., jo u srednjem dijelu, ali ve malo u prikrajku,
tamo gdje je poinjalo suprotno krilo zgrade, nalazio se jedan
ulaz u kuu, otvoren, bez vrata. Tu ispred ulaza stajale su saonice,
tamne, zatvorene, s dva zapregnuta konja. Nikog nije bilo osim
koijaa, kojeg je K. iz daljine vie nasluivao nego vidio;*
S rukama u depovima, promatrao je osvrui se dok je
hodao pokraj zida. K. obie dvije strane dvorita dok ne doe
do saonica. Koija, jedan od onih seljaka koji su nedavno bili
u krmi, sav umotan u bundu, promatrao ga je tupo, otprilike
onako kako se promatra maka kad se ulja. On ostade potpuno
nezainteresiran i onda kad K. ve stie do njega i pozdravi ga
premda se ak i konji malo uznemirie zbog pojave ovjeka iz
mraka. To je K. samo obradovalo. Naslonjen o zid, on razmota
jelo, sa zahvalnou se sjeti Friede koja ga je tako dobro snabdjela
i uperi pogled u unutranjost kue. Nadolje su vodile stube s
pravokutnim krivinama; dolje su se kriale s jednim niskim, ali
prividno dubokim hodnikom. Sve je bilo isto, bijelo olieno i
postavljeno kako treba.
ekanje potraja dulje nego to je K. mislio. Ve je odavna bio
zavrio s jelom, hladnoa je bivala sve vea, sumrak se pretvorio
u potpuni mrak, Klamm se jo nije pojavljivao. To moe jo
dugo potrajati, zau se iznenada opori glas, tako blizu da se K.
tre. Bio je to koija, koji se protezao i glasno zijevao, kao da
se tek probudio. Sto to moe dugo potrajati? upita K., ne ba
nezahvalan zbog smetanja, jer dugotrajna tiina i napregnutost
ve bijahu postali muni. Prije nego to vi odete, ree koija.
K. ga nije razumio, ali dalje nije pitao uvjeren da e na taj nain
isprva nabusitog koijaa navesti na razgovor.
I zaista, koija upita nakon kratke stanke: Hoete li konjaka? Da, odgovori K. bez premiljanja, suvie primamljen
ponudom, jer se smrzavao. Onda otvorite saonice, ree
koija, u torbi na boku ima nekoliko boca, uzmite jednu, pijte, a onda je dodajte meni. Zbog bunde meni je teko silaziti.
K. se to premetanje nije svialo, ali budui da se ve upustio u
razgovor s koijaem, poslua, ak i ako je postojala opasnost da
ga moda Klamm iznenada zatekne kod saonica. Otvori iroka

vrata i mogao je odmah izvui bocu iz torbe koja se nalazila na

njihovoj unutranjoj strani, ali kad su vrata ve bila otvorena,
neto ga je toliko vuklo da ude u saonice da se tome nije mogao
oduprijeti htio je samo na trenutak posjediti u njima. I on
se uvue. U saonicama je bilo neobino toplo, i ostade toplo
usprkos otvorenim vratima koja se K. nije usudio zatvoriti.
Uope se nije primjeivalo da sjedi na drvenoj klupi, toliko je
bio uvaljen u pokrivae, jastuke i bunde; mogao se na sve strane
okretati i opruiti, uvijek se tonulo u meko i toplo. S opruenim
rukama i glavom poduprtom jastucima, K. je iz saonica gledao
u mranu kuu. Zato toliko dugo traje dok Klamm side? Kao
oamuen toplinom poslije dugog stajanja u snijegu, K. poeli
da Klamm napokon doe. Misao kako je bolje da ga Klamm
ne vidi u sadanjem poloaju javljala mu se u svijesti samo nejasno, kao neka povremena smetnja. Da na to zaboravi, poticalo
ga je i dranje koijaa, koji je ipak morao znati da se on nalazi u
saonicama i da ga tu ostavlja, ne traei ak ni konjak. To je
bilo vrlo lijepo od njega, ali K. ga je htio usluiti. S mukom, ne
mijenjajui svoj poloaj, K. se mai torbe na boku, ali ne one
na otvorenim vratima, koja je bila daleko, nego ove iza sebe, na
zatvorenim vratima, jer napokon bilo je svejedno, i u njoj su
bile boce. Izvue jednu, otpuhne i pomirisa. Morao se nehotice
nasmijeiti jer miris je bio tako sladak i ugodan kao da od nekoga
tko vam je jako drag ujete pohvalu i lijepe rijei iako ne znate
zbog ega, pa ak to i ne elite znati, nego ste sretni to ste svjesni
da je to on koji tako govori. Je li to konjak?, upita se K. u sumnji
i okusi iz radoznalosti. To je, zaudo, ipak bio konjak, pekao je
i zagrijavao. Ali kako se mijenjao kad ga se pilo: od neega to
je iskljuivo odavalo ugodne mirise postajao je koijaki prosto
pie. Je li mogue, upita K. prijekorno samoga sebe i potegnu
iz boce jo jednom.
Najedanput K. je jo uzimao jedan veliki gutljaj postade svijetlo; elektrino svjetlo gorjelo je unutra, na stubama, u
hodniku i predvorju, te vani nad ulazom. ulo se kako niza stube
silaze koraci, boca ispade K. iz ruke i konjak se razli po jednoj
bundi. On iskoi iz saonica i samo to je jo stigao zalupiti vrata,
to izazva zagluujui tresak, kad iz kue izae neki gospodin.
Jedino to je izgledalo utjeno bilo je to to taj gospodin nije bio

Klamm, ili je ba to bilo za aljenje? To je bio gospodin kojeg je

K. ve vidio na prozoru prvoga kata. Jedan mladi gospodin,
uhranjen, dobra izgleda, bijel i rumen, ali vrlo ozbiljan. IK. njega
pogleda mrano, ali vie zbog sebe nego zbog njega. Zato nije
poslao pomonike; ponaati se tako kao to je on uinio znali bi i
oni. Gospodin ispred njega jo je utio, kao da za rijei nije imao
dovoljno daha u svojim preirokim grudima. To je strano, ree on
napokon i podie malo svoj eir s ela. Kako? Gospodin vje- *
rojatno jo nita nije znao o tome da se K. nalazio u saonicama, a
ipak je ve naao neto to je strano? Izgleda da je'bilo strano ve
to to je K. u dvorite dospio? Kako ste doli ovamo?, upita
gospodin, ve neto tie, odahnuvi malo, kao netko tko se
pokorava pred onim to se ne moe promijeniti. Kakva pitanja!
Kakvi odgovori! Treba li K. sam izriito potvrditi gospodinu da je
uzaludan cio njegov put koji je bio poeo s tolikim nadama?
Umjesto da odgovara, K. se okrene saonicama, otvori ih i izvadi
svoju kapu koju je u njima zaboravio. On s nelagodom primijeti da
konjak kaplje na prag saonica.
Onda se opet okrene gospodinu, nije se vie ustruavao pokazati mu da je bio u saonicama, ali to i nije bilo najgore. Istina,
ako bude upitan, ali samo u tom sluaju, nee preutjeti da ga je
koija potaknuo da otvori barem vrata. Najgore je ustvari bilo to
to ga je taj gospodin iznenadio, to nije bilo dovoljno vremena
da se od njega sakrije i neometan eka Klamma, ili to nije imao
dovoljno prisutnosti duha da ostane u saonicama, zatvori vrata i
tamo na bundama eka Klamma, i da ostane tamo bar dok je ovaj
gospodin u blizini. Naravno, nije mogao znati da nije to moda
sam Klamm koji dolazi; u tom bi sluaju, naravno, mnogo bolje
bilo doekati ga izvan saonica. Da, ovdje se moglo mnogo toga
promiljati, ali sada vie ne, jer je bilo kasno.
Doite sa mnom, ree gospodin, istina ne ba zapovjedniki,
ali zapovijed nije bila u rijeima, nego u kratkom, namjerno
ravnodunom mahanju rukom kojim su rijei bile popraene.
ekam ovdje nekog, ree K., ne vie zato to se nadao nekom
uspjehu, nego principa radi. Doite, ponovi gospodin sasvim
spokojno, kao da je htio pokazati da nikad nije ni sumnjao u to
da K. nekoga eka. Ali propustit u onda onoga koga ekam,
ree K. slijeui ramenima. Uza sve to se dogodilo, imao je

osjeaj da je to to je dosad postigao ipak neka dobit, koju on, istina, zasad samo prividno dri, ali koje se ipak ne mora odricati na
bilo kakvo zapovijedanje. Vi ete ga promaiti u svakom sluaju,
ekali ili ne ekali, ree gospodin, istina grubo izraavajui svoju
misao, ali upadljivo popustljiv prema mislima kojima se bavio
K. Onda je bolje da propustim ekajui, ree K. prkosno, kako
bi pokazao da ga prazne rijei ovog mladog gospodina svakako
nee odatle otjerati. Na to gospodin, s izrazom zamiljenosti na
zabaenom licu, zatvori oi na trenutak kao da eli doi k sebi od
nerazumnosti koju K. pokazuje, obliznu vrhom jezika usne na
malo otvorenim ustima i ree koijau: Ispregnite konje.
Koija, odan gospodinu, ali s ljutitim kosim pogledom prema K., morao je ipak sii u bundi. Vrlo se ustruavajuikao da
oekuje, istina, ne drukiju zapovijed od gospodina, ali promjenu raspoloenja kod K. poe natrake odvoditi konje i saonice
prema krilu zgrade u kojem se iza jednih velikih vrata oigledno
nalazila staja sa upom za kola. K. se nade sam; s jedne strane
udaljavale su se saonice, a s druge, putem kojim je on doao,
odlazio je mladi gospodin, istina obojica vrlo polako; kao da su
htjeli pokazati mu kako je jo u njegovoj moi da ih zadri.
Moda je on tu mo i imao, ali ona mu ne bi nita koristila;
vratiti saonice znai otjerati samoga sebe. I tako on osta sam na
megdanu, ali to je bila pobjeda koja nije priinjavala radost;
naizmjence je gledao za gospodinom i koijaem. Gospodin ve
bijae stigao do vrata kroz koja je K. maloprije uao u dvorite.
On se jo jednom osvrne i K. se uini kao da je zavrtio glavom
zbog tolike tvrdoglavosti, a onda se okrene odlunim, kratkim,
nepokolebljivim pokretom i ue na trijem, u kojem se odmah
izgubi. Koija ostade dulje u dvoritu; imao je mnogo posla sa
saonicama, morao je otvarati teka vrata staje, natrake ugurati
saonice na njihovo mjesto, ispregnuti konje, odvesti ih za njihove
jasle a sve je radio ozbiljno, potpuno siguran u sebe i povuen,
bez ikakve nade za skoranju vonju. Ovo tegobno obavljanje
posla, bez ijednog poprijekog pogleda na K., uinio se ovome
mnogo tei prijekor nego gospodinovo ponaanje. A onda, nakon
to je zavrio posao u staji, koija prijee preko dvorita svojim
sporim hodom, klatei se, zatvori velika dvorina vrata i vrati se,
inei sve to polako i propisno, obraajui pozornost jedino na

svoj vlastiti trag u snijegu. Onda se zakljua u staju, a zatim ugasi

i sve elektrine svjetiljke kome jo da svijetle? tako da je
samo otvor na drvenoj terasi ostao osvijetljen i pomalo zadravao
lutajui pogled. Tada se K. uini kao da su prekinute sve veze s
njim i da je on sada zaista slobodniji nego ikad, i da na ovom
mjestu moe ostati koliko hoe, i da je tu slobodu izborio sebi kao
to bi malotko drugi mogao, i da ga nitko ne smije ni prdnuti ni
otjerati, ak ni osloviti, ali i to uvjerenje bilo je barem jednako
toliko jako da istodobno nema nieg besmislenijeg, nita
oajnijeg od te slobode, tog ekanja, te nepovredivosti.

Glava deveta

ml *
u m

ih
.**

Kf

mi

I on se pribra i ude u kuu, ovaj put ne pokraj zida, ve sredinom, kroza snijeg, na trijemu susretne gostioniara, koji ga
nijemo pozdravi i pokaza rukom na krmu; on pode tamo kamo
mu bi pokazano, jer mu je bilo hladno, a htio je i vidjeti ljude, ali
osjeti veliko razoaranje kad za jednim stoliem, koji je svakako
iznimno bio tu stavljen jer obino se sjedilo samo na buradi, opazi
mladog gospodina kako sjedi dok je pred njim stajalaprizor
nimalo ugodan za K. gostioniarka iz gostionice Kod mosta.
Pepi, ponosna, zabaene glave, uvijek s istim osmijehom, nepobitno svjesna svoje vanosti, tresui kikom pri svakom pokretu,
trkarala je amo-tamo, donijela pivo, a zatim tintu i pero, jer je
gospodin rairio pred sebe spise, sreivao podatke, koje je nalazio
as u nekom predmetu pred sobom, a as u nekom na sasvim
drugom kraju stola, i sada je htio pisati. Gostioniarka, onako
stojei, s visine je promatrala mirno i gospodina i papire, malo
napuenih usta, kao da se odmara i kao daje ve rekla sve to treba
i sve je bilo dobro primljeno. Gospodin zemljomjer, napokon,
ree gospodin kad K. ude, bacivi jedan kratak pogled na njega,
a onda se opet zadubi u svoje papire. I gostioniarka ga premjeri
jednim ravnodunim pogledom, nimalo iznenaena. Pepi, opet,
kao da primijeti K. tek kad je priao stolu za posluivanje pia i
naruio konjak.
K. se tu nasloni i pritisnu rukom oi, ne vodei rauna ni o
emu. Onda srknu konjak i odgurnu ga jer je bio lo. Piju ga
sva gospoda, ree Pepi kratko, prolije ostatak, opra aicu i stavi
101

je na policu. Gospoda imaju i bolje, ree K. Moda, uzvrati

Pepi, ali ja ne. Time je s njim zavrila i opet se stavila na raspolaganje gospodinu, kojem nije bila potrebna i oko kojeg se vrtjela,
pokuavajui s puno uvaavanja preko njegovih ramena baciti
pogled na papire. To je bila samo pusta radoznalost i razmetanje,
to gostioniarka osudi nabiranjem obrva.
Najednom, gostioniarka osluhne i napregnuto se^agleda u
prazninu. K. se osvrne, on nije uo nita posebno, ni ostali *
kao da nisu nita uli, ali gostioniarka, krupnim koracima i na
prstima, pritra stranjim vratima koja vode u dvorite i proviri
kroz kljuanicu, a onda se okrene drugima, rairenih oiju i
zaarena lica, i pozva ih prstom; i onda su virili naizmjenino,
istina, gostioniarka najdulje, ali je i Pepi stalno dolazila na red,
dok je gospodin bio razmjerno najravnoduniji. Pepi i gospodin
ubrzo se vratie, a gostioniarka je i dalje napeto virila, duboko
pognuta, gotovo kleei; imao se maltene dojam kao da sada jo
samo preklinje kljuanicu da je propusti jer se ve odavno vie
nita nije moglo vidjeti. A kad se ona ipak podie, prevue ruke
preko lica, uredi kosu, duboko udahnu, kao prisiljena ponovno
navikavati oi na sobu i na ljude, to ona nerado ini, K. je upita, ne
kako bi dobio potvrdu neega to je znao, nego da bi preduhitrio
napad kojeg se unaprijed plaio, toliko sada bijae postao osjetljiv:
Dakle, Klamm se ve odvezao? Gostioniarka proe nijemo
pokraj njega, ali gospodin ree sjedei za svojim stoliem: Da,
naravno. Budui da ste vi napustili svoje straarsko mjesto, Klamm
se mogao odvesti. Ali je divno udo kako je gospodin osjetljiv.
Jeste li primijetili, gazdarice, kako se Klamm uznemireno osvrtao
oko sebe? Gostioniarka, ini se, nije to opazila, ali gospodin
nastavi: Na sreu, nita se vie nije primjeivalo, koija je
izravnao ak i tragove stopa u snijegu. Gazdarica nije nita
primijetila, ree K., ali ne u nekoj nadi, ve samo uvrijeen
gospodinovim tvrenjem koje je zvualo kao konano i neoborivo.
Moda ba tada nisam bila kod kljuanice, ree gostioniarka,
prije svega da bi gospodina uzela u zatitu, a onda se htjede oduiti
Klammu i doda: Uostalom, ne vjerujem u neku veliku osjetljivost
Klammovu. Mi se, istina, plaimo za njega, trudimo se zatititi ga i
pritom pretpostavljamo da je u krajnjoj mjeri osjetljiv. To je dobro
tako, a svakako je to i Klammova volja.

Meutim, mi ne znamo kako se on dri u stvarnosti. Svakako,

ako Klamm ne eli razgovarati s nekim, onda on nikad s njim
nee razgovarati ma koliko se trudio i nepodnoljivo nametao, ali
injenica da Klamm nikad s njim nee razgovarati, da ga nikad
nee pustiti pred oi, ve je sama dovoljnazato onda ne bi bio
u stanju u stvarnosti podnijeti neiji pogled? U svakom sluaju,
to se ne moe dokazati, jer nikad nee ni biti izvren takav ogled.
Gospodin ivahno potvrdi glavom. U osnovi, naravno, to je i
moje miljenje, ree on, samo sam se malo drukije izrazio, i to
zato da bi gospodinu zemljomjeru bilo jasnije. Meutim, tono
je da se Klamm, kad je izaao iz kue vie puta osvrnuo. Moda
je mene traio, ree K. Moda, ree gospodin, to mi nije palo na
pamet. Svi se nasmijae, najglasnije Pepi, koja od svega jedva da
je neto razumjela.
Budui da smo se sada tako lijepo iskupili, ree zatim gospodin, lijepo u vas zamoliti, gospodine zemljomjere, da mi dopunite moje spise s nekoliko podataka. Ovdje se mnogo pie,
primijeti K., gledajui izdaleka na spise. Da, loa navika, ree
gospodin i opet se nasmija, ali moda vi jo i ne znate tko sam ja.
Ja sam Momus, Klammov seoski tajnik. Poslije tih rijei u sobi
se svi uozbiljie. Iako su, naravno, gostioniarka i Pepi poznavale
gospodina, i one su obje bile kao pogoene izgovaranjem imena
i dostojanstva. ak i sam gospodin kao da je izgovorio neto to
je i za njega previe, i kao da u najmanju ruku eli izbjei sve
naknadne poasti koje sadre njegove rijei, zadubi se u spise i
pone pisati, tako da se u sobi ulo samo njegovo pero. to je to:
seoski tajnik?, upita K. poslije kratke ljutnje. Umjesto Momusa,
koji, nakon to se predstavio, nije vie smatrao umjesnim osobno
davati takva objanjenja, odgovori gostioniarka: Gospodin
Momus je Klammov tajnik kao i svi drugi Klammovi tajnici, ali
njegovo slubeno sjedite i, ako se ne varam, njegova slubena
djelatnost Momus, piui i dalje, samo zavrtje ivo glavom i
gostioniarka se ispravi dakle, selo je samo njegovo slubeno
sjedite, ali njegova slubena nadlenost nije ograniena samo na
selo. Gospodin Momus obavlja za Klamma pismene radove
koji se u selu pokau potrebnima i prima, kao prvi, sve one iz
sela koji hoe Klammu. Kako je K., jo nedovoljno dirnut tim
stvarima, i dalje ravnoduno gledao gostioniarku, ona doda

pomalo neodluno: To je ureeno tako da sva gospoda imaju

svoje seoske tajnike. Momus, koji je sluao znatno paljivije
nego K., dopuni gostioniarku: Seoski tajnici uglavnom slue
samo jednom efu, ali ja dvojici, Klammu i Vallabeneu. Da,
ree gostioniar, prisjeajui se takoer, gospodin Momus slui
dvama efovima, Klammu i Vallabeneu, dakle dvostruki je seoski
tajnik. Dvostruki, tovie, ree K., i Momusu, koji ga je sad,
gotovo nagnut preko stola, gledao ravno u oi, kimnu glavom
kao to se to ini djetetu koje je ba tog trenutka bilo pohvaljeno.
Ako je u tome bilo izvjesnog prezira, onda taj prezir ili nije bio
primijeen ili je bio posebno traen. Ba pred K., koji nije bio
dovoljno dostojan ak ni da ga Klamm sluajno pogleda, isticale
su se u svim pojedinostima zasluge ovjeka iz najblie Klammove
okoline, s oitom namjerom da ga natjeraju na priznanje i pohvale. Pa ipak, K. nije imao smisla za to. On, koji se svim snagama
trudio uhvatiti jedan Klammov pogled, nije, primjerice, visoko
ocijenio poloaj jednog Momusa, koji je smio ivjeti pred samim
oima Klammovim; i divljenje i zavist bili su daleko od njega, jer
ono emu je on teio nije bila Klammova blizina sama po sebi,
nego to da on, K., on i nitko drugi, moe prii Klammu sa svojim
eljama, svojim i niijim drugim, i to prii mu ne kako bi kod
njega ostao, nego kako bi pokraj njega proao dalje, u dvorac.
I on pogleda na svoj sat i ree: A sad moram ii kui. Odnos
se odmah promijeni u korist Momusa. Da, svakako, ree ovaj,
dunosti kolskog posluitelja zovu. Ali, ipak, morate mi posvetiti
koji trenutak. Samo nekoliko kratkih pitanja. Nisam
raspoloen za to, ree K. i htjede poi prema vratima. Momus
lupi o stol jednim spisom i ustade: U ime Klamma, ja vam
nalaem da odgovorite na moja pitanja. U ime Klamma!, ponovi K. Zar njega zanimaju moje stvari? O tome, ree Momus, ja ne mogu suditi, a vi, uostalom, jo mnogo manje, i zato
prepustimo obojica to mirne due njemu. Ali u svojstvu koje
imam od Klamma, nalaem vam da ostanete i odgovarate na
moja pitanja. Gospodine zemljomjere, umijea se gostioniarka, ja vas ne mislim i dalje savjetovati, vi ste na neuveni
nain odbacili sve moje dosadanje savjete, najdobronamjernije
koji postoje, i dola sam gospodinu tajniku nemam to kriti
samo da bih po dunosti upozorila nadlene na vae ponaanje

i nae namjere, i kako bih se za sva vremena sauvala da sluajno

opet ne budete upueni meni na stanovanje; tako stoje stvari
medu nama i tu se zaista vie nema to mijenjati, i zato, ako iznosim svoje miljenje, to nije zato da vama pomognem, nego da
gospodinu tajniku malo olakam teak zadatak koji se sastoji u
tome to ima posla s takvim ovjekom kao to ste vi. Meutim,
ba zbog moje potpune otvorenosti s vama se ne moe razgovarati drukije nego otvoreno, a i to inim protiv volje vi biste
mogli, kad biste htjeli, iz mojih rijei izvui koristi i za sebe. U
ovom sluaju, dakle, upozoravam vas da jedini put do Klamma
koji za vas postoji vodi ovuda, kroz zapisnik gospodina tajnika.
Ali neu pretjerivati, moda taj put ne vodi ak do Klamma,
moda prestaje daleko od njega, o tome odluuje gospodin tajnik
prema vlastitom nahoenju. I vi se odriete tog jednog puta, ni
zbog ega drugog do prkosa? Gazdarice, ree K., niti je to jedini put do Klamma, niti on vrijedi vie nego drugi. A vi, gospodine tajnice, odluujete hoe li to to u ja ovdje rei smjeti dospjeti do Klamma ili ne? Svakako, odgovori Momus i oborenih
oiju ponosno pogleda lijevo i desno, gdje nita nije bilo za gledanje, zato bih inae bio tajnik? Dakle, vidite, gazdarice, nije
mi potreban put do Klamma, ve najprije do gospodina tajnika.
Taj sam vam put htjela otvoriti, ree gostioniarka, zar vam
nisam jutros ponudila da vau molbu provedem Klammu? To bi
se obavilo preko gospodina tajnika. Vi ste to odbili, pa ipak nita
vam drugo ne preostaje osim tog puta. Istina, izgledi za uspjeh jo
su manji poslije vaih dananjih ispada i poslije pokuaja prepada
na Klamma. Ali ova posljednja majuna nada, koja sve vie
iezava, koja ustvari uope ne postoji, ipak je vaa jedina nada.
Otkud to, gazdarice, da ste vi prvotno toliko nastojali odvratiti
me od toga da doprem do Klamma, a sada opet tako ozbiljno
uzimate moju molbu i smatrate me, ini se, u izvjesnoj mjeri izgubljenim zbog neuspjeha mojih planova? Ako ste mi jednom sa
svom iskrenou savjetovali da se ne nameem Klammu, kako je
onda mogue da me sada, naizgled s podjednakom iskrenou,
upravo gurate naprijed putem koji vodi Klammu, iako, pretpostavimo, on ne vodi ba do njega? Zar vas ja guram naprijed?
upita gostioniarka. Znai li to da vas guram naprijed kad vam
kaem da su vai pokuaji beznadni? Bila bi zaista drskost preko

svake mjere kad biste vi htjeli na takav nain odgovornost prebaciti sa sebe na mene. Da vam moda prisutnost gospodina tajnika
ne otvara volju za to? Ne, gospodine zemljomjere, ni na to vas ja
ne potiem. Jedno samo moram priznati: malo sam vas precijenila
kad sam vas prvi put vidjela. Uplaila me vaa brza pobjeda nad
Friedom, nisam znala to ste jo sve u stanju uiniti, htjela sam
sprijeiti daljnju nesreu, i vjerovala sam da u to najbolje flbstii
ako vas pokolebam molbama i prijetnjama. U meuvremenu
nauila sam mirnije o svemu misliti. Radite vi to hoete. Vaa
djela e moda vani, u snijegu dvorita, ostaviti duboke tragove,
ali nita vie. Proturjenost nije potpuno objanjena, rekao
bih, ree K., pa ipak sam zadovoljan to sam skrenuo pozornost
na nju. A sada bih vas molio, gospodine tajnice, da mi kaete je li
ispravno miljenje gostioniarke da e zapisnik, koji biste htjeli sa
mnom sastaviti, zaista uiniti da se smijem pojaviti pred Klammom. Ako je to sluaj, ja sam odmah spreman na sve to se toga
tie. Ne, ree Momus, ne postoji takva uzrona veza. Potrebno je samo toliko da Klammov seoski arhiv dobije toan prikaz
dananjeg popodneva. Prikaz je ve gotov, trebaju jo samo biti
popunjene dvije ili tri praznine, reda radi. Drugu svrhu zapisnik
nema i ne moe imati. K. pogleda gostioniarku utei. Jesam li
vam ja neto drugo rekla? Takav je on uvijek, gospodine tajnice,
uvijek je takav. Najprije izvrne informacije koja mu date, a onda
tvrdi da ih je dobio pogrene. Uvijek sam mu govorila, danas kao
i dosad, kako nema ni najmanje izgleda da ga Klamm primi;
dakle, ako sad nema nikakvih izgleda, ne moe ih imati ni poslije
ovog zapisnika. Ima li to jasnije od toga? Zatim sam rekla da je
ovaj zapisnik jedina stvarna slubena veza koju on moe imati s
Klammom; i to nije nita manje jasno i nesumnjivo. Ako on meni
ipak ne vjeruje i neprekidno se nada ne znam zato i na osnovi
ega da e moi doprijeti do Klamma, onda mu u tome, ako
ostanemo pri njegovoj logici, moe pomoi samo jedina stvarna
slubena veza koju ima s Klammom, to jest ovaj zapisnik. Samo
to sam rekla, i tko tvrdi neto drugo, izvre zlonamjerno rijei.
Ako je tako, ree K. onda vas molim za ispriku, jer sam vas
krivo razumio; naime, meni se inilo pogreno, kao to se sad
pokazalo sluajui vae prijanje rijei, da za mene ipak postoji
neka, makar i najmanja nada. Naravno, ree gostioniarka,

to je bar moje miljenje. Ali opet izvrete moje rijei, samo sad u
obratnom smislu. Takva nada postoji za vas po mome miljenju,
i ona se zasniva samo na ovom zapisniku. Ali s tim ne stoji tako
da vi naprosto moete navaliti na gospodina tajnika pitanjem:
'Smijem li otii Klammu ako odgovorim na pitanja?' Kad to pita
dijete, njemu se smiju, ali kad to ini odrastao ovjek, onda je to
uvreda vlasti, to je gospodin tajnik samo finoom svog odgovora
milostivo prikrio. Meutim, nada na koju ja mislim u tome je to
vi ovim zapisnikom dobivate s Klammom neku vrstu veze, ili to
barem moe biti svojevrsna veza. Zar to nije dovoljna nada? Kad
bi vas pitali za zasluge koje vas ine dostojnim darova jedne takve
nade, biste li ita mogli iznijeti? Istina, neto konkretnije o toj
nadi ne moe se rei, a posebno gospodin tajnik u svom
slubenom svojstvu nikad o tome nee moi dati ni najmanji
nagovjetaj. Za njega je to, kao to je rekao, samo prikaz dananjeg
popodneva, reda radi. On vam nita vie nee rei, pa ak i ako ga
sad odmah pitate u vezi s ovim mojim rijeima. Hoe li, gospodine tajnice, Klamm itati ovaj zapisnik?, upita K. Ne, odgovori on, a zato i bi? Klamm ne moe itati sve zapisnike,
tovie, on ne ita nijedan, 'Bjeite s tim svojim zapisnicima!'
obiava rei. Gospodine zemljomjere, poali se gostioniarka,
vi me zamarate takvim pitanjima. Je li uope potrebno ili,
tovie, poeljno da Klamm ita ovakav zapisnik i doslovno se
upoznaje s nitavnosti vaeg ivota? Zar ne bi bilo bolje kad biste
ponizno molili da se zapisnik sakrije od Klamma; besmislena
molba, uostalom, kao i prijanje molbe jer tko moe neto
skriti od Klamma? ali koja bi imala simpatiniji karakter. I je
li to potrebno u interesu onoga to vi nazivate svojom nadom?
Zar niste sami izjavili da biste bili zadovoljni kad biste imali priliku da Klammu govorite makar vas on i ne gledao i ne sluao to
to mu govorite? A zar onim zapisnikom ne postiete bar to, ako
ne i mnogo vie! Mnogo vie, upita K., na koji nain? Kad
ne biste samo uvijek traili da vam se sve odmah prui udroblje-no,
kao malo dijete!, uzviknu gostioniarka. Tko moe dati
odgovor na takva pitanja? Zapisnik dolazi u Klammovu seosku
arhivu, to ste ve uli, nita vie odreeno ne moe se o tome rei.
Ali je li vam ve jasna sva vanost zapisnika gospodina tajnika,
seoske arhive? Znate li to to znai kad vas gospodin tajnik

saslua? Moda, ak i vjerojatno, ni on sam to ne zna. On sjedi

ovdje mirno i obavlja svoju dunost reda radi, kao to je rekao. Ali
imajte u vidu da ga je Klamm postavio da radi u njegovo ime, da
to to napravi, iako nikad ne dospije do Klamma, ve unaprijed
ima Klammovo odobrenje? Ne mislim ni najmanje na ovako
prostaki nain laskati gospodinu tajniku, on bi se jako protivio,
ali ja ne govorim o njegovoj linosti kao takvoj, ve o tome? to je
on kad ima Klammovo odobrenje, kao ovo sad: on je onda samo
orue na kojem lei Klammova ruka, i teko svakom tko mu se
ne pokori.
Gostioniarkine prijetnje nisu plaile K., nade kojima ga
je pokuavala uhvatiti zamarale su ga. Klamm je bio daleko.
Gostioniarka je jednom usporedila Klamma s orlom i to je
onda njemu izgledalo smijeno, ali sad vie ne. Mislio je na
Klamma, koji je uvijek udaljen, na njegov neosvojivi stan, na
njegovu utnju, prekidanu valjda samo uzvicima koje K. jo
nikad nije uo, na njegov prodorni pogled koji moe znaiti sve i
ne obavezivati ni na to, na njegove, iz dubine u kojoj se K. nalazio samo na trenutak vidljive, neraskidive krugove koje je tamo
gore povlaio prema nekim neshvatljivim zakonima; sve je to bilo
zajedniko i Klammu i orlu. Naravno, sve to nije imalo nikakve
veze s ovim zapisnikom nad kojim je ba sada Momus lomio
jedan slani perec, koji je grickao uz pivo, tako da su svi papiri bili
zasuti solju i mrvicama.
Laku no, ree K., ja mrzim sva sasluanja, i on zaista pode
vratima. Ipak ide, ree Momus gostioniarki, gotovo uplaen.
Nee se usuditi, ree ona. K. nije vie nita uo, jer je ve bio na
trijemu. Bilo je hladno i puhao je jak vjetar. Iz jednih susjednih
vrata izae gostioniar, on je, izgleda, kroz neku rupu navratima
drao trijem pod prismotrom. Krajeve svog kaputa morao je pritisnuti uz tijelo, toliko su leprali na vjetru, ak i ovdje na trijemu.
Idete ve, gospodine zemljomjere? ree on. udite se tome?,
upita K. Da, ree gostioniar. Zar neete biti sasluani? Ne,
odgovori K. Ne elim da me sasluavaju. Zato ne?, upita
gostioniar. Ne znam zato bih doputao da me sasluavaju,
ree K., zato da im inim zadovoljstvo ili se pokoravam birokratskoj udi. Moda bih neki drugi put to i uinio, isto tako
iz ale i udi, ali ne danas. Pa da, naravno, ree gostioniar, ali

to je bilo povlaivanje vie iz pristojnosti nego iz uvjerenja. Sad

moram poslugu pustiti u krmu, ree on zatim, ve je odavno
njihovo vrijeme. Nisam htio ometati sasluanje. Smatrali ste ga
toliko vanim?, upita K. Da, odgovori gostioniar. Nisam ga,
dakle, trebao odbiti? ree K. Ne, ree gostioniar. Budui da
je K. utio, on doda da ga utjei ili da to prije ode: Ali, naravno,
nee zbog toga gromovi pucati. Ne, ree K., vrijeme ne izgleda kao da e oluja. I oni se rastadoe smijui se.

f*PPF

Glava deseta

K. izie na stepenice, na kojima je vjetar bijesno puhao, i

zagleda se u mrak. Runo, runo vrijeme. Nekako u vezi s tim,
pade mu na pamet kako se gostioniarka upinjala privoljeti ga na
zapisnik i kako se on opirao. Uistinu, to otvoreno upinjanje nije
bilo iskreno, potajno ona ga je odvraala od zapisnika; napokon,
nije se znalo tko se opirao, a tko je poputao. Intrigantska priroda
koja, reklo bi se, djeluje besmisleno kao vjetar, po nekim dalekim
tuim nalozima koji ostaju nedokuivi.
Tek to je preao nekoliko koraka po drumu, kad izdaleka
ugleda dvije lelujave svjetlosti. Obradova ga taj znak ivota i on
pouri prema svjetiljkama koje su takoer dolazile njemu u susret. Nije znao zato se toliko razoarao kad je prepoznao
pomonike. Oni mu dooe u susret, vjerojatno ih je Frieda
poslala, svjetiljke, koje ga oslobodie mraka u kojem je sve
bualo, bile su njegovo vlasnitvo, pa ipak, bio je razoaran; jer
on je oekivao nepoznate, a ne ove svoje stare znance koji su mu
dosadili. Ali to nisu bili samo pomonici, jer se izmeu njih, iz
pomrine, pojavi Barnabas. Barnabase, uzviknu K. i prui mu
ruku. Dolazi li k meni? Iznenadnost ponovnog vienja uini
da on za trenutak zaboravi na svu ljutnju koju mu je Barnabas
jednom prouzroio. Da, k tebi, ree Barnabas, isto onako
ljubazno kao nekad, s pismom od Klamma. Pismo od Klanima! ree K. zabacivi glavu, i brzo uze pismo Barnabasu iz ruke.
Osvijetlite, naredi on pomonicima, koji se s obje strane pribie
uza nj drei uzdignute svjetiljke. K. je pismo, koje je bilo veliko,
m

morao dobro ispresavijati da bi ga zatitio od vjetra. Onda

proita: Gospodinu zemljomjeru u gostionici Kod mosta. Odajem vam priznanje na zemljomjerskim radovima koje ste dosad
obavili. Takoer su za pohvalu i radovi pomonika, vidi se da ih
umijete zaposliti. Ne poputajte u svojoj marljivosti. Zavrite
uspjeno radove. Prekid bi me ljutio, uostalom, budite spokojni,
pitanje nagrade bit e u najkraem vremenu rijeeno. Ja vas'imam
u vidu. K. podie oi s pisma tek kad pomonici, koji su itali
mnogo sporije, trostrukim Hura i mahanjem svjetiljki
pozdravie dobre vijesti. Smirite se, ree im on, a zatim e Barnabasu: To je neki nesporazum. Barnabas ga nije razumio.
Nesporazum je, ponovi K., i popodnevni zamor ponovno se
javi. Put do kole izgledao mu je opet veoma dug, iza Barnabasa
stajala je cijela njegova obitelj, a pomonici su se stalno tiskali uz
njega, tako da ih je morao laktovima odbijati. Kako mu ih je
Frieda mogla slati u susret kad je on naredio da ostanu kod nje?
Put do kue mogao je lako i sam nai, i jo lake sam nego u ovom
drutvu. Uz to jedan pomonik omotao je oko vrata maramu, iji
su slobodni krajevi leprali na vjetru i pokatkad udarali K. po
licu; istina, drugi pomonik je svaki put sklanjao maramu s lica
svojim dugim, iljatim, stalno razigranim prstima, ali to nije
inilo stvar ugodnijom, tovie izgledalo je da obojica nalaze zadovoljstvo u tome, kao to su ih uope oduevljavali vjetar i nemir
noi. Vucite se! uzviknu K. Kad ste mi ve poli u susret, zato
niste ponijeli moj tap? S im sad da vas otjeram kui? Oni se
uurie iza Barnabasa, ali ipak nisu bili toliko zaplaeni da svoje
svjetiljke ne stave na oba ramena svog zatitnika, iako ih ovaj,
istina, odmah strese sa sebe. Barnabase, ree K. i bi mu teko na
srcu to Barnabas ne shvaa da u mirnim vremenima njegova
bluza lijepo sja, ali da u nevolji nema pomoi, ve samo nijemi
otpor, otpor protiv kojeg se nije moglo boriti, jer i on sam je bio
bez obrane, samo je njegov osmijeh zraio, ali to je isto onako
malo od pomoi kao to su malo od pomoi zvijezde tamo gore
protiv vihora ovdje dolje. Vidi to mi gospodin Klamm pie,
ree K. i unese mu pismo u lice. On je pogreno obavijeten. Ja
ne obavljam nikakve zemljomjerske radove, a koliko pomonici
vrijede vidi i sam. A rad koji ne obavljam, ne mogu, naravno, ni
prekinuti, nisam prema tome u mogunosti ni ljutnju kod gos-

podina izazvati, a kamoli zasluiti njegovo priznanje. A spokojan

nikad neu biti. Ja u mu to isporuiti, ree Barnabas, koji
uope pismo nije gledao. Uostalom nije ga ni mogao itati, jer
mu je bilo previe blizu oiju. Ah, ree K., ti samo obeava da
e prenijeti moje poruke, ali mogu li ti zaista vjerovati? Meni je
toliko potreban jedan povjerenja dostojan glasonoa, sad vie
nego ikad. K. je grizao usne od nestrpljenja. Gospodine, ree
Barnabas, s jednim blagim naklonom glave gotovo da K. opet
povjerova Barnabasu isporuit u sigurno, isporuit u
svakako i ono to si mi proli put stavio u dunost. Kako!
uzviknu K. Jo to nisi isporuio? Zar nisi ve sljedeeg dana bio
u dvorcu? Nisam, odgovori Barnabas. Moj dobri otac je star,
vidio si i sam, a ba tada je bilo mnogo posla, pa sam morao pomagati, ali uskoro u opet ii u dvorac. Ali to ti to radi, neshvatljivi ovjee! uzviknu K. i lupi se po elu. Zar Klammove
stvari nisu vanije od sveg drugog? Ti ima visoko zvanje kurira, a
obavlja ga tako traljavo? Koga se tiu poslovi tvoga oca? Klamm
eka vijesti, i umjesto da se pretrgne urei se, ti se bavi
kojeim. Moj otac je obuar, odgovori Barnabas bez uzrujavanja, on ima narudbe od Brunswicka, a ja sam kalfa kod oca.
Obuar narudbe Brunswick! uzvikivao je K. jetko, kao
da svaku rije zauvijek unitava. I kome su potrebne izme na
ovim vjeno pustim drumovima? I to se mene tie obuarski
zanat! Ja sam ti povjerio jednu poruku, ne da se zamlauje u
obuarnici i zaboravi na nju, ve da je odmah odnese gospodinu Klammu. K. malo umiri to to se prisjeti da Klamm vjerojatno cijelo vrijeme nije bio u dvorcu, ve u Gospodskom konaku,
ali ga Barnabas ponovno naljuti kad poe ponavljati njegovu
prvu poruku, da bi mu dokazao da ju je zapamtio. Dosta, nita
na elim znati, ree K. Nemoj se ljutiti na mene, gospodine,
ree Barnabas i, kao da je nehotice htio kazniti K., odvoji pogled
od njega i obori oi, ali to je vjerojatno bilo samo iz potitenosti
zbog tolike grdnje. Ne ljutim se, ree K., i njegov nemir okrene
se sad protiv njega samog. Na tebe ne, ali za mene je vrlo loe da
imam takvog kurira za vrlo vane stvari. Zna, ree Barnabas, i
izgledalo je kao da time kolje vie nego to smije, samo da bi
obranio svoju kurirsku ast: Klamm ipak ne eka na vijesti,
tovie ljuti se kad doem. 'to, opet vijesti!' rekao je jednom, a

obino ustane kad me izdaleka vidi, ode u susjednu sobu i uope

me ne primi. Ne trai se da ja odmah doem sa svakom porukom, da se to trai doao bih, naravno, odmah, ali sad ne trai, i
ako uope ne doem, ja zbog toga neu biti opomenut. Ako
donesem neku poruku, to inim dobrovoljno. Dobro, ree K.
promatrajui Barnabasa i odvrativi za trenutak pogled od
pomonika koji su se, sakriveni iza Barnabasovih lea,'polako
jedan za drugim uzdizali kao iz dubine i opet brzo skrivali, uz lake
zviduke, kao da oponaaju vjetar, i kao da su se prestraili od
njegova pogleda tako su se lijepo zabavljali. Kako Klamm
postupa, ja ne znam, a sumnjam da i ti tono zna kako je tamo,
ali ak i kad bih znao, mi te stvari ne bismo mogli popraviti. Ali
predati jednu poruku, to ti moe, i to je ono to te molim. Jednu
sasvim kratku poruku. Moe li je predati jo sutra i jo sutra mi
donijeti odgovor, ili me bar obavijestiti kako si bio primljen?
Moe li to i hoe li to uiniti? Meni bi to znailo mnogo. Moda bi
se ukazala prilika da ti se za to oduim kako treba, a moda ti ve
ima neku elju koju bih ti mogao ispuniti? Svakako u izvriti
tvoj nalog, ree Barnabas. A hoe li se potruditi dobro ga
izvriti, poruku predati osobno Klammu, osobno od Klamma
dobiti odgovor i odmah, to prije, sutra, jo prije podne, donijeti
ga meni, hoe li to? Uinit u sve to mogu, ree Barnabas, a
to i inim uvijek. Neemo se oko toga raspravljati, ree K.
Ovo je moj nalog: zemljomjer K. moli gospodina upravitelja da
mu dopusti da osobno s njim razgovara, i unaprijed prihvaa
svaki uvjet koji bi pratio takvu dozvolu. On je prisiljen to moliti,
jer su se sva posrednitva dosad pokazala bezuspjena, a za dokaz
navodi da dosad nije obavio ni najmanji zemljomjerski posao, a
prema priopenju opinskog naelnika nee ga nikad ni obaviti,
i zato je oajno posramljen itao posljednje pismo gospodina
upravitelja tu moe pomoi jedino ako razgovara s gospodinom upraviteljem osobno. Zemljomjer zna to sve time trai, ali
on e se truditi da gospodinu upravitelju bude to manje na
smetnji, pokorit e se svakom ogranienju vremena, pristaje ako
je potrebno unaprijed odrediti broj rijei koje e upotrijebiti
prilikom razgovora, smatra da e mu ve i deset rijei biti dovoljno. S najdubljim potovanjem i s najveim nestrpljenjem eka
na odluku. K. je govorio zanesen, kao da stoji pred Klammovim

vratima i razgovara s vratarom. Ispalo je due nego to sam mislio, ree on zatim, ali ipak mora to usmeno priopiti, pismo
neu pisati, jer bi ono opet ilo beskonano slubenim putem.
Zato K. na jednom listiu papira napisa biljeku samo za Barnabasa, pritisnuvi papir na leda jednog pomonika, dok je drugi
drao svjetiljku, ali K. je mogao ve sve zapisati i po Barnabasovu
diktatu, koji je sve zapamtio i tono kao ak ponavljao rije po
rije, ne obraajui panju na pogrene upadice pomonika. Ti
ima izvanredno pamenje, ree K. i prui mu ispisani papir, ali
pokai da si tako izvanredan i u drugom. A to je s tvojim eljama?
Ima li koju? Pravo da ti kaem, bio bih malo mirniji u pogledu
sudbine moje poruke kad bi ti imao kakvu elju. Barnabas je
neko vrijeme utio, a onda ree: Moje sestre te pozdravljaju.
Tvoje sestre, ree K. da, one velike snane djevojke. Obje te
pozdravljaju, ali naroito Amalija, nastavi Barnabas, ona mi je
danas i donijela iz dvorca ovo pismo za tebe. Polaui na to posljednje priopenje vie nego na bilo to drugo, K. upita: Bi li ona
mogla i moju poruku odnijeti u dvorac? Ili biste vi oboje mogli
otii i svaki okuati sreu? Amalija ne smije u urede, ree Barnabas, inae bi ona sigurno to vrlo rado uinila. Moda u
sutra navratiti do vas, ree K., ti samo doi najprije s odgovorom. ekat u te u koli. I pozdravi sestre od mene. Obeanje
koje je dobio od K. priinjavalo je izgleda Barnabasu veliko zadovoljstvo, i poto se rukovae, on jo ovla dodirnu K. po ramenu.
K. primi taj dodir s osmijehom ali kao neko odlikovanje, kao da
je sad sve opet kao nekad kad se Barnabas prvi put pojavio u svom
sjaju meu seljacima u gostionici. Blai nego to je bio dotle, K.,
na povratku, pusti pomonike da rade to hoe.

ft

Glava jedanaesta

JI

i"
a.

i
(.1

Kui stie sav promrzao, svuda je bilo mrano, svijee u

svjetiljkama bile su dogorjele i on je teturao po uionici, s
pomonicima koji su se ovdje ve razaznavali. Vae prvo djelo
pohvale dostojno, ree im on, sjeajui se Klammova pisma.
Jo polusanjiva Frieda vikala je iz jednog ugla: Pustite K. da
spava. Ne uznemiravajte ga. Toliko su njene misli bile obuzete
brigom za K., ak i sada kad ga svladana pospanou nije mogla
doekati. Onda svjetlost bi upaljena; ali lampa nije mogla biti
mnogo odvrnuta, jer je u njoj bilo vrlo malo petroleja. Novo
domainstvo je pokazivalo jo razne nedostatke. Istina, bilo je
naloeno, ali u velikoj sobi koja je sluila i kao gimnastika dvorana gimnastike sprave leale su naokolo ili visjele s tavanice
odreena koliina drva ve je bila potroena, soba je bila, kao
to su K. uvjeravali, vrlo dobro zagrijana, ali se na alost rashladila. Istina, mnogo drva nalazilo se u jednoj upi, no upa je bila
zakljuana, a klju je imao uitelj, koji je doputao da se drva
uzimaju samo jedanput i to za loenje uionice dok traje nastava.
Bilo bi podnoljivo da je bilo kreveta u koje bi se moglo zavui.
Meutim, to se toga tie, nalazila se samo jedna jedina slamarica, za pohvalu ista, pokrivena jednom velikom Friedinom
vunenom maramom, ali bez perine samo s dva gruba tvrda
pokrivaa, koji nisu mogli ugrijati. ak i na ovu bijednu slamaricu pomonici su eljno pogledavali, ali, naravno, bez ikakve
nade da e ikad moi leati na njoj. Frieda je bojaljivo gledala K.
Da moe i najbjedniju sobu uiniti ugodnom za stanovanje,
117

to je pokazala jo u gostionici Kod mosta, ali ovdje, bez ikakvih

sredstava, nije mogla vie nita uiniti. Gimnastike sprave su
nam jedini ukras sobe, rekla je trudei se nasmijati se, oblivena
suzama. Ali u pogledu dva najvea nedostatka, postelje i grijanja,
obeavala je sa sigurnou da e ve iduih dana biti bolje i molila
K. da se samo dotle strpi. Nije pokazivala ni jednom rijei, ni jednim nagovjetajem, ni jednim izrazom lica da u dui osjea prema
K. ma i najmanju ljutnju, iako ju je on, kao to je sam sebi morao
predbaciti, otrgnuo ne samo iz Gospodskog konaka ve sada i iz
gostionice Kod mosta. Ali zbog toga se K., sa svoje strane, trudio
sve primiti onako kakvo je, to mu uostalom nije bilo nimalo
teko, jer su njegove misli pratile Barnabasa i on je od rijei do
rijei ponavljao svoju poruku, ali ne onako kako ju je priopio
Barnabasu, ve tako kako je vjerovao da e zvuati pred Klammom. Osim toga, iskreno se radovao kavi koju je Frieda kuhala
na piritnom kuhalu, i naslonjen na ohlaenu pe, pratio je njene
brze i spretne pokrete kojima je na katedru stavila neizostavan
bijeli pokriva, alicu za kavu iaranu cvjetiima, a uz to hljeb i
slaninu, ak i jednu kutiju sardina. Sada je sve bilo spremljeno.
Frieda nije veerala, jer je ekala njega. Na dvije stolice, koliko
ih je bilo, sjedili su K. i Frieda uz katedru, a pomonici pored
njihovih nogu na podiju, ali oni se nikako nisu mogli smiriti, ve
su i pri jelu smetali. Iako su dobili dovoljno od svega, a nisu ni
priblino sve pojeli, oni su se ipak svaki as podizali da vide koliko
jo od jela ima na stolu i mogu li jo poneto oekivati za sebe.
K. nije o njima vodio rauna, i tek mu Friedino smijanje skrenu
panju na njih. On njeno svojom rukom pokri njenu ruku na
stolu i tiho je upita zato im toliko poputa i ak prijateljski prima
njihove nepristojnosti. Na taj nain ih se ovjek nikad nee otresti, dok bi se energinim postupanjem, koje bi zaista odgovaralo
njihovu ponaanju, moglo postii ili da se oni ukrote ili, to je
vjerojatnije i to bi bilo bolje, da im ostanak ovdje toliko dozlogrdi da napokon sami napuste mjesto. Izgleda da stanovanje u
koli ne obeava ugodan boravak; istina, to nee dugo trajati, a svi
nedostaci ne bi se gotovo ni osjeali kad bi pomonici otili i njih
dvoje ostali sami u mirnoj kui. Zar ne primjeuje da pomonici
iz dana u dan postaju sve drskiji, kao da ih na to potie Friedina
prisutnost i nada da on nee postupiti prema njima onako strogo

kao to bi inae inio. Uostalom, vjerojatno postoji neko sasvim jednostavno sredstvo da ih se ovjek oslobodi, bez ikakvih
tekoa, to moda ak i Frieda zna, jer ona je dobro upoznata s
ovdanjim prilikama. A to se tie samih pomonika, otjerati ih
na neki nain znailo bi vjerojatno uiniti im uslugu, budui da
ivot koji ovdje vode nije pun blagostanja, i ljenarenje u kojem
sada uivaju prestat e bar djelomino jer e morati raditi, dok
e se Frieda moi uvati poslije napora posljednjih dana, a on,
K., bit e zauzet traenjem izlaza iz njihova nezavidnog poloaja. I
zato e se on osjeati mirniji ako pomonici odu, jer e uza sve
drugo lake moi obavljati i poslove u koli.
Frieda, koja je paljivo sluala, pomilova polako njegovu
ruku i ree da o svemu tome i ona isto tako misli, ali da on ipak
moda malo precjenjuje nestaluke pomonika, oni su mladi
djeaci, veseli i prostoduni, prvi put u slubi stranog ovjeka,
tek osloboeni stroge discipline dvorca, zbog toga malo uzrujani
i zbunjeni, i u tom stanju ine pokatkad gluposti, zbog kojih se,
naravno, ovjek mora ljutiti, iako bi bilo pametnije smijati se.
Ona se poneki put ne moe naprosto suzdrati od smijeha. Ipak,
potpuno je suglasna s K. da bi najbolje bilo otjerati ih, pa da njih
dvoje ostanu sami. Ona se pripi uz K. i sakri lice na njegovo rame.
Drei se tako, ona ree, ali toliko nerazgovijetno da se K. morao
nagnuti, da ne zna nikakvo sredstvo protiv pomonika i da se boji
da nee pomoi sve to to K. predlae. Koliko je njoj poznato, K.
ih je sam traio, i sada, kada ih ima, morat e ih zadrati. Bilo bi
najbolje shvatiti ih kao ljude neozbiljne, to oni i jesu, pa e ih
tako ovjek lake podnijeti.
K. nije bio zadovoljan odgovorom. Pola u ali pola u zbilji,
on ree da mu se ini da se ona s njima splela, ili da bar osjea
veliku naklonost prema njima. Istina, oni su ljepukasti djeaci,
ali nema toga koga se ovjek ne moe otresti s malo dobre volje, i
on e joj na primjeru pomonika pokazati da je to tako.
Frieda ree da e mu biti vrlo zahvalna ako to postigne; uostalom, ona im se vie nee smijati i ni jednu suvinu rije nee s njima progovoriti. Ona sama smatra da se tu vie nema emu smijati
i da to nije mala stvar kad te stalno promatraju dva ovjeka, i da
je nauila njih dvojicu gledati svojim oima. I zaista, ona se malo
tre kada sad pomonici ustadoe, dijelom da bi pogledali ega

jo na stolu ima od jela, a dijelom da bi vidjeli kakvo je to stalno

aputanje.
K. iskoristi to da su Friedi dojadili pomonici, privue je
sebi, i tako pripijeni jedno uz drugo oni dovrie veeru. Sada
je trebalo ii na spavanje, i svi su bili umorni, jedan pomonik
je ak i zaspao pri jelu, to se drugome inilo vrlo zanimljivo,
pa je htio navesti K. i Friedu da gledaju glupo lice zasjralog; u
tome nije uspio jer su oboje odbili to uiniti. Ustruavali su se
i lei, jer je hladnoa postajala nepodnoljiva. K. napokon izjavi
da se mora jo naloiti, inae e biti nemogue spavati. Potrai
neku sjekiricu, pomonici su znali za jednu, donesoe je i onda
krenue u upu za drva. Ne ba jaka vrata na upi brzo su razvaljena, pomonici, oduevljeni kao da neto ljepe jo nisu doivjeli,
poee unositi drva u uionicu, stalno gurajui jedan drugog.
Ubrzo se nakupi velika gomila, pe bijae naloena, svi se okupie
oko nje, pomonici dobie jednu deku da se uviju u nju, to je
njima bilo dovoljno, jer su se dogovorili da jedan bude budan i
uva vatru. Ubrzo je pored pei bilo tako toplo da deka uope nije
bila potrebna, lampa bijae ugaena i, sretni zbog topline i mira,
K. i Frieda se opruie za spavanje.
K. se probudi zbog nekog uma i prvim sanjivim pokretom
opipa Friedu, on primijeti da umjesto Friede pored njega lei
jedan pomonik. Valjda i zbog uzrujanosti koju je ve iznenadno
buenje donijelo sa sobom, to je za njega predstavljalo najvee
zaprepatenje koje je dotle doivio u selu. On dreknu, podie se
napola i bez razmiljanja udari akom pomonika, tako jako da
ovaj poe plakati. Sve se uostalom brzo razjasni. Frieda se bila
probudila, jer joj je bar kako se njoj inilo neka krupna
ivotinja, vjerojatno maka, skoila na grudi, a odmah zatim
utekla. Ona je zbog toga ustala i sa svijeom traila ivotinju po
cijeloj sobi. Jedan pomonik je iskoristio tu priliku da malo uiva
na slamarici, to je skupo platio. Meutim, Frieda nije mogla
nita nai, sve je moda bilo samo varka, i ona se vrati slamarici,
a usput, kao da je zaboravila na razgovor uveer, tjeei pogladi
po kosi zgurenog pomonika koji je cvilio. K. nita ne ree na to,
samo zapovjedi pomonicima da prestanu loiti, jer je ve bilo
previe toplo, a bila je utroena i gotovo cijela nakupljena gomila
drva.
.,.,.
..;,

Glava dvanaesta

Ujutro, svi se probudie tek kad stigoe prvi dai, koji se radoznalo okupie oko njihovih leaja. To je bilo neugodno, jer su
oni zbog velike vruinekoja je, istina, sada ujutro opet ustupila
mjesto primjetnoj hladnoi svi bili skinuli sve do koulje, i
ba kad su se poeli oblaiti, pojavi se na vratima Gisa, uiteljica,
plava, krupna, lijepa, ali malo kruta djevojka. Ona je oigledno
ve znala za novog kolskog posluitelja i od uitelja dobila obavijesti o uputstvima koja je on izdao, jer ree: To neu trpjeti. To bi
lijepo bilo. Vi imate dozvolu samo za spavanje u uionici, ali ja nisam obavezna drati nastavu u vaoj spavaoj sobi. Posluiteljska
obitelj koja se do prijepodneva valja u krevetima fuj! Protiv
toga bi se moglo poneto rei, naroito to se tie kreveta i obitelji,
mislio je K., dok je s Friedom na pomonike, koji su leei na
podu blenuli u uiteljicu i ake, nije se moglo raunati hitno
privlaio gimnastike sprave, motke i konja, prebacio preko njih
pokrivae i tako stvorio jedan mali ograeni prostor u kojem su
se bar mogli oblaiti, zaklonjeni od djejih pogleda. Istina, mira
nije bilo ni na tren; najprije je uiteljica grdila to u umivaoniku
nema iste vode, a K. se ba spremao uzeti umivaonik za sebe i
Friedu, pa je odustao od te namjere, da ne bi previe razdraio
uiteljicu. Meutim, to odricanje nije nita pomoglo, odmah
zatim doe do velikog loma, jer, na nesreu, bijahu zaboravili
poslije veere oistiti katedru, i uiteljica to uini ravnalom i sve
odletje na pod. To to se ulje od sardine i ostatak kave razlie, a
loni za kavu ode u komade, to uiteljicu nije brinulo zato

