UVOD

1. PORODICA I PORODINO PRAVO

Porodica se uglavnom definie kao osnovna drutvena elija i jedna od najsloenijih drutvenih grupa.
Kroz dui period doivljavala je strukturalne i funkcijske promjene. Na planu strukturalnih promjena,
evidentna je razgradnja velikih porodica i dominacija tzv.male porodice. Osim toga, do kraja 18.vijeka
bila je izrazito proizvoaka zajednica, da bi se pretvorila u potroaku zajednicu. Tokom 19. i poetkom
20.vijeka porodica je zadrala patrijarhalna obiljeja, a procesu razgradnje patrijarhalne porodice
doprinijeli su sve prisutniji zahtjevi za ravnopravnou ene i mukarca, kao i za priznavanje prava djece.
To je bilo u okviru opih napora za ukidanje svih oblika diskriminacije. Ravnopravnost izmeu spolova
proklamovana je u Povelji UN, a Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije zahtijevala je
dosljednu primjenu principa ravnopravnosti izmeu mukarca i ene.
Kada je u pitanju odnos roditelja i djece, mijenjanju slike roditeljskog prava posebno je doprinijela
Konvencija o pravima djeteta, koja kao osnovno pravilo u postupanju sa djecom postavlja zatitu
"najveeg interesa" djece. Uvaavanje djeteta kao ravnopravnog subjekta u odnosima sa njegovim
roditeljima implicira novi pristup postojeim institucijama porodinog prava.
Uporedo sa razvojem porodice, mijenja se i prilagoava i sadraj porodinog prava.
U literaturi se permanentno istie problem vanbranih zajednica i potrebe za njihovim priznanjem, ali u
mnogo irem obimu nego to je to uraeno u savremenom zakonodavstvu. To bi bila moderna paralela sa
rimskom distinkcijom izmeu matrimoniuma i concubinatusa.
2. OSNOVNI POJMOVI O PORODINOM PRAVU
2.1. Pojam porodinog prava
Porodino pravo je grana prava koja se bavi ureenjem porodinih odnosa koji nastaju izmeu branih i
vanbranih drugova, izmeu roditelja i djece i drugih srodnika po krvi i usvojenju, te odnosa
starateljstva. U tom smislu se porodino pravo moe odrediti kao skup pravnih normi koje reguliu
porodine odnose i porodicu kao cjelinu. Nauka porodinog prava svom predmetu izuavanja moe prii
sa aspekta pozitivnog prava (izuavanje vaeeg prava), komparativnog prava (prouavanje pravnih
sistema drugih zemalja) ili sa pozicija historije porodinog prava.
2.2. Predmet porodinog prava
Predmet porodinog prava su odnosi regulisani i zatieni porodinim pravom. Prvenstveno su to
porodinopravni odnosi i porodica kao cjelina. Porodica kao cjelina nema pravni subjektivitet, ve su
subjekti prava samo njeni lanovi. Meutim, uprkos tome u okviru porodinog prava postoje norme koje
se odnose i na porodicu kao cjelinu. Bitno je napomenuti da su odreeni porodini odnosi zatieni i u
okviru normi krivinog, radnog, socijalnog, graanskog i jo nekih prava. Npr.krenje porodinih
odnosa, bigamija, zakljuenje braka izmeu bliskih srodnika predstavljaju krivina djela.
2.3. Drutvena funkcija porodinog prava
Ova funkcija ne iscrpljuje se samo u zatiti porodice, ve je njen zadatak da stvori pravne pretpostavke za
ostvarivanje osnovnih drutvenih vijednosti kao npr.odgoj djece, odgovornost za preuzete
porodinopravne obaveze, solidarnost meu lanovima porodice, ravnopravnost ene i mukarca, zatita
pojedinaca nesposobnih za samostalan ivot itd.
2.4. Osnovna obiljeja porodinog prava
Obiljeja porodinog prava koja ga odvajaju od graanskog prava oituju se u slijedeem:

- Porodino pravo normira prvenstveno line odnose, a graansko pravo primarno regulie imovinske
odnose. Neki imovinski odnosi koje regulie porodino pravo, a koji proistiu iz braka i srodstva, nemaju
prometni karakter.
- Preteni dio normi porodinog prava je imperativnog karaktera, dok su norme graanskog prava
uglavnom dispozitivne prirode;
- Odreeni broj normi porodinog prava ima samo karakter preporuke (bez sankcija);
- Mnoge sankcije u porodinim odnosima su indirektnog karaktera. Npr.porodino pravo ne moe
prisiliti jednog branog druga na vjernost drugom, ve se kao indirektna sankcija u sluaju nepotivanja
ove obaveze izrie razvod braka.
Porodino pravo nastoji uticati na kvalitet porodinih odnosa, a ne samo na njihovo pravno regulisanje.
U tom cilju se u postojee metode ureenja porodice uvodi i itav niz vanpravnih metoda: preporuka,
moralnih normi, ali i metoda socijalnog rada.
3. IZVORI PORODINOG PRAVA
Formalni izvori porodinog prava su pisana pravna pravila koja se javljaju u vidu zakonskih propisa
kojima pravo jedne zemlje regulie porodicu i porodinopravne odnose. Ratificiranjem meunarodnih
dokumenata o pravima ovjeka, oni takoe postaju izvori porodinog prava. Po svojoj snazi i znaaju
izvori porodinog prava su: ustavi, meunarodni ugovori, zakoni i podzakonski akti. Pored nabrojanih,
znaaj izvora porodinog prava mogu imati sudska praksa i obiaji.
3.1. Ustavi
Ustavi BiH i Federacije BiH ne sadre posebne odredbe o braku i porodici, ve prava koja se odnose na
porodicu tretiraju u okviru ukupnih ljudskih prava i sloboda. Tako Ustav BiH navodi da sva lica na
teritoriji BiH uivaju pravo na privatnost i porodini ivot, pravo na brak i zasnivanje porodice, te pravo
na obrazovanje. Ustav FBiH uz ovo predvia i zabranu svake diskriminacije zasnovane izmeu ostalog i
na spolu1, te zatitu porodice i djece.
Zatita porodice i djece jedno je od najvanijih ustavnih naela u oblasti porodinog prava. Zadatak
drave je da stvori pravne osnove za zasnivanje zdrave porodice i otkloni smetnje ostvarenju ovog cilja.
esto se u tu svrhu angauju nadleni organi i strune slube. Uticaj drave je ipak ogranien jer ona
mora respektovati meusobne odnose lanova porodice.
Zatita djece je prirodno pravo, ali i obaveza roditelja. Drava je ovlatena da intervenie ukoliko su
interesi djece dovedeni u pitanje.
Pravo i sloboda sklapanja braka garantuje se u Evropskoj konvenciji o zatiti ljudskih prava i temeljnih
sloboda, kao i u Univerzalnoj deklaraciji o pravima ovjeka. Ovo pravo ukljuuje i pravo na ravnopravan
poloaj buduih branih drugova.
Otklanjanje diskriminacije u svim pitanjima koja se odnose na brak i porodine odnose najire je
formuisano u lanu 16. Konvencije o eliminiranju svih oblika diskriminacije ena.
Pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota garantuju i ustavi i meunarodni dokumenti.
Evropska konvencija o ljudskim pravima predvia i mogunost ogranienja ovog prava ukoliko je to
potrebno u interesu dravne ili javne sigurnosti, radi spreavanja nereda i zloina, zatite zdravlja i
morala ili radi zatite prava i sloboda drugih.
3.2. Meunarodni ugovori
Dokumenti o ljudskim pravima koji sadre odredbe porodinog prava navedeni su u Aneksu I Ustava
BiH. To su:
Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957);
1

"na rasi, boji koe, spolu, jeziku, religiji ili vjerovanju, politikim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i
socijalnom porijeklu"

Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966);

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije ena (1979);
Konvencija o pravima djeteta (1989)
Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika - migranata i njihovih porodica (1990);
BItno je napomenuti da lan II st.2. Ustava BiH definie da se prava i slobode predvieni u Evropskoj
konvenciji o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i njenim protokolima direktno primjenjuju u BiH.
Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Aneks Ustava FBiH uz pobrojane navodi i:
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948)
Evropska socijalna povelja (1961).
3.3. Zakoni
Zakonski propisi mogu biti osnovni i dopunski izvori prava, zavisno od toga da li ove odnose reguliu u
cjelini ili samo djelimino. Osnovni izvor porodinog prava u BiH je Porodini zakon (PZ) koji je
donesen 09.07.1979, a stupio na snagu 01.01.1980.godine. Dopunski izvori su zakoni koji ureuju neka
pitanja statusnog karaktera, te zakoni iz domena socijalne politike i socijalne zatite, npr: Zakon o
matinim knjigama, Zakon o linom imenu, Zakon o dravljanstvu, Zakon o nasljeivanju itd.
3.4. Podzakonski akti
Shodno obavezama definisanim u PZ BiH, najvii dravni organi iz oblasti zdravstva i socijalne politike
donijeli su propise koji tretiraju voenje evidencije u domenu usvojenja, starateljstva i izdravanja. Radi
se o 4 uputstva o voenju evidencije i dokumentacije (o izdravanju djece i roditelja, o licima pod
starateljstvom, o usvojenoj djeci, o voenju matinih knjiga) i jednom pravilniku (o obrascima,
registrima, izvodima i uvjerenjima o injenicama iz matinih knjiga)
3.5. Sudska praksa i obiaji
Sudskoj praksi ne moe se osporiti znaaj supsidijarnog izvora prava. Obiaj kod nas nije vie izvor
porodinog prava jer se zakon uope ne poziva na njega.

DIO I
BRANO PRAVO
I - UVOD U BRANO PRAVO
1. POJAM BRANOG PRAVA
Brano pravo, kao dio porodinog prava je skup pravnih normi kojima se ureuju brak i odnosi u braku.
Norme koje reguliu najvei dio linih i imovinskih odnosa branih drugova, kao i odnosa povodom
prestanka braka su imperativne prirode, dok je dio odnosa ureen normama dispozitivne prirode (npr.
sporazum o porodinom imenu, mjestu zajednikog stanovanja, obavljanju poslova u domainstvu itd).
2. RAZVOJ BRANOG PRAVA U BiH
U svom razvoju brano pravo u BiH prolo je kroz nekoliko faza.
Prva faza trajala je od 1919.g do donoenja Ustava FNRJ iz 1946. Karakterie je vjersko pravo triju
konfesija u oblasti statusnog branog prava. Zajedniko svim ovim pravima bila je zatita patrijarhalne
porodice. Primjena vjerskog prava dovela je do nejednakosti poloaja pripadnika razliitih konfesija.
Tako je muslimanima npr.bila dozvoljena poligamija, a katolicima zabranjen razvod braka.
Druga faza obuhvata period od 1946.- 1971.godine. Radi se o periodu saveznog zakonodavstva. Ustav
FNRJ iz 1946.godine proklamirao je naela o dravnoj zatiti braka i porodice, zakonskom ureivanju
pravnih odnosa u braku i porodici, izjednaavanju ene i mukarca u svim sferama porodinopravnih
odnosa, te uvoenju graanskog braka. Osnovnim zakonom o braku (OZB) iz 1946.godine za cijelu
zemlju su normirani brani i porodini odnosi na principu civilnog braka, dravne zatite braka,
ravnopravnosti ene i mukarca, mogunosti razvoda, te instituta zajednike imovine branih drugova.
RBiH je na osnovu ovlatenja saveznog zakona donijela u oblasti branog prava 2 zakona i to: Zakon o
priznavanju punovanosti brakova sklopljenih prije 09.05.1945 i Zakon o imovinskim odnosima branih
drugova.
Trea faza obuhvata period nakon 1971.godine (Period republikog zakonodavstva), kada je ustavnim
amandmanima iz 1971.godine zakonodavna nadlenost u oblasti porodinog prava prenesena na
republike i pokrajine. Donoenjem Zakona o produenju vanosti saveznih zakona, OZB je primjenjivan
kao republiki zakon sve do donoenja Porodinog zakona BiH 09.07.1979, odnosno 01.01.1980, kada je
PZ BiH stupio na snagu. PZ BiH je u oblasti branog prava inovirao slijedee segmente:
Brane smetnje - krvno srodstvo zakljuno sa 4.stepenom pobone linije i donja starosna granica 16
godina;
Sistem razvoda braka - smanjen je broj brakorazvodnih uzroka, a uveden je sporazumni razvod za
brakove bez maloljetne djece. Institut mirenja branih drugova povjeren je centrima za socijalni rad.
Pravo na izdravanje branog druga koji nema dovoljno sredstava za ivot, a nesposoban je za rad ili
nezaposlen. U okviru ovog prava unesena su odreena ogranienja koja tretiraju samo ostvarivanje prava
ili njegovo vremensko trajanje.
Vanbrane zajednice PZ BiH nije izjednaio sa brakom, ali im je priznao neka dejstva, uglavnom
imovinska i lino-imovinska.

II - POJAM BRAKA
1. PRAVNA PRIRODA BRAKA
Postoje 2 teorijska shvatanja o pravnoj prirodi braka. Oba su nastala u francuskoj pravnoj teoriji. Prema
jednom shvatanju, brak je ugovor graanskog prava koji nastaje i prestaje kao i svaki drugi ugovor.
Zastupnici druge koncepcije istiu da je brak institucija, ureen kao drutvena ustanova, trajna ivotna
zajednica koja nastaje na zakonom predvieni nain. Institucionalna priroda braka proizilazi iz
imperativnog karaktera branih odnosa.
4

Ove teorije posmatrane odvojeno ne mogu dati odgovor na pitanje pravne prirode braka.
Po nainu nastanka brak predstavlja isti ugovor, ali ugovor razliit od bilo kog drugog ugovora
graanskog prava. Naime, njegov sadraj je uvijek isti, predmet su mu prvenstveno lini (a ne imovinski)
odnosi, a prava iz braka ne mogu se prenositi na trea lica. Dakle, brak je ugovor sui generis, a pobrojane
karakteristike ine neprihvatljivom ugovornu teoriju o braku.
Institucionalna teorija, koja istie imperativni karakter branih odnosa, takoer trpi kritike jer je sve vei
broj normi dispozitivne prirode.
Iz navedenog proizilazi da je brak po nainu zakljuenja formalni ugovor sui generis, iji se naIn
nastanka i prestanka, kao i sadraj u smislu meusobnih prava i dunosti, reguliu zakonom.
2. TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA
Po Justinijanu, brak je veza izmeu mukarca i ene koja znai ivotnu zajednicu. Ova definicija
izraava shvatanje o braku kao neformalnoj zajednici mukarca i ene.
Prema Modestinu, brak je veza izmeu mukarca i ene ujedinjenih za itav ivot, ustanova boanskog i
ljudskog prava. Ova definicija je mjeavina rimske i hrianske doktrine o braku.
U gotovo svim definicijama francuskih teoretiara istie se ugovorni karakter braka. Prema Planiolu,
brak je sveani ugovor na osnovu koga mukarac i ena osnivaju zajednicu koju zakon sankcionira, ali
koju oni ne mogu raskinuti po svojoj volji. Morandiere brak definie kao sveani ugovor na osnovu koga
se mukarac i ena sjedeinjuju da bi zajedno ivjeli i da bi jedno drugom davali uzajamnu podrku i
pomo. U definiciji Jean Carbonnier-a se naputa klasina ugovorna teorija, mada je akcenat i dalje na
ugovoru. On istie da se pristankom na brak eli stvoriti vie od obinog odnosa. Stvara se porodica,
zajednica branih drugova i osigurava zakonitost djece.
U engleskoj pravnoj teoriji istie se klasina definicija Lorda Penzansea koju je dao u procesu Hyde vs.
Hyde. On smatra da se brak prema shvatanju u kranstvu moe definisati kao doivotna, dobrovoljna
ivotna zajednica jednog mukarca i jedne ene, uz iskljuenje svih ostalih. On navodi 4 osobine braka:
brak mora biti dobrovoljna, doivotna, heteroseksualna i monogamna zajednica.
U naoj predratnoj naunoj literaturi bila je opteprihvaena definicija V.Bakia, tzv.Teorija ugovornog
statusa, prema kojoj je po nainu zasnivanja brak ugovor posebne vrste, dok je po sadrini institucija.
3. ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA
PZ BiH definie brak kao zakonom ureenu zajednicu mukarca i ene. Iz ove definicije proizilaze
osnovna obiljeja braka:
Brak je zakonom ureena zajednica - zakon odreuje nain nastanka, sadraj, te nain prestanka braka.
Brak zasnivaju 2 lica razliitog spola
Brak je ivotna zajednica mukarca i ene - u braku se zadovoljava itav niz potreba branih drugova:
emotivnih, intimnih, seksualnih, raanje i podizanje djece, etikih, moralnih i ekonomskih potreba. Zbog
obilja prava i dunosti u braku, normirane su samo one najznaajnije, dok je vei broj ostavljen branim
drugovima da se o njima sporazumijevaju.

