U Williamsovim starijim tekstovima bitno je spomenuti ulogu posuene, putovanje teorija.

Osim teorije treba nam kritiko prepoznavanje koje nam govori da nijedna teorija nije
sposobna pokrivati, zatvarati, predvidjeti sve situacije u kojim bi mogla biti korisna. Drugim
rijeima (Williamsovim) nijedan socijalni ili intelektualni sistem ne moe biti toliko
dominantan da stekne neogranienu snagu. Zato Williams ima kritiko prepoznavanje koje
svjesno koristi kako bi kvalificirao, oblikovao i doraivao svoja posuivanja od Lukacsa i
Goldmanna, ali to ga ne ini nepogreivim ili manje sklonim pretjerivanju. Ako je teorija
nerjeiva (kroz svoje uspjehe i neuspjehe), ona postaje ideoloka zamka koja paralizira svoje
korisnike i ono na emu se primjenjuje i kriticizam ne bi vie bio mogu. Teorija, ukratko, ne
moe biti kompletna, kao to se ni neiji interes u svakodnevnom ivotu nikada ne iscrpi
prividom, modelima. svatko pronalazi zadovoljstvo u otkrivanju dokaza koji pau u teoretske
sheme i suludo je raspravljati da za nam za velike tekstove ne trebaju razliite metodologije
jer je svako itanje i svaki ita teorija za sebe. Ono to je bitno je razdvojiti teoriju od
kritike svijesti, a kritika svijest funkcionira kao prostorna mjera kojom se teorija izvlai
izvan mjesta i vremena u kojem je nastala i situira u mjesta gdje bi mogla posluiti. Kritika
svijest slui kako bi pruila otpor teoriji i otvorila je prema povijesnoj realnosti, drutvu.
Focaultov rad se smatra istim primjerom suprotstavljanja ahistorijskom, asocijalnim
formalizmom. Ali i on postaje rtvom sistematskoj degradaciji teorije. Focault sam kae da je
njegova najvanija tema odnos znanja i moi. Njegova teorija moi potjee iz pokuaja
analiziranja radnog sistema ograniavanja iznutra. On daje konkretne primjere lokalnih
situacija u kojima mo i znanje su rasporoeni. Kod njega se zamka dogaa kad se makne iz
lokalnog i znanje i mo pokua prenijeti na drutvo uope. Problem nastaje ako se parola
MO JE SVUGDJE doista kontekstualizira u 19ostoljetnu Francusku, zato institucijska
mo protiv koje se treba boriti uvijek prevagne? Ta teorija odlazi tako daleko da se zapravo i
ponitava jer Hacking kae da nitko ne zna znanje i nitko ne posjeduje mo. Foucaultova
teorija moi zapravo okupira itatelje koji ele nadii Desno i Lijevo u politici, oni su
sredinji intelektualci.
Velika debata odvijala se izmeu Chomskog i Foucaulta iako su bili sloni u protivnikoj
represiji. Ali za Chomskog sociopolitika borba se vodi zamiljanjem budueg drutva koji je
u skladu s potrebama ljudske prirode i analiziranjem prirode moi i ugnjetavanja u dananjem
drutvu.

Teorije o kojima smo govorili mogu postati kulturoloka dogma. Kada ih prisvoje kole i
institucije one lako steknu autoritet u grupi. Iako se trebaju razdvojiti od veih kulturokih
dogmi kao to je nacionalizam i rasizam, one otupljuju kritiku svijest, uvjeravajui je da su
neko pobunjenike ideje i danas pobunjenike ideje, u ovom kontekstu. Iako teroija ima zid
oko sebe to ne znai da je trebamo potpuno odbaciti i traiti nove, ve propitkivati ono to je
dano, skeptino promatrati i prilagoavati je vremenu.