121

je posluitelj tu nego da dri red? Jo ne sasvim obueni, oslonjeni

na motke, K. i Frieda su promatrali unitavanje njihove male
imovine. Pomonici, koji oigledno nisu ni mislili na oblaenje,
provirivali su ispod pokrivaa na veliko zadovoljstvo djece. Friedu je, naravno, najvie bolio gubitak lonia za kavu. Tek kad joj
K. obea da e ii opinskom naelniku, od kojeg e traiti i dobiti naknadu za priinjenu tetu, ona se pribra toliko dali koulji
i donjoj suknji istra iz zaklona da bar pokriva spasi od daljnjeg
prljanja. U tome i uspije, iako je uiteljica, da bi je zaplaila, neprestano pomamno treskala ravnalom o stol. Kad su se Frieda i
K. obukli, oni su pomonike, koji su bili kao oamueni onim to
se zbiva, morali ne samo rijeima i guranjem tjerati na oblaenje,
ve ih dijelom i sami oblaiti. Onda kad su svi bili gotovi, K.
raspodijeli posao: pomonici e donijeti drva i naloiti vatru, ali
prvo u onoj drugoj uionici, iz koje su prijetile velike opasnosti
jer uitelj je vjerojatno ve bio tamo. Frieda e prati pod, a
K. e donositi vodu i dovesti sve u red. Na doruak se zasad nije
moglo ni misliti. Ali da bi doznao neto o opem raspoloenju
uiteljice, K. je elio izii prvi, a ostali neka ekaju dok ih on ne
pozove; uinio je to tako i zato da zbog ludorije svojih pomonika
unaprijed ne pogora situaciju, a zatim i stoga to je htio to je
mogue vie tedjeti Friedu: jer ona je bila gostoljubiva, on nije,
ona je bila osjetljiva, on ne, ona je mislila samo na sadanje sitne
neugodnosti, on meutim na Barnabasa i na budunost. Frieda
se tono drala njegovih uputa i nije skidala oi s njega.
im on prie, uiteljica mu doviknu uz smijeh djece, koja se
uope nisu prestajala smijati: Dakle, dobro ispavan? A budui
da K. ne odgovori, jer to i nije bilo stvarno pitanje, ve pode k
umivaoniku, uiteljica upita: to ste napravili mojoj maci? Jedna velika stara, debela maka leala je lijeno opruena na stolu,
dok joj je uiteljica ispitivala jednu apu, koja je oigledno bila
malo ozlijeena. Dakle, Frieda je ipak bila u pravu; samo ova
maka nije na nju skoila, jer sigurno nije vie u stanju skakati,
ve je prela preko nje i, uplaena prisutnou ljudi u inae praznoj kui, brzo se sakrila, i valjda pri toj neuobiajenoj urbi ozlijedila malo apu. K. je pokuavao to uiteljici mirno objasniti, ova
je meutim imala u vidu samo rezultat, i rekla: Dakle, vi ste je
ozlijedili i time ste se ovdje lijepo upisali. Pogledajte sami, i ona

zovnu K. da prie katedri, pokaza mu apu i prije nego to se on

mogao snai, ona pritisnu apu o njegovu aku i zagreba; istina,
nokti su ve bili tupi, ali uiteljica je, tom prilikom ne brinui se
za maku, tako jako pritisnula apu da su ipak ostale krvave ogrebotine. A sad idite na posao, ree ona nestrpljivo i ponovno se
nagnu prema maki. Frieda, koja je s pomonicima sve to gledala
iza motke, ciknu kad ugleda krv. K. pokaza ruku djeci i ree:
Vidite to je uinila jedna zla i podmukla maka. Naravno, on
to nije rekao zbog djece, jer su njihova buka i smijeh postali ve
toliko samostalni da im nije bio potreban nikakav daljnji poticaj,
niti je ikakva rije mogla tu doprijeti ili uiniti ma kakav dojam.
Kako je meutim i uiteljica samo jednim kratkim, poprijekim
pogledom popratila tu uvredu, ne odvraajui panju od make,
izgledalo je da je krvava ogrebotina stiala njen prvi bijes, pa zato
K. pozva Friedu i pomonike, i posao poe.
Kad je K. iznio kantu s prljavom vodom, donio svjeu vodu i
poeo istiti uionicu, prie mu iz klupe jedan dvanaestogodinji
djeak, dodirnu ga za ruku i ree neto to je zbog velike buke
bilo potpuno nerazumljivo. Najednom, sva buka prestade. K. se
okrene. Dogodilo se ono ega se plaio cijelog jutra. Na vratima je
stajao uitelj, drei on, mali ovjeku svakoj ruci po jednog
pomonika za vrat. Svakako ih je zatekao kako nose drva, jer je
snanim glasom vikao, naglaavajui svaku rije: Tko se usudio
provaliti u upu za drva? Gdje je taj drznik da ga smrvim? Na to se
Frieda podie s poda koji je ba prala oko nogu uiteljice, pogleda
K., kao da hoe pribrati snagu, i onda ree, a pritom je bilo neeg
od njene stare smiljenosti u pogledu i dranju: Ja sam to uinila,
gospodine uitelju. Nisam znala kako si drukije pomoi. Trebalo
je rano naloiti uionicu, bilo je potrebno otvoriti upu, klju u
noi traiti kod vas nisam smjela, moj zarunik je bio u Gospodskom konaku, moglo se dogoditi da tamo cijelu no ostane, tako
sam sama morala donijeti odluku. Ako sam pogrijeila, oprostite
mojoj neiskusnosti; moj zarunik me je ve dovoljno izgrdio kad
je vidio to se dogodilo. ak mi je zabranio da rano naloim, jer
je smatrao da ste vi time to ste zakljuali upu stavili na znanje
da ne treba loiti prije nego to vi sami doete. to nije naloeno,
dakle, to je njegova krivnja, ali to je upa otvorena, ja sam kriva. Tko je razvalio vrata? pitao je uitelj pomonike koji su se

i dalje uzalud pokuavali oteti iz njegovih ruku. Gospodine,

odgovorie odmah obojica, i da ne bi bilo sumnje na koga misle,
uprijee prst u K. Frieda se nasmija, i to njeno smijanje izgledalo
je jo uvjerljivije nego njene rijei, i onda poe cijediti u kantu
krpe kojima je brisala pod, kao da je htjela pokazati i da iskazi
pomonika predstavljaju samo naknadnu alu. Tek kad opet
klekne, spremna da nastavi rad, ona ree: Nai pomonici su jo
djeca, i usprkos njihovim godinama treba ih staviti u ove kolske
klupe. Naime, ja sam sino sama sjekiricom otvorila vrata, i to
bez ikakvih tekoa; pomonici mi nisu bili potrebni, oni bi samo
smetali. Meutim, kad je u noi moj zarunik doao i iziao pogledati napravljenu tetu i po mogunosti popraviti to moe,
otrali su s njim i pomonici, vjerojatno zato to su se bojali ovdje
ostati sami, i vidjeli su mog zarunika pred razvaljenim vratima
i zato su sada kazali pa naravno, djeca su... Dodue, dok je
Frieda govorila, pomonici su neprekidno vrtjeli glavom, pokazivali i dalje prstima na K. i trudili se nijemom mimikom navesti
Friedu da odustane od svoje tvrdnje, ali kako u tome nisu uspjeli,
pomirie se napokon, primie Friedine rijei kao zapovijed i ne
odgovorie vie na novo pitanje uitelja. Tako, ree uitelj, vi
ste, dakle, lagali? Ili bar u najboljem sluaju lakomisleno optuili
kolskog posluitelja? Oni su i dalje utjeli, ali njihovo drhtanje i
njihovi preplaeni pogledi kao da su govorili da im savjest nije
ista. Zato u vas odmah sada izmlatiti, ree uitelj i posla jedno
dijete u drugu uionicu po tap od trske. Kad zatim zamahnu
tapom, Frieda uzviknu: Pomonici su rekli istinu. Onda baci
krpe u kantu tako da voda prsnu uvis, otra iza motke i tamo se
sakri. Sve sami Ialjivci, ree uiteljica, koja je ba bila zavrila
previjanje ape maki i metnula ivotinju na krilo, koje je bilo
gotovo premalo za nju.
Ostaje, dakle, gospodin kolski posluitelj, ree uitelj,
odgurnu pomonike i okrene se prema K. koji je cijelo vrijeme
sluao stojei oslonjen o metlu. Taj gospodin kolski posluitelj
koji kukaviki mirno doputa da drugi budu lano optuivani za
njegove gadosti. Lijepo, ree K., koji je primijetio da je Friedin postupak u meuvremenu ipak ublaio neobuzdani gnjev
uitelja, ba mi ne bi bilo krivo kad bi pomonici dobili malo
batina. Poto su deset puta poteeni batina koje su zasluili, mo-

gli bi ih jednom dobiti i kad ih nisu zasluili. Ali i inae bi mi bilo

drago kad izmeu mene i vas, gospodine uitelju, ne bi dolo do
direktnog sukoba, moda bi ak i za vas to bilo dobro. Budui da
me je Frieda rtvovala za pomonike, to, K. ovdje zastade, jer se u
tiini ulo kako Frieda jeca iza pokrivaa, naravno, stvar treba
izvesti naisto. Nevjerojatno, dobaci uiteljica. Potpuno sam
vaeg miljenja, gospoice Giso sloi se uitelj. A vi, kolski
posluitelju, vi ste zbog ovog sramnog prekraja dunosti smjesta
otputeni. Zadravam sebi pravo da naknadno odredim kaznu,
ali se sada gonite odmah iz kue, sa svim vaim stvarima. To e za
nas biti pravo olakanje i nastava e napokon moi poeti. Dakle,
brzo. Ja se odavde ne miem, ree K. Vi ste moj pretpostavljeni, ali vi ipak niste onaj koji mi je dao ovo mjesto, to je gospodin opinski naelnik, otkaz primam samo od njega. Meutim,
on mi zacijelo nije dao ovo mjesto zato da se smrzavam sa svojim
ljudima, vekao to ste sami reklida sprijei nepromiljene
postupke iz oajanja s moje strane. Zato otpustiti me sada
napreac znai postupiti upravo suprotno njegovoj namjeri.
Dok iz njegovih usta ne ujem drukije, neu vjerovati u otkaz.
Uostalom, vjerojatno je mnogo bolje i za vas ako ne prihvatim va
lakomisleni otkaz. Vi ga, dakle, ne prihvaate? upita uitelj.
K. zavrtje glavom. Dobro razmislite, ree uitelj. Vae odluke
nisu ba najpromiljenije. Sjetite se, na primjer, samo jueranjeg
popodneva kad ste odbili biti sasluani. Zato to sad spominjete? upita K. Zato to tako elim, ree uitelj, a sad vam
ponavljam posljednji put: van! Kad ni to nije imalo nikakvog
djelovanja, uitelj prie katedri i posavjetova se tiho s uiteljicom.
Ona spomenu neto kao policiju, ali uitelj to odbi, i napokon se
sloie: uitelj naredi djeci da prijeu u njegovu uionicu, tamo
e zajedno s drugom djecom imati nastavu. Promjena razveseli
svu djecu, uz smijeh i buku uionica se isprazni, uitelj i uiteljica
izioe posljednji. Uiteljica je nosila katalog, a na njemu maku,
potpuno ravnodunu zbog svoje punoe. Uitelj je elio da
maka ostane, ali nagovjetaj u tome smislu uiteljica odluno
odbi, pozivajui se na okrutno ponaanje K. prema maki. I tako,
pored sve ljutnje, K. natovari uitelju navrat i maku. To je utjecalo sigurno i na posljednje rijei koje uitelj uputi K. kad je bio
na vratima: Gospoica je prisiljena s djecom napustiti uionicu

jer ste vi odbili primiti otkaz i jer nitko ne moe traiti od nje,
mlade djevojke, da predaje djeci usred vaeg prljavog obiteljskog
domainstva. Vi, dakle, ostajete sami i moete se iriti ovdje koliko hoete, neometani prijekorima pristojnih ljudi. Ali to nee
dugo trajati, ja vam to jamim. I on zalupi vrata.

i*'

trinaesta
*!

ifo.

M<1
mi

*':
fe
i,

<*}

Tek to su svi izili, a K. ree pomonicima: Van! Zapanjeni

tom neoekivanom naredbom, oni posluae, ali kad K. zakljua
vrata za njima, htjedoe se vratiti, i poee vani cviljeti i lupati o
vrata. Otputeni ste! doviknu im K. Nikad vas vie neu uzeti
u svoju slubu. Naravno, s tim se oni nisu nikako htjeli pomiriti i
lupali su o vrata i nogama i rukama. Hoemo s tobom, gospodine, vikali su tako kao da je on suha zemlja, a oni da se gue u
valovima. Ali K. nije imao milosti i strpljivo je ekao da njihova
zagluna vika izazove uitelja. Do toga je brzo dolo. Pustite
unutra te svoje proklete pomonike, vikao je on. Otpustio sam
ih, odgovori mu K. isto tako glasno; to je kao uzgred trebalo i
uitelju pokazati kako to izgleda kad je netko dovoljno moan,
pa otputa ne samo na rijeima ve i na djelu. Sad uitelj pokua
na lijep nain umiriti pomonike, rekavi im da trebaju samo
mirno ekati, K. ih na kraju ipak mora pustiti unutra. A onda
ode. Moda bi i bilo mira da im opet nije poeo dovikivati da su
konano otputeni i da se ne trebaju ni najmanje nadati da e biti
ponovno primljeni. Na to oni opet udarie u viku. Opet uitelj
doe, ali sada nije vie s njima pregovarao, ve ih istjera iz kue,
vjerojatno zloglasnim tapom od trske.
Oni se ubrzo pojavie pred prozorima gimnastike dvorane;
kucali su o okna i vikali, ali njihove se rijei vie nisu mogle uti.
Meutim, ni tamo ne ostadoe dugo, jer po dubokom snijegu
nisu mogli skakutati uokolo, kao to bi zahtijevao njihov nemir.
Zato oni otrae do eljezne ograde kolskog vrta i skoie na
127

kamenu podlogu, odakle su imali bolji pogled u sobu, istina

s popriline udaljenosti. Tako su trali po ogradi, drei se za
reetke, a onda bi opet stali i preklinjui pruali sklopljene ruke
u pravcu K. To su dugo inili, ne vodei rauna o beskorisnosti
ulaganog napora. Bili su kao oamueni, nisu prestali ak ni kad
K. spusti zavjese na prozorima, da ga vie ne bi gledali.
U sada sumranoj sobi, K. prie motkama da vidf to je s
Friedom. Pod njegovim pogledom ona se podie, dovede kosu u
red, obrisa lice i utei poe pripremati kavu. Iako je ona sve
znala, K. je ipak formalno obavijesti da je otpustio pomonike.
Ona samo kininu glavom. K. sjede u jednu kolsku klupu i
promatrae njene umorne pokrete. Bodrost i odlunost bile su
uvijek ono to je uljepavalo njeno skromno tijelo. Te ljepote
vie nije bilo. Bilo je dovoljno nekoliko dana zajednikog ivota s
njim pa da toga nestane. Posao u krmi nije bio lak, ali joj je
kanda ipak bolje odgovarao. Ili je moda odvajanje od Klamma
stvarni uzrok njene uvenulosti? Klammova blizina uinila je
nju tako bezumno primamljivom, u toj primamljivosti K. ju
je privukao sebi i sada ona vene u njegovim rukama. Friedo,
ree K. Ona odmah ostavi mlin za kavu i doe u njegovu klupu.
Ljuti se na mene? upita ona. Ne, odgovori K. Vjerujem da
ti drukije ne moe. ivjela si zadovoljno u Gospodskom konaku. Trebao sam te tamo ostaviti. Da, ree Frieda, gledajui
alosna preda se, trebao si me tamo ostaviti. Ja nisam dostojna
da s tobom ivim. Bez mene, slobodan, ti bi moda postigao sve
to eli. Iz obzira prema meni poniava se pred ovim tiranskim
uiteljem, prima se ovog bijednog posla, ulae toliko truda
zbog jednog razgovora s Klammom. Sve zbog mene, a ja ti se
nikako ne oduujem. Ne, odgovori K. i stavi oko nje ruku,
tjeei je, to su sve sitnice koje me ne diraju, a kod Klamma
ne elim ii samo tebe radi. A to si sve ti za mene uinila! Prije
nego to sam te upoznao, ja sam ovdje bio kao izgubljen. Nitko
me nije htio primiti, a kad sam se nametao, brzo su me se otresali! I kad sam mogao nai mir kod nekog, to su opet bili ljudi
od kojih sam ja bjeao, kao na primjer Barnabasovi... Ti bjei
od njih? Zar ne? Mili moj! uzviknu Frieda kao oivjela, i ponovno utonu u svoju klonulost poslije jednog njegova da. Ali
ni K. nije imao vie snage objasniti u emu se sve njegova veza

s Friedom okrenula na dobro po njega. On polako odvoji ruku

od nje, i neko vrijeme su sjedili utke, dok Frieda ne ree, kao
da joj je njegova ruka davala toplinu bez koje vie nije mogla:
Neu moi podnijeti ivot ovdje. Ako me eli zadrati, moramo
se iseliti, bilo kamo, u junu Francusku, u panjolsku. Iseliti
se ne mogu, ree K. Ovamo sam doao da bih ovdje ostao.
Ostat u ovdje. I upadajui u proturjenost, koju se uope
nije trudio objasniti, on ree kao da razgovara sa samim
sobom: to bi me inae privlailo u ovu pustu zemlju ako ne
elja da tu ostanem? A onda ree: I ti e ostati, pa to je tvoja
zemlja. Nedostaje ti samo Klamm, i to je ono to te navodi na
oajne misli. Klamm mi nedostaje, kae? ree Frieda. Ima
ovdje suvie Klamma; vrlo mnogo Klamma; da bih njemu
umakla, elim ii. Ne Klamm, ve ti mi nedostaje, zbog tebe
elim ii, jer te se ne mogu nasititi ovdje, gdje me svi grabe. Vie
bih voljela da ova ljupka maska spadne, da moje tijelo postane
jadno, samo da bih mogla u miru kraj tebe ivjeti. Sve je to
za K. znailo samo jedno. Je li Klamm jo u vezi s tobom?
upita on odmah. T^ovc li te? Nita ne znam o Klammu, ree
Frieda, ja sad govorim o drugima, na primjer o pomonicima.
Ah, pomonici! ree K. iznenaen. Oni te progone? Zar
nisi to primijetio? upita Frieda. Nisam, odgovori K., uzalud
se trudei da se sjeti pojedinosti. Istina, oni su nasrtljivi i pohotljivi mladii, ali da su se usudili na tebe baciti oko, to nisam
primijetio. Nisi? ponovi Frieda. Nisi primijetio kako nisu
izbijali iz nae sobe u gostionici Kod mosta, kako su ljubomorno motrili na nae ponaanje, kako je napokon jedan legao na
moje mjesto na slamarici, kako su sada govorili protiv tebe da
bi te otjerali, upropastili, da bi mogli ostati sami sa mnom? Sve
to nisi primijetio? K. je gledao Friedu utei. Te optube protiv
pomonika bile su tone, ali one bi mogle biti protumaene na
jedan mnogo neviniji nain, kao izraz njihova cijelog smijenog,
djetinjastog, neuraunljivog, neobuzdanog bia. I zar protiv
njih nije govorilo i to to su oni uvijek eljeli svuda ii s njim, a
ne ostajati kod Friede? K. spomenu neto slino tome. Prijetvornost, ree Frieda, zar ih nisi prozreo? Dobro, a zato si ih
onda otjerao, ako ne iz tih razloga? I ona prie prozoru, zagrnu
malo zavjesu, pogleda van i onda pozva K. Pomonici su jo

visjeli na reetkama i, ma koliko da su vidno bili umorni, oni su,

s vremena na vrijeme, prikupljajui svu snagu pruali moleivo
ruke prema koli. Jedan, da se ne bi morao stalno drati, zakaio
je kaput o jednu eljeznu ipku.
Siroti! Siroti! ree Frieda.
Zato sam ih otjerao? upita K. Neposredan povod tome
bila si ti. Ja? upita Frieda, ne skidajui pogled 's'-^Jrozora.
Tvoje previe prijateljsko ponaanje prema pomonicima,
nastavi K., odobravanje njihove nepristojnosti, smjekanje,
milovanje njihove kose, stalno saaljenje prema njima. 'Siroti,
siroti!' opet si rekla, i napokon posljednji sluaj, kad ti ja nisam
bio previe visoka cijena da pomonike otkupi od batina.
Eto, to je ba to, ree Frieda, o tome ja i govorim, to je ono
to me ini nesretnom, to me od tebe odbija, iako ne znam za
veu sreu nego da sam s tobom, uvijek, neprekidno, beskrajno, i o tome sanjam kako ovdje na zemlji nema mirnog mjesta
za nau ljubav, ni u selu ni bilo gdje na drugom mjestu, i zato
prividam jedan grob, dubok i uzan: tamo se mi drimo zagrljeni
kao klijetima, ja zarivam lice u tebe, ti u mene, i nitko nas nikad
vie nee vidjeti. Meutim, ovdje vidi pomonike! Njihove
sklopljene ruke nisu ispruene tebi, ve meni. I nisam ja taj
koji pilji u njih, ve ti, ree K. Dakako, ja, ree Frieda skoro
ljuta, pa o tome stalno i govorim. Kakvog bi inae smisla imalo
da me oni stalno prate; mogu oni biti i Klammovi izaslanici
... Klammovi izaslanici, ree K., kojeg ipak jako iznenadi to
tituliranje pomonika, ma koliko da mu se odmah uini prirodno. Dakako, Klammovi izaslanici, nastavi Frieda, mogu oni
biti i to, ali oni su ipak u isto vrijeme budalasti djeaci koje jo
treba batinama odgajati. Kako su to runi, crni mladii! I kako
je odvratna suprotnost izmeu njihovih lica, po kojima bi se
moglo zakljuiti da su odrasli, da su gotovo studenti, i njihova
djetinjastog, luckastog ponaanja! Misli li ti da ja to ne vidim?
Ja se stidim zbog njih. Ali to je ba to, oni me ne odbijaju, ve se
ja zbog njih stidim. Moram ih uvijek gledati. Kad bi se trebalo
ljutiti na njih, ja se smijem. Kad bi ih trebalo tui, ja ih milujem
po kosi. I kad nou leim pored tebe i ne mogu spavati, moram
preko tebe gledati kako jedan od njih spava, vrsto zamotan u
deku, a drugi klei pred otvorenim vratacima pei i loi, i mo-

ram se toliko naginjati da te skoro probudim. I ne plaim se ja

macjce _____ ah, poznajem ja make i poznajem njihovo nemirno
stalno ometano drijemanje u krmi ne plaim se ja make, ja
sama sebi stvaram strah. I nije uope potrebna tu neman jedne
make da se trgnem pri najmanjem umu; ponekad se plaim da
e se ti probuditi i svemu uiniti kraj, a onda skoim i upalim
svijeu, da bi se samo ti to prije probudio i uzeo me u zatitu.
O svemu tome ja nita nisam znao, ree K. Otjerao sam ih,
slutei samo poneto od toga; ali sad su otili, sada je valjda sve
dobro. Da, napokon su otili, ree Frieda, ali njeno lice imalo
je izmuen, a ne radostan izgled. Samo ne znamo tko su oni.
Klammovi izaslanici, nazivam ih ja u mislima, igrajui se tako,
ali moda su zaista to. Njihove oi, te neizrazite pa ipak tako
blistave oi, podsjeaju me nekako na Klammove oi, to je to:
Klammov pogled je ono to me poneki put prome iz njihovih
oiju. I zato nije bilo tono kad sam rekla da se stidim zbog njih.
Htjela bih samo da je tako. Istina, ja znam da bi na drugom
mjestu i kod drugih ljudi takvo ponaanje djelovalo glupo i odbojno, ali ne i kod njih. Ja s potovanjem i divljenjem gledam na
njihove ludorije. Ali ako su oni Klammovi izaslanici, tko e nas
osloboditi njih; i je li u tom sluaju uope bilo dobro osloboditi
ih se? Zar ih ti ne bi morao onda brzo vratiti i biti sretan ako jo
ele doi? Ti eli da ih ja vratim? upita K. Ne, ne, odgovori
Frieda, sve drugo prije nego to. Njihov pogled, kad ovamo
ulete, njihovu radost to me opet vide, njihovo cupkanje kao u
djece i njihovo pruanje ruku kao u odraslih, sve to moda ne
bih vie bila u stanju podnijeti. Ali kad opet pomislim da ti, ako
ostane nepopustljiv prema njima, moda time i samom Klammu prijei pristup do sebe, onda sam spremna svim sredstvima
sauvati te od toga. Onda elim da ih vrati. Onda, K., samo to
prije s njima ovamo! Ne obaziri se na mene, to sam ja! Branit
u se koliko mogu; ali ako podlegnem, pa eto, podlegla sam, ali
svjesna da je i do toga dolo zbog tebe. Ti me samo uvruje
u mom miljenju u pogledu pomonika, ree K. Nikad neu
pristati da se oni vrate. To to sam ih istjerao pokazuje samo
da ih ovjek pod izvjesnim okolnostima moe svladati, i dalje,
da oni nemaju nikakvu vanu vezu s Klammom. Jo sino sam
dobio jedno pismo od Klamma iz kojeg se vidi da je Klamm

131

sasvim pogreno obavijeten o pomonicima. Iz ega se opet

mora zakljuiti da je on potpuno nezainteresiran za njih, jer
da nije, on bi svakako pribavio tone obavijesti o njima. Sto
ti u njima vidi Klamma, to ne dokazuje nita, jer na alost, ti
si jo pod utjecajem gostioniarke i svugdje vidi Klamma. Ti
si jo Klammova ljubavnica, daleko jo od toga da bude moja
ena. Poneki put me to ini turobnim, izgleda mi tada kao da
sam sve izgubio, imam osjeaj kao da sam tek stigao u selo, ali
ne ispunjen nadama kao to sam u stvarnosti onda bio, ve
svjestan da me ekaju samo razoaranja i da u ih sva morati
ispiti do dna. Istina, to je samo pokatkad, doda K. smijeei
se, kad vidje kako se Frieda snudila pod dojmom njegovih
rijei, i u osnovi dokazuje samo neto to je dobro, odnosno
to ti meni znai. I kad me ti sada tjera da biram izmeu tebe
i pomonika, onda su pomonici ve samim tim izgubili igru.
Kakva li misao samo: birati izmeu tebe i pomonika! Ali sad
ih se elim sasvim rijeiti, i u rijeima i u mislima. Uostalom,
tko zna potjee li slabost koja nas je oboje spopala otuda to jo
nismo dorukovali? Moda, ree Frieda, smijeei se umorno i
dade se na posao. I K. ponovno dohvati metlu.
Poslije kratkog vremena netko tiho zakuca. Barnabas!
uzviknu K., baci metlu i u nekoliko skokova nade se uz vrata.
Frieda ga je promatrala uplaena od imena vie nego od sveg
drugog. Nesigurnih ruku, K. nije mogao odmah otkljuati staru
bravu. Umjesto da pita tko to u stvari kuca, on je stalno ponavljao: Otvaram ve! Otvaram! A onda je morao gledati kako
kroz irom otvorena vrata ulazi, ne Barnabas, ve mali djeak
koji ga je jednom ranije htio osloviti. K. meutim nije bio
raspoloen podsjeati se na njega. to hoe ovdje? upita
on. Nastava je u drugoj uionici. Odatle dolazim, ree
djeak i pogleda K. mirno svojim velikim mrkim oima, stojei
uspravno, s rukama priljubljenim uz tijelo. Dakle, to hoe?
Brzo! ree K. i nagne se malo, jer je djeak tiho govorio. Mogu
li ti pomoi? upita djeak. On nam eli pomoi, ree K., okreui se Friedi, a onda e deku: Kako se ti zove? Hans
Brunswick, odgovori djeak, uenik etvrtog razreda, sin Otta
Brunswicka, obuara u Madeleine ulici. Gle, zove se Brunswick, ree K. i postade raspoloeniji prema deku. Ispostavi se

da su krvave pruge koje je uiteljica grebanjem napravila na ruci

K. toliko uzbudile Hansa da se on tada odluio drati stranu K.
On se sad, na svoju ruku, izlaui se opasnosti da bude strogo
kanjen, izvukao iz uionice kao kakav bjegunac. Vjerojatno je
da je ponajprije bio ponesen kakvim djeakim matarijama.
Njima je odgovarala i ozbiljnost koja je izbijala iz sveg to je radio. Stidljivost ga je obuzimala samo u poetku, ali on se brzo
naviknu na K. i na Friedu, i jo kad dobi toplu, dobru kavu,
postade ivahan i povjerljiv. Postavljao je pitanja sa ustrinom i
uvjerljivo, kao da je htio to prije doznati ono to je najvanije,
da bi samostalno mogao za K. i Friedu donijeti shodne odluke.
Bilo je i neeg zapovjednikog u njegovu biu, ali to je bilo tako
izmijeano s djeakom nevinou da su mu se rado pokoravali,
pola u ali pola u zbilji. U svakom sluaju, on privue na sebe svu
panju, svaki rad prestade, i doruak se jako odui. Iako je on
sjedio u kolskoj klupi, K. za katedrom, a Frieda pored K. i na
jednoj stolici, izgledalo je ipak kao da je Hans uitelj, da on ispituje i ocjenjuje odgovore. Sudei po jednom lakom osmijehu
oko njegovih mekanih usana, reklo bi se da on zna da je posrijedi
samo igra, ali da joj je utoliko ozbiljnije priao; a moda to i nije
bio osmijeh ve djetinja srea koja je leprala na usnama. Tek
mnogo kasnije on je objasnio da je ve poznavao K. odonda kad
je ovaj jednom navratio kod Lasemanna. K. je to vrlo obradovalo. Ti si se onda igrao kraj nogu jedne ene? upita K. Da,
odgovori Hans, to je bila moja majka. I sada je morao priati
o svojoj majci, ali on je to inio oklijevajui i tek na ponovljeno
traenje. Sad se ipak pokaza da je on jo dijete, iako je poneki put
izgledalo, naroito po njegovim pitanjima moda zbog
nasluivanja budunosti, a moda i zbog ulne obmane nemirno
napregnutih slualaca da to govori gotovo zreo, energian,
pametan ovjek, koji bi se odmah zatim bez ikakvih prijelaza
opet pretvarao u aia, koji neka pitanja uope nije bio u stanju
razumjeti, druga je pogreno shvatio, koji je u djetinjoj neobazrivosti previe tiho govorio, iako mu je ee obraana panja
na greku koju ini, i koji je pored toga kao iz prkosa potpuno
utio na neka pitanja, i to nimalo zbunjen, to jedan odrasli
nikad ne bi bio u stanju. Uope je izgledalo kao da je po njegovu
miljenju samo njemu doputeno postavljati pitanja i da pitanja

133

drugih predstavljaju krenje nekog propisa i traenje vremena.

On bi tada dugo sjedio, uspravna tijela, pognute glave i s
izbaenom donjom usnom. Friedi se to toliko svidjelo da mu je
ee postavljala pitanja u nadi da e ga na taj nain natjerati da
sjedi tako kao onijemio. Pokoji put to joj je i polazilo za rukom,
ali se K. ljutio. Doznali su uope malo. Mati je malo bolesna, ali
kakva je to bolest ostalo je neobjanjeno, dijete koje jegeispoa
Brunswick imala na krilu Hansova je sestrica i zove se Frieda (to
to je ena koja ga je ispitivala imala isto ime kao njegova sestra,
Hansu nije bilo ugodno); oni svi stanuju u selu, ali ne kod Lasemanna, tamo su bili samo u posjetu da bi se okupali, jer Lasemann ima veliku kacu u kojoj kupanje i brkanje predstavlja
veliko zadovoljstvo za malu djecu, ali medu njih se Hans ne
ubraja. O svome ocu Hans je govorio sa strahopotovanjem, ali
to samo kad nije istodobno bilo govora i o majci, jer, usporeen
s majkom, otac je oevidno vrijedio malo. Uostalom sva pitanja
0 obiteljskom ivotu, usprkos svim pokuajima, ostala su bez
odgovora. U vezi s oevim zanatom doznalo se da je otac najbo
lji obuar u mjestu, nitko mu drugi nije ravan, kao to je deko
ee ponavljao, odgovarajui na sasvim druga pitanja, ak je
otac i drugim obuarima davao posao, na primjer Barnabasovu
ocu, ali istina u ovom posljednjem sluaju Brunswick je to inio
samo iz naroite milosti, bar za to je govorilo Hansovo ponosito
kimanje glavom kao odgovor na postavljeno pitanje, to je nave
lo Friedu da mu pritri i poljubi ga. Na pitanje je li ve bio u
dvorcu, on odgovori tek poto je ono nekoliko puta ponovljeno,
1to s ne. Isto pitanje u pogledu svoje majke ostavi bez ikakvog
odgovora. Napokon se K. zamori; i njemu se uini da je ispiti
vanje besciljno. U tom pogledu on deku dade za pravo, a bilo
je u tome i neega posramljujueg, htjeti okolinim putem pre
ko nevinog djeteta dokuiti obiteljske tajne, dvostruko
posramljujue ne doznati nita. I kad na kraju K. upita deka u
emu se sastoji pomo koju im nudi, on se vie nije udio to mu
Hans eli pomoi samo ovdje pri radu u koli, da se uitelj i
uiteljica ne bi vie s njim svaali. K. objasni Hansu da mu takva
pomo nije potrebna, svaanje je svakako uitelju u prirodi, i od
toga se ovjek ne moe sauvati ni kad sve radi najtonije, sam
posao nije teak i samo zbog nepredvienih okolnosti danas nije
114

li

na vrijeme obavljen. Uostalom, na njega grdnje ne djeluju kao

to djeluju na jednog aka, one ga ne pogaaju, on je gotovo
ravnoduan prema njima, a i nada se da e se vrlo brzo moi
sasvim rijeiti uitelja. Budui da je, dakle, u pitanju samo
pomo zbog uitelja, on se na tome najljepe zahvaljuje i Hans
se moe opet vratiti u uionicu i valjda jo stigne na vrijeme da
ne bude kanjen. Iako K. to uope nije naglasio i samo ovla
napomenuo da mu takva pomo, zbog uitelja, nije potrebna,
dok je pitanje kakve druge pomoi ostavio otvoreno, Hans je
vrlo dobro razumio i pitao je li mu potrebna neka druga pomo;
on e K. vrlo rado pomoi, a ako on sam to nije u stanju, on e
moliti za pomo majku i onda e zacijelo uspjeti. I otac, kad ima
briga, moli majku da mu pomogne. A majka je ve jednom pitala za K., ona, istina, gotovo i ne izlazi iz kue, to je izuzetak to
je ona bila kod Lasemanna; meutim on, Hans, ide ee tamo
igrati se s Lasemannovom djecom i zato ga je mati jednom pitala
je li moda zemljomjer jo koji put dolazio. Naravno, majka se
ne smije bez potrebe uzbuivati, jer je tako bolesna i umorna, i
zato je on samo rekao da zemljomjera tamo nije vidio, i dalje o
tome nije bilo govora. Ali kad ga je naao ovdje, u koli, on mu
se morao obratiti da bi mogao poslije priati majci, jer majka
najvie voli kad joj se bez izriitog zapovijedanja ispune njene
elje. Poslije kratkog razmiljanja, K. ree da mu nikakva pomo
nije potrebna, da ima sve to mu treba, ali da je vrlo lijepo od
Hansa to mu eli pomoi i on mu zahvaljuje na dobrim namjerama; mogue je, naravno, da e mu kasnije neto zatrebati, i
onda e mu se obratiti, on zna njegovu adresu. S druge strane,
opet, moda bi ovaj put on, K., mogao malo pomoi; ao mu je
to je Hansova majka boleljiva i to se vjerojatno ovdje nitko ne
razumije u njenu bolest; u takvom zanemarenom sluaju i pri
jednoj inae po sebi lakoj bolesti moe nastupiti ozbiljno
pogoranje. Meutim, on, K., ima izvjesno medicinsko znanje,
i to je jo vanije, iskustvo u njegovanju bolesnika. On je uspijevao i u poneem to lijenici nisu bili u stanju uiniti. Zbog
lijeenja bolesnika, njega su kod kue uvijek zvali gorka travka. U svakom sluaju, on e rado pogledati Hansovu majku i
s njom razgovarati. Moda e joj moi dati neki dobar savjet, on
bi to rado uinio ve i Hansu za ljubav. Hansove oi najprije

'
.
;

zasvijetlie pri toj ponudi i zavedoe K. da jo vie navaljuje sa

svojom ponudom, ali rezultat nije bio zadovoljavajui, jer na
razna pitanja Hans odgovori, a pritom ak nije bio ni mnogo
oaloen, da majci ne smiju dolaziti strani posjetioci, jer joj je
mir vrlo potreban; iako je onom prilikom K. s njom jedva razgovarao, ona je poslije toga nekoliko dana leala u postelji, to
se, istina, ee dogaa. Meutim, otac se tada jako ljuti'df ha K.,
i on sigurno nikad nee dopustiti da K. posjeti majku; onda je
ak htio potraiti K. i kazniti ga, ali ga je mati od toga odvratila.
Ali ni sama majka nikako ne eli bilo s kim razgovarati, i njeno
raspitivanje za K. ne predstavlja iznimku od tog pravila, naprotiv, ba tom prilikom kad ga je spomenula mogla je izraziti elju
da ga vidi, ali ona to nije uinila i na taj je nain jasno pokazala
svoju volju. Ona eli sluati o K., ali razgovarati s njim, to ne eli.
Uostalom, to i nije neka stvarna bolest od koje ona pati, ona
sama zna vrlo dobro to je uzrok njenu stanju i poneki put ga
nagovijesti: to je vjerojatno ovdanji zrak, koji ona ne podnosi;
ali ipak zbog oca i djece nee zato napustiti kuu, a uostalom
sada je bolje nego to je bilo ranije. To je otprilike bilo to je K.
doznao. Hansova otroumnost vidno je rasla, jer je trebalo braniti majku od K., od K. kojem je toboe htio pomoi; zaista u
dobroj namjeri, da bi odvratio K. od majke, on je dolazio pokoji
put u proturjenosti sa svojim vlastitim ranijim iskazima, kao
na primjer u pogledu bolesti. Usprkos tome, K. je i sada
primjeivao da mu je Hans jo blagonaklon, samo kad je u pitanju majka zaboravljao je na sve; nitko tko god bi se suprotstavio majci nije bio u pravu. U ovom sluaju to je bio K., ali to je
mogao, na primjer, biti i otac. K. htjede okuati ovo posljednje i
ree da je nesumnjivo razumno to otac uva majku od svih
smetnji, i daje K. onom prilikom mogao neto slino i naslutiti,
on se naravno ne bi usudio majku osloviti i zato on sada, naknadno, moli da ga kod kue zbog toga ispria. Ali ne moe sasvim
shvatiti zato otac, kad je uzrok bolesti tako jasan, kao to Hans
misli, spreava majku da se oporavi na drugom zraku; mora se
rei da je spreava, jer ona ne ide jedino zbog djece i njega, ali
djecu bi mogla povesti, jer ne bi morala ii na dulje vrijeme i vrlo
daleko, zato to je zrak sasvim drukiji ve i na brijegu na kojem
je dvorac. Trokovi jednog takvog izleta ne bi trebali plaiti oca,

zar nije on prvi obuar u mjestu, a svakako da on ili majka imaju u dvorcu roake ili prijatelje koji bi je rado prihvatili. Zato je
ne puta da ode? Nemogue je da on podcjenjuje njenu bolest.
K. je onom prilikom pogledao majku samo uzgred, ali njeno
upadljivo bljedilo i slabost naveli su ga da je oslovi. Jo tada se
prilino udio to otac ostavlja bolesnu enu na loem zraku u
sobi za kupanje i pranje, i nije se ustruavao govoriti iz svega
glasa. Ocu svakako nije jasno to je u pitanju; moda je bolest u
posljednje vrijeme i pola nabolje, takva bolest je udljiva, ali
ipak, ako se ne suzbija, ona se na kraju vraa s ojaanom snagom
i onda nita vie ne moe pomoi. Kad ve K. ne moe razgovarati
s majkom, moda bi bilo dobro kad bi razgovarao s ocem i
skrenuo mu panju na sve to.
Hans je s napregnutom panjom sluao, najveim dijelom
razumio, a dobro osjetio prijetnju koju je sadravalo ono to nije
razumio. Ipak on ree da K. ne moe razgovarati s ocem, jer ga
ovaj ne trpi i vjerojatno bi postupao s njim kao uitelj. On je to
rekao smijeei se stidljivo kad je govorio o K., a jetko i oaloen
kad je spomenuo oca. Ipak doda da bi K. moda i mogao razgovarati s majkom, ali bez znanja oca. A onda je Hans razmiljao
neko vrijeme ukoena pogleda, kao ena koja eli uiniti neto
nedoputeno i trai mogunost da to izvri nekanjeno, i zatim
ree da e moda prekosutra to biti mogue, otac ide uveer u
Gospodski konak, ima tamo konferenciju, i onda e on, Hans,
doi uveer i odvesti K. majci, pod pretpostavkom, naravno, da
majka pristane, to je zasad vrlo malo vjerojatno. Ona nita ne
ini protiv oeve volje, pokorava mu se u svemu, pa i u stvarima
iju besmislenost jasno uvida ak i on, Hans. Trai li to zaista
Hans pomo od K. protiv oca? Izgleda kao da se sam varao kad
je vjerovao da eli pomoi K., dok je uistinu htio neupadljivo
doznati, budui da nitko od starih poznanika ne moe pomoi,
nije li moda to u stanju ovaj tuinac koji se iznenada pojavio i
kojeg je ak i majka spomenula? Kako je bio nesvjesno zakopan,
gotovo podmukao ovaj djeak! To se dosad iz njegova ponaanja
i njegovih rijei jedva moglo opaziti. Primijetilo se tek iz naknadnih priznanja koja su mu sluajno ili s namjerom izmamljena.
A sada je u dugim razgovorima s K. ocjenjivao tekoe koje treba
prebroditi. Pored sve najbolje volje Hansove, postojale su gotovo

nepremostive tekoe; sav u mislima, pa ipak traei pomo, on

je nemirno gledao u K., stalno trepui oima. Majci nee smjeti
nita rei prije oeva odlaska, inae otac moe doznati, a onda je
sve onemogueno; dakle, spomenut e to tek kasnije, ali i onda,
iz obzira prema majci, ne iznenada i najednom, ve polako i u
zgodnoj prilici; tek tada e moliti majku da pristane i tek tada e
moi dovesti K., ali zar onda nee ve biti kasno, zar'ffe prijeti
opasnost da se otac dotle vrati? Ne, zaista nije mogue. K. je,
naprotiv, dokazivao da nije nemogue. Ne treba se plaiti da nee
biti dovoljno vremena, jer jedan kratak sastanak je dovoljan, a
Hans uope ne mora dovoditi K., jer on e ekati sakriven negdje
u blizini kue i doi e odmah na Hansov znak. Ne, odgovorio
je Hans, K. ne smije ekati u blizini kue opet je bio svladan
osjetljivou prema majcibez znanja majke. K. uope ne smije
nita poduzimati, i Hans se uope ne smije uputati s K. u jedan
takav dogovor, sklopljen u tajnosti od majke; on mora dovesti K.
ravno iz kole, i to ne prije nego to majka dozna i odobri. Dobro,
ree K., ali onda zaista postoji opasnost, ak je i sasvim mogue da
ga otac zatekne u kui; a ako se to i ne dogodi, majka e svakako,
iz straha da se to ne dogodi, odbiti da K. uope dolazi, i tako e
opet sve propasti zbog oca. Hans se nije slagao s tim, i tako se
prepirka nastavljala.
Jo mnogo ranije K. je pozvao Hansa da iz klupe doe za katedru, privukao ga medu svoja koljena i blagonaklono s vremena na
vrijeme milovao. Ova blizina je i doprinijela da sporazum bude
postignut usprkos Hansovu povremenom opiranju. Napokon
su se sporazumjeli u sljedeem: Hans e najprije rei majci cijelu
istinu; ipak, da bi joj olakao pristanak, on e dodati da e K.
razgovarati i sa samim Brunswickom, istina ne zbog majke, ve
zbog svojih stvari. I to je bilo tono, jer se K. u toku razgovora
prisjetio da Brunswick, ma kako inae bio opasan i zao ovjek,
ne moe vie biti njegov protivnik, jer je ba on, bar prema izlaganju opinskog naelnika, bio voda onih koji su, makar samo
iz politikih razloga, zahtijevali pozivanje jednog zemljomjera.
Njegov dolazak u selo, dakle, morao je ii u prilog Brunswicku.
Istina, onda je gotovo neshvatljiv onaj ljutiti doek prvog dana
i nenaklonost o kojoj je Hans govorio; ali moda je Brunswick
bio uvrijeen ba zato to se K. prvo njemu obratio za pomo,

ili je postojao neki drugi nesporazum koji bi s nekoliko rijei

morao biti razjanjen. A poslije tog razjanjenja, K. bi mogao
vrlo lako imati u Brunsvvicku podrku protiv uitelja, ak i protiv
opinskog naelnika; cijela ta birokratska prevara to je inae
drugo? kojom su ga opinski naelnik i uitelj odstranjivali
od uprave dvorca i nametnuli mu posao kolskog posluitelja,
mogla bi biti otkrivena ako bi uskoro dolo do borbe izmeu
Brunsvvicka i opinskog naelnika oko njega. Brunswick bi ga
morao privlaiti na svoju stranu, on bi postao gost u Brunswickovoj kui, Brunswickova utjecajna sredstva bi mu stajala na
raspolaganju usprkos opinskom naelniku; tko zna to bi sve iz
toga moglo nastati, u svakom sluaju bio bi esto u blizini ene
tako se on igrao sa snovima i oni s njim, dok je Hans, sav u
mislima na majku, zabrinuto pratio utnju K., kao to se to ini
u prisutnosti lijenika koji je utonuo u razmiljanje kako da nade
lijek jednom tekom bolesniku. S prijedlogom da K. razgovara s
Brunswickom u vezi sa zemljomjerskim radovima Hans se sloio, i
to samo stoga to bi time njegova majka bila zatiena od oca,
to bi bilo samo u sluaju nunosti, a taj sluaj, treba se nadati,
nee nastupiti. On samo jo upita kako e K. objasniti ocu posjet
u tako kasni as, i pomiri se napokon, iako s malo natmurenim
licem, s tim da K. kae daje zbog nepodnoljivog posluiteljskog
posla i poniavajueg uiteljeva postupanja zaboravio u trenutnom oajanju na sve obzire.
Budui da je na taj nain, koliko se bar moglo predvidjeti,
sve bilo promiljeno i mogunost uspjeha u najmanju ruku nije
vie bila iskljuena, Hans, osloboen tereta razmiljanja, postade
raspoloeniji, brbljae djetinjasto jo neko vrijeme, najprije s K. a
onda i s Friedom, koja je tu sjedila kao zanesena u sasvim druge
misli, i tek sada poela sudjelovati u razgovoru. Ona ga upita,
izmeu ostalog, to eli biti; on nije mnogo razmiljao i odgovori
da bi elio biti ovjek kao to je K. Upitan iz kojih razloga to
eli, nije umio rei, ali na pitanje bi li htio biti kolski posluitelj
odluno je odgovorio nijeno. Tek daljnjim ispitivanjem uvidjelo
se kojim okolinim putem je doao do te elje. Sadanji poloaj K.
nije bio nimalo zavidan, ve alostan i za prezir, to je i Hans jasno
vidio, a da bi to uvidio nije mu bilo potrebno promatrati druge
ljude; on bi sam najradije elio majku sauvati od svakog pogleda

i rijei od strane K., pa ipak mu je doao i molio ga za pomo i bio

je sretan kad je K. pristao. Vjerovao je da se i drugim ljudima
dogaa neto slino, a napokon, majka je sama spomenula K. Iz te
proturjenosti u njemu se stvorilo vjerovanje da K., dodue, sad
stoji nisko i zastrauje, ali da e ipak sve nadmaiti, istina u
nedostinoj dalekoj budunosti. I ba ta upravo vrtoglava daljina i
ponosan razvoj koji e u nju voditi omamljivali su Hkrisa; zbog
toga je on bio odluan primiti i sadanjeg K., ovakvog kakav *
jest. Mudrovanje mladog starca iz kojeg je potjecala ova elja
ogledalo se naroito u tome to je Hans gledao na K. s visine, kao na
mlaeg od sebe, ija budunost ima vei raspon od njegove,
budunosti jednog malog deka. I on je govorio o ovim stvarima
gotovo s turobnom ozbiljnou, stalno iznova potican na to
Friedinim pitanjima. K. ga opet raspoloi tek kad ree da zna na
emu mu Hans zavidi, da je u pitanju njegov lijepi vornati tap,
koji je na stolu leao i kojim se Hans pri razgovoru rastreseno
igrao. to se toga tie, K. umije izraditi takve tapove i on e, kad
im plan uspije, napraviti Hansu jedan jo ljepi. Zaista, nije vie
bilo sasvim jasno nije li Hans imao u vidu samo tap, jer ga je
toliko razveselilo dobiveno obeanje da se on oprosti sav raspoloen,
ne propustivi na rastanku da K. vrsto stisne ruku i kae: Dakle,
prekosutra.
Bilo je krajnje vrijeme da Hans ode, jer ubrzo zatim uitelj
irom otvori vrata, i kad vidje kako Frieda i K. mirno sjede za
stolom, viknu: Oprostite to smetam! Ali recite mi kad e ovdje
jednom biti raskreno? Mi se tamo moramo tiskati, nastava se
ne moe uredno obavljati, a vi se ovdje opruate i razvlaite u
velikoj gimnastikoj dvorani, i da biste imali jo vie mjesta, otjerali ste i pomonike! Ali sad se diite i pokrenite se napokon!
Onda, obraajui se K., ree: A ti e mi sad donijeti ruak iz
gostionice Kod mosta! Sve je to reeno buno, bijesnim glasom,
ali rijei su bile srazmjerno blage, ak i ono po sebi grubo ti. K. je
odmah bio spreman posluati. Samo da bi vidio na emu je, on
ree: Ali meni je otkazano. Otkazano ili ne, donesi mi ruak,
ree uitelj. Otkazano ili ne, to je ono to elim znati, ree K.
to brblja tu? ree uitelj. Ti otkaz nisi primio. Zar je to
dovoljno da on ostane bez djelovanja? upita K. Meni ne, ree
uitelj, to mi moe vjerovati, ali opinskom naelniku jeste,

ni sam ne znam zato, a sad tri, inae e zaista izletjeti. K.

je bio zadovoljan, znai uitelj je u meuvremenu razgovarao s
opinskim naelnikom, ili moda uope nije razgovarao, ve je
razmislio kakvo bi bilo miljenje opinskog naelnika, i ono je
ispalo u korist K. Sad se K. pouri po ruak, ali ga ve u hodniku
uitelj ponovno zovnu: bilo da je ovom naroitom naredbom
htio iskuati poslunost K., da bi se prema tome mogao dalje
voditi, bilo da je opet dobio volju nareivati, pa se radovao to
vidi kako K. tri i, na njegovu izmijenjenu naredbu, kao kakav
konobar, isto se tako brzo okrenuti. Sa svoje strane, opet, K. je
znao da e previe velikim poputanjem postati rob uitelju, koji
e na njemu istresati svoju zlu volju, ali do izvjesne granice ipak
je htio trpjeti uiteljevu udljivost, jer iako ga on, kao to se pokazalo, ne moe punovano otpustiti, svakako mu moe slubu u koli
uiniti nepodnoljivom. A ba do te slube K. je bilo sada vie
stalo nego ranije. Razgovor s Hansom otvorio mu je nove,
iluzorne i potpuno neosnovane nade, ali ipak nade koje se vie
ne zaboravljaju; one ak i Barnabasa potisnue u pozadinu. Ako
vjeruje u njih, a drukije nije mogao, onda je morao u tom smislu
usmjeriti sve svoje snage, i ni o emu drugom ne voditi rauna,
ni o jelu, ni o stanu, ni o seoskim vlastima, ak ni o Friedi; a u
stvari sve je to bilo samo zbog Friede, jer sve drugo imalo je za
njega vanost samo u vezi s njom. Zbog toga je morao uvati ovo
mjesto koje je Friedi davalo izvjesnu sigurnost, i zato se nije smio
kajati to od uitelja trpi vie nego to bi inae trpio. Sve to nije
naroito boljelo, spadalo je u red tekuih sitnih nedaa u ivotu i
nije se moglo mjeriti s onim emu je K. stremio, niti je on ovamo
doao da bi vodio ivot u asti i miru.
I zato je, isto onako kao to je odmah htio otrati u gostionicu, bio spreman na izmijenjenu naredbu prvo dovesti sobu u
red, kako bi uiteljica sa svojim acima opet mogla prijei u nju.
Ali soba je morala brzo biti dovedena u red, jer K. je ipak morao
potom donijeti ruak, a uitelj je osjeao veliku glad i e. K. je
izjavio da e sve biti kako eli, i uitelj je jedno vrijeme promatrao
kako K. uurbano rasprema leite, gura u stranu gimnastike
sprave, isti sobu kao u letu, dok Frieda pere pod i riba. Ta marljivost kao daje zadovoljavala uitelja; on jo skrenu panju na to da
se pred vratima nalazi gomila drva oigledno u upu nije htio

K. vie putati i uputi se acima, uz prijetnju da e se ubrzo

vratiti i sve pregledati.
Frieda, koja je utei radila, upita poslije nekog vremena
zato je K. sada tako posluan prema uitelju. U tom pitanju bilo
je saaljenja i puno brige, ali K., koji je mislio na to kako ga je
Frieda malo uspjela, prema svom prvobitnom obeanju, zatititi
od uiteljevih naredbi i nasilja, odgovori samo kratko, da$n, kad
je ve jednom postao kolski posluitelj, mora posao i obavljati.
Onda opet nastade tiina, dok K. kojeg ovaj kratak razgovor
podsjeti da je Frieda ve izvjesno vrijeme, a naroito gotovo za
itavo vrijeme razgovora s Hansom, bila obuzeta brinim mislima unosei sada drva, otvoreno upita Friedu to joj je. Ona
odgovori, diui pogled prema njemu, da joj nije nita naroito;
misli samo na gostioniarku i na istinitost nekih njenih rijei.
Tek na navaljivanje K. i poto je nekoliko puta odbijala, ona
odgovori podrobnije, ali ni tada ne prekidajui rad, ne zbog
neke marljivosti, jer posao nije napredovao, ve samo da ne bi
bila prisiljena gledati u K. I tako ispria kako je prilikom njegova
razgovora s Hansom najprije mirno sluala, a onda, preplaena
nekim rijeima K., poela dublje shvaati smisao rijei, i kako
je otada neprestano sluala u rijeima K. jednu opomenu koju
duguje gostioniarki, ali u iju opravdanost ona nikad nije htjela
vjerovati. Ljutit zbog neodreenog naina govora i vie razdraen
nego dirnut njenim planim glasom naroito zbog toga to
se gostioniarka opet umijeala u njegov ivot, bar u sjeanju,
budui da dosad osobno nije imala mnogo uspjeha K. baci
na zemlju drva koja je nosio u naruju, sjede na njih i ozbiljnim
rijeima zatrai puno objanjenje. esto, poe Frieda, jo u
poetku, gostioniarka se trudila kod mene izazvati sumnju u
tebe, ona nije tvrdila da ti lae, naprotiv, govorila je da si djetinjasto otvoren, ali da si po prirodi sasvim drukiji od nas, i da se
mi teko moemo svladati da ti vjerujemo i kad iskreno govori, i
da emo se, ako nas pravodobno ne spasi neka dobra prijateljica,
samo kroz teka iskuenja priviknuti da ti vjerujemo. ak i njoj
se dogodilo slino, njoj koja ima tako pronicljiv pogled za ljude.
Ali nakon posljednjeg razgovora s tobom u gostionici Kod mosta
ona te je ja ponavljam samo njene pakosne rijei potpuno prozrela, sad je ti ne bi mogao vie zavarati, ak i kad bi se

upinjao prikriti svoje namjere. Ali ti ih ne krije, to ona stalno

ponavlja, a onda je jo rekla: 'Potrudi se da ga bilo u kojoj prilici
paljivo saslua, ne povrno, zaista paljivo'. I ona je sama tako
postupala i, to se tie mene, shvatila otprilike ovo: ti si se okomio na mene ona je upotrijebila tu runu rije samo zato
to sam ti ja sluajno dola pod ruku, to sam ti se malo svidjela, i
to ti, naravno vrlo pogreno, smatra da je djevojka iz krme
predodreena rtva za svakog gosta koji prui ruku. Osim toga, ti si
htio, iz nekih razloga, kako je to gostioniarka ula od vlasnika
Gospodskog konaka, prenoiti u Gospodskom konaku, a nisi
mogao uspjeti ni na koji drugi nain ve samo preko mene. To je
sve bilo dovoljan razlog da postane moj ljubavnik za onu no.
Meutim, da bi iz toga nastalo neto vie, trebalo je i postojati
neto vie, a to vie bio je Klamm. Gostioniarka ne tvrdi da zna
to ti hoe od Klamma, tvrdi samo da si ti isto tako udio za Klammom i prije nego to si mene poznavao, kao i poslije. Razlika je
samo u tome to si prije bio bez nade, a sada ti se ini da si u meni
naao pouzdano sredstvo da stvarno, brzo, pa ak i s izvjesnom
prednou dopre do Klamma. Kako sam se ja uplaila ali to
je u prvi trenutak bilo samo povrno, bez dubljeg smislakad si
danas jednom rekao da bi se ovdje izgubio da nisi mene upoznao.
To su moda iste rijei koje je i gostioniarka upotrijebila; i ona
je rekla da ti ima cilj tek otkako si mene upoznao. A to zato to
vjeruje da si u meni osvojio Klammovu ljubavnicu, i tako dobio
jedan zalog koji e ustupiti samo uz najveu cijenu, a pregovarati
s Klammom o toj cijeni jedino je to eli. Budui da tebi nimalo
nije stalo do mene, a toliko ti je stalo do cijene, ti si spreman initi
svakakve ustupke u pogledu mene, ali nikakve u pogledu cijene.
Zbog toga ti je svejedno to sam izgubila mjesto u Gospodskom
konaku, svejedno to sam morala napustiti i gostionicu Kod
mosta, svejedno to moram obavljati teak posluiteljski rad u
koli. Ti nema njenosti, ti nema ak ni vremena za mene,
preputa me pomonicima, nisi ljubomoran, moja jedina vrijednost za tebe je to to sam ja bila Klammova ljubavnica, i u svom
neznanju trudi se da ja ne zaboravim Klamma, da se na kraju ne
bih odvie opirala kad nastupi odluan trenutak; istodobno bori
se i protiv gostioniarke, za koju jedino vjeruje da me je u stanju
otrgnuti, zato si zaotravao svau s njom da bi morao sa mnom

napustiti gostionicu; da ja, koliko stoji samo do mene, potpuno

tebi pripadam, u to ti uope ne sumnja. Na razgovor s Klammom ti gleda kao na kakav posao: dajem da da. Rauna sa svim
mogunostima; pod pretpostavkom da dobije cijenu, spreman
si uiniti sve, eli li me Klamm, dat e me njemu, eli li on da ti sa
mnom ostane, ostat e, eli li da me otjera, otjerat e me, ali si
spreman i komediju izigravati i, ako ti se uini korisno, pravit e
se da me voli; njegovu ravnodunost nastojat e svladati time
to e podvui svoju nitavnost i postidjeti ga tom injenicom
da si mu nasljednik, ili time to e mu prenijeti moja ljubavna
priznanja u pogledu njegove linosti, koja sam ja zaista i dala, i
moliti ga da me opet primi za ljubavnicu, naravno uz naplatu
cijene; a ako sve to ne pomogne, onda e jednostavno prosjaiti
u ime branog para K. Meutim, tako je zavrila gostioniarka,
kad uvidi da si se u svemu prevario, u svojim pretpostavkama
i u svojim nadama, u ocjeni Klanima i u njegovim odnosima
prema tebi, tek onda e za mene poeti pakao, jer tek tada ja u
u pravom smislu postati tvoje jedino vlasnitvo na koje si nuno
upuen, ali ujedno vlasnitvo koje se pokazalo bez vrijednosti i
prema kojem e se ophoditi na odgovarajui nain, jer ti prema
meni nema nikakav drugi osjeaj, osim osjeaja vlasnika prema
imovini.
K. je sluao zainteresiran, stisnutih usana, drva su se kotrljala
pod njim, on je skliznuo gotovo do zemlje i ne primjeujui to.
Tek sad se podigao, sjeo na podij, uzeo Friedinu ruku, koju je ona
blago pokuala izvui, rekao je: U tvom izlaganju nisam uvijek
mogao shvatiti razliku izmeu tvog i gostioniarkinog miljenja.
To je samo gostioniarkino miljenje, ree Frieda. Ja sam
sasluala sve, jer oboavam gostioniarku, ali to je bilo prvi put u
mom ivotu da sam njeno miljenje u cjelini i potpuno odbacila.
Tako bijedno mi se uinilo sve to je rekla, tako daleko od razumijevanja onog to postoji izmeu nas dvoje. Prije mi je izgledalo da
je istina ista suprotnost od onog to je ona govorila. Mislila sam
na ono tmurno jutro poslije nae prve noi, kad si pored mene
kleao s takvim pogledom kao da je sve izgubljeno. I kako se poslije zaista tako i dogodilo da ti ja nisam nita pomogla, ma koliko
da sam se trudila, ve naprotiv da sam ti smetala. Zbog mene je
gostioniarka postala tvoja neprijateljica, mona neprijateljica

koju ti jo podcjenjuje. Zbog mene, za koju se ti jo brine, morao si se boriti za svoje mjesto, bio si u neravnopravnom poloaju
prema opinskom naelniku, morao si se podiniti uitelju, bio
si preputen pomonicima, ali ono to je gore nego sve
drugo
. zbog mene si istupio i protiv Klamma. To to sad stalno hoe
doprijeti do Klamma, samo je tvoja nemona enja da se nekako
s njim izmiri. I govorila sam sebi da me je gostioniarka, koja
zacijelo sve mnogo bolje razumije nego ja, svojim nagovaranjem
samo htjela sauvati od najgorih prijekora koje sama sebi inim.
Dobronamjeran, ali uzaludan trud. Moja ljubav prema tebi
pomogla bi mi da sve prebrodim, ona bi napokon i tebe odvela
naprijed, pomogla ti da uspije, ako ne ovdje u selu onda negdje
drugdje; jedan dokaz svoje snage ona je ve pruilaspasila te je
Barnabasove obitelji. To je, dakle, bilo tada tvoje miljenje, za
razliku od gostioniarkinog, ree K., a to se otada izmijenilo?
Ne znam, ree Frieda i pogleda njegovu ruku koja je drala njenu, moda se nita nije izmijenilo; kad ti sjedi tako blizu mene i
tako spokojno pita, onda vjerujem da se nita nije izmijenilo.
Ali u stvarnosti, ona izvue svoju ruku iz njegove, pogleda ga
ravno u oi, plaui i ne pokrivi lice; podnijela mu je otvoreno
svoje suzama obliveno lice, kao da to ne plae ona zbog sebe i zato
nema razloga da to krije, ve kao da plae zbog njegove izdaje i
zato njemu pripada jad njena izgleda, u stvarnosti, meutim,
sve se izmijenilo otkad sam te ula kako razgovara s dekom.
Kako si poeo nevino razgovarati, pitao si ga kako je kod kue, o
tome i ovome; meni se inilo kao da to dolazi k meni u krmu,
prijateljski, srdano, i djetinje eljno trai moj pogled. Bilo je isto
kao i onda, i eljela sam samo da je gostioniarka prisutna, da te
slua, i da onda opet pokua ostati pri svome miljenju. A tada,
najednom, ni sama ne znam kako se to dogodilo, primijetila sam
u kakvoj namjeri razgovara s dekom. Svojim blagonaklonim
rijeima stekao si njegovo povjerenje, koje nije bilo lako osvojiti,
da bi onda nesmetano stremio cilju koji mi je postajao sve jasniji.
Taj cilj bila je ena. Iz tvojih naizgled brinih rijei izbijali su sasvim otvoreno samo poslovni obziri. Ti si varao tu enu prije nego
to si je dobio. ula sam iz tvojih rijei ne samo svoju prolost ve i
svoju budunost. Bilo mi je kao da gostioniarka sjedi pored mene
i sve mi objanjava, a ja je se iz sve snage pokuavam rijeiti, ali

jasno uviam beznadnost tog nastojanja, a pritom ja nisam vie ta

koju varaju ak ni prevarena jo nisam bila ve jedna tuda
ena. A kad sam se napregla da se svladam i upitala Hansa to eli
biti i on rekao da bi elio biti kao ti, dakle potpuno je tebi pripadao kakva je onda bila velika razlika izmeu njega, dobrog
deka koji je ovdje zloupotrijebljen, i mene onda u krmi?
Sve to ti kae, ree K. pribrano, naviknut ve na prijekore, sve je u izvjesnom smislu tono; nije neistinito, ali je
neprijateljski. To su misli gostioniarke, moje neprijateljice,
a ako ti vjeruje da su tvoje vlastite, onda me to tjei. Ali su
poune, od gostioniarke se moe jo poneto nauiti. Meni
osobno ona to nije rekla, iako me nije tedjela, oigledno je
ovo oruje povjerila tebi u nadi da e ga upotrijebiti u jednom
za mene naroito tekom i presudnom trenutku. Ako te ja zloupotrebljavam, ona te zloupotrebljava na slian nain. A sada,
Friedo, pomisli: ak i kad bi sve bilo kako gostioniarka kae,
to bi bilo strano samo u jednom sluaju, i to u sluaju da me
ti ne voli. Tada, samo tada bi zaista znailo da sam te pridobio
iz rauna i lukavstvom, da bih se tobom kao svojom imovinom
mogao okoristiti. U tom sluaju je moda bilo u mojem planu i
to to sam se tada pojavio pred tobom ruku pod ruku s Olgom,
a gostioniarka je samo zaboravila i to mi upisati u raun. Ali
ako sreom nije taj sluaj, i ako tebe nije tada zgrabila jedna
podmukla zvjerka, ve si ti meni prila kao to sam i ja priao
tebi, i mi smo se nali i oboje se zaboravili, kai, Friedo, kako
je onda? Onda je moja stvar isto to i tvoja, i samo neprijatelj
moe tu napraviti razliku. To vai za sve, pa i to se tie Hansa.
Uostalom, u ocjeni razgovora s Hansom ti pretjeruje u svojoj
osjetljivosti, jer ako se Hansove i moje namjere ne poklapaju
sasvim, ipak se ne razlikuju toliko da bi izmeu njih postojala
oprenost, uostalom nae neslaganje nije ostalo za Hansa tajna, ako to misli onda jako podcjenjuje toga malog obazrivog
ovjeka, ali ak i ako bi mu sve ostalo skriveno, od toga, nadam
se nitko nee imati tete.
Vrlo je teko snai se tu, ree Frieda i uzdahnu. Ja
svakako sumnjam u tebe, i ako je neto tako, pod utjecajem
gostioniarke, prelo na mene, ja u biti sretna da se toga
rijeim i da te na koljenima molim da mi oprosti, to u stvari i

inim cijelo vrijeme, iako govorim tako zlim jezikom. Ostaje,

meutim, istina da ti tota krije od mene, dolazi i odlazi, a
ja uope ne znam gdje si bio i kamo ide. Onda kad je Hans
kucao na vrata, ti si uzviknuo ime Barnabas. Da si ikad mene
s tolikom ljubavlju zovnuo, kao to si tada izgovorio to meni
iz nepoznatog razloga omrznuto ime! Kad ti nema povjerenja
u mene, onda se mora i kod mene javiti nepovjerenje u tebe;
onda sam naravno potpuno preputena gostioniarki, kojoj ti
svojim ponaanjem daje za pravo. Ne u svemu, neu rei da
joj u svemu daje za pravo, zar nisi ipak zbog mene otjerao
pomonike? Ah, kad bi ti samo znao s kakvom ja enjom u
svemu to ti radi i govori, ak i kad me to mui, traim zrnce
dobrog za sebe. Prije svega, Friedo, ree K. ja nita od tebe
ne krijem, ba nita. Ah, kako me gostioniarka mrzi i kako se
upinje da te meni otme, kakvim sramnim sredstvima se pritom
slui i kako joj ti povlauje, Friedo, kako joj povlauje! Reci,
molim te, po emu ja neto skrivam od tebe? Da ja elim dospjeti do Klamma, to ti zna, da mi u tome ne moe pomoi i da
zbog toga moram to postii sam na svoju ruku, zna isto tako
da u tome jo nisam uspio, vidi i sama. Trebam li se, dakle,
dvostruko poniavati prianjem bezuspjenih pokuaja koji me u
stvarnosti toliko poniavaju? Trebam li se valjda hvaliti kako
sam cijelo jedno dugo poslijepodne uzalud ekao, smrzavajui
se na pragu Klammovih saonica? Sretan to ne moram vie
misliti na takve stvari, ja urim k tebi, a sve me to ponovno
prijetei susree, izbijajui iz tebe. A Barnabas? Svakako, ja ga
ekam. On je Klammov glasnik; nisam ga ja napravio tim to
je. Opet Barnabas! uzviknu Frieda. Ja ne mogu vjerovati da
je on dobar kao glasnik. Moda ima pravo, ree K., ali on
je jedini koga meni alju. Utoliko gore, ree Frieda, utoliko
vie ga se treba uvati. On mi, na alost, nije dosad dao povoda
za to, ree K., smijui se. Rijetko dolazi, i to to donosi nije od
vanosti, ali dobiva vanost od toga to potjee od samoga
Klamma. Ali vidim, ree Frieda, ak ni Klamm nije vie
tvoj cilj, to je ono to me valjda najvie uznemiruje. Dovoljno
je loe ve to to se ti preko mene gura Klammu, ali da se sad
odvraa od Klamma, to je jo mnogo gore, to je neto to ak ni
gostioniarka nije predvidjela. Po gostioniarki, kraj moje sree