III - ZAKLJUENJE BRAKA

1. UVOD
Opa deklaracija o pravima ovjeka iz 1948.godine propisuje:

1. Punoljetni mukarac i ena bez ogranienja s obzirom na rasu, dravljanstvo ili vjeru imaju pravo
zakljuiti brak i zasnovati porodicu. Ravnopravni su prilikom zakljuenja braka, za vrijeme trajanja i
priliko razvoda.
2. Brak se moe zakljuiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje stupaju u brak.
3. Porodica je prirodna i osnovna elija drutva i ima pravo na zatitu drutva i drave.
PZ BiH predvia 3 grupe uvjeta za sklapanje braka i to:
1. Uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti;
2. Uvjeti za punovanost braka koji su negativno definisati i predstavljaju brane smetnje;
3. Uvjeti koji zabranjuju zakljuenje braka, tzv.brane zabrane
2. UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA (BITNI UVJETI)
Ovi uvjeti normirani su u lanu 8. PZ BiH: "Brak zakljuuju dva lica suprotnog spola slobodnim
pristankom pred matiarem". Prema tome, da bi brak postojao, u naem pravu moraju biti ispunjeni
slijedei uvjeti:
Razliitost spolova. Zakljuenje braka izmeu lica istog spola moglo bi se desiti u sluaju zakljuenja
braka sa pravim hermafroditom (vrlo rijedak sluaj osobe koja ima spolne lijezde oba spola). Ako je u
pitanju prividni (lani) hermafrodit, brak bi se eventualno mogao ponititi zbog zablude o bitnoj osobini
branog druga.
Slobodan pristanak lica koja zakljuuju brak. Naelno se pristanak daje lino, mada zakon predvia da
u sluaju postojanja opravdanih razloga jedan brani drug bude zastupan, odnosno da izjavu da putem
opunomoenika (lan 24.). Pitanje postojanja opravdanih razloga ocjenjuje nadleni organ u svakom
konkretnom sluaju. Punomo mora biti ovjerena, a njena vanost vremenski je ograniena na 60 dana od
dana ovjeravanja.
Izjave oba brana druga moraju dati izriito. Samo ukoliko se radi o gluhonijemoj osobi, izjava moe biti
data konkludentnim radnjama.
Izjave moraju biti podudarne, dakle pristanak mora biti po sadraju istovjetan.
Iz same prirode stvari proizilazi da se izjave moraju dati istovremeno, odnosno sukcesivno, to iskljuuje
mogunost davanja izjava odvojeno u duem periodu.
Nadlenost za zakljuenje braka. "Brak sklapaju saglasnom izjavom ena i mukarac pred matiarom"
(lan 7. stav 1.). Izjava branih drugova mora biti data pred nadlenim organom i na nain predvien
Zakonom. Nadlean je organ uprave koji je nadlean i za voenje matinih knjiga. Posljedica povrede
stvarne nadlenosti je nepostojei brak. Zakonom nije propisana mjesna nadlenost, pa brani drugovi
imaju neogranieno pravo izbora mjesta na kome e zakljuiti brak. Mogunost da brani partneri nakon
zakljuenja braka zakljue i vjerski brak novo je rjeenje u Porodinom zakonu (lan 29.). Ranije,
sklapanje vjerskog braka nije bilo dozvoljeno, a jedini valjani oblik braka bio je graanski brak. No, bez
obzira na ovu zabranu, vjerske zajednice, odnosno vjerski slubenici su i dalje zakljuivali ovaj oblik
braka. Da bi se izbjegla ova de facto nezakonita praksa, novim zakonom je uvedena mogunost
zakljuenja vjerskog braka, ali tek po zakljuenju graanskog braka.
3. NEPOSTOJEI BRAK
Ukoliko prilikom zakljuenja braka nije bio ispunjen neki od uvjeta za zakljuenje braka, smatra se da
brak nije ni nastao. Parnini postupak za utvrivanje da brak ne postoji pokree se tubom (lan 272. stav
1.). Pravo na tubu pripada svakom licu koje ima neposredan pravni interes, prvenstveno licima koja su
zakljuila nepostojei brak, kao i organu starateljstva (lan 9.). Nepostojei brak ne proizvodi nikakve
pravne posljedice. Djeca roena u ovom braku imaju status vanbrane djece, a njihovo oinstvo utvruje
se na zakonom predvien nain (priznanjem i odlukom suda).
4. BRANE SMETNJE

Brane smetnje su injenice ili okolnosti koje ometaju zakljuenje punovanog braka. Tano su odreene
zakonom, moraju postojati u trenutku zakljuenja braka, a njihovo postojanje sankcionirano je
nitavnou braka. U sluaju postojanja nekih branih smetnji predviena je i krivina sankcija. PZ BiH
predvia slijedee brane smetnje:
- ve postojei brak (lan 10);
- oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuivanje (lan 11);
- srodstvo: krvno srodstvo (lan 12); srodstvo po usvojenju (lan 13); srodstvo po tazbini (lan 14);
- maloljetstvo (lan 15) i
- nedostatak volje (lan 16.)
U pravnoj teoriji brane smetnje se klasificiraju na razliitim osnovama, te se mogu klasificirati na:
a) Otklonjive i neotklonjive. Otklonjive su one za koje sud moe dati odobrenje za zakljuivanje braka,
ali samo u Zakonom predvienim sluajevima. U naem pravu to su maloljetstvo i srodstvo po
tazbini i nesposobnost za rasuivanje. Sve ostale smetnje su neotklonjive.
b) Trajne i privremene. Trajne mogu prestati samo smru. To je npr.krvno srodstvo koje ne moe
prestati niti se moe raskinuti. Sve ostale brane smetnje su privremene.
c) Apsolutne i relativne. Apsolutne smetnje onemoguavaju zakljuenje braka sa bilo kojim licem. To
su branost, nesposobnost za odluivanje i maloljetstvo. Relativne brane smetnje onemoguavaju
zakljuenje braka samo sa odreenim licem (srodstvo).
4.1. Fiktivni brak
O fiktivnom braku se radi ako se prilikom zakljuenja braka brani drugovi oituju da ele zakljuiti
brak, a oni to ustvari ne ele, ve nastoje ostvariti neki drugi cilj (npr.stambeno, penziono ili neko drugo
pravo). U takvom sluaju rije je o branoj smetnji u smislu lana 32 PZ BiH, koja dovodi do nitavnosti
braka.
4.2. Nedostatak volje
Nedostatak volje moe biti izraen pod uticajem prijetnje ili u zabludi.
Kada neko pristaje na zakljuenje braka u strahu izazvanom prijetnjom (l.33 st.1 PZ BiH), postoji
svjestan nesklad izmeu volje i oitovanja. O prijetnji kao branoj smetnji i razlogu ponitenja braka
moe se govoriti samo ako su ispunjeni odreeni uslovi. Ti uslovi su:
- Prijetnja mora biti ozbiljna, tj.takva da je u stanju izazvati strah kod osobe kojoj je upuena;
-

Prijetnja moe poticati od lica koje eli zakljuiti brak, ali i od treih lica. Moe se prijetiti osobi sa
kojom se eli zakljuiti brak, ali i nekoj drugoj osobi bliskom srodniku ili prijatelju. To je
objektivni element prijetnje. Strah koji je prijetnjom izazvan je subjektivni element prijetnje. Usljed
tog straha osoba pristaje na zakljuenje braka.

Izmeu prijetnje i iznuenog pristanka mora postojati uzrona veza.

Zabluda predstavlja nesvjestan nesklad izmeu volje i oitovanja (l.33 st.2 PZ BiH). Brak nije valjan
ako je na njegovo zakljuenje brani drug pristao u zabludi o linosti branog druga ili njegovoj bitnoj
osobini.
Zabluda o linosti branog druga u smislu l.33 st.3 PZ BiH postoji kada je brani drug mislio da stupa
u brak sa jednim licem, a stupio je u brak sa drugim. Ovakvi sluajevi su danas vrlo rijetki, a mogli bi se
eventualno desiti kod osoba slabog vida ili pri zakljuenju braka putem opunomoenika.
Zaluda o bitnoj osobini branog druga postoji kada se radi o osobini, odnosno okolnosti koja bi drugog
branog druga odvratila od zakljuenja braka da je za nju znao, a naroito u sluaju krajnje opasne ili
teke bolesti, protivprirodne navike, polne nemoi, trudnoe ene sa drugim mukarcem, neasnog
zanimanja i ranije osude zbog krivinog djela uinjenog iz neasnih pobuda (l.33 st.4 PZ BiH). Zakon
navedene osobine ne nabraja taksativno, ve primjera radi i to samo one koje smatra najtipinijim. Ove
injenice uglavnom se odnose na fizike i moralne osobine lica o kome je brani drug bio u zabludi u
7

momentu zakljuenja braka. S obzirom na razliito doivljavanje odreenih injenica kao bitnih, u
svakom konkretnom sluaju potrebno je dokazati da li je ta osobina bitna za osobu koja trai ponitenje
braka.
4.3. Branost
Brak ne moe sklopiti osoba koja je ve u braku (l.10 PZ BiH). Ova brana smetnja posljedica je
naela monogamije. Ako je brak ipak zakljuen za vrijme trajanja ranijeg braka jednog od branih
drugova, on se nee ponititi ukoliko je raniji brak u meuvremenu prestao na zakonom predvien nain.
4.4. Oduzeta poslovna sposobnost ili Nesposobnost za rasuivanje
Brak ne moe zakljuiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za
rasuivanje (l.11 PZ BiH). Lice nesposobno za rasuivanje ne moe izraziti pravno relevantnu volju,
pa time ne moe ni zakljuiti brak.
Oduzeta poslobna sposobnost je jedan od razloga zbog kojieg se ne moe zakljuiti punovaan brak. l.
192. PZ BiH taksativno daje razloge za oduzimanje poslovne sposobnosti: duevna bolest, zaostali
duevni razvoj, prekomjerno uivanje alkohola i opojnih droga i drugi razlozi zbog kojih se jedna osoba
ne moe brinuti o zatiti svojih prava i interesa. Sud je bez odlaganja duan pravomonu odluku o
oduzimanju poslovne sposobnosti dostaviti nadlenom organu starateljstva, koji e, u roku od 30 dana od
dana prijema odluke, dotinu osobu staviti pod starateljstvo (l. 192.).
Uzroci nesposobnosti za rasuivanje mogu biti duevna bolest, duevna nerazvijenost ili drugi razlozi.
Duevna bolest moe se javiti kao lake prolazno stanje, koje svojim manifestacijama ukazuje na bolest,
ali ne i na nesposobnost za rasuivanje. Meutim, moe se raditi i o teim duevnim oboljenjima. Stoga
e se u svakom konkretnom sluaju medicinskim vjetaenjem utvrditi da li je posljedica duevnog
oboljenja nesposobnost za rasuivanje.
Duevna nerazvijenost bie smetnja za punovanost braka samo ako je dovela do nesposobnosti za
rasuivanje. Duevna zaostalost se u medicini definira kao stanje zaustavljenog ili nedovrenog razvoja,
koje posebno karakterizira subnormalnost inteligencije. Duevno zaostala lica oznaavaju se indeksom
inteligencije, a mogu biti lake, umjereno i teko duevno zaostala.
- Teka zaostalost je ona kod koje je IQ izmeu 0 i 19 (idiotija). Bolesnici su uglavnom azilirani u
specijalnim ustanovama jer su potpuno nesposobni da se brinu o sebi.
- Umjerena zaostalost (imbecilnost) je ona kod koje je IQ 20-34. To je stepen mentalne retardacije na
granici izmeu idiotije i debilnosti. Bolesniku je potrebna stalna tua briga i nadzor.
- Kod lake duevne zaostalosti (debiliteta), osim intelektualnog deficita opi psihiki razvoj osobe je
uglavnom skladan. Takve osobe sposobne su da se brinu same za sebe, te bi stoga bile sposobne za
zakljuenje braka.
Drugi razlozi koji mogu dovesti do nesposobnosti za zakljuenje braka mogu biti posljedica oboljenja
koje se ne moe klasificirati kao duevno oboljenje ili zaostali duevni razvoj, ali mogu dovesti do
nesposobnosti za rasuivanje, npr.preleani meningitis, hronini alkoholizam, uivanje opojnih droga,
demencija i teke fizike povrede.
Nesposobnost za rasuivanje mora postojati u trenutku sklapanja braka. Ako se javi u toku braka moe
biti uzrok za razvod, ukoliko dovede do teke poremeenosti i nepodnoljivosti zajednikog ivota (l.37
PZ FBiH). U ovom sluaju nije potrebna odluka suda, ve ukoliko matiar posumnja u postojanje ove
brane smetnje, mora pribaviti struno miljenje ljekara vjetaka o stanju duevnog zdravlja osobe koja
eli zakljuiti brak. Na osnovu tog miljenja e podnosiocima prijave saoptiti da li mogu zakljuiti brak
ili ne.
4.5. Srodstvo
Porodini zakon kao branu smetnju predvia srodstvo po krvi, srodstvo po osnovu potpunog usvojenja,
te srodstvo po tazbini.
8

Krvno srodstvo predstavlja porodinopravni odnos koji nastaje prirodnim putem raanjem. Blizina
krvnog srodstva mjeri se linijama i stepenima. U pravoj liniji (linea recta) nalaze se srodnici koji potiu
jedan od drugog, tj. preci (ascendenti) i potomci (descendenti). U pobonoj liniji (linea colateralis, linea
transversa) su lica koja potiu od zajednikog pretka. Blizina srodstva u okviru linija mjeri se stepenima,
po principu tot gradus quot generationes (koliko roenja toliko stepeni). U pobonoj liniji ne postoji prvi
stepen srodstva.
U smislu l.12 PZ FBiH brak ne mogu meusobno zakljuiti krvni srodnici u pravoj liniji, bez obzira na
stepen srodstva. Kada je u pitanju pobona linija, brak ne mogu zakljuiti srodnici zakljuno sa
4.stepenom pobone linije.
Odredbe koje se odnose na krvno srodstvo primjenjuju se i na odnos potpunog usvojenja (l.12 st.2).
Srodstvo po tazbini je vjerna slika srodstva po krvi. Svekar i snaha su npr.u prvom stepenu srodstva po
tazbini, jer se snahin mu sa svojim ocem tj.njenim svekrom nalazi u prvom stepenu srodstva po krvi.
Jednom nastalo srodstvo po tazbini ne moe prestati, bez obzira na prestanak braka na osnovu koga je
zasnovano. Brana smetnja po ovom osnovu odnosi se samo na srodnike prvog stepena prave linije:
Brak ne mogu zakljuiti meu sobom svekar i snaha, zet i tata, ouh i pastorka i maeha i pastorak, bez
obzira na to da li je prestao brak ijim je sklapanjem nastalo ovo srodstvo (l.14 st.1). Naravno, ova
brana smetnja na scenu stupa tek po prestanku braka koji je bio osnov za nastanak ovog srodstva, jer
dok jedan brak traje ne moe doi do zakljuenja drugog braka.Zakonodavac u odreenim sluajevima
predvia mogunost zakljuenja braka: Izuzetno, sud moe u vanparinom postupku dozvoliti sklapanje
braka srodnicima iz stave 1. ako utvri da postoje opravdani razlozi.
4.6. Maloljetstvo
U smislu l.15. stav 1.: Brak ne moe sklopiti osoba koja nije navrila 18 godina ivota. Razlozi za
navedeno su nedovoljna fizika, spolna, emocionalna i socijalna zrelost prije punoljetstva i sticanja
poslovne sposobnosti. Pravilo ima izuzetke predviene u l.15 st.2, prema kome sud u vanparninom
postupku moe dozvoliti zakljuenje braka osobi koja je navrila 16 godina ivota ako ako utvrdi da
postoje opravdani razlozi, da je ta osoba tjelesno i duevno sposobna za vrenje prava i dunosti koje
proizilaze iz braka id a je brak u njenom interesu.
Prijedlog za davanje dozvole za zakljuenje braka moe podnijeti zainteresirano maloljetno lice. Sud je u
postupku duan sasluati podnosioca prijedloga, njegove roditelje, lice sa kojim on namjerava zakljuiti
brak, te pribaviti miljenje organa starateljstva i zdravstvenih ustanova kako bi utvrdio okolnosti
znaajne za donoenje odluke. U kontekstu svih provedenih dokaza sud samostalno donosi rjeenje.
Rjeenje se odnosi samo na konkretnu osobu sa kojom je predloeno zakljuenje braka. Protiv rjeenja
kojim se odobrava zakljuenje braka albu mogu uloiti roditelij ili staralac predlagaa I organ
starateljstva, a protiv rjeenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zakljuenje braka,
predlaga i lice s kojim on namjerava zakljuiti brak (l. 343.).
Sklapanjem braka maloljetnik stie poslovnu sposobnost (emancipacija) i nee je izgubiti ukoliko brak
prestane prije nastupanja punoljetstva.
5. BRANE ZABRANE
5.1. Nepotpuno usvojenje
Brak ne mogu zakljuiti usvojilac i usvojenik za vrijeme trajanja nepotpunog usvojenja (l.40 PZ BiH)
Usvojenjem se stvara srodniki odnos, pa je brak zabranjen uglavnom iz moralnih razloga. Brana
zabrana odnosi se samo na srodnike u prvom stepenu srodstva. Ukoliko postoje opravdani razlozi, sud u
vanparninom postupku moe dati odobrenje za zakljuenje braka, cijenei opravdanost u svakom
konkretnom sluaju. Ukoliko usvojilac i usvojenik iz nepotpunog usvojenja zakljue brak bez odobrenja
nadlenog organa, brak se nee ponititi, ve po sili zakona prestaje odnos usvojenja.
5.2. Starateljstvo