'

 sumnjive, pa ipak vrlo istinske sree doi e onog dana

kad ti sasvim uvidi da su uzaludne nade koje polae u Klamma. Meutim, ti ak ne eka ni taj dan; ovamo doe i iznenada jedan mali djeak, i ti se pone boriti s njim oko njegove
majke, kao da se bori za svoj vlastiti ivotni opstanak. Ti si
dobro shvatila moj razgovor s Hansom, ree K. Tako je zaista
bilo. Ali zar je sav tvoj raniji ivot toliko za tebe potonuo u zaborav (osim, naravno, gostioniarke, koja se nije dala istisnuti)
da vie ne zna kako se mora boriti da bi se prodrlo naprijed,
naroito ako se polazi sasvim odozdo? Kako se mora iskoristiti
sve to prua iole neku nadu? A ta ena dolazi iz dvorca, ona mi je
sama to rekla kad sam prvog dana zalutao kod Lasemanna. to
je prirodnije nego moliti je za savjet ili ak za pomo? Ako
gostioniarka poznaje sasvim dobro sve prepreke koje me odvajaju od Klamma, ova ena moda zna i put koji k njemu vodi, pa
ona je sama sila tim putem. Put koji vodi Klammu? upita
Frieda. Klammu, naravno, kamo bi inae, ree K. a onda
skoi: Ali sad je krajnje vrijeme da idem po ruak. Upornije
nego to je imala povod za to, Frieda ga je molila da ostane,
kao da e tek svojim ostajanjem potvrditi sve to utjeno to joj
je rekao. Meutim, K. je podsjeti na uitelja, pokaza na vrata
koja se svakog trenutka mogu s treskom otvoriti, obea da e se
odmah vratiti, ona ak ne mora ni loiti, i to e on sam napraviti. Napokon, Frieda se utei pokori. Dok je K. vani gacao po
snijegu put je ve odavno trebao biti oien, zaudo kako
je posao slabo odmicao on spazi na eljeznoj ogradi jednog
pomonika kako se mrtav od umora dri za reetke. Samo jednog, a gdje li je drugi? Je li to K. slomio izdrljivost bar jednog?
Ovaj to je ostao oigledno je bio jo vrlo uporan. To se vidjelo
i po tome to je, postavi ivlji im je spazio K., poeo divlje
pruati ruke i eznutljivo kolutati oima. Njegova upornost je
izvanredna, ree K. sam sebi, ali morao je dodati: Smrznut e
se zbog nje na reetkama. Meutim, K. ne uini nita drugo
za pomonika, osim to mu zaprijeti akom, to je iskljuivalo
svako pribliavanje i to zaista uini da pomonik plaljivo
ustuknu. Ba u tom trenutku Frieda otvori jedan prozor, da
bi prije loenja provjetrila uionicu, kao to se dogovorila s K.
Pomonik se odmah okrene od K. i priulja prozoru, neodolji-

vo privuen. Lica razvuena od ljubaznosti prema pomoniku

i s izrazom preklinjue bespomonosti prema K., Frieda je
pomalo mahala rukom gore na prozoru nije ak bilo jasno
pozdravlja li ili se brani to pomoniku nije smetalo da se
sve vie pribliava. Onda Frieda brzo zatvori vanjski prozor, ali
ostade iza njega, s rukom na kvaki, s glavom nagnutom u stranu
i s ukoenim osmijehom na licu. Je li znala da na taj nain
pomonika vie mami nego to ga odbija? Meutim, K. se vie
nije osvrtao, pourio je kako bi se to prije vratio.

Glava etrnaesta
"IJf, s

Napokon bio je ve mrak, kasno popodne K. je oistio

put kroz vrt, razgrnuo snijeg s obje strane puta i utapkao ga, i
dnevni posao bio je sada zavren. Stajao je na vratima vrta, sam,
u blizini nikog nije bilo. Pomonika je otjerao jo prije nekoliko
sati, jurio ga dobar dio puta, ovaj se onda sakrio negdje izmeu
vrtova i kueraka, nije mogao biti pronaen, a otada se nije vie
ni pojavljivao. Frieda je bila kod kue i prala ili rublje ili Gisinu
maku. S Gisine strane bio je znak velikog povjerenja to je taj
posao prepustila Friedi, istina neugodan posao, koji K. sigurno
ne bi dopustio Friedi da primi da nije bilo vrlo preporuljivo,
poslije mnogih propusta u obavljanju slubene dunosti, koristiti svaku priliku za pridobivanje Gise. Gisa je blagonaklono
promatrala kako je K. donio s tavana malu djeju kadu, kako je
voda bila zagrijana i kako je napokon maka obazrivo sputena
u kadu. tovie, Gisa je zatim maku potpuno prepustila Friedi,
jer je doao Schwarzer, poznanik K. od prve veeri, koji K. pozdravi s izvjesnom mjeavinom plaljivosti, koja potjee od one
veeri, i bezgraninim podcjenjivanjem, koje pripada kolskom
posluitelju, a onda se s Gisom uputi u drugu uionicu. Oboje
su jo bili tamo. Kao to je K. uo u gostionici Kod mosta,
ochwarzer, koji je ipak bio sin jednog upravitelja dvorca, iz
ljubavi prema Gisi ivi ve odavno u selu, i uspio je preko svojih
veza da ga opina postavi za pomonog uitelja, a tu je dunost
uglavnom obavljao na taj nain to nije prepustio nijedan Gisin
sa
*> sjedei bilo u klupi meu djecom, ili jo radije na podiju po151

red Gisinih nogu. Neku smetnju to uope vie nije predstavljalo,

jer su se djeca ve odavno navikla na njega, utoliko lake moda
to Schwarzer nije imao za djecu ni naklonosti ni razumijevanja,
i samo je preuzeo od Gise nastavu gimnastike, i uostalom bio
zadovoljan to ivi i die u toploj blizini Gise. Njegovo najvee
zadovoljstvo je bilo da sjedi pored Gise i ispravlja ake zadatke.
I danas su time bili zaposleni, Schwarzer je donio jednu'Krpu svezaka, uitelj mu je uvijek davao i svoje i, dokle god se vidjelo, K.
ih je vidio oboje kako rade za jednim stoliem kraj prozora, glava
do glave, nepomini; meutim, sada su se tamo vidjele samo
dvije svijee koje su svjetlucale. Bila je ozbiljna i utljiva ljubav
koja ih je vezivala. Ton je davala Gisa, ija je troma priroda, istina,
ponekad kad podivlja, ruila sve granice, ali koja neto slino kod
drugih i u drugim prilikama nikako ne bi trpjela, tako je i ivahni
Schvvarzer morao hodati polako, govoriti polako i utjeti; ali on
je za sve to, vidjelo se, bogato bio nagraen Gisinom bliskom i
tihom prisutnou. Pritom ga Gisa uope nije voljela. U svakom
sluaju, u prilog ljubavi nisu govorile njene okrugle, sive oi, koje
valjda nikad nisu namigivale, ve izgleda prije kolutale samim
zjenicama. Vidjelo se samo daje Schvvarzera trpjela bez opiranja,
ali ast da je voli sin jednog upravitelja dvorca oigledno nije
umjela cijeniti i nosila je svoje oblo i punako tijelo podjednako
mirno, bez obzira na to prati li je Schwarzer pogledima ili ne.
Sa svoje strane, opet, Schwarzer je podnosio stalnu rtvu to je
ostajao u selu. Oeve izaslanike, koji su ee dolazili da ga
odvedu, ljutito je odbijao, kao da je ve to kratko podsjeanje
na dvorac i na njegovu sinovsku dunost, koje su oni kod njega
izazvali, predstavljalo krupno i nenadoknadivo ometanje njegove
sree. Pa ipak, on je imao slobodnog vremena napretek, jer, uope
uzevi, Gisu je viao samo na nastavi i pri ispravljanju zadataka,
istina ne s nekom namjerom, ve naprosto zato to je iznad svega
voljela udobnost, zbog toga i samou, i osjeala se kanda najsretnija kad se mogla kod kue sasvim slobodno opruiti po divanu,
s makom pored sebe, koja joj nije smetala, jer se jedva mogla
micati. Tako je Schwarzer veliki dio dana provodio lunjajui
besposlen, ali i to je volio, jer je pritom uvijek imao mogunost,
koju je vrlo esto i koristio, odlaziti u ulicu L6wen u kojoj je Gisa
stanovala, penjati se do njene sobice pod tavanom, oslukivati

red zakljuanim vratima i onda se opet urno udaljiti, poto bi,

kao uvijek, ustanovio da u sobi vlada najpotpunija, neshvatljiva
tiina. Istina, posljedice takvog naina ivota pokazivale su se poArcu\ u niegovu dranju ali nikad u Gisinoj prisutnosti u
trenutnim smijenim izljevima iznova probuene birokratske
nadutosti, koja nije ba najbolje odgovarala njegovu sadanjem
zvanju, i pri emu, istina, on mahom nije dobro prolazio, kao to
je i K. imao prilike vidjeti.
Bilo je samo udno to se, bar u gostionici Kod mosta, ipak
s izvjesnim uvaavanjem govorilo o Schwarzeru, makar samo u
vezi sa stvarima koje su bile vie smijene nego vane, i da se to
uvaavanje prenosilo i na Gisu. Meutim, svakako nije bilo ispravno to je Schwarzer vjerovao da kao pomoni uitelj stoji mnogo
vie iznad K., takva razlika tu nije postojala. kolski posluitelj
predstavlja za nastavno osoblje, a naroito za uitelja Schwarzerove vrste, vrlo vanu linost, koja se ne moe nekanjeno podcjenjivati i ako je ve iz stalekih interesa nemogue odrei se tog
podcjenjivanja, onda ono mora u najmanju ruku biti uinjeno
snoljivim odgovarajuim naknadama. K. je htio tom prilikom
na to podsjetiti, a i inae mu je Schvvarzer ostao duan od one
prve veeri, a taj dug nije postao manji time to su idui dan
uistinu pravdali prijem na koji je tada naiao kod Schvvarzera.
Jer ne treba zaboraviti da je ovaj prijem moda odredio karakter
svih sljedeih. Preko Schvvarzera sasvim besmisleno i ve u prvom asu skrenuta je sva panja vlasti na K., dok je on bio jo
potpuno stran u selu, bez poznanika, bez skrovita, premoren od
napornog pjeaenja, sasvim bespomoan, kao to je onda leao
tamo na slamarici i bio izloen milosti i nemilosti svakom poduhvatu vlasti protiv njega. Samo jednu no kasnije sve bi se moglo
odvijati drukije, mirno, poluskriveno, u svakom sluaju nitko
o njemu nita ne bi znao, ni sumnjao u njega, i ako nita drugo,
ne bi se ustruavao da ga za dan primi kao putnika namjernika;
uvidjela bi se njegova upotrebljivost i pouzdanost, o njemu bi se
govorilo meu susjedima, i vjerojatno bi se ubrzo negdje smjestio
kao sluga. Naravno, panji vlasti ne bi umakao. Ali postojala je
bitna razlika u tome hoe li se zbog njega usred noi uznemiravati
centralni ured, ili tko drugi tko se naao kraj telefona, i zahtijevati trenutna odluka, s vidljivom poniznou istina, ali ipak
153

f.

s nametljivom upornou, i to jo preko Schwarzera, za kojeg,

izgleda, gore ne mare, ili e umjesto svega toga K. idueg dana
u slubeno vrijeme zakucati kod opinskog naelnika i, kao to
je to ve red, prijaviti se kao putnik koji je doao u posjet, koji
ve ima prenoite kod jednog itelja opine i vjerojatno e sutra
dalje, osim ako ne nastupi taj gotovo sasvim nevjerojatan sluaj
da on ovdje nade posao, ali samo za nekoliko dana, ria&vno, jer
due nee nikako ostati. Tako ili slino tome dogodilo bi se da
nije bilo Schwarzera. Vlast bi se i dalje zanimala s njim, ali mirno,
slubenim putem, neometena nestrpljivou zainteresiranog, to
ona, izgleda, naroito mrzi. Za sve to K. nimalo nije bio kriv, svu
krivnju snosio je Schvvarzer, ali Schwarzer je bio sin jednog upravitelja dvorca, izvana, ponaao se pristojno, dakle odmazda je
mogla pogoditi jedino K. A alostan povod svemu tome? Moda
zlovoljno raspoloenje Gise onoga dana, zbog ega je Schvvarzer,
ne mogavi spavati, lutao nou da bi zatim na K. izlio sav svoj jad.
Istina, moglo bi se s druge strane rei da K. treba Schwarzeru biti
zahvalan za njegovo ponaanje. Samo mu je tako bilo omogueno
to on sam nikad ne bi postigao, nikad se ne bi ni usudio pokuati
postii, i to vlast sa svoje strane jedva da bi dopustila, naime to
da je on od samog poetka, bez okolianja, otvoreno, oi u oi,
stupio pred tu vlast, koliko je to kod nje uope bilo mogue. Ali
to je bila nezahvalna prednost, ono ga je istina potedjelo mnogih
lai i pritajivanja, ali ga je isto tako ostavilo gotovo bez obrane, u
svakom sluaju stavilo ga je u podreen poloaj u borbi koju
vodi, i s obzirom na to moglo ga je dovesti do oajanja, da nije
on sam sebe morao uvjeravati da je razlika u moi izmeu vlasti i
njega bila tako strahovita da ni sve lai i lukavstva na koje bi bio
spreman ne bi bili u stanju razliku osjetno pretegnuti u njegovu
korist. Ipak to je bila samo misao kojom je K. sam sebe tjeio.
Schwarzer je ostao kriv usprkos svemu; onda je on K. nakodio,
moda mu iduom prilikom moe pomoi, a njemu e i dalje
biti potrebna i najmanja pomo, a prije svega ta, jer izgleda, na
primjer, da Barnabas opet nije imao uspjeha.
Zbog Friede K. je cijelog dana oklijevao otii u Barnabasov
stan i raspitati se; da ne bi doekao Barnabasa pred Friedom, on
je sada radio vani i tu ostao poslije zavrenog rada, oekujui
Barnabasa, ali Barnabasa nije bilo. Sad nita drugo nije ostalo

nego otii sestrama, samo za trenutak, samo da se s praga raspita,

pa da se odmah vrati. I on zabode lopate u snijeg i pohita. Kao
bez daha stie do Barnabasove kue, otvori vrata poslije kratkog
kucanja i upita, ne obraajui panju kako u sobi izgleda: Zar se
Barnabas jo nije vratio? Tek sad on primijeti da Olga nije tu, da
oboje starih sjede kao zadrijemali za udaljenim stolom, da im jo
nije jasno to se to kod vrata zbiva i da polako okreu lica u tom
pravcu, i napokon da Amalija lei na ponjavama na penjaku, da
se trgla, uplaena u prvi mah pojavom K., i da se uhvatila rukom
za elo da bi se pribrala. Da je to bila Olga, ona bi mu odmah
odgovorila i K. bi opet mogao krenuti, ovako je morao uiniti jo
nekoliko koraka prema Amaliji, pruiti joj ruku koju ona utei
stisnu, i zamoliti je da uznemirene starce odvrati od svakog kretanja, to ona i uini s nekoliko rijei. K. doznade da Olga u
dvoritu cijepa drva, Amalija, iznurena razlog nije navela
morala je malo prilei, i da Barnabas jo nije stigao, ali da mora
ubrzo doi, jer on nikada ne ostaje u dvorcu preko noi. K. zahvali na obavijesti i ree da sad moe ii, meutim Amalija ga
upita ne li bi htio priekati Olgu, ali on odgovori da, na alost,
nema vie vremena. Amalija ga dalje upita je li danas ve razgovarao s Olgom; zauen, on odgovori nijeno i upita ima li mu
Olga neto naroito priopiti. Amalija razvue usta kao malo
ljuta, utei kimnu glavom i opet lee. Tako leei mjerila je K.
kao da se udi to je jo tu. Njen pogled je bio hladan, bistar,
ukoen, kao uvijek. Taj pogled nije bio ba usmjeren na ono to
je promatrala, ve je, i to je ono to je smetalo, pomalo obilazio
svoj predmet, jedva primjetno, istina, ali nesumnjivo, i nije izgledalo da je to slabost ili zbunjenost ili prijetvornost, ve da je to
jedna stalna tenja za usamljenou, jaa od svih drugih osjeanja, koje valjda i ona sama postaje svjesna samo na ovaj nain.
K. se inilo da se prisjea da je ovaj pogled zapazio jo prve veeri.
tovie da je sav neugodan dojam koji je ova obitelj odmah na
njega ostavila potekao od tog pogleda, koji po sebi nije bio neugodan, ve ohol i u svojoj nepristupanosti iskren. Ti si uvijek
tako tuna, Amalija, ree K. Mui li te neto? Zato ne kae?
Takvu seosku djevojku kao to si ti jo nisam vidio. To mi je palo
u oi upravo danas, ba sad. Jesi li ti iz sela? Jesi li ovdje roena?
Amalija to potvrdi glavom kao da je K. samo ovo posljednje pi-

155

tanje postavio, a onda ree: Dakle ipak e priekati Olgu? Ne

znam zato uvijek isto pita? ree K. Ne mogu ostati due, kod
kue me eka moja zarunica. Amalija se odupre laktovima, o
nekoj zarunici ona nije znala. Upita ga zna li Olga za zaruke. K.
je mislio da zna, Olga ga je viala s Friedom, a i takve se vijesti
brzo ire selom. Meutim, Amalija mu je tvrdila da Olga to ne
zna i da e je ta vijest uiniti vrlo nesretnom, jer izgleda da ona
voli K. One o tome nisu otvoreno razgovarale, Olga je vrlo zatvorena, ali ljubav samu sebe i nehotice odaje. K. je bio uvjeren da se
Amalija vara. Amalija se smjekala, i taj osmijeh, iako tuan,
ozario je mrano namrteno lice, uinio da nijemost govori, da
tue postane blisko, znaio je odavanje jedne tajne, odavanje jedne dotad uvane imovine koja se moda opet moe vratiti, ali
nikad vie potpuno. Amalija ree da se ona nimalo ne vara; ona
zna ak i vie, zna da i K. osjea naklonost prema Olgi, i da su
njegovi posjeti, koji za izgovor imaju nekakve poruke od Barnabasa, u stvari zbog Olge. Kako dakle, ona, Amalija, sve zna, on se
ne treba vie ustruavati i treba ee dolaziti. Samo mu je to htjela rei. K. je vrtio glavom i spominjao svoje zaruke. Izgledalo je
da Amalija ne razbija mnogo glavu zbog zaruka, za nju je bio
odluujui neposredan dojam koji je ostavio K. stojei sam pred
njom. Ona samo upita kad je K. upoznao tu djevojku, jer on je
samo nekoliko dana u selu. K. ispria to je bilo one veeri u
Gospodskom konaku, na to Amalija ukratko ree da je bila
odluno protiv toga to su ga vodili u Gospodski konak. Ona se
pozva kao na svjedoka na Olgu, koja ba u tom trenutku ude s
drvima u naruju, svjea i zarumenjena od hladnog zraka,
ivahna i krepka kao preporoena radom vani, nasuprot njenu
inae uobiajenom sumornom zadravanju u sobi. Ona baci
drva, pozdravi K. bez ustruavanja i odmah upita za Friedu. K.
dobaci jedan pogled Amaliji, ali ona, izgleda, nije smatrala da je
njeno miljenje opovrgnuto. Dirnut malo zbog toga, K. ispria o
Friedi podrobnije nego to bi inae inio, opisao pod kakvim
tekim okolnostima ona ipak uspijeva voditi neku vrstu
domainstva u koli, i u aru prianja se toliko zaboravi a htio
je odmah otii kui da u vidu oprotaja i pri rastanku pozva
ak sestre da ga jednom posjete. Istina, odmah se preplai i ustuknu, ali Amalija brzo izjavi da prihvaa poziv, prije nego to je

ponovno mogao doi do rijei; sada se i Olga morala pridruiti,

to ona i uini. Meutim, K. stalno obuzet milju da se mora to
prije oprostiti, i osjeajui se nelagodno pod Amalijinim pogledom, nije oklijevao da bez daljnjeg uvijanja prizna da je poziv bio
sasvim nepromiljen i potekao iz njegova osobnog raspoloenja,
ali da ga on mora povui, jer izmeu Friede i Barnabasove kue
vlada veliko neprijateljstvo koje je, istina, njemu potpuno nerazumljivo. To nije neprijateljstvo, ree Amalija, tako krupna
stvar to nije, to je samo povoenje za opim miljenjem. A sada
idi, idi svojoj zarunici, vidim koliko ti se uri. Ne boj se da emo
doi, ja sam to maloprije rekla u ali, iz zlobe. Meutim, ti moe
ee k nama dolaziti, tu oigledno nema smetnje, uvijek se
moe zakloniti za Barnabasove poruke. Olakat u ti to jo utoliko kad kae da Barnabas, i kad donese neku poruku iz dvorca
za tebe, ne moe opet otii do kole da ti je dostavi. On nije u
stanju mnogo trati, jadan deko, istroi ga sluba, ti e morati
sam dolaziti po vijesti. K. jo nije uo da Amalija najedanput
toliko stvari kae, a i zvualo je drukije nego inae kad ona govori, bilo je u tome neke uzvienosti koju nije osjeao samo K. ve
i Olga, koja je ipak bila naviknuta na sestru. Ona je stajala malo
u stranu s rukama na krilu, opet u svom uobiajenom, neto
pognutom stavu, razdvojenih nogu, s oima upravljenim na
Amaliju, dok je ova gledala u K. Zabluda je, ree K., velika je
zabluda ako misli da meni nije stalo do ekanja Barnabasa. Dovesti u red svoje stvari s vlastima, to je moja najvea, upravo jedina elja. Barnabas mi treba u tome pomoi, na njemu poivaju
mnoge moje nade. Istina, on me je ve jednom teko razoarao,
ali to je bila moja vlastita krivnja vie nego njegova, to se dogodilo
u zabuni prvih trenutaka kad sam mislio da u sve moi postii
jednom malom veernjom etnjom, i napokon kad se nemogue
pokazalo kao zaista nemogue, ja sam to njemu uzeo za zlo. To je
utjecalo ak i na moje miljenje o vaoj obitelji, o vama. Sad je to
prolo, ja vjerujem da vas sad bolje poznajem, da ste vi ak... K.
potrai pravu rije, ne nae je odmah i zadovolji se prvom koja
mu doe, vi ste moda dobroudniji nego bilo tko drugi od seljaka, ukoliko ih ja bar dosad poznajem. Ali, eto, Amalija, ti me
opet dovodi u zabunu time to podcjenjuje, ako ne slubu svoga
brata, a ono vanost koju ona ima za mene. Moda ti nisi

157

upuena u bratovljeve stvari, onda je to dobro i neu u to dirati,

ali moda si upuenaa ja prije imam taj dojam onda to nije
dobro, jer to bi znailo da me tvoj brat zavarava. Budi spokojan, ree Amalija, ja nisam upuena, i nita me ne bi moglo
natjerati da se u to upuujem, nita, ak ni obziri prema tebi, za
kojeg bih ipak bila spremna mnogo uiniti, jer mi smo, kako
kae, dobroudni. Ali poslovi mog brata samo su njgflva stvar,
ja o njima ne znam nita osim onog to protiv svoje volje sluajno
ujem tu i tamo. Meutim, Olga ti moe sve objasniti, jer on njoj
sve povjerava. I Amalija ode, prvo roditeljima s kojima je
aputala, onda u kuhinju; otila je, ne oprostivi se od K., kao da
je znala da e on jo dugo ostati i da opratanje nije potrebno.

Glava petnaesta

. ia M

'iUS.

''JU.

u
.KP

K. ostade, s malo zauenim licem; Olga mu se smijala,

privue ga pei, i zaista je ostavljala dojam da je sretna to moe
sad sama s njim sjediti tu kraj pei, ali je to bila mirna srea koju
ljubomora svakako nije mutila. I ba ta odsutnost ljubomore, a
s tim i svake napetosti, godila je K.; on je rado gledao u te plave,
ne ba omamljive, ne zapovjednike, ve smjerno smirene i
smjerno postojane oi. Izgledalo je kao da su ga sva ta zapaanja
Friedine i gostioniarkine opomene inile, istina ne
pristupanijim, ali paljivijim i pronicljivijim. I on se smijao s
Olgom kad se ova udila to je ba Amaliju nazvao
dobroudnom; Amalija moe biti tota, ali dobroudna ba
nije. K. izjavi na to da se pohvala, naravno, odnosila na nju,
Olgu, ali Amalija je toliko samoljubiva da ne samo da prisvaja
sve to se u njenoj prisutnosti kae, ve i oekuje da se dobrovoljno sve njoj pripie. To je tono, ree Olga, uozbiljivi se,
tonije nego to ti se ini. Amalija je mlada od mene, mlada i
od Barnabasa, ali ona je ta koja odluuje u obitelji, u dobru i
zlu; istina, ona i podnosi vie nego svi drugi i dobro i zlo. K. je
smatrao da je to pretjerano, ba maloas je sama Amalija rekla
da ne vodi rauna o bratovljevim stvarima, dok naprotiv Olga
zna sve o tome. Kako da ti to objasnim, ree Olga, Amalija
ne vodi rauna ni o Barnabasu ni o meni, ona se u stvari ni za
kog ne brine osim za roditelje, njih njeguje danju i nou, sad ih
je ba pitala to ele i otila u kuhinju za njih kuhati, zbog njih
je prisiljena ustati, jer jo od podne je bolesna i lei ovdje na
159

1*

klupi. Ali iako ne vodi rauna o nama, mi smo ovisni o njoj, kao
da je ona najstarija, i kad bi nas htjela savjetovati u naim stvarima, mi bismo je sigurno sluali; ali ona to ne ini, mi smo joj
tui. Ti ima velika iskustva s ljudima, dolazi iz svijeta, zar ti se
ne ini da je ona izvanredno pametna? Izvanredno nesretna
ini mi se da je, ree K., ali kako se slae s vaom poslunou
prema njoj kad, na primjer, Barnabas vri ovu kurirskfl slubu
koju Amalija ne odobrava, moda ak i prezire? Kad bi on
znao to bi drugo mogao raditi, on bi odmah napustio tu
slubu, kojom nimalo nije zadovoljan. Zar nije on izueni
obuar? upita K. Jest, ree Olga, on radi uzgred i za
Brunswicha, i mogao bi, kad bi htio, imati posla i danju i nou
i dobro zaraivati. Pa lijepo, ree K., znai ima zamjenu za
kurirsku slubu. Za kurirsku slubu.1' upita Olga zaueno.
Zar se on te slube primio radi zarade? Moe biti, dodade
K., ali ti si ipak rekla da on njome nije zadovoljan. Nije zadovoljan i to iz mnogih razloga, ree Olga, ali to je ipak sluba
u dvorcu, u najmanju ruku moe tako izgledati. Kiko, ree
K., vi sumnjate ak i u to? Upravo ne, ree Olga, Barnabas
ide u urede, drui se s posluiteljima kao sa sebi ravnima, vidi
izdaleka i poneke inovnike, dobiva razmjerno vana pisma,
povjeravaju mu se ak i usmene poruke, to je ve mnogo, i mi
bismo mogli biti ponosni na to koliko je on u svojim mladim
godinama ve postigao. K. kimnu glavom, na povratak kui
vie nije mislio. On ima i svoju vlastitu uniformu? upita on.
Ti misli na kaputi? primijeti Olga. Ne, njega mu je Amalija napravila jo prije nego to je postao kurir. Ali ti si se
pribliio bolnoj toki. Trebao je ve odavno dobiti, istina ne
uniformu, jer toga nema u dvorcu, ali jedno slubeno odijelo;
ono mu je bilo obeano, ali u tom pogledu u dvorcu su vrlo
spori i loe je to se nikada ne zna to ta sporost znai; ona moe
znaiti da stvar ide slubenim tokom, ali moe znaiti da uope
nije jo uzeta u slubeni postupak, da, na primjer, i dalje ele
iskuati Barnabasa, a moe napokon znaiti i to da je slubeni
postupak ve zavren, da je dano obeanje povueno iz bilo
kojih razloga i da Barnabas nikad nee dobiti odijelo. O tome
se ne moe nita blie doznati, ili e se doznati tek poslije dugo
vremena. Postoji jedna poslovica, moda je i ti zna: 'Slubene

odluke su stidljive kao mlade djevojke' To je dobro zapaeno,

ree K., on to primi jo ozbiljnije nego Olga, dobro zapaeno,
odluke mogu imati i druge slinosti s djevojkama. Moda,
sloi se Olga. Istina; ja ne znam kako ti to misli. Moda ti
misli to sasvim u pohvalnom smislu. Ali to se tie slubenog
odijela, ono je jedna od Barnabasovih briga, a kako su nae
brige zajednike, onda je to i moja briga. Zato ne stie slubeno
odijelo? pitamo se mi uzalud. Meutim cijela ta stvar nije tako
jednostavna. inovnici, na primjer, kao da uope nemaju
slubena odijela; koliko mi ovdje znamo, a i po onome to pria
Barnabas, inovnici nose obina, istina lijepa odijela. Uostalom, ti si vidio Klamma. Naravno, Barnabas nije inovnik, ni
inovnik najbolje kategorije, niti umilja da e to biti. Ali ni vii
posluitelji, koji se, istina, ovdje u selu uope ne viaju, nemaju
slubena odijela, kako Barnabas pria; to je donekle utjeha, reklo bi se u prvi mah, ali ta je utjeha varljiva, jer je li Barnabas
vii posluitelj? Nije, moe mu netko biti vrlo naklonjen, ali to
ne moe za njega rei, vii posluitelj on nije; to ve to on dolazi
u selo, ovdje ak i spava, dokazuje obratno; vii posluitelji su jo
povueniji od inovnika, moda i s pravom, moda su oni vii i od
nekih inovnika; poneto govori za to: rade manje i, po prianju
Barnabasa, zasigurno je divno gledati ove odabrane, velike,
snane ljude kako polako prolaze hodnicima Barnabas se
uvijek ulja iza njih. Ukratko, ne moe biti ni govora o tome da
je Barnabas vii posluitelj. Dakle, moe biti samo jedan od niih
posluitelja, ali, eto, oni imaju slubena odijela bar kada silaze u
selo; to nije uniforma, strogo uzevi, njihova odijela su u
mnogoemu razliita, pa ipak po odijelu se odmah pozna
posluitelj iz dvorca, ti si te ljude viao u Gospodskom
konaku. Najupadljivije na tim odijelima je to to su ona mahom tijesna i pripijena uz tijelo, seljak ili zanatlija ne bi mogao
koristiti takvo djelo. A, eto, Barnabas nema takvo odijelo; to
ni
je samo neto to postiduje i poniava, to bi se moglo podnijeti, ali naroito u turobnim trenucima a ponekad i nerijetko, mi ih imamo, Barnabas i ja to izaziva sumnju u sve.
1
npada li uope dvorcu sluba koju Barnabas obavlja? pitamo
^e ta<ia mi; istina on ide u urede, ali jesu li uredi zaista dvorac? I
Ca
k ako uredi pripadaju dvorcu, jesu li to ba oni uredi u koje

Barnabas smije zalaziti? On ulazi u urede, ali to je samo jedan

dio njih, a onda su ograde, a iza njih su drugi uredi. Nije ba da
mu zabranjuju ii dalje, ali on ne moe dalje ii kad je svoje
pretpostavljene ve naao, oni su svrili posao s njim i pustili ga.
Uostalom, tamo je ovjek pod stalnom prismotrom, bar se tako
vjeruje. A ak ako bi i iao dalje, to mu to vrijedi kad tamo
nema posla i samo je uljez? Te ograde ti ne smije predstaviti
sebi kao strogo povuenu granicu, Barnabas mi stalno skree
panju na to. Ograde postoje i u uredima u koje on zalazi; ima i
ograda preko kojih on prolazi, i one ne izgledaju drukije od
onih preko kojih nije preao, pa zato ne treba unaprijed pretpostaviti da se iza ovih posljednjih ograda nalaze sasvim drukiji
uredi od onih u kojima je Barnabas ve bio. Ali, eto, u onim
tmurnim trenucima vjeruje se u to. Onda sumnja ide dalje,
uope je nemogue braniti se od nje. Barnabas razgovara s
inovnicima, Barnabas dobiva poruke. Ali kakvi su to inovnici,
kakve su to poruke? On je sad, kako kae, dodijeljen Klammu i
od njega dobiva naloge. Naravno, to je ve vrlo mnogo, ak ni
vii posluitelji ne dostiu tako daleko, to je gotovo previe, i to je
ono to plai. Zamisli samo, biti neposredno dodijeljen Klammu, s njim razgovarati oi u oi! Ali je li ipak tako? Pa naravno, tako je, ali zato Barnabas sumnja u to da je inovnik koji
je tamo oznaen kao Klamm zaista Klamm? Olga, ree K.,
ti se ali, kako moe biti sumnje u to kako Klamm izgleda, pa
poznato je kako on izgleda, ja sam ga sam vidio. Naravno da
se ne alim, ree Olga. Nisu to ale, ve moje najvee brige.
Ali ja ti to ipak ne priam da olakam svome srcu a tvoje da
raalostim, ve zato to me ti ispituje o Barnabasu i to mi je
Amalija naloila da ti priam, a i zato to vjeruje da je korisno
za tebe da zna sve podrobnosti. inim to i zbog Barnabasa, da
ne bi ti polagao previe nade u njega, pa da te on razoara i
poslije pati zbog tvog razoaranja. On je vrlo osjetljiv; noas, na
primjer, nije mogao spavati zato to ti sino nisi bio njime zadovoljan; izgleda da si ti rekao da je za tebe vrlo loe to nema
boljeg kurira od Barnabasa. Te rijei liile su ga sna. Ti sam sigurno nisi naroito primijetio njegovo uzbuenje, kuriri dvorca
moraju se mnogo svladavati. Ali njemu nije lako, nije mu lako
ni s tobom. S tvog gledita, ti ne trai od njega mnogo, ti si

doao s izvjesnim shvaanjima o kurirskoj slubi i po njima

dmierava svoje zahtjeve. Ali u dvorcu imaju druge pojmove o
kurirskoj slubi, oni se ne mogu podudarati s tvojima ak i kad
hi se Barnabas potpuno rtvovao slube radi, na to on, na
alost, ponekad kao da je i spreman. S tim bi se moralo pomiriti
protiv toga se nita ne bi smjelo rei, kad se samo ne bi
postavljalo pitanje je li zaista kurirska sluba to to on vri. Naravno, on pred tobom ne smije izraziti tu sumnju: to initi
znailo bi za njega potkopavati vlastitu egzistenciju, grubo se
ogrijeiti o zakone za koje on jo vjeruje da za njega vae; ak ni
preda mnom ne govori slobodno, moram ga maziti, ljubiti ga
da bih mu izvukla sumnju, pa ak i onda on ne priznaje da je
sumnja sumnja. On ima neeg od Amalije u krvi. I izvjesno je
da mi ne kae sve, iako sam ja jedina u koju ima povjerenja.
Meutim, o Klammu razgovaramo ponekad, ja Klamma jo
nisam vidjela ti zna, Frieda me ne voli i nikad mi ne bi dopustila da ga pogledam ali naravno, on je poznat u selu,
pojedinci su ga vidjeli, svi o njemu sluali, i iz onog to se vidjelo i ulo, kao i iz ponekih netonih podataka, stvorena je
Klammova slika, koja je svakako tona u osnovnim crtama. Ali
samo u osnovnim crtama. Inae je promjenljiva, pa ipak moda
ne toliko promjenljiva koliko je promjenljiv Klammov izgled u
stvarnosti. Tvrdi se da on izgleda sasvim drukije kad doe u
selo nego kad ode, drukiji prije nego to pije pivo nego poslije,
drukiji kad se budi, drukiji kad spava, drukiji sam nego u
razgovoru, i, to je na osnovi svega toga i sasvim razumljivo,
potpuno drukiji kad je u dvorcu. A i u samom selu postoje
prilino krupne razlike u opisivanju njega, razlike u pogledu
visine, dranja, debljine, brade, samo se u pogledu odijela
sreom svi opisi slau: on nosi uvijek isto odijelo, crni aket s
dugim skutima. Naravno, sve te razlike ne potjeu od nekih
arolija, ve su sasvim shvatljive, one su plod trenutnog
raspoloenja, stupnja uzbuenja, bezbrojnih preljeva nadanja i
oajanja koja obuzmu promatraa koji obino smije samo za
jedan trenutak pogledati Klamma. Ja ti samo ponavljam sve to
mi
je Barnabas ee priao, i uope uzevi netko time moe biti
zadovoljan, ako nije neposredno osobno umijean u stvar. Ali
1
ne moemo, jer za Barnabasa je ivotno pitanje razgovara li
163

on zaista s Klammom ili ne. Za mene nita manje, ree K., i

oni se jo vie pribie jedno uz drugo pored pei.
Istina, sve te nepovoljne Olgine novosti dirale su K., ali on
je nalazio naknadu velikim dijelom u tome to je ovdje naao
ljude koji su, bar izvana sudei, bili otprilike iste sree kao i on,
kojima se zbog toga mogao pridruiti, s kojima se mogao razumjeti u mnogo emu, a ne samo u poneemu kao sriedom.
Postupno je, dodue, izgubio nadu u uspjeh Barnabasove misije, ali to je Barnabasu bilo tee gore, to mu je on bivao blii
ovdje dolje. K. nikad nije mislio da netko iz samog sela moe
biti obuzet tako nesretnom tenjom kao to je bio sluaj s Barnabasom i njegovom sestrom. Ta tenja, istina, jo ni izdaleka
nije sasvim rastumaena i mogla bi se na kraju prikazati sasvim
drukijom; ne treba se zavesti izvjesnom njenou Olgina bia
i vjerovati u Barnabasovu iskrenost. Barnabasu su vrlo dobro
poznati svi izvjetaji o Klammovu izgledu, nastavi Olga, on
ih je mnogo skupio i usporedio, moda i previe, jednom je u
selu i sam vidio Klamma kroz prozor njegovih kola, ili je bar
vjerovao da ga je vidio, bio je dakle unaprijed dovoljno pripremljen da ga pozna, pa ipak kako to sebi objanjava? kad
je u dvorcu doao u jedan ured i izmeu vie prisutnih inovnika
pokazali su mu na jednog i rekli da je to Klamm, on ga nije
poznao i dugo poslije toga nije se mogao naviknuti na to da to
treba biti Klamm. Meutim, ako pita Barnabasa u emu se
onaj ovjek razlikuje od uobiajene slike koja postoji o Klammu, on nije u stanju odgovoriti, upravo odgovori i opie tog
inovnika u dvorcu, i taj opis potpuno se poklapa s opisom koji
mi imamo o Klammu. 'Pa dobro, Barnabase', kaem mu ja,
'zato sumnja, zato sebe mui?' A na to e on, dotjeran u
kripac, poeti nabrajati osobine onog inovnika u dvorcu,
koje, reklo bi se, on vie izmilja nego to stvarno poznaje, a koje
su pored toga i sasvim beznaajne tiu se, na primjer,
naroitog klimanja glavom ili ak samo raskopanog prsluka
tako da je nemogue uzeti ih ozbiljno. Jo vaniji ini mi se
nain na koji se Klamm ophodi s Barnabasom. Barnabas mi je
to esto opisivao, ak i crtao. Barnabasa obino uvedu u jednu
prostranu sobu za rad, ali to nije Klammova soba za rad, uope
soba za rad ikojeg pojedinca. Cijelom svojom duinom, od je-

dnog bonog zida do drugog, ta soba je visokom tezgom podijeljena na dva dijela, na jedan koji je uzan i u kojem dvije osobe
jedva mogu proi jedna pored druge, to je prostor za inovnike;
i na jedan irok dio, to je prostor za stranke, gledaoce; sluge,
kurire. Na pultu lee otvorene velike knjige, jedna do druge, i
skoro pored svake stoje inovnici i itaju iz njih. Meutim, oni
ne ostaju stalno pored iste knjige, ali ni ne mijenjaju knjige, ve
mjesta, i ono to Barnabasa najvie udi, to je kako se oni, zbog
te uskoe prostora, moraju gurati jedan pored drugog pritom
mijenjajui mjesta. Sprijeda, sasvim uz visoki pult, nalaze se
niski stolii za kojima sjede pisari koji, kad inovnici to ele,
piu po njihovu diktatu. Barnabasa stalno udi kako se to radi.
Pisanje se ne obavlja po nekoj izriitoj naredbi inovnika, niti
se diktira glasno, jedva se i primjeuje da se diktira, prije izgleda
da inovnik ita kao i dotle, samo pritom i neto mrmlja, i to
pisar slua. esto inovnik diktira tako polako da pisar uope
ne moe nita uti sjedei, nego mora stalno skakati da uhvati
reeno, onda brzo sjedne to ispisati, pa opet skae, i tako redom.
Kako je to udno! Gotovo neshvatljivo. Barnabas, naravno, ima
dovoljno vremena da sve to promatra, jer tamo u prostoru za
gledaoce on stoji satima, esto i danima dok na njega ne padne
Klammov pogled. Ali i kad ga Klamm pogleda i Barnabas se
uspravi i zauzme stav mirno, to jo nije odluujue, jer se Klamm moe ponovno vratiti knjizi i zaboraviti na Barnabasa; to
se esto dogaa. A kakva je to onda kurirska sluba kad je tako
malo vana? Meni se stegne srce kad Barnabas izjutra kae da
ide u dvorac. Taj put je svakako sasvim nekoristan, taj dan je
izgubljen i to nadanje je svakako uzaludno. emu sve to? A
ovdje se nagomilava obuarski posao koji nitko ne prihvaa, a
Brunswick navaljuje da se uradi. Ali dobro, ree K., Barnabas mora ekati dok dobije nalog. To je razumljivo, ovdje izgleda kao da slubenika ima previe, ne moe svaki svakog dana
dobiti posao, zbog toga se ne trebate aliti, to se dogaa svima.
Ali na kraju, i Barnabas ipak dobiva naloge, meni osobno donio
je ve dva pisma. Mogue je, ree Olga, da nismo u pravu
*ad se alimo, naroito ja koja sve znam samo po prianju i kao
djevojka ne mogu sve tako dobro shvatiti kao Barnabas, koji
'Pak poneto zadri za sebe. Ali evo kako stoji s pismima, na

***

primjer s pismima za tebe. Ta pisma ne dobiva on neposredno

od Klamma, ve od pisara. Bilo koga dana, bilo u koji sat__
zbog toga sluba, mada izgleda laka, toliko umara, jer Barnabas
mora biti stalno na oprezu pisar se sjeti Barnabasa i da mu
znak. Klamm, reklo bi se, nimalo nije dao povoda za to, jer on
i dalje mirno ita svoju knjigu; istina, poneki put, ali to ini
esto i inae, on ba onda kad Barnabas prie isti svoje naoale,
i pritom ga moda gleda, pod pretpostavkom da uope moe
neto vidjeti bez naoala; Barnabas sumnja u to, Klammove oi
su tada gotovo zatvorene, izgleda kao da spava i samo u snu isti
naoale. U meuvremenu, izmeu mnogih akata i pisanija koje
dri pod stolom, pisar pronalazi pismo za tebe, to dakle nije
pismo koje je on toga trenutka pisao, naprotiv, sudei po izgledu omota, to je vrlo staro pismo koje ve dugo tu lei. A ako je
to staro pismo, zato su onda pustili Barnabasa da eka tako
dugo? Pa i tebe? Na kraju, i samo pismo, jer ono je tada ve
zastarjelo. Na taj nain Barnabasa dovode u poloaj da bude
smatran loim, sporim kurirom. Pisara, naravno, za sve to nije
briga, on da Barnabasu pismo i kae: Od Klamma za K., i
Barnabas mora otii. On onda doe kui, sav zadihan, s napokon dobivenim pismom, koje dri ispod koulje na golom
tijelu, i onda sjednemo ovdje pored pei, kao mi ovo sada, i on
pria i mi ispitujemo sve podrobno i ocjenjujemo to je postigao, i na kraju zakljuujemo da je to vrlo malo, a i to malo je
sumnjivo, i Barnabas ostavlja pismo na stranu i nema volje da
ga isporui, a nema ni volju da spava, dohvati obuarski posao
i tako presjedi tamo na trononoj stoliici cijelu no. Tako ti je
to, K., eto to su moje tajne i sada se sigurno vie ne udi to ih
se Amalija odrie. A pismo? upita K. Pismo? ree Olga. Pa
poslije izvjesnog vremena poto sam ga uspjela privoljeti, a u
meuvremenu mogu proi dani, pa i tjedni, on ipak uzme pismo i isporui ga. U tim stvarima on me ipak mnogo slua.
Naime, kad svladam prvi dojam koji njegovo prianje izazove u
meni, ja se mogu opet pribrati, to on nije u stanju, vjerojatno
ba zato to vie zna. I onda mu ja uvijek kaem otprilike: 'Sto
ti, Barnabase, zapravo hoe? O kakvoj karijeri, o kakvim ciljevima ti sanja? Hoe li dovesti dotle da nas, mene, mora sasvim napustiti? Je li to valjda tvoj cilj? Moram vjerovati u to, jer
166

ae bi bilo neshvatljivo zato si tako strano nezadovoljan

nim to je ve postignuto. Osvrni se oko sebe, je li itko od
naih susjeda stigao tako daleko? Istina, njihov je poloaj
drukiji od naeg i oni nemaju razloga teiti neem viem od
onoga to imaju, ali nije potrebno raditi usporedbe da bi se
dokazalo da je kod tebe sve u najboljem redu. Postoje smetnje,
sumnje, razoaranja, ali to sve samo pokazuje ono to smo unaprijed i sami znali, da tebi nita nije poklonjeno, da se tovie
mora sam boriti za svaku pojedinanu sitnicu; razlog vie da
bude ponosan, a ne potiten. A onda, zar se ti ne bori i za nas?
Zar to tebi nita ne znai? Zar ti to ne ulijeva novu snagu? I to
sam ja tako sretna i gotovo ohola to imam takvog brata, zar ti
to ne daje pouzdanje? Uistinu, ja sam razoarana, ali ne u onom
to si ti postigao u dvorcu, ve u tome to sam ja kod tebe postigla. Ti smije odlaziti u dvorac, stalan si posjetiltelj ureda,
provodi itave dane u istoj prostoriji s Klammom, javno si
priznat kao kurir, polae pravo na slubeno odijelo, dobiva
vana pisma za isporuku; sve si ti to, sve ti to smije; a kad side
ovamo, umjesto da se plaui od sree grlimo, tebe, rekla bih,
ostavi sva hrabrost im te pogledam; u sve sumnjam, privlae te
samo obuarski kalupi, a pismo, to jamstvo nae budunosti,
ostavlja da stoji.' Tako mu govorim, i budui da mu to iz dana
u dan ponavljam, on najednom uzdiui uzima pismo i ide. Ali
to vjerojatno uope nije djelovanje mojih rijei, ve ga samo
neto ponovno goni u dvorac, a ne usuuje se ii tamo prije
nego to izvri dobiveni nalog. Ti zaista ima pravo u svemu
sto kae, ree K., ba je za divljenje kako si sve pravilno shvatila. Zaudo kako ti jasno misli! Ne, ree Olga, ti se samo
vara, i tako valjda ja varam i njega. to je on stvarno postigao?
Istina, ima pristup u jedan ured, ali moda to i nije ured, prije
jedno uredsko predsoblje, a moda ak ni to, moda samo soba u
kojoj se mogu zadravati svi koji nemaju pristup u prave uredeOn razgovara s Klammom, ali je li to Klamm? Nije li to ipak
Pfije netko tko je Klammu samo malo slian? Tajnik neki
moda, u najboljem sluaju, koji ima izvjesne slinosti s Klammom
' koji se trudi da mu bude to sliniji i zato se pravi vaan a
^^nuriov dremljiv i sanjalaki nain. Tu osobinu Klammoajlakse je odraavati, to pokuavaju mnogi, dok od drugih

osobina, istina, mudro povlae prste. Uostalom, ovjek kao

Klamm, tako esto odraavan ali rijetko dostignut, dobiva u
mati ljudi razne vidove. Na primjer, Klamm ima ovdje u selu
jednog tajnika po imenu Momus. Tako? Ti ga poznaje? I on se
dri vrlo povueno, ali ja sam ga ve nekoliko puta vidjela. Jedan mlad snaan ovjek, zar ne? Sigurno ne slii nimalo na
Klamma? Pa ipak, moe nai u selu ljude koji se kunu da je
Momus Klamm, on i nitko drugi. Tako ljudi sami sebe dovode
u zabunu. A je li u dvorcu drukije? Netko je rekao Barnabasu
da je onaj inovnik Klamm, i zaista postoji slinost izmeu njih
dvojice, ali to je ipak slinost koja Barnabasa dovodi u sumnju.
I sve govori u prilog te njegove sumnje. Zar e se Klamm tiskati
tu, u zajednikoj prostoriji, s perom za uhom? Zar to nije u
najveoj mjeri nevjerojatno? Barnabas ima obiaj ponekad rei
to je, istina, ve kod njega znak pouzdanja, malo djetinjastog, istina: inovnik vrlo slian Klammu; kad bi sjedio u zasebnom uredu, za vlastitim pisaim stolom i na vratima pisalo
njegovo ime ne bih vie u to sumnjao. To je djetinjasto, ali i
razumljivo. Bilo bi, istina, jo razumljivije kad bi se Barnabas,
kad je ve gore, raspitao kod vie ljudi kako stvari zaista stoje,
jer po njegovu prianju u toj sobi ima dosta ljudi. I zar njihova
obavjetenja ne bi bila mnogo pouzdanija nego obavjetenja
onog koji mu je, neupitan, pokazao Klamma? Ako nita drugo,
bar bi se iz razliitosti njihovih podataka mogle praviti usporedbe, i izvui neke injenice. Sve to nije moja ideja, ideja je
Barnabasova, ali on je se ne usuuje ostvariti, plai se da pritom
moe nehotice povrijediti neki nepoznati propis i izgubiti mjesto,
zbog toga se ne usuuje nikog osloviti, toliko se osjea nesiguran. Meutim, ba ta alosna nesigurnost osvjetljava mi
njegov poloaj jasnije nego sva njegova opisivanja. Kako mora
da mu sve tamo izgleda sumnjivo i prijetee, kad se ak ne
usuuje otvoriti usta ni radi jednog tako nevinog pitanja. Kad
na to mislim, predbacujem sebi to ga samog putam u te nepoznate prostorije, gdje je takvo stanje da ak on, koji je prije
vratolomno smion nego kukavica, vjerojatno tamo drhti od
straha.
Sad si, ini mi se, dola na ono to je odluujue, ree KTo je to. Na osnovi svega to si ispriala, vjerujem da sad jasno

dim u emu je stvar. Barnabas je suvie mlad za taj poziv. Nita d

svega tog to pria ne moe mu se bez daljnjeg vjerovati na ie
Zato to drhti od straha, on tamo ne moe nita zapaziti, i kad
ga ovdje sile da ipak pria, rezultat su samo zbrkane bajke.
Mene to ne udi. Vama je ovdje ukorijenjeno strahopotovanje
prema vlasti, ono vam se i dalje ulijeva cijelog ivota na razne
naine i s raznih strana, a i vi sami tome doprinosite koliko
god moete. Ipak, u naelu; ja ne kaem nita protiv toga.
Kad je jedna vlast dobra, zato joj ne bi bilo ukazano duno
potovanje? Ali zato ne smijete jednog neobuenog mladia
kao to je Barnabas, koji jo nije koraknuo preko hatara svoga
sela, iznenada slati u dvorac i onda od njega zahtijevati istinita
obavjetenja, svaku njegovu rije prouavati kao da je otkrie i
vlastitu ivotnu sreu dovoditi u zavisnost o tumaenju njegovih
rijei. Nita ne moe biti pogrenije. Istina, i ja sam, isto kao i ti,
dopustio sebi da me on zavede i polagao sam u njega nade isto
onako kao to sam od njega doivio razoaranja, a i jedno i
drugo samo zbog njegovih rijei, dakle bez stvarnog razloga.
Olga je utjela. Nee mi biti lako pokolebati tvoje povjerenje u
tvog brata, ree K., jer vidim koliko ga voli i to sve od njega
oekuje. Ali do toga mora doi, i nipoto ne u posljednjem
redu u interesu tvoje ljubavi i tvojih oekivanja. Jer, vidi, stalno
te neto spreava ja ne znam to je to da u potpunosti
shvati to on nije postigao, ve samo ono to mu je darovano.
On smije zalaziti u urede, ili, ako hoe, u predsoblje; lijepo, to
je onda predsoblje, ali tu su vrata koja vode dalje, ograde preko
kojih se moe prijei, ako je ovjek umjean. Meni, na primjer,
to predsoblje potpuno je nepristupano, bar zasada. S kim Barnabas tamo razgovara, ja ne znam, moda je onaj pisar najnii
sluga, ali iako je najnii, on moe dovesti do sljedeeg vieg,
ako nita drugo moe bar da ga imenuje, a ako ne moe ni da ga
imenuje moe bar da ga uputi na nekog koji moe da ga imenuje. Tobonji Klamm nema moda ama ba nita zajedniko s
pravim, sva ta slinost postoji moda samo za Barnabasove oi,
Oslijepljene od uzbuenja, moda je on najnii inovnii, a
m
ozda uope i nije inovnik, ali neki zadatak on ipak ima kod
onog pulta, neto ipak ita iz svoje velike knjige, neto ipak
osaptava pisaru, neto ipak misli kad jednom poslije dugog