Brak ne mogu zakljuiti tienik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva. (l.41 PZ BiH) Starateljstvo
je uvedeno u red branih zabrana iz slinih razloga kao i usvojenje, a jedan razlog je i mogua
zloupotreba starateljskog odnosa. Starateljstvo je poseban vid drutvene brige o maloljetnicima bez
roditeljskog staranja, kao i drugim licima koja nisu u stanju da se brinu o zatiti svojih prava i obaveza.
Odnos izmeu staratelja i maloljetnog tienika je po sadraju gotovo identian roditeljskom pravu. I u
ovom sluaju predviena je mogunost davanja dozvole za zakljuenje braka ukoliko postoje opravdani
razlozi. Dozvolu daje sud u vanparninom postupku. Prestankom starateljstva prestaje i brana zabrana, a
brak zakljuen uprkos ovoj zabrani nee se ponititi.
6. ZAKLJUENJE BRAKA
Sklapanje braka PZ BiH regulie u odredbama lana 17-29. Brak se po savremenom pravu moe
zakljuiti u vjerskoj i graanskoj formi. PZ BiH predvia obavezan graanski brak, a ne sadri odredbe o
mogunosti zakljuenja vjerskog braka. Organ koji je prema PZ BiH nadlean za zakljuenje braka je
opinski organ uprave nadlean za voenje matinih knjiga. Mjesna nadlenost nije odreena, ve
zavisi od izbora branih drugova.
Lica koja namjeravaju zakljuiti brak podnose prijavu matiaru u opini u kojoj ele zakljuiti brak. Uz
prijavu se prilau izvodi iz matine knjige roenih, a kada je potrebno i drugi dokazi (npr.odluka o
prestanku braka za razvedene ili dozvola suda ako se brak moe zakljuiti samo uz odobrenje suda).
Matiar provjerava da li postoje brane smetnje ili zabrane. Ako postoje, usmeno e saoptiti
podnosiocima da ne mogu zakljuiti brak i o tome e sainiti slubenu zabiljeku. Podnosioci mogu na
odluku matiara uloiti prigovor nadlenom organu uprave, koji je duan odmah razmotriti prigovor i
donijeti rjeenje.
Matiar u sporazumu sa podnosiocima odreuje dan za zakljuenje braka. Na zakon ne normira rok u
kome treba da se odredi vrijeme sklapanja braka (npr. u RH dan vjenanja ne moe biti prije isteka 30
niti nakon isteka 40 dana od dana podnoenja prijave). Obaveza matiara je da preporui licima koja ele
zakljuiti brak da se uzajamno obavijeste o zdravstvenom stanju, odnosno posjete brano savjetovalite i
upoznaju se sa mogunostima i prednostima planiranja porodice.
Nain zakljuenja braka regulisan je u l.24 PZ BiH. On treba biti svean, u naroito odreenoj
prostoriji, ali na zahtjev buduih branih drugova i na drugom mjestu ukoliko postoje opravdani razlozi
(u kui, bolnici, zatvoru i sl). Zakljuenju prisustvuju oba brana druga, vijenik opine, matiar i 2
svjedoka. U izuzetnim sluajevima Zakon dozvoljava zakljuenje braka putem punomonika, odnosno u
prisustvu jednog branog druga i punomonika drugog branog druga (l.25). Punomo mora biti
ovjerena na sudu ili kod opinskog organa uprave. Mora sadravati line podatke davaoca punomoi,
punomonika i lica sa kojim davalac zakljuuje brak, te datum izdavanja punomoi. Njeno trajanje
ogranieno je na 90 dana (l.26). U Zakonu nisu predviene sankcije za sluaj da punomo ne ispunjava
uvjete iz l.26. Ukoliko de facto ne postoji saglasnost lica koje je izdalo punomo, sankcija e biti
nepostojei brak.
in zakljuenja braka poinje izvjetajem matiara da su pristupili podnosioci prijave, te da je utvreno
da ne postoje brane smetnje niti zabrane za zakljuenje braka. Ako nakon izvjetaja matiara vijenik
opine utvrdi da nema prigovora, on upoznaje brane drugove sa pravima i dunostima tako to e im
proitati odgovarajue odredbe PZ (l.42-46 i 263-266). U sluaju da itanje ovih odredaba izostane,
Zakon ne predvia nikakvu sankciju. Meutim, izostanak vijenika imao bi posljedicu proglaenje braka
nepostojeim. Nakon ovoga slijedi uzimanje izjava branih drugova, koje je de facto najvanija radnja
u postupku zakljuenja braka (pitanje da li pristaju na zakljuenje braka). Izjave o pristanku matiar e
upisati u matinu knjigu vjenanih, u koju se nakon toga potpisuju brani drugovi, vijenik, svjedoci i
matiar. Odmah po zakljuenju braka, branim drugovima e se izdati izvod iz matine knjige vjenanih.
Bitno je naglasiti da u nizu navedenih radnji samo nadlenost organa za zakljuenje braka i slobodan
pristanak branih drugova imaju konstitutivan znaaj, odnosno u sluaju nepotivanja ovih elemenata
brak e biti nepostojei.

IV PRAVA I DUNOSTI BRANIH DRUGOVA

10

1. POJAM I PODJELA PRAVA I DUNOSTI

Odnosi koji nastaju zakljuenjem braka mogu biti iskljuivo line prirode i imovinske, odnosno
linoimovinske prirode. Mnogobrojni odnosi koji predstavljaju dio ovjekove intime ne mogu se
regulisati pravnim normama. To su odnosi bioloke, psiholoke, etike i moralne prirode.
2. LINA PRAVA I DUNOSTI BRANIH DRUGOVA
Dijele se na ona koja brani drugovi ne mogu mijenjati sporazumom i ona o kojima se brani drugovi
mogu sporazumijevati.
a.

Lina prava i dunosti o kojima se brani drugovi ne mogu sporazumijevati

Voenje zajednikog ivota. Ako brak nije zakljuen sa ciljem voenja zajednice ivota, sankcija je
nitavnost braka. Ukoliko je brana zajednica prekinuta bez namjere da se nastavi, u pravilu su ispunjeni
uvjeti za prestanak braka razvodom.
Ravnopravnost. lan 6 st.2 PZ BiH istie da se brak zasniva na ravnopravnosti branih drugova. Ovaj
princip realiziran je u sferi linih i imovinskih odnosa. Povreda naela moe dovesti do razvoda braka,
to zavisi od branog druga da li e postaviti zahtjev za razvod braka ili ne.
Obaveza uzajamnog potivanja i pomaganja. Potivanje se ogleda u uvaavanju linosti branog druga,
njegovih stavova i potreba. Kada jedan brani drug potcjenjuje, omalovaava ili vrijea drugog, naroito
pred treim licima, zajedniki ivot gubi smisao. Zakon ne predvia direktnu sankciju, a posredna
sankcija je razvod braka.
Izbor rada i zanimanja je direktna posljedica principa ravnopravnosti branih drugova. Brani drug ima
pravo da izabere svoje zanimanje, bez obzira na pristanak ili neslaganje drugog branog druga. Ukoliko
doe do neslaganja i nesporazuma, jedina mogua sankcija je razvod braka.
b. Prava i dunosti o kojima se brani drugovi mogu sporazumijevati
Izbor prezimena. Brani drugovi mogu se sporazumjeti da im zajedniko prezime bude prezime jednog
od njih, mogu zadrati svaki svoje prezime, ili svaki brani drug moe svom prezimenu dodati prezime
svog branog druga.
Odreivanje mjesta stanovanja. Zakon priznaje branim drugovima mogunost sporazumnog izbora
mjesta stanovanja. U sluaju nesporazuma, mogui su poremeaji branih odnosa i razvod braka.
Odluivanje o podizanju djece i obavljanju poslova u branoj zajednici. Roditelji su duni dijete uvati,
vaspitati, obrazovati, izdravati, brinuti se o zatiti njegovih imovinskih interesa. Roditelji su zakonski
zastupnici svoje djece. Obavljanje poslova zajednikog domainstva rjeava se sporazumom branih
drugova. Nesporazum o ovim pitanjima moe dovesti do nepodnoljivosti zajednikog ivota i razvoda.

V PRESTANAK BRAKA
U smislu lana 47. PZ BiH, brak moe prestati: smru branog druga, proglaenjem nestalog branog
druga umrlim, ponitenjem i razvodom braka.
1. PRESTANAK BRAKA SMRU
Brak prestaje u trenutku smrti jednog ili oba brana druga. Prestanak braka smru uvodi se u matinu
knjigu umrlih i dokazuje izvodom iz matine knjige umrlih. Odmah nakon smrti branog druga preivjeli
brani drug moe zakljuiti novi brak.
2. PRESTANAK BRAKA PROGLAENJEM NESTALOG BRANOG DRUGA UMRLIM
11

Umrlim se u smislu Zakona o vanparninom postupku moe proglasiti:

-

osoba o ijem ivotu za proteklih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od ijeg roenja je proteklo 60
godina;
osoba o ijem ivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno da vie
nije iva;
osoba koja je nestala u brodolomu, saobraajnoj nesrei, poaru, poplavi, zemljotresu ili nekoj drugoj
neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o ijem ivotu nije bilo nikakvih vijesti za 6 mjeseci od dana
prestanka takve opasnosti;
osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim dogaajima, a o ijem ivotu nije bilo nikakvih
vijesti za godinu dana od prestanka neprijateljstava.

Rjeenje o proglaenju nestale osobe umrlom donosi opinski sud na ijem podruju je ta osoba imala
zadnje prebivalite, a po prijedlogu svake fizike i pravne osobe koja ima pravni interes, kao i
zainteresiranog organa. Pravosnanou rjeenja prestaje brak. Prestanak je definitivan, te eventualno
stavljanje van snage sudskog rjeenja zbog toga to je nestali brani drug iv, nee uticati na brak koji je
drugi brani drug u meuvremenu zakljuio. Nae zakonodavstvo ne poznaje poslijebrani rok ekanja,
pa brani drug moe odmah zakljuiti novi brak.
3. PONITENJE BRAKA
Brak prestaje kada presuda o ponitenju postane pravosnana (l.47. st.3 PZ BiH). Razlozi za ponitenje
braka su brane smenje. Postupak za ponitenje pokree se tubom, kao i ostali brani sporovi. Pravo na
tubu imaju brani drugovi, lica koja imaju neposredni pravni interes, organ starateljstva i javni tuilac:
-

u sluaju zakljuenja fiktivnog braka i postojanja branosti, pravo podizanja tube imaju sva
navedena lica. Pravo na tubu ne zastarijeva.

u sluaju duevne bolesti, duevne nerazvijenosti i drugih razloga koji su doveli do nesposobnosti za
rasuivanje, pravo podizanja tube imaju brani drug i organ starateljstva. Pravo na tubu ogranieno
je trajanjem nesposobnosti za rasuivanje. Nakon prestanka ove smetnje, pravo na podizanje tube
ima samo brani drug koji je bio nesposoban za rasuivanje i to u roku od 1 godine od prestanka
nesposobnosti za rasuivanje. Isto se odnosi i na sluaj oduzimanja ili ograniavanja poslovne
sposobnosti.

u sluaju brane smetnje srodstva, pravo na tubu imaju brani drugovi, organ starateljstva i javni
tuilac. Pravo na tubu ne zastarijeva.

u sluaju srodstva po tazbini, nedostatka volje i maloljetstva, pravo na tubu je priznato samo
branim drugovima, odnosno roditeljima maloljetnika koji je zakljuio brak bez dozvole suda. Rok
za podnoenje tube u sluaju nedostatka volje je godina dana od izvrenja prijetnje, odnosno
saznanja za zabludu, ukoliko su brani drugovi ivjeli zajedno. Ako su ivjeli odvojeno, tuba nije
vremenski ograniena. U sluaju maloljetstva, pravo organa starateljstva i roditelja maloljetnika na
podizanje tube prestaje kada maloljetnik navri 18 godina. Nakon toga samo brani drug koji je u
momentu zakljuenja braka bio maloljetan moe podii tubu, ali samo u roku od 1 godine od
punoljetstva.

Sud moe odbiti zahtjev za ponitenje braka u sluaju branih smetnji maloljetstva i srodstva po tazbini,
ukoliko se utvrdi da postoje opravdani razlozi zbog kojih se moe dozvoliti zakljuenje braka. Takoer,
ako je za vrijeme trajanja ranijeg braka zakljuen novi brak, novi brak se nee ponititi ukoliko je raniji
brak prestao do zakljuenja glavne rasprave o ponitenju novog braka.
4. RAZVOD BRAKA
a.

Pojam razvoda braka

Razvod braka je nain prestanka punovanog braka za ivota branih drugova, iz uzroka i na nain
predvien zakonom. Uzroci za razvod braka nastaju nakon zakljuenja braka, u toku zajednikog ivota,
12

za razliku od uzroka ponitenja koji postoje u trenutku zakljuenja braka. Brak se moe razvesti samo na
zahtjev branih drugova.
Ponitenje je jain osnov za prestanak braka nego razvod. Dakle, ako istovremeno postoje uzroci za
razvod i ponitenje braka, brak e se ponititi. ak se moe ponititi i brak koji je ve razveden.
Brak se moe razvesti samo za ivota branih drugova. Nasljednici mogu samo nastaviti zapoeti
postupak, a u sluaju utvrivanja da je tuba umrlog bila osnovana, de facto nastupaju pravne posljedice
razvoda mada sud ne donosi odluku o razvodu. Brani drug gubi pravo nasljeivanja prema ostavtini
umrlog branog druga.
Brak se moe razvesti samo iz uzroka predvienih zakonom, pred nadlenim organom u zakonom
propisanom postupku.
b.

OSNOVNI SISTEMI RAZVODA BRAKA U SAVREMENOM ZAKONODAVSTVU

U savremenom zakonodavstvu razvod braka zasniva se na sistemu zabrane razvoda braka, sistemu
potpune slobode razvoda braka, mjeovitom sistemu, te sistemu razvoda kao lijeka ili razvoda braka zbog
trajne poremeenosti branih odnosa.
Sistem zabrane razvoda braka. Koncepcija o zabrani razvoda braka dugo se zadrala u zakonodavstvima
koja su se temeljila na kanonskom pravu, a koje brak smatra ustanovom boanskog prava. U kanonskom
pravu uvedena je rastava od stola i postelje kojima se suprunicima daje pravo da ive odvojeno bez
mogunosti sklapanja novog braka.
Sistem potpune slobode razvoda braka zastupljen je u zemljama erijatskog prava. Volja suprunika je
odluujua kada je u pitanju razvod braka, a bilo kakve ingerencije drave u ovoj sferi odnosa su
iskljuene.
Mjeoviti (kombinirani) sistem razvoda braka podrazumijeva razvod braka samo u sluajevima
predvienim zakonom. Ovaj sistem je normirao brakorazvodne uzroke koji se zasnivaju na krivici
branih drugova, ali i one kod kojih se poremeenost branih odnosa ne moe staviti u njihovu krivicu.
Mjeoviti sistem uglavnom je usvojen u zakonodavstvu zemalja Evropske unije. Prihvata se
brakorazvodni uzrok trajne i teke poremeenosti braka ili nepovratne propasti braka, uz sporazumni
razvod braka, ali i taksativno nabrojani brakorazvodni uzroci koji su po svojoj prirodi neskrivljeni i
skrivljeni.
Sistem razvoda lijeka, odnosno razvoda braka zbog poremeenosti branih odnosa zastupljen je u pravu
bivih socijalistikih zemalja i nekih zemalja EU. Za ovaj sistem relevantno je stanje teke i trajne
poremeenosti branih odnosa ili propasti braka, bez obzira da li je do takvog stanja dolo usljed
skrivljenog ili neskrivljenog ponaanja branih drugova. Osnovni i jedini brakorazvodni uzrok je raspad,
odnosno propast brane zajednice. Zakonodavac je princip krivice zamijenio principom poremeenosti.
Ovaj sistem u novije vrijeme prihvaen je u pravu Holandije i Njemake.
c.

Klasifikacija brakorazvodnih uzroka

Brakorazvodni uzroci su zakonom predviene injenice i okolnosti koje nastaju nakon zakljuenja braka,
a na osnovu kojih nadleni organ moe razvesti brak. U literaturi se najee susreu slijedee podjele
brakorazvodnih uzroka:
Opi i posebni brakorazvodni uzroci. Opi brakorazvodni uzroci mogu obuhvatiti vrlo razliite injenice
i okolnosti koje je nemogue taksativno nabrojati, te se koriste formulacije ma koji uzrok, ozbiljan
uzrok i sl. Posebni uzroci su injenice i okolnosti koje zakon taksativno nabraja (npr.preljuba, nestalost,
neopravdano i zlonamjerno naputanje itd).
Apsolutni i relativni brakorazvodni uzroci. Apsolutni uzroci su takve injenice koje zbog svog znaaja i
teine same za sebe imaju snagu brakorazvodnog uzroka (npr.preljuba, raenje o glavi, zlonamjeno
naputanje, osuda za teko krivino djelo i sl). Za donoenje odluke o razvodu dovoljno je utvrditi
injenicu koja ima snagu apsolutnog uzroka.
13

Relativni uzroci za razvod braka mogu dovesti do razvoda samo ako izazivaju poremeenost i
nepodnoljivost zajednikog ivota (npr.razliite naravi, razlika u godinama, ljubomora i sl). Zadatak
suda je da utvrdi kako uzrok tako i posljedicu, nakon ega moe razvesti brak.
Skrivljeni i neskrivljeni brakorazvodni uzroci. injenice koje su rezultat zlonamjernih, odnosno
skrivljenih ponaanja klasificiraju se kao skrivljeni brakorazvodni uzroci (npr.preljuba, zlonamjerno
naputanje i dr). Neskrivljeni brakorazvodni uzroci su injenice koje imaju negativno dejstvo na
stabilnost brane zajednice, ali nisu rezultat zlonamjernog ponaanja branih drugova (npr.duevna
bolest, nesaglasnost naravi, nestalost i dr).
Brakorazvodni uzroci kod kojih se pravo na tubu stie protekom roka i uzroci kod kojih pravo na
tubu nije vezano rokom. Na osnovu prve grupe uzroka brak se uglavnom razvodi u sluaju faktikog
prekida brane zajednice iz razliitih razloga. Druga grupa uzroka su oni kod kojih se pravo na tubu
stie ve samim njihovim nastankom. Kod druge grupe pravo na tubu zastarijeva u odreenom roku.
Brakorazvodni uzroci kod kojih se pravo na tubu gubi protekom roka i uzroci kod kojih se pravo na
tubu ne gubi protekom roka. Ova podjela se u savremenoj teoriji sve vie naputa, jer je po pravilu
vezana za postojanje brakorazvodnih uzroka koji se temelje na krivici branog druga.
d.

Evolucija brakorazvodnog sistema u naem pravu

Osnovni zakon o braku donesen je 1946.godine. Normirao je razvod braka kao jedan od naina
njegovog prestanka i prihvatio kombinirani sistem brakorazvodnih uzroka. Predviao je:
- apsolutne, uglavnom skrivljene brakorazvodne uzroke, zasnovane na shvatanju da razvod predstavlja
sankciju za prekraj branih dunosti;
- uzroke koji su izraz koncepcije o razvodu kao nunom zlu u sluaju nesree jednog branog druga
(nestalost, duevna bolest i sl)
- mogunost razvoda braka u sluaju kad je brak izgubio smisao i svrhu, kad je postao nepodnoljiva
zajednica za jednog ili oba brana druga.
Karakteristino za ovaj Zakon je dejstvo krivice, koje se ispoljava u povlaenju nemogunosti razvoda
braka: iskljuivo krivi brani drug ne bi mogao dobiti razvod braka, bez obzira na to o kom
brakorazvodnom uzroku je rije. Krivica se nije utvrivala po slubenoj dunosti, ve iskljuivo na
zahtjev branih drugova.
Republiko i pokrajinsko zakonodavstvo. Ustavnim amandmanima 1971.godine zakonodavna
nadlenost prenesena je na republike i pokrajine. U prvoj etapi donoenja republikih i pokrajinskih
zakona postojale su znaajne razlike. U Makedoniji, RH i BiH prihvaen je modificirani sistem razvoda
kao lijeka. Ova grupa zakonodavstava kao brakorazvodne uzroke predvia poremeenost branih odnosa,
dui odvojeni ivot, a normiran je i sporazumni razvod braka. Zakonodavstvo BiH potpuno je iskljuilo
skrivljene brakorazvodne uzroke, pa samim tim i uticaj krivice na razvod braka. No, predvianjem
nestalosti branog druga kao brakorazvodnog uzroka, pored poremeenosti branih odnosa, ono se
svrstava u grupu koja prihvata modificirani sistem razvoda kao lijeka.
Nasuprot tradicionalnoj koncepciji, grupa zakonodavstava (Slovenija, Vojvodina) prihvatila je objektivni
kriterij, odnosno mogunost razvoda braka samo u sluaju teke i trajne poremeenosti branih odnosa,
uz normiranje i sporazumnog razvoda braka. Razvod braka je po rjeenjima iz ove grupe zakona mogao
dobiti ne samo brani drug koji nije kriv za nastali poremeaj branih odnosa, ve i onaj ko je iskljuivo
kriv.
e.

Uzroci za razvod braka u porodinom zakonu.

PZ BiH predvia 2 brakorazvodna uzroka: poremeenost i nepodnoljivost zajednikog ivota kao

relativni, te nestalost kao apsolutni brakorazvodni uzrok.
Brani drug moe traiti razvod braka ako su brani odnosi teko i trajno poremeeni, usljed ega je
zajedniki ivot postao nepodnoljiv (l.55). Dakle, osnovni brakorazvodni uzrok je teka i trajna
poremeenost branih odnosa koja je dovela do nepodnoljivosti zajednikog ivota. Ovdje teite nije
14

na uzrocima ve na posljedici. U praksi se kao sluajevi teke poremeenosti navode postupci suprotni
meusobnim pravima i dunostima branih drugova npr.stalne svae, fiziko maltretiranje, prestanak
meusobnog povjerenja, potovanja, naklonosti itd.
Pored objektivne posljedice poremeenosti branih odnosa, Zakon trai i postojanje nepodnoljivosti
zajednikog ivota, kao subjektivne posljedice, odnosno subjektivno doivljavanje braka kao
nepodnoljivog. Odnos poremeenosti i nepodnoljivosti je ravnopravan, te sud mora utvrditi obje
injenice.
Nestalost branog druga je drugi brakorazvodni uzrok. Brani drug moe traiti razvod braka ako je
njegov brani drug nestao i o njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme od 2 godine (l.56). Po svojoj
prirodi, ovaj brakorazvodni uzrok je apsolutni, te je da bi se brak razveo dovoljno utvrditi injenicu
nestalosti u trajanju od 2 godine.
PZ normira mogunost sporazumnog razvoda braka i razvoda braka po zajednikom prijedlogu.
Razvod braka po zajednikom prijedlogu (l.57) mogu je kada su u pitanju brakovi sa maloljetnom
djecom (zajednikom ili usvojenom). Brani drugovi u zajednikom prijedlogu navode injenice zbog
kojih trae razvod braka, a sud je duan da utvrdi teku i trajnu poremeenost branih odnosa i
nepodnoljivost zajednikog ivota.
Sporazumni razvod braka, bez ikakvih ogranienja, Zakon predvia ako je u pitanju razvod branih
drugova koji nemaju maloljetne djece (vlastite, usvojene ili djece nad kojom je produeno roditeljsko
pravo l.58). Ovdje su relevantne samo 2 injenice: da je brak zakljuen i da brani drugovi nemaju
maloljetne djece. Suprunici nisu duni navesti razloge za razvod, niti sud ima obavezu da ih utvruje.
f.

Mirenje branih drugova

Prema osnovnom zakonu o braku, za mirenje je bio nadlean sud, a predvodio ga je predsjednik vijea.
PZ BiH je nadlenost za mirenje prenio na mjesno nadleni organ starateljstva, odnosno centar za
socijalni rad. Teite u postupku mirenja je na pronalaenju uzroka i pokuaju njihovog otklanjanja kroz
angairanje strunjaka zaposlenih u organu starateljstva psihologa, pedagoga, ljekara, socijalnih
radnika. Ukoliko mirenje ne uspije, organ starateljstva e nastojati da brani drugovi postignu sporazum
o zatiti, vaspitanju i izdravanju zajednike maloljetne djece (l.64 PZ BiH). U postupku mirenja brane
drugove ne mogu zastupati punomonici. Ukoliko brani drugovi ili jedan od njih izostanu sa roita za
mirenje mada su uredno pozvani, smatrae se da mirenje nije uspjelo (l.63 st.2). Ovom odredbom
devalviran je institut mirenja, jer je odazivanje mirenju predvieno samo kao mogunost, a ne kao
obaveza.
Postupak mirenja organ starateljstva je duan provesti u roku od 2 mjeseca i o rezultatima obavijestiti
sud. Roite za mirenje u smislu l.66 nee se zakazati:
- ako je boravite jednog branog druga nepoznato due od 6 mjeseci;
- ako je jedan brani drug nesposoban za rasuivanje;
- ako jedan ili oba brana druga ive u inostranstvu.
Ako na roitu ne doe do izmirenja, a postoje izgledi da bi se brani drugovi mogli izmiriti, organ
starateljstva e zakazati novo roite.
g.

Postupak za razvod braka

U postupku za razvod primjenjuju se posebna pravila parninog postupka, ali i ona predviena
porodinim zakonodavstvom. Postupak u branim sporovima regulisan je posebnim pravilima koja
derogiraju opa pravila parninog postupka. Meutim, opa pravila e se primjenjivati u postupku u
branim sporovima, ako Porodinim zakonom nije drugaije odreeno.
Naelo dispozicije, kao jedno od osnovnih naela parninog postupka je u branom postupku ogranieno.
Tuilac se ne moe odrei tubenog zahtjeva, tueni ne moe priznati tubeni zahtjev, a sud ne moe
izrei presudu na osnovu priznanja, niti presudu zbog izostanka (l.73 PZ BiH). Naelo dispozicije ima
iroku primjenu kada je u funkciji ouvanja braka. Tako u smislu l.74 tuilac moe tubu povui bez
pristanka tuenog do zakljuenja glavne rasprave, a sa pristankom tuenog dok postupak nije
pravosnano okonan. Do pravosnanog okonanja spora, stranke mogu povui i zajedniki prijedlog i
15

zahtjev za sporazumni razvod braka. Ako je povlaenje uslijedilo nakon donoenja prvostepene presude,
sud e rjeenjem utvrditi da je presuda bez pravnog uinka i da se postupak obustavlja.
Naelo postupanja po slubenoj dunosti zastupljeno je kada se odluuje o zatiti zajednike djece,
njihovom povjeravanju na uvanje i vaspitanje, te izdravanju. U tom sluaju u sporu uestvuje organ
starateljstva.
Stranke su u postupku dune iznijeti injenice i dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtjev, ali sud nije za
njih vezan, ve je ovlaten da i sam prikuplja potrebne injenice i dokaze. Sud je ovlaten i da po
slubenoj dunosti odreuje privremene mjere o smjetaju i izdravanju djece (l.77)
U branim sporovima iskljuena je javnost. Za sve brane sporove nadlean je opinski sud. Sudsko
vijee ine jedan sudija i dvojica sudija porotnika, a u drugom stepenu odluuje vijee sastavljeno od
trojice sudija. Postupak u branim sporovima pokree se tubom. Tubeni zahtjev u brakorazvodnom
sporu pripada samo branim drugovima. U sluaju razvoda postupak se moe pokrenuti zajednikim
prijedlogom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka. Pravo na podizanje tube vezano je za linost
branih drugova. Nasljednici mogu samo nastaviti ve zapoeti postupak.
Sud u brakorazvodnom sporu odluuje presudom. Stranke imaju pravo albe viem sudu u roku od 15
dana od donoenja presude prvostepenog suda.
h.

Posljedice razvoda braka

Posljedice razvoda braka odnose se na brane drugove i djecu.

Posljedice prestanka braka na brane drugove tiu se porodinog imena, zajednike imovine i vraanja
poklona, izdravanja i stanarskog prava. Porodino ime spada u lina dejstva braka. Nakon razvoda od
branog druga zavisi da li e pokrenuti postupak za promjenu porodinog imena. Imovinskopravni
odnosi i izdravanje su obraeni u posebnom poglavlju. Pravo nasljeivanja bivih branih drugova
regulisano je Zakonom o nasljeivanju. Stanarsko pravo branih drugova nakon razvoda, ukoliko o
njemu ne postoji sporazum, rjeava se od strane suda u vanparninom postupku. Brani drug koji je
odlukom suda prestao biti nosilac stanarskog prava duan je iseliti iz stana kada mu se osigura nuni
smjetaj.
Posljedice razvoda braka u odnosu na djecu. Presudom o razvodu braka rjeava se pitanje zajednike
djece branih drugova, odnosno njihovog povjeravanja na uvanje, vaspitanje i izdravanje. Ovo pitanje
rjeava se uz puno uvaavanje djejih interesa. Organ starateljstva ve u sluaju neuspjelog mirenja
nastoji da roditelji postignu sporazum o zatiti, vaspitanju i izdravanju zajednike djece. Ukoliko
sporazum ne bude postignut, odnosno ako on ne odgovara interesima djeteta, sud e u brakorazvodnoj
parnici odluiti o ovom pitanju. Zakon predvia vrlo iroka ovlatenja organa starateljstva koji
uestvuje u postupku radi zatite djeijih interesa. Sud nije vezan miljenjem organa starateljstva, a u
svakom konkretnom sluaju mora ocijeniti ta je u interesu djeteta. Osim miljenja organa starateljstva,
sud uzima u obzir i elju djeteta, ukoliko je ono sposobno da je izrazi. Sud moe odluiti da sva djeca
ostanu kod jednog roditelja, da neka ostanu kod majke a druga kod oca, ili da djeca budu povjerena nekoj
treoj osobi ili ustanovi. Roditelj kome dijete nije povjereno na zatitu i vaspitanje ne vri roditeljsko
pravo, ali ima pravo da odrava kontakte sa djetetom, prati njegov razvoj i utie na taj razvoj.

VI VANBRANA ZAJEDNICA
Vanbrana zajednica je faktika zajednica ivota ene i mukarca.
1. VANBRANA ZAJEDNICA U PERIODU 1946.- 1971.GODINE (PERIOD SAVEZNOG
ZAKONODAVSTVA)
Ustav FNRJ i Osnovni zakon o braku iz 1946.godine nisu odredili pravni pojam vanbrane zajednice niti
njene posljedice. Meutim, pod pritiskom velikog broja zahtjeva za priznanje odreenih dejstava
vanbranoj zajednici, sudovi su morali reagovati. Zbog toga je uslijedilo Uputstvo Saveznog vrhovnog
suda o nainu rjeavanja sporova u vanbranoj zajednici iz 1954.godine, kojim je Vrhovni sud dozvolio
16

primjenu opih pravila imovinskog prava kada su u pitanju imovinskopravni zahtjevi u vanbranoj
zajednici. Tako se koliko-toliko osigurala zatita vanbranih drugova koritenjem instituta naknade tete i
obogaenja bez osnova2.
2. VANBRANA ZAJEDNICA U PORODINOM ZAKONU
U smislu l.14 PZ BiH, ivotna zajednica mukarca i ene koji nisu zakljuili brak izjednaena je sa
branom zajednicom u pogledu prava na meusobno izdravanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa, pod
uslovima i na nain propisanim (ovim) zakonom. Jednu ivotnu zajednicu vanbranom zajednicom ini
volja mukarca i ene da se tako ponaaju, odnosno da izvravaju prava i dunosti koja postoje izmeu
branih drugova. Ona se po svojim manifestacijama ne razlikuje od braka, ali nastaje saglasnou volje
branih drugova i (za razliku od braka) za njeno zasnivanje nije potrebna nikakva forma.
Da bi vanbrana zajednica bila izjednaena sa brakom u pogledu prava na meusobno izdravanje i
drugih imovinskopravnih odnosa, Zakon uz ispunjenje opih uvjeta trai da je vanbrana zajednica
trajala due vrijeme. Due trajanje je pravni standard, kome sudska praksa treba da odredi znaenje.
Tuba za izdravanje moe se podnijeti u roku od 3 godine od prestanka vanbrane zajednice. Kada su u
pitanju imovinski odnosi vanbranih drugova, Zakon predvia samo mogunost sticanja i podjele
zajednike imovine vanbranih drugova. U tom sluaju primjenjuju se odredbe koje se odnose na brane
drugove.
Zatita linih prava i dunosti u vanbranoj zajednici nije previena Porodinim zakonom.

Condictiones sine causa

17

DIO II
ODNOSI RODITELJA I DJECE
I O ODNOSIMA RODITELJA I DJECE UOPE
Odnos roditelja i djece je istovremeno bioloki, drutveni i pravni odnos. Pravno ureenje roditeljskog
odnosa kroz historiju je bilo razliito, posebno kada su u pitanju poloaj djeteta u porodici i drutvu,
poloaj i uloga majke, te ingerencije dravnih i drutvenih organa u smislu intervencija u ove odnose.
U starim pravnim sistemima sa patrijarhalnom strukturom porodice (npr.rimsko i germansko pravo),
dijete nije smatrano pravnim subjektom, ve je pater familias imao neogranienu vlast nad njim (patria
potestas). U poetku je ta vlast sadravala pravo ivota i smrti (ius vitae ac necis), pravo prodaje (ius
vendendi), te pravo da se dijete trai natrag od treih lica koja su ga drala (ius vindicandi). U
Justinijanovom pravu poloaj djeteta je popravljen. Daljim razvojem odnosa roditelja i djece drava
dobiva ovlatenja u smislu kontrole (posebno religijskog) vaspitanja djeteta unutar patrijarhalne porodice.
Danas je dijete postalo subjekt kome su priznata posebna prava iju zatitu su obavezni realizovati kako
roditelji, tako i drava putem nadlenih organa. Roditelj je postao odgovoran za kompletnu zatitu,
podizanje i osposobljavanje djeteta za samostalan ivot, podmirenje svih njegovih potreba za vrijeme
maloljetstva, kao i nakon punoljetstva ako je dijete nesposobno da se samo stara o sebi. Tako se u
savremenom pravu teite u odnosu roditelja i djece sa prava roditelja prebacuje na odgovornost roditelja,
odnosno prava djeteta.
Osim poloaja djeteta, izmjene su kroz historiju nastale i u poloaju roditelja. Poetna rjeenja su majku
potpuno iskljuivala iz staranja o djetetu, a ocu priznavala apsolutnu vlast, da bi ovakav odnos evoluirao
do potpune ravnopravnosti roditelja koja postoji u savremenom pravu.
Savremeni pravni sistemi izjednaavaju vanbranu djecu sa branom. Meutim, mada formalno
izjednaeno, vanbrano dijete u stvarnosti nije u istom poloaju, prvenstveno zbog toga to za razliku od
brane djece, vrlo mali broj vanbrane djece ivi u porodici sa oba roditelja.
Pravo djeteta na posebnu zatitu i pomo drave, u sluajevima kada je ono lieno porodine sredine ili
kada nije u njegovom najboljem interesu da ostane u takvom krugu, normira Konvencija o pravima
djeteta koja je stupila na snagu 1990.godine. U naem pravu pod posebnom drutvenom zatitom su
maloljetnici bez roditeljskog staranja. Ta zatita se osigurava putem usvojenja, starateljstva, hranjenitva
i porodinog smjetaja.
Odnos roditelja i djece po krvi se uspostavlja na slijedee naine:
1. automatski po zakonu, primjenom pretpostavke o oinstvu mua i materinstvu ene koja je u braku;
2. dobrovoljno priznanjem djeteta od roditelja;
3. sudskim putem.

II PORODINI STATUS DJETETA

Roditeljski odnos moe nastati prirodnim i pravnim putem, tj.roenjem i usvojenjem. Dijete koje je
roenjem zasnovalo roditeljski odnos moe imati status branog ili vanbranog djeteta, to zavisi od toga
da li su roditelji u vrijeme roenja ili zaea bili u braku ili ne. U sluaju nastanka roditeljskog odnosa
usvojenjem, dijete ima status usvojenog djeteta.
Brano dijete zasniva odnos sa roditeljima samim roenjem, tj.upisom u matinu knjigu roenih.
Vanbrani roditeljski odnos moe nastati takoer upisivanjem u matinu knjigu roenih na osnovu
priznanja oba roditelja koji se upisuju kao majka i otac, ili moe nastati kasnije naknadnim
utvrivanjem oinstva.
Dijete roeno kao brano moe postati vanbrano ukoliko mu bude uspjeno osporeno materinstvo ili
oinstvo. Obrnuta mogunost nije normirana u PZ.
18

U zakonodavstvu BiH, u skladu sa naelom izjednaavanja brane i vanbrane djece, sadrina odnosa
roditelja i djece je istovjetna, tako da podjela na branu i vanbranu djecu vie nema raniji znaaj.
1.