169

vremena njegov pogled ipak padne na Barnabasa, a ak i ako

sve to nije tono i sve to to on radi nema nikakvu vrijednost,
ipak ga je tamo netko postavio i uinio to s nekom namjerom.
Hou svim tim rei daje to neto ipak tu, neto to se Barnabasu
prua, ipak neto, i da je to jedino Barnabasova krivnja to on iz
toga nita drugo ne moe izvui ve samo sumnju, strah i beznadnost. Uz to sam ja jo krenuo od najnepovoljnijeg sluaja, koji
je zaista vrlo malo vjerojatan. Jer, napokon, mi imamo pisma u
rukama, pisma kojima, istina, ja mnogo ne vjerujem, ali ipak
mnogo vie nego Barnabasovim rijeima. Mogu ona biti stara,
bezvrijedna pisma koja su nasumce izvuena iz gomile isto tako
beznaajnih pisama, nasumce i ne s vie promiljenosti nego
kad kanarinke na vaarima izvlae bilo kome sreu s gomile,
neka je i tako, ali ta pisma ipak stoje u bilo kakvoj vezi s mojim radom; oigledno je da su namijenjena meni, iako moda
ne zato da mi budu od koristi; pisana su, kao to su potvrdili
opinski naelnik i njegova ena, osobno Klammovom rukom i
imaju, opet po rijeima opinskog naelnika, istina, samo
privatnu i slabo vidljivu, ali ipak veliku vanost. To je rekao
opinski naelnik? upita Olga. Da, to je on rekao, odgovori
K. Rei u to Barnabasu, ree Olga, to e ga obodriti. Ali
njemu nije potrebno bodrenje, ree K., obodriti ga znai rei
mu da je u pravu, da treba nastaviti na isti nain kao i dosada,
ali ba na taj nain on ne moe nita postii. Ti moe nekoga
kome su oi vezane bodriti da zuri kroz maramu, ali on ipak
nikad nita nee vidjeti. Barnabasu je potrebna pomo, ne bodrenje. Zamisli samo: tamo gore je vlast u svojoj neprikosnovenoj veliini prije nego to sam ovamo doao vjerovao sam da
imam priblino tone dojmove o njoj, kako je sve to bilo djetinjasto! tamo je, dakle, vlast i pred nju stupa Barnabas, nitko
drugi, samo on, oajno sam, jo previe asti za njega ako nee
cijelog ivota ostati uuren u nekom zabaenom uglu ureda.
Nemoj misliti, K., ree Olga, da mi podcjenjujemo teinu
zadatka kojeg se Barnabas prihvatio. Strahopotovanja prema
vlasti imamo dovoljno, kao to si ti sam primijetio. Ali to je
zatranjeno strahopotovanje, ree K., to je strahopotovanje
na pogrenom mjestu, ono samo omalovaava svoj predmet.
Moe li se to jo nazvati strahopotovanjem, kad Barnabas

i i

dozvolu pristupa u onu sobu zloupotrebljava da tamo provodi

dane ne poduzimajui nita, ili kad side ovamo i sumnjii i
omalovaava one pred kojima je maloprije drhtao, ili kad iz
oajanja ili umora ne raznese odmah pisma ili ne isporui dobivene poruke? To sigurno nije vie nikakvo strahopotovanje.
Ali prijekor ide i dalje, okree se i protiv tebe, Olga, ja te ne
mogu njega potedjeti. Iako vjerujem da ima potovanja prema
vlasti, ti si ipak Barnabasa uz svu njegovu mladost i slabost i
neumjesnost slala u dvorac, ili ga bar nisi zadravala.
Prijekor koji mi ti ini, ree Olga, inim ja sama sebi stalno. Istina, meni se ne moe predbacivati da sam Barnabasa slala u
dvorac, ja ga nisam slala, sam je iao, ali sam ga trebala zadravati i
to svim sredstvima, silom, lukavstvima, nagovaranjima. Trebala
sam ga zadravati, ali kad bi danas bio opet onaj dan, onaj sudbonosni dan, i ja osjeala kao onda i danas Barnabasovu nevolju
i nevolju nae obitelji, i kad bi Barnabas opet, jasno, svjestan
odgovornosti i opasnosti, smijeei se blago se otrgao od mene da
ide, ja ga ni danas ne bih zadrala, usprkos iskustvima steenim u
meuvremenu, i vjerujem da ni ti na mom mjestu ne bi mogao
postupiti drukije. Tebi nije poznato u kakvoj smo mi nevolji,
zato nisi pravian prema nama, a naroito ne prema Barnabasu.
Onda smo imali vie nade nego danas, ali ni onda nae nade nisu
bile velike, velika je bila samo naa nevolja i ona je ostala. Zar ti
Frieda nije nita priala o nama? Samo je nagovijestila neto, ali
nita odreeno, ree K. Ve i samo vae ime nju bi uzbudilo.
A zar ni gostioniarka nije nita priala? Ne, nita. I uope
nitko? Nitko. Pa naravno, kako e i priati! Svatko zna neto
o nama, zna ili istinu, ako je ona uope ljudima dostupna, ili
neku prihvaenu, a moda i osobno izmiljenu verziju, i svatko
misli na nas vie nego to je potrebno, ali priati o tome nee
nitko, svi se ustruavaju te stvari uzimati u usta. I u tome imaju
pravo. Teko je to iznositi, ak i pred tobom, K., i nije iskljueno
da i ti, kad uje to, ode od nas i vie nee znati za nas, ma koliko
ti izgledalo da te se sve to ne tie. A onda smo i tebe izgubili, tebe
koji meni sada, priznajem, gotovo vie znai nego i dosadanja
Barnabasova sluba u dvorcu. Pa ipak, ta proturjenost mui me
cijele veeri ti mora to znati, jer inae nee imati jasan uvid
u na poloaj i ostat e, to bi mene naroito boljelo, nepravedan

r.

prema Barnabasu. Nedostajalo bi nam ono potrebno potpuno

jedinstveno i ti ne bi mogao ni nama pomoi, niti u izvanrednom
sluaju prihvatiti nau pomo. Ali ostaje jo jedno pitanje: eli
li ti uope to znati? Zato to pita? ree K. Ako je potrebno,
onda elim znati, ali zato tako pita? Iz praznovjerja, ree
Olga. Ti e onda biti uvuen u nae stvari, ni kriv ni duan,
nita vie nego Barnabas. Priaj brzo, ree K., ja se ri bojim.
Svojom enskom straljivou ti ini stvar gorom nego to jest.
m

{i

:JJH

'((#"1

Amalijina tajna
Sudi sam, ree Olga, uostalom, zvui sasvim jednostavno, ne moe se odmah shvatiti kako je mogue da ima tako
veliku vanost. U dvorcu postoji jedan visoki inovnik koji se
zove Sortini. uo sam ve o njemu, ree K., on je sudjelovao u mom postavljanju. To ne vjerujem, ree Olga, Sortini je vrlo malo poznat javnosti. Da ga nisi zamijenio sa Sordinijem, napisano s 'd'? Ima pravo, ree K., to je bio
Sordini. Da, nastavi Olga, Sordini je vrlo poznat, on je
jedan od najvrednijih inovnika, o njemu se mnogo govori.
Nasuprot njemu, Sortini je vrlo povuen i mnogima stran.
Prije neto vie od tri godine vidjela sam ga prvi i posljednji
put. To je bilo treeg srpnja, prilikom jedne svetkovine vatrogasnog drutva, na kojoj je sudjelovao i dvorac i priloio jednu
novu vatrogasnu prskalicu. Sortini, koji se djelomice bavi i
poslovima vatrogasne slube (ili je moda samo tu zamjenjivao
nekog inovnici obino zastupaju jedan drugog i zato je
teko znati nadlenost ovog ili onog inovnika), sudjelovao je
prilikom predaje prskalice; bili su tu, naravno, i drugi iz dvorca, inovnici, posluitelji, i Sortini je stajao sasvim otraga, kao
to odgovara njegovu karakteru. To je jedan malen, slabaan,
zamiljen gospodin; neto to je uope svima koji su ga vidjeli
palo u oi, bio je nain na koji su se kod njega slagale bore lica
a bilo ih je mnogo, mada on svakako nije imao vie od
etrdeset godina naime, sve bore pruale su se pravolinijski,
svrstane lepezasto, preko ela ka korijenu nosa; tako neto ja
dotle uope nisam vidjela. Lijepo, to je dakle bila ta svetkovina.
Mi, Amalija i ja, radovale smo se zbog toga tjednima unaprijed,
praznine haljine bile su djelomice obnovljene, naroito je
Amalijina haljina bila lijepa, bijela bluza sprijeda kao napuhan
a, ipke jedan red za drugim, majka je posudila u tu svrhu sve
svoje ipke; ja sam tada bila zavidna i plakala sam do pola noi
173

uoi svetkovine. Tek kad je ujutro dola da nas vidi gazdarica

gostionice Kod mosta... Gazdarica gostionice Kod mosta?
upita K. Da, odgovori Olga, ona je bila naa velika prijateljica; dakle, ona je dola, morala je priznati da Amalija ima
prednost nada mnom, i da bi me umirila posudila mi je svoju
ogrlicu s ekim granatima. Kad smo zatim bile potpuno
spremne, Amalija je stajala ispred mene, mi smo joj se svi divili
i otac je rekao: 'Pamtite to vam kaem, Amalija e danas
dobiti mladoenju', tada sam, ni sama ne znam zato, skinula
ogrlicu, svoj ponos, i objesila je Amaliji oko vrata, i vie joj
nimalo nisam zavidjela. Naprotiv, poklonila sam se pred njenom pobjedom, kao to sam vjerovala da se svatko mora
pokloniti, moda nas je onda iznenadilo to to je ona izgledala
drukije nego obino, jer uistinu lijepa nije bila, ali njen mrki
pogled, koji je otada zadrala, prelazio je visoko preko nas, i svi
smo se gotovo u doslovnom smislu neodoljivo klanjali pred
njom. Svi su to primijetili, pa i Lasemann i njegova ena, koji
su doli da nas povedu. Lasemann? upita K. Da, Lasemann, odgovori Olga. Mi smo onda zaista bili vrlo dobro
vieni i svetkovina ne bi takorei ni mogla poeti bez nas, jer
je moj otac bio trei rukovodilac vatrogasnog kursa. Zar je
otac jo bio tako krepak? upita K. Otac? ree Olga, kao da
ne razumije tono. Prije tri godine bio je jo gotovo mlad
ovjek; on je, na primjer, prilikom jednog poara u Gospodskom konaku treim korakom iznio na leima jednog
inovnika, tekog Galatera. Ja sam osobno bila prisutna; to,
istina, nije bio pravi poar, samo se suho drvo pored pei
poelo puiti, ali Galater se uplaio, zvao je kroz prozor u
pomo, vatrogasci su doli i moj gaje otac iznio, mada je vatra
ve bila ugaena. Naravno, Galater se teko kree, a u takvim
sluajevima mora se biti oprezan. Ja sve to priam samo zbog
oca, otada nije prolo vie od tri godine, a pogledaj kako on
tamo sjedi! K. tek sad primijeti da se Amalija vratila u sobu,
ali je bila daleko, kraj stola svojih roditelja, hranila je majku
koja nije mogla pomicati reumatine ruke i pritom govorila
ocu da se treba jo malo strpjeti zbog jela, odmah e doi i
njega nahraniti. Ali njeno nagovaranje nije imalo uspjeha, jer
otac, nestrpljiv da doe do svoje juhe i svladavi svoju tjelesnu

nemo, pokuavao je juhu as srknuti licom, as piti iz tanjura

i ljutito je gunao kad mu ni jedno ni drugo nije polazilo za
rukom: lica bi bila prazna prije nego to bi stigla do usta, i
nikad usta, ve jedino oputeni brkovi utapali su se u juhu,
tako da je curilo i kapalo na sve strane samo ne u usta. Zar su
to tri godine napravile od njega? upita K.; ali i dalje prema
starima i cijelom tom kutku obiteljskog stola nije osjeao
saaljenje ve samo zlovolju. Tri godine, ree Olga polako,
ili bolje reeno nekoliko sati jedne svetkovine. Svetkovina je
bila na jednoj livadi ispred sela, kraj potoka, ve je bilo svijeta
kad smo stigli, dolo ih je dosta i iz susjednih sela, sasvim smo
bili pometeni od galame. Otac nas je, naravno, odveo najprije
do vatrogasne trcaljke, smijao se od radosti kad ju je vidio,
nova trcaljka inila ga je sretnim, poeo ju je pipkati i
objanjavati nam, nije trpio ni prigovore ni suzdranost drugih; ako je bilo neto za vidjeti ispod trcaljke, morali smo se
svi sagnuti i gotovo zavlaiti pod trcaljku; Barnabas, koji se
tada opirao da to uini, dobio je batine. Samo Amalija nije
vodila rauna o trcaljki, stajala je tu uspravno u svojoj lijepoj
haljini i nitko joj se nita nije usuivao rei, ja sam joj s vremena na vrijeme prilazila i uzimala je ispod ruke, ali ona je utjela.
Ni danas ne mogu sebi objasniti kako se to dogodilo da smo
tako dugo ostale kraj trcaljke, i tek kad se otac od nje odlijepio
primijetili smo Sortinija, koji je bio naslonjen na jednu rukunicu iza trcaljke. Istina, tada je bilo strahovito buno, vie
nego to je to obiaj na svetkovinama. Dvorac je, naime, vatrogascima poklonio i nekoliko truba, neku posebnu vrstu instrumenata, iz kojih su se s najmanje snage i dijete je to bilo u
stanju mogli izvlaiti divlji tonovi. Tko bi ih uo povjerovao
bi da su Turci ve tu, i nije bilo mogue naviknuti se na njih,
jeza je podilazila pri svakom novom trubljenju. I budui da su
to bile nove trube, svatko ih je htio okuati, a kako je bila narodna svetkovina, to su svakom i doputali. Ba oko nas, valjda
ln
je Amalija primamila, bilo je nekoliko takvih trubaa. Zaista
je bilo teko ostati pri zdravim ulima, i kad se jo uz to, po
cevu zahtjevu, morala poklanjati sva panja trcaljki, onda je
to
"ilo najvie to se moglo oekivati, i eto zato toliko dugo
nismo primijetili Sortinija, koga i inae od ranije nismo poz-

navali. 'Tamo je Sortini', doapnu napokon ja sam tu stajala Lasemann ocu. Otac se duboko pokloni i uzrujano dade
i nama znak da se poklonimo. Mada ga dotle nije poznavao,
otac je oduvijek cijenio Sortinija kao strunjaka u vatrogastvu
i esto kod kue o njemu govorio, i zato nas je tada toliko iznenadilo i uinilo nam se vrlo znaajno da sada Sortinija u stvarnosti vidimo. Meutim, Sortini nije o nama vodio raunato
nije bila osobina samo Sortinija, inovnici su se mahom pokazivali ravnoduni pred publikom a bio je i umoran, samo ga
je slubena dunost zadravala ovdje dolje. Nisu ba najgori
inovnici oni koji te sveane dunosti podnose kao kakav
naroit teret. Drugi inovnici i posluitelji, kad su ve bili tu,
mijeali su se s narodom, ali Sortini je ostao pored trcaljke i
svakog koji je pokuao da mu se priblii s nekom molbom ili
nekom laskavom rijeju odbijao je utnjom. Tako se dogodilo
da je on primijetio nas jo kasnije nego mi njega. Tek kad smo
se mi s potovanjem duboko poklonili i otac pokuavao da nas
ispria, on je pogledao u naem pravcu, i gledao nas redom,
jedno po jedno, umorno. Izgledalo je kao da uzdie to je pored
jednog lica uvijek jo jedno, dok ne doe tako do Amalije,
zbog koje mora da podigne pogled, jer ona je bila mnogo vea
od njega. Tu se on kao zagrcnu, i skoi preko rukunice da bi
bio blie Amaliji. Mi smo u prvi mah to pogreno shvatili i
htjedosmo mu, pod vodstvom oca, svi prii, ali nas on zadra
uzdignutom rukom i onda nam dade znak da odemo. To je
bilo sve. Mi smo na raun toga mnogo zadirkivali Amaliju,
govorei joj kako je zaista nala mladoenju, i u svom neznanju
bili smo vrlo raspoloeni zbog toga cijelo popodne. Amalija je,
meutim, bila utljivija nego ikad. Ona se do uiju zaljubila u
Sortinija, govorio je Brunswick, koji je uvijek pomalo
neotesan i nema razumijevanja za takve prirode kao to je
Amalija; ali ovaj put inilo nam se da je njegova primjedba na
mjestu. Uope, toga dana smo svi, osim Amalije, bili kao pomahnitali i oamueni, od slatkog vina iz dvorca, kad smo se
oko ponoi vratili kui. A Sortini? upita K. Da, Sortini,
ree Olga, Sortinija sam u toku svetkovine ee viala u prolazu, sjedio je na rukunici, s rukama prekrienim na grudima, i
tako ostao dok nisu dola kola iz dvorca da ga odvezu. Nije

ak prisustvovao ni vatrogasnim vjebama, prilikom kojih se

otac, ba u nadi da e ga Sortini gledati, naroito istaknuo ispred svih svojih vrnjaka. I nita vie o njemu niste uli?
upita K. Meni izgleda da ti mnogo uvaava Sortinija. Da,
uvaavam, ree Olga. Da, a i uli smo jo o njemu. Idueg
jutra probudio nas je iz bunovnog sna jedan Amalijin uzvik.
Drugi su opet ponovno legli, ali ja sam se potpuno razbudila i
dotrala Amaliji. Ona je stajala pored prozora i drala u ruci
jedno pismo koje tek to joj je jedan ovjek dodao kroz prozor;
ovjek je ekao odgovor pod prozorom. Amalija je pismo
bilo je kratkove bila proitala i drala ga u tromo oputenoj
ruci. Ja sam klekla pored nje i tako itala pismo. Tek to sam
proitala, Amalija ga opet podie, bacivi jedan kratak pogled
na mene, ali vie se nije mogla prisiliti da pismo ita, ve ga
podere, baci komadie van ovjeku u lice i zatvori prozor. To je
bilo tog sudbonosnog jutra. Ja ga zovem sudbonosnim, ali
svaki trenutak prethodnog popodneva bio je isto tako sudbonosan. A to je pisalo u pismu? upita K. Da, to jo nisam
ispriala, ree Olga. Pismo je bilo Sortinijevo, adresirano na
djevojku s ogrlicom od granata. Sadraj ne mogu ponoviti.
Traio je da doe u Gospodski konak, i to da Amalija odmah
doe jer se za pola sata Sortini mora odvesti. Pismo je bilo
napisano najprostakijim izrazima, koje dotle nikad nisam
ula i samo onako u meusobnoj vezi upola razumjela njihov
smisao. Tko Amaliju nije poznavao i samo ovo pismo proitao,
morao bi djevojku kojoj se netko usuuje tako pisati smatrati
neasnom, makar da uope nije ni dirnuta. Jer to nije bilo
nikakvo ljubavno pismo, nijedne laskave rijei u njemu nije
bilo, tovie Sortini je oigledno bio ljut to ga je pogodio
Amalijin pogled i zadrao od njegovih poslova. Mi smo to
poslije tako objasnili: Sortini je vjerojatno namjeravao da se
odveze u dvorac jo iste veeri, u selu je ostao samo zbog Amalije, i ujutro, ljut to ni preko noi nije uspio zaboraviti Amaliju, sjeo je i napisao pismo. Pismo je u prvi mah moralo izazvati ogorenje i kod najhladnokrvnije, ali bi kasnije kod neke
koja je drukija od Amalije vjerojatno prevladao strah zbog
ljutitog i prijeteeg tona pisma; ali Amalija je ostala pri
ogorenju, jer ona ne zna za strah, ni kad je u pitanju ona, ni

177

drugi. I dok sam se ja opet zavukla u krevet i ponavljala prekinutu zavrnu reenicu: 'Da odmah doe ili...' Amalija je ostala
na prozoru i gledala van, kao da oekuje jo druge pismonoe i
spremna ih otpratiti isto onako kao prvog. To su dakle
inovnici, ree K. s nelagodnou, i takvih tipova ima medu
njima. to je uinio tvoj otac? Nadam se da se odluno alio
protiv Sortinija na nadlenom mjestu, ako ve nije pretpostavio krai i sigurniji put do Gospodskog konaka. Najgore u cijeloj toj stvari nije to je uvreda nanesena Amaliji, to se dalo
lako ispraviti, ne znam zato ti tome poklanja toliko panje;
zato je morao Sortini jednim takvim pismom osramotiti
Amaliju za sva vremena, kako bi se to dalo zakljuiti iz tvog
prianja, a ba to nije tono, jer je Amaliji moglo lako biti pribavljeno zadovoljenje, i poslije nekoliko dana cijeli sluaj pao
bi u zaborav. Sortini nije osramotio Amaliju, ve samog sebe.
Dakle, ja sam se zgranuo na Sortinija, na mogunost da doe
do takve zloupotrebe vlasti. Ono to u ovom sluaju nije uspjelo, jer je bilo previe otvoreno reeno i potpuno prozirno i
imalo u Amaliji jednog nadmonog protivnika, u tisuu drugih sluajeva, samo malo nepovoljnijih sluajeva, moe potpuno uspjeti a da to nitko ne primijeti, ak ni sama rtva.
Tiho, ree Olga, Amalija nas gleda. Amalija je nahranila
roditelje i sada se spremala majku razodjenuti za spavanje; ba
joj je bila odvezala suknju, uzdigla malo majinu ruku, koju je
drala oko svog vrata, svukla suknju i ponovno je blago spustila. Otac, stalno nezadovoljan time to je majka uvijek prva
podvorena a to je oigledno bilo samo zbog toga to je
majka bila jo bespomonija od njega pokuavao se svui
sam, vjerojatno da bi kaznio ker zbog njene tobonje sporosti;
ali iako je bio poeo s onim to je bilo najlake i najnepotrebnije, naime s previe velikim papuama u koje su njegove noge
bile uvuene, nikako nije uspijevao stresti ih s nogu; ubrzo je
morao od toga odustati, i mumljajui promuklo, opet se
ukoio na svojoj stolici.
Ti nisi shvatio ono to je presudno, ree Olga, moda ti
ima u svemu pravo, ali presudno je bilo to da Amalija nije
otila u Gospodski konak. To kako je ona postupila s donosiocem pisma moglo je jo i proi, nekako bi se zabaurilo; ali

zbog toga to nije otila, baeno je prokletstvo na nau obitelj,

a prema tome i postupak prema donosiocu pisma postao je
neto neoprostivo, tovie za javnost, to je postalo najvanije.
Kako! uzviknu K. i odmah spusti glas poto Olga moleivo
die ruku. Ti nee valjda, kao sestra, kazati da je Amalija
trebala posluati Sortinija i otrati u Gospodski konak? Ne,
ree Olga, Bog neka me sauva takvog sumnjienja, kako
moe takvo to i pomisliti? Ja ne poznajem nikoga tko bi bio u
pravu vie nego Amalija, ma to radila. Istina, da je otila u
Gospodski konak, ja bih joj isto tako dala za pravo, ali to to
nije otila, to je herojstvo. to se mene osobno tie, ja u priznati, ja bih otila kad bih dobila takvo pismo. Ja ne bih bila u
stanju podnijeti strah od onoga to e doi, to je mogla samo
Amalija. Bilo je, naravno, vie izlaza; neka druga, na primjer,
lijepo bi se uredila i priekala da izvjesno vrijeme proe i onda
otila u gostionicu i tamo doznala da je Sortini otiao, da se
odvezao moda odmah poto je poslao pismo, jer gospoda
imaju promjenljivu ud. Ali Amalija nije to uinila, ni to, ni
ita slino, ona je bila previe uvrijeena i odgovorila je bez
okolianja. Da se samo prividno odazvala pozivu, da je samo
na vrijeme prela prag Gospodskog konaka, nesrea bi mogla
biti izbjegnuta, mi imamo ovdje vrlo mudre odvjetnike koji su
u stanju ni iz ega stvoriti sve to se eli, ali u ovom sluaju ni
to povoljno nita nije bilo dano, naprotiv, uz to je dolo
obeaenje Sortinijeva pisma i vrijeanje donosioca. Ali o
kakvoj nesrei ti govori? ree K., O kakvim odvjetnicima?
Zar je uope bilo mogue Amaliju optuivati, ili tovie
kanjavati zbog Sortinijeva zloinakog postupanja? Jest,
ree Olga, bilo je mogue. Istina, ne po nekom redovnom
sudskom postupku i da kazna padne odmah, ali je ona bila
kanjena na drugi nain, i ona i cijela naa obitelj, a kako je ta
kazna teka, to valjda poinje i ti uviati. Tebi to izgleda nepravedno i strano, ali to je potpuno usamljeno miljenje u
selu, ono je za nas vrlo povoljno i trebalo bi nam pruati utjehu,
i bilo bi tako da se ono ne zasniva oigledno na zabludama. Ja ti
mogu to tako dokazati, oprosti ako pritom govorim o Friedi,
ali izmeu Friede i Klamma svejedno kako se to Poslije
zavrilo dogodilo se neto sasvim slino kao izmeu

179

Amalije i Sortinija, pa i ti nalazi sada da je to u redu, iako ti je

u poetku moda izgledalo strano. I to nije samo navika, navika ne moe toliko otupjeti ovjeka kada je rije o prostom
rasuivanju, ne, to je odbacivanje zabluda. Ne, Olga, ree
K., ja ne znam zato ti uvlai Friedu u tu stvar, sluaj je ipak
sasvim drukiji, nemoj mijeati stvari koje su u temelju
razliite, i priaj dalje. Molim te, ree Olga, nemd^fini zamjeriti ako i dalje ostanem pri toj usporedbi, to je samo ostatak
zabluda koje ti jo ima u pogledu Friede, kad smatra da je
treba braniti od te usporedbe. Nju ne treba braniti, ve samo
hvaliti. Kad usporeujem oba sluaja, ja ne kaem time da su
oni isti: u stvari, oni se odnose jedan prema drugom kao crno
i bijelo, a bijelo je Frieda. Friedi se u najgorem sluaju moe
smijati, kao to sam ja na neprimjeren nain inila to u krmi
poslije sam se zbog toga mnogo kajala ali ak tko se
makar tu samo smije, ve je zlonamjeran ili pakostan, pa ipak
smijati se moe. Amaliju, meutim, mora prezirati svatko tko s
njom nije u krvnoj vezi. U tome su to dva iz temelja razliita
sluaja, kao to ti kae, ali su ipak i slini. Ali nisu slini,
ponovi K., vrtei zlovoljno glavom, ostavi Friedu na miru,
Frieda nije dobila tako divno pismo kao Amalija od Sortinija i
Frieda je zaista voljela Klamma, i tko to sumnja, moe je pitati,
ona njega i sada jo voli. Ali zar u tome ima neke velike razlike? upita Olga. Misli li ti da Klamm ne bi mogao isto tako
pisati Friedi? Kad gospoda ustanu s pisaeg stola, ona su takva,
ne mogu se snai u svijetu, iz rastresenosti mogu govoriti najgrublje stvari, istina ne svi, ali mnogi. Pismo Amaliji poteklo
je iz rastresenosti, stavljeno je na papir pri potpunom podcjenjivanju stvarno napisanog. to mi znamo kakvim se mislima
gospoda nose. Jesi li ti sam sluao ili uo od drugih kakvim se
tonom Klamm obraao Friedi? Poznato je da je Klamm vrlo
grub. Pria se da on satima nita ne govori, a onda najednom
kae tako neku grubost da te jeza proe. To se ne pria za Sortinija, kao to se uope o njemu malo zna. U stvari, jedino to
se o njemu zna, to je da ima ime slino Sordiniju: da nije te
slinosti imena on vjerojatno ne bi ni bio poznat. ak i kao
strunjaka za vatrogasnu slubu mijeaju ga, izgleda, sa Sordinijem, koji je zaista strunjak i koji iskoritava slinost imena

kako bi posebno dunost sudjelovanja na svetkovinama prebacio na Sortinija, da bi se on mogao neometano posvetiti svom
poslu. Kad jednog takvog svjetskog ovjeka kao to je Sortini
obuzme ljubav prema jednoj seoskoj djevojci, onda to naravno
sasvim drukije izgleda nego kad se uzgred zaljubi jedan stolarski kalfa. Treba isto tako imati u vidu da izmeu jednog
inovnika i keri jednog obuara postoji velika klasna razlika
koju treba premostiti; Sortini ju je pokuao premostiti na ovaj
nain, drugi bi se mogao posluiti drukijim. Dodue, kae se
da mi svi pripadamo dvorcu, da ne postoje klasne razlike i da
se nema to premostiti, i vjerojatno je uglavnom tako, ali mi
smo na alost imali prilike vidjeti da nije tako ba onda kad bi
trebalo biti. U svakom sluaju, na temelju svega toga trebao bi
ti Sortinijev nain postupanja postati razumljiviji, manje nevjerojatan, i zaista, kad se usporedi s onim Klammovim
nainom, on postaje mnogo razumljiviji i podnoljiviji, ak i
onom koji je vrlo blisko umijean. Kad Klamm pie njeno
pismo, ono djeluje munije nego najgrublje pismo Sortinijevo.
Treba me samo dobro razumjeti, ja se ne usuujem kritizirati
Klamma, ja samo usporeujem, jer se ti protiv usporedba
buni. Klamm se ponaa prema enama kao kakav porunik,
nareuje da mu doe as ova as ona, nijednu ne dri dugo, i
tako kao to im nareuje da dou, nareuje im i da odu. Ah,
Klamm se ak ne bi potrudio ni napisati pismo. I zar je onda u
usporedbi s tim i dalje odvratno kad jedan Sortini, koji ivi
sasvim povueno i iji je odnos prema enama u najmanju
ruku nepoznat, sjedne i svojim lijepim inovnikim rukopisom napie jedno, istina, gadno pismo? I ako u tome ne postoji
nikakva razlika u Klammovu korist, ve naprotiv, treba li
onda tu razliku pruiti Friedina ljubav? Ja mislim da je odnos
ena prema inovnicima vrlo teko, odnosno vrlo lako ocijeniti.
Tu uvijek ima ljubavi. Nesretne inovnike ljubavi nema. U
tom pogledu ne predstavlja nikakvu pohvalu kada se za jednu
djevojku kae pritom ja izdaleka ne govorim samo o Friedi
da se podala nekom inovniku samo zato to ga voli. Tono je
da ga voli i tono je da mu se podala, ali za pohvalu tu nema
nieg. Meutim, Amalija nije voljela Sortinija, primijetit e
ti- Pa dobro, nije ga voljela, ali moda ga je ipak i voljela, tko

moe tu presuditi? ak ni ona sama. Kako moe vjerovati da ga

nije voljela kad ga je odbila tako odluno kako valjda jo nikad
nijedan inovnik nije bio odbijen? Barnabas kae da on jo i
danas koji put zadrhti od pokreta kojim je ona prije tri godine
zalupila prozor. To je istina, i zbog toga joj se ne smiju
postavljati pitanja. Ona je sa Sortinijem raskrstila i zna samo
toliko; je li ga voljela ili nije, s tim ni sama nije naifb. Mi
meutim znamo da ene ne mogu drukije nego voljeti
inovnike koji na njih bace oko; tovie, one inovnike vole i
prije toga, ma koliko to poricale, a Sortini ne samo da je bacio
oko na Amaliju nego je tada i preko rukunice preskoio kada je
Amaliju ugledao, preskoio rukunicu svojim od sjedenja za
pisaim stolom ukruenim nogama. Ali Amalija je izuzetak,
rei e ti. Da, ona je to, ona je to i dokazala kada se usprotivila
otii Sortiniju, a to je dovoljan izuzetak. Meutim, da ona
pored toga jo Sortinija nije ni voljela, to bi ve bio skoro
previe veliki izuzetak, to se ve vie uope ne bi moglo shvatiti.
Mi smo svakako onog popodneva bili obuzeti sljepilom, ali da
se nama ipak tada inilo da primjeujemo poneto od Ama-lijine
zaljubljenosti, svjedoi ipak da nismo bili ba sasvim
zaslijepljeni. A kad se sve to povee, kakva onda ostaje razlika
izmeu Friede i Amalije? Jedino ta da je Frieda uinila ono to
je Amalija odbila uiniti. Moe biti, ree K., ali glavna razlika za mene je u tome to je Frieda moja zarunica, dok me
Amalija zanima samo kao Barnabasova sestra, sestra kurira iz
dvorca, i njena sudbina je moda upletena u slubu Barnabasovu. Da je njoj neki inovnik nanio kakvu oajnu nepravdu,
kao to je to meni u poetku tvog prianja izgledalo, to bi me
vie zanimalo, ali i tada mnogo vie kao javna stvar nego kao
osobni bol Amalijin. Meutim, na temelju tvog prianja cijela ,
slika se mijenja na jedan nain, koji, istina, meni nije sasvim
shvatljiv, ali ipak dovoljno uvjerljiv, jer si ti ta koja pria, i zato
u ja vrlo rado prijei preko te stvari, jer ja nisam vatrogasac, i
to se mene tie Sortini! Ali, naravno, Frieda me se tie, i meni
je zato udno kako ti, kojoj ja potpuno vjerujem i elim i dalje
vjerovati, stalno pokuava okolinim putem, preko Amalije,
Friedu napadati i preda mnom je sumnjiiti. Ja neu rei da ti
to ini s namjerom, ili tovie s loom namjerom, jer u tom

sluaju ja bih ve odavno morao otii. To ti ne ini namjerno,

ve okolnosti te navode na to. Iz ljubavi prema Amaliji ti eli
nju izdii iznad svih drugih ena, i kako u samoj Amaliji ne
moe nai dovoljno pohvalnog da poslui toj svrsi, pomae se
time to druge ene omalovaava. Amalijin pothvat je
neobian, ali to ti vie o tom pothvatu pria, to je tee presuditi je li on bio veliki ili mali, mudar ili luckast, herojski ili
kukaviki, Amalija dri svoje pobude zatvorene u svojim grudima i nitko ih od nje nee otrgnuti. Frieda, naprotiv, nije
uinila nita neobino, ona se samo povela za svojim srcem, to
je jasno svakom tko dobronamjerno gleda na tu stvar, i to moe
svatko provjeriti, tu nema mjesta ogovaranju. Ja meutim
neu ni Amaliju omalovaavati, ni Friedu braniti, ve ti samo
hou dati do znanja kakav je moj stav prema Friedi i da je svaki
napad na Friedu ujedno napad na moju egzistenciju. Ja sam
svojom voljom ovamo doao i svojevoljno se ovdje ugnijezdio,
ali za sve to se otada zbilo, a prije svega za izglede svoje
budunosti oni postoje, ma kako inae bili tmurni za sve
to imam zahvaliti Friedi, i to se ne moe porei. Dodue, ja sam
ovdje primljen za zemljomjera, ali to je samo prividno, sa
mnom su se igrali, tjerali me iz svake kue, igraju se sa mnom
i sada, ali to nije vie tako jednostavno, ja sam u izvjesnoj mjeri
uhvatio korijenje, a to ve znai neto, ma kako sve to bilo
sitno, ja sad imam svoj dom, svoje mjesto i stvaran posao,
imam zarunicu koja mi pomae u slubenim dunostima kad
imam druge poslove; ja u se njome oeniti i postati itelj ove
opine, ja imam osim slubene i jednu privatnu vezu, iako jo
neiskoritenu, s Klammom. Moe li se rei da je to malo? I kad
ja k vama dolazim, koga vi pozdravljate? Kome ti pria povijest svoje obitelji? Od koga se ti nada da je u mogunosti,
makar samo majunoj, nimalo vjerojatnoj mogunosti, pruiti ti
bilo kakvu pomo? Sigurno ne od mene, zemljomjera kojeg su
prije tjedan dana Lasemann i Brunswick silom izgurali iz
svoje kue, ve se tome nada od ovjeka koji ve ima izvjestan
utjecaj, ali za taj utjecaj ja trebam zahvaliti Friedi, koja je toliko
skromna da zacijelo nee ni uti ako je pokua ispitivati o
tome. Pa ipak, po svemu tome izgleda da je Frieda u svojoj
nevinosti uinila vie nego Amalija u svojoj oholosti, jer vidi,

*-\. "I
7*'

ja imam dojam da ti trai pomo za Amaliju. I to od koga?

Uistinu ni od koga drugog nego od Friede? Zar sam ja zaista
tako runo govorila o Friedi? ree Olga. Sigurno je da to nije
bila moja namjera i vjerujem da nisam to ni uinila, ali na
poloaj je takav da smo se mi razili s cijelim svijetom, i im se
ponemo aliti, to nas ponese i odnese ni sami ne znamo kamo.
Ti si takoer u pravu, sad postoji jedna velika razlika fzmeu
nas i Friede, i dobro je da ona jednom bude naglaena. Prije tri
godine mi smo bile djevojke iz graanskog stalea, a Frieda
slukinja u gostionici Kod mosta, mi smo prolazile pored nje
ne udostojivi je nijednog pogleda, sigurno je da smo bile ohole, ali smo tako bile odgojene. A kako to sada izgleda, mogao
si vidjeti one veeri u Gospodskom konaku: Frieda s biem u
ruci, a ja s gomilom slugu. Ali jo je i gore. Frieda nas moe
prezirati, to odgovara njenu poloaju, stvarni odnosi prisiljavaju na to. Ali tko nas sve ne prezire! Tko god se odlui prezirati
nas, odmah doe u najvie drutvo. Poznaje li Friedinu
nasljednicu? Zove se Pepi. Ja sam je tek preksino upoznala,
dosada je bila sobarica. U pokazivanju prezira prema meni ona
sigurno nadmauje i Friedu. Ona me je kroz prozor spazila,
kad sam dolazila uzeti pivo, dotrala je do vrata i zakljuala ih,
morala sam je dugo moliti i obeati joj vrpcu, koju sam nosila
u kosi, prije nego to mi je otvorila. A kad sam joj onda dala
vrpcu, ona ju je bacila u ugao. Pa lijepo, neka me prezire, ja sam
donekle i upuena na njenu blagonaklonost, i ona je konobarica u Gospodskom konaku; istina, ona je tamo samo privremeno i nema kvalitete koje su potrebne da bi stalno ostala na
tom mjestu. Trebalo bi samo uti kako gostioniar razgovara s
njom i onda usporediti to s nainom na koji je razgovarao s
Friedom, ali to Pepi ne smeta da prezire i Amaliju, Amaliju iji
bi jedan pogled bio dovoljan da siunu Pepi sa svim njenim
pletenicama i vrpcama oisti iz sobe brzinom koju ona,
upuena samo na svoje debele noice, nikad ne bi bila u stanju
sama postii. Kakvo sam odvratno brbljanje o Amaliji morala
opet juer od nje sluati, dok mi gosti nisu napokon prili u
pomo, istina onako kako si ti ve jednom vidio. Koliko si ti
preplaena, ree K., ja sam samo htio Friedu staviti na mjesto koje joj odgovara, a ne poniavati vas, kao to si ti sad shva-

tila. I po mom miljenju vaa obitelj ima neeg neobinog, ja

to nisam preutio; ali otkud to da to neobino daje povod za
preziranje, ja to ne mogu shvatiti. Ah, K., ree Olga, ono
to me plai, to je da e i ti to razumjeti. Zar ti nikako nije
jasno da je Amalijino dranje prema Sortiniju dalo prvi povod
za to preziranje? To je ipak vrlo udno, ree K., zbog toga
se Amaliji mogu diviti ili je osuivati, ali prezirati je? A zatim,
ako je, iz meni neshvatljivih razloga, Amalija zaista izloena
preziranju, zato se to preziranje protee na sve vas, na cijelu
nevinu obitelj? To, na primjer, da Pepi pokazuje prezir prema
tebi, zaista je previe i ja u joj natrljati nos kad se vratim u
Gospodski konak. Kad bi ti, K., htio promijeniti sve one koji
nas preziru, onda bi to bio teak posao, jer sve potjee iz dvorca.
Ja se jo dobro sjeam prijepodneva koje je slijedilo onom
jutru. Brunswick, koji je tada bio pomonik kod nas, doao je
kao i svakog drugog dana, otac mu je dodijelio posao i poslao
ga kui, mi smo sjedili za dorukom, svi su bili raspoloeni,
izuzevi Amaliju i mene; otac je stalno priao o svetkovini,
imao je razne planove u pogledu vatrogasne slube, u dvorcu,
naime imaju vlastito vatrogasno drutvo, koje je takoer bilo
poslalo svoje predstavnike na svetkovinu, s kojima se poneto
i diskutiralo, prisutna gospoda iz dvorca vidjela su to su u
stanju nai vatrogasci, vrlo pohvalno se izrazili o postignutim
rezultatima, usporedili ih s onim to su u stanju postii vatrogasci dvorca, i usporedba je bila u nau korist, govorilo se tako
0potrebi reorganizacije vatrogasne slube dvorca, za to su po
trebni instruktori iz sela, istina nekoliko ih je dolazilo u obzir,
ali otac se ipak nadao da e izbor pasti na njega. O tome je ba
tada govorio, i kako je njegov ljudski obiaj da se za stolom
rairi, sjedio je on tako, pokrivi rukama pola stola, i tako je
kroz otvoren prozor gledao u nebo, njegovo lice je bilo mlado
1ozareno nadom nikad ga vie takvog neu vidjeti. A onda
Amalija, s promiljenou koju mi kod nje dotle nismo
zapaali, ree da ne treba mnogo vjerovati tome to gospoda
govore, gospoda imaju obiaj u takvim prilikama kazati neto
povoljno, ali to ima malo ili nimalo vanosti, jer tek to je iz
govoreno, a ve je zauvijek zaboravljeno, istina u iduoj prilici
ljudi opet nasjednu vjerujui njihovim lijepim rijeima. Mati

185

joj zabrani da tako govori, otac se samo nasmija njenu mudrovanju i sveznanju, ali onda zamucnu, kao da neto trai, neto
ega se tek tada sjetio da ga nema; meutim, sve je ipak bilo tu,
i on ree: 'Brunswick je priao o nekom kuriru i razderanom
pismu i pitao me znamo li mi neto o tome koga se to tie i to
je posrijedi'. Mi smo utjele, Barnabas, onda jo mlad kao
janjece, ree neto iznimno glupo ili smjelo, poesmo'razgovarati o neem drugom i stvar pade u zaborav.

Amalijina kazna
Meutim, ubrzo poslije toga, stadoe nas zasipati pitanjima
zbog te prie s pismom, dolazili su nam i prijatelji i neprijatelji, i
poznati i nepoznati; nitko nije ostajao dugo, najbolji prijatelji
najprije su se gubili. Lasemann, inae uvijek spor i dostojanstven,
uao je kao da hoe samo premjeriti koliko je soba velika, bacio
jedan pogled unaokolo i bio je gotov; sliilo je na kakvu stranu
djeju igru kad je Lasemann poeo bjeati, a otac, odvojivi se od
ostalih ljudi koji su bili tu, trao za njim sve do praga kue i tu
odustao od daljnjeg jurenja. Brunswick je doao i otkazao ocu
posao; rekao je sasvim otvoreno da se hoe osamostaliti, pametan
ovjek, umio je iskoristiti priliku. Muterije su dolazile i s gomile
u obuarnici uzimale obuu koju su bile donijele na popravak;
otac ih je najprije pokuavao odvratiti mi smo mu u tome svi
pomagali koliko smo mogli ali poslije ih je pustio i utei im
pomagao u traenju. U knjizi narudbi brisan je red po red,
vraene su zalihe koa koje su ljudi kod nas imali, dugovi su
plaeni, sve se odvijalo mirno, bez svae, svi su bili zadovoljni da
to prije i to potpunije prekinu svaku vezu s nama, makar pritom imali i gubitke, to nije bilo vano. I napokon, kao to se
moglo i oekivati, pojavi se Seemann, predvodnik vatrogasaca.
Kao da jo gledam tu scenu: Seemann, veliki krupan ovjek, ali
malo poguren i s bolesnim pluima, uvijek ozbiljan, ovjek koji
se nikad ne smije, stoji pred ocem, kojeg neobino cijeni, kojem
je u povjerenju ostavio mogunost da postane njegov zamjenik u
vatrogasnom drutvu, a sad mu treba priopiti da ga drutvo
iskljuuje iz lanstva i da mu treba oduzeti diplomu. Ljudi koji
su se tada nali kod nas, ostavili su svoje poslove i tiskali se oko
njih dvojice. Seemann nije u stanju nita rei, samo lupka oca
stalno po leima, kao da hoe iz njega istjerati rijei koje on sam
treba izrei a ne moe ih nai. Pritom se stalno smije, ime vjerojatno eli umiriti i sebe i sve druge, ali budui da se on ne umije
187

smijati i nitko ga jo nikad nije uo da se smije, nikome ne pada

na pamet pomisliti da je to smijanje. Meutim, otac je ve toliko
bio umoran i oajan zbog svega onoga to je doivio toga dana,
da nije bio u stanju nikom da pomogne, tovie izgledao je premoren da bi mogao shvatiti o emu je u stvari rije. Mi smo isto
tako bili oajni, ali kako smo bili mladi, nismo mogli vjerovati u
jedan tako potpun slom, mislei stalno da e se u nizu posjetilaca
ipak nai netko tko e rei 'Stoj!' i uvjetovati da se cijeli tok stvari
izmijeni. Seemann nam se, u naoj naivnosti, uini kao stvoren
za to. S napregnutim ivcima ekali smo da iz tog neprekidnog
smijanja iziu jasne rijei. to je drugo moglo biti povod tom
smijehu nego glupa nepravda koja nam je nanesena? 'Gospodine
predvodnice, gospodine predvodnice, recite ve jednom ljudima', govorili smo mi u sebi i tiskali se oko njega, to je njega tjeralo samo da se udnovato vrpolji. Napokon on poe govoriti ne
da bi ispunio nae pritajene elje, ve da bi odgovorio na uzvike
hrabrenja ili negodovanja prisutnih ljudi. Jo smo imali nade. On
poe s velikom pohvalom ocu, nazva ga ponosom drutva,
nenadmanim primjerom za ugled podmlatku, neophodnim
lanom, ije bi istupanje dovelo drutvo gotovo do raspadanja.
Dotle je sve bilo lijepo; da je samo tu zavrio! Ali on je nastavio
govoriti. Meutim, rekao je, kad se drutvo usprkos tome ipak
odluilo oca iskljuiti, onda e se sigurno shvatiti ozbiljnost razloga koji su drutvo na to primorali. Moda do toga ne bi moralo
doi da nije bilo sjajnih oevih uspjeha na jueranjoj svetkovini, ali ba ti uspjesi pobudili su naroitu panju slubenih
mjesta; svi pogledi su sada upravljeni na drutvo i ono sada mora
voditi rauna o svojoj istoi jo vie nego dosad. Dolo je do
nanoenja uvrede donosiocu pisma, i zbog toga drutvo nije
imalo drugog izlaza, i tako je on, Seemann, dobio teku dunost
to priopiti. Otac sigurno nee htjeti oteavati mu jo vie tu
dunost. Toliko je Seemann bio zadovoljan to je uspio to izgovoriti, da se ispunjen pouzdanjem zbog toga prestade rukovoditi
pretjeranim obzirima, ve pokaza na diplomu koja je visjela na
zidu i dade prstom znak da se skine. Otac klimnu glavom i krene
je donijeti, ali onako drhtavim rukama nije ju mogao skinuti s
avla; ja se popeh na stolicu i pomogoh mu. I od tog trenutka
svemu je bio kraj. Onda je sjeo u jedan kutak, nije se vie micao,

i s kim nije htio vie razgovarati, mi smo se morali sami snai s

ljudima kako smo znali i umjeli. A gdje tu ti vidi utjecaj dvorca? upita K. Reklo bi se da on jo nije poeo djelovati. To to si ti
dosad ispriala, to su samo bezrazlona plaljivost ljudi, zluradost
blinjih, nepouzdana prijateljstva, ono to se svuda u takvim
sluajevima javlja, a uostalom i izvjesno sitniarenje bar tako
se meni ini od strane tvog oca. Jer ona diploma, to je ona u
stvari? Potvrda njegovih sposobnosti, a one su mu ostale, i ako su
ga one inile nezamjenljivim, onda utoliko bolje, i on je predvodniku njegovu ulogu zaista mogao uiniti munom samo na taj
nain to bi mu odmah poslije druge izgovorene rijei diplomu
bacio pred noge. Naroito mi se ini karakteristino da ti uope
nisi spominjala Amaliju, Amaliju koja je napokon sve to skrivala,
a koja je vjerojatno mirno stajala u pozadini i promatrala cijelu
pusto. Ne, nije, ree Olga, nikoga se ne moe prekoravati,
nitko nita drugo nije mogao uiniti, sve je to ve bio utjecaj
dvorca. Utjecaj dvorca, ponovi Amalija koja je neprimjetno
dola iz dvorita, roditelji su ve davno bili smjeteni u postelju.
Raspredaju se prie o dvorcu? Jo sjedite zajedno? A ti si, K., htio
odmah otii, a evo ve je deset. Zanimaju li te uope te prie? Ima
ljudi koji se hrane tim priama, sjednu zajedno, kao vas dvoje
ovdje, i onda se uzajamno nadmeu; ali ti mi ne izgleda od tih
ljudi. O da, ree K., ba sam i ja takav; tovie, izvjesne osobe
koje o takvim priama ne vode rauna ve svu brigu preputaju
drugima ne ostavljaju na mene veliki dojam. Lijepo, ree
Amalija, ali ljudi imaju razliite interese; tako sam jednom
sluala o jednom mladom ovjeku koji je danju i nou sav bio
obuzet mislima na dvorac, ve su se plaili za njegovu sposobnost
zdravog rasuivanja, jer mu je sav razum bio u dvorcu. Na kraju
se pokazalo da njemu nije bilo stalo do dvorca ve samo do keri
jedne istaice ureda tamo, do nje je na kraju doao, i tako je opet
sve bilo u redu. Vjerujem da bi mi se taj ovjek svidio, ree K.
Da bi ti se taj ovjek svidio, ree Amalija, u to sumnjam, ali
valjda njegova ena. Ali uostalom neu vam smetati, idem spavati i
morat u ugasiti svjetlo zbog roditelja; oni, istina, odmah
Zas
pe, ali ve poslije jednog sata s pravim spavanjem je gotovo i
smeta im svaki traak svjetlosti. I zaista, odmah zavlada
Pomrina i Amalija se smjesti negdje na zemlju, pored kreveta

189

roditelja. Tko je taj mladi ovjek o kojem je govorila? upita K.

Ne znam, odgovori Olga. Moda Brunswick, iako se sve ne
slae s njim, a moda netko drugi. Nije lako nju tono razumjeti,
jer se esto ne zna govori li ironino ili ozbiljno. Mahom govori
ozbiljno, ali zvui ironino. Pustimo nagaanja! ree K.
Nego, kako si ti dola toliko pod njen utjecaj? Je li to bilo tako i
prije velike nesree? Ili tek poslije? I kako to da ti nikad nii imala elju otrgnuti se od njena utjecaja? I ima li ta tvoja ovisnost o
njoj neku razumnu podlogu? Ona je najmlaa i kao takva treba
sluati. Kriva ili ne, ona je donijela nesreu obitelji. Umjesto da
svakog dana iznova sve vas moli za oprotenje, ona die glavu vie
nego svi drugi, ne brine se nizato, ve samo milostivo i koliko
treba za roditelje, nee se ni u to uputati, kao to se sama izrazila, i kad napokon neto s vama razgovara, onda je to ozbiljno ali
zvui ironino. Ili vas je ona moda osvojila svojom ljepotom o
kojoj ti po koji put govori? Vi troje ste istina vrlo slini, meutim
ono po emu se ona razlikuje od vas dvoje, to ne ide njoj u prilog;
jo kad sam je prvi put vidio, ja sam se uplaio od njena neugodnog pogleda. A zatim, ona je istina najmlaa medu vama, ali to
se ne primjeuje na njoj, ona ima izgled onih ena bez dobi, koje
gotovo nikad ne stare, ali koje skoro nikad nisu bile ni mlade. Ti
je gleda svaki dan i zato ne primjeuje tvrdou njena lica. Zbog
toga, kad razmislim, ne mogu smatrati ozbiljnom ni Sortinijevu
naklonost prema njoj, moda je on onim pismom nije htio zvati
k sebi, ve je samo kazniti. Neu razgovarati o Sortiniju, ree
Olga. Kod te gospode u dvorcu sve je mogue, bila u pitanju
najljepa ili najrunija djevojka. Inae ti potpuno grijei u pogledu
Amalije. Vidi, ja nemam nikakvog razloga tebe naroito
pridobiti za Amaliju, a ako to ipak pokuavam, to inim samo
zbog tebe. Amalija je na neki nain uzrok nae nesree, to stoji,
ali ak i otac kojeg je ipak nesrea najtee pogodila i koji nikad
nije bio umjeren na rijeima, najmanje kod kue, ak ni otac ni
u najgorim vremenima nikad nijednu rije prijekora nije uputio
Amaliji. I to nikako ne zato to bi on odobravao Amalijin postupak; kako bi ga i mogao odobravati, on koji oboava Sortinija;
nije bio u stanju ni priblino ga shvatiti, jer je bio spreman Sortiniju priloiti na rtvu i sebe i sve to ima, istina ne onako kako se u
stvarnosti i dogodilo, vjerojatno pod djelovanjem Sortinijeva

gnjeva. Vjerojatno Sortinijeva gnjeva, kaem, jer o Sortiniju nita

vie nismo uli; ako je i dotle bio povuen, otada kao da ga uope
nije bilo. A trebao si vidjeti Amaliju u ono vrijeme. Mi smo svi
znali da do neke izrine kazne nee doi. Samo su se povukli od
nas. Ljudi ovdje, kao i tamo u dvorcu. Ali dok smo primijetiti da
se ljudi povlae, neka promjena u dranju dvorca uope se nije
mogla primijetiti. Mi ni ranije nismo primjeivali neku brigu
dvorca, kako smo onda mogli primijetiti promjenu. To zatije
bilo je ono najgore. Mnogo gore negoli to to su se ljudi povlaili
od nas, jer oni to nisu inili iz nekog uvjerenja, vjerojatno nita
ozbiljno protiv nas nisu imali, ovog dananjeg preziranja onda
nije bilo, inili su to iz bojazni i ekali su samo da vide kako e se
stvar dalje razvijati. Nismo se morali bojati ni nestaice, svi su
nam dunici platili, zavrni rauni bili su povoljni po nas, a ako
su nam bile potrebne ivene namirnice, roaci su nam kriom
pomagali, bilo nam je dobro jer je to bilo doba etve, obradive
zemlje, istina, nismo imali, a nisu nam doputali da radimo kod
drugih, i zato smo prvi put u ivotu bili osueni na ljenarenje. I
tako smo sjedili okupljeni pri zatvorenim prozorima na srpanjskoj i kolovoskoj ezi. Dogaalo se nije nita. Nikakav poziv,
nikakva vijest, nikakav izvjetaj, nikakva posjeta, nita. Dobro, ree K., budui da se nita nije dogodilo i nikakvu kaznu
niste osjeali, ega ste se onda plaili? Kakav ste vi to svijet!
Kako da ti to objasnim, ree Olga. Mi se nismo plaili onog
to e doi, mi smo patili od onog to je bilo tu, mi smo se ve
nalazili usred izdravanja kazne. Ljudi u selu ekali su samo da im
doemo, da otac ponovno otvori radionicu, da Amalija koja
umije siti vrlo lijepe haljine, istina samo za najotmjenije, opet
doe po posao, svim ljudima bilo je ao zbog postupanja prema
nama. Kad je u selu jedna ugledna obitelj sasvim odstranjena iz
drutva, onda svi trpe neku tetu od toga, oni su se od nas udaljili
samo zato to su vjerovali da im je dunost da to uine, ni mi ne
bismo drukije postupili na njihovu mjestu. Pa oni nisu tono ni
znali to je bilo posrijedi, samo se onaj kurir vratio u Gospodski
konak, s rukama punim komadia papira. Frieda ga je vidjela kad
je odlazio i, kad se vratio, progovorila s njim nekoliko rijei i ono
s
^o je ula od njega odmah razglasila, ali opet ne iz nekog neprijateljstva prema nama ve jednostavno iz dunosti, kao to bi u

slinom sluaju svakome bila dunost da tako postupi. Dakle,

kao to sam ve rekla, jedno sretno rjeenje cijele stvari bilo bi ono
koje bi svijet najprije pozdravio. Da smo se mi najednom pojavili
s vijeu da je sve ureeno, da je, na primjer, sve bio samo jedan
nesporazum koji je sada potpuno razjanjen, ili ak daje uinjena
greka ali da je sada okajana, ili ljudi bi ak i to primili da
nam je pomou naih veza u dvorcu polo za rukom stvar
zatakati, sigurno bi nas svi opet primili rairenih ruku, bilo bi
ljubljenja, grljenja, bilo bi slavlja, ja sam slino tome ve nekoliko
puta doivjela u sluaju drugih. Pa ipak ni jedna takva vijest nije
bila potrebna; da smo mi samo izili i ponudili se, obnovili stare
veze, ne spominjui ni jednom rijeju aferu s pismom, i to bi bilo
dovoljno, svi bi rado pristali da ne pretresaju vie tu stvar. Uistinu, ono to ih je odbilo od nas, pored straha, to je munost same
stvari, naprosto o njoj nita ne uti, nita ne govoriti, uope ne
misliti na nju, ni na koji nain ne dolaziti u dodir s njom. Kad je
Frieda cijelu stvar odala, nije to uinila da bi likovala, ve da bi
sebe i sve druge zatitila od toga, da bi cijeloj zajednici skrenula
panju da se ovdje dogodilo neto od ega se treba najbriljivije
uvati i to dalje drati. Nismo tu mi bili u pitanju kao obitelj, ve
sama stvar kao takva, a mi samo zbog stvari u koju smo se upleli.
Dakle, da smo mi opet izili u drutvo, da smo pustili da prolo
padne u zaborav i da smo svojim ponaanjem pokazali da smo sve
preboljeli, svejedno na koji nain, i javnost stekla uvjerenje da
cijela stvar, ma to da je inae bilo posrijedi, nee vie postati
predmet raspravljanja, i to bi sve bilo dobro. Svuda bismo naili
na staru susretljivost, i kad bismo mi stvar samo upola zaboravili,
ljudi bi to razumjeli i pomogli nam da je zaboravimo potpuno.
Meutim, umjesto svega toga mi smo sjedili kod kue. Ne znam
na to smo ekali, valjda na Amalijinu odluku, ona je onog jutra
preuzela vodstvo u obitelji i vrsto ga je drala. Uinila je to bez
ikakvih parada, bez zapovijedanja, bez molbi, skoro iskljuivo
utnjom. Mi drugi, istina, imali smo se o mnogo emu savjetovati,
neprestano se aputalo od jutra do mraka, a ee bi me otac,
obuzet iznenadnim strahom, zvao k sebi, i ja sam provodila do
pola noi sjedei na rubu njegova kreveta. Ili bismo se ponekad
uurili nas troje, ja i Barnabas, koji je u poetku od svega tek
poneto razumijevao i sav uzrujan stalno traio objanjenja, stal-

ista, i on je dobro znao da njemu nije sueno provoditi

bezbrine godine koje ekaju njegove vrnjake, tako smo sjedili
zajedno sasvim kao nas dvoje sada, K. i zaboravljali da je
no prola i opet svanulo. Majka je bila najslabija od svih nas,
valjda i zato to ona nije trpjela samo od zajednike nesree, ve
je patila i pojedinanu nesreu svakog od nas, i tako smo s uasom
zapaali na njoj promjene koje su, to smo nasluivali, prethodile
cijeloj naoj obitelji. Njeno omiljeno mjesto bio je krajiak jednog divana nemamo ga ve odavno, stoji u Brunswickovoj
velikoj odaji tamo je sjedila, i nije se moglo tono razaznaje
jcto ;e drijemala ili, sudei bar po usnama koje su se micale,
drala duge monologe. Po sebi je razumljivo da smo se mi stalno
vraali na sluaj s pismom, pretresali ga sa svim sigurnim pojedinostima i nesigurnim mogunostima i nadmaivali se u smiljanju
sredstava za dobro rjeenje; sve je to bilo prirodno i neizbjeno,
ali nije bilo dobro, mi smo se sve vie gubili u onom iz ega smo
se htjeli izvui. I to su nam tu pomagale sve te ideje koje su nam
padale na pamet, ma koliko da su bile izvanredne! Ni jedna nije
bila izvediva bez Amalije, sve su predstavljale samo prijedloge,
liene smisla ve i stoga to nisu ni dolazili do Amalije, a ako bi i
doli naili bi samo na utnju. Istina, ja danas sreom razumijem
Amaliju bolje nego tada. Ona je podnosila vie nego svi mi; prosto
je neshvatljivo kako je sve to podnosila i danas jo ivi medu
nama. Mati je vjerojatno patila za sve nas, patila jer ju je to snalo,
a i nije patila dugo, ne moe se rei da ona ma u kom pogledu i
danas pati, ali i onda ona nije bila sasvim pri sebi. Meutim,
Amalija nije samo patila, ve je bila u stanju i razumjeti, cijelu
stvar sagledati; mi smo gledali samo posljedice, ona je vidjela bit,
mi smo se nadali da e nam kakvo malo sredstvo pomoi, ona je
znala da je sve ve odlueno, mi smo mogli aputati, ona je samo
utjela, ona je stajala oi u oi s istinom i podnijela taj ivot onda
kao to ga podnosi i danas. Koliko je u svoj toj nevolji nama bilo
lake nego njoj. Istina, mi smo morali napustiti svoju kuu, u nju
se uselio Brunswick, nama su dodijelili ovu krovinjaru, prenijeli
smo ovamo svoju imovinu runim kolicama, u nekoliko puta,
vukli smo ih Barnabas i ja, otac i Amalija gurali su straga, ovdje
n
as je doekala majka, koju smo jo odmah na poetku ovamo
doveli, doekala nas je sjedei najednom sanduku, i stalno i tiho

193

je cviljela. Ali ja se sjeam da smo i za vrijeme samih napornih

vonji koje su uz to predstavljale za nas i poniavanje, jer svaki
as su nailazila kola onih koji su se vraali sa etve i koji bi zamukli
i okrenuli glave kad su prolazili pored nas sjeam se da Barnabas i ja, ak i dok smo vukli kolica, nismo mogli a da ne govorimo
0 naim nevoljama i planovima i da bismo, zaneseni razgovorom,
zastali, sve dok nas jedno oevo: 'Ej!' ne bi opet podsjetiloiia nau
dunost. Ali sva ta dogovaranja nisu nita promijenila na ivot
ni poslije selidbe, samo to smo jo poeli osjeati i bijedu. Pomo
od roaka je prestala, naa sredstva bila su skoro potpuno iscrp
ljena, a u to vrijeme poeo se stvarati i onaj prezir prema nama
koji i ti poznaje. Primijetili su da nemamo snage izvui se iz one
afere s pismom, i to su nam mnogi uzeli za zlo. Nisu podcjenjiva
li teinu nae nesree, iako je nisu blie znali, uviali su da ni sami
ne bismo bolje podnijeli iskuenje, ali utoliko im je izgledalo
potrebnije da se od nas potpuno odvoje. Da smo uspjeli izvui se,
oni bi nas itekako cijenili, ali budui da nismo uspjeli, ono to su
inili privremeno pretvorili su u stalno: iskljuili su nas potpuno
iz svoje sredine. O nama se vie nije govorilo kao o ljudima, ime
nae obitelji nije vie spominjano; kad se moralo o nama neto
rei, nazivani smo po Barnabasu, najnevinijem medu nama, ak
1 ova naa krovinjara dola je na lo glas, pa i ti, ako se zapita,
morat e priznati da si i ti, kad si prvi put kroio nogom ovamo,
mislio da shvaa opravdanost tog prezira. Kasnije kad su opet
ljudi poeli dolaziti pokoji put, odlazili bi uvrijeeni na nas zbog
sasvim beznaajnih sitnica, na primjer zbog toga to ona petrole
jska lampa visi tamo iznad stola. Gdje bi inae visjela ako ne iznad
stola? ali njima se to inilo nepodnoljivim. A i kad bismo mi
lampu zakaili negdje drugdje, to ne bi mijenjalo njihovu zlovo
lju. Sve to bismo mi radili i imali sluilo je podjednako za
prezir.

Moljakanja
Meutim, to smo mi uinili? U stvari ono to je najgore,
neto zbog ega bi s mnogo vie prava trebali biti prezirani nego
to smo uistinu bili: mi smo iznevjerili Amaliju, odbacili smo
poslunost njenoj nijemoj zapovijesti, nismo mogli vie tako
ivjeti, nismo mogli ivjeti lieni svake nade, i mi smo poeli
svatko na svoj nain moljakati dvorac ili ga opsjedati, da bi nam
on oprostio. Istina, mi smo znali da nismo u stanju ita popraviti,
znali smo takoer da je jedina naa veza s dvorcem koja nam je
mogla pruiti nadu, veza sa Sortinijem, inovnikom koji je bio
naklonjen naem ocu, ali da je ba ta veza stjecajem okolnosti
postala nepristupana, pa ipak smo se dali na posao. Poeo je
otac, poela su ona njegova besmislena potucanja, njegovi besmisleni posjeti naelniku, tajnicima, odvjetnicima, pisarima; oni
ga obino nisu primali, a kad je lukavstvom ili sluajem uspijevao
biti primljen mi smo klicali od radosti na takvu vijest i trljali
ruke ispraali su ga to je mogue bre i nikad ga vie nisu primali. A i bilo je lako odgovoriti mu, dvorcu je uvijek sve lako. Sto
hoe on zapravo? to mu se dogodilo? to hoe da mu se oprosti?
Tko je i kad je netko iz dvorca njega makar i prstom dirnuo? Istina, on je osiromaio, izgubio muterije, ali to su pojave svakodnevnog ivota, stvar prilika u zanatstvu, moe li se dvorac brinuti za
sve to? U stvari, dvorac se i brine za sve, ali on ne moe tako grubo
istupati protiv razvoja stvari, i to ni u kom drugom cilju ve jedino da bi zatitio interese jednog pojedinca. Treba li dvorac slati
svoje inovnike, pa da oni tre za oevim muterijama i silom ih
vraaju? Ali, uzvraao je otac na to mi smo kod kue do sitnica
pretresali te stvari i prije i poslije, zbijeni u ugao kao da se krijemo
d Arnalije koja je, istina, sve primjeivala ali nam nije smetala
" ali, uzvraao je otac na to, on se ne ali zbog osiromaenja,
^o e on sve to nadoknaditi, sve je to sporedno, samo kad bi
mu se
oprostilo. Ali to mu se treba oprostiti? Odgovarali bi mu,
195

nikakva dostava protiv njega ne postoji, bar jo nije zavedena

u protokolima, bar u onim protokolima koji su pristupani
odvjetnicima. Prema tome, koliko se da utvrditi, protiv njega
niti je ita poduzeto niti se sprema da se poduzme. Moe li on
navesti ikakav slubeni akt usmjeren protiv njega? To otac nije
mogao. Ili je neki slubeni organ izvrio neki prijestup? O tome
otac nije znao nita. Prema tome, budui da nita ne zna i nita
se nije dogodilo, to onda hoe? to da mu se oprosti? U najboljem sluaju to to sada bez ikakvog razloga dosauje slubenim
mjestima, ali ba to je neoprostivo. Ali otac nije poputao, on je
tada jo bio krepak, a onako po nevolji besposlen imao je dovoljno vremena na raspolaganju. 'Ja u oprati Amalijinu ast, nee
jo dugo trajati', govorio je meni i Barnabasu po nekoliko puta
dnevno, ali sasvim tiho, jer Amalija nije smjela uti; pa ipak to je
govorio samo tako da Amalija uje, jer u stvarnosti on uope nije
mislio na neko pranje asti, ve samo na dobivanje oprotenja.
Meutim, da bi dobio oprotaj morao je prvo ustanoviti krivnju,
a slubena mjesta su mu ba krivnju poricala. Tako mu padne na
pamet misaoi to je ipak govorilo da je duhovno ve bio popustio da od njega kriju krivnju zato to ne plaa dobro, naime do
tada je plaao samo propisanu taksu koja je bila, istina, bar za nae
prilike, prilino visoka. Sad mu se inilo da treba vie plaati, to
je sigurno bilo pogreno, jer iako naa slubena mjesta, jednostavnosti radi i da bi se izbjegla nepotrebna objanjenja, primaju
mito, time se ipak nita ne moe postii. Ali kako je to bila oeva
nada, nismo ga htjeli od toga odvraati. Prodali smo to god smo
imali bile su to mahom sve neophodne stvari samo da bismo ocu stvorili sredstva za njegova istraivanja, i dugo vremena
imali smo svakog jutra to zadovoljstvo da je otac mogao zveckati
s nekoliko novia u depu, kad je ujutro kretao od kue. Istina,
preko dana smo gladovali kod kue i jedino to smo pribavljanjem novca postigli, to je da oca odravamo u nadi. Ali to nije bila
nikakva dobit. Njega su ova moljakanja muila, i ono to bi bez
novca brzo dobilo zaslueni kraj, time se produavalo. Budui da
se podmiivanjem nita izuzetno nije moglo uiniti, pokatkad bi
neki pisar pokuao uiniti neto bar prividno, obeavao bi da e
stvar ispitati, negovijetao da su naeni neki tragovi koji e dalje
biti istraivani, istina ne po dunosti ve samo za ljubav ocu;

otac, umjesto da postane oprezniji, sve vie je vjerovao. On bi se

vratio kui s jednim takvim oigledno besmislenim obeanjem,
kao da u kuu opet donosi blagostanje i sreu, i bilo je muno
gledati ga kako se iza Amalijinih leda ceri i razrogaenim oima
pokazuje na nju da bi nam stavio do znanja kako, zahvaljujui
njegovim nastojanjima, neposredno predstoji spasenje Amalije,
koje e najvie nju samu iznenaditi, ali da je sve to jo tajna i da je
trebamo dobro uvati. To bi vjerojatno trajalo jo vrlo dugo, da
mi na kraju apsolutno nismo vie bili u mogunosti ocu pribavljati novac. Istina, u meuvremenu Brunswick je poslije mnogih
molbi primio Barnabasa da mu pomae, ali samo pod uvjetom
da uveer po mraku dolazi po narudbe i da zavren posao opet
po mraku vraatreba priznati da je Brunswick time, to se tie
njegova posla, zbog nas primio na sebe izvjestan rizik, ali zato je
plaao Barnabasa vrlo malo a Barnabas sve napravi bez greke
ipak Barnabasova nadnica jedva je dostizala da nas sauva
potpune gladi. Vrlo obazrivo i poslije dugih priprema, priopili
smo ocu da ga ne moemo vie pomagati novano, ali on to primi
mirno. Nije vie bio sposoban umom shvatiti bezizglednost
svojih pothvata, ali su ga neprekidna razoaranja ipak umorila.
Dodue, rekao je vie nije govorio onako jasno kao ranije,
ranije se vrlo jasno izraavao potrebno mu je jo samo vrlo
malo novca, danas ili sutra sve bi uspio doznati, a eto, sad je sve
propalo, nije uspio samo zbog novca, i tako dalje, ali ton kojim
je govorio pokazivao je da u sve to ni sam ne vjeruje. I odmah je
napravio nove planove. Budui da nije uspio dokazati krivnju
i zbog toga slubenim putem nije mogao nita postii, morao
se sada baciti iskljuivo na moljakanja i inovnicima se osobno
obraati. Medu njima je vjerojatno bilo i takvih s dobrim, milostivim srcem, koji, istina, u slubenoj dunosti nisu smjeli initi
ustupke, ali zato e to uiniti izvan slube, kad ih ovjek iznenadi u
pogodnom trenutku.
K., koji je sve dotle predano sluao Olgu, prekide njeno
prianje pitanjem: A ti nisi smatrala daje to tako? Istina, daljnje
prianje dalo bi mu odgovor, ali on je htio to odmah doznati.
Ne, odgovori Olga. O nekoj samilosti inovnika ili emu
slinom ne moe biti ni govora. Ma koliko da smo bili mladi
i neiskusni, to smo ipak znali, znao je naravno i otac, ali on je
197

to zaboravio, to kao i skoro sve drugo. On je smislio plan da

se postavi na drum u blizini dvorca, tamo gdje prolaze koije s
inovnicima, i da inovnicima kako bilo dostavi svoju molbu
za oprotaj. Plan, iskreno govorei, nimalo razuman, ak i kad
bi se dogodilo ono nemogue i moda doprla do uiju nekog
inovnika. Moe li inovnik pojedinano opratati? To bi u
najboljem sluaju mogla biti stvar cjelokupne vlasti, a#*hi ona
vjerojatno ne moe opratati, ve samo suditi. Ali bi li uope
jedan inovnik, ak i kad bi siao s kola i pozabavio se tom stvari, mogao dobiti pravu sliku o njoj na temelju toga to mrmlja
otac, jedan bijedan, umoran, ostarjeli ovjek? inovnici su vrlo
ueni, ali ipak samo jednostrano, u svojoj struci inovnik po
jednoj rijei prozre cijeli smisao, ali u stvarima koje spadaju u
nadlenost drugih odjeljenja, satima mu moete objanjavati, on
e moda ueno kimati glavom, ali ni jednu rije nee razumjeti. Sve je to, naravno, shvatljivo; treba pokuati samo
jednu malu slubenu stvar za koju ste osobno zainteresirani,
majunu stvaricu koju jedan inovnik zavri dok okom trepne,
treba samo pokuati temeljno prouiti jednu takvu stvar, pa e
to biti posao za cijeli ivot i nikad nee biti zavren. Meutim,
da je otac i doao do nekog nadlenog inovnika, ovaj ipak
bez prethodnog poznavanja akata ne bi mogao nita zavriti,
naroito ne na drumu, jer njegovo nije da oprata ve samo da
slubeno zavrava stvari, i zbog toga, mogao ga je jedino uputiti
na slubeni put, a ba na tome putu otac nije uspio apsolutno
nita postii. Kako je to ve stajalo s ocem, kad je on htio prodrijeti s ovakvim novim planom! Kad bi postojala ma kakva,
makar i najbljeda mogunost te vrste, onda bi tamo na drumu
vrvjelo od molitelja, ali kako je to predstavljalo nemogunost
koja je morala biti jasna svakome s najosnovnijim kolskim
obrazovanjem, tamo je, naravno, bilo pusto. Meutim, moda
je ba to jaalo nadu kod oca, jer on je tu nadu pothranjivao
svim i svaim. U ovom sluaju to je i bilo vrlo potrebno; zdrav
razum ne bi se uope uputao u takva duboka razmiljanja,
on bi ve na prvi pogled jasno shvatio da je to nemogue. Kad
se inovnici voze u selo ili iz sela u dvorac, to nisu vonje iz
zadovoljstva, njih eka posao i u selu i u dvorcu, i oni se voze
najbrim tempom. Njima ne pada na pamet gledati kroz pro-

zor i vani traiti one koji na njih ekaju s molbama, ve su kola

prepuna akata koje inovnici prouavaju.
Ali ja sam, primijeti K., vidio iznutra jedne inovnike saonice u kojima nije bilo nikakvih akata. Olgino prianje otvorilo
je pred njim jedan tako veliki, skoro nepojmljiv svijet, da on nije
mogao propustiti da ga ne dodirne svojim sitnim doivljajima, i
da se tako to vie uvjeri kako u postojanje tog svijeta, tako i u
svoj vlastiti.
To je mogue, ree Olga, ali onda utoliko gore, jer se
onda inovnik bavi tako vanim predmetima da su akta odvie
dragocjena ili moda odvie obimna da bi ih nosili u kolima, a
ba takvi inovnici voze se u galopu. U svakom sluaju nitko
od njih nema napretek vremena za oca. A pored toga, ima vie
prilaza u dvorac. Neko vrijeme je jedan u modi, onda obino
svi voze tamo, neko vrijeme drugi, i sve se gura tamo. Po kojem
pravilu se obavlja to smjenjivanje, jo nije utvreno. Neki put u
osam sati ujutro svi se voze jednim putem, pola sata kasnije opet
svi drugim, poslije deset minuta treim, pola sata zatim opet
moda onim prvim i pri njemu ostanu cijelog dana, ali promjena
je ipak mogua svakog trenutka. Istina, svi sporedni putevi koji
vode iz dvorca spajaju se u blizini sela, ali tu ve sva kola jure
pomamnom brzinom, dok je u blizini dvorca tempo neto
umjereniji. Ali isto onako kao to je red vonje neujednaen i
ne moe se predvidjeti, tako je i s brojem kola. esto ima dana
kad se nijedna kola ne mogu vidjeti, a zatim opet prolaze itave
povorke. E sad zamisli naeg oca u takvim okolnostima. U svom
najboljem odijelu uskoro je ono postalo njegovo jedino
on svakog jutra odlazi od kue, praen naim blagoslovima. Malu vatrogasnu znaku, koju on u stvari bespravno dri,
ponese sa sobom da je prikai izvan sela, u samom selu se plai
da je nosi, iako je ona toliko mala da se jedva vidi s dva koraka
daljine, ali ipak, po oevu miljenju, ona je kao stvorena da na
njega privue panju inovnika. Nedaleko od prilaza dvorcu
nalazi se jedan povrtnjak, on pripada nekom Bertuchu koji
dvorcu isporuuje povre; tamo, na uskom kamenom postolju
eljezne ograde, izabrao je otac sebi mjesto. Bertuch je to trpio,
jer je ranije bio prijatelj s ocem i ubrajao se u njegove najvjernije
muterije, on naime ima jednu malo sakatu nogu i vjerovao je
199

Olgini planovi
,
Sad je trebalo opet nai ocu neko zanimanje za koje je on jo
bio sposoban, neto to bi ga bar odravalo u uvjerenju da on
nastoji skinuti krivnju s obitelji. Tako neto nai nije bilo teko,
jer ma to bilo, moralo je u osnovi imati smisla bar kao i sjedenje
pred Bertuchovim povrtnjakom, ali ja sam pronala ipak neto
to je ak i u meni probudilo izvjesne nade. Kad god bi se gore
kod nadlenih ili kod pisara ili ma gdje na drugom mjestu poveo
razgovor o naoj krivnji, uvijek bi se spominjala samo uvreda
nanesena Sortinijevu kuriru, nitko se nije usuivao zadirati dalje.
Dobro, rekla sam sebi, kad ope miljenje, makar i prividno, ima
u vidu samo uvredu kurira, onda je mogue, makar opet samo
prividno, sve popraviti mirei se s kurirom. Kao to su rekli,
nikakva dostava protiv nas nije bila podnesena, nikakvo slubeno
mjesto nije jo stvar uzelo u svoje ruke i, prema tome, kurir slobodno moe oprostiti u svoje vlastito ime, a neto vie se i ne trai.
Sve to, naravno, nije moglo imati neku presudnu vanost, bilo je
samo varka i nita drugo nije moglo ni biti, ali to bi oca razveselilo i moglo bi moda, na njegovo zadovoljstvo, pritjerati malo
uza zid njegove mnogobrojne obavjetae koji su ga toliko muili.
Istina, trebalo je prije svega pronai kurira. Kad sam ispriala ocu
svoj plan, on se prvo jako ljutio, jer je bio postao vrlo tvrdoglav,
dijelom je vjerovao to mu je dolo u glavu dok je bio bolestan
da ga uvijek mi spreavamo da postigne krajnji uspjeh: najprije prestajanjem s pribavljanjem novca, sada zadravanjem u krevetu; a dijelom vie uope nije bio sposoban shvatiti tue misli.
Jo nisam do kraja ni ispriala svoj plan, a on ga je ve odbacivao.
Njegovo je miljenje bilo da treba i dalje ekati pred Bertuchovim
povrtnjakom, i kako naravno nije vie u stanju svakodnevno sam
tamo odlaziti, mi bismo ga trebali u runim kolicima onamo
voziti. Meutim, ja nisam poputala i postupno se on pomirio s
tom milju, smetalo mu je samo to to je u toj stvari potpuno
202

ovisan o meni, jer samo sam ja onda vidjela tog kurira, on ga nije
znao. Istina, jedan posluitelj je slian drugome, i ja nisam bila
sasvim sigurna da u onog prepoznati. Onda smo poeli odlaziti
u Gospodski konak i traiti ga medu slugama koji su tamo dolazili. Dodue, to je bio Sortinijev sluga, a Sortini nije vie dolazio
u selo, ali gospoda esto mijenjaju posluitelje, vjerojatno se on
moe nai u grupi nekog drugog gospodina, a ako i ne bude osobno pronaen, moda e drugi posluitelj moi dati obavijest o
njemu. Naravno, zbog toga je trebalo biti svake veeri u Gospodskom konaku, a nas nigdje nisu rado gledali, pa kako tek na ovom
mjestu; osim toga, mi se tamo nismo mogli ubrajati u goste koji
troe. Meutim, pokaza se da nas ipak mogu upotrijebiti: ti sam
dobro zna kakve je muke Frieda imala sa slugama, to su u osnovi
mahom mirni ljudi koje je laka sluba malo razmazila i otromi-la.
'Daj Boe, da ti bude dobro kao jednom sluzi', glasi jedna
uzreica inovnika, i zaista, to se tie blagovanja, posluitelji su
stvarna gospoda u dvorcu, oni to znaju i cijeniti, i u dvorcu, gdje
se ravnaju prema zakonima koji tamo vae, oni su mirni i dostojanstveni s vie strana mi je to potvreno tragovi toga
ponaanja nalaze se meu slugama ak i ovdje, ali samo ostaci,
inae oni se sasvim promijene s obzirom na to da zakoni dvorca
ne vae za njih u potpunosti ovdje u selu: to je divlji i nepristojan
svijet koji, umjesto da se dri zakona, rukovodi se jedino svojim
nezasitnim nagonima. Njihova drskost nema granica i srea je za
selo da samo po naredbi smiju naputati Gospodski konak, ali u
njemu samom mora se s njima izlaziti na kraj kako se moe. Frie-di
je to padalo vrlo teko i zato je njoj dobro dolo to je mogla
mene upotrijebiti za to da umirujem sluge. Ve vie od dvije godine, bar dvaput svake nedjelje, provodim ja no sa sLugama u
staji. Ranije, dok je otac jo mogao ii u Gospodski konak, on je
spavao negdje u sobi za ankom i ekao vijesti koje ja ujutro rano
trebam donijeti. Vijesti su bile oskudne. Traenog kurira ni do
danas nismo pronali, on mora biti jo u slubi kod Sortinija, koji
ga visoko cijeni, i morao je otii s njim kad se Sortini povukao u
udaljenije urede. Ostale sluge mahom ga nisu viale isto onako
dugo kao i mi, i kad netko tvrdi da ga je u meuvremenu ipak
vidio, to se onda pokae kao zabluda. Tako je, dakle, moj plan
stvarno pretrpio neuspjeh, pa ipak ne potpuno, kurira nismo

pronali, ali ocu je odlaenje u Gospodski konak i noenje tamo, a

moda i saaljenje prema meni, ako je on za to jo bio u stanju,
dokrajilo njegovo zdravlje, i otada je on u ovom stanju u kojem
si ga i ti vidio, pa ipak njemu je moda i bolje nego majci, iji kraj
svakog dana oekujemo, a koji se odgaa zahvaljujui samo Amalijinim pretjeranim naporima. Ali ono to sam postigla u Gospodskom konaku, to je izvjesna veza s dvorcem. Nferftoj me
prezirati kad ti kaem da se ja ne kajem zbog onog to sam inila.
Kakva li velika veza s dvorcem moe to biti? pomislit e ti
moda. I bit e u pravu, velika veza to nije. Dodue, ja sad poznajem posluitelje, poznajem posluitelje gotovo sve gospode
koja su posljednjih godina dolazila u selo, i ako jednom dospijem
u dvorac, neu tamo biti nepoznata. Istina, to su samo posluitelji
koje poznajem u selu, u dvorcu oni su sasvim drukiji, tamo vjerojatno nikog vie ne poznaju, naroito ne onog s kojim su bili u
selu, iako su se u staji stotinu puta zaklinjali da e se radovati
ponovnom vienju u dvorcu. Uostalom, ja sam ve iskusila koliko malo znae sva ta obeanja. Ali to nije ono najvanije. Vezu s
dvorcem nisam uspostavila samo preko posluitelja, ve moda i
vjerojatno jo i tako to e netko odozgo tko promatra mene i ono
to radim a upravljanje velikim posluiteljskim osobljem
predstavlja za vlast nesumnjivo jedan izvanredno vaan i vrlo
ozbiljan dio posla to e taj netko tko me promatra stvoriti o
meni bolje miljenje nego drugi, da e moda uvidjeti da se ja,
istina na jedan alostan nain, ali ipak borim i za nau obitelj i da
nastavljam oeve napore u tom pogledu. Kad se tako gleda, onda
e mi se moda i oprostiti to od slugu primam novac i upotrebljavam ga za nau obitelj. I jo neto sam postigla, neto to mi, istina, i ti pripisuje u krivnju. Ja sam od slugu doznala poneto o
tome kako se u slubu dvorca moe dospjeti okolinim putem,
bez tegobnog i dugogodinjeg javnog slubenog postupka;
dodue, ni tada se ne postaje javni slubenik, ve samo pritajeni,
upola primljen, bez dunosti i bez prava, naroito je zlo nemati
dunosti, ali se ipak postie da ovjek bude u blizini svega: mogu
se uoiti i iskoristiti zgodne prilike, istina nisi slubenik ali
sluajno moe iskrsnuti neki rad, odgovarajui slubenik nije pri
ruci, jedan poziv samo, pritri se, i ono to se do tog trenutka nije
bilo, postaje se: slubenik. Istina, kad se javlja jedna takva prilika?

Neki put odmah, tek to si doao, tek to si se osvrnuo oko sebe,

prilika je ve tu, ne moe svatko imati dovoljnu prisutnost duha da
je kao poetnik odmah shvati, ali drugi put opet traje godinama,
dulje nego to bi trajao javni slubeni postupak, a jedan tako upola
primljeni ne moe vie biti primljen u slubu javno, po
propisima. Premiljanju ima, dakle, ovdje mjesta dovoljno; ali to
jo nije nita kad se pomisli da je izbor pri javnom primanju vrlo
strog i da je unaprijed odbaen netko tko je lan kakve izvikane
obitelji; netko takav, na primjer, podvrgne se tom postupku, godinama drhti kakav e biti ishod, sa svih strana, jo od prvog
dana, zaueno ga pitaju kako se mogao usuditi na neto tako
bezizgledno, a on se ipak nada, jer kako bi inae ivio; meutim
poslije mnogo godina, moda je ve i starac postao, on dozna da
je odbijen, dozna da je sve izgubljeno i da je njegov ivot bio
uzaludan. Istina, i ovdje ima izuzetaka, i ba zato se ovjek i namami tako lako. Dogaa se da na kraju budu primljeni ba izvikani
ljudi, ima inovnika koji i protiv svoje volje miris takve divljai na
prijemnom ispitu njukaju u zraku, razvlae usta, okreu oi,
takav jedan ovjek, reklo bi se, nevjerojatno izaziva njihov apetit
i oni se moraju vrsto hvatati za zakonike da bi mu se oduprli.
Neki put, istina, to ne pomogne tom ovjeku da bude primljen,
ve doprinese samo beskrajnom oduenju slubenog postupka,
koji se onda uope ne zavri, ve se naprosto prekine poslije smrti
tog ovjeka. I zato je, kako zakonito primanje u slubu tako i
ono drugo, puno otvorenih i skrivenih tekoa, i vrlo je uputno
sve dobro ocijeniti prije nego to se netko upusti u tako to. Naravno, mi nismo propustili to uiniti. Barnabas i ja. Uvijek kad
bih se vratila iz Gospodskog konaka, mi bismo zajedno sjeli, ja
bih priala najnovije to sam doznala, danima smo to pretresali, i
posao je ostajao u Barnabasovim rukama dulje nego to je to bilo
dobro. Tu moda lei moja krivnja u onom tvom smislu. Ja sam
ipak znala da se ne moe mnogo polagati na prianja slugu. Znala
sam da mi nikad nisu bili voljni priati o dvorcu, uvijek su
prebacivali razgovor na drugo, za svaku sam rije morala moljakati,
a onda, kad bi uzeli maha, zapeli bi brbljati kojeta, razmetali se,
nadmaivali jedan drugog u izmiljanjima, tako da se u onom
neprekidnom vikanju u kojem su jedan drugog smjenjivali jedva
mogao dokuiti pokoji mravi nagovjetaj istine u onoj mranoj
205

staji. Meutim, ja sam Barnabasu priala sve kako sam zapazila,

a on koji jo nije bio u stanju praviti razliku izmeu istine i lai, i
koji je zbog poloaja nae obitelji prosto edao za takvim stvarima,
sve je upijao u sebe i gorio od elje da jo dozna. I zaista, moj novi
plan poivao je na Barnabasu. Kod slugu se nita vie nije
moglo postii. Sortinijev kurir nije bio naen i nikada nee niti
moi biti pronaen. Sortini se, izgleda, a s njim zajedno Itijegov
sluga, sve vie povlaio, njihova imena i njihov izgled sve vie su
padali u zaborav i ja sam ih esto morala nadugako opisivati, ne
postiui time nita osim da ih se drugi s mukom prisjete, ali da
osim toga nita o njima ne mogu rei. A to se tie mog ivota sa
slugama, nije ovisilo o meni kako e se o tome suditi, mogla sam
se samo nadati da e to biti shvaeno onako kako je i bilo, i time
je s nae obitelji skinut jedan mali dio krivnje, ali vanjske znake
toga ja nisam dobila. Ipak sam ostala pri tom ivotu jer nisam
vidjela nikakvu drugu mogunost da u dvorcu isposlujem neto
za nas. Meutim, za Barnabasa sam takvu jednu mogunost vidjela. Iz prianja slugu mogla sam zakljuiti, ako sam bila tome
sklona, a jo kako sam bila, da netko tko je primljen u slubu
dvorca moe vrlo mnogo uiniti za svoju obitelj. Istina, koliko je
trebalo vjerovati tim prianjima? To je bilo nemogue utvrditi, ali
da je vjerojatnog bilo vrlo malo, to je bilo jasno. Kad, na primjer,
meni neki sluga, kojeg ja vie nikad neu vidjeti ili kojeg u jedva
poznati ako ga ikad ponovno vidim, sveano obea da e pomoi
mome bratu da dobije namjetenje u dorcu, ili da e mu barem
biti na usluzi, ako Barnabas na neki nain dospije u dvorac, na
primjer da ga osvjeijer prema prianju slugu dogaa se da se
kandidati za namjetenje onesvijeste od dugog ekanja ili toliko
oamute da su propali ako se prijatelji za njih ne pobrinu kad
mi to i mnogo to drugo priaju, onda su to moda opravdane
opomene, ali obeanja davana uz to bila su potpuno prazna. Ne
za Barnabasa; istina, ja sam ga opominjala da im ne vjeruje, ali ve
to to sam mu o tome priala bilo je dovoljno da on bude pridobiven za moje planove. Moje primjedbe nisu mnogo vrijedile, za
njega je bilo glavno ono to sluge priaju. I tako sam, zapravo, bila
upuena na samu sebe, s roditeljima se osim Amalije nitko nije
mogao sporazumjeti, a to sam ja vie na svoj nain poela provoditi oeve stare planove, to se vie Amalija ograivala od mene,

ona sa mnom razgovara pred tobom i pred drugima, ali nikad vie
kad smo same, za sluge u Gospodskom konaku ja sam opet samo
igraka za koju se bijesno napreu da je razbiju, u dvije godine ni
jednu jedinu povjerljivu rije nisam ni s jednim od njih izmijenila,
samo smicalice, lai i ludosti; ostao mi je, dakle, samo Barnabas, a
Barnabas je bio jo vrlo mlad. Kad sam tijekom razgovora
primijetila u njegovim oima onaj sjaj koji one otada stalno imaju,
uplaila sam se, pa ipak nisam prestala jer mi se inilo da je
mnogo u pitanju. Istina, nisam imala velike premda iluzorne
planove svoga oca, nisam imala onu odlunost mukarca, zadrala
sam se samo na pruanju isprike kuriru za nanesenu uvredu, i jo
sam htjela da mi tu skromnost upisuju u zaslugu. Ali ono to
sama nisam bila u stanju uspjeti htjela sam sada ostvariti preko
Barnabasa, na drugi nain i sigurno. Mi smo uvrijedili jednog
jedinog kurira i otjerali ga iz prednjih ureda, to smo mogli uiniti
pametnije nego u osobi Barnabasa pruiti novog kurira koji e
obavljati posao onog uvrijeenog i tako mu omoguiti da ostane
u pozadini koliko god hoe, koliko mu je potrebno da zaboravi
nanesenu uvredu? Istina, ja sam odmah zapazila da se uza svu
skromnost ovog plana u njemu krije i razmetljivost i da se moe
stvoriti dojam kao da mi hoemo diktirati vlasti kako treba
ureivati pitanja osoblja, ili kao da mi sumnjamo u sposobnost
vlasti da uredi onako kako je najbolje za nju, ili da ve odavno nije
to uredila prije nego to smo mi uope mogli doi na pomisao da
tu treba neto uiniti. Pa ipak sam vjerovala da je nemogue da
me vlast toliko loe razumije ili, ako bi to ba htjela, onda da to
namjerno uini, to jest da unaprijed, bez blieg ispitivanja, odbaci
sve to ja inim. Tako ja nisam odustala, a Barnabasova ambicija
uinila je svoje. U to vrijeme pripremanja Barnabas se bio
toliko osilio daje njemu, buduem slubeniku dvorca, obuarski
posao izgledao odvie prljav, da se, tovie, usuivao Amaliji
proturjeiti, i to principijelno kad mu ona kae koju rije, to se,
istina, dogaalo rijetko. Ja sam mu rado doputala to kratko zadovoljstvo, jer kao to se moglo predvidjeti, sa zadovoljstvom i
zanosom bilo je svreno jo prvog dana kad je otiao u dvorac.
Tada je poela ona tobonja sluba o kojoj sam ti ve priala.
Zauujue je kako je Barnabas bez tekoa stupio prvi put u
dvorac ili, tonije, u onaj ured koji e, takorei, postati njegova

207

radna prostorija. Taj uspjeh me je gotovo izbezumio i kad mi je to

Barnabas uveer, po povratku kui, apatom priopio, ja sam
otrala Amaliji, zgrabila je, pritisnula je u jedan kutak i ljubila je
i grizla tako zubima da je ona od bola i straha plakala. Od
uzbuenja nisam mogla nita rei, a i inae mi ve odavno nismo
razgovarale jedna s drugom, i sve sam odgodila za idui dan.
Meutim, ve idueg dana nita se vie nije imalo rei. SVfcfJe ostalo na tome to je postignuto tako na brzinu. Dvije godine
Barnabas je vodio taj jednolini ivot koji stee srce. Sluge nisu
uinili nita, ja sam Barnabasu dala jedno malo pismo u kojem
sam ga preporuila panji slugu, podsjeajui ih na dana obeanja, i
Barnabas bi, kad god bi vidio nekog slugu, vadio pismo i pokazivao mu ga i, premda je Barnabas pokoji put nailazio i na sluge
koji nisu mene poznavali i iako je takve to nijemo podnoenje
pisma jer on se tamo gore nije usuivao govoriti moglo
ljutiti, ipak je sramota da mu nitko nije pomogao i predstavljalo
je pravo olakanje, koje smo mi, istina, ve odavno mogli sami
sebi pribaviti, kad je jedan sluga zguvao i bacio u koaru za otpatke pismo koje mu je valjda ve vie puta poturano pod nos.
Neto mi pade na pamet da nam je pritom mogao i rei: 'Vi imate obiaj na slian nain postupati s pismima. Ma koliko da je
cijelo to vrijeme proteklo uprazno, ono je ipak bilo povoljno za
Barnabasa, ako se tako moe rei, jer je on prije vremena sazreo,
prije vremena postao ovjek, u poneemu ak i preko mjere ozbiljan i uviavan. Mene esto vrlo alosti kad ga gledam i
usporeujem s mladiem koji je bio jo prije dvije godine. A pritom ja uope nemam onu utjehu i podrku koju bi mi on kao
ovjek moda mogao dati. Bez mene on svakako ne bi dospio u
dvorac, ali otkad je tamo, on je neovisan o meni. Ja sam svakako
jedina osoba prema kojoj je on povjerljiv, ali i meni pria samo
djeli od onog to mu na srcu lei. Mnogo mi pria o dvorcu, ali
iz njegova prianja, iz svih tih malih injenica koje on prenosi ne
moe se ni izdaleka razumjeti kako ga je sve to moglo toliko promijeniti. Osobito se ne moe razumjeti zato je on sada, kao
ovjek, tamo gore potpuno izgubio onu sranost koju je kao
deko imao u tolikoj mjeri da nas je sve dovodio do oajanja. Istina, to besciljno stajanje i ekanje iz dana u dan i uvijek iznova i
bez ikakvih izgleda za promjenu, to naravno mrvi ovjeka i tjera

ga da sumnja, dok napokon ni za to drugo nije sposoban osim

za to oajniko stajanje. Ali zato ni prije nije pokazivao nikakav
otpor? Osobito kad je ubrzo uvidio da sam ja bila u pravu i da
tamo tatini nema mjesta, ali da se zato ipak moda moe popraviti
poloaj nae obitelji. Jer tamo je sve osim udljivosti
posluiteljaskromno, tatina nalazi podmirenje u radu, i kako
pritom sama stvar odnosi prevagu, tatina se sasvim gubi, djetinjastim eljama tamo nema mjesta. Istina, Barnabas je vjerovao,
kao to mi je priao, da jasno vidi koliko su veliki mo i znanje
ak i ovih vrlo sumnj ivih inovnika u ijoj se sobi smio zadravati.
Kako su oni diktirali brzo, poluzatvorenih oiju, kratkim pokretima ruku, kako su samo jednim pokretom prsta bez ijedne rijei
davali naloge posluiteljima, koji su se u takvim trenucima, diui
teko, sretno smjekali, ili kako su pronalazili neko vano mjesto u
njihovim knjigama, a onda ih irom otvarali i kako su drugi
pritravali, koliko je to u onoj tjeskobi mogue, i izvijali vratove
da bi vidjeli pronaeno. To i slino tome uinilo je da Barnabas
dobije sjajno miljenje o tim ljudima i on je imao dojam da bi se
za nau obitelj moglo beskrajno mnogo postii kad bi oni skrenuli
pozornost na njega te bi on s njima mogao progovoriti koju
rijene kao neznanac, ve kao uredski kolega, iako podreene
vrste. Ali, eto, tako daleko jo se nije dolo i Barnabas se ne
usuuje poduzeti neto to bi ga moglo tome pribliiti, premda
on ve tono zna da je stjecajem nesretnih okolnosti u naoj obitelji, i pored svoje mladosti, izguran na odgovoran poloaj staratelja obitelji. A sada jo da priznam i ovo posljednje: ti si doao
prije tjedan dana. ula sam kako je to netko spomenuo u Gospodskom konaku, ali nisam se za to zanimala; doao je jedan zemljomjer, nisam ak ni znala to je to. Ali idue veeri Barnabas
se vrati kui ranije nego obinoja sam imala obiaj u odreeno
vrijeme izii mu u susret jedan djeli puta vidje da je Amalija
u sobi i zazva me zato na ulicu, pritisnu lice na moje rame i dugo
plakae. Postao je opet mali djeak otprije. Dogodilo mu se neto
emu on nije bio dorastao. Kao da se iznenada pred njim otvorio
cijeli jedan novi svijet, a on nije u stanju podnijeti sreu i brige
svega toga novog. A nita mu se drugo nije dogodilo, osim to je
dobio jedno pismo da ga tebi dostavi. Istina je, meutim, da je to
bilo prvo pismo, prvi posao koji je on uope dobio.
209

Olga uuti. Bila je tiina, osim to se s vremena na vrijeme

ulo teko krkljavo disanje roditelja. K. ree onako uzgred, kao
u dopunu Olgina prianja: Ja sam vas sebi pogreno predstavio. Barnabas mi je predao pismo kao kakav stari, jako zaposleni kurir, a ti, isto kao i Amalija koja je tom prilikom bila slona
s vama, ponaale ste se kao da su kurirska sluba i pisma neto
samo onako uzgredno. Ti treba praviti razliku izmeifhas,
ree Olga. Zbog ta dva pisma Barnabas je ponovno postao
sretno dijete, uza sve sumnje koje ima u svoj poziv. Tu sumnju
on zadrava za sebe i za mene, pred tobom, meutim, on
smatra pitanjem asti da istupa kao pravi kurir, onako kako
u njegovoj zamisli istinski kuriri postupaju. Tako sam mu, na
primjer, morala, iako je sad porasla njegova nada za dobivanje
slubenog odijela, u roku od dva sata prepraviti hlae da barem koliko-toliko slie na uske hlae slubenog odijela pa da
se tako pojavi pred tobom koji se, naravno, u tom pogledu jo
lako moe varati. Takav je Barnabas. Amalija, meutim, zaista
omalovaava kurirsku slubu i sada, budui da se ini kako je
on postigao izvjestan uspjeh u njoj, kao to ona to moe lako
zakljuiti po Barnabasu i meni, po naem zajednikom
sjedenju i aputanju, sad je ona jo vie omalovaava nego
prije. Ona, dakle, govori istinu i uvijek e se varati ako u to
sumnja. A ako sam ja, K., ponekad omalovaavala kurirsku
slubu, to nije bilo s namjerom da tebe prevarim, ve iz straha.
Ta dva pisma koja su dosad prola kroz Barnabasove ruke, to
su prvi, iako jo prilino sumnjivi znaci milosti koje je naa
obitelj dobila u posljednje tri godine. Taj preokret ako je to
preokret a ne varka, varke su ee od preokreta stoji u vezi
s tvojim dolaskom, naa sudbina je dola u izvjesnu ovisnost o
tebi, moda su ona dva pisma samo poetak, Barnabasova djelatnost moda e se razviti preko kurirske slube koja se odnosi na
tebe elimo se tome nadati dok god moemo; ali zasad se sve
okree samo oko tebe. Meutim, dok tamo gore moramo biti
zadovoljni onim to nam dodijele, ovdje dolje ipak valjda
moemo sami neto uiniti, to e rei: osigurati sebi tvoju
blagonaklonost ili barem se sauvati tvoje nenaklonosti ili, to
je najvanije, uvati te koliko znamo i moemo da ne izgubi
vezu s dvorcem, od koje emo mi moda moi ivjeti. Kako

najbolje sve to urediti? Da ti ne pone sumnjati u nas kad ti

se pribliimo, jer ti si ovdje stran i zbog toga prema svemu pun
nepovjerenja, pun opravdanog nepovjerenja. Osim toga, nas
naravno preziru i ti si pod utjecajem opeg mnijenja, osobito
preko tvoje zarunice. Kako da ti priemo, a da, na primjer,
iako nam to uope nije namjera, ne istupimo protiv tvoje
zarunice i time te ozlojedimo? A poruke, koje sam ja pomno
itala prije nego to si ih ti dobio Barnabas ih nije itao,
to njemu kao kuriru nije doputeno na prvi pogled ne izgledaju jako vane, zastarjele su, same umanjuju sebi vanost
upuujui te na opinskog naelnika. Kako se u tom pogledu
trebamo drati prema tebi? Ako naglaavamo njihovu vanost,
moemo sebe dovesti u sumnju da precjenjujemo neto to je
oigledno nevano i da, istiui ih, kao njihovi prenosioci,
provodimo svoje ciljeve a ne tvoje, ime bismo mogli postii
da same poruke u tvojim oima izgube na vrijednosti i time
te zavaramo, sasvim protiv nae volje. Meutim, ako pismima ne pridajemo dovoljnu vanost, isto tako moemo protiv
sebe izazvati sumnju, jer zato se onda toliko trudimo oko
dostavljanja tih nevanih pisama, zato nae postupanje i nae
rijei proturjee jedno drugom, zato mi na taj nain varamo
ne samo tebe kojem su upuena, ve i onog koji ih upuuje,
jer on nam ih sigurno nije dao zato da ih mi omalovaavamo
kod onog kojem su upuene! A izmeu tih krajnosti drati
sredinu, to jest pisma pravilno ocijeniti, nije uope mogue;
ona sama neprestano mijenjaju svoju vrijednost, daju povoda
bezbrojnim prosuivanjima i na emu e se ovjek zadrati
ovisi samo o sluaju, dakle i miljenje je samo sluajno. A kad
se u to jo umijea i bojazan za tebe, onda se napravi opa
zbrka pa ne treba suvie strogo uzimati moje rijei. Kad,
na primjer, kao to se jednom ve dogodilo, Barnabas doe
s vijeu da si ti nezadovoljan njegovom kurirskom slubom i
pod dojmom prvog zaprepatenja, a na alost takoer i iz
kurirske osjetljivosti, ponudi da e napustiti tu slubu, onda
sam ja, naravno, da bih popravila pogreku, u stanju varati,
lagati, podvaljivati, initi sve najgore, samo ako to pomae.
Ali to onda inim, barem ja u to vjerujem, isto onoliko zbog
tebe koliko zbog nas.

Netko zakuca. Olga pritra vratima i otkljua ih. Jedan traak

svjetlosti iz fenjera dopre u pomrinu. Kasni posjetitelj postavljao
je pitanja apatom i apatom dobivao odgovore, ali nije se htio
zadovoljiti njima, ve je nastojao ugurati se u sobu. Olga ga zasigurno nije vie mogla zadravati i zato pozva Amaliju, od koje
je oigledno oekivala da e, kako se roditelji ne bi probudili,
sve uiniti da otjera posjetitelja. Zaista, Amalija odmah pfitra,
gurnu Olgu u stranu, izie na ulicu i zatvori vrata za sobom. Ne
proe ni trenutak, a ona se ve vrati, tako brzo je postigla ono to
je Olgi bilo nemogue.
K. onda doznade od Olge da je posjet bio namijenjen njemu: to je bio jedan od pomonika koji ga je traio po Friedinu
nalogu. Olga ga je htjela sakriti od pomonika, on moe, ako
hoe, poslije priznati Friedi da je bio ovdje, ali pomonik ga
nije trebao pronai. K. se sloi s tim. Meutim, on dobi Olginu
ponudu da tu provede no i doeka Barnabasa. Samu ponudu
on bi moda ve i prihvatio, jer no je ve bila poodmakla, a i
inilo mu se da je on sada, htio ili ne htio, ve toliko povezan s
ovom obitelji da je prenoite ovdje, iako moda neugodno iz
drugih razloga, s obzirom na tu povezanost najprirodnije koje
u selu moe nai; pa ipak on odbi jer gaje uplaio pomonikov
posjet, nije mu bilo jasno kako su se to Frieda, koja je ipak znala
to on hoe a to nee, i pomonici, koji su ga se nauili bojati,
opet toliko zbliili da se Frieda nije ustruavala po njega poslati
pomonika, uostalom samo jednog, dok je drugi svakako ostao kod nje. On upita Olgu ima li bi; ona to nije imala, ali je
imala dobar tap od trske, on ga uze, a onda upita postoji li jo
jedan izlaz iz kue; takav izlaz je postojao kroz dvorite, istina,
moralo se preskoiti preko ograde susjednog vrta i proi kroz
taj vrt, dok se ne doe na ulicu. K. je bio spreman na to. Dok
ga je Olga vodila kroz dvorite prema ogradi, K. ju je pokuao
na brzinu umiriti zbog njenih briga i rekao joj je da se on zbog
njenih trikova kojima se sluila pri prianju nimalo ne ljuti,
naprotiv, da je dobro razumije i da joj zahvaljuje na povjerenju
koje ima u njega i koje je pokazala ovim prianjem, i naloi joj
da Barnabasa odmah poalje u kolu im se vrati kui, pa makar
jo bila no. Istina, poruke koje oekuje preko Barnabasa nisu
njegova jedina nada, inae bi s njim loe stajalo, ali ipak ih se

nikako ne eli odrei, on eli s njima raunati, pritom ne misli

zaboraviti ni na Olgu, jer sama Olga njemu je moda sad jo
vanija od Barnabasovih poruka, vana mu je njena sranost,
njena uviavnost, njena bistrina i njeno rtvovanje za obitelj.
Kad bi trebao birati izmeu Olge i Amalije, ne bi troio mnogo
vremena na razmiljanje. I on joj s puno srdanosti stegne ruku
dok se prebacivao preko ograde susjednog vrta.

Netko zakuca. Olga pritra vratima i otkljua ih. Jedan traak

svjetlosti iz fenjera dopre u pomrinu. Kasni posjetitelj postavljao
je pitanja apatom i apatom dobivao odgovore, ali nije se htio
zadovoljiti njima, ve je nastojao ugurati se u sobu. Olga ga zasigurno nije vie mogla zadravati i zato pozva Amaliju, od koje
je oigledno oekivala da e, kako se roditelji ne bi probudili,
sve uiniti da otjera posjetitelja. Zaista, Amalija odmah pritra,
gurnu Olgu u stranu, izie na ulicu i zatvori vrata za sobom. Ne
proe ni trenutak, a ona se ve vrati, tako brzo je postigla ono to
je Olgi bilo nemogue.
K. onda doznade od Olge da je posjet bio namijenjen njemu: to je bio jedan od pomonika koji ga je traio po Friedinu
nalogu. Olga ga je htjela sakriti od pomonika, on moe, ako
hoe, poslije priznati Friedi da je bio ovdje, ali pomonik ga
nije trebao pronai. K. se sloi s tim. Meutim, on dobi Olginu
ponudu da tu provede no i doeka Barnabasa, Samu ponudu
on bi moda ve i prihvatio, jer no je ve bila poodmakla, a i
inilo mu se da je on sada, htio ili ne htio, ve toliko povezan s
ovom obitelji da je prenoite ovdje, iako moda neugodno iz
drugih razloga, s obzirom na tu povezanost najprirodnije koje
u selu moe nai; pa ipak on odbi jer gaje uplaio pomonikov
posjet, nije mu bilo jasno kako su se to Frieda, koja je ipak znala
to on hoe a to nee, i pomonici, koji su ga se nauili bojati,
opet toliko zbliili da se Frieda nije ustruavala po njega poslati
pomonika, uostalom samo jednog, dok je drugi svakako ostao kod nje. On upita Olgu ima li bi; ona to nije imala, ali je
imala dobar tap od trske, on ga uze, a onda upita postoji li jo
jedan izlaz iz kue; takav izlaz je postojao kroz dvorite, istina,
moralo se preskoiti preko ograde susjednog vrta i proi kroz
taj vrt, dok se ne doe na ulicu. K. je bio spreman na to. Dok
ga je Olga vodila kroz dvorite prema ogradi, K. ju je pokuao
na brzinu umiriti zbog njenih briga i rekao joj je da se on zbog
njenih trikova kojima se sluila pri prianju nimalo ne ljuti,
naprotiv, da je dobro razumije i da joj zahvaljuje na povjerenju
koje ima u njega i koje je pokazala ovim prianjem, i naloi joj
da Barnabasa odmah poalje u kolu im se vrati kui, pa makar
jo bila no. Istina, poruke koje oekuje preko Barnabasa nisu
njegova jedina nada, inae bi s njim loe stajalo, ali ipak ih se

nikako ne eli odrei, on eli s njima raunati, pritom ne misli

zaboraviti ni na Olgu, jer sama Olga njemu je moda sad jo
vanija od Barnabasovih poruka, vana mu je njena sranost,
njena uviavnost, njena bistrina i njeno rtvovanje za obitelj.
Kad bi trebao birati izmeu Olge i Amalije, ne bi troio mnogo
vremena na razmiljanje. I on joj s puno srdanosti stegne ruku
dok se prebacivao preko ograde susjednog vrta.
213

'i'-:',.

f',1.

' tt

G&tt/d! esnaesta

Kad se zatim naao na ulici, vidio je, koliko je tmurna no to

doputala, kako gore ispred Barnabasove kue pomonik i dalje
seta amo-tamo, zastaje pokoji put i pokuava fenjerom osvijetliti
sobu kroz prozor zastrt zavjesom. K. ga zovnu; bez nekog vidljivog straha, on prestade uhoditi kuu i prie. Koga trai? upita
ga K. i o svoju butinu iskua koliko je vitak tap. Tebe, odgovori
pomonik prilazei mu. A tko si ti? upita K. iznenada, jer mu
se uini da to nije pomonik. Izgledao je stariji, umorniji, s vie
bora, ali i puniji u licu, a i hod mu je bio sasvim drukiji nego
hitri hod obojice pomonika, iji su zglobovi bili kao elektrizirani, iao je sporo, malo se gegao, izgledao otmjeno boleljiv. Zar
me ne poznaje? upita ovjek. Jeremias, tvoj stari pomonik.
Tako, ree K. i primakne tap koji je ve bio sakrio iza leda.
Ali mi izgleda sasvim drukije. To je zato to sam sam, ree
Jeremias. Kad sam sam, onda zbogom vedra mladosti. A gdje
je Artur? upita K. Artur? upita i Jeremias. Mali ljubimac
Artur? On je napustio slubu. Jer ti si, bogami, bio malo grub i
nemilosrdan prema nama. Njegova njena dua nije to mogla
podnijeti. On se vratio u dvorac i podigao je tubu protiv tebe.
A ti? upita K. Ja sam mogao ostati, ree Jeremias, Artur se
^i i u moje ime. A na to se vi to alite? upita K. alimo se
na to da ti ne razumije nikakvu alu. to smo mi uinili? Malo
s
mo se alili, malo smijali, malo tvoju zarunicu zadirkivali. Uosta
*ni, sve u suglasnosti s nalogom koji smo dobili. Kad nas je
G l t er tebi poslao... Galater? upita K. Da, Galater, odgovo215

ri Jeremias, on je tada ba zamjenjivao Klamma. Kad nas je tebi

poslao, rekao nam jeja sam to tono zapamtio jer to je ono na
to se mi pozivamo: 'Vi ete sad biti pomonici zemljomjera'. Mi
smo na to rekli: 'Ali mi nita ne razumijemo od tog posla'. Na to
e on rei: 'To nije najvanije; ako bude ba potrebno, on e vas
ve nauiti. Najvanije je, meutim, da vi njega razvedrite. Kao
to mi je reeno, on sve uzima vrlo ozbiljno. On je sad $$ao u
selo i to je za njega veliki dogaaj, iako zapravo nije nikakav. To
trebate postii'. Pa lijepo, ree K., je li Galater bio u pravu i
jeste li vi izvrili dobiveni zadatak? To ja ne znam, ree Jeremias. Vjerojatno to nije bilo mogue i zbog kratkog vremena.
Znam samo da si ti bio vrlo grub, i na to se alimo. Meni nije jasno
kako ti, koji si ipak samo namjetenik, ak ne ni namjetenik u
dvorcu, ne moe razumjeti da je takva sluba tegobna i da je vrlo
nepravedno tako samovoljno, gotovo djetinje neodgovorno
oteavati posao jednom radniku, kao to si to ti inio. Ona
bezobzirnost kojom si nas ostavio da se smrzavamo na eljeznoj
ogradi, ili kako si Artura, ovjeka kojeg svaka runa rije danima
pee, zamalo akom ubio na prostirci, ili kako si mene popodne
jurio unaokolo po snijegu, da mi je bio potreban itav sat da od
jurnjave doem k sebi. Ja ipak vie nisam mlad! Dragi Jeremias, ree K., sve je to tako kao to kae, samo to sve treba rei
Galateru. On je vas poslao na svoju ruku, nisam ja vas od njega
traio. I budui da vas ja nisam traio, mogao sam vas i vratiti, i ja
bih radije to uinio milom nego silom, ali oigledno vi niste
htjeli drukije. Uostalom, zato ti nisi odmah, im ste obojica
doli k meni, govorio tako otvoreno kao to govori sad? Zato
to sam bio kod tebe u slubi, odgovori Jeremias, to je barem
razumljivo. A sad nisi vie u slubi? upita K. Vie nisam, ree
Jeremias, Artur je u dvorcu otkazao slubu, ili je barem u tijeku
postupak koji nas treba potpuno osloboditi od slube. Ali ti
ipak jo traga za mnom kao da si u slubi? ree K. Nije tako,
ree Jeremias, ja te traim samo kako bih umirio Friedu. Kad si je
ti napustio zbog onih Barnabasovih djevojaka, ona je bila vrlo
nesretna, ne toliko zato to te je izgubila, nego zbog tvoje nevjere;
istina, ona je ve odavno uviala da e do toga doi i zbog toga
ve mnogo propatila. Ja sam ba bio jo jednom priao kolskom
prozoru, da vidim jesi li moda ipak postao razumniji. Meutim,

tebe tamo nije bilo, samo je Frieda sjedila u jednoj kolskoj klupi
i plakala. Onda sam uao i mi smo se sporazumjeli. Sve je ve
gotovo. Ja sam sobni konobar u Gospodskom konaku, barem
toliko dugo dok moja stvar u dvorcu ne bude sreena, a Frieda
je opet u krmi. To je za Friedu bolje. Za nju nije bilo pametno
da postane tvoja ena. A ni ti nisi umio cijeniti rtvu koju je ona
bila spremna za tebe podnijeti. Istina, dobriina kakva je ona jo
pokoji put sumnja da ti se ne ini nepravda i da moda ipak nisi
bio kod Barnabasovih. Iako, naravno, nikakve sumnje nije moglo
biti gdje si ti, ja sam ipak doao jednom za svagda to utvrditi, jer
poslije svih uzbuenja Frieda je napokon zasluila da jednom
mirno spava, a bogami i ja. Tako sam, eto, doao, i ne samo da
sam tebe naao, ve sam i vidio kako se djevojke lijepe za tebe.
Za tebe se zauzela osobito ona crna, prava divlja maka. Dobro,
svatko ima svoj ukus. U svakom sluaju, nije bilo potrebe da ide
okolnim putem, preko susjednog vrta, ja poznajem put.
Dakle, dogodilo se ipak ono to se moglo predvidjeti, ali ne i
sprijeiti. Frieda ga je napustila. To ne mora biti konano, stvari
ne stoje ba tako loe. Frieda se moe ponovno osvojiti, na nju
je lako utjecati sa strane, posebno ovim pomonicima, koji Friedin poloaj smatraju slinim svojem, i budui da je sada njima
otkazano, uspjeli su i Friedu na to nagovoriti, ali K. treba samo
stupiti pred nju, podsjetiti je na sve to govori njemu u prilog i
ona e opet biti njegova i puna pokajanja, osobito kad bi posjet
djevojkama mogao opravdati nekim uspjehom koji je postigao
zahvaljujui njima. Meutim, i uza sva ta razmiljanja kojima se
pokuavao tjeiti zbog Friede, bio je uznemiren. Jo maloprije
on se pred Olgom hvalio Friedom i nazvao je svojim jedinim
osloncem. A eto, taj oslonac nije bio ba najvri, nije bilo ni
potrebno da se umijea netko od monih da bi mu oteo Friedu,
bio je dovoljan i ovaj ne odvie privlaan pomonik, to meso koje
je pokatkad ostavljalo dojam da gotovo i nije ivo.
Jeremias se ve poeo udaljavati; K. ga prizva. Jeremias, ree
mu, elim biti sasvim otvoren s tobom, ali hou da mi i ti iskreno
odgovori na jedno pitanje. Mi vie nismo u odnosu gospodara i
sluge, zbog ega nisi radostan samo ti nego i ja, mi dakle nemamo
razloga jedan drugog varati. Ovdje pred tvojim oima slomit u
tap koji je bio tebi namijenjen, jer nisam ja izabrao put preko
217

vrta iz straha od tebe, nego da bih te iznenadio i nekoliko puta

opauio tapom. Lijepo, nemoj mi to uzimati za zlo, sad je sve
prolo. Da ti nisi bio sluga koji mi je nametnut od vlasti, nego naprosto poznanik, mi bismo se odlino slagali, iako meni ponekad
tvoj izgled pomalo smeta. Ali ono to smo u tom pogledu propustili, mogli bismo sada nadoknaditi. Misli? ree pomonik i,
zijevajui, zatvori umorne oi. Ja bih ti mogao sve to podaSbnije
objasniti, ali nemam vremena, urim se Friedi, djevoje eka
na mene, jo nije stupila u slubu, gostioniar joj je na moju
molbu ona se htjela odmah baciti na posao, vjerojatno da bi
zaboravila odobrio kratku odsutnost, i htjeli bismo ipak to
vrijeme provesti zajedno. to se tie tvog prijedloga, mogu rei
da ja nemam nikakvog razloga da ti laem, ali isto tako ni da ti se
povjeravam. Sa mnom, naime, stoji drukije nego s tobom. Dok
sam s tobom bio u slubenom odnosu, ti si, naravno, bio za mene
vrlo vana osoba, ne zbog tvojih kvaliteta, nego zbog slubenog
zadatka koji sam imao, i ja bih za tebe uinio sve to hoe, ali sad
sam prema tebi ravnoduan. Ni lomljenje tapa mene ne dira,
podsjea me samo na to kakvog sam surovoga gospodara imao,
ja nisam sklon zauzeti se za tebe. Ti sa mnom razgovara tako,
ree K., kao da je sasvim sigurno da se nikad ni zbog ega nee
vie mene bojati. Ali to zapravo nije tako. Moda se ti nisi sasvim
oslobodio od mene, ba tako brzo stvari se ovdje ne rjeavaju...
Ponekad jo i bre, ree Jeremias. Ponekad, ree K., ali nita
ne upuuje na to da je tako i ovaj put, barem ni ja ni ti jo nismo
dobili u ruke pismeno rjeenje. Postupak je, dakle, jo u tijeku, a
ja jo nita nisam poduzeo preko svojih veza. Ako stvar ispadne
nepovoljno za tebe, onda se ba nisi pobrinuo da stekne naklonost svoga gospodara i moda je ak bilo suvino lomiti tap.
Friedu si, dodue, uspio odvesti, zbog ega si se posebno osilio,
ali uza sve potovanje prema tvojoj osobi jer ja to potovanje
prema tebi imam iako ga ti moda nema vie prema meni ja
znam da je dovoljno da samo nekoliko rijei uputim Friedi, pa
da se razbiju sve lai kojima si je ti obrlatio. A samo lai mogle su
Friedu odbiti od mene. Ja se ne bojim tih prijetnji, ree
Jeremias. Ti ipak ne eli da ti ja budem pomonik, ti se boji
mene kao pomonika, ti se uope boji pomonika, ti si samo
iz straha tukao dobrog Artura. Moda, ree K. A je li zbog

toga manje boljelo? Moda u moi na taj nain pokazivati i svoj

strah od tebe. Primijetim li da ti sluba malo odgovara, ja u te,
prelazei preko sveg straha, s najveim zadovoljstvom prisiljavati
da je obavlja. Uz to u jo gledati da ovaj put dobijem samo tebe,
bez Artura; onda u ti moi posvetiti vie panje. Misli li ti,
ree Jeremias, da sve to mene ma i najmanje plai? Naravno
da mislim, ree K., malo se boji, svakako, a ako si pametan,
trebao bi se jako bojati. Zato inae nisi ve otiao Friedi? Reci,
voli li je zaista? Volim li je? ree Jeremias. Ona je dobra,
pametna djevojka, biva Klammova ljubavnica, dakle u svakom
sluaju dostojna potovanja. I kad me ona neprekidno moli da
je oslobodim od tebe, zato joj tu uslugu ne bih uinio, osobito
stoga to time ni tebi ne inim naao, budui da si se utjeio s
onim prokletim Barnabasovim djevojkama. Sad vidim tvoj
strah, ree K. jedan bijedniki strah, ti me eli laima uloviti.
Frieda je molila samo jedno: da bude osloboena podivljalih,
psei pohotljivih pomonika; na alost, ja nisam imao vremena
sasvim ispuniti njenu molbu i sada se javljaju posljedice mojeg
propusta.
Gospodine zemljomjere, gospodine zemljomjere! vikao je
netko ulicom. Bio je to Barnabas. Doe kao da je bez daha, ali
ipak se ne zaboravi pokloniti pred K. Uspio sam, ree on. Sto
si uspio? upita K. Moju molbu dostaviti Klammu? To nije
bilo mogue, ree Barnabas. Jako sam se trudio, ali nije bilo
mogue, progurao sam se naprijed, stajao sam tamo cijeli dan,
premda nitko to nije traio, i to tako blizu dugakog stola da
me je jedan pisar, kojem sam zaklonio svjetlo, gurnuo u stranu,
javljao sam se diui ruku uvis, to je zabranjeno, kad bi Klamm
digao pogled sa stola, ostao sam najdulje u uredu, bio sam tamo
ve sam sa slugama, imao sam jo jedno zadovoljstvo, da vidim
Klamma kako se vraa, ali ni to nije bilo zbog mene, htio je samo
na brzinu jo neto vidjeti u knjizi, pa je odmah opet otiao; napokon, kako se nikako nisam micao s mjesta, sluga me je gotovo
izbacio metlom kroz vrata. Sve ti to priznajem kako ti opet ne bi
bio nezadovoljan onim to ja uinim. to meni, Barnabase, vrijedi sva ta tvoja marljivost, ree K., kad nema uspjeha. Ali ima
uspjeha, ree Barnabas. Kad sam izlazio iz svojeg ureda ja
ga tako zovem, moj ured primijetio sam kako iz dugakog
219

hodnika lagano prilazi jedan gospodin, inae je sve bilo pusto,

bilo je, naravno, ve kasno. Odluih ga priekati, to je bila dobra
prilika da jo neko vrijeme tamo ostanem, najradije bih tamo
uope ostao, samo da tebi ne moram donositi loe vijesti. Ali i
inae je vrijedilo ekati tog gospodina, to je bio Erlanger. Ti ga ne
poznaje? On je jedan od najvanijih Klammovih tajnika. Jedan
slabaan, omalen gospodin, malo se gega. Odmah me j'pbzvao,
on je poznat po svom pamenju i poznavanju ljudi, samo navue
obrve i to mu je dovoljno da svakog prepozna, esto i ljude koje
nikad nije vidio, o kojima nikad nita nije uo niti itao, mene, na
primjer, sumnjam daje ikad vidio. Ali iako svakog ovjeka odmah
prepozna, on ipak pita kao da nije siguran. 'Jesi li ti Barnabas?'
upitao je mene. A onda rekao: 'Ti poznaje zemljomjera, zar ne?'
A zatim: 'To se dobro podudara, ja se sada vozim u Gospodski
konak. Neka me zemljomjer tamo posjeti. Stanujem u sobi broj
petnaest. Ali bi morao odmah doi. Imam samo nekoliko sastanaka tamo i vraam se natrag u pet sati ujutro. Reci mu da mi je
jako stalo da s njim razgovaram'.
Najednom, Jeremias se snudi. Barnabas, koji ga u uzbuenju
dosad gotovo nije niti primijetio, upita: to to hoe Jeremias?
Hoe prije mene stii Erlangeru, ree K. i ve je trao za Jeremiasom, stie ga, uhvati ispod ruke i ree: Je li te to iznenada
obuzela enja za Friedom? I mene je nita manje, i zato emo ii
istim korakom i ruku pod ruku.