BRANI STATUS DJETETA

Sticanje branog statusa uslovljeno je kumulativnim postojanjem 3 elementa:

1. da su roditelji u vrijeme zaea djeteta bili u braku;
2. da je dijete rodila ena koja je u vrijeme njegovog roenja ili zaea bila u braku (brano
materinstvo);
3. da mu je otac mukarac koji je u vrijeme njegovog roenja ili zaea bio u braku sa njegovom
majkom (brano oinstvo).
Porijeklo djeteta iz braka. Prema l.106/1 PZ BiH, dijete potie iz braka ako je roeno za vrijeme
trajanja braka ili u roku od 300 dana od dana prestanka braka. Dakle, dijete roeno za vrijeme trajanja
braka smatra se branim, bez obzira na to kad je zaeto. Isto tako, dijete roeno u roku od 300 dana po
prestanku braka smatra se branim jer toliko traje najdua trudnoa, odnosno dijete je zaeto u braku.
Ako je brak prestao smru mua, poetak roka vee se za dan smrti. Ako je brak prestao proglaenjem
branog druga umrlim, poetak roka vee se za dan koji je u pravosnanom sudskom rjeenju utvren
kao dan smrti. Ako je brak prestao ponitenjem ili razvodom, poetak roka vee se za dan pravosnanosti
presude o ponitenju ili razvodu braka.
Pored navedenog, da bi se dijete smatralo branim potrebno je da brak bude postojei. Ukoliko prilikom
sklapanja braka nisu bili ispunjeni uslovi za njegovo postojanje, dijete roeno u takvom braku nee se
smatrati branim, jer se smatra da takav brak nije ni sklopljen i shodno tome ne proizvodi nikakve pravne
uinke. Ponitenje braka ne utie na brani status djeteta.
Brano materinstvo. Porijeklo djeteta od majke utvruje se primjenom rimskog pravila mater semper
certa est (majka je uvijek poznata). Materinstvo se zasniva roenjem, to se u zakonodavstvu uvijek
izriito ne propisuje. Meutim, medicinska dostignua u vezi transfera embrija u matericu druge ene
koja nosi i raa dijete, kao i u vezi surogat materinstva gdje se jedna ena oplouje sjemenom mua
druge ene, nosi i raa dijete da bi ga predala tom branom paru, onemoguava da se majka uvijek odredi
samo primjenom pravila mater semper certa est, te se namee potreba normiranja utvrivanja i
osporavanja materinstva, koja u naem pravu nije zadovoljena u potrebnoj mjeri.
U najveem broju sluajeva majka se utvruje upisom injenice raanja u matinu knjigu. Kao i ostali
podaci sadrani u matinim knjigama, i ovaj se smatra tanim dok se ne dokae suprotno. Materinstvo se
dokazuje izvodom iz matine knjige roenih, a u sluaju spora i drugim dokaznim sredstvima.
Brano oinstvo. U zakonodavstvu se jo od rimskog prava brano oinstvo zasniva na pretpostavci
pater vero is est quem nuptiae demonstrant (otac je onaj na koga brak ukazuje) jer se ovo pitanje ne
moe normirati na drugaiji nain. Obzirom da je pretpostavka oinstva zasnovana na vjerovatnoi, ona
je ustanovljena kao oboriva (praesumptio iuris tantum), odnosno mu majke smatra se ocem djeteta dok
se ne dokae suprotno. Ova pretpostavka prihvaena je i u uporednom pravu, mada ima odstupanja od
njene primjene.
Pretpostavka Porodinog zakona da se ocem djeteta roenog u braku i u roku od 300 dana po prestanku
braka smatra mu majke, ne moe ukazati na oca djeteta samo u slijedeim situacijama:
1. Kada ena neposredno po prestanku braka zakljui novi brak i u njemu rodi dijete prije isteka 300
dana od prestanka prethodnog braka. Za ovakvu situaciju PZ propisuje da se ocem djeteta roenog prije
isteka roka od 270 dana smatra mu majke iz prethodnog braka. Primjena ove pretpostavke se iskljuuje
ukoliko mu majke iz kasnijeg braka, uz njenu saglasnost, prizna dijete kao svoje. Ovdje se bez razloga
odstupa od roka od 300 dana kao najdueg trajanja trudnoe, koji je prihvaen u svim drugim
situacijama.
U belgijskom, bugarskom, maarskom i vicarskom pravu ocem djeteta roenog u novom braku, a prije isteka 300 dana od
prestanka ranijeg braka, smatra se novi mu majke. Ukoliko njegovo oinstvo bude osporeno, uspostavlja se pretpostavka o
oinstvu ranijeg mua.

19

2. Kada je majka u vrijeme roenja djeteta u 2 braka: jedan ranije zakljuen je punovaan, a drugi u
kome se ostvaruje zajednica ivota je nitavan zbog brane smetnje branosti. PZ ne rjeava ko e se
smatrati ocem djeteta u ovakvom sluaju.
Pravna pretpostavka o muu majke kao ocu djeteta primjenjuje se i u sluaju kada je dijete zaeto
vjetakim putem. Ovo vai za homologenu oplodnju (oplodnja izvrena spermatozoidima mua), kao i
za heterogenu oplodnju (koritena sperma drugog mukarca), s tim to je u prvom sluaju ova
pretpostavka neoboriva, a u drugom mu moe pobijati pretpostavku o oinstvu ukoliko se nije saglasio
sa heterogenom inseminacijom. Kod heterogene inseminacije izvjesno je da pretpostavljeni otac nije i
prirodni otac djeteta, ali se preko te razlike svjesno prelazi kada je mu dao pristanak za ovakvu
oplodnju.
3. VANBRANI STATUS DJETETA
Vanbrani status djeteta odreuje se na osnovu nekoliko odredbi PZ, te se vanbranim djetetom smatra:
1. Dijete koje rodi neudata ena;
2. Dijete koje rodi ena koja je bila u braku, ali nakon isteka 300 dana od dana prestanka braka;
3. Dijete koje rodi ena u nepostojeem braku;
4. Dijete koje je roenjem steklo brani status, ali mu je branost uspjeno osporena.
U naem pravu sva vanbrana djeca imaju isti poloaj, dok se u dijelu uporednog prava pravi razlika izmeu pojedinih
kategorija vanbrane djece. Tako je npr. u francuskom pravu zabranjeno utvrivanje roditeljskog odnosa djeteta sa drugim
roditeljem nakon to je utvren ovaj odnos sa jednim roditeljem, ukoliko izmeu roditelja postoji brana smetnja srodstva.
Incestiozna djeca ne mogu se priznati ni u italijanskom pravu, a u belgijskom djeca izmeu ijih roditelja postoji smetnja koja
se ne moe otkloniti dozvolom kralja.
U PZ BiH se termin vanbrano dijete zamjenjuje terminom dijete roeno van braka, mada je teorijski najtaniji i najkrai
termin vanbrano dijete. U francuskom pravu npr, dijete se oznaava kao zakonito i prirodno, u njemakom i
austrijskom kao brano i nebrano. U panskom pravu koriste se termini zakonito i nezakonito dijete, a meu
nezakonitom se pravi razlika izmeu prirodne i neprirodne djece u koju spadaju preljubnika i incestiozna djeca.

Djeca roena van braka imaju ista prava i dunosti kao i djeca roena u braku. Meutim, ova
ravnopravnost nije osigurana u momentu roenja djeteta jer se roditeljskopravni odnos zasniva na razliit
nain i u razliitom trenutku za branu i vanbranu djecu. Dok se za brano dijete pretpostavka o muu
majke djeteta kao njegovom ocu primjenjuje ve u trenutku roenja, otac vanbranog djeteta utvruje se
u svakom pojedinom sluaju na zakonom propisan nain priznanjem ili sudskom odlukom.
Statusno izjednaavanje vanbrane i brane djece ostvarilo bi se primjenom zakonske pretpostavke pater
vero is est quem mater demonstrant (otac je onaj na koga majka ukazuje) na vanbranu djecu. Sama
izjava majke bila bi dovoljna da se oznaeni mukarac upie u matinu knjigu kao otac djeteta, a ukoliko
on smatra da nije otac, imao bi pravo osporiti svoje oinstvo. Nae pravo pribliilo se ovakvom rjeenju
priznajui pravo majci vanbranog djeteta da oznai mukarca kojeg smatra ocem djeteta, o emu se on
tada izjanjava priznajui ili ne priznajui dijete kao svoje. Pri utvrivanju vanbranog statusa djeteta
dovoljno je utvrivanje materinstva i oinstva jer vanbrano dijete ima isti status bez obzira na to da li
potie iz vanbrane zajednice ili prolazne veze ene sa vanbranim ocem djeteta.

III VANSUDSKO UTVRIVANJE PORIJEKLA DJETETA

Dijete od roenja ima pravo, ako je to mogue, da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovu brigu (l.7
Konvencije o pravima djeteta). Ovo pravo na utvrenje porijekla je djetetovo prvo i najvanije pravo.
Utvrivanje materinstva i oinstva moe biti vansudsko i sudsko. Vansudski se utvruje primjenom
pravne pretpostavke o materinstvu i oinstvu ili dobrovoljno priznanjem materinstva i oinstva. U
sudskom postupku porijeklo djeteta utvruje se u 2 sluaja:
1. Utvrivanje materinstva i oinstva protiv volje majke;
2. Osporavanje materinstva i oinstva utvrenog vansudskim putem.
1.

20

PRIZNANJE VANBRANOG OINSTVA I MATERINSTVA

Priznanje materinstva i oinstva je jednostrana izjava volje ene koja sebe smatra majkom, odnosno
mukarca koji se smatra ocem djeteta, data u zakonom propisanom obliku i uz ispunjenje ostalih uvjeta
normiranih u zakonu, a kojom se zasniva roditeljskopravni odnos.
1.1. Priznanje vanbranog oinstva
Oinstvo se moe priznati samo vanbranom djetetu, to znai da se branom djetetu poto se njegovim
ocem smatra majin mu, ne moe priznavati oinstvo prije nego to se uspjeno ospori brano oinstvo.
Uslovi za priznanje oinstva. Za punovanost priznanja zahtijeva se ispunjenje odreenih materijalnih i
formalnih uslova.
1. Lice koje daje izjavu o priznanju mora imati poslovnu sposobnost, odnosno sposobnost za rasuivanje
zbog primjene opeg pravila da pravno relevantnu izjavu moe dati samo punoljetno poslovno sposobno
lice. Porodini zakon normira da oinstvo moe priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i
lice kome je ograniena poslovna sposobnost ako je sposobno shvatiti prirodu i znaenje izjave o
priznanju oinstva. Ova sposobnost shvatanja mora biti utvrena u svakom konkretnom sluaju od strane
organa pred kojim se vri priznanje, a izjavu navedena lica daju lino. Obzirom da je data dobrovoljno,
izjava se ne provjerava, ve se smatra istinitom.
PZ u l.110 normira i mogunost priznanja oinstva putem punomonika, ime se odstupa od pravila o
nemogunosti zastupanja pri davanju strogo line izjave volje. Punomo mora biti ovjerena i sadravati
izriitu uputu punomoniku da da izjavu o priznanju oinstva odreenog djeteta koje je rodila odreena
ena. Vremensko vaenje ove punomoi nije ogranieno.
2. Dijete se po pravilu priznaje nakon roenja i za vrijeme njegovog ivota. Meutim, od ovog pravila
se danas odstupa dozvoljavanjem mogunosti priznanja kako prije roenja, tako i poslije smrti djeteta.
Priznanje djeteta prije roenja proizvodi pravne posljedice samo ako se dijete rodi ivo. U suprotnom se
smatra da izjava nije ni data. PZ regulie i mogunost priznanja oinstva i poslije smrti djeteta, ali samo
pod uslovom da je ono ostavilo potomstvo.
3. Izmeu lica koje priznaje i djeteta ije se oinstvo priznaje mora postojati razlika u godinama koja je
uobiajena i potrebna za zasnivanje prirodnog roditeljskog odnosa. Poto se radi o prirodnom uslovu,
zakon ga izriito ne normira, a postojanje razlike u godinama se cijeni u svakom konkretnom sluaju.
4. Za punovanost priznanja potrebno je da se izjava o priznanju da u posebnoj formi, na nain
predvien u zakonu. PZ (l.109) normira da se oinstvo moe priznati pred matiarem, organom
starateljstva, sudom ili drugim organom. Izjava data pred matiarem se unosi u zapisnik, na osnovu kojeg
se nakon to bude ovjeren, vri upis u matinu knjigu. O izjavama datim pred sudom ili organom
starateljstva takoer se sainjava zapisnik, koji se nakon ovjere dostavlja nadlenom matiaru radi upisa
u matinu knjigu.
Priznanje oinstva u privatnoj izjavi ne proizvodi dejstvo, osim u sluaju punovanog testamenta.
U postupku priznanja, matiar odmah po saznanju za roenje djeteta van braka poziva majku da se izjasni
o tome ko je otac djeteta i o tome obavijesti organ starateljstva. Ukoliko se majka izjasni, organ
starateljstva poziva oznaeno lice da izjavi da li je otac djeteta. Navodni otac moe priznati dijete na
propisani nain, a ako izjavi da nije otac ili ne da nikakvu izjavu majka ima mogunost podnoenja tube
za utvrivanje oinstva.
Datu izjavu o priznanju oinstva mukarac ne moe opozvati. Lice koje je priznalo oinstvo, a kasnije
sazna za okolnosti koje bi iskljuivale njegovo oinstvo, moe oinstvo osporavati tubom u roku od
godinu dana po saznanju za ove okolnosti, a najkasnije u roku od 5 godina po davanju izjave o priznanju.
5. Saglasnost majke, odnosno djeteta sa priznanjem je takoer uslov za punovanost priznanja.
Saglasnost majke je dovoljna za dijete mlae od 16 godina, u suprotnom je potrebna i saglasnost djeteta,
osim ako je dijete trajno nesposobno za rasuivanje. Saglasnost majka daje usmeno, pred matiarem (o
emu se sastavlja zapisnik), u javnoj ispravi (sastavljena od ovlatenog organa - organ starateljstva, sud i
sl) ili ovjerenoj ispravi (sastavlja sama majka, iji potpis mora ovjeriti nadleni organ). U sluaju da je
21

majka umrla, proglaena umrlom ili joj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, saglasnost sa
priznanjem moe dati staralac djeteta, uz odobrenje organa starateljstva.
Izjava o saglasnosti moe se dati u roku od 30 dana od prijema obavjetenja matiara o tome da je jedno
lice priznalo oinstvo. Nesaglaavanje ili neizjanjenje u datom roku sprijeie upisivanje oinstva u
matinu knjigu roenih. U takvom sluaju lice koje je priznalo oinstvo moe u roku od 3 godine od
prijema obavjetenja o nesaglasnosti, tubom traiti da njegovo oinstvo utvrdi sud. Saglasnost majke,
odnosno djeteta sa priznanjem se zahtijeva i u uporednom pravu.
1.2. Priznanje vanbranog materinstva
Poto je porijeklo djeteta od majke u najveem broju sluajeva nesporno, ustanova priznanja vanbranog
materinstva nije posebno normirana. U sluaju potrebe, na priznanje materinstva primjenjuju se odredbe
o priznanju oinstva, te se zahtijeva:
1. Da je ena poslovno sposobna;
2. Da je dijete koje se priznaje ivo roeno (poslije smrti djeteta samo ako je ostavilo potomstvo);
3. Da je priznanje uinjeno u zakonom propisanoj formi;
4. Da izmeu majke i djeteta postoji dovoljna razlika u godinama;
5. Da se sa priznanjem saglasi dijete starije od 16 godina, odnosno vanbrani otac djeteta ako je ve
utvren, odnosno staralac djeteta.
ena koja je priznala materinstvo moe ga osporiti. Subjektivni rok je 1 godina od saznanja za okolnost
koja bi iskljuivala materinstvo, a objektivni je 5 godina od davanja izjave o priznanju. Priznato
materinstvo moe osporiti i ena koja se smatra prirodnom majkom djeteta, a tubu moe podii u roku
od 1 godine od upisa priznanja u matinu knjigu roenih. Pravo na tubu ima i dijete do navrene
25.godine.

IV - SUDSKO UTVRIVANJE PORIJEKLA DJETETA

O roditeljskopravnom odnosu se u sudskom postupku odluuje u 2 sluaja: u sluaju utvrivanja
vanbranog materinstva i u sluaju osporavanja materinstva i oinstva.
1. UTVRIVANJE VANBRANOG OINSTVA I MATERINSTVA SUDSKOM PRESUDOM

1.1. Utvrivanje vanbranog oinstva sudskom presudom

Vanbrano oinstvo se kod nas u najveem broju sluajeva utvruje upravo sudskim putem. Prihvaen je
sistem utvrivanja vanbranog oinstva na zahtjev ovlatenih lica uz 2 odstupanja od slobode istraivanja
oinstva:
1. kada je dijete zaeto vjetakim putem;
2. kada je dijete usvojeno potpunim oblikom usvojenja.
Zakonsko rjeenje ima i neke elemente utvrivanja oinstva po slubenoj dunosti: kad je majka oznaila
oca djeteta, a ne pokree postupak za utvrivanje oinstva, organ starateljstva je obavezan podnijeti tubu
za utvrivanje oinstva.
U uporednom pravu postoje razliita rjeenja o uslovima istraivanja vanbranog oinstva i ukljuivanju
dravnih organa u ovaj postupak. Rjeenjima dananjeg zakonodavstva prethodila su rjeenja koja su
zabranjivala, odnosno ograniavala mogunost utvrivanja oinstva. Sistem zabrane vaio je u
Francuskoj do 1912, u SSSR od 1944.-1968, te u Srbiji 1866.- 1945. Nakon naputanja ovog sistema, u
dijelu uporednog prava utvrivanje vanbranog oinstva dozvoljeno je samo kada postoje dokazi o
oinstvu i kada se mukarac dolozno ponaao. Ovakvo rjeenje postojalo je npr. u francuskom pravu do
1993.godine, a jo uvijek postoji u nekim zemljama romanske grupe.