Glava sedamnaesta

U pomrini pred Gospodskim konakom stajala je jedna mala

grupa ljudi, od kojih su dvojica-trojica drali fenjere u ruci, tako
da su se mogla razaznati neka lica. K. nade samo jednog poznanika, koijaa Gerstackera, koji ga pozdravi pitanjem: Ti si
jo u selu? Da, odgovori K., ja sam ovamo doao za stalno.
Mene se to ne tie, ree Gerstacker, zakalja se snano i okrene
se drugima.
Pokaza se da su svi ekali Erlangera. Meutim, Erlanger je
ve bio stigao, ali prije nego to e poeti primati stranke, vodio
je poslovne razgovore s Momusom. Medu onima koji su ekali
razgovor se vodio uglavnom o tome zato se nije smjelo ekati
u kui, nego se moralo stajati ovdje, vani, u snijegu. Istina, jako
hladno nije bilo, ali ipak je bilo bezobzirno ostaviti stranke da
moda i satima ekaju u noi pred kuom. To svakako nije bila
krivnja Erlangera, koji je, tovie, bio vrlo susretljiv, vjerojatno
za ovo nije niti znao i svakako bi se jako ljutio kad bi mu to bilo
dojavljeno. To je bila krivnja gazdarice Gospodskog konaka,
koja u svojoj ve bolesnoj tenji za finoom nije mogla trpjeti da
mnogo molitelja najednom doe u Gospodski konak. Ako ve
tako mora biti da dolaze, imala je ona obiaj rei, onda, za ime
Boga, samo jedan za drugim. I postigla je da su stranke, koje
su prvo ekale u hodniku, zatim na stubitu, onda na trijemu,
napokon u krmi, bile izgurane na ulicu. A ni to joj nije bilo
dovoljno. Nije mogla podnositi da je u vlastitoj kui stalno
opsjednuta, kako se izraavala. Nije uope mogla razumjeti
221

emu je potreban taj promet sa strankama. Kako bi zagadili

stubite, rekao je jednom jedan inovnik, svakako u ljutnji,
odgovarajui na njeno pitanje. Meutim, to je za nju vrlo jasno
objanjenje i ona je taj izraz esto ponavljala. Njena je tenja bila, a
to se uostalom slagalo i sa eljama onih koji su morali ekati, da
se prekoputa Gospodskog konaka podigne jedna zgrada koja bi
sluila kao ekaonica. Njoj bi bilo najmilije kad bi TfJrijem
stranaka i sasluanja bili obavljeni izvan Gospodskog konaka,
ali tome su se protivili inovnici, a kad se inovnici ozbiljno
usprotive, onda, naravno, ni gostioniarka nije mogla prodrijeti,
premda je u sporednim pitanjima provodila neku vrstu male
tiranije, zahvaljujui neumornoj i pritom enski njenoj upornosti. Gostioniarka e vjerojatno i dalje morati trpjeti prijeme i
sasluanja u Gospodskom konaku, jer su gospoda u dvorcu bila
protiv toga da pri obavljanju slubenih poslova u selu naputaju
Gospodski konak. Oni su uvijek urili, dolazili su u selo uvijek
protiv svoje volje i nimalo nisu bili voljni zadravati se dulje nego
to je bilo nuno niti se od njih moglo traiti da, samo radi mira i
reda u Gospodskom konaku, povremeno sa svim svojim aktima
prelaze preko ulice u neku drugu kuu i tako gube vrijeme. Svoje
slubene poslove inovnici su najradije obavljali u krmi ili u
svojim sobama, po mogunosti dok bi jeli, ili iz kreveta prije nego
to e zaspati, ili ujutro kad su umorni za ustajanje i jo se malo
mogu ispruiti u krevetu. Nasuprot tome, inilo se da se podizanje ekaonice blii povoljnom rjeenju, istina, za gostioniarku
to je predstavljalo osjetnu kaznu bilo je malo i smijanja oko
toga da je ba pitanje te ekaonice uvjetovalo mnoge posjete i
razgovore, tako da su hodnici gostionice rijetko bili prazni.
O svim tim stvarima vodio se poluglasan razgovor dok se
ekalo. K. je uoio da, iako je bilo prilino nezadovoljstva, nitko
nije imao nita navesti protiv toga da Erlanger poziva stranke usred noi. K. je postavio pitanje u tom smislu i dobio obavijest da
bi, tovie, zbog toga trebali biti vrlo zahvalni Erlangeru. Jedino
to ga navodi da uope dolazi u selo, to je samo njegova dobra
volja i visoko shvaanje dunosti. On bi morao, kad bi htio i
to bi moda jo i bolje odgovaralo propisima u selo poslati
nekog nieg tajnika da prima i sasluava stranke. Meutim, on je
to mahom izbjegavao initi, morao je rtvovati svoje noi, jer u

njegovu slubenu planu nije bilo predvieno vrijeme za putovanje u selo. K. na to primijeti da i Klamm preko dana dolazi u selo,
pa ak i po nekoliko dana ovdje ostaje; zar je onda Erlanger, koji
je ipak samo tajnik, tamo gore potrebniji od Klamma? Neki su
se dobroudno smijali, drugi su, osjeajui se pogoeni, utjeli;
ovi posljednji dobie prevagu i na pitanja K. nije vie gotovo ni
bilo odgovora. Samo jedan s ustruavanjem ree da je, naravno,
Klamm potreban u dvorcu, kao i u selu.
Onda se otvorie vrata na gostionici i na njima se pojavi
Momus, s dva posluitelja koji su nosili fenjere. Prvi koji e biti
primljeni kod gospodina tajnika Erlangera, ree on, jesu Gerstacker i K. Jesu li obojica ovdje? Oni se obojica javie, ali jo prije
njih uvue se Jeremias, dobacivi: Ja sam ovdje sobni konobar,
na to ga Momus, smjekajui se, pozdravi i potapa po ramenu.
Morat u vie paziti na Jeremiasa, ree K. u sebi, premda je
pritom bio svjestan da je Jeremias svakako mnogo bezopasniji od
Artura, koji je u dvorcu rovario protiv njega. Moda je ipak bilo
bolje trpjeti da ga oni gnjave kao pomonici nego pustiti ih da
ovako lunjaju bez nadzora i da spletkare, za to su, ini se, imali
osobitu sklonost.
Kad K. proe pokraj Momusa, ovaj se napravi kao da je tek
sad shvatio daje on zemljomjer. Gle, gospodin zemljomjer, koji
se tako nerado izlae sasluanju, ree Momus, gura se sada da
bude sasluan! Kod mene bi to ilo mnogo jednostavnije. Istina,
nije lako izabrati najpogodnija sasluanja. Budui da je ovako
oslovljen, K. se htjede zaustaviti, ali Momus ree: Idite, idite!
Onda su mi bili potrebni vai odgovori, sad nisu. Ipak pogoen
ovakvim ponaanjem Momusa, K. ree: Vi mislite samo na sebe.
Samo za ljubav puste slubene procedure neu odgovarati, nisam
htio onda, neu ni sad. Momus ree: A na koga inae trebamo
misliti? Koga ima jo ovdje? Idite! Na trijemu ih doeka jedan
posluitelj i povede ih putem preko dvorita, koji je K. ve bio
poznat, a onda kroz ulazna vrata u nizak, malo kos hodnik. Vii
inovnici stanovali su oigledno na gornjim katovima, dok su
tajnici stanovali u tom hodniku, pa i sam Erlanger, iako je on bio
jedan od najviih tajnika. Posluitelj ugasi svoj fenjer, jer ovdje je
bilo elektrino osvjetljenje. Sve je bilo majuno, ali lijepo graeno.
Prostor je bio iskoriten do posljednjih mogunosti. Hodnik je
223

bio jedva toliko visok da se moglo uspravno hodati po njemu.

Na objema stranama redala su se vrata, gotovo jedna do drugih.
Boni zidovi nisu stizali do tavanice, to je valjda bilo zbog ventilacije, jer sobice u ovom niskom i dubokom, gotovo podrumskom
hodniku nisu imale prozore. Nezgodna strana tih zidova koji nisu
dosezali do tavana bila je u tome to se ula graja u hodniku i, na
isti nain, u sobama. inilo se da su mnoge sobe ve bile^uzete
i da se u veini njih nije spavalo; uli su se glasovi, lupa ekia,
zveckanje aa. Meutim, nije se stjecao dojam da vlada neko
osobito veselje. Glasovi su bili prigueni, jedva se tu i tamo mogla
razumjeti koja rije, nije se inilo ni da se razgovara, vjerojatno
je samo netko nekome neto diktirao ili itao neto naglas; ba
iz soba iz kojih se uo zveket aa i tanjura nije dopirala ni jedna
rije, a lupa ekia podsjeti K. na to da su mu nekad priali kako
se neki inovnici, da bi se odmorili od stalnog duhovnog napora,
s vremena na vrijeme bave stolarstvom, preciznom mehanikom
i tome slino. Sam hodnik bio je prazan, samo je pred jednim
vratima sjedio jedan blijedi, suhonjavi visoki gospodin u kouhu
pod kojim je provirivala nona koulja. Vjerojatno mu je u sobi
bilo zaguljivo, pa je iziao i sjeo pred vrata itati novine, ali to
nije inio paljivo, esto bi zijevajui prekidao itanje, naginjao
se i gledao kroz hodnik; vjerojatno je oekivao stranku koju je
pozvao, a koja se jo nije pojavljivala. Kad su prolazili pokraj
njega, posluitelj, pokazujui na gospodina, ree Gerstackeru:
Eno Pinzgavera! Gerstacker kimnu glavom. Ve odavno nije
bio dolje, ree on. Da, ve vrlo dugo, odgovori posluitelj.
Napokon dooe do jednih vrata koja su bila ista kao i sva
druga, a iza kojih se ipak nalazio ba Erlanger, kao to posluitelj
priopi. Posluitelj, kojeg K. podie na ramena, pogleda u
sobu kroz slobodan otvor povrh zida. On lei u krevetu, ree
posluitelj silazei, istina, odjeven je, ali ja bih ipak rekao da
drijema. Ponekad ga tako ovdje u selu svlada umor zbog promijenjenog naina ivota. Morat emo ekati. Kad se probudi, on
e zvoniti. Istina, dogaalo se ve da prespava cijeli svoj boravak
u selu i da se mora odmah vratiti u dvorac im se probudi. To je
dobrovoljan rad koji on ovdje obavlja. Samo kad bi sad cijelo
vrijeme prespavao, ree Gerstacker, jer budui da mu ostaje
malo vremena za rad kad se probudi, onda je neobino zadovo-

224

ljan zbog toga to je spavao, pa sve hoe na brzinu svriti i gotovo

je nemogue s njim razgovarati. Vi dolazite zbog iznajmljivanja kola za graevinu? upita posluitelj. Gerstacker potvrdi
glavom, povue posluitelja u stranu i govorae mu neto tiho,
ali posluitelj gotovo i nije sluao, gledao je preko Gerstackera,
od kojeg je bio vii za itavu glavu, i pritom je ozbiljno i polako
gladio kosu.

M-'-

Glava osamnaesta

Dok je nasumce gledao unaokolo, K. u daljini primijeti Friedu na jednom zavijutku hodnika. Ona se pravila kao da ga ne
moe prepoznati, tupo je gledala u njega, drei u ruci posluavnik s
praznim posuem. On ree posluitelju, koji ga uope nije
sluao to se vie obraalo posluitelju, to je on izgledao rastreseniji da e se odmah vratiti, i potra prema Friedi. Kad stie
do nje, uhvati je za ramena, kao da je ponovno prisvaja, postavi
nekoliko beznaajnih pitanja i pritom je ispitivaki gledae u oi
kao da u njima neto trai. Ali ona ne izmijeni svoje kruto
dranje, rastreseno poe razmjetati posude po posluavniku i
ree: Sto ti hoe od mene? Idi tamo onima pa da, ti zna
kako se zovu. Od njih ba sad i dolazi, vidi se po tebi. K. brzo
okrenu razgovor. Taj razgovor s Friedom nije trebao poeti tako
iznenada, i to onim najgorim, najnepovoljnijim za njega. Mislio
sam da si ti u krmi, ree on. Frieda ga pogleda iznenaeno i
rukom koja joj je bila slobodna pomilova ga po elu i obrazima.
Imao je dojam kao da je zaboravila kako on izgleda, pa je na taj
nain htjela to ponovno doznati, a i njene oi imale su onaj zamagljen izraz kao da se s mukom prisjeaju. Opet sam primljena
da vodim krmu, ree ona zatim polako, kao da to to kae nije
vano, ali govorei ona samim tim vodi razgovor s K., a to je
najvanije. Ovaj posao nije za mene, njega moe obavljati svaka
druga; svaka koja zna prostrti postelju i praviti ljubazno lice, i
koja se ne boji nasrtaja gostiju, ve ih naprotiv izaziva; svaka takva
moe bici sobarica. Ja sam, meutim, odmah ponovno primljena

227

u krmu, iako je onda nisam ba na vrlo astan nain napustila;

istina, sad imam zatitu. Ali i gostioniar je bio sretan to imam
zatitu, pa mu je tako bilo lako opet me primiti. tovie, morali
su me nagovarati da se primim tog posla; kad pomislim na to me
sve krma podsjea, onda e to razumjeti. Napokon, primila
sam se. Ovdje samo pomaem. Pepi je molila da je ne izlaemo
sramoti da odmah mora napustiti krmu, i tako smo jofOstavili
rok od dvadeset i etiri sata, jer je ipak bila vrijedna i sve dobro
vodila, koliko su to njene sposobnosti doputale. To je sve vrlo
dobro ureeno, ree K., ali ti si jednom zbog mene napustila
krmu, a sad kad stojimo pred vjenanjem, ti se opet u nju
vraa? Nee biti vjenanja, ree Frieda. Jer sam ti ja bio nevjeran? upita K. Frieda kimnu glavom. Sluaj, Friedo, molim
te, ree K., o toj mojoj tobonjoj nevjeri mi smo ve esto razgovarali i uvijek si na kraju morala uvidjeti da je to neopravdano
sumnjienje. Otad se s moje strane nita nije promijenilo, sve je
ostalo onako poteno kao to je i bilo i kao to drukije ne moe
niti biti. Dakle, moralo se neto kod tebe promijeniti, zahvaljujui
doaptavanjima sa strane, ili tako neto. Grijei prema meni u
svakom sluaju, jer vidi kako stoje stvari s tim dvjema djevojkama? Jedna, ona crnomanjasta naprosto me je stid to se moram braniti tako do sitnica, ali ti me na to prisiljava ta crnomanjasta, dakle, meni je nita manje neugodna nego tebi. Kad
god mogu ne biti blizu nje, ja to inim, uostalom, i ona sama to
olakava jer se dri vrlo povueno. Zaista, uzviknu Frieda,
rijei izletjee iz nje kao protiv njene volje. K. bi milo da je vidi
tako promijenjenu, ona je sad bila drukija nego to je eljela biti.
Samo ti moe nju smatrati povuenom, nju besramniju od svih
drugih ti naziva povuenom, i tako zaista i misli, poteno, ma
koliko to izgledalo nevjerojatno, ti se ne pretvara, znam ja to.
Gazdarica gostionice Kod mosta rekla je za tebe: 'Ne mogu ga
trpjeti, ali ne mogu ga niti napustiti; nemogue je svladati se pri
pogledu na malo dijete koje jo ne umije dobro hodati, a istrava
naprijed, mora ga prihvatiti'. Poslui se sad njenom poukom,
ree K. smijui se, ali ona djevojka je li ona povuena ili bestidna, moemo to ostaviti po strani ali ona me nimalo ne zanima. Ali zato je onda naziva povuenom? nije Frieda
poputala. To njeno zanimanje K. primi kao dobar znak. Jesi li

ti to sam iskusio, ili eli time druge omalovaiti? Ni jedno ni

drugo, ree K., ja je tako nazivam samo iz zahvalnosti, jer ona
mi tako omoguuje da je ne gledam, i ja, makar morao i samo
pokoji put s njom razgovarati, ne bih mogao pregorjeti i ponovno
ii tamo, a to bi bila velika teta za mene, jer ja moram tamo ii
zbog nae zajednike budunosti, kao to ti zna. Zbog toga, eto,
moram razgovarati i s onom drugom djevojkom, koju, istina,
cijenim zbog njene marljivosti, uvidavnosti i nesebinosti, ali za
koju se ne moe rei daje zavodljiva. Sluge misle drukije, ree
Frieda. Sluge misle drukije i o mnogoemu drugom, uzvrati
K. Hoe li ti zakljuivati o mojoj nevjeri na temelju pohlepe
raznih slugu? Frieda je utjela i mirno dopusti da joj K. uzme
posluavnik iz ruke i stavi na pod i, uhvativi je ispod ruke, pone s
njom polako etati po uskom prostoru. Ti ne zna to je vjernost, ree ona, branei se malo od njegove blizine. Kako se ti
ponaa s tim djevojkama nije ono najvanije, ali za mene je
nepodnoljiva sramota da ti u tu obitelj uope odlazi i vraa se s
mirisom njihove sobice na odijelu. I ti tri iz kole ne rekavi
nita i ostaje tamo kod njih do pola noi. I doputa, kad dou
pitati za tebe, da te djevojke tebe kriju, strasno kriju, osobito ona
beskrajno povuena. Onda se ulja iz kue tajnim putem, valjda
da bi uvao dobar glas tih djevojaka, njihov dobar glas! Ne, bolje
da ne razgovaramo vie o tome! O tome ne, ali o neem drugom, Friedo, ree K. Zbog ega moram tamo ii, to zna. Meni
nije lako, ali se moram svladavati. Ne bi mi to trebala praviti
teim nego to jest. Danas sam mislio otii tamo samo na trenutak
i raspitati se je li napokon stigao Barnabas, koji ve odavno
treba donijeti jednu vanu poruku. On nije bio tamo, ali je morao
stii svakog asa, kao to su mi tvrdili i kao to je i bilo vjerojatno.
Da mi dolazi u kolu, nisam htio, da te njegova prisutnost ne bi
vrijeala. Vrijeme je prolazilo, a on se, na alost, nije vraao. Doao
je, meutim, netko drugi koga ja mrzim. Nisam htio da me on
uhodi i zato sam otiao kroz susjedni vrt, ali nisam se htio ni od
njega kriti, nego sam mu zatim na ulici otvoreno priao, i to,
priznajem, s jednim vrlo vitkim tapom. To je, dakle, sve i o
tome ne vrijedi dalje razgovarati, nego o neem drugom. Kako,
na primjer, stoji s pomonicima, koje kad spomenem meni je isto
onako odvratno kao tebi kad se spomene ona obitelj? Usporedi

svoje ponaanje prema njima s mojim ponaanjem prema onoj

obitelji. Ja razumijem tvoju netrpeljivost prema toj obitelji i
slaem se s tobom. Ali ja idem k njima zbog nae stvari i ponekad
mi se ini da nisam pravedan prema njima, da ih iskoritavam. A
kako stoji s tobom i pomonicima? Ti uope nisi poricala da te
oni gone, ak si priznala da te neto vue njima. Ja se nisam zbog
toga ljutio na tebe, vidio sam da su se umijeale snage kdjima ti
nisi dorasla, radovalo me je to to se ti barem koliko-toliko brani,
pomagao sam ti u tome, i samo to sam nekoliko sati propustio
voditi rauna, uzdajui se u tvoju vjernost, a i u nadi da je kua
sigurno zakljuana i pomonici konano najureni stalno sam
ih podcjenjivao, bojim se dakle, samo to sam tih nekoliko sati
propustio motriti, a onaj Jeremias, ako dobro pogleda ne ba
jako zdrav, uvenuli deran, imao je drskost doi na prozor i,
eto, samo zbog toga, Friedo, trebam te izgubiti, i sluati kako me
ti doekuje s pozdravom: 'Nema od vjenanja nita. Nisam li ja
taj koji ima prava prekoravati, a ja to ne inim, usprkos svemu ne
inim. I njemu se ponovno uini da je dobro da Friedu zabavi
neim drugim, pa je zamoli da mu donese neto za jelo, jer nita
nije jeo jo od podneva. Oigledno ugodno dirnuta tom molbom, Frieda kimnu glavom i potra donijeti neto, ali ne kroz
hodnik na ijem je kraju K. mislio da se nalazi kuhinja, nego
krenu bonim hodnikom, dvije-tri stepenice nie. Ona ubrzo
donese tanjur s raznim kobasicama i bocu vina, ali to su oigledno
bili ostaci neijeg obroka, i da se to ne bi primijetilo, ostaci su bili
povrno ponovno poredani, ali samo povrno, na brzinu, ak je
ostala i skinuta pokoica s kobasica, a boca je za dvije treine bila
prazna. K. ipak ne ree nita o tome i dobro navali jesti. Bila si u
kuhinji? upita on. Ne, u svojoj sobi, odgovori ona, imam
sobu ovdje dolje. Trebala si me tamo odvesti, ree K. Sii u
dolje da bih malo sjedio dok jedem. Donijet u ti stolicu, ree
Frieda i ve se uputi. Hvala, ree K. i zadri je niti u ii u sobu,
niti mi je vie potrebna stolica. Frieda prkosno zastade, duboko
pognu glavu i ugrize se za usnu. Pa da, on je dolje, ree ona. Jesi
li oekivao neto drugo? On lei u mojem krevetu, prehladio se
vani, drhti, jedva je neto okusio. Zapravo, sve je to tvoja krivnja:
da nisi otjerao pomonike i da nisi trao onima tamo, mi bismo
sad mirno sjedili u koli. Samo si ti unitio nau sreu. Vjeruje li

da bi se Jeremias, da je jo u slubi, usudio mene zavoditi? Ako u to

vjeruje, onda uope ne poznaje ovdanji red. On je htio k
meni, on se muio, on me je vrebao, ali sve je to bila samo igra,
kao to se igra gladan pas, ali se ipak ne usuuje skoiti na stol.
Isto tako i ja. Neto me je vuklo njemu s njim sam se igrala jo
kao dijete igrali smo se zajedno na padinama brijega na kojem
je dvorac, lijepa su to bila vremena, ti me nikad nisi pitao o mojoj
prolosti. Ali sve to nije bilo vano dok je Jeremias bio kod tebe u
slubi, jer ja sam znala kakve su moje dunosti kao tvoje budue
ene. A onda si ti otjerao pomonike i jo se hvalisao kao da si
time uinio neto meni za ljubav; istina, u neku ruku to je tono.
to se tie Artura, tu si uspio u svojoj namjeri, ali samo privremeno, on je njean, on nema onu Jeremiasovu strast koja ne preza
ni od kakvih tekoa, uostalom, ti si ga udarom ake one noi
to je bio ujedno udarac na nau sreu gotovo smrvio, on je
morao bjeati u dvorac da se ali, i sad ga nema, premda e se
moda uskoro vratiti. Kad je u slubi, on se boji ako njegov poslodavac i okom trepne, izvan slube, meutim, ne boji se nieg.
Doao je i uzeo me. Naputena od tebe, ovladana od njega, starog
prijatelja, ja se nisam mogla opirati. Nisam ja otvorila kolska
vrata, on je razbio prozor i izvukao me. Pobjegli smo ovamo,
gostioniar ga cijeni, a i gostima je dobro dolo da imaju takvog
sobnog konobara pa smo oboje primljeni; on ne stanuje kod
mene, nego mi imamo zajedniku sobu. Ipak, uprkos svemu
tome, ree K., ja ne alim to sam najurio pomonike. Ako je
to zaista bilo tako kako ti prikazuje, ako je tvoja vjernost bila
uvjetovana jedino slubenom vezanou pomonika, onda je
dobro to je svemu kraj. Brana srea izmeu dvije zvjerke koje se
povijaju samo pred knutom bila bi za mene suvie velika. Onda
sam zahvalan i onoj obitelji koja je nehotice pridonijela da se mi
raziemo. Oni su utei opet ili jedno pored drugog gore-dolje, i
uope se nije primijetilo tko je sad prvi poeo etati. Frieda,
sasvim uz K., bila je ljuta to je on nije ponovno uzeo pod ruku.
I onda je sve u redu, nastavi K., i mi bismo se mogli rastati, ti
da ide svome gospodinu Jeremiasu, koji je moda jo prehlaen
od stajanja u kolskom vrtu i kojeg si ti, s obzirom na to, suvie
dugo ostavila samog, a ja da odem sam u kolu ili, budui da
tamo nemam to raditi bez tebe, na neko drugo mjesto. Ako se

ipak usteem to uiniti, to je zato to imam jak razlog da pomalo

sumnjam u to to ti pria. Ja o Jeremiasu imam suprotan dojam.
Ba dok je bio u slubi, on je trao za tobom, i ja ne vjerujem da
bi ga sluba stalno spreavala da te jednom ozbiljno ne napastuje.
Meutim, otkad smatra da je prekinuo slubu, on je drukiji.
Oprosti to ja to sebi objanjavam na sljedei nain: otkad ti vie
nisi zarunica njegova efa, vie nisi ni privlana za njegd^nako
kao prije. Moe ti biti njegova prijateljica jo iz djetinjstva, ali on
ja sam ga upoznao tek veeras iz jednog kratkog razgovora
nije po mojem miljenju jako osjetljiv na takve stvari. Ne
znam po emu tebi izgleda da je on strastven. Meni se prije ini
da umije vrlo hladno umovati. On je od Galatera dobio zadatak
koji nije moda najpovoljniji po mene, i on ga se trudi izvriti,
priznajem, s izvjesnom slubenom revnou koja ovdje nije
ba rijetka a u njegov zadatak spada i to da nas dvoje razdvoji;
on je to, naravno, pokuavao na razne naine, jedan je od njih bio
i taj da te primamljuje svojim eznutljivim uzdasima, a drugiu
tome mu je gostioniarka pomagala da kojeta pria o mojoj
nevjeri; tek, on je uspio u svom pothvatu, moda je tome prido
nijelo izvjesno sjeanje na Klamma koje ga okruuje, slubu je,
istina, izgubio, ali nekako ba u trenutku kad mu vie i nije bila
potrebna, jer sada bere plodove svog rada i izvlai tebe kroz pro
zor kole, ali time je njegov posao zavren, slubene revnosti
nema vie, on je umoran, vie bi volio da je na Arturovu mjestu.
Jer Artur se uope ne ali, nego se hvali i dobiva nove naloge, ali
netko ipak mora ovdje ostati da prati daljnji razvoj stvari. Da se
brine o tebi, to je za njega zasigurno prilino dosadna dunost. O
nekoj ljubavi prema tebi nema ni spomena, on mi je to otvoreno
priznao, naravno uvaava te kao Klammovu ljubavnicu, i sigurno
mu jako godi da se ugnijezdi u tvojoj sobi i osjea kao mali Klamm, ali to je sve, ti za njega sada ne znai nita, to to te je ovdje
smjestio samo je kao neki dodatak glavnom zadatku koji je ve
obavio. Da se ti ne bi uznemirila, i sam je ostao ovdje, ali samo
privremeno, dok ne stignu nove upute iz dvorca i dok se sasvim
ne ohladi. Kako ga ti kleveta! uzviknu Frieda i skupi svoje
male ake. Kleveem? ree K. Ne, ne elim ga klevetati. Ali,
moda, to je mogue. Moda nije sasvim objektivno to to sam o
njemu rekao, moda se moe i drukije rei. Ali klevetati? Kleve-

tanje bi imalo smisla samo kad bih se borio protiv tvoje ljubavi
prema njemu. Kad bi to bilo potrebno i kad bi kleveta bila pogodno sredstvo, ja se ne bih ustruavao klevetati ga. Nitko me zbog
toga ne bi osuivao. On preko svog naredbodavaca ima toliku
prednost nada mnom da mi se ne moe zamjeriti ako se ja,
preputen sam sebi, posluim malo i klevetom. To bi bilo relativno nevino i, na kraju krajeva, nemono sredstvo obrane. Prema
tome, nemoj stezati ake. I on uze Friedinu ruku u svoju; Frieda
ju je htjela izvui, ali smijui se i bez velikog upinjanja. Ali meni
nisu potrebne klevete, nastavi K., jer ti njega ne voli, ini ti se
samo tako, i bit e mi zahvalna kad te razuvjerim. Vidi, kad bi
te netko htio od mene oteti, bez sile ali najpromiljenije planirano, onda bi to morao uiniti sluei se obojicom pomonika:
naizgled dobri, djetinjasti, veseli neodgovorni mladii, doletjeli
ovamo iz dvorca, uz to malo sjeanja na zajedniko djetinjstvo,
sve je to ve vrlo sklono za pobuivanje ljubavi, osobito kad sam
ja takorei suprotnost svemu tome, a osim toga stalno trim za
poslovima koji tebi nisu sasvim razumljivi, koji tebe ljute, a mene
dovode u vezu sa svijetom koji ti mrzi, i neto od toga, uz ovu
moju nevinost, pogaa i mene. U cjelini to je sve samo zlonamjerno, premda vrlo vjeto, iskoritavanje nezgoda nae veze.
Svaka ovakva veza ima svoje nezgode, osobito naa, mi smo iz dva
sasvim razliita svijeta i, otkad se poznajemo, ivot svakog od nas
poao je sasvim novim putem, mi se jo osjeamo nesigurni, sve
je jo previe novo. Ne govorim ja o sebi, to nije vano, ja sam
zapravo stalno u dobitku otkad si me ti prvi put pogledala, a naviknuti se na dobit nije odvie teko. Ali ti, i kad ostavimo sve
drugo po strani, ti si otrgnuta od Klamma; to to znai, ja ne
mogu tono ocijeniti, ali i ja poinjem polako shvaati: tetura
kao izgubljena, ne umije se snai i, iako sam te ja spreman uvijek
prihvatiti, ipak nisam uvijek prisutan, a i kad sam prisutan, tebe
ponekad obuzimaju sanjarije, ili si pod utjecajem neeg
ivotnijeg, gostioniarke na primjer; ukratko, bilo je dana kad si
odvraala oi od mene, sebe prenosila u neku polustvarnost, siroto
dijete, i u takvim danima trebalo je samo pred tvoje oi staviti
pogodne ljude pa da se izgubi, da podlegne varci, kao daje ono
to je predstavljalo samo trenutke privienja, stare uspomene,
zapravo tvoj negdanji ivot koji je proao i prolazi sve vie, da je

sve to tvoj sadanji stvarni ivot. Zabluda, Friedo, nita drugo

nego, pravilno gledano, posljednja odvratna smetnja naem potpunom sjedinjavanju. Doi k sebi, priberi se; ako si i mislila da
je pomonike poslao Klamma to apsolutno nije tono, poslao
ih je Galater i ako su te oni pomou te varke uspjeli opiniti
tako da si ti ak u njihovim prljavtinama i svinjarijama mislila da
vidi tragove Klammaotprilike kao to netko misli da"tfbalezi
vidi izgubljeni dragi kamen, premda ga tamo uope ne moe nai
ak i kad bi tamo zaista bio dok su, zapravo, oni samo derani
onog istog soja kao i sluge u staji, samo to nemaju njihovo zdravlje, otar zrak ih ini malo boleljivima, i tjera ih u postelju koju
oni, istina, umiju izabrati s lukavou pravih slugu. Frieda je
glavu naslonila na rame K. i njene ruke stalno su se otvarale i
sklapale. Da smo samo, poe Frieda polako, mirno, gotovo s
udobnou, kao da zna da joj ostaje jo samo vrlo malo vremena
za odmaranje na ramenu K., ali eli do kraja u tome uivati, da
smo samo jo one noi otili odavde, bili bismo sad negdje u sigurnosti, uvijek zajedno, tvoja ruka uvijek blizu moje daje mogu
dohvatiti; kako je meni potrebna tvoja blizina, kako se otkad te
poznajem osjeam naputena bez tvoje blizine, vjeruj mi, tvoja
blizina je jedini san koji ja sanjam, drugih nemam. Onda netko
viknu iz bonog hodnika; to je bio Jeremias, stajao je na najnioj
stepenici, bio je samo u koulji, ali ogrnut jednim Friedinim
alom. Dok je tako stajao tamo, raupane kose, s tankom bradicom koja je izgledala kao pokisla, umornih, preklinjuih oiju,
prijekorno razrogaenih, mrka lica, s obrazima koji su pocrvenjeli, ali kao da su napravljeni od odvie mlitavog mesa, golih nogu
koje toliko drhte od hladnoe da se s njima zajedno tresu i duge
rese na alu on je izgledao kao bolesnik koji je pobjegao iz
bolnice i o kojem nita drugo ne smijete misliti nego kako e opet
biti smjeten u postelju. Tako je to shvatila i Frieda, ona se odvoji
od K. i odmah se nade dolje pokraj Jeremiasa. Njena blizina,
brinost kojom ga je bolje uvila u al, urba kojom ga je htjela
ugurati natrag u sobu, sve to izgledalo je kao da ve djeluje
ozdravljujue na pomonika. On se ponaao kao da je tek sad
primijetio K. Gle gospodina zemljomjera, ree on i Friedu, koja
nije htjela dopustiti razgovor, potapa po obrazima da bi je odobrovoljio. Oprostite to smetam, ali za ispriku mi moe posluiti

to to se ne osjeam nimalo dobro. ini mi se da imam groznicu,

moram piti aj i preznojiti se. Prokleta eljezna ograda u kolskom
vrtu, dugo je jo neu zaboraviti, a uz to jo, iako ve prehlaen,
morao sam lutati po noi. ovjek i ne primjeujui rtvuje svoje
zdravlje stvarima koje to zaista ne zasluuju. A vi, gospodine zemljomjere, nemojte se zbog mene ustruavati, doite k nama u
sobu, uinite posjet bolesniku i recite pritom lijepo Friedi to jo
imate rei. Kad se razilaze dvoje koji su nenavikli jedno na drugo,
onda naravno imaju u posljednjem trenutku toliko mnogo jedno
drugom rei da trei, koji lei u krevetu i eka na obeani aj,
uope nije u stanju ma to razumjeti. Ali doite samo, ja u biti
sasvim miran. Dosta, dosta, ree Frieda, vukui ga za ruku.
On ima groznicu i ne zna to govori. A ti, K., nemoj dolaziti, ja
te molim. To je moja i Jeremiasova soba, zapravo samo moja
soba, i ja ti zabranjujem da u nju ulazi. Ti me, K., progoni, ah,
zato me progoni! Ja se nikad, nikad neu vratiti tebi, jeza me
obuzme kad pomislim na tu mogunost. Idi svojim djevojkama;
one, kao to su mi priali, samo u kouljama sjede uz tebe na
klupi pokraj pei, i kad te netko doe odvesti, one ree na njega.
Ti se kod njih svakako osjea kao kod kue, kad te tamo toliko
vue. Ja sam te uvijek odvraala od toga da odlazi tamo, bez uspjeha, istina, ali stalno odvraala, to je sada prolo, ti si slobodan.
eka te lijep ivot, zbog one jedne moda e se morati malo tui sa
slugama, a to se tie one druge, nitko ti pod milim bogom
nee na njoj pozavidjeti. Tvoja sprega ima unaprijed osiguran
blagoslov. Nita nemoj poricati, ti si naravno u stanju sve opovrgnuti, ali ipak na kraju nita nije opovrgnuto. Zamisli, Jeremias,
on sve opovrgava! Kimajui glavom i smijui se, oboje potvrdie
da su se razumjeli. Ali, nastavi Frieda, pretpostavimo da on sve
zaista i opovrgne, to je time postignuto, to se to mene tie? Ma
to se tamo kod onih dogaalo, to je potpuno njihova i njegova
stvar, ne moja. Moja stvar je da tebe njegujem, dok opet ne bude
zdrav, kao to si bio prije nego to te je K. zbog mene muio.
Dakle, vi zaista ne elite doi? ree Jeremias, ali sad ga Frieda
zaista odvue u sobu i uope ne pogleda K. Dolje su se vidjela
jedna mala vrata, jo manja od ovih ovdje u hodniku ne samo
Jeremias, nego se i Frieda morala pognuti prolazei kroz njih
izgledalo je da je tamo svijetlo i toplo; ulo se jo neko vrijeme

aptanje, sigurno je Frieda tepanjem nagovarala Jeremiasa da

legne u postelju, a onda su se vrata zatvorila.
Tek sada K. primijeti kako se u hodniku sve utialo, i ne samo
ovdje, u ovom dijelu hodnika u kojem je on bio s Friedom i koji
je, ini se, pripadao ekonomatu, nego i u dugakom hodniku
sa sobama u kojima je do maloprije bilo tako ivo. To znai,
dakle, da su gospoda ipak napokon zaspala. I K. je bfo vrlo
umoran, valjda se zbog umora nije branio od Jeremiasa kako bi
trebalo. Moda bi bilo pametnije ugledati se na Jeremiasa, koji
je svoj nazeb oito preuveliavao njegov alostan izgled nije
posljedica nazeba, nego mu je uroen, i nikakav ljekoviti aj ne
moe ga odstraniti sasvim se ugledati na Jeremiasa, otvoreno
pokazati zaista veliki zamor, skljokati se tu u hodniku, to ve po
sebi mora biti ugodno, odrijemati malo, a moda e biti i malo
njegovanja. Samo je pitanje bi li sve ispalo tako povoljno kao u
Jeremiasovu sluaju, jer u ovom natjecanju za samilost Jeremias
bi sigurno, i vjerojatno s pravom, bio pobjednik, kao uostalom i
u svakoj drugoj borbi. K. je bio toliko umoran daje mislio i na to
kako bi bilo da pokua ui u jednu od ovih soba, od kojih su neke
sigurno bile prazne, i dobro se ispavati u nekom lijepom krevetu.
To bi mu, prema njegovu miljenju, moglo pruiti naknadu za
mnogoto. A imao je pri ruci i jedan napitak za uspavljivanje. Na
posluavniku, koji je Frieda ostavila na podu, bila je jedna boica s
rumom. K. nije alio truda da se vrati i da je ispije.
Sad se barem osjeao dovoljno krepak da moe stupiti pred
Erlangera. Traio je vrata Erlangerove sobe, ali kako posluitelj i
Gerstacker nisu vie bili tu, a sva su vrata bila ista, on ih nije
mogao pronai. Pa ipak, inilo mu se da se moe otprilike sjetiti
na kojem su se mjestu hodnika nalazila vrata i on odlui otvoriti
jedna koja su, mislio je, vjerojatno ona koja je traio. Pothvat nije
bio osobito opasan; ako je to Erlangerova soba, onda e ga ovaj
tu i primiti, ako je soba nekog drugog, nai e mogunosti da se
ispria i izie, a ako gost spava, to je najvjerojatnije, onda njegov
posjet uope nee biti primijeen; zlo bi bilo samo ako je soba
prazna, jer onda se K. sigurno ne bi mogao oduprijeti iskuenju
da legne u krevet i beskrajno spava. On jo jednom preleti pogledom hodnik uzdu i poprijeko; hoe li ipak netko naii i pruiti
mu obavijesti koje e smjeli pothvat uiniti nepotrebnim? Ali

dugaki hodnik bio je prazan i vladala je tiina. Onda K. osluhnu na vratima; ni ovdje, ini se, nije bilo nikog. On zakuca tako
polako da se netko tko spava ne moe probuditi, i budui da se ni
sada nita ne dogodi, najpaljivije otvori vrata. Meutim, doeka
ga jedan laki uzvik.
To je bila mala soba, vie od polovice ispunjena irokim krevetom, s elektrinom lampom koja je gorjela na nonom stoliu,
pokraj kojeg je leala putnika torba. U krevetu, sasvim zavuen
pod pokrivae, netko se nemirno micao i aputao kroz otvor
izmeu pokrivaa i plahte: Tko je to? K. nije mogao sad naglo
izii, nezadovoljno je gledao udobni, ali na alost zauzeti krevet,
sjeti se zatim da je upitan i ree svoje ime. Izgledalo je da je ime
ostavilo dobar dojam, ovjek u krevetu zadie malo pokriva s
lica, ali plaljivo spreman da se odmah opet sasvim pokrije ako u
sobi neto nije u redu. Ali onda bez razmiljanja odbaci pokriva
i sjede. Erlanger to svakako nije bio. To je bio jedan omanji,
prilino punaak gospodin, ije je lice istina predstavljalo
proturjeje utoliko to su obrazi bili punaki kao u djeteta i oi
djetinjasto vedre, dok visoko elo, iljasti nos, tanka usta, koja
kao da su jedva drala usne sklopljene, i brada koje gotovo i nije
bilo nimalo nisu izgledali kao u djeteta, nego su, naprotiv, odavali zrelu misaonost. To je nesumnjivo bilo zadovoljstvo svim tim,
zadovoljstvo samim sobom to mu je ouvalo tako vidljiv ostatak
zdravog djetinjstva. Poznajete li Friedricha? upita on. K.
ree da ne poznaje. Ali on poznaje vas, ree gospodin, smijeei
se. K. kimnu glavom, uvijek se nau ljudi koji njega poznaju, to
je tovie jedna od glavnih tekoa na njegovu putu. Ja sam njegov tajnik, ree gospodin, zovem se Biirgel. Oprostite, ree
K. i uhvati se za kvaku, ja sam, naalost, pogreno uao na vaa
vrata. Naime, ja sam pozvan kod tajnika Erlangera. teta, ree
Biirgel, ne mislim rei daje teta to ste pozvani kod nekog drugog, nego to ste pogrijeili vrata. Zapravo, ja kad se jednom
probudim, nikako vie ne mogu zaspati. Ali to vas ne treba
alostiti, to je moja osobna nesrea. Zato se ovdje vrata ne mogu
zakljuati? To svakako ima svoj razlog. Kao to kae ona stara
poslovica, vrata koja vode tajniku moraju uvijek biti otvorena.
Ali, naravno, ni to ne moe biti shvaeno tako doslovno. Biirgel
je pitajui vedro gledao u K.; uprkos svome jadanju, izgledao je

vrlo dobro ispavan i odmoran; vjerojatno tako umoran, kao to

je K. sada, Biirgel nikada nije bio. Kamo ete sada ii? upita
Biirgel. etiri su sata. Kome god odete, morat ete ga buditi, a
nije svatko naviknut na smetnje kao ja, nee to svatko primiti
tako mirno, tajnici su nervozan svijet. Dakle, ostanite jo koji
trenutak ovdje, u pet sati poinje ustajanje, onda ete se najbolje
moi odazvati pozivu. Dakle, pustite, molim vas, napofon tu
kvaku i sjednite negdje, istina ovdje nema mnogo mjesta, bit e
najbolje ako sjednete ovdje na rub kreveta. Vi se sigurno udite
to nemam ovdje ni stolicu ni stol? Da, ali ja sam mogao birati ili
sobu s potpunim namjetajem koja ima samo uzak hotelski krevet, ili sobu s ovim velikim krevetom i, osim umiovaonika, ni s
im drugim. Ja sam izabrao veliki krevet; u spavaoj sobi krevet
je ipak najvanija stvar! Ah, za onoga tko se samo moe ispruiti i
dobro spavati, ovaj krevet je zaista divan. Ali i meni, koji sam
stalno umoran, on je dobrodoao, iako ne mogu spavati, u njemu
provodim najvei dio dana, u njemu obavljam svu prepisku i
prijeme stranaka, i ide vrlo dobro. Pozvani, istina, nemaju gdje
sjesti, ali to oni prebole, i njima je ugodnije kad stoje a i onaj
koji ih sasluava osjea se dobro nego da udobno sjede, a da se
onaj kojem su doli na njih izderava. Mogu ponuditi samo ovo
mjesto na rubu kreveta, ali ono nije slubeno i odreeno je samo
za none razgovore. No, to ste se tako uutjeli, gospodine zemljomjere? Jako sam umoran, ree K., koji je na uinjenu ponudu grubo i bez ikakva ustruavanja sjeo na krevet i naslonio se.
Naravno, ree Biirgel, ovdje je svatko umoran. Na primjer, to
nije mali posao, koji sam obavio juer, a i danas ve. Da sada
zaspim, potpuno je iskljueno, ali ako se ipak dogodi to to je
navjerojatnije i ja ipak zaspim dok ste vi jo tu, onda, molim vas,
budite mirni i ne otvarajte vrata. Ali, ne bojte se, ja neu zaspati,
a u najboljem sluaju samo na nekoliko minuta. Naime, sa
mnom je to tako, valjda i zato to sam naviknut na stalan dodir
sa strankama, ja najlake zaspim kad imam drutvo. Molim vas,
samo spavajte, gospodine tajnice, ree K., obradovan tim
nagovjetajem, i ja u onda malo prilei, ako mi dopustite.
Ne, ne, opet se smijao Biirgel, da zaspim na vau ponudu, to
na alost ne mogu, tek mi se tijekom razgovora moe pruiti
prilika, razgovor me najprije uspava. Da, u naem poslu stradaju

ivci. Na primjer, ja sam tajnik za vezu. Vi ne znate to je to?