22

U pravu skandinavskih zemalja prihvaeno je rjeenje o utvrivanju vanbranog oinstva po slubenoj

dunosti: dozvoljava se ne samo da majka i dijete protivno volji oca pokrenu postupak, ve se obavezuju
i odreeni dravni organi na njegovo pokretanje, ak i protivno volji majke djeteta.
U najveem dijelu uporednog prava prihvaeno je rjeenje o utvrivanju vanbranog oinstva na zahtjev
ovlatenih lica, koje naelno dozvoljava utvrivanje vanbranog oinstva bez ogranienja.
Aktivna legitimacija i rokovi za utvrivanje oinstva. Pravo na tubu za utvrivanje vanbranog
oinstva pripada slijedeim subjektima: djetetu, majci djeteta, mukarcu koji se smatra ocem djeteta a
sprijeen je da ga prizna, te organu starateljstva.
Dijete po l.120 PZ moe podnijeti tubu za utvrivanje oinstva do navrene 25.godine ivota. Dok je
dijete maloljetno ili poslovno nesposobno, tubu u njegovo ime podnosi majka ili staratelj sa odobrenjem
organa starateljstva.
Majka je ovlatena da podnese tubu do navrene 18.godine ivota djeteta. U sluaju poslovne
nesposobnosti djeteta majka nakon ovog roka moe podii tubu samo kao zakonska zastupnica djeteta, a
ne u svoje ime.
Prirodni otac, odnosno mukarac koji se smatra ocem ima pravo na tubu samo ako mu je onemogueno
da prizna vanbrano oinstvo, a ne i onda kada nije spreman priznati dijete ve eli da se u sudskom
postupku utvrdi da li je on zaista otac djeteta. Mukarcu moe biti onemogueno priznanje vanbranog
oinstva u sluaju odbijanja saglasnosti o priznanju ili neizjanjenja o priznanju, te priznanje djeteta ve
uinjeno od nekog drugog lica.
Organ starateljstva je po l.122 PZ BiH ovlaten da u roku od 1 godine po roenju djeteta tubom
pokrene postupak za utvrivanje oinstva u sluaju kad je majka oznaila odreeno lice za oca djeteta
pred matiarem, a kasnije ne pokrene postupak za utvrivanje oinstva, zanemarujui tako interes djeteta.
Dakle moraju biti ispunjena 2 uslova: da je majka oznaila lice koje smatra ocem djeteta, te da majka nije
pokrenula postupak za utvrivanje oinstva zanemarujui interes djeteta. PZ ne ostavlja mogunost majci
djeteta da se protivi podnoenju tube od strane ovog organa nakon to je oznaila oca djeteta. Jedini
nain da majka izbjegne ovakvo rjeenje jeste da se neposredno po roenju djeteta ne izjasni o njegovom
ocu.
Trei uslov, koji je posljedica zahtjeva da majka zanemaruje interes djeteta, je da se postupak moe
pokrenuti tek po proteku odreenog perioda od roenja djeteta, koji se mora ostaviti majci za
razmiljanje o pokretanju postupka. Tek nakon isteka ovog roka bie oigledno da ona zanemaruje
interes djeteta, pa organ starateljstva stie pravo na tubu za utvrivanje oinstva. Poetak roka se vee za
roenje djeteta, a zavretak za navravanje prve godine ivota. Porodini zakon ne odvaja rok za organ
starateljstva od roka koji bi majci trebalo ostaviti za donoenje odluke o pokretanju postupka. Zakonom
takoer nije preciziran poloaj organa starateljstva u ovom postupku: ne normira se izriito da organ
tubu podnosi u ime djeteta, niti da se pojavljuje u ulozi stranke.
Pasivna legitimacija. Tuba za utvrivanje oinstva se po PZ BiH moe podnijeti protiv lica kojima PZ
priznao svojstvo stranke u ovom postupku a to su:
1. dijete, ukoliko tubu podnosi lice koje se smatra ocem ili majka djeteta;
2. majka, ako je tuilac dijete ili lice koje se smatra ocem;
3. lice koje se smatra ocem, ako je tuilac dijete ili majka djeteta.
U uporednom pravu, pasivna legitimacija prelazi na nasljednike mukarca ije se oinstvo utvruje (npr.
u francuskom i italijanskom pravu).
Mogunost utvrivanja oinstva prije roenja djeteta i poslije njegove smrti. Mogunost utvrivanja
oinstva sudskim putem prije roenja djeteta nije izriito normirana u PZ BiH, dakle tuba se ne moe
podnijeti prije nego to se dijete rodi. Zakon izriito dozvoljava mogunost utvrivanja vanbranog
oinstva nakon smrti djeteta (l.113/2), pod uslovom da je dijete ostavilo potomstvo.
Utvrivanje oinstva u sluaju vie salonika. U sluaju da je tuba podnesena protiv vie mukaraca sa
kojima je majka u kritino vrijeme zaea odravala spolne odnose, sud mora utvrditi koji je od njih,
23

odnosno da li je ijedan od njih otac djeteta. Takoer je mogue da u toku postupka tueni mukarac
istakne prigovor da je majka u vrijeme zaea imala spolne odnose sa vie mukaraca (exceptio plurium
concubentium - prigovor vie salonika). Povodom ovog prigovora, sud ne moe po slubenoj dunosti
proiriti postupak na ove mukarce, ve to moe uraditi samo majka djeteta.
Starija zakonodavstva nisu dozvoljavala mogunost utvrivanja oinstva u sluaju da je majka u kritino
vrijeme zaea imala odnose sa vie lica (takvo rjeenje bilo je npr. u francuskom, vicarskom i
njemakom zakonu). Kasnija rjeenja ublaila su dejstva ovog prigovora.
Prema drugom rjeenju iz uporednog prava, isticanje prigovora ima za posljedicu obavezivanje svih lica
koja su imala odnose sa majkom djeteta da plaaju alimentaciju, ali dijete ostaje bez utvrenog oinstva.
Ovo rjeenje prihveno je u norvekom pravu, a ranije je postojalo u danskom i pravu SSSR.
Tree rjeenje u uporednom pravu (gdje spada i nae pravo) ne prihvata prigovor vie salonika, ve
obavezuje sud da utvrdi oca bez obzira na broj lica sa kojima je majka imala odnose. Presuda ovdje ima
paternitetsko, a ne samo alimentaciono dejstvo kao u prethodnom rjeenju.
Dejstva utvrenog vanbranog oinstva. Utvrivanjem vanbranog oinstva uspostavlja se roditeljski
odnos izmeu vanbranog djeteta i oca, sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze. Mukarac ije je
oinstvo utvreno smatra se ocem djeteta od njegovog roenja (retroaktivno dejstvo). Oinstvo utvreno
pravosnanom sudskom presudom ne moe se osporavati, za razliku od oinstva utvrenog priznanjem.
Status djeteta se ne mijenja, odnosno dijete zadrava vanbrani status. Dijete nakon utvrivanja
oinstva moe dobiti prezime oca, za ta je potrebna saglasnost oca, a i djeteta starijeg od 10 godina.
Ukoliko se roditelji ne uspiju usaglasiti o ovoj promjeni, odluivanje o prezimenu je u nadlenosti organa
starateljstva.
Presuda o utvrenom oinstvu sadri i odluku o izdravanju djeteta na teret vanbranog oca, koju
sud donosi po slubenoj dunosti. Nakon utvrivanja oinstva, majka ima pravo od oca traiti
izdravanje za vrijeme od 3 mjeseca prije i 12 mjeseci nakon poroaja, ukoliko sama nema sredstava za
ivot. Otac je obvezan dati ovo izdravanje srazmjerno svojim mogunostima.
1.2. Utvrivanje vanbranog materinstva sudskom presudom
PZ propisuje da se odredbe o utvrivanju oinstva shodno primjenjuju i na utvrivanje materinstva.
Aktivno legitimisana lica za pokretanje tube su dijete, majka i otac djeteta, te organ starateljstva.
1. Dijete moe samostalno podii tubu nakon punoljetstva, a do navrene 25.godine ivota;
2. Majka bi imala pravo na tubu kada ne moe priznati dijete za svoje, zato to staralac ili otac
uskrauju saglasnost za priznanjem, ili je druga ena ve izvrila priznanje. Rok za tubu je 3 godine od
prijema obavjetenja o nesaglasnosti za priznanjem, odnosno 1 godina od upisa priznatog materinstva u
matinu knjigu.
3. Otac u svoje ime ima pravo podii tubu do punoljetstva djeteta;
4. Organ starateljstva pokree tubu pod istim uslovima kao i u sluaju postupka za utvrenje oinstva.
Pasivno legitimisana lica se takoer odreuju analogijom. U postupku uvijek moraju uestvovati dijete,
majka i otac djeteta.
Dejstvo. Punovanim priznanjem i sudskom presudom zasniva se roditeljskopravni odnos, sa svim
posljedicama. U oba sluaja utvrenje ima retroaktivno dejstvo. Priznanje i sudska odluka djeluju erga
omnes (prema svima), to je sluaj i sa oinstvom. Materinstvo utvreno sudskom odlukom se ne moe
osporavati, za razliku od materinstva utvrenog priznanjem.
2. OSPORAVANJE OINSTVA I MATERINSTVA
Osporiti se moe oinstvo i materinstvo utvreno primjenom pravne pretpostavke ili priznanjem, a ne i
ono utvreno sudskom presudom.
2.1. Osporavanje oinstva
24

Osporavanje branog oinstva znai pobijanje pravne pretpostavke o muu majke djeteta kao ocu
djeteta. U starijim pravima, cilj ove ustanove bio je zatita interesa mua majke koji se ovim putem
oslobaa obaveza prema djetetu koje nije njegovo prirodno dijete. Zbog toga je samo njemu i priznavano
pravo na tubu. U posljednje vrijeme ovo pravo se priznaje i ostalim subjektima roditeljskopravnog
odnosa.
Aktivna legitimacija i rokovi za osporavanje branog oinstva. Aktivno legitimisani su mu majke
djeteta, majka djeteta i dijete.
Mu majke djeteta naelno mora sam podnijeti tubu, obzirom da je karakteristika osporavanja branog
oinstva, kao jednog od statusnih sporova, nemogunost zastupanja. Izuzetak normiran u PZ je u sluaju
da je mu majke potpuno lien poslovne sposobnosti. Tada tubu moe podii njegov staralac, uz
odobrenje organa starateljstva. Tuba se mora podnijeti unutar zakonom definisanog subjektivnog i
objektivnog roka, koji su prekluzivni, odnosno njihovim istekom gubi se pravo tube. Subjektivni rok
je 6 mjeseci (od saznanja za injenicu na osnovu koje se moe zakljuiti da tuitelj nije otac), a
objektivni je do navrene 10.godine ivota djeteta (l.125). Nakon isteka objektivnog roka, samo dijete
moe osporiti oinstvo. PZ ne priznaje nasljednicima mua pravo na tubu, ali ih ovlauje na
nastavljanje zapoetog postupka (l.126).
U dijelu uporednog prava nasljednici mogu produiti zapoeti postupak; u dijelu zakona im se izuzetno priznaje i samostalno
pravo na tubu, u sluaju da mu majke djeteta za ivota nije saznao ni za zaee ni za roenje djeteta, niti je u u vrijeme
zaea ivio u zajednici sa majkom djeteta (srbijansko pravo); u dijelu se nasljednicima priznaje pravo na tubu (vicarska,
Francuska, Njemaka, Belgija, panija, Grka, Turska) itd.

Majka djeteta ima pravo osporavati brano oinstvo u roku od 6 mjeseci od roenja djeteta. Radi se o
objektivnom roku, jer subjektivni nije ni potreban obzirom da majka ve u momentu roenja zna da li je
njen mu otac djeteta. Rok joj se ostavlja samo za odluku o tome hoe li osporavati oinstvo.
Dijete po l.128 PZ BiH ima pravo da osporava da mu je otac lice koje se po zakonu smatra njegovim
ocem. Dijete moe podii tubu do navrene 25.godine ivota, odnosno aktivno je legitimisano od
momenta roenja. Ako je u interesu djeteta da se tuba podnese prije punoljetstva, a roditelji je ne
podnose, organ starateljstva e ovlastiti staraoca na osporavanje branog oinstva. Interes djeteta cijeni
organ starateljstva u svakom konkretnom sluaju. Porodini zakon normira da se ne moe osporavati
oinstvo poslije smrti djeteta.
PZ ne priznaje pravo na tubu mukarcu koji se smatra ocem djeteta roenog u braku. Razlog je zatita
porodice od uznemiravanja treih lica. U dijelu uporednog prava postoji i takva mogunost, s tim da se
propisuju posebni uslovi pod kojima prirodni otac moe osporiti brano oinstvo. Tako prirodni otac
mora dokazati da je ivio u zajednici sa majkom djeteta u vrijeme zaea ili da ju je zasnovao prije
roenja djeteta, a istom tubom mora traiti da se utvrdi njegovo oinstvo (Srbija i C.Gora). U
slovenakom pravu jedino ogranienje za prirodnog oca je to tubu mora podnijeti u odreenom roku.
Pitanje aktivne legitimacije nije na isti nain rijeeno u uporednom pravu. Tako u danskom pravu
oinstvo moe osporiti samo mu majke djeteta, sa malim ansama za uspjeh, a sva 3 subjekta
roditeljskog odnosa pravo na tubu imaju samo ako je dijete zaeto prije braka. Samo mu majke aktivno
je legitimisan i u austrijskom pravu, a u odreenim sluajevima i dravni tuilac. U francuskom,
italijanskom, belgijskom i poljskom pravu sva 3 subjekta roditeljskog odnosa su aktivno legitimisana.
Pasivna legitimacija. PZ ne rjeava izriito pitanje pasivne legitimacije, ve se primjenjuje odredba o
strankama u sporu o osporavanju oinstva, tako da se svi subjekti mogu pojaviti u ulozi tuenog (dijete,
majka, otac). Ako je jedan subjekt tuilac u ulozi tuenog moraju biti ostala 2 subjekta.
Osporavanje vanbranog oinstva mogue je samo ako je oinstvo utvreno priznanjem (a ne sudskom
presudom).
Aktivna legitimacija i rokovi za osporavanje vanbranog oinstva. Aktivno su legitimirani dijete,
mukarac koji je priznao oinstvo i mukarac koji sebe smatra ocem djeteta.

25

Dijete moe podnijeti tubu do navrene 25.godine ivota. Dok je maloljetno, tubu u njegovo ime moe
podnijeti staralac kojeg imenuje organ starateljstva. Dijete podnosi tubu protiv mukarca koji ga je
priznao kao svoje i majke koja se saglasila sa tim priznanjem.
Mukarac koji je priznao oinstvo moe podnijeti tubu u roku od 1 godine po saznanju za okolnosti
koje ukazuju na to da nije otac priznatog djeteta, a najkasnije 5 godina od davanja izjave o priznanju.
Mukarac koji sebe smatra prirodnim ocem djeteta roenog van braka ima pravo osporiti oinstvo
drugog lica koje je to dijete priznalo za svoje, ukoliko istovremeno trai da se utvrdi njegovo oinstvo.
Tuba se moe podnijeti u roku od 1 godine od upisa osporavanog oinstva u matinu knjigu.
U uporednom pravu, pravo na tubu za osporavanje priznatog oinstva daje se razliitim subjektima. U
grkom pravu daje se djetetu (u sluaju njegove smrti njegovim potomcima), majci (u sluaju njene smrti
ili nesposobnosti za rasuivanje njenim roditeljima), te roditelju mukarca ije je oinstvo po njegovoj
smrti priznao drugi roditelj. U vajcarskom i italijanskom pravu tubu mogu podnijeti priznavalac i
svako tree lice koje ima interes za to.
Dejstva uspjeno osporenog oinstva. Najvanije dejstvo uspjeno osporenog branog oinstva je u
tome to se pretpostavljeni otac vie ne smatra ocem djeteta, te e dijete imati vanbrani status. Presuda
djeluje erga omnes. Dijete ostaje u srodstvu sa majkom i njenim srodnicima, dok se u odnosu na oca i
njegove srodnike raskida srodniki odnos. Sa ranije prezumiranim ocem dijete zasniva tazbinsko
srodstvo, postaje pastorak, a ovaj njegov ouh.
Uspjeno osporeno vanbrano oinstvo proizvodi gotovo ista dejstva kao i presuda o osporavanju
branog oinstva, s tim to se ne mijenja porodini status djeteta dijete zadrava vanbrani status.
2.2. OSPORAVANJE MATERINSTVA
Osporavanje branog materinstva ima za svrhu dokazivanje da ena upisana u matinu knjigu roenih
kao majka djeteta, nije njegova bioloka majka. U praksi se ova mogunost koristi nakon zamjene djece
u porodilitu ili upisa u matinu knjigu kao majke djeteta ene koja nije rodila dijete.
PZ ne sadri posebne odredbe o osporavanju branog materinstva, ve se primjenjuje analogija u odnosu
na osporavanje oinstva. Shodno tome, pravo na tubu za osporavanje branog materinstva ima ena koja
je u matinu knjigu upisana kao majka, njen mu i dijete, u rokovima normiranim za osporavanje
branog oinstva (pretpostavljena majka subjektivni rok 6 mjeseci, objektivni 10.godina ivota djeteta;
mu majke 6 mjeseci od roenja djeteta; dijete do navrene 25.godine ivota, u sluaju maloljetnosti
staralac postavljen od organa starateljstva).
Osporavanje priznatog vanbranog materinstva. Aktivno su legitimisani dijete (do navrene 25.godine
ivota), ena koja je priznala dijete (subjektivni rok 1 godina, objektivni 5) i ena koja osporava
materinstvo drugoj eni koja je priznala dijete kao svoje, a istovremeno trai da se utvrdi da je ona majka
djeteta (1 godina od upisa u matinu knjigu).
Dejstva uspjeno osporenog materinstva. Ako se radi o osporavanju branog materinstva, dijete gubi
majku, brani status, a u pravilu i oca poto se vie ne moe primijeniti pretpostavka o branom oinstvu.
Materinstvo djeteta nee ostati nepoznato samo u sluaju kada je u postupku istovremeno osporeno i
utvreno materinstvo.

V STATUS DJECE ZAETE MEDICINSKI POMOGNUTOM

OPLODNJOM
Medicinski pomognuta oplodnja (prokreacija) obuhvata zaee in vitro i transfer embrija, surogat
materinstvo i vjetaku oplodnju.

26

In vitro zaee je spajanje jajne elije i spermatozoida izvan tijela ene i unoenje oploene jajne elije u
matericu. Oplodnja moe biti homologna (kada oba gameta jajna elija i spermatozoid potiu od
branog ili vanbranog para) i heterologna (kada jedan ili oba gameta potiu od drugih lica).
Surogat materinstvo je sluaj kada ena nosi i raa dijete da bi ga nakon roenja predala branom ili
vanbranom paru. Mogue su 2 situacije da se oplouje jajna elija ene koja nosi dijete spermom
mua iz branog para ili iznajmljivanje materice.
Vjetaka oplodnja moe biti homologna (ili auto-inseminacija), kada se ena oplouje spermatozoidom
mua ili heterologna (hetero-inseminacija), kada se ena oplouje spermatozoidima drugog mukarcadavaoca.
U ovoj oblasti postoji pravna praznina u naem pravu. PZ samo u 2 odredbe regulie utvrivanje i
osporavanje oinstva djece zaete putem vjetake oplodnje. U lanu 132. utvreno je da se ne moe
utvrivati oinstvo djeteta koje je zaeto vjetakim putem. Po l.133, mu ene oploene heterologno
ima pravo osporavati da je otac na taj nain zaetog djeteta, ali samo ako je ena oploena bez njegove
saglasnosti. Subjektivni rok za tubu je 6 mjeseci, a objektivni do 5.godine ivota djeteta. Aktivna
legitimacija u ovom sluaju pripada samo muu heterologno oploene ene.

VI POSTUPAK U MATERNITETSKIM I PATERNITETSKIM

SPOROVIMA
Maternitetski i paternitetski sporovi rjeavaju se u posebnom parninom postupku. Primjenjuju se
odredbe Zakona o parninom postupku, ako drugaije nije odreeno Porodinim zakonom.
Stvarno nadlean za ove sporove je opinski sud. Mjesno je nadlean sud ope mjesne nadlenosti,
odnosno sud na ijem podruju tueni ima prebivalite ili boravite.
Postupak se pokree tubom ovlatenog lica, kojom moraju biti obuhvaene sve stranke u sporu. Stranke
koje podnose tubu, odnosno one protiv kojih je usmjeren tubeni zahtjev su jedinstveni suparniari, tj.
smatraju se kao jedna parnina stranka, tako da povoljne parnine radnje jednog suparniara proizvode
pozitivno dejstvo i na ostale. Tubi ovlatenog lica podnesenoj u zakonskom roku, kao suparniar se
moe pridruiti i lice kome je rok za podnoenje tube istekao. Organ starateljstva u postupku moe
djetetu postaviti posebnog staraoca, ukoliko izmeu djeteta i roditelja postoje u parnici suprotni interesi.
Radi utvrivanja materijalne istine dozvoljena je upotreba svih dokaznih sredstava. Prva injenica koja se
utvruje u dokaznom postupku je da li je majka imala odnose sa mukarcem ije se oinstvo utvruje u
kritino vrijeme zaea djeteta. Vrijeme zaea odreuje se pomou vjetaka, a na osnovu duine, teine i
ope zrelosti djeteta u vrijeme roenja. Ako se utvrdi da je majka u kritino vrijeme imala odnose sa
mukarcem ije se oinstvo utvruje, injenica da li je on bioloki otac utvruje se metodama medicine,
genetike, antropologije i ostalih naunih disciplina. Sudsko-medicinsko vjetaenje moe se provesti tek
kada dijete navri 3 godine ivota, jer tek tada ima dovoljno razvijene nasljedne osobine i u stanju je
podnijeti ispitivanja koja mogu trajati due vremena.
Stranke u postupku se nisu obavezne podvrgnuti vjetaenju, posebno ispitivanju krvi, a neopravdano
nepristajanje na pregled sud cijeni po slobodnoj ocjeni, u vezi sa svim ostalim dokazima. Ovakvo
rjeenje uglavnom je prihvaeno i u uporednom pravu, sa izuzetkom Njemake, nordijskih zemalja i
SAD gdje se naglasak stavlja na pravo utvrivanja genetskog porijekla.
Sve 3 stranke istovremeno pristupaju ekspertizi kako bi se izbjegle eventualne greke i zloupotrebe.
Jedno od dokaznih sredstava koje daje pouzdan dokaz da pretpostavljeni otac nije i ne moe biti bioloki
otac je analiza krvi (seroloka analiza) ispitivanje krvnih grupa, podgrupa i faktora, u skladu se
Mendelovim zakonom prema kome dijete moe imati samo krvnu grupu i faktor koji moe naslijediti od
roditelja. Seroloka analiza se moe provesti nakon to dijete navri 6 mjeseci. Primjenom ove metode
moe se iskljuiti oinstvo, najvie u 60% sluajeva, a samo uz upotrebu posebnih metoda do 90%.
Antropolokim (nasljedno biolokim) metodom ispituje se oko 250 osobina djeteta koje se nasljeuju od
roditelja, sa istim osobinama njegovih pretpostavljenih roditelja.
27

Analiza nasljednih tkivnih gena sastava HLA (tipizacija tkiva) je jedna od novijih metoda kojom se
vjerovatnoa oinstva iskazuje opisno i u procentu, pa se kree od 0,10-0,15% kada je oinstvo praktino
iskljueno, preko 10-80%, kada je neodreeno, do 99,90%, kada je praktino dokazano.
Antropoloko vjetaenje i analiza antitijela HLA, za razliku od seroloke analize, mogu dati pozitivan
odgovor o oinstvu, odnosno moe se zakljuiti da je odreeni mukarac zaista otac djeteta.
Analiza DNK se primjenjuje posljednjih godina, a njome se utvruju osobine djeteta koje mogu poticati
samo od oba genetska roditelja. Ovim putem se moe nesumnjivo utvrditi roditeljski odnos.
Strunjaci preporuuju koritenje kombinacije vie navedenih metoda kako bi se na osnovu toga donio
zakljuak. Pored sudsko-medicinske ekspertize, sud koristi i druga dokazna sredstva: sasluanje svjedoka
i stranaka, pisma jednog roditelja drugom i sl.
Specifinosti maternitetskog i paternitetskog postupka su slijedee:
1. Iskljuenje naela javnosti uestvuju samo stranke, njihovi zakonski zastupnici, punomonici, organ
starateljstva i struna lica.
2. Ogranienje naela dispozitivnosti ne moe se donijeti presuda na osnovu priznanja, niti presuda
zbog izostanka.
3. Sud moe po slubenoj dunosti odrediti privremene mjere radi zatite, smjetaja i izdravanja djece, a
alba ne odlae izvrenje rjeenja.
4. O trokovima postupka sud odluuje po slobodnoj ocjeni, vodei rauna o razlozima pravinosti.

VII USVOJENJE
1. O USVOJENJU UOPE
Usvojenje se kao razvijen institut javlja u zakonodavstima robovlasnikih drava (Egipat, Babilon,
Sparta, Atina, Rim), sa gotovo istovjetnim ciljem koji se sastojao u zatiti interesa usvojioca, produenju
porodice, ouvanju imovine i sl. Srednjevjekovno pravo nije poznavalo institut usvojenja. Kapitalistiko
drutvo je u poetku ponovo normiralo institut usvojenja, ali sa tipinim patrijarhalnim obiljejima i
osnovnim ciljem jaanja i produenja porodice usvojioca. Tokom 20.vijeka uvojenje postaje institut sa
osnovnom svrhom zatite maloljetne djece bez roditeljskog staranja.
2. POJAM USVOJENJA
PZ BiH u l.12 odreuje: Usvojenjem se izmeu usvojioca i usvojenika uspostavljaju odnosi koji
postoje izmeu roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje je usvojeno prue uslovi ivota koje imaju
djeca koja ive u porodici.
3. RAZVOJ INSTITUTA USVOJENJA
3.1. Institut usvojenja u periodu 1947.-1971.godine
Zakon o usvojenju iz 1947.godine poznavao je samo 1 oblik usvojenja: nepotpuno raskidivo usvojenje.
Njime se zasnivao srodniki odnos izmeu usvojenika i njegovih potomaka i usvojioca, ali ne i
usvojioevih srodnika. Ovim usvojenjem ne prestaju prava i dunosti izmeu usvojenika i prirodnih
roditelja, a veza je raskidiva. Nije bila garantovana tajnost podataka o usvojenju, u matinim knjigama
ostajali su podaci o prirodnim roditeljima. Sve ovo je stvaralo odreenu nesigurnost na strani usvojioca
zbog mogunosti pojave krvnih roditelja. Stoga se rano uoila potreba za uvoenjem i drugog oblika
usvojenja kojim se stvara odnos identian odnosu krvnih srodnika, a koji se ne moe raskinuti.
3.1. Institut usvojenja nakon 1971.godine
28

Nakon prenoenja zakonodavne nadlenosti na republike i pokrajine, Porodini zakon BiH normirao je i
ustanovu usvojenja. PZ BiH predvia 2 oblika usvojenja: nepotpuno i potpuno.
Nepotpunim usvojenjem izmeu usvojioca i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju se odnosi
srodstva, kao i prava i dunosti koja po zakonu postoje izmeu roditelja i djece, ako zakonom nije
drugaije odreeno (l.147, st.1 i 2 PZ BiH).
Potpunim usvojenjem nastaju odnosi izmeu usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih
potomaka, koji su po svim dejstvima identini odnosima izmeu krvnih srodnika. Usvojenik se potpuno
integrira u porodicu usvojioca, a prekida sve veze sa prirodnom porodicom.
Institut usvojenja prvenstveno je u interesu usvojenika, ali se ne zanemaruju ni interesi usvojioca.
Usvojilac ima mogunost izbora oblika usvojenja, a prednosti u odnosu na ranija rjeenja su i: saglasnost
prirodnih roditelja na usvojenje njihove djece od nepoznatih usvojilaca, neprisustvovanje roditelja inu
zasnivanja usvojenja, tajnost podataka o usvojenju, upis usvojilaca u matinu knjigu roenih kao
prirodnih roditelja, te neraskidivost ovog odnosa.
4. PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE USVOJENJA
Pretpostavke za zasnivanje usvojenja normirane u PZ BiH mogu se klasificirati u 3 grupe:
1. Zajednike pretpostavke za oba oblika usvojenja;
2. Pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja;
3. Pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja.
4.1. Zajednike pretpostavke koje se odnose na oba oblika usvojenja
Pretpostavke na strani usvojioca. Prema odredbi lana 152. st.1 PZ BiH usvojiti ne moe:
lice kome je oduzeto roditeljsko pravo;
lice kome je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost;
lice koje ne prua dovoljno jemstva da e usvojenika podizati i vaspitati tako da bude koristan lan
drutvene zajednice;
lice koje je duevno bolesno ili slaboumno, odnosno koje boluje od druge bolesti koja moe dovesti u
opasnost zdravlje ili ivot usvojenika.
Ista ogranienja vae i za branog druga usvojitelja, u situaciji kada samo jedan brani drug usvaja.
Punoljetstvo kao adoptivna pretpostavka je predviena posredno odredbom da usvojiti moe samo lice
koje je od usvojenika starije najmanje 18 godina (l.148. st.2)3.
Usvojilac u pravilu moe biti samo dravljanin BiH. Usvojilac moe biti i strani dravljanin, ako za to
postoje naroito opravdani razlozi i ako ima odobrenje republikog organa uprave nadlenog za poslove
socijalne politike koje se daje uz pribavljeno miljenje republikog organa uprave za unutranje poslove.
Zakonodavac u l.151 st.2 previa i starateljstvo kao adoptivnu smetnju. Staralac ne moe usvojiti
svog tienika sve dok odlukom organa starateljstva ne bude razrijeen dunosti staraoca.
Pretpostavke na strani usvojenika. Mogue je usvojiti samo maloljetno dijete. Zakon ne odreuje donju
granicu, ve se njeno odreivanje vri u svakom konkretnom sluaju.
Prema PZ BiH, ne moe se usvojiti bliski krvni srodnik usvojioca, u pravoj liniji bez obzira na stepen, a
u pobonoj liniji zakljuno do drugog stepena. Objanjenje je da obzirom na bliskost krvne veze nema
3

U inozemnom pravu ova razlika izmeu usvojioca i usvojenika je manja: 14 godina u Danskoj i Luksemburgu,
15 godina u Francuskoj i Belgiji, odnosno 10 godina ako usvaja brani drug usvojioca. U italijanskom pravu
razlika mora biti izmeu 18 i 40 godina, itd.

29

potrebe za zasnivanje srodnikog odnosa vjetakim putem. U dijelu uporednog prava postoji mogunost
usvajanja i krvnog srodnika (Grka, Francuska).
Pretpostavke na strani prirodnih roditelja usvojenika. Za punovanost usvojenja potrebno je da su
usvojilac i usvojenikovi rodielji, odnosno staralac usvojenika, o tome dali svoju saglasnost pred
nadlenim organom starateljstva (l.142, st.1 PZ BiH). Izuzetno, u smislu l.149, za usvojenje nije
potreban pristanak roditelja:
1. Kome je oduzeto roditeljsko pravo;
2. Kome je oduzeta poslovna sposobnost;
3. ije boravite je nepoznato najmanje 1 godinu, a u tom periodu se ne brine za dijete.
Zakon nije izriito regulisao pitanje trenutka u kome roditelji daju saglasnost za usvojenje. Meutim,
ustaljena je praksa davanja saglasnosti i prije pokretanja postupka usvojenja, nerijetko i odmah nakon
roenja djeteta. Radi se o pravilu o blanco saglasnosti za usvojenje djeteta od nepoznatih usvojilaca. Za
razliku od naeg, u inostranom zakonodavstvu predvia se donja starosna granica ispod koje se dijete ne
moe usvojiti. Npr. u panskom pravu dijete se moe usvojiti tek po isteku 30 dana od roenja, u
Danskoj i Luksemburgu tek nakon 3 mjeseca.
4.2. Pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja
Pretpostavke na strani usvojioca. Kada brani drugovi zajedniki usvajaju isto lice, dovoljno je da samo
izmeu jednog od njih i usvojenika postoji starosna razlika od 18 godina. Minimalna razlika u godinama
izmeu usvojenika i drugog branog druga nije normirana, ve je organ starateljstva cijeni u svakom
konkretnom sluaju.
to se tie branog statusa usvojioca, usvojilac moe biti lice u braku ili van braka, sama ena, sam
mukarac ali vanbrani drugovi zajedno ne mogu usvajati. Ako brani drugovi ne usvajaju zajedniki, za
punovanost usvojenja potrebna je saglasnost branog druga koji ne usvaja.
Pretpostavke na strani usvojenika. Nepotpuno se moe usvojiti dijete do navrenih 18 godina ivota.
Uslov za punovanost usvojenja djeteta starijeg od 10 godina je saglasnost djeteta-budueg usvojenika
(l.142 st.2). U uporednom pravu se uglavnom moe nepotpuno usvojiti i punoljetno lice, uz neto stroe
uslove od onih za usvojenje maloljetnika. Saglasnost djeteta na usvojenje vee se u uporednom pravu za
neto stariju dob (12-15 godina).
4.3. Pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja
Pretpostavke na strani usvojioca. Potpuno usvojiti mogu zajedniki samo lica koja se nalaze u braku
(l.155 st.1). Samo izuzetno moe usvojiti jedno lice, onda kad brani drug usvaja dijete svog branog
druga (l.155 st.2 PZ BiH). Ovakvo rjeenje uglavnom je zastupljeno u evropskom pravu.
Nasuprot brojnim rjeenjima u uporednom pravu, zakonodavstvo BiH nije odredilo dodatne uvjete na
strain usvojilaca, koji bi se ticali njihove ivotne dobi i duine trajanja braka. U Evropskoj konvenciji o
usvojenju predvia se za usvojioca ivotna dob od 21-30 godina. Pored toga, u pojedinim rjeenjima
inozemnih prava, mogunost usvajanja uvjetovana je provoenjem odreenog vremena u braku. Svrha
ovoga je uvjeravanje u stabilnost braka, a rjeenja koja insistiraju na ovom uvjetu nisu tako brojna.
Pretpostavke na strani usvojenika. Potpuno se usvojiti moe samo dijete mlae od 5 godina (l.154 PZ).
Objanjenje je u samom cilju ovog oblika usvojenja, a to je da zamijeni prirodni roditeljski odnos. U
savremenom pravu izraene su tendencije ali i rjeenja prema kojima je mogue potpuno usvajanje i
starije djece, to se obrazlae potrebom da se to veem broju naputene djece omogui da budu
usvojena. Po zakonodavstvu panije npr, taj uzrast je 8, Francuske 15, a u norvekom, belgijskom i
slovenakom zakonodavstvu potpuno usvojenje mogue je do 18.godine tj.do punoljetstva.
Potpuno usvojenje prvenstveno je predvieno za djecu bez roditeljskog staranja, mada zakon doputa i
mogunost zasnivanja potpunog usvojenja u situaciji kada su iva oba roditelja djeteta, ukoliko su oni
dali saglasnost na usvojenje njihove djece.
5. ZASNIVANJE USVOJENJA
30

5.1. Nadlenost i prethodni postupak

5. ZASNIVANJE USVOJENJA
PZ BiH predvia jedinstven postupak za zasnivanje oba oblika usvojenja.
5.1. Nadlenost i prethodni postupak
Stvarna nadlenost. Evropska konvencija o usvojenju predvia da sudska ili upravna vlast moe biti
jedino tijelo u ijoj se nadlenosti nalazi zasnivanje usvojenja. Prema PZ BiH, stvarno je nadlean
organ starateljstva. Tamo gdje postoje centri za socijalni rad opine su na njih prenijele postupak
za zasnivanje usvojenja. U zakonodavstvu panije, Italije, Njemake, vedske i Finske za zasnivanje
usvojenja nadlean je sud, u Danskoj dravni guverner, u Poljskoj starateljski sud.
Mjesna nadlenost. Mjesno nadlean je organ starateljstva prema mjestu prebivalita maloljetnika,
odnosno prema njegovom boravitu ako se prebivalite ne moe utvrditi. Ako maloljetnik nema ni
prebivalite ni boravite u BiH, mjesna nadlenost se odreuje prema mjestu njegovog posljednjeg
prebivalita, odnosno boravita. Ako se nadlenost ne moe uope odrediti, mjesno nadlean e biti
organ prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka.
5.2. Postupak za zasnivanje usvojenja
U postupku se razlikuje nekoliko faza: pokretanje postupka, pripremne radnje, radnje u postupku,
donoenje rjeenja.
Pokretanje postupka. Postupak se pokree na zahtjev lica koje eli usvojiti.
Pripremne radnje. Pripremne radnje koje u smislu l.159 PZ BiH obavlja organ starateljstva su:
- pribavlja dokaze o usvojiocu i usvojeniku, odnosno utvruje da li su ispunjeni zakonom propisani
uslovi za zasnivanje usvojenja;
- pribavlja struna miljenja od odgovarajuih ustanova i strunjaka (socijalni radnik, psiholog,
pedagog, ljekar i sl) o postojanju uslova i podobnosti lica koja ele usvojiti. Ova miljenja moraju
biti zasnovana na utvrenim injenicama i obrazloena.
U ovoj fazi odreene radnje poduzimaju i lica koja ele da usvoje. Uz zahtjev za usvojenje oni prilau
dokaze o postojanju uvjeta za usvojenje na strani usvojioca. To nije normirano kao obaveza, ali proizilaiz
iz same prirode stvari, obzirom da usvojioci na taj nain ubrzavaju postupak usvojenja.
U uporednom pravu se u svrhu provjere prilagoavanja usvojioca i usvojenika predvia institut probnog
smjetaja, koji moe biti obligatoran ili fakultativan. PZ BiH nije predvidio probni smjetaj, ali se u
praksi on ipak koristi.
Radnje u postupku zasnivanja usvojenja. U smislu l.161 PZ BiH, zasnivanju usvojenja prisustvuju
usvojilac, njegov brani drug i roditelji, odnosno staralac usvojenika, te naravno ovlateno lice organa
starateljstva. Predviena je i mogunost da zasnivanju ne prisustvuju roditelji usvojenika, ako organ
starateljstva ocijeni da bi to bilo u interesu djeteta. Mada PZ nije dosljedno proveo ideju o blanco
saglasnosti, ona je prihvaena u naem pravu i u praksi se uglavnom koristi. Na to posredno ukazuju
odredbe o tajnosti usvojenja, mogunosti roditelja da ne prisustvuju inu zasnivanja usvojenja ako tako
odlui organ starateljstva, te o davanju saglasnosti roditelja nadlenim organima starateljstva da njihovo
dijete bude potpuno usvojeno.
Nadleni organ starateljstva u postupku zasnivanja usvojenja primjenjuje odredbe Zakona o upravnom
postupku, te PZ nije detaljno normirao tok postupka. Ali neke radnje u postupku usvojenja nisu mogle
biti izostavljene. Tako se u postupku mora iskljuiti postojanje smetnji za usvojenje; utvrditi podobnost
za usvojenje na strani usvojioca i usvojenika; zatraiti pristanak na usvojenje branog druga ukoliko
usvaja samo jedan od njih; zatraiti pristanak roditelja usvojenika, te djeteta starijeg od 10 godina. U
postupku zasnivanja nepotpunog usvojenja rjeava se i pitanje porodinog imena usvojenika.
31