Dakle, ja odravam najvru vezu, pritom on ivahno protrlja
ruke, nehotice otkrivajui svoje zadovoljstvo, izmeu Friedricha i
sela, vezu izmeu njegovih tajnika u dvorcu i tajnika u selu;
mahom sam u selu, ali ne stalno; svakog trenutka moram biti
spreman voziti u dvorac. Vi vidite ovu putniku torbu, nemiran
je to ivot, nije za svakog. S druge strane, tono je da se ne mogu
vie odrei ove vrste posla, svaki drugi posao izgleda mi prazan. A
kako je sa zemljomjerskim poslom? Ja taj posao ne obavljam,
nisam zaposlen kao zemljomjer, ree K.; on je teko mogao usmjeriti misli na razgovor, jedino je ekao da Biirgel zaspi, ali i to
je inio samo iz nekog osjeaja dunosti prema samom sebi, jer u
biti je vjerovao da je trenutak kad e Biirgel zaspati jo beskrajno
daleko. To je nevjerojatno, ree Biirgel, ivo vrtei glavom i ispod pokrivaa izvue jednu biljenicu da neto pribiljei. Vi ste
zemljomjer, a nemate zemljomjerski posao. K. apatino kimnu
glavom, on je lijevu ruku ispruio po ogradi od kreveta i poloio
glavu na nju; pokuavao se na razne naine udobno smjestiti, taj
poloaj izgledao je ugodniji od svih drugih, i sada je mogao malo
bolje paziti na ono to je Biirgel govorio. Ja sam spreman ovu
stvar dalje tjerati, nastavi Biirgel. Kod nas stvari ipak ne stoje
tako da se jedna struna snaga smije ostavljati neiskoritena. A i
vas to zasigurno vrijea; pada li vam to teko? Teko mi pada,
ree K. polako i nasmija se u sebi, jer ba sada to mu nije padalo
nimalo teko. Isto tako i Biirgelova ponuda ne ostavi veliki dojam
na njega. Ona je bila sasvim neozbiljna. Ne znajui nita o okolnostima pod kojima je dolo do njegova pozivanja, o tekoama
koje su ga ekale u opini i u dvorcu, o zapletima koji su za vrijeme njegova boravka ovdje nastali ili prijete da nastanu; nemajui
ni pojma o svemu tome, tovie ne pokazujui da makar samo i
nasluuje, to bi od tajnika trebalo bez daljnjeg oekivati on,
Biirgel, nudi se da tu stvar dovede u red, naprosto kao iz rukava,
samo pomou njegove male biljenice. Reklo bi se da ste vi ve
imali poneko razoaranje, ree Biirgel i pokaza time da on ipak
ima izvjesno znanje o ljudima kao to je K. Uope, jo otkad je
stupio u sobu, s vremena na vrijeme govorio je sebi da ne treba
podcjenjivati Biirgela, ali u stanju u kojem je bio bilo je teko ma
o emu drugom pravilno suditi osim o vlastitom umoru. Ne,
239

ree Biirgel, kao da ita misao K. i pun obzira prema njemu eli
ga potedjeti napora da tu misao izraava, ne treba dopustiti da
vas razoaranja preplae. Ovdje je izgleda mnogoto tako
podeeno da ulijeva strah, i kad poetnik doe ovamo, onda mu
smetnje izgledaju potpuno nepremostive. Ja se neu uputati u to
kako je to uistinu, moda taj dojam zaista odgovara stvarnosti;
zbog mojeg poloaja meni nedostaje potrebno odstojanje da bih
to mogao utvrditi, ali imajte u vidu da se ponekad ipak jave prilike koje su malo u suglasnosti s opim stanjem, prilike u kojima
jedna rije, jedan pogled, jedan znak povjerenja mogu vie postii
nego kroz cijeli ivot ulagani napori koji izmode ovjeka. To je
tako, u to nema sumnje. Istina, te prilike ipak su utoliko u suglasnosti s opim stanjem to uvijek ostaju neiskoritene. Ali zato
ostaju neiskoritene? uvijek se pitam. K. nije znao odgovoriti; istina, on je primijetio da se to to Biirgel govori vjerojatno
njega jako tie, ali on je sad bio protiv svega to se njega tie; on
samo pomakne glavu malo ustranu, kao da otvara put Biirgelovim pitanjima da prou i da ga vie ne diraju. To je, nastavi
Biirgel, pritom rairi ruke i zijevnu, to je bilo u udnoj suprotnosti s ozbiljnou njegovih rijei, to je stalna alba tajnika: da
su prisiljeni sasluanja u selu najveim dijelom obavljati nou. Ali
zato se oni ale zbog toga? Sto je to odvie naporno za njih? to
bi vie voljeli, no posvetiti spavanju? Ne, zbog toga se oni sigurno ne ale. Istina, ima i medu tajnicima onih koji su vrijedni i
onih koji su manje vrijedni, kao i svuda. Ali na preveliki napor
nitko se od njih ne ali, najmanje javno. U tom pogledu mi ne
pravimo razliku izmeu obinog vremena i radnog vremena. To
mi ne radimo. to onda tajnici imaju protiv nonih sasluanja?
Da nije iz obzira prema strankama? Ne, ne, nije ni to. Prema
strankama tajnici su bezobzirni, ali nimalo bezobzirniji nego
prema samima sebi, nego bezobzirni tono toliko. Zapravo ta
bezobzirnost nije nita drugo do hladno obavljanje i ispunjavanje
slubenih dunosti, najvea obzirnost u stvari koju stranke mogu
poeljeti. U osnovi istina, povrni promatra to nee
primijetiti to se u potpunosti uvia i priznaje; na primjer, u
ovom sluaju ba su strankama dobrodola nona sasluanja,
protiv njih se uope ne prave naelni prigovori. Otkud dakle to
negodovanje tajnika? K. ni to nije znao, on jedva da je neto

znao, nije ak ni razumio trai li Biirgel odgovor ozbiljno ili samo

onako. Kad bi me ti samo pustio da legnem u taj krevet, mislio
je on, ja bih ti sutra u podne ili jo bolje sutra uveer rado odgovorio na sva tvoja pitanja. Ali Biirgel kao da nije obraao panju
na njega, suvie je bio obuzet pitanjem koje je sam sebi postavio:
Koliko ja znam i koliko sam sam iskusio, protiv nonih
sasluanja tajnici imaju otprilike sljedee prigovore: no je zbog
toga manje pogodna za primanje i voenje razgovora sa strankama to je nou teko, ako ne i nemogue, ouvati u potpunosti
slubeni karakter tih primanja. Nisu u pitanju samo vanjski vidovi,
forme se mogu, naravno, i po noi, ako se eli, isto onako
strogo odravati kao i po danu. Dakle, to nije to, zbog toga ne trpi
slubeni karakter u noi. Ali i nevoljno postoji sklonost da se u
noi stvari ocjenjuju s jednog vie privatnog stajalita, gledita
stranaka dobivaju veu vanost nego to im pripada, u obzir se
uope ne uzimaju druge okolnosti u vezi s poloajem stranaka,
njihove muke i brige, olabavljuju se nune ograde koje postoje
izmeu stranaka i inovnika, ma koliko one izvana izgledale besprijekorne i, gdje bi inae bila rije, kao to i prilii, samo o postavljanju pitanja i davanju odgovora, ponekad se izvri udna i
potpuno neprilina uloga meu osobama. Tako barem priaju
tajnici, dakle u svakom sluaju ljudi koji su za takve stvari obdareni izvanredno finim osjeajem. Ali ak i oni o tome se ve
esto govorilo u naim redovima malo primjeuju to nepovoljno djelovanje nonih sasluanja: naprotiv, oni se unaprijed
trude da im se odupru i na kraju vjeruju da su u tome pogledu
postigli dobre rezultate. Ali kad se kasnije itaju njihovi zapisnici,
ovjek se udi oiglednim slabostima koje oni sadre. I to su te
greke koje je barem naim propisima nemogue ispraviti
uobiajenim kratkim putem, a koje se uvijek sastoje u tome to
stranke izvlae za sebe dobiti koje su samo upola opravdane. Te
greke e jednom, nema sumnje, ispraviti neka kontrolna vlast,
ali time e samo pravo biti zadovoljeno; onoj stranci nee se time
nakoditi. Zar onda pod takvim okolnostima albe tajnika nisu
sasvim opravdane? K. je ve proveo u dremuckanju nekoliko
trenutaka, i sad je opet bio ometen. emu sve to, emu? pitao
se on i ispod sputenih trepavica promatrao Biirgela ne kao
inovnika koji s njim diskutira o tekim pitanjima, nego samo

241

kao neto to ga ometa u spavanju i iji smisao ma u kojem drugom pogledu on nije u stanju shvatiti. Biirgel, meutim, sasvim
predan svojim mislima, smjekao se kao da mu je polo za rukom
zavesti malo K., ali je odluio odmah ga izvesti na pravi put.
Dakle, ree on, te albe ne mogu se ipak bez daljnjeg smatrati
sasvim opravdanima. Nona sasluanja, dodue, nisu nigdje propisana, prema tome ne kri se nikakav propis ako ih se poftfiava
izbjei, ali razne okolnosti, preoptereenost poslovima, nain
poslovanja inovnika, tekoe u zamjenama, propis po kojem se
stranke moraju sasluati tek poslije potpunog dovrenja ostale
istrage, ali tada odmah, sve to i mnogoto drugo uinilo je nona
sasluanja neizbjenom potrebom. Prema tome, ako su ona postala nunost kao to ja kaem onda je to ipak, barem posredno, rezultat propisa, i gunati protiv postojanja nonih
sasluanja, to gotovo znai ja, naravno, malo pretjerujem, ali
kao pretjeranost mogu i rei znai gotovo gunati ak i protiv
samih propisa. S druge strane, tajnicima je doputeno da se u
granicama propisa osiguraju to bolje mogu protiv nonih
sasluanja i njihovih vjerojatno samo prividnih nezgoda. To oni i
ine, i to u najveoj mjeri. Oni se uputaju u raspravljanje samo
onih predmeta kojih se, prema svemu sudei, malo treba bojati;
ispituju sebe detaljno prije nego to raspravljanje pone i, ako
ishod tog ispitivanja to trai, otkazuju jo u posljednjem trenutku
sva sasluanja; jaaju sebe time to stranku po deset puta pozivaju
prije nego to je sasluaju; rado pristaju da ih zastupaju kolege
koji nisu nadleni za dotini sluaj i zato ga mogu raspravljati s
veom lakoom; rasprave odreuju za poetak ili kraj noi i tako
izbjegavaju sate usred noi; takvih mjera ima jo mnogo, tajnici
ne podlijeu lako tekoama, oni su isto toliko uporni koliko su
i osjetljivi. K. je spavao; to istina nije bio pravi san, on je uo
Biirgelove rijei moda i bolje nego dok je bio budan, ali je potpuno klonuo od umora. Rije po rije udarala je u njegovo uho,
svjesnosti koja mu je dosaivala nije vie bilo, osjeao se slobodan, nije vie Biirgel drao njega, nego je on pipkao Biirgela; on,
istina, jo nije bio utonuo u dubinu sna, ali je ve bio u nju zaronio. Nitko ga vie nee odatle otrgnuti. I inilo mu se kao da je
time izvojevao neku veliku pobjedu, i ve je tu bilo i drutvo da
pobjedu proslavi, i on ili netko drugi bio je podigao au

ampanjca u ast te pobjede. A kako bi svi znali o emu je zapravo rije, borba i pobjeda ponovljene su jo jednom, ili moda to i
nije ponavljanje, nego se borba stvarno sada tek vodi, a samo je
pobjeda prije slavljena, i nije proputeno da se proslavi, jer je
sreom ishod borbe unaprijed bio izvjestan. Jednog tajnika, golog, sasvim slinog kipu nekoga grkog boga, K. je u borbi dobro
pritegnuo. Izgledalo je vrlo komino, i K. se u snu slatko smijao
kad bi tajnik, prestraen njegovim napadima, naputao svoju
gordu pozu i svoju uzdignutu i stisnutu aku morao brzo upotrebljavati da bi pokrio svoju golotinju, ali je pritom ipak stalno
kasnio. Borba nije dugo trajala: K. je napredovao korak po korak,
a to su bili vrlo krupni koraci. Je li to uope bila borba? Ozbiljnog
otpora nije bilo; tu i tamo ulo se samo tajnikovo cicanje. Taj
grki bog ciao je kao djevojka koju kakljaju. Napokon ga je
nestalo, K. je ostao sam u velikom prostoru, okretao se, borbeno
raspoloen, i traio protivnika, ali tu vie nikog nije bilo, rasturilo
se i drutvo, samo je na zemlji leala razbijena aa za ampanjac. K.
je potpuno zdrobi. Meutim, krhotine su ga ubadale, i tako se on
ipak, trzajui se, opet probudi i bilo mu je zlo kao probuenom
djetetu. Ipak, pri pogledu na Biirgelove razdrljene grudi, kroz
glavu mu sinu misao koju je vukao iz sna: Evo tu ovdje tvoga
grkog boga! Svui ga s jastuka! Meutim, postoji, ree Biirgel,
zamiljeno upirui pogled u tavanicu kao da u sjeanju trai primjere za potvrdu onog to kae, ali ih ne moe nai, postoji,
ipak, uza sve mjere opreza, mogunost da stranke iskoriste za sebe
tu nonu slabost tajnika uvijek pod pretpostavkom, naravno,
daje to slabost. Istina, jedna vrlo rijetka mogunost ili, bolje rei,
mogunost koja se gotovo nikad ne javlja. Ona se sastoji u tome
da usred noi doe nepozvana stranka. Vi se svakako udite to
se to toliko rijetko dogaa, iako izgleda tako jednostavno. Naravno, vi niste upoznati s naim prilikama. Pa ipak, trebali ste i vi
ve uoiti savrenost slubene organizacije. Ta savrenost ini da
svaki koji ima neku predstavku ili iz bilo kojih razloga treba o
neemu biti sasluan dobiva poziv odmah, neodgodivo, mahom
prije nego to je i sam stigao shvatiti stvar, pa ak i prije nego to
za nju dozna. Ovaj put on jo nee biti sasluan, uglavnom nee,
stvar obino tada jo nije zrela, ali on ve ima poziv, prema tome
ne moe doi nepozvan, moe samo doi u nezgodno vrijeme,
i!':
t: ''

dobro, ali onda e mu biti skrenuta panja na dan i sat koji stoje u
pozivu, a kad ponovno doe u pravo vrijeme, po pravilu e biti
opet vraen, to vie ne predstavlja nikakvu tekou. Poziv u rukama stranke i zabiljeka u aktima, to su za tajnike njihovo odbrambeno oruje, istina ne uvijek dovoljno, ali ipak jako. Naravno,
ovo se odnosi samo na tajnika koji je neposredno nadlean za
dotinu stvar; upustiti se neoekivano nou u druge stvari,'stoji
ipak svakom otvoreno. Ali malotko e to initi, to je besmisleno.
Prije svega, to bi ogorilo nadlenog tajnika; mi tajnici sigurno
nismo meusobno ljubomorni to se tie rada, svaki nosi na
leima jedan visoko odmjeren i bez sitniarenja navaljen teret
poslova, ali kad su u pitanju stranke, ne smijemo dopustiti nikakvo mijeanje u nadlenost. Poneki su ve izgubili svoje parnice
zato to su vjerovali da se mogu izvui kod nenadlenih mjesta
kad naiu na tekoe kod nadlenih. Takvi pokuaji moraju
zavriti neuspjehom i zbog toga to jedan nenadleni tajnik, iako
je nou neotporan i voljan pomoi, ipak ba zbog svoje
nenadlenosti ne moe uiniti nita vie nego bilo koji odvjetnik,
odnosno zapravo jo mnogo manje, jer njemu nedostaje ak i
kad bi mogao neto uiniti, jer on bolje poznaje tajne puteve
zakona i prava nego sva ta odvjetnika gospoda njemu jednostavno nedostaje vremena za stvari koje nisu u njegovoj
nadlenosti; on ne moe njima nijedan trenutak posvetiti. Tko e
onda pri takvim izgledima provoditi svoje noi traei nenadlene
tajnike? Uostalom, i stranke su prezauzete kad uz svoje redovite
dunosti trebaju jo odgovarati pozivima i uputama nadlenih
mjesta. Naravno, 'prezauzetost' u smislu koji vrijedi za stranke,
ne 'prezauzetost' u smislu koji vrijedi za tajnike. K. je potvrivao
glavom smijeei se, sada je vjerovao da sve tono razumije, istina
ne zato to se njega ticalo, nego zato to je bio siguran da e ubrzo
potpuno zaspati, i to ovaj put bez sna i bez smetnji; izmeu
nadlenih tajnika na jednoj strani i nenadlenih na drugoj, a lice u
lice s masom prezauzetih stranaka, on e utonuti u dubok san i
na taj nain umaknuti svima. Na Biirgelov tihi samozadovoljni
glas, koji je on oigledno usmjerio na to da ga uspava, samo bez
uspjeha, K. se meutim bio toliko navikao da ga je taj glas vie
uspavljivao nego to mu je smetao. Klepetaj, klepetaj, vodenico, mislio je on, u moju korist klepeta. Dakle, gdje je, nas-

tavi Biirgel, igrajui se s dva prsta po donjoj usni, rairenih oiju i

ispruena vrata kao da se poslije napornog putovanja pribliava
jednom divnom vidiku, gdje je, dakle, ona spomenuta, rijetka
mogunost koja se gotovo nikad ne javlja? Tajna se krije u propisima o nadlenosti. Naime, nije, niti kod ijedne velike ive organizacije moe biti, da je za jednu stvar nadlean samo jedan
odreeni tajnik. Zapravo je tako da jedan ima glavnu nadlenost,
ali i mnogi drugi imaju poneki dio, istina, manje vane
nadlenosti. Tko bi mogao sam, ma bio i najvei radnik, drati na
svom pisaem stolu skupljene sve konce i najmanjeg sluaja?
ak i ono to sam rekao o glavnoj nadlenosti, mnogo je reeno.
Zar i najmanja nadlenost nije ve cijela nadlenost? Ne odluuje li i
ovdje revnost kojom se stvar vodi? I zar ona nije uvijek ista,
uvijek tu u punoj mjeri? Meu tajnicima mogu postojati razlike
u svemu, i takvih razlika ima bezbroj, ali ne i u revnosti. Nitko od
njih nee tedjeti sebe kad mu bude stavljeno u dunost da se
pozabavi sluajem za koji je on makar i najmanje nadlean. Prema
svemu vanjskom, naravno, treba postojati redovna mogunost za
raspravljanje sluaja, i tako pred stranke istupa jedan odreeni
tajnik na kojeg su one slubeno upuene. Ali to ak i ne mora biti
onaj koji ima glavnu nadlenost, to je stvar koju odluuje organizacija prema svojim trenutanim potrebama. Tako je stvarno
stanje. I sada, gospodine zemljomjere, pretpostavite sebi samo
mogunost da jedna stranka, na neki nain, usprkos vama ve
izloenim i uglavnom sasvim dovoljnim mjerama opreza, ipak
usred noi iznenadi jednog tajnika koji je barem donekle
nadlean za dotinu stvar? Svakako niste dolazili na pomisao o
jednoj takvoj mogunosti. Ja vam to potpuno vjerujem. Nema ni
smisla misliti na nju, jer ona se gotovo nikad i ne javlja. Kakvo bi
neobino, posebno podeeno, tanko i otro ilo morao biti taj
koji bi se provukao kroz svu tu gustu mreu? Imate pravo, tako
to ne moe se uope dogoditi. Ali jedne noi tko smije za sve
jamiti? moe se ipak dogoditi. Istina, ja ne znam meu svojim
poznanicima nikog kome se to ve dogodilo, ali to ne znai
mnogo, moje poznanstvo je ogranieno u usporedbi sa
sluajevima koji ovdje dolaze u obzir, a osim toga, nimalo nije
sigurno da bi tajnik kojem bi se takvo to dogodilo to i priznao,
jer je to vrlo osobna stvar, a u izvjesnoj mjeri predstavlja i slubenu

sramotu. Pa ipak, moje iskustvo vjerojatno govori u prilog tome

da je tu rije o jednoj rijetkoj pojavi koja postoji samo kao pria,
ali koju nita ne potvruje, da je dakle vrlo pretjerano bojati se
nje. ak i kad bi se zaista i dogodila, ona bi se mogla reklo bi
se uiniti doslovno nekodljivom na taj nain to bi joj se
dokazalo a to je barem lako da za nju nema mjesta na ovom
svijetu. U svakom sluaju, nezdravo je kad se iz straha Bfi nje
glava zavlai pod pokriva i oi ne smiju podii. A i kad bi ta
potpuna nevjerojatnost iznenada dobila odreeni vid, zar bi to
znailo da je zaista sve propalo? Naprotiv. Da bi sve propalo jo
manje je vjerojatno nego taj najnevjerojatniji sluaj. Istina, kad je
takva stranka u sobi, to je ve veliko zlo. Srce se stee. Koliko li e
imati snage opirati se, pita se? Ali jasno je da otpora uope nee
biti. Morate sebi samo jasno predstaviti tu situaciju. Ono to se
nikad ne dogaa, ta uvijek oekivana, eljno oekivana ali razumom smatrana nedostinom, nepozvana stranka, eto, sjedi tu!
Ve svojom nijemom prisutnou ona vas zove da zadrete u njen
bijedni ivot, da ga promatrate kao neto to vam pripada i da s
njom zajedno patite zbog njenih uzaludnih potraivanja. Taj zov
u noi, to je omamljivo. Podajete mu se i zapravo prestajete biti
slubena osoba. Situacija je takva da vam ubrzo postaje nemogue
odbiti neku molbu. Tono reeno, oajni ste; jo tonije reeno,
presretni ste. Oajni ste zbog bespomonosti s kojom tu sjedite i
ekate na molbu dotine stranke i znate da e molba biti ispunjena im jednom bude izgovorena, iako ona, ta molba, barem
koliko sami to moete sagledati, doslovno razdire slubenu organizaciju; to je svakako ono najgore to se u praksi moe dogoditi.
Prije svegaostavimo sve drugo na stranu i zato to predstavlja proirenje nadlenosti koja prelazi sve granice na koje se
trenutano ovdje uope moe polagati. Po naem poloaju mi
uope nismo ovlateni ispunjavati molbe kao to su te o kojima
je ovdje rije, ali nonom prisutnou ove stranke nama takorei
raste slubena mo, mi se obvezujemo na stvari koje premauju
opseg nae nadlenosti, tovie mi emo ih i ispuniti. Stranka u
noi, kao divlja zvijer u umi, sili nas da inimo rtve za koje inae
nikad ne bismo bili sposobni. Lijepo, to je tako sad dok je stranka
jo tu; ona nas jaa, ona nas prinuuje, ona nas potie i sve je
nekako polusvjesno jo u tijeku; ali kako e biti poslije, kad se sve

svri, kad nas stranka, zadovoljena i bezbrina, napusti, a mi tu

stojimo, sami, licem u lice sa zloupotrebom slubenih nadlenosti
bolje je uope i ne misliti na to! Pa ipak, mi smo sretni. Kako
srea moe biti samoubilaka! Mi bismo se mogli pobrinuti da od
stranke sakrijemo pravu situaciju. Ona sama od sebe jedva da
uope neto primjeuje. Ona je, po njenu miljenju, moda samo
iz nekih ravnodunih i sluajnih razloga premorena,
razoarana, bezobzirna i ravnoduna zbog premora i razoaranja
upala u neku drugu sobu nego to je htjela, sjedi sad tu u nez
nanju i razmilja, ako je za to uope sposobna, o svojoj zabludi ili
0 svom umoru. Zar je ne biste mogli tada ostaviti? Ne, ne moete.
Brbljavost sretnika mora joj sve objasniti. Njoj se mora pokazati,
ne tedei pritom nimalo sebe, to se dogodilo, iz kojih se razloga
to dogodilo, kako je izvanredno rijetka i jedinstvena ova prilika;
mora joj se pokazati kako je ona uletjela u tu priliku, dodue sa
svom onom bespomonou za koju ni jedno drugo bie nije
sposobno, nego jedino i iskljuivo jedna stranka, ali kako ona
sad, ako hoe, gospodine zemljomjere, moe svemu gospodariti
1 pritom ne treba nita drugo raditi nego samo nekako izloiti
svoju molbu, ije je ispunjenje ve spremljeno, za kojim ona
treba samo posegnuti sve se to mora objasniti; teki su to tre
nuci za inovnika. Ali kad je i to uinjeno, onda je, gospodine
zemljomjere, uinjeno najnunije, ostaje jo samo biti skroman i
ekati.
K. je spavao, daleko od svega to se zbivalo. Njegova glava,
koja je leala na lijevoj ruci poduprtoj o naslon kreveta, skliznula
je pri spavanju i sada visjela slobodno, saginjui se polako i sve
vie. Ona ruka gore nije vie predstavljala dovoljan oslonac i K. je
nesvjesno pribavio sebi drugi, i to na taj nain to je desnu ruku
pritisnuo na pokriva kreveta, pri emu je sluajno dohvatio Biirgelovu nogu koja je virila ispod pokrivaa. Biirgel ga je pogledao
i ostavio mu nogu, ma koliko mu je to smetalo.
Tada netko jako zalupa nekoliko puta o boni zid. K. se tre
i pogleda u zid. Je li zemljomjer tamo? upita glas. Da, ree
Biirgel, oslobodi nogu od K. i najednom se protegne divlje i neobuzdano kao kakav mali djeak. Neka onda ve jednom doe,
u se ponovno glas. U tome nije bilo nikakvog obzira prema
Biirgelu, kojem je K. moda jo bio potreban. To je Erlanger,

ree Biirgel apatom; to se Erlanger nalazi u sobi do njegove, to

njega, ini se, nije iznenadilo. Poite odmah njemu, on se ve
ljuti, nastojte ga umiriti. On dobro spava, ali mi smo ipak glasno
razgovarali; ovjek ne moe savladati sebe i svoj glas kad govori
0 izvjesnim stvarima. Dobro, ali krenite ve jednom, izgleda da
uope niste u stanju doi k sebi od spavanja. Krenite, to ete jo
ovdje? Ne, ne trebate se ispriavati zbog svoje pospanostij'cemu
to? Tjelesne snage slue samo do izvjesne granice. Tko je kriv to
je ba ta granica tako vana? Ne, nitko za to nije kriv. Svijet se
na taj nain ispravlja u svom razvoju i odrava ravnoteu. To je
izvanredan, neshvatljivo izvanredan poredak, iako je u drugom
pogledu alostan. Ali krenite, ne znam zato me tako gledate. Ako
1
dalje oklijevate, okomit e se Erlanger na mene, a ja bih
to vrlo
rado htio izbjei. Krenite ve jednom, tko zna to vas tamo eka,
ovdje ima puno prilika. Samo, istina, ima prilika koje su u izvjes
nom smislu suvie velike da bi bile koritene, ima stvari koje su
ne zbog neeg drugog, nego same od sebe osuene na neuspjeh.
Da, to je ono to zauuje. Uostalom, nadam se da u sad ipak
malo zaspati. Istina, ve je pet sati i galama e uskoro poeti. Kad
biste barem samo vi otili!
Jo oamuen od naglog buenja iz dubokog sna, jo beskrajno pospan, s bolovima po cijelom tijelu zbog neugodnog
poloaja pri spavanju, dugo K. nije mogao odluiti da ustane,
drao se za elo i gledao u svoje krilo. ak ni Biirgelovo neprekidno tjeranje ne bi ga pokrenulo, jedino osjeaj potpune izlinosti
daljnjeg zadravanja u ovoj sobi mogao ga je polako navesti da
ode. Ta soba izgledala mu je sada beskrajno pusta. Je li takva i
bila ili je tek sada postala, njemu nije bilo jasno. Nikad vie ne
bi mogao ovdje opet zaspati. To uvjerenje bilo je presudno za
njegovo odluivanje. Smijui se pomalo zbog toga, on se podie,
odupirui se gdje god je bilo podrke, o krevet, o zid, o vrata, izie
ne pozdravivi Biirgela, kao da se od njega ve odavno oprostio.
:

4$,mu Ai^AMU .:*A'||i.('S^|jS|*'.***.*i|4''''

Glava devetnaesta

On bi vjerojatno isto tako ravnoduno proao i pokraj

Erlangerove sobe da Erlanger nije stajao na otvorenim vratima
i rukom mu davao znak. Samo jedan mali znak kaiprstom.
Erlanger je ve bio potpuno spreman za odlazak, imao je na sebi
crni krzneni kaput s tijesnim, do vrata zakopanim ovratnikom.
Jedan sluga ba mu je dodavao rukavice i drao spremnu ubaru.
Odavno ste ve trebali doi, ree Erlanger. K. se htjede ispriati.
Umornim sklapanjem oiju Erlanger dade na znanje da mu do
toga nije stalo. Rije je o sljedeem, nastavi on. Ranije, u
krmi je bila zaposlena izvjesna Frieda, ja znam samo za njeno
ime, inae je osobno ne poznajem, ona se mene ne tie. Ta Frieda
sluila je ponekad Klamma pivom. Sad je ini se tamo neka
druga djevojka. Naravno, ta promjena nije vana ni za koga, a
svakako ne za Klamma. to je neki posao vei, a Klammov je
nesumnjivo najvei, to manje snage ostaje da se ovjek brani od
vanjskog svijeta i zato svaka beznaajna promjena moe ozbiljno
ometati najbeznaajnije stvari. Najmanja promjena na pisaem
stolu, uklanjanje neke mrlje koja je tamo godinama stajala, sve
to moe smetati, pa tako i sluavka. Istina, sve to to bi smetalo
svakom drugom pri bilo kakvom poslu, Klammu ne smeta, o
tome ne moe biti govora. Usprkos tome, mi koji bdijemo nad
Klammovom udobnou duni smo otklanjati i takve smetnje
koje za njega nisu smetnje a vjerojatno za njega smetnje uope
i ne postoje ako nam se samo prikau kao mogue smetnje.
Ne otklanjamo mi te smetnje zbog njega, ne zbog njegova posla,
249

ve zbog nas, zbog nae savjesti i naeg mira. Zbog toga se ona
Frieda mora odmah vratiti u krmu, moda ba time to se vraa
ona e smetati, onda emo je opet ispratiti, ali privremeno se
mora vratiti. Vi ivite s njom, kao to su mi rekli, dakle, uinite
da se ona odmah vrati. Obziri prema osobnim osjeajima ne
mogu se tu imati, to je po sebi razumljivo, zbog toga se uope
neu uputati u daljnje razjanjavanje te stvari. Ve i to je^suvie
ako napomenem samo da e vama moi biti od koristi za vae
napredovanje ako se u ovoj maloj stvari pokaete kako treba. To
je sve to sam vam imao rei. On pozdravi K. kimanjem glave,
stavi na glavu ubaru koju mu sluga prui i u pratnji sluge ode
brzo hodnikom, ali malo hramljui.
Ovdje se katkad izdaju zapovijedi koje je lako ispuniti, ali ta
lakoa nije K. radovala. Ne samo to se ova zapovijed odnosila na
Friedu, i to dana kao naredba, iako je njemu zvuala kao sprdnja,
nego i zato to je iz nje izbijala za K. sva beskorisnost njegovih
nastojanja. Naredbe se izdaju preko njegove glave, nepovoljne
kao i povoljne, a i one povoljne imaju u osnovi jedno nepovoljno
zrnce, u svakom sluaju sve idu preko njega, on stoji previe
nisko da bi se mogao s njima nositi, jo manje uutkati i doi
do rijei. Kad Erlanger da znak rukom da je razgovor svren, to
moe uiniti, a i ako ti ne da znak, to moe rei? Istina, K. je
bio svjestan toga da mu je njegov umor danas smetao vie nego
sve nepovoljne okolnosti, ali zato on koji je vjerovao da se moe
pouzdati u svoje tijelo, i koji bez toga pouzdanja ne bi ni dolazio
ovamo, zato nije mogao podnijeti nekoliko slabo prospavanih i
jednu neprospavanu no, zastoje ovdje ba on bio tako nesavladivo
umoran, ovdje gdje nitko nije bio umoran, odnosno, bolje reeno,
gdje je svatko i stalno bio umoran, a da ga to u poslu nije ometalo,
tovie, da ga je na posao poticalo. Iz toga se dalo zakljuiti da je
to bio jedan umor na njihov nain, koji je bio sasvim drugaiji od
umora koji je imao K. To kao da je bio umor usred sretnog rada,
neto to je izvana sliilo na umor, a zapravo je bilo nerazruiva
tiina, nerazruiv mir. Kad je ovjek u podne malo umoran, onda
je taj umor prirodna posljedica sretno provedenog dana. Ovoj
gospodi ovdje stalno je podne, ree K. u sebi.
A to se slagalo s tim to je sad, u pet sati ujutro, svuda s obje
strane hodnika postalo ivo. Zamor u sobama imao je neeg

izvanredno vedrog. as je zvuao kao klicanje djece koja se

spremaju na izlet, as kao kad se kokoinjac otvori, kao radost u
punoj suglasnosti s danom koji se rada, kao da ak negdje neki
gospodin oponaa kukurijekanje pijetla. Istina, sam hodnik
bio je jo prazan, ali vrata su kripala, svaki as bi se koja malo
odkrinula i opet brzo zatvorila, u hodniku je kripalo od tog
otvaranja i zatvaranja vrata, i na otvorima sobnih zidova koji
nisu dopirali do tavana K. je tu i tamo primjeivao kako se
pojavljuju raupane tek probuene glave i odmah iezavaju. Iz
daljine su polako dolazila kolica koja je vukao jedan posluitelj
i koja su nosila spise. Drugi posluitelj je iao pokraj kolica s
popisom u ruci i na temelju njega oigledno usklaivao brojeve
na vratima s brojevima na spisima. Kolica su se zaustavljala pred
gotovo svim vratima, koja su se obino tada otvarala, i kroz vrata
bi bili prueni nadleni spisi, poneki put samo jedna ceduljica
u takvim sluajevima poveo bi se mali razgovor izmeu sobe
i hodnika, vjerojatno su posluitelju davani prigovori. Ako
su vrata ostajala zatvorena, spisi su briljivo slagani na prag.
U takvim sluajevima K. se inilo da se otvaranje i zatvaranje
okolnih vrata ne umanjuje, ve naprotiv pojaava, iako su spisi
tu ve razdijeljeni. Moda su drugi pohlepno vrebali spise koji
su leali pred vratima iz neshvatljivih razloga nepodignuti,
ne mogavi razumjeti kako netko treba samo otvoriti vrata
da bi doao do svojih spisa, a ipak to ne ini. Moda je zaista
bilo mogue da spisi koji ostanu nepodignuti kasnije budu
razdijeljeni drugoj gospodi, koja se ve sad estim izvirivanjem
eljela uvjeriti lee li spisi jo na pragovima i ima li prema tome
jo nade da e ih oni dobiti. Uostalom, spisi koji su ostali leati
predstavljali su mahom debele svenjeve; K. je to shvatio na nain
da su ostavljani da privremeno tu lee iz izvjesne razmetljivosti,
ili zajedljivosti, ili iz opravdanog ponosa, kako bi kolege bili
potaknuti na revnost. U tom miljenju podravalo ga je i to
to se s vremena na vrijeme, ba kad on nije gledao, iznenada
i najbre uvlaio u sobu sveanj nakon to je dosta dugo stajao
izloen, i vrata bi onda postala nepokretna kao i dotad, a i okolna
vrata bi se tada umirila, moda razoarana, a moda umirena
time to je odstranjen uzrok neprekidnog uzrujavanja, ali bi
postupno ipak poela kripati. .
,
;,

>*>[

i K. je sve to promatrao ne samo radoznalo, nego i s naklonou.

On se osjeao kao da i sam sudjeluje u toj vrevi, osvrtao se lijevo
i desno i pratio posluitelje, istina iz pristojne udaljenosti
premda su se oni ee ve osvrtali za njim otrim
pogledima, pognute glave i napuenih usanai gledao kako oni
razdjeljuju spise. Sto se vie odvijala ta raspodjela, sve vie je
zapinjala: ili popis nije bio sasvim toan, ili posluitelji nisu
uvijek ffmjeli dobro razlikovati spise, ili su iz drugih razloga
gospoda stavljala prigovore, u svakom sluaju dogaalo se da
su se obavljene raspodjele morale povlaiti; onda su se kolica
vraala i kroz odkrinuta vrata pregovaralo se o vraanju spisa.
Pregovaranja su ve po sebi bila povezana s velikim tekoama,
a vrlo esto se dogaalo, kad je bilo u pitanju vraanje spisa, da
ba ona vrata koja su se dotle najivlje kretala sada uporno
ostaju zatvorena, kao da o cijeloj stvari ne ele nita znati. Prave
tekoe bi tek tada poinjale. Onaj koji je smatrao da ima pravo
potraivati spise bio je u najveoj mjeri nestrpljiv, pravio u svojoj
sobi veliku galamu, pljeskao rukama, treskao nogama i kroz
odkrinuta vrata stalno iznova izvikavao u hodnik odreen broj
spisa. Kolica bi tada ostajala mahom potpuno sama. Jedan
posluitelj trudio se stiati nestrpljivca, a drugi se borio pred
zatvorenim vratima da dobije natrag pogreno razdijeljene
spise. Ni jednom ni drugom nije bilo lako. Nestrpljivi je, zbog
nastojanja da ga umire, postajao jo nestrpljiviji, vie uope nije
mogao sluati posluiteljeve prazne rijei; njemu nisu bile
potrebne utjehe, nego spisi. Jedan takav gospodin izlio je
jednom kroz otvor iznad vrata pun lavor na posluitelja. Drugi
posluitelj, oigledno vii po nadlenosti, imao je jo mnogo
tei zadatak. Ako se dotini gospodin uope htio upustiti u
pregovaranje, onda je nastalo stvarno razjanjavanje, pri emu
bi se posluitelj pozivao na popis, a gospodin na svoje
zabiljeke, i ba na spise koje je trebao vratiti, ali koje je
privremeno vrsto drao u ruci, tako da gotovo ni jedan njihov
krajiak nije ostajao vidljiv za sumnjiave oi posluitelja. Onda se
posluitelj, radi prikupljanja novih dokaza, morao vraati
kolicima koja bi se uvijek sama otkotrljala, jer je hodnik bio
pomalo nagnut, ili je morao ii gospodinu koji je potraivao
spise i tamo na razloge sadanjeg pridravatelja spisa dobiti
proturazloge. Takve rasprave trajale su vrlo dugo, ponekad je

dolazilo do sporazuma, gospodin bi vratio jedan dio spisa ili bi u

zamjenu dobio druge, jer je u pitanju bilasamo pogrena razmjena,
ali se dogaalo da se ponetko morao odrei svih traenih spisa,
bilo da je pritjeran uza zid posluiteljevim razlozima, bilo da ga
je umorilo neprekidno raspravljanje, ali tada on nije vraao spise
posluitelju, nego ih je najednom bacao daleko u hodnik, tako
da bi veze popucale i listii se razletjeli, i posluitelji su s mukom
sve morali ponovno dovesti u red. Ali sve je to bilo prilino
jednostavno prema onome kad posluitelj na sve svoje molbe za
povratak spisa uope ne bi dobio odgovor. On je tada stajao pred
zatvorenim vratima, molio, preklinjao, itao popis, pozivao se
na propise, ali sve uzalud; iz sobe nije dolazio nikakav odgovor, a
sluge oigledno nisu imali pravo bez poziva ulaziti u sobe. Onda
bi i tako odlinog posluitelja napustilo strpljenje, on bi se vratio
svojim kolicima, sjeo na spise, brisao znoj s ela i jedno vrijeme
ne bi poduzimao nita osim to bi bespomono klimao nogama.
Zanimanje za takav sluaj postajalo je naokolo vrlo veliko, svuda
se aputalo, ni jedna vrata nisu stajala mirno, a gore na ogradi
zida zbivanja u hodniku pratila su lica, zaudo gotovo sasvim
zamotana u ubruse, koja uostalom ni naas nisu ostajala mirno
na mjestu. Usred te vreve K. pade u oi da su Biirgelova vrata bila
stalno zatvorena i da su posluitelji ve proli taj dio hodnika, a
Biirgelu uope nisu dodijelili spise. Moda je on jo spavao, to
bi, istina, pri onoj galami znailo imati dobar san, ali zato mu
nikakvi spisi nisu ostavljeni? To je bio sluaj samo malog broja
soba, koje su, uostalom, vjerojatno bile prazne. U Erlangerovoj
sobi, naprotiv, ve je bio jedan novi i osobito nemiran gost, koji
je zasigurno Erlangera u noi doslovno istjerao, to je malo
odgovaralo Erlangerovu hladnom i odmjerenom karakteru, ali
na to je ipak upuivala i ta okolnost to je on bio prisiljen pred
vratima ekati na K.
Ali uza sva uzgredna zapaanja, K. se stalno vraao
posluitelju. to se tie ovog, za njega izvjesno nije vrijedilo ono
to se znalo priati o posluiteljima uope, o njihovu neradu,
njihovu udobnom ivotu i njihovoj oholosti; bilo je, dakle,
iznimaka i meu posluiteljima, ili, to je jo vjerojatnije, ima
medu njima razliitih grupa, jer i tu postoje, kao to je K.
primijetio, mnoga razvrstavanja, o emu on dotad gotovo nije

: imao pojma. Osobito mu se svidjela nepopustljivost ovog

posluitelja. U borbi s ovim malim jogunastim sobamanjemu
se esto inilo da je to borba sa sobama, jer njihove stanovnike
gotovo i nije mogao vidjeti posluitelj nije poputao. Istina,
posustajao je a tko ne bi? ali bi se brzo oporavljao, silazio s
kolica i uspravljen, stisnutih usta, nasrtao navrata koja bi trebalo
osvojiti. I premda se dogaalo da je po dva i tri puta ofjijen,
istina na vrlo prost nain, to jest avolskom utnjom, ipak nije
priznavao daje pobijeen. Kad bi uvidio da otvorenim napadima
ne moe nita postii, pokuavao bi na druge naine,
pribjegavajui na primjer lukavstvu, barem ako je to K. tono
razumio. U tom sluaju on bi toboe napustio ta vrata, ostavio bi
ih da se takorei iscrpe u utnji, priao bi drugim vratima, ali bi
se nakon izvjesnog vremena vratio, pozvao bi i drugog
1
posluitelja, sve to glasno i upadljivo, i poeo bi na pragu
zatvorenih vrata slagati spise kao da je promijenio miljenje i da
zapravo dotinom gospodinu nema prava neto uzeti, nego mu
naprotiv jo neto dodijeliti. Onda bi otiao dalje, ali ne gubei
vrata iz vida, i kad bi, kao to se obino dogaalo, onaj gospodin
oprezno otvorio vrata kako bi uvukao spise, posluitelj bi u dva
skoka bio tamo, zavukao nogu izmeu vrata i dovratka i prisilio
dotinog gospodina da napokon licem u lice s njim pregovara,
to je obino dovodilo barem do napola zadovoljavajueg
rezultata. A ako to ne bi uspjelo, ili ako bi mu se kod nekih vrata
inilo da to nije dobar nain, postupio bi drukije. On bi se, na
primjer, onda bacio na gospodina koji je spise potraivao.
Gurnuo bi u stranu drugog posluitelja koji je uvijek sve radio
samo mehaniki jedna ne odvie korisna pomona snaga i
poeo sam nagovarati gospodina, apuui mu u povjerenju,
zavlaei glavu to vie moe u sobu, dajui mu oigledno
obeanja i uvjeravajui ga da e drugi gospodin biti primjereno
kanjen pri iduoj podjeli spisa, barem je tako izgledalo po tome
to je pritom esto pokazivao na protivnika vrata i smijao se
koliko mu je umor to doputao. A bilo je i sluajeva, jedan ili dva,
kad je naputao sve pokuaje, ali i tu se K. inilo da je to samo
prividno naputanje ili barem naputanje iz opravdanih razloga,
jer je mirno iao dalje, trpio ne obazirui se naviku zapostavljenog
gospodina i samo povremenim dugotrajnim sklapanjem oiju

pokazivao da ga ta vika mui. Postupno bi se ipak dotini

gospodin umirio, i s njegovom drekom dogaalo se isto to i s
isprekidanim djejim plaem, koji polako prelazi u sve rjee
pojedinane jecaje. Ali i nakon to bi se sve potpuno smirilo,
dolazilo bi ipak pokoji put do pojedinanih uzvika ili naglog
otvaranja i zatvaranja onih vrata. Meutim, stjecao se dojam da
je i ovdje posluitelj vjerojatno potpuno pravilno postupio.
Ostao je napokon samo jedan gospodin koji se nije htio smiriti,
dugo je utio, ali samo da bi se odmorio, a onda bi opet zapeo,
nita manje glasno nego dotad. Nije bilo sasvim jasno zato se on
toliko dere i jada, moda uope ne zbog podjele spisa. U
meuvremenu, posluitelj je bio zavrio svoj posao; zapravo, u
kolicima je krivnjom pomone snage ostao samo jedan jedini
spis, upravo samo jedan, cedulja istrgnuta iz biljenice, i sada se
nije moglo shvatiti kome je treba predati. To bi mogao biti ba
moj spis, proe K. kroz glavu. Zar nije opinski naelnik stalno
govorio o tome najmanjem od svih predmeta. I ma koliko je i
sam smatrao da je njegova pretpostavka u osnovi proizvoljna i
smijena, K. se ipak pokua pribliiti posluitelju, koji je
zamiljeno gledao u ceduljicu. To nije bilo lako, jer posluitelj je
loe uzvraao naklonost koju je pokazivao K., i usred najveeg
posla on je nalazio vremena nervozno se osvrtati na K. ljutitim,
nestrpljivim pogledima. Tek sada, poto je zavrio raspodjelu, on
kao da je malo zaboravio na K., kao to je uope postao
ravnoduniji, to je bilo razumljivo s obzirom na njegov veliki
zamor, ak se ni zbog preostale biljeke nije mnogo muio,
moda je uope nije itao, nego se samo tako pravio, i premda bi
vjerojatno ovdje u hodniku stanovnika svake sobe razveselio
dodjeljivanjem biljeke, on odlui drukije: bilo mu je dosta
dijeljenja, on prinoenjem kaiprsta dade znak svom pratiocu da
uti, i K. jo nije bio stigao do njega podera biljeku na
sitne komadie i strpa ih u dep. To je zaista bila prva nepravilnost
koju je K. primijetio ovdje u obavljanju birokratskih poslova, ali
on to moda nije pravilno razumio. Ako je to i bila nepravilnost,
ona se mogla oprostiti; u okolnostima kakve su ovdje postojale,
posluitelj nije mogao raditi a da ne grijei, jednom su morali
dobiti oduka za nakupljenu ljutnju i nemir, i ako se to odraavalo
samo u deranju jedne male biljeke, onda je to jo i nevina stvar.

Kroz hodnik je jo odjekivao glas gospodina koega nita nije bilo

u stanju umiriti, i njegovi kolege, koji se u drugom pogledu nisu
prijateljski odnosili jedni prema drugima, to se tie galame bili
su potpuno istog miljenja: izgledalo je sve vie i vie kao da je
onaj gospodin uzeo na sebe zadatak da galami za sve, a oni su ga
samo dovikivanjem i kimanjem glave poticali da pri tome ostane.
Meutim, to se posluitelja vie nije ticalo, jer je njegov poto bio
zavren; on pokaza drugom posluitelju na ruku kolica kako bi je
ovaj uhvatio rukama, i onda opet odoe kao to su i doli, samo sad
zadovoljniji, tako brzo da su kolica skakutala pred njima. Samo
jo jednom zastadoe i osvrtoe se, kad je onaj gospodin koji je
stalno vikao a pred ijim se vratima sada uljao K., koji bi rado
bio doznao to gospodin upravo hoe a kojem je vikanje
oigledno dosadilo, vjerojatno pronaao dugme jednog
elektrinog zvonca i, tako olakan, umjesto da dalje vie, poeo
sad neprestano zvoniti. To izazva veliki amor u drugim sobama,
izgledalo je da taj amor znai odobravanje, ovaj gospodin, reklo
bi se, inio je neto to su svi drugi ve odavno htjeli uiniti, ali
iz nepoznatih razloga nisu mogli. Moda je to bila posluga,
moda Frieda, koju je gospodin zvonjenjem prizivao. Istina,
onda je mogao dugo zvoniti, jer Frieda je bila zauzeta oblaganjem
. Jeremiasa mokrim oblozima, a i ako je Jeremias ve bio ozdravio,
ona opet nije imala vremena, jer je u tom sluaju bila u njegovu
naruju. Ali djelovanje zvonjenja ipak se odmah pokaza. Izdaleka
ve je trao gostioniar, odjeven u crno i zakopan kao uvijek, ali
izgledalo je kao da je zaboravio na svoje dostojanstvo, toliko je
trao; ruke su mu bile polurairene, kao da su ga zvali zbog neke
velike nesree i on je dolazi rukama zgrabiti i odmah na svojim
grudima zadaviti, i pri svakoj maloj nepravilnosti zvonjenja on
bi kratko poskoio i jo vie pourio. Na prilinoj udaljenosti iza
njega pojavi se sada i njegova ena, i ona je trala rairenih ruku,
ali njeni su koraci bili kratki i namjeteni i K. se inilo kao da e
ona zakasniti i da e gostioniar u meuvremenu zavriti sve to
je potrebno. I da bi gostioniarki napravio mjesta za tranje, K.
se privi uza zid. Meutim, gostioniar stade ba pred njim, kao
da je on bio njegov cilj, odmah zatim stie i gostioniarka i oboje
ga zasue prijekorima, koje on u urbi i iznenaen nije razumio,
osobito zbog toga to se umijealo i gospodinovo zvonce, pa su

uz to jo poela raditi i druga zvonca, istina sad ne vie zbog neke

potrebe, ve zabave radi i iz prevelikog zadovoljstva. Kako mu je
bilo jako stalo do toga da razumije u emu je njegova krivnja, K.
je bio sasvim suglasan s tim da ga gostioniar uzme pod ruku i
izvede iz galame koja je sve vie rasla, jer iza njih K. se uope
nije okretao, jer su ga gostioniar i jo vie gostioniarka stalno
uvjeravali vrata su se sad sasvim otvarala, hodnik je oivio,
promet u hodniku razvijao se kao u kakvoj ivoj uskoj uliici;
vrata ispred njih kao da su nestrpljivo ekala da samo K. proe
da bi propustila gospodu, i uza sve to zvrala su zvonca, uvijek
iznova, kao da slave neku pobjedu. Tek sada bili su opet u
mirnom bijelom dvoritu u kojem je ekalo nekoliko saonica
K. polako doznade to je posrijedi. Ni gostioniar ni
gostioniarka nisu mogli shvatiti daje K. bio u stanju uiniti tako
neto. Ali dobro, to je on to uinio? pitao je K, ali dugo to nije
mogao dokuiti, jer je njima oboma krivnja izgledala previe
jasna i po sebi razumljiva da uope nisu mogli misliti da on to
iskreno pita. Tek vrlo polako K. je doznao sve. On je bespravno
bio u hodniku, njemu je, openito govorei, u najboljem sluaju
bila dostupna samo krma, i to samo kao milost i uz posebnu
dozvolu. Ako je on bio pozvan nekom gospodinu, morao se,
istina, pojaviti tamo gdje je poziv glasio, ali je morao stalno biti
toga svjestanzar on nema barem toliko zdravog razuma? da
se nalazio negdje gdje njemu zapravo nije mjesto, kamo ga je
pozvao samo jedan od gospode, i to u najveoj mjeri nerado,
samo zato to je to nalagala i opravdavala slubena potreba. On
se zato morao pojaviti brzo, podvrgnuti se sasluanju i po
mogunosti jo bre izgubiti. Zar on tamo, u hodniku, nije imao
osjeaj teke neposlunosti? A ako ga je imao, kako se onda
mogao tamo vui kao stoka po livadi? Zar on nije pozvan da
bude nou primljen i sasluan, i zar njemu nije poznato zbog
ega su uvedena nona primanja? Nonim je primanjima i K.
dobi novo objanjenje njihova smisla cilj samo da se stranke,
koje je gospodi nepodnoljivo gledati po danu, brzo sasluaju u
noi, pri umjetnoj rasvjeti, s izgledom da odmah zatim sva
odvratnost sasluanja bude u snu zaboravljena. Meutim,
ponaanje K. izvrgnulo je ruglu sve mjere opreza. ak i duhovi
iezavaju kad svie, ali on, K, ostao je tamo s rukama u

257

depovima, kao da oekuje, budui da se on ne udaljava, da se

udalji cijeli hodnik sa svim sobama i svom gospodom. A to bi se
i dogodilo u to moe biti uvjeren sasvim sigurno dogodilo,
samo kad bi ikako bilo mogue, jer gospoda su bezgranino
njena i osjetljiva. Nitko od njih nipoto ne bi K. otjerao ili
barem samo rekao ono to je, istina, po sebi razumljivo, da
napokon treba otii. Nitko to ne bi uinio, iako su oni vjerojatno
drhtali zbog njegove prisutnosti, i prisjelo im je jutro, njihovo
najmilije vrijeme za rad. Umjesto da istupe protiv K., oni su
radije pristali patiti, pri emu je, istina, igralo ulogu i to to su se
nadali da e napokon i sam K. morati polako uvidjeti ono to je
oigledno, koliko je strahovito nezgodno stajati tu u hodniku
pred oima svih i, kao to gospoda pate, morat e zbog toga i sam
poeti patiti do neizdrljivosti. Pusta nada! Oni ne znaju, ili u
svojoj ljubaznosti i popustljivosti ne ele znati, da postoje
neosjetljiva, tvrda srca koja nikakvo strahopotovanje ne moe
omekati. Zar se i noni moljac, jadno stvorenje, ne sakrije u neki
mirni kutak kad svane, sav se skupi i volio bi najvie da ga nema
i nesretan je zbog toga to se ne moe izgubiti? Meutim, on, K.,
postavlja se tamo gdje e ga najprije vidjeti, i kad bi mogao
sprijeiti da svane dan, uinio bi i to. On to ne moe sprijeiti, ali
na alost moe oduljiti, oteati. Zar on nije prisustvovao
dijeljenju spisa? Neto to nitko ne smije promatrati, osim
najpoznatijih. Neto to ni gostioniar ni gostioniarka nisu
smjeli promatrati u svojoj vlastitoj kui. Neto o emu su samo
sluali da se pria, kao to su danas, na primjer, sluali od
posluitelja. Zar nije zapazio s kakvim se tekoama obavlja
raspodjela spisa, neto po sebi naprosto neshvatljivo, i kako svaki
od gospode slui samoj stvari i nikad ne misli na svoju osobnu
korist, mora se svim snagama zaloiti da se podjela spisa, jedan
vaan temeljan posao, obavi brzo, lako i bez greaka? I zar on, K.,
zaista nije naslutio, barem priblino, da se glavna tekoa sastoji u
tome to se raspodjela spisa mora obavljati kroz gotovo
zatvorena vrata, bez mogunosti neposrednog dodira medu
gospodom, koja bi se, naravno, u tren oka meu sobom mogla
sporazumjeti, dok podjela posredstvom posluitelja traje satima,
nikad se ne obavlja bez albi, predstavlja stalno muenje i za
gospodu i za posluitelje, a uz to jo moe vjerojatno imati
258

nezgodne posljedice na kasniji rad. A zato gospoda ne mogu biti

u meusobnom kontaktu? Da, zar K. jo nije u stanju to
razumjeti? Njoj, gostioniarki a on gostioniar moe to
potvrditi za sebe neto slino jo se nije dogodilo, a ona je
imala posla s mnogim tvrdoglavim ljudima. Stvari koje se ovjek
inae ne usuuje izgovarati, moraju se njemu, K., otvoreno rei,
jer inae on ne shvaa ni ono to je najnunije. Dakle, kad ve
mora biti reeno: zbog njega, da, jedino zbog njega gospoda nisu
mogla izii iz svojih soba, jer gospoda su ujutro odmah poslije
spavanja suvie stidljiva i osjetljiva da bi se izloila tuim
pogledima; jer ma koliko gospoda bila potpuno odjevena, ona se
ipak osjeaju suvie razgoliena da bi se pokazala. Teko je rei
zbog ega se stide. Moda se ti vjeiti radnici ipak stide samo
zbog toga to su spavali; moda se, meutim, ne stide toliko toga
da se sami pokau, koliko da vide stran svijet. Ono to su,
pomou nonih sasluanja, sretno izbjegli, to jest da gledaju
stranke, a to ne mogu podnijeti, ne ele tome ponovno biti
izloeni iznebuha, sad ujutro, u punoj prirodnoj jasnoi. To je
zaista za njiih previe. Kakav mora biti ovjek koji to ne potuje?
To jedino moe biti ovjek kao to je K. ovjek koji s tupom
ravnodunou i nehajem prelazi preko svega, ne samo preko
zakona, ve i preko najuobiajenih ljudskih obzira; ovjek na
kojeg ne utjee injenica da je gotovo onemoguio podjelu spisa
i nakodio dobrom glasu kue, koji dovodi do onog to se dosad
nikad nije dogodilo, do toga da se gospoda, dovedena do oaja,
sama ponu braniti, da sa samoprijegorom, neshvatljivim za
obinog ovjeka, sama poteu zvonca i zovu u pomo kako bi
otjerali K., kojega nita nije u stanju natjerati da se sam udalji.
Gospoda zovu u pomo! Zar ne bi i on, gostioniar i gostioniarka
i cijelo osoblje, zar ne bi svi ve odavno dojurili, da su samo smjeli
dolaziti nepozvani, makar to bilo jedino zato da prue pomo, pa
da se odmah izgube? Drhtei od ogorenja na K., oajni zbog
svoje nemoi, ekali su tu, na poetku hodnika, i zapravo je
zvonjenje, iako je dolo sasvim neoekivano, predstavljalo za njih
pravo iskupljenje. A najgore je prolo. Sad mogu baciti koji
pogled na veselu urbu gospode, osloboene napokon prisutnosti
K. Istina, za K. stvar jo nije svrena. On e svakako morati
odgovarati za sve to je poinio.

259

Ve su bili stigli do krme. K. nije bilo jasno zato ga je

gostioniar uza svu srdbu doveo ovamo. Moda je to bilo zato
to je ipak uvidio da je K. toliko premoren da mu je nemogue
odmah napustiti kuu. I ne ekajui da mu bude ponueno
da sjedne, K. se doslovno skljoka na jednu bavu. Tu u tami
osjeao se dobro. U velikoj prostoriji, iznad pivskih slavina,
gorjela je sada samo jedna slaba elektrina lampa. J[.jcani je
bila jo gusta pomrina; inilo se da pada snijeg. Morao je
biti zahvalan to mu je ovdje toplo i pobrinuti se da ne bude
istjeran. Gostioniar i gostioniarka i dalje su stajali pred njim,
kao da on jo predstavlja izvjesnu opasnost, kao da s obzirom na
njegovu potpunu neuraunljivost nije iskljueno da iznenada
ustane i pokua opet prodrijeti u hodnik. A i oni sami bili su
umorni zbog nonog uzrujavanja i prijevremenog ustajanja,
osobito gostioniarka, koja je na sebi imala iroku haljinu od
sive utee svile, malo neuredno zakopanu i privezanu
odakle je nju samo izvukla u brzini? klonulu glavu drala je
na ramenu svog mua, jednom tankom maramicom pritiskala
oi i povremeno strijeljala K. djetinjasto-ljutitim pogledima.
Da bi umirio brani par, K. ree da je sve to su mu sad ispriali
za njega neto potpuno novo, ali da on usprkos svom neznanju
ipak ne bi toliko dugo ostao u hodniku, u kojem zaista nije
imao to raditi, i da mu zasigurno nije bilo do toga da nekoga
mui, nego da se sve to dogodilo jedino zbog njegova prevelikog
umora. On im zahvaljuje to su uinili kraj tom munom
prizoru, a ako bude pozvan na odgovornost zbog toga, to e
ga jako veseliti, jer e samo tako moi sprijeiti da njegovo
ponaanje dobije ope pogreno tumaenje. Svemu tome je kriv
jedino zamor i nita drugo. Taj zamor, meutim, potjee otuda
to se on jo nije naviknuo na napore sasluavanja. Pa on je tek
odnedavno ovdje. Kad bude imao vie iskustva u tome, takvo
to nee se vie dogaati. Moda on sasluanja uzima suvie
ozbiljno, ali barem mu se to ne moe pripisati u grijeh. On je
imao dva slubena razgovora, ubrzo jedan za drugim, jedan s
Biirgelom a drugi s Erlangerom, osobito gaje prvi jako iscrpio,
dok, istina, drugi nije dugo trajao, jer Erlanger gaje molio samo
za jednu uslugu; ali oba zajedno predstavljala su vie nego to je
sam odjednom mogao podnijeti, moda bi takvo to bilo suvie

260

i za nekog drugog, na primjer za gospodina gostioniara. Nakon

ova dva sasluanja, on je takorei samo jo teturao od umora. To
je bila neka vrsta opijenosti, pa je on ta dva gospodina tek sad
prvi put vidio i uo, a morao je odgovarati na njihova pitanja.
Sve je, koliko on zna, bilo onako kako treba, a poslije se
dogodila ona nesrea koja, s obzirom na ono prethodno, jedva
da mu se moe uraunati u krivnju. Na alost, da su Erlanger i
Biirgel primijetili njegovo stanje, oni bi se pobrinuli za njega i
sve bi dalje bilo sprijeeno, ali Erlanger je odmah zatim morao
otii, vratio se oigledno u dvorac, a Biirgel, vjerojatno iscrpljen
onim razgovorom kako ga je onda K. mogao podnijeti bez
klonulosti? odmah je zaspao, pa je ak prespavao i cijelu
raspodjelu spisa. Da je i on, K., imao slinu mogunost, i on
bi je iskoristio s velikim zadovoljstvom, odriui se rado svih
zabranjenih gledanja, to prije to on zapravo uope nije bio u
stanju bilo to vidjeti i zbog toga se osjetljiva gospoda uope
nisu morala stidjeti pokazati se pred njim.
Spominjanje ona dva primanja a posebno ono kod
Erlangera i potovanje s kojim je K. govorio o gospodi,
odobrovoljilo je gostioniara. Izgledalo je ak da je on spreman
usliiti molbu K., da se jedna daska poloi preko bavi kako bi
on mogao tu odspavati barem do svitanja, ali je gostioniarka
otvoreno bila protiv i stalno vrtjela glavom, dok je neprestano
as ovdje, as ondje namjetala haljinu, primijetivi tek sada da
ona nije u redu.
inilo se da e opet oivjeti ona, reklo bi se, stara svaa
oko odravanja istoe u kui. Razgovor izmeu suprunika
imao je za K., s obzirom na njegovu premorenost, golemu
vanost. Biti sad odavde najuren, inilo mu se mnogo gorim
nego sve to je dosad doivio. To se nije smjelo dogoditi, ak
ako se gostioniar i njegova ena sloe u pogledu njega. Zgren
na bavi, on je pritajeno promatrao oboje, dok gostioniarka
u svojoj neobinoj osjetljivosti, koju je K. ve odavno uoio,
iznenada ne kroi u stranu i vjerojatno je s gostioniarem
ve razgovarala o drugim stvarima uzviknu: Kako me sada
gleda! Potjeraj ga ve jednom! Meutim K., koristei priliku i
sada potpuno, gotovo do ravnodunosti uvjeren da e ostati, ree:
Ja ne gledam tebe, nego tvoju haljinu. Zato moju haljinu?

261

upita gostioniarka, uzbuena. K. slee ramenima. Hajde!

doviknu ona gostioniaru. On je pijan, propalica. Pusti ga neka
se ispava! i uz to jo naredi Pepi, koja na njen poziv iskrsnu
iz mraka, sva raupana, umorna, drei mlitavo u ruci jednu
metlu, da mu dobaci jastui.

Ifci

Sjfe

i.
262

Glava dvadeseta

Kad se K. probudi, njemu se uini kao da nije spavao: soba je

bila isto onako prazna i topla, svi zidovi ovijeni tamom, lampa
nad pivskim slavinama ugaena, mrak i pred prozorima. Ali im
se opruzi, jastui pade, daska i bavice zakripae, odmah se
pojavi Pepi, i on doznade da je ve veer i da je spavao vie od
dvanaest sati. U toku dana, gazdarica se nekoliko puta raspitivala
za njega, a jednom je dolazio i Gerstacker, koji je tog jutra, kad je
K. govorio s gostioniarkom, sjedio tu u mraku i ekao pivo, ali
se vie nije usuivao smetati K.; napokon izgleda da je dolazila i
Frieda i za trenutak stajala pored K., ali nije dolazila zbog njega,
ve je trebala pripremiti razne stvari, jer je te veeri trebala opet
stupiti na dunost. Ona sigurno vie ne mari za tebe? upita Pepi
dok je donosila kavu i kolae. Ali ona nije vie pitala onako
pakosno kao to je prije imala obiaj, ve alosno, kao da je u
meuvremenu upoznala svu pakost svijeta, prema kojoj njena
vlastita postaje beznaajna i besmislena. Govorila je s K. kao sa
supatnikom, i kad on stade srkati kavu i njoj se uini da mu nije
dovoljno slatka, ona otra i donese punu posudicu eera. Istina,
to to je bila alosna nije joj smetalo da se danas jo vie nalicka
nego posljednji put: mani i vrpca upletenih u kosu bilo je u
izobilju, du ela i sa strane kosa je bila briljivo nakovrana, a
oko vrata je imala lani koji se sputao u duboki izrez bluze. Kad
K., zadovoljan to se napokon naspavao i to moe popiti dobru
kavu, uhvati rukom jednu vrpcu i htjede je odrijeiti, Pepi ree
umorno: Ah, ostavi me! i sjede pored njega na jednu bavu. K.
263

|4 ^^ ||

se uope nije morao raspitivati to je mui, ona je sama poela

odmah priati, ukoeno gledajui u vr s kavom, kao da joj je
potrebna neka razbibriga ak i dok pria, kao da se ne moe
sasvim predati ak ni svojim jadima kojima je obuzeta, jer to
premauje njenu snagu. Kao prvo, K. doznade da je upravo on
kriv za Pepinu nesreu, ali da mu ona to ne uzima za zlo. I ona je
odluno kimala glavom dok je to priala, da ne bi dopustiJ&K. da
joj proturjei. On je najprije Friedu odvukao iz krme i tako njoj,
Pepi, omoguio unapreenje. Inae se nita drugo ne bi moglo
zamisliti to bi bilo u stanju navesti Friedu da napusti svoje
mjesto, jer ona je sjedila u krmi kao pauk u mrei, svuda je prela
svoje konce koji su samo njoj bili poznati; udaljiti je protiv njene
volje bilo bi potpuno nemogue, samo ljubav prema neem to
je ispod nje, to se ne slae s njenim poloajem, mogla ju je
otjerati s njena mjesta. A ona, Pepi? Je li ona ikad oekivala dobiti
to mjesto? Ona je bila samo sobarica, imala je beznaajno mjesto
bez velikih izgleda nabolje; istina, kao svaka djevojka i ona je
imala snove o velikoj budunosti, snovi se ne mogu zabraniti, ali
na neku blistavu budunost nije ozbiljno mislila; bila se
zadovoljila onim to je postigla. A onda je Frieda neoekivano
iezla iz krme, to je dolo tako iznenada da gostioniar nije
imao pogodnu zamjenu pri ruci, osvrtao se unaokolo i pogled
mu je pao na nju, Pepi, a ona je, naravno, sve uinila da bude
primijeena. U to vrijeme ona je zavoljela K. kao to nikoga
dotad nije voljela. Ona je mjesecima sjedila dolje u svojoj
majunoj mranoj sobici i bila pomirena s tim da e tamo ostati
godinama, a u nepovoljnom sluaju da neprimjetno provede i
cijeli ivot, i onda se najednom pojavio on, K., junak koji
oslobaa djevojke i njoj otvorio slobodan put navie. Istina, on o
njoj nije nita znao, sve to nije inio zbog nje, ali to ne umanjuje
njenu zahvalnost, i u noi koja je prethodila njenu postavljenju
postavljenje nije jo bilo svreno, ali je ipak smatrano vrlo
vjerojatnimona je satima provela govorei s njim i apui mu
u uho svoju zahvalnost. A to je to bila ba Frieda koju je on uzeo
sebi na teret; bilo je u tome neeg neshvatljivo nesebinog to je
on, njegov podvig jo vie je porastao u njenim oima time samo
da bi njoj, Pepi, pomogao, uzeo za ljubavnicu Friedu, Friedu, tu
nelijepu, postariju mravu djevojku s kratkom rijetkom kosom,

264

jednu, uostalom, podmuklu djevojku, koja uvijek ima neke

tajne, to vjerojatno stoji u vezi s njenim izgledom; budui da u
licu i tijelu tako jadno izgleda, mora biti da ima neke druge tajne
koje se ne mogu vidjeti i provjeriti, kao na primjer njena tobonja
veza s Klammom. A njoj, Pepi, dolazile su tada ak i ovakve misli:
je li mogue da K. zaista voli Friedu, da on ne vara sebe ili moda
vara samo Friedu, i moda e jedina posljedica svega toga biti
njen uspon, a onda e K. primijetiti svoju zabludu ili je vie nee
kriti i nee uope gledati vie Friedu, ve samo nju, Pepi, to ne
mora biti njeno suludo umiljanje, jer, kao djevojka s djevojkom,
ona bi se mogla vrlo dobro ponijeti s Friedom, to nitko ne moe
porei, a ono to je trenutno zasjenilo K., to je bio Friedin poloaj i
sjaj koji mu je Frieda umjela dati. I tako je ona sanjala kako e,
kad bude imala to mjesto, K. doi k njoj moliti je, i ona e onda
moi birati, ili e usliiti molbu K. i izgubiti mjesto, ili e odbiti
K. pa dalje graditi karijeru. I ona se zarekla da e se svega odrei
zbog njega i da e ga nauiti kako se istinski voli, to on nije imao
prilike nauiti kod Friede, i da prava ljubav ne ovisi o svim
poasnih poloajima na svijetu. Ali onda je sve drukije ispalo. A
ija je to krivnja? Kriv je tome prije svega K., a zatim, istina, i
Friedina prepredenost. Ali prije svega K., jer to on hoe, kakav
je on udan ovjek? to on eli postii, kakve su to vane stvari
kojima se on posveuje i koje ine da zaboravlja ono to mu je
najblie, najdrae i najljepe? rtva toga je ona, Pepi, i sve je ispalo
glupo i sve je izgubljeno; i onaj koji bi bio u stanju cijeli Gospodski
konak zapaliti da izgori, ali do temelja, da mu ne ostane nikakav
trag, da sav izgori kao u pei taj bi bio njen izabranik. Dakle,
ona, Pepi, dola je u krmu prije etiri dana, ba pred ruak.
Posao ovdje nije lak, to je posao koji gotovo ubija ovjeka, ali nije
malo ni ono to se moe postii. Ona ni prije nije besposliarila, i
iako ni u svojim najsmjelijim snovima nije sebi prisvajala to
mjesto, ona je ipak imala dovoljno iskustva, znala je to to mjesto
iziskuje, sasvim nepripremljena nije ga preuzela. Nepripremljena
ga ne bi mogla ni drati, i izgubila bi ga ve u poetku. Naroito
kad bi se ponaala kao to se ponaaju sobarice. Sobarica se s
vremenom potpuno izgubi i zaboravi; to je posao kao u kakvom
rudniku, bar kad je u pitanju tajniki hodnik, jer osim ono malo
dnevnih posjetilaca koji se tu i tamo promuvaju i ne smiju se ni

265

pogledati, danima se ne vidi ovjek, osim dvije ili tri druge

sobarice koje su isto tako ogorene. Ujutro se ne smije uope
izlaziti iz sobe, jer tajnici tada ele biti sami medu sobom, jelo im
iz kuhinje donose sluge, to obino nije stvar sobarica, a i dok
tajnici jedu, one se ne smiju pokazivati u hodniku. Samo kad
gospoda rade, sobarice smiju raspremati sobe, ali naravno ne one
zauzete, samo one koje su tog trenutka prazne, i posao se-jnora
obavljati sasvim tiho da se gospodi ne bi smetalo pri radu. Ali
kako je mogue raspremati tiho, kad gospoda ostaju u sobama po
nekoliko dana, a uz to jo po njima vrljaju i sluge, ta prljava
bagra, i soba, kad sobarica napokon smije ui u nju, nalazi se u
takvom stanju da je ak ni potop ne bi oprao. Istina, to su visoka
gospoda, ali za raspremanje sobe za njima treba imati snage, da bi
se svladalo gaenje. Sobarice, uglavnom, nemaju pretjerano
mnogo posla, ali on nije zavidan. I nikad lijepa rije, samo
pokude, naroito one do kojih najee dolazi i koje su
najmunije: da su se pri raspremanju izgubili spisi. Stvarno, nita
se ne izgubi, svaki papiri se predaje gostioniaru; svakako spisi
se gube, ali ne krivnjom sobarica. A onda dolaze komisije i
djevojke moraju naputati svoju sobu, komisije premeu krevete,
djevojke nemaju gotovo nita svoje, ono malo njihovih stvari
nalazi se u jednoj koari, ali komisije satima pretrauju. Naravno,
ne nadu nita, otkud bi tamo bili spisi? to e spisi djevojkama? I
rezultat su samo preko gostioniara ponovljene pokude i prijetnje
od razoarane komisije. I tako nikad mira, ni danju ni nou.
Galama do pola noi, galama im svane. Samo kad se tamo ne bi
moralo spavati, ali se mora, jer dunost je sobarica, naroito
nou, donositi iz kuhinje malenkosti koje im se u meuvremenu
naruuju. Tek svaki as, iznenada, udarac akom o vrata
djevojake sobe, priopavanje narudbe, tranje dolje u kuhinju,
drmusanje zaspalih kuhinjskih momaka, stavljanje posluavnika s
naruenim stvarima ispred sobariinih vrata, odakle e ga sluge
odnijeti, kako je sve to alosno. Ali ipak, ni to nije ono najgore.
Najgore je naprotiv kad nema narudbi, kad se u poodmakloj
noi, kad svi ve trebaju spavati, i kad napokon mahom svi i
spavaju, pokatkad netko pone uljati oko vrata djevojake sobe.
Onda djevojke ustaju iz krevetakreveti su jedan iznad drugog,
prostora je tamo uope vrlo malo, cijela djevojaka soba je u stvari
266

jedan ormar s tri pregrade oslukuju na vratima, klee i dre

se zagrljene od straha. I stalno se uje kako se netko ulja oko
vrata. Svima bi laknulo kad bi ve uao, ali se nita ne dogaa,
nitko ne ulazi. A mora se rei da ne mora tu neizostavno prijetiti
neka opasnost, moda je to samo netko koji se amo-tamo seta
pred vratima i razmilja bi li neto naruio i nikako se ne moe
odluiti. Moda je samo to, a moda i neto drugo. Uistinu
djevojke i ne poznaju gospodu, jedva da su ih oima vidjele. Bilo
kako bilo, tek u sobi djevojke su mrtve od straha, i kad se sve stia,
one se naslone na zid i nemaju snage opet se popeti u krevet.
Takav ivot ponovno oekuje nju, Pepi, i ona jo veeras treba
opet zauzeti svoje mjesto u djevojakoj sobi. A zato? Zbog K. i
zbog Friede. Opet natrag u taj ivot od kojeg tek to je pobjegla,
pobjegla istina zahvaljujui K., ali ujedno ulaui sa svoje strane
najvee napore. Jer u onoj slubi tamo djevojke se zapuste, ak i
one najurednije. Za koga da se ureduju? Nitko ih ne gleda, u
najboljem sluaju samo kuhinjska sluinad; kojoj je djevojci to
dovoljno, ona neka se ureduje. Inae se cijelo vrijeme provodi u
svojoj sobici ili u sobama gospode, koje su takve da predstavlja
lakomislenost i rasipnitvo makar samo kroiti nogom u njih u
istim haljinama. I ivjeti stalno pri elektrinoj svjetlosti i u
zaguljivom zraku jer se neprekidno loi i u stvari biti
uvijek umoran. Jer ono jedno slobodno popodne u tjednu
provede se najbolje ako se prespava mirno i bez straha u nekom
ograenom kutku kuhinje. Zbog ega se onda dotjerivati? Nema
ovjek volje naprosto ni za oblaenje. A onda je ona, Pepi,
iznenada premjetena u krmu, gdje je bilo potrebno, pod
pretpostavkom da se eli odrati na tom mjestu, postupati
obratno; gdje je ona stalno pred oima ljudi, a meu njima ima i
vrlo razmaene gospode, koja sve primjeuju, i zbog ega je uvijek
morala izgledati to je mogue finije i dopadljivije. Dakle, to je
bio itav preokret. I ona, Pepi, moe za sebe rei da nita nije
propustila uiniti. Kako e se to kasnije razvijati, to nju nije
brinulo. Znala je da ona ima sposobnosti koje ovo mjesto iziskuje,
toga je ona potpuno svjesna i to uvjerenje ona jo ima i nitko joj
ga ne moe oduzeti, ak ni danas, na dan njena poraza. Tekoa
je za nju bila samo u tome kako e se pokazati u prvim danima,
dok je jo samo bijedna sobarica, bez haljina i ukrasa, i zato to

267

I
A-

y^^^

Vi gospoda nemaju strpljenja ekati kako e se ona razvijati, ve

i hoe odmah bez ekanja imati krmaricu kakva ona treba biti,
; inae okreu glavu od nje. Reklo bi se da njihovi prohtjevi nisu
1
. naroito veliki, kad ih je Frieda ipak mogla zadovoljiti. Ali to nije
tono. Ona, Pepi, esto je o tome razmiljala, esto se sastajala s
Friedom, a jedno vrijeme ak je zajedno s njom i spavala. Friedi
nije lako pohvatati tragove, i tko se dobro ne pazi a.lsoja se
gospoda dobro paze? odmah ga ona zavede. Frieda sama
i najbolje zna kako jadno izgleda, na primjer, vidjeti je prvi put s
raspletenom kosom, ruke se sklope od saaljenja; jedna takva
i djevojka, po pravilu, ne bi smjela biti ak ni sobarica. Ona to i
sama zna i ponekad je nou plakala zbog toga, pribijala se uz nju,
Pepi, i njenu kosu obavijala oko svoje glave. Ali kad je u slubi,
onda sve sumnje kod nje ieznu, ona sebe smatra najljepom i
zna pravi put i nain da svakog u to uvjeri. Ona poznaje ljude, i
to je njena velika vjetina. A umije lagati i varati na brzinu, kako
; ljudi ne bi imali vremena to podrobnije provjeriti. Naravno, to
ne moe trajati stalno, ljudi ipak imaju oi i na kraju uvide istinu.
Meutim, im primijeti takvu opasnost, ona ve ima spremno
drugo sredstvo, u posljednje vrijeme, na primjer, to je njena veza
s Klammom. Njena veza s Klammom! Ako u to ne vjeruje, idi i
provjeri; pitaj Klamma. Lukavo, zar ne, vrlo lukavo. Ali ako ti se
ne ide Klammu raspitivati se zbog takve stvari, jer vjerojatno ne
moe do njega doi ni kad su u pitanju beskrajno vanije stvari,
i Klamm ti je potpuno nepristupaan naravno samo tebi i tebi
slinima, jer, na primjer, Frieda skakue k njemu kad god hoe
ali iako je to tako, stvar ipak moe biti provjerena, treba samo
:. ekati. Klamm ipak nee dugo trpjeti takve lane glasove; njega
sigurno vrlo mnogo zanima to se o njemu pria u krmi i
gostinskim sobama, sve to ima za njega veliku vanost, i sve to je
netono, on e to odmah ispraviti. Ali on nita ne ispravlja, i kako
i se nema to ispravljati, onda je to gola istina. U stvari, ono to se
vidi samo je to da Frieda nosi pivo u Klammovu sobu i vraa se s
naplaenim raunom; meutim, ono to se ne vidi, to pria
, Frieda i mora joj se vjerovati. Uistinu, ona nita ne pria, ona ne
razglaava takve tajne, ne, tajne se same od sebe razglaavaju oko
nje, a ona, budui da su ve razglaene, mora i sama govoriti o
njima, ali skromno, ne tvrdei sama nita, i jedino se poziva na

268

ono to je i inae ve ope poznato. Ali ipak ne pria sve, na

primjer da Klamm, otkad je ona u krmi, manje pije pivo nego
prije, ne mnogo manje ali ipak primjetno manje; o tome ona ne
govori, jer to moe imati razne uzroke, da je, na primjer, dolo
vrijeme kad Klammu pivo manje prija ili da on zbog Friede
zaboravlja ak i piti pivo. U svakom sluaju, dakle, Frieda je
Klammova ljubavnica, ma koliko to bilo udno. A kako da kod
drugih ne izaziva divljenje ono to je za Klamma dovoljno dobro?
I tako je Frieda, dok se okrene, postala velika ljepota i djevojka
sasvim onakva kakva je krmi potrebna, gotovo jo i ljepa,
vrednija, jedva da je krma dovoljna za nju. I zaista mnogi se
ljudi ude to je ona jo u krmi. Biti krmarica, to je mnogo,
imati vezu s Klammom, u tom svojstvu, izgleda vrlo vjerojatno,
ali kad krmarica jednom postane Klammova ljubavnica, zato je
on onda ostavlja u krmi, i to tako dugo? Zato je ne uzdigne jo
vie? Moete tisuu puta rei ljudima da tu nema proturjenosti,
da Klamm ima odreene razloge to tako postupa, ili da e Frieda
biti unaprijeena u najkraem vremenu i da e to biti iznenada,
najedanput, sve to ne vrijedi mnogo; ljudi imaju i odreena
shvaanja, i nikakva vjetina nije u stanju navesti ih da ih se trajno
odreknu. Nitko vie u to nije sumnjao da je Frieda Klammova
ljubavnica, ak i onima koji su oigledno znali bolje bilo je ve
dosta sumnjati u to. Neka, do avola, bude Klammova
ljubavnica, mislili su oni, ali kad je ve to, onda hoemo vidjeti
i kako se ona uzdie. Meutim, od toga nema nita, Frieda je
ostala u krmi kao i dotle, i potajno je bila vrlo radosna to je to
tako. Ali, istina, kod ljudi je izgubila od ugleda, to je naravno ona
dobro primijetila; ona obino primijeti stvari i prije nego to se
dogode. Jedna zaista lijepa, ljupka djevojka, kad se uivi u
krmarski poziv, ne mora se sluiti trikovima: dok je lijepa, bit e i
krmarica, osim ako se ne dogodi neki izuzetno nesretan sluaj.
Meutim, djevojka kao Frieda mora se stalno plaiti za svoje
mjesto, naravno ona to iz razumljivih razloga nee pokazati, prije
se ali na mjesto da ga drugi ne bi poeljeli. Meutim, potajno,
stalno motri kakvo je raspoloenje kod ljudi. I tako je uvidjela
kako su ljudi postali ravnoduni, kako se za njih ne isplati ni oi
podii kad se ona pojavi, da joj ak ni sluge vie ne poklanjaju
panju, da se vie dre Olge i slinih djevojaka, to je razumljivo;

269

primijetila je i po gostioniarevu ponaanju da je ona sve manje

nezamjenljiva, iznalaziti stalno nove prie o Klammu nije
mogue, sve ima svoje granice, i tako se dobra Frieda odluila na
neto novo. Tko bi samo bio u stanju odmah to prozreti! Ona,
Pepi, slutila je, ali prozrela jasno, na alost, nije. Frieda se odluila
napraviti skandal, da se ona, Klammova ljubavnica, baci u
naruje bilo kome drugom, po mogunosti nekom tko je najnii
po rangu. To e uzvitlati prainu, o tome e se dugo govoriti i
napokon, napokon e se svijet ponovno sjetiti to to znai biti
Klammova ljubavnica i to znai tu ast baciti pod noge u zanosu
jedne nove ljubavi. Teko je bilo samo nai odgovarajueg ovjeka
s kojim e odigrati ovu mudru igru. To nije smio biti neki Friedin
poznanik, ak ni neki sluga, on bi je sigurno pogledao
razrogaenih oiju i otiao dalje, a prije svega on ne bi izgledao
dovoljno ozbiljan, niti bi sva govorljivost bila u stanju stvoriti
uvjerenje da je on Friedu napastovao, da se ona nije mogla braniti
i da mu se podala u trenucima bezumnosti. Jer iako je to trebao
biti netko sasvim s dna, on je ipak morao biti takav da se moe
vjerovati da se on pored svih svojih zatucanih prostakih navika
ni u koju drugu nije zaljubio nego ba u Friedu, i da nema
nikakvu veu elju negoGospode Boe!oeniti se Friedom. I
to je morao biti ovjek, iako priprost po mogunosti
priprostiji od sluge, mnogo priprostiji od sluge ipak ovjek
zbog kojeg nee svaka djevojka biti ismijana, netko u kome i
druge razumne djevojke mogu vidjeti neto privlano. Gdje nai
takvog ovjeka? Druga djevojka bi ga moda uzalud traila cijelog
ivota. Ali Friedina srea dovodi joj zemljomjera ravno u krmu, i
moda ba one veeri kad joj je taj plan prvi put proao kroz
glavu. Zemljomjer! Da, to on, K., uope misli? Kakve to
neobine stvari on ima u glavi? Hoe li on postii neto naroito?
Dobiti dobro mjesto, odlikovanje? Tei li on za tim? Ako je tako,
onda je on od samog poetka morao drukije postupiti. Pa on je
nitko i nita, alosno je ovjeku pogledati njegov poloaj. On je
zemljomjer, to je moda neto, znai da je neto nauio, ali ako s
tim ne moe nita poduzeti, onda ipak znai da nije nita. Uz to
on jo ima prohtjeve, nema uope nikakvu podrku a postavlja
zahtjeve, istina ne neposredno, ali se primjeuje da postavlja
nekakve zahtjeve, i to ipak ljuti. Zna li on da ak i jednoj sobarici

270

teti ako s njim due razgovara? I sa svim tim naroitim

prohtjevima on jo prve veeri ulijee u najjednostavniju klopku!
Zar ga nije stid? Cime ga je to Frieda privukla? Sada bi ipak
mogao to priznati. Je li mu se zaista moglo svidjeti to mravo
utiavo stvorenje? Ah ne, pa on nju nije ni pogledao, ona mu je
samo rekla da je Klammova ljubavnica, za njega je to onda bila
novost, i bio je izgubljen. Sada se Frieda morala iseliti, jer naravno
njoj nije bilo vie mjesta u Gospodskom konaku. Ona, Pepi,
vidjela je Friedu jo onog jutra kad se selila, cjelokupno osoblje
bilo se iskupilo, svatko je bio radoznao da vidi taj prizor. A njena
mo bila je tolika da su je svi saalijevali, svi, caki njeni neprijatelji.
Tako se od poetka njen raun pokazao toan: podati se jednom
takvom ovjeku izgledalo je svima neshvatljivo i kao neka zla kob,
a male kuhinjske djevojke, koje naravno oboavaju krmaricu,
nisu se mogle utjeiti. ak i ona, Pepi, bila je dirnuta, ni ona se
nije mogla potpuno obraniti, iako je njenu panju privuklo neto
drugo. Naime, primijetila je kako je Frieda u stvari vrlo malo
oaloena. To je napokon ipak bila uasna nesrea, ta koja je nju
zadesila; ona se istina pravila kao da je vrlo nesretna, ali ipak ne
dovoljno, i njeno pretvaranje nije moglo prevariti nju, Pepi. Sto
joj je, dakle, ulijevalo nadu? Da nije valjda srea nove ljubavi? Ta
mogunost otpada. to onda? to joj je davalo snagu da ak i
prema njoj, Pepi, koja je ve tada vaila za njenu nasljednicu,
ostane onako odmjereno prijateljski raspoloena kao to je uvijek
bila? Ona, Pepi, tada nije imala dovoljno vremena o tome
razmiljati, imala je toliko mnogo posla spremajui se za novu
slubu. Mogla je svakog trena stupiti na novo mjesto, a jo nije
imala ni lijepu frizuru, ni elegantnu haljinu, ni fino rublje, ni
upotrebljive cipele. Sve je to moralo biti stvoreno za nekoliko sati;
jer ako se ne moe opremiti kako treba, onda je bolje da se
odrekne mjesta, jer e ga ionako izgubiti za pola sata, to je sasvim
sigurno. Djelomino je ipak uspjela. to se tie eljanja, ona je
tu naroito darovita, ak je nju i gostioniarka jednom zvala k
sebi da je frizira; to je stvar njene naroito lake ruke, a uostalom i
njena bujna kosa je takva da moe raditi s njom to hoe. A
pomogla se i haljinom. Njene obje kolegice ostale su joj vjerne:
to je u izvjesnom pogledu i za njih bila ast da jedna djevojka iz
njihove grupe postane krmarica, a zatim e im ona, Pepi, kasnije,

271

|uM|My

kad bude na vlasti, moi initi razne usluge. Jedna djevojka je

imala ve odavno skupocjenu tkaninu koja je bila njeno blago,
esto ju je pokazivala drugima da bi joj se divili, sanjala je o tome
kako e je jednom zanosno nositi i to je bilo vrlo lijepo od nje
budui da je sad bila potrebna, njoj, Pepi, ona ju je rtvovala.
I obje su joj pomagale pri ivenju; ne bi se vie zalagale ni da su za
sebe ile. tovie, rad je tekao u dobrom raspoloenju i-*rei.
Sjedile su svaka na svom krevetu, jedna iznad druge, ile i pjevale
i dodavale, as gore as dolje, jedna drugoj gotove dijelove i
pribor. Kad ona, Pepi, misli na to, njoj je jo tee na srcu to je sve
to bilo uzalud i to se ona sada praznih ruku vraa svojim
prijateljicama! Kolika je to nesrea i kako je lakomisleno izazvana,
prije svega od njega, K.! Kako su se onda sve radovale zbog
haljine; haljina je izgledala kao jamstvo uspjeha i kad je ona, Pepi,
naknadno pronala jo i mjesto za vrpicu, nestalo je i posljednje
strepnje. A zar haljina zaista nije lijepa? Sad je ve izguvana i
malo umrljana, ali ona nema nikakvu drugu haljinu, ovu je
morala nositi i danju i nou, ali se jo vidi kako je lijepani one
proklete Barnabasove ne bi bile u stanju napraviti bolju. A to, da
se haljina po volji moe zategnuti i opet popustiti, gore kao i
dolje, da je to dodue jedna haljina, ali vrlo promjenljiva to je
najvea prednost koju haljina ima, ona se ne eli time hvaliti,
mladoj zdravoj djevojci sve lijepo stoji.
Mnogo je tee bilo nabaviti rublje i obuu, i tu je upravo
poelo s neuspjesima. Prijateljice su joj i tu pomagale koliko su
mogle, ali nisu mogle mnogo. Bilo je to ipak vrlo jednostavno
rublje koje su one sakupile i iskrpile, a umjesto cipelica s visokim
potpeticama morala je ostati pri papuama, koje je bolje sakriti
nego pokazivati. Tjeili su je: ni Frieda nije bila naroito lijepo
obuena, a ponekad je izgledala tako neuredna da su gosti vie
voljeli da ih slue drumski momci nego ona. Tako je zaista i bilo,
ali Frieda je to mogla, ona je ve bila u milosti i uivala ugled. Kad
se jedna dama pokae jednom prljava i neuredno obuena, to je
utoliko primamljivije, ali kod poetnice kao to je ona? Uostalom,
Frieda i nije imala ni trunke ukusa. Ako netko ve ima utiavu
kou, onda mora to trpjeti, ali ne mora uz to jo, kao to radi
Frieda, navui izrezanu bluzu krem boje, tako da ti se od utila
mora smuiti. A ak i kad toga ne bi bilo, ona je bila prekrta da

272

bi se dobro oblaila; sve to je zaraivala sklanjala je na stranu,

nitko ne zna zato. Novac joj u slubi nije bio potreban, Frieda je
prolazila s laima i trikovima; ona, Pepi, nije se htjela ugledati na
nju, i zato je opravdano to se toliko dotjerivala da bi potpuno
dola do izraaja, naroito na poetku. Da je raspolagala jaim
sredstvima, ona bi ostala pobjednica usprkos svom lukavstvu
Friede i ludosti K. Ono malo umjenosti i znanja to je bilo
potrebno, ona je ve prije nauila. im je stupila na posao,
odmah se uivjela. Nitko na poslu nije primjeivao da Frieda nije
tu. Tek drugog dana neki gosti su se raspitivali gdje je Frieda. Nije
napravljena nijedna greka, gostioniar je bio zadovoljan; iz
straha da se neto ne dogodi, prvog dana nije izlazio iz krme,
poslije je dolazio samo s vremena na vrijeme i na kraju, budui da
je blagajna bila u redu prihodi su tovie prosjeno bili vei
nego u Friedino vrijemegostioniar je sve prepustio njoj, Pepi.
Ona je uvela novine. Frieda je voljela sve nadgledati, ali ne iz
marljivosti, ve iz krtosti, iz vlastohleplja, iz straha da nekome ne
ustupi neto od svojih prava; nadgledala je i sluge, bar djelomino
i naroito kad je netko promatra; meutim, ona, Pepi, prepustila
je taj posao potpuno podrumskim momcima, koji su za taj posao
i bili mnogo pogodniji. Na taj nain imala je vie vremena za
gostinske sobe i goste je bre posluivala; pa ipak stizala je sa
svakim progovoriti po nekoliko rijei, a ne kao Frieda, koja se
toboe potpuno uvala za Klamma i na svaku rije i svaki pokuaj
pribliavanja nekog drugog gledala kao na vrijeanje Klamma.
To je uostalom bilo pametno, jer kad bi ipak nekog pustila da joj
se priblii, to je znailo ukazati nekome neuvenu milost. Ona,
Pepi, mrzila je, meutim, takve trikove, a u poetku joj ne bi ni
koristili. Ona je bila ljubazna prema svakom i svaki joj je uzvraao
ljubaznost ljubaznou. Svi su bili vidno zadovoljni nastalom
promjenom. Kad poslom zamorena gospoda napokon sjednu na
trenutak da popiju pivo, onda ih jedna rije, jedan pogled, jedno
slijeganje ramenima moe doslovno preporoditi. Sve ruke su se
tako rado zavlaile u njene uvojke da se ona morala i po deset
puta dnevno eljati, tim se uvojcima i ne moe nitko oduprijeti,
ak ni on, K., inae toliko rasteresen. Tako su protjecali uzbudljivi
dani, istina puni napora, ali i puni uspjeha. Da nisu samo tako
brzo protekli, da ih je samo bilo malo vie! etiri dana je previe

275

'

malo, ma koliko da se nije alilo napora; peti dan moda bi ve

bio dovoljan, ali etiri dana bilo je vrlo malo. Dodue ona, Pepi,
ve za ta etiri dana stvorila je sebi pokrovitelje i prijatelje, i kad
bi samo smjela vjerovati svim pogledima koji su je pratili, ona je
takorei plivala u moru prijateljskih osjeaja; jedan pisar,
Bartmeier po imenu, zaljubio se u nju, darovao joj je jedan lani
s medaljonom, a u medaljonu je bila njegova slika, to je istina
bila drskost; to i mnogoto drugo se dogodilo, ali to su ipak bila
samo etiri dana, a za ta etiri dana kad se ona, Pepi, za to zaloi,
Frieda je mogla biti prilino zaboravljena, iako ne potpuno.
Meutim, Frieda bi ipak bila zaboravljena, moda jo i prije, da
se nije pobrinula da zbog njenoga velikog skandala ljudi priaju
o njoj; ona je time za ljude postala neto novo, i samo iz
radoznalosti oni bi je htjeli opet rado vidjeti. Ono to im je bilo
nezanimljivo do dosade, dobilo je za njih ponovno izvjesnu dra
zaslugom inae potpuno ravnodunog K.; istina oni se ne bi
odrekli nje, Pepi, dok god bi ona tu stajala i djelovala svojom
prisustnou, ali to su mahom starija gospoda, s ustaljenim
navikama, dok se naviknu na novu krmaricu, ma koliko to bila
promjena nabolje, to ipak traje nekoliko dana, traje nekoliko
dana i protiv volje same gospode, moda traje samo pet dana, ali
etiri dana nije dovoljno, i zato, usprkos svemu, ona, Pepi, vaila
je jo kao samo privremena. A onda ono to je moda najvea
nesrea: za ta etiri dana Klamm, iako je bio u selu prva dva dana,
nije dolazio u gostinsku sobu. Da je doao, ona, Pepi, bila bi
stavljena na sudbonosni ispit, na ispit kojeg se ona, uostalom, nije
bojala, kojem se prije radovala. Ona, istina, ne biu takve stvari
najbolje je uope ne zadirati postala Klammova ljubavnica, i
ne bi se laganjem uzdizala do toga, ali bi znala bar isto onako
koketno kao Frieda staviti au piva na stol, bez one Friedine
nametljivosti ljupko pozdraviti i ljupko zahvaliti i, ako Klamm
uope neto trai u oima jedne djevojke, onda bi toga u njenim,
Pepinim, oima mogao sigurno nai koliko god eli. Ali zato nije
doao? Sluajno? I ona je onda u to vjerovala. Oba ta dana
oekivala ga je svakog trenutka, ekala ga je i nou. Sad e
Klamm doi, stalno je mislila i trala gore-dolje bez ikakvog
razloga, ponesena nemirom oekivanja i u elji da ga vidi odmah,
prva, im ude. To neprekidno razoaranje jako ju je izmorilo;

274

moda zbog toga nije dala od sebe onoliko koliko bi ona inae
mogla dati. Kad bi dobila malo vremena, ona bi se uuljala gore u
hodnik, u koji je pristup osoblju bio strogo zabranjen, zavukla bi
se u jedno udubljenje u zidu i ekala. Kad bi samo Klamm sada
naiao, mislila je, kad bih ga samo uzela iz njegove sobe i na
svojim rukama odnijela dolje u gostinsku sobu. Pod takvim
teretom ja se ne bih sruila, ma koliko da je on inae velik. Ali
on nije doao. U tom hodniku gore tako je sve mirno da to ne
moe sebi predoiti onaj koji nije bio tamo. Toliko mirno da se
tamo ne moe dugo izdrati, ona mirnoa tjera. Pa ipak, deset
puta istjerana, deset puta se ona ponovno penjala tamo. Bilo je
to, naravno, besmisleno. Ako je Klamm htio doi, on bi doao,
ako nije htio doi, ona, Pepi, ne bi ga namamila da doe pa makar
se tamo u udubljenju i uguila od silnog lupanja srca. Smisla to
nije imalo; ali, ne doe li Klamm, onda je sve bilo bez smisla. A
on nije doao. Ona, Pepi, zna danas zato Klamm nije onda
doao. Frieda bi imala divnu zabavu da je mogla vidjeti nju, Pepi,
gore u hodniku, u udubljenju, s objema rukama pritisnutim na
srce. Klamm nije siao, jer Frieda to nije dopustila. Ona je to
postigla ne svojim molbama, jer njene molbe ne dolaze do
Klamma. Ali ona je pauk, ona ima veze za koje nitko ne zna. Kad
ona, Pepi, kae neto nekom gostu, ona to kae otvoreno, i
susjedni stol moe to uti. Frieda nita ne govori, ostavi pivo na
stolu i ode: samo njena svilena donja suknja, jedino na to troi
novac, uti. Meutim, kad jednom neto kae, ona to ne kae
glasno, ve gostu apue, naginje se prema njemu, tako da za
susjednim stolom svi ule ui. To to kae vjerojatno nema ,
nikakve vanosti, ali ipak ne uvijek; veze ona ima, odrava jednu s.
pomou druge, i ako u veini veze ne pomau tko bi se stalno i
brinuo za Friedu? ipak tu i tamo dri jednu vrsto u ruci. Te>
veze poela je sada iskoritavati. On, K., omoguio joj je to, jer
umjesto da sjedi pokraj nje i da je uva, on se nije gotovo ni
zadravao kod kue; lutao je unaokolo, vodio razgovore tu i
tamo, za sve je imao vremena samo ne za Friedu i, da bi joj dao
jo vie slobode, on se napokon iz gostionice Kod mosta preselio u
praznu kolu. Sve je to predstavljalo lijep poetak medenog
mjeseca. Ona, Pepi, sigurno je posljednja koja e prekoravati K.
to nije izdrao pokraj Friede; izdrati pokraj nje i nije mogue?

275

j Ali zato je nije onda sasvim napustio, zato se stalno vraao

njoj,
jzato je svojim lutanjima stvarao dojam da se bori za nju?
} Izgledalo je zbog toga kao da je on tek u dodiru s Friedom otkrio
(svoju stvarnu nitavnost, da se eli pokazati dostojnim Friede,
5 nekako se progurati naprijed i zato se privremeno odrie
! Zadovoljstva da bude pokraj nje, da bi poslije smio neometano
nadoknaditi to odricanje. U meuvremenu Frieda nije.sjedila
prekrienih ruku: ona je u koli, gdje je vjerojatno nagovorila K.
da dou, motri odatle Gospodski konak i motri na K. Pri ruci
ima odline izvjestitelje: njegove pomonike, koje je K. to je
teko shvatiti, to je teko shvatiti ak i kad se zna kakav je K.
potpuno prepustio njoj, Friedi. Ona ih alje svojim starim
prijateljima, podsjea ih na sebe, ali se kako je pala u ruke jednog
ovjeka kao to je K., huka ih protiv nje, Pepi, nagovjetava svoj
skori dolazak, moli za pomo, preklinje ih da nita ne odaju
Klammu, pravi se kao da joj je stalo da potedi Klamma i da zato
treba po svaku cijenu sprijeiti da on silazi ovamo. Ono to
jednima objanjava kao teenje Klamma, prikazuje gostioniaru
kao svoj uspjeh, skree mu panju na to da Klamm vie ne dolazi.
Kako bi on i mogao doi, kad tamo dolje posluuje samo neka
Pepi! Istina, gostioniar nije kriv, ova Pepi je ipak najbolja
zamjena koja se mogla nai, ali nije dovoljna zamjena za nju,
Friedu, ak ni za nekoliko dana. O cjelokupnoj toj Friedinoj
aktivnosti on, K., nita ne zna, jer kad ne luta naokolo, on, ne
slutei nita, sjedi pokraj njenih nogu, dok ona broji sate koji je
jo odvajaju od krme. Ali pomonici ne obavljaju samo ovu
kurirsku slubu, oni slue i zato da njega, K., prave ljubomornim,
da se ne ohladi. Frieda poznaje pomonike jo od svoga
djetinjstva, sigurno je da oni nemaju vie nikakve tajne medu
-i sobom, ali u ast njemu, K., poinju eznuti jedno za drugim, i
i on se plai da se iz toga ne rodi neka velika ljubav. I za ljubav
5 Friedi on, K., ini sve, i ono najproturjenije, doputa
i pomonicima da ga prave ljubomornim, ali ipak trpi da sve troje
i ostaju zajedno dok on sam odlazi na svoja putovanja. Izgleda
i gotovo kao da je on Friedin trei pomonik. I napokon, na
.temelju svojih zapaanja, Frieda se odluuje na veliki potez:
odluila se vratiti. Zaista, krajnje je vrijeme i naprosto je za
divljenje kako je Frieda, ta lukava ena, umjela to osjetiti i

iskoristiti, tu sposobnost da uoi i odlui se u pravom trenutku,

nju ima samo Frieda; kad bi tu sposobnost imala ona, Pepi, kako
bi njen ivot drukije izgledao! Da je Frieda ostala u koli samo
dan ili dva dulje, ona, Pepi, ne bi vie mogla biti otjerana;
konano bi postala krmarica, odrala bi se, bila bi omiljena kod
svih, zaradila dovoljno novca da svoju sjajnu garderobu upotpuni;
samo jo dan-dva, i Klamma nikakve smicalice vie ne mogu
zadrati od gostinske sobe, on dolazi, pije, osjea se ugodno i, pod
pretpostavkom da uope primijeti Friedinu odsutnost,
zadovoljan je promjenom u najveoj mjeri; samo jo dan-dva i
Frieda s njenim skandalom, s njenim vezama, s pomonicima, sa
svim tim i usprkos svemu tome potpuno je zaboravljena i nikad
vie ne moe doi do ux%i)&. Ona bi se moda mogla vre
uhvatiti za K. i mogla bi nauiti istinski ga voljeti, pod
pretpostavkom da je ona to uope u stanju. Ali ne, nije ni to. Jer
ni njemu nije potrebno vie od jednog dana da mu ona dosadi,
da uvidi kako ga beskrajno vara sa svim i svaim, svojom
tobonjom ljepotom, svojom tobonjom vjernou, a najvie
tobonjom Klammovom ljubavlju, i njemu je potreban samo
jedan dan, ne vie, da i nju i cijelu tu pomoniku bagru istjera iz
kue; zamislite samo, ak ni njemu, K., nije potrebno vie! I tu,
izmeu te dvije opasnosti, kad se grobnica poinje ve doslovno
zatvarati nad njom K. u svojoj naivnosti ipak jo dri otvoren
posljednji mogui izlazFrieda se izvlai. Iznenada nitko to
vie nije mogao oekivati, to je u suprotnosti s prirodom
iznenada ona je ta koja otjera njega, K., njega koji je i dalje voli,
koji i dalje juri za njom, i, posredstvom prijatelja i pomonika,
prikazuje se gostioniaru kao spasiteljica, zahvaljujui svom
skandalu jo primamljivija nego prije, eljena od najniih do
najviih, ali tom najniem podana samo trenutno da bi ga ubrzo
odgurnula, kao to je red, i opet i za njega i za sve druge postala
nedostina kao ranije, samo to se prije u sve to s pravom
sumnjalo, a sada se opet pokazalo tono. I tako se ona vraa,
gostioniar se koleba, gleda iskosa na nju, Pepi da li da je
rtvuje, nju koja se tako dobro pokazala? ali brzo je nagovoren,
mnogo to govori u prilog Friedi, a prije svega to da e ona opet
pridobiti Klamma za gostinsku sobu. I tako mi sad ekamo, ona,
Pepi, nee ekati da Frieda doe pred veer i u trijumfu preuzme

277

, 276

mjesto. Novac je ve predala gostioniarki i moe ii. Posteljna

pregrada u djevojakoj sobi ve je spremna; otii e tamo, doekat
e je uplakane prijateljice, skinut e haljinu s tijela i vrpce s kose,
sve e to nabiti u neki zapeak, gdje e biti dobro skriveno da je
bez potrebe ne podsjea na vremena koja treba predati zaboravu.
Onda e uzeti veliku kantu i metlu, stisnuti zube i dati se na
posao. Zasada jo, meutim, morala je sve to ispriati njemu^K.,
koji bez njene pomoi ni sada nita ne bi znao, da bi uvidio
jednom kako se runo ponio prema njoj, Pepi, i koliko ju je
unesreio. Istina, i on je sam pritom bio zloupotrijebljen.
Pepi je zavrila. Odahnuvi, ona obrisa nekoliko suza u oima
i na licu i gledae K. kimajui glavom, kao da je htjela rei da
u osnovi uope nije u pitanju njena nesrea; ona e je znati
podnijeti i zato joj nije potrebna niija ni pomo ni utjeha, a
najmanje njegova, jer usprkos svojoj mladosti ona poznaje ivot
i njena nesrea je samo potvrda njena iskustva, ali je rije o K.;
njemu je ona htjela otvoriti oi i smatrala je da je to potrebno
uiniti i sada kad su se sruile sve njene nade.
Neobuzdanu matu ima, Pepi, ree K. Uope nije istina
da si ti tek sada otkrila te stvari; to su sve samo snovi i zone vae
mrane, uske djevojake sobe dolje, i tamo su oni na svome
mjestu, ali ovdje, u slobodnoj krmi, oni udno odudaraju. S
takvim shvaanjima ti se ne bi mogla ovdje odrati, to je sasvim
jasno. Ve i tvoja haljina i tvoja frizura, kojima se ti toliko hvali,
samo su ruan proizvod onog mraka i onih kreveta u vaoj sobi,
tamo svakako izgledaju vrlo lijepo, ali ovdje se svatko zbog toga
smije, bilo pritajeno ili javno. I to ti tu jo pria? Dakle,
zloupotrijebljen sam i prevaren? Ne, draga Pepi, ja sam isto tako
malo zloupotrijebljen i prevaren kao i ti. Tono je da me je Frieda
zasad napustila, odnosno da je, kako si se ti izrazila, pobjegla s
jednim pomonikom, neki traak istine ti vidi, isto tako je zaista
vrlo malo vjerojatno da e ona jo postati moja ena, ali je
potpuna neistina da je ona meni dosadila ili da sam je ja, tovie,
otjerao ve prvog idueg dana, ili da je ona mene varala u onom
smislu u kojem inae ena obino vara ovjeka. Vi sobarice
nauile ste viriti kroz kljuanice i va nain razmiljanja je takav
da po jednoj sitnici koju zaista vidite isto tako lako, kao i pogreno
sudite o svemu. Posljedica je toga, na primjer, da ja o cijeloj ovoj

27

stvari mnogo manje znam nego ti. Ja ne mogu objasniti ni

priblino tako tono kao ti zbog ega je mene Frieda napustila.
Meni se ini daje najvjerojatnije objanjenje, koje si i ti dodirnula
ali nisi iskoristila, to da sam je ja zanemarivao. To je na alost
istina, ja sam je zanemarivao, ali to ima posebne razloge koji ne
spadaju ovdje; ja bih bio sretan kad bi se ona vratila, ali bih je opet
odmah poeo zanemarivati. Tako je to. Dok je bila kod mene, ja
sam stalno bio na tim toliko ismijavanim putovanjima, poto je
sad otila, ja sam gotovo nezaposlen, umoran sam, imam sve veu
elju da se uope nieg ne prihvatim. Moe li mi ti, Pepi, dati
neki savjet? Naravno, ree Pepi, oivje najedanput i uhvati K.
za ramena: Mi smo oboje prevareni, budimo zajedno. Doi
dolje k nama, djevojkama. Dokle god se ali na to kako smo
prevareni, ree K., ja se ne mogu sloiti s tobom. Ti stalno hoe
biti prevarena, jer ti to godi i dira te. Istina je, meutim, u tome
da ti nisi stvorena za ovo mjesto. Koliko je to tono, kad to
uviam ak i ja, koji sam, po tvom miljenju, najvea neznalica!
Ti si, Pepi, dobra djevojka, ali doi do tog saznanja nije ba lako;
ja sam te, na primjer, u poetku smatrao surovom i oholom, ali ti
to nisi, samo ti je ovo mjesto zavrtjelo glavom, jer mu ti ne
odgovara. Neu rei da je mjesto previe visoko za tebe; to ako
hoe, nije neko izuzetno mjesto, malo je cjenjenije od tvog
prijanjeg, ali uope uzevi razlika nije velika, prije su oba toliko
slina da ih ovjek moe pomijeati; gotovo bi se jo moglo tvrditi i
to daje poloaj sobarice bolji od poloaja krmarice, jer tamo si
stalno medu tajnicima, dok ovdje, iako istina u gostinskim
sobama slui i nadglednike tajnika, ipak se mora uputati i s
potpuno priprostim svijetom, kao to sam, na primjer, ja; eto, po
pravilu ja se smijem zadravati samo ovdje, u krmi, a zar ta
mogunost druenja sa mnom treba znaiti neku izuzetno veliku
ast? Lijepo, tebi se to moda tako ini i ti vjerojatno ima svoje
razloge. Ali ba zbog toga nisi za ovo mjesto. To je mjesto kao i
svako drugo, ali za tebe je to nebesko carstvo, i zato u svemu
pretjeruje, licka se, kao to se po tvom miljenju lickaju aneli
u stvari, oni drukije izgledaju drhti za mjesto, osjea se
stalno proganjana, pokuava prevelikom ljubaznou pridobiti
sve za koje misli da te mogu podrati, ali im ba time smeta i
odbija ih od sebe, jer oni ele u krmi imati mir, a ne uz svoje

279

brige jo i brige krmarice. Sasvim je mogue da Friedin odlazak

nitko od visokih gostiju nije stvarno primijetio, ali sad svi znaju
za taj dogaaj i svi zaista eznu za Friedom, jer Frieda je ipak sve
vodila sasvim drukije. Ma kakva ona inae bila i ma koliko
umjela iskoristiti svoje mjesto, ona je u slubi bila iskusna, hladna i
pouzdana, ti i sama to istie, ali iz toga nisi izvukla nikakvu
pouku. Jesi li ikad pratila njen pogled? To vie nije bio pegled
djevojke za ankom, to je bio skoro pogled gazdarice. Sve je
vidjela najedanput i pritom svakog posebno, a pogled koji Joj je
ostajao za pojedinca bio je dovoljno jak da ovoga podini. Sto to
smeta to je ona moda malo mrava, malo postarija, to se moe
zamisliti i kosa ia od njene, sve je to sitnica kad se usporedi s
onim to ona stvarno ima, a oni kojima ti nedostaci smetaju
pokazuju samo da im nedostaje smisao za neto vee. Klammu se
to svakako ne moe predbaciti, i to je samo uslijed pogrenog
gledanja jedne mlade, neiskusne djevojke to ti sumnja u
Klammovu ljubav prema Friedi. Tebi se ini i s pravom da
je Klamm nedostian, i zbog toga vjeruje da ni Frieda nije mogla
doprijeti do njega. Vara se. Ja bih, to se toga tie, vjerovao svakoj
Friedinoj rijei, ak i kad ne bih imao nepobitne dokaze o tome.
Ma koliko to tebi izgledalo nevjerojatno i ma koliko se to ne
slagalo s tvojim pojmovima o svijetu, o inovnicima, o otmjenosti
i djelovanju enske ljepote, ipak je istina, kao to mi ovdje jedno
pokraj drugoga sjedimo i ja uzimam tvoju ruku u svoje, da su
Klamm i Frieda sjedili jedno uz drugo kao da je to najprirodnija
stvar na svijetu, i da je on dobrovoljno silazio ovamo, tovie urio
sii, niti ga je tko vrebao u hodniku zanemarujui drugi posao,
ve se Klamm morao sam potruditi da side, i njemu uope nisu
smetali nedostaci na Friedinoj haljini, zbog kojih si se ti uasavala.
Ti joj ne eli vjerovati! A i ne sluti koliko se time sama otkriva,
koliku naivnost time pokazuje! ak i netko tko nita ne bi znao
0 vezi s Klammom, morao bi po njenu biu zakljuiti da je njega
izgradio netko tko je neto vie nego ti i ja i sav ovaj svijet u selu,
1 da njeni razgovori premauju ale koje su uobiajene izmeu
gostiju i konobarica, a koje su, izgleda, cilj tvog ivota. Ali ja
nisam pravedan prema tebi. Ti i sama dobro uvia Friedine
prednosti, vidi njenu sposobnost zapaanja, njenu odlunost,
li njen utjecaj na ljude, samo, istina, sve to pogreno tumai,

isso

vjeruje da ona iz sebinosti sve to upotrebljava u svoju korist i

radi zla, ili ak kao oruje protiv tebe. Ne, Pepi, ak kad bi ona i
imala takve strijele, ne bi ih mogla odapinjati na tako kratkoj
udaljenosti. A to se tie samoivosti, prije bi se moglo rei, kad
se usporedi ono to je ona imala i rtvovala s onim to je imala
pravo oekivati, da je ona nama oboma pruila prilike da se
ogledamo na viim poloajima, ali da smo je mi oboje razoarali i
takorei prisilili da se ovamo vrati. Ne znam je li to tako, ni meni
ba nije sasvim jasna moja krivnja, ali kad sebe usporedim s
tobom, meni tako neto sine u glavi kao da smo se mi previe
trudili, previe glasno, previe djetinjasto, s premalo iskustva da
postignemo neto to bi se, na primjer, lako i neprimjetno
postiglo s Friedinom mirnoom, s Friedinom smiljenou, da to
neto dobijemo plaem, grebanjem, natezanjemkao to dijete
vue stolnjak, ali time ne dobiva nita, ve naprotiv sve te sjajne
stvari koje ga privlae srui na zemlju i tako ih zauvijek uini
nedostinim ne znam je li to ba tako, ali da je prije tako nego
kako ti pria, to znam sigurno. Pa da, ree Pepi, ti si
zaljubljen u Friedu jer je pobjegla od tebe; lako je biti u nju
zaljubljen kad nije tu. Meutim, neka je tako kako ti hoe, neka
ti u svemu ima pravo, ak i u tome kad me ismijava, ali to e
sad raditi? Frieda te je napustila i po mome miljenju i po tvome,
nema nade da e ti se ona vratiti, pa ak i kad bi se vratila, ti bi
morao negdje provesti to vrijeme do njena povratka; hladno je, ti
nema ni posla ni postelje, hodi k nama, moje prijateljice e ti se
dopasti, ti e se osjeati udobno, pomagat e nam na poslu, koji
je zaista suvie teak samo za djevojke; mi djevojke neemo biti
upuene same na sebe i nou se bojati. Doi k nama! I moje
prijateljice poznaju Friedu, one e ti priati prie o njoj dok ti ne
dosadi. Doi! Imamo i Friedine slike i pokazat emo ti ih. Onda
je Frieda izgledala jo gore nego danas, jedva e je moi
prepoznati, osim po oima koje su i onda imale vrebajui pogled.
Dakle, doi e? Zar je to doputeno? Juer je nastao veliki
skandal zato to su me zatekli tamo u vaem hodniku. Zato to
su te zatekli, ali kad bude kod nas, nitko te nee zatei. Nitko
nee znati za tebe, osim nas tri. Ah, bit e veselo. Ve mi ivot
tamo izgleda mnogo podnoljiviji nego prije nekoliko trenutaka.
Moda uope i ne gubim mnogo to sad moram ii odavde.

281

Sluaj, ni mi tri nismo osjeale dosadu; treba zasladiti ovaj gorki

ivot, on nam je zagoran jo u mladosti, ali eto, nas tri drimo se
zajedno, ivimo lijepo, ako je to tamo mogue; tebi e se naroito
svidjeti Henrietta, ali Emilie isto tako, ja sam im ve o tebi
priala, takve prie zvue tamo neuvjerljivo, kao da se izvan soba
ne moe nita dogoditi; tamo je toplo i tjeskobno, stisnut emo
se jo vie jedno uz drugo; ne, iako smo upuene jedna nadsugu,
mi ipak nismo postale dosadne jedna drugoj, naprotiv, kad
mislim na prijateljice, gotovo sam zadovoljna to se vraam; zato
da ja stignem dalje od njih? To je ba ono to nas je zadralo, da
je za nas sve tri budunost na isti nain bila zatvorena, a eto, ja
sam se ipak progurala i odvojila od njih. Istina, ja ih nisam
zaboravila i moja prva briga bila je to bih mogla za njih uiniti.
Moj vlastiti poloaj bio je jo nesiguran koliko nesiguran to ni
sama nisam zala a ve sam gostioniaru govorila o Henrietti i
Emilie. to se tie Henriette, gostioniar nije bio sasvim
nepopustljiv, ali u pogledu Emilie, koja je mnogo starija od nas,
ona je otprilike Friedinih godina, nije mi davao nade. Ali zamisli
samo, one uope ne ele ii na neko drugo mjesto, one znaju da
je bijedan ivot taj koji tamo vode, ali su se ve pomirile s tim,
dobre duice; ja vjerujem da su suze prilikom rastanka potekle
najprije iz alosti to naputam zajedniku sobu i odlazim u
hladno nama se tamo ini da je hladno svuda izvan soba u
velike tue prostorije, moram se boriti s velikim tuim ljudima,
to sam dotad uspijevala i u zajednikom kuanstvu s njima. One
se vjerojatno uope nee uditi kad se vratim i, samo da bi meni
ugodile, prolit e koju suzu i oplakivat e moju sudbinu. Ali onda
e vidjeti tebe i primijetit e da je ipak bilo bolje to sam otila.
To to sad imam jednog ovjeka kao pomo i zatitu, to e ih
initi sretnim i posebno e biti oduevljene time to sve to mora
ostati tajna i to emo se zbog te tajne zbliiti jo vie nego dosad.
Doi, molim te, doi samo k nama! Ti ne prima na sebe nikakve
obaveze, ti nee stalno biti vezan za nau sobu, kao to smo
vezane mi. Kad grane proljee i ti nae neko drugo sklonite i
kod nas ti se vie ne svia, moe ii; istina, i ti isto tako mora
uvati tajnu i ne smije nas izdati, jer onda bi nam odzvonilo u
Gospodskom konaku, a i inae morat e, dok si kod nas, biti
obazriv, nigdje se ne pokazuj gdje mi smatramo da nije bez svake

282

opasnosti i uope sluaj nae savjete; to je jedino to tebe

obavezuje, a to je isto toliko u tvom interesu koliko i u naem, ali
inae si potpuno slobodan, posao koji emo ti dodijeliti nee biti
teak, toga se ne treba bojati. Dakle, dolazi? Koliko imamo
jo do proljea? upita K. Do proljea? ponovi Pepi. Kod nas
je zima duga, vrlo duga i jednolina. Ali mi dolje ne alimo se na
to, mi smo protiv zime osigurane. Naravno, jednom doe i
proljee, i ljeto, sve u svoje vrijeme; ali sada, u sjeanju, proljee i
ljeto izgledaju kratki toliko kao da ne traju mnogo dulje od dva
dana, pa ak i u tim danima, ak i po najljepem danu jo poneki
put pada snijeg.
Tada se otvorie vrata. Pepi se tre, ona je u mislima sasvim
zaboravila krmu, ali to nije bila Frieda, bila je gostioniarka.
Ona se kao zaudi to je K. jo tu. On se ispria rekavi da je
ekao gostioniarku, i ujedno se zahvali to mu je bilo doputeno
da ovdje prenoi. Gostioniarka nije razumjela zato je K. ekao
nju. K. ree daje imao dojam da gostioniarka hoe s njim neto
razgovarati i moli za oprost ako je bio u zabludi; uostalom on sad
neizostavno mora otii, predugo je ostavio samu kolu u kojoj
je posluitelj, svemu je tome kriv jueranji poziv, on jo nema
dovoljno iskustva u tim stvarima, svakako se nee opet dogoditi
da on gospodi gostioniarki prireuje takve neugodnosti kao to
je bilo juer. I on se pokloni, spreman da pode. Gostioniarka ga
je gledala takvim pogledom kao da sanja. Taj pogled zadra K.
dulje nego to je htio. Sada se malo i smjekala, i tek je zaueno
lice K. nekako razbudi. Izgledalo je kao da je oekivala neki
odgovor na svoje smjekanje, i kako odgovor nije dolazio, ona
se razbudila. Ti si, ini mi se, juer bio drzak i neto kazao
o mojoj haljini. K. se nije mogao sjetiti. Ne sjea se? Prvo
drskost, a onda kukaviluk. K. se ispriavao svojim jueranjim
umorom, sasvim je mogue da je juer neto izbrbljao, ali sada
se toga vie ne moe sjetiti. A to je i mogao rei o haljinama
gospoe gostioniarke? Da su ljepe od svih koje je dosad vidio.
U svakom sluaju on jo nikad nije vidio ni jednu gostioniarku
u takvim haljinama, kad radi. Dosta s tim primjedbama, ree
brzo gostioniarka. Neu vie nita kazati o mojim haljinama.
Moje haljine nisu tvoja briga. Zabranjujem ti to za svagda. K.
se jo jednom pokloni i pode vratima. A to treba znaiti to,

283

^^i

viknu gostioniarka za njim, da nijednu gostioniarku nisi vidio

pri radu u takvim haljinama? to znae te besmislene primjedbe?
Pa to je potpuna besmislica. to hoe time kazati? K. se okrene
i zamoli gostioniarku da se ne uzbuuje. On se uope ne
razumije u haljine. U njegovu poloaju, svaka neiskrpljena i ista
haljina izgleda mu skupocjena. On je samo bio iznenaen to
tamo u hodniku, u noi, meu ljudima gotovo neobufjenim,
vidi kako se pojavljuje gospoa gostioniarka u tako lijepoj
veernjoj haljini, to je i nita drugo. Dakle,, ree gostioniarka,
napokon izgleda da si se ipak sjetio svoje jueranje primjedbe.
I jo je nadopunjuje daljnjim besmislicama. Da se ti nita u
haljine ne razumije, to je tono. Zbog toga i prestani ja sam
te to ozbiljno molila ocjenjivati koje su haljine skupocjene
ili koje veernje haljine odgovaraju kojoj prilici i tome slino...
Uope..., u tom trenutku izgledalo je kao da je podilazi jeza,
nemoj se petljati oko mojih haljina, jesi li razumio? I kad
se K., utei, opet okrene, ona upita: Otkuda tebi to znanje
0 haljinama? K. slee ramenima, on nema nikakvo znanje.
Nema, ree gostioniarka. Ali onda se ne treba pretvarati da
ga ima. Doi tamo u poslovnicu, pokazat u ti neto to e te,
nadam se, zauvijek izlijeiti od drskosti. Ona prva izie na vrata.
Pravei se kao da hoe naplatiti pie, Pepi pritra K. i oni se brzo
sporazumjee; to je bilo lako, jer K. je poznavao dvorite ija vrata
vode na sporednu ulicu; uz vrata su jedna vrataca, iza njih e Pepi
stajati za jedan sat i otvoriti ih kad K. triput zakuca.
Poslovnica se nalazila do krme, trebalo je samo proi
kroz hodnik, gostioniarka se ve nalazila u osvijetljenoj sobi
1 nestrpljivo oekivala K. Bila je jo jedna smetnja. Gerstacker
je ekao u hodniku i htio razgovarati s K., nije ga se bilo lako
osloboditi, pomagala je i gostioniarka i grdila Gerstackera zbog
nasrtljivosti. A gdje da ekam? Gdje? ulo se kako Gerstacker
guna i kako su vrata ve bila zatvorena, njegove rijei su se
mijeale s neugodnim stenjanjem i kaljanjem.
To je bila jedna mala pregrijana soba. Uz uske poprene
zidove stajali su jedan stol i jedna eljezna blagajna, a kraj
uzdunih zidova ormar i divan. Najvie prostora zauzimao je
ormar; ne samo da je zaklanjao sav uzduni zid, ve je suzio cijelu
sobu, bila su mu potrebna troja vrata da bi mogao biti otvoren.

284

Gostioniarka pokaza rukom na divan da K. tamo sjedne, a ona

sama sjede za stol na jednu stolicu koja se moe okretati. Jesi li
ti nekad uio krojenje? upita gostioniarka. Ne, nikad,
odgovori K. Pa to si ti zapravo? K. ree: Zemljomjer. A
to je to? K. objasni; objanjenje ne ostavi nikakav dojam na
nju. Ti ne govori istinu. Zato ne kae istinu? Ni ti je ne
kae. Ja? Opet postaje drzak? A ako je i nisam rekla, moram li
se praviti pred tobom? I po emu to ja ne kaem istinu? Ti nisi
samo gostioniarka, kao to se pravi. Pazi molim te! Ti si
pun otkria. to sam ja onda jo? Tvojoj drskosti zaista nema
kraja. Ja ne znam to si ti jo. Vidim samo da si gostioniarka, a
nosi haljine koje ne prilie jednoj gostioniarki i koje, koliko ja
znam, nitko u selu ne nosi. Lijepo, sad smo dakle doli na stvar.
Ti to, naravno, nisi mogao preutjeti, moda uope nisi drzak, ti
si samo kao dijete koje zna neku glupost i nita ga ne moe
natjerati da je preuti. Govori, dakle! Sto je to posebno na ovim
haljinama. Ti e se ljutiti kad ti to kaem. Neu, samo u
se smijati, to je samo djetinjasto brbljanje. Kakve su, dakle, moje
haljine? eli to znati. One su od dobrog, skupog materijala,
ali staromodne, prenatrpane, mahom s previe ukrasa, iznoene
i ne prilie ni tvojim godinama, ni tvom stasu, ni tvom pozivu.
One su mi odmah upale u oi kad sam te vidio prvi put, bilo je to
prije tjedan dana otprilike, ovdje, u hodniku. To je, dakle! One
su zastarjele, prenatrpane, i to jo sve? I otkud ti sve to zna?
Vidim, za to nije potrebno nikakvo znanje. Ti to vidi odmah,
bez daljnjeg. Nije potrebno raspitivati se, odmah zna to moda
trai. Ti e zbog toga biti meni neophodan, jer lijepe haljine su
moja slabost. I to e rei na to to je ovaj ormar pun haljina?
Ona otvori sva vrata, i u ormaru su se vidjele haljine zbijeno
poredane jedna do druge cijelom irinom i dubinom ormara; bilo
je tu zagasitih, sivih, mrkih i crnih haljina, sve paljivo objeene i
sreene. To su moje haljine, sve staromodne, sve prenatrpane,
kao to kae. Ali to su samo haljine za koje nemam mjesta gore
u svojoj sobi; tamo imam jo dva ormara, dva, oba velika gotovo
kao i ovaj. udi se? Ne udim se, ja sam i oekivao neto takvo,
pa rekao sam ti ve, ti nisi samo gostioniarka, ti ima neki drugi
cilj. Jedini moj cilj je da se lijepo oblaim, a ti si ili budala, ili
dijete, ili vrlo zao i opasan ovjek. Idi, idi ve jednom! K. je ve

285

-.v

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 821.112.2(437.1)-31 = 163.42
KAFKA, Franz
Dvorac / Franz Kafka ; preveo Predrag
Milojevi. - Zagreb : Globus media, 2004. (Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljee

Prijevod djela: Das Schloss.

ISBN 953-7160-13-0
440512194

**.
-