Donoenje rjeenja o zasnivanju usvojenja. Organ starateljstva na osnovu svih provedenih dokaza
ocjenjuje da li su ispunjeni zakonom predvieni uvjeti i shodno tome izdaje rjeenje o zasnivanju
usvojenja ili odbijanju zahtjeva za usvojenje. U sluaju odbijanja, lice koje eli da usvoji ima pravo albe
u roku od 30 dana od dana prijema rjeenja. Protiv rjeenja kojim se usvojenje zasniva alba je doputena
samo u sluaju zablude, prevare i prinude, a izjavljivanje albe nije vezano za rok. Ovakvo rjeenje
dovodi u pitanje pravnu sigurnost jer izdato rjeenje ne stie materijalnu pravosnanost.
Rjeenje o zasnivanju usvojenja nadleni organ dostavlja matiaru koji je duan u roku od 15 dana
upisati usvojenje u matinu knjigu roenih. Kod potpunog usvojenja mora biti sauvana tajnost podataka
o usvojenju, a usvojitelji se upisuju u matinu knjigu kao roditelji usvojenika. PZ ne sadri izriite
odredbe o mogunosti djeteta da sazna vlastito porijeklo. Meutim, kako Konvencija o pravima djeteta
OUN garantuje djetetu pravo na saznanje vlastitog porijekla, to e biti nuno predvidjeti i ovakvu
mogunost.
6. POSLJEDICE USVOJENJA
6.1. Posljedice nepotpunog usvojenja
Zakon poznaje 2 oblika usvojenja: usvojenje sa irim i sa uim dejstvom. Razlike su neznatne i odnose se
na neka lina i nasljedna prava.
Zakonske odredbe koje reguliu meusobna prava i dunosti roditelja i djece, primjenjuju se bez izuzetka
i u sluaju usvojenja.
Odnos nepotpunog usvojenja predstavlja branu zabranu, meutim, brak zakljuen protivno ovoj odredbi
ne moe se ponititi, ve se ponitava usvojiteljski odnos.
to se tie prezimena, zakon dozvoljava mogunost izbora. Dijete moe zadrati svoje prezime, svom
prezimenu dodati prezime usvojioca ili uzeti samo prezime usvojioca. Ako je usvojenik stariji od 10
godina, potrebna je i njegova saglasnost o prezimenu.
Kod nepotpunog usvojenja usvojenik i njegovi potomci prema usvojiocu imaju ista nasljedna prava kao
djeca i drugi potomci. Meutim, ona mogu biti iskljuena, odnosno ograniena u sluaju nepotpunog
usvojenja sa uim dejstvom. Nasljednopravni poloaj usvojioca u odnosu na usvojenika normiran je na
osnovu principa reciprociteta. Prestankom nepotpunog usvojenja prestaje nasljedno zakonsko pravo
usvojioca i usvojenika, ukoliko je bilo predvieno.
Iz nepotpunog usvojenja proizilazi duplicitet porodinih odnosa. Odnos sa krvnim srodnicima ne
prestaje, a zasniva se odnos usvojenika i njegovih potomaka sa usvojiocem. Vrenje roditeljskih prava de
facto miruje, sa mogunou da se u ponovo aktivira u sluaju raskida usvojenja.
6.2. Posljedice potpunog (neraskidivog) usvojenja
Potpunim usvojenjem nastaju odnosi koji su potpuno identini odnosima izmeu krvnih srodnika.
Roditeljsko pravo potpuno prelazi na usvojioce, bez mogunosti vraanja prava prirodnih roditelja u bilo
kom segmentu. Potpuno usvojenje predstavlja branu smetnju i to u istom stepenu kao srodstvo po krvi.
Bitno je napomenuti da ostaje na snazi i brana zabrana usvojenika u odnosu na njegove krvne srodnike,
jer bez obzira na raskid pravne veze, ostaje srodstvo kao bioloka kategorija.
Kod potpunog usvojenja usvojenik dobiva porodino ime usvojioca. Nasljednopravni poloaj usvojioca i
usvojenika proizilazi iz pojma potpunog usvojenja, odnosno identian je nasljednopravnom poloaju
krvnih srodnika.
7. PRESTANAK USVOJENJA
Zakonske odredbe se tiu samo nepotpunog usvojenja, poto je potpuno usvojenje neraskidivo.
Usvojenje moe prestati:
32

1. Sklapanjem braka izmeu usvojioca i usvojenika;

2. Rjeenjem organa starateljstva po slubenoj dunosti;
3. Rjeenjem organa starateljstva na prijedlog usvojioca i usvojenika ili na osnovu njihovog
sporazumnog prijedloga.
7.1. Prestanak usvojenja zakljuenjem braka
Nepotpuno usvojenje predstavlja branu zabranu u smislu l.40 PZ BiH. Sud ipak moe dozvoliti
zakljuenje braka, ako postoje opravdani razlozi. Ukoliko se brak zakljui ak i bez sudske dozvole, on
ostaje punovaan i ne moe se ponititi. U ovom sluaju prestaje odnos usvojenja.
7.2. Prestanak usvojenja rjeenjem organa starateljstva po slubenoj dunosti
PZ predvia mogunost prestanka usvojenja rjeenjem organa starateljstva po slubenoj dunosti, uvijek
kada to zahtijevaju opravdani interesi usvojenika. (l.168) Zakon ne precizira ta se smatra opravdanim
interesom usvojenika, ali e to biti uvijek kada su ugroeni vitalni interesi djeteta. Kada je u pitanju
cjelishodnost daljeg postojanja usvojenja, Zakon dozvoljava mogunost organu starateljstva da pribavi
odgovarajue struno miljenje.
Inicijativu za raskid usvojenja, u sluaju kada je usvojenik maloljetan, moe dati vrlo irok krug
subjekata. To mogu biti razliite organizacije i graani (DPO, MZ i druge organizacije).
7.3. Prestanak usvojenja rjeenjem organa starateljstva na prijedlog usvojioca ili usvojenika ili na
osnovu njihovog sporazumnog prijedloga
U interesu usvojenika organ starateljstva moe donijeti rjeenje o prestanku usvojenja na prijedlog
usvojioca i usvojenika. Radi se o sluajevima poremeenih meusobnih odnosa usvojioca i usvojenika.
Zahtjev za raskid usvojenja moe podnijeti usvojenik, bez obzira na punoljetnost. Postojanje mogunosti
maloljetnog usvojenika da pokrene postupak namee pitanje njegovog zastupanja u konkretnom sluaju.
Zahtjev za raskid usvojenja trebao bi podnijeti poseban staralac.
Druga mogunost prestanka usvojenja je na osnovu sporazumnog prijedloga usvojenika i usvojioca.
Usvojenje moe prestati samo ukoliko organ starateljstva ocijeni da je to u interesu usvojenika, bez
obzira na njegov uzrast. U uporednom pravu ova mogunost je predviena uglavnom kada je u pitanju
punoljetni usvojenik. Tada usvojenik ima svojstvo stranke.
Protiv rjeenja o prestanku usvojenja dozvoljena je alba koju mogu uloiti obje strane u roku od 30 dana
od dostavljanja rjeenja. Pravosnano rjeenje organ starateljstva u roku od 15 dana dostavlja matiaru
radi upisa u matinu knjigu roenih.
8. POSLJEDICE PRESTANKA USVOJENJA
Posljedice u inostranom pravu uglavnom se tiu porodinog imena usvojenika, izdravanja i nekih
imovinskih odnosa. Na zakon se nije upustio u regulisanje pravnih posljedica prestanka usvojenja.
Meutim, u praksi se mogu javiti pitanja posebno u pogledu izdravanja, nasljeivanja, te prava na
porodino ime.
-

Nakon prestanka usvojenja prestaje pravo meusobnog izdravanja izmeu usvojioca i usvojenika;
Prestaje i nasljedno pravo, ukoliko ono nije iskljueno prilikom samog zasnivanja usvojenja.
Mogunost testamentarnog nasljeivanja nije iskljuena, ukoliko je testament sainjen nakon
prestanka usvojenja;
Pitanje prezimena usvojenika nije rijeeno ni Zakonom o linom imenu, te je prirodno da usvojenik
zadri prezime usvojioca, uz mogunost njegove promjene.

Kod nepotpunog usvojenja njegovim prestankom oivljavaju prava prirodnih roditelja i drugih srodnika.

33

VIII RODITELJSKO PRAVO

1. POJAM RODITELJSKOG PRAVA
Roditeljsko pravo je skup prava i dunosti koja su majci i ocu zakonom povjerena, kako bi ih vrili
iskljuivo u interesu maloljetnog djeteta. Sadraju roditeljskog prava vie odgovara termin roditeljska
odgovornost koji je prihvaen u Konvenciji o pravima djeteta i dijelu savremenog uporednog prava, jer
je teite preneseno na odgovornosti roditelja. Inae, naziv ove ustanove se mijenjao, od termina
oinska vlast iz 19.vijeka, preko termina roditeljska vlast, roditeljska briga i roditeljska
odgovornost. U dosta savremenih zakona jo se koristi termin roditeljska vlast (Belgija, vicarska,
Francuska, Italija, Portugal, panija, Poljska).
Roditelji vre roditeljsko pravo sporazumno i ravnopravno. Ono pripada jednom roditelju samo ako
drugi roditelj nije iv, nije poznat, ili mu je oduzeto roditeljsko pravo. U vrenju roditeljskog prava
roditelji su samostalni, sve dok roditeljsko pravo vre u interesu djeteta. Drava mora intervenisati u
sluaju da roditelji ugroavaju ili povreuju interes djeteta. Ta intervencija vri se putem organa
starateljstva, a rjee i putem suda, ime drava izvrava svoju obavezu preduzimanja razliitih mjera
zatite djeteta, to predvia Konvencija o pravima djeteta. Pri preduzimanju pojedinih mjera, nadleni
organ mora voditi rauna o tome da njima ne povrijedi pravo na privatni i porodini ivot. U uporednom
pravu, predmeti koji se tiu maloljetne djece su u nadlenosti specijalizovanih sudova kao to su: sud za
mlade, sud za brane predmete, porodini sud, starateljski sud.
Roditeljsko pravo je lino i apsolutno pravo roditelja. Ono se ne moe prenijeti na druga lica, ne moe
se naslijediti ni otuiti, niti ga se roditelji mogu odrei, a roditelji mogu iskljuiti svako drugo lice iz
njegovog vrenja. Ono naelno prestaje kada dijete dostigne punoljetstvo, odnosno kada stekne poslovnu
sposobnost. Postoje zakonom propisani izuzeci u kojima roditeljsko pravo moe prestati i prije
punoljetstva, a i oni u kojima se moe produiti nakon punoljetstva.
2. SADRAJ RODITELJSKOG PRAVA
Roditeljsko pravo sastoji se od dunosti i prava roditelja prema djeci, koja se dijele na ona koja se odnose
na linost, i ona koja se tiu imovine djeteta.
2.1. Dunosti i prava roditelja
Dunosti i prava roditelja prema linosti djeteta su: uvanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje i
izdravanje djeteta. Ovdje se moe uvrstiti i dunost, odnosno pravo roditelja da odrede ime i prezime
djeteta, kao i njegovo prebivalite.
uvanje predstavlja dunost roditelja da tite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom ivotu i
zdravlju. Neizvravanje ove obaveze ugrozilo bi sam opstanak djeteta.
Pod vaspitanjem se u pravnoj literaturi podrazumijeva staranje o djetetovom fizikom, moralnom i
intelektualnom razvoju, odnosno drutveno, moralno i seksualno vaspitanje, odnosno upoznavanje sa
pravilima drutvenog ivota, formiranje pravilnog odnosa prema radu, prihvatanje i njegovanje odreenih
moralnih osobina, stalna kontrola nad postupcima djeteta i primjena vaspitnih mjera.
Naprijed navedeno mogue je realizovati samo ako dijete ivi zajedno sa roditeljima. Polazei od toga,
zakonodavac normira pravo maloljetne djece da ive zajedno sa svojim roditeljima, a samo ako
postoje opravdani razlozi ona mogu ivjeti odvojeno od roditelja. Konvencija o pravima djeteta normira
da se samo izuzetno, kada je razdvajanje nuno i u najboljem interesu djeteta, dijete moe odvojiti od
roditelja i to samo odlukom nadlenog organa. Kao sluajeve nunosti ovakve odluke Konvencija navodi
34

zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od strane roditelja, te odvojen ivot roditelja kada se nuno
odluuje o mjestu stanovanja djeteta.
Ukoliko dijete prouzrokuje tetu treem licu, roditelji e za nju odgovarati ak i bez obzira na svoju
krivicu ako je dijete mlae od 7 godina. Roditelji ne odgovaraju ako je teta nastala dok je dijete bilo
povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za tetu.
Obrazovanje djeteta. Pravo na obrazovanje predvieno je Konvencijom o pravima djeteta, Prvim
protokolom Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Ustavima BiH i
FBiH. Osnovno obrazovanje je proglaeno obaveznim i besplatnim za sva lica.
Roditelji imaju pravo i dunost da se staraju o obrazovanju svoje maloljetne djece (l.86/1 PZ), to znai
da ova obaveza prestaje navrenjem punoljetstva djeteta. Zakonodavac normira dunost roditelja da se
brinu o redovnom osnovnom kolovanju svoje djece. Dalje kolovanje nije obavezno, ve zavisi od
prilika roditelja, te od sposobnosti, sklonosti i opravdanih elja djeteta.
Obaveza obrazovanja se vezana sa obavezom izdravanja produava i nakon punoljetstva, ako je to u
skladu sa mogunostima roditelja. Upravo jedan od razloga za produenje obaveze izdravanja i nakon
punoljetstva je injenica da se dijete nalazi na redovnom kolovanju.
Zastupanje djeteta. Dijete nema poslovnu sposobnost, te su roditelji zakonski zastupnici djeteta.
Porodini zakon normira da roditelji imaju dunost i pravo zastupati svoju maloljetnu djecu. Obavezu
zastupanja, kao i ostale dunosti, roditelji vre zajedno i ravnopravno. U pravnom prometu se polazi od
pretpostavke da onda kada u ime djeteta istupa samo jedan roditelj, postoji preutna saglasnost drugog
roditelja za to zastupanje.
Roditelji mogu ovlastiti drugo lice (punomonika) da preuzme pojedine radnje zastupanja za koje su
sami roditelji nedovoljno struni ili su sprijeeni da ih preuzmu. Meutim, ovo drugo lice se ne
pojavljuje kao zakonski zastupnik djeteta, ve kao punomonik roditelja.
Roditelji vre zastupanje djeteta do njegovog punoljetstva. Meutim, prema propisima radnog
zakonodavstva, maloljetnik sa navrenih 15 godina i opom zdravstvenom sposobnou moe zasnovati
radni odnos bez uea njegovih roditelja. PZ normira da maloljetnik sa navrenih 15 godina koji radom
ostvaruje prihode moe raspolagati zaradom, s tim to je duan doprinositi za svoje izdravanje,
vaspitanje i obrazovanje. Dakle, u zakljuivanju pravnih poslova kojima stariji maloljetnik raspolae
zaradom iskljueno je zakonsko zastupanje.
Nemogunost zastupanja djeteta od strane roditelja postoji u jo nekoliko sluajeva:
1. U pravnim poslovima koji su iskljuivo line prirode (zakljuenje braka, podnoenje zahtjeva za
davanje dozvole za zakljuenje braka, davanje saglasnosti sa priznavanjem oinstva, izjava o
priznavanju oinstva, davanje saglasnosti za usvojenje maloljetnika starijih od 16 i promjenu
prezimena maloljetnika starijih od 10 godina).
2. U sluajevima kada su interesi roditelja i djece u suprotnosti (pravni poslovi izmeu djeteta i
roditelja ili spor izmeu djeteta i roditelja). U tim sluajevima organ starateljstva mora djetetu
postaviti posebnog staraoca, poto roditelj ne moe objektivno zastupati interes djeteta.
3. U sluajevima pravnih poslova ili sporova izmeu maloljetne djece istih roditelja. Poto roditelj ne
moe zastupati istovremeno oba djeteta, svakom djetetu e se postaviti poseban staralac za
zakljuenje pravnog posla ili voenje parninog postupka.
U zastupanju djeteta roditelji su po pravilu samostalni. Ova samostalnost je ograniena pri zakljuivanju
poslova koji se tiu otuenja ili optereenja vrednijih stvari i prava iz imovine djeteta radi zadovoljenja
potreba djeteta. Ove poslove roditelji mogu zakljuiti samo uz odobrenje organa starateljstva.
Nadleni organi u praksi moraju voditi rauna i o odredbi l.12 Konvencije o pravima djeteta, prema
kojoj se djetetu koje je sposobno formirati vlastito miljenje mora osigurati pravo slobodnog izraavanja
miljenja o svim pitanjima koja su u vezi sa djetetom, s tim to se miljenju djeteta posveuje duna
35

panja u skladu sa uzrastom i zrelou djeteta. S tim u vezi u uporednom pravu se normira mogunost,
odnosno obaveza nadlenog organa da u sporovima koji se tiu djeteta saslua dijete i pri donoenju
odluke vodi rauna o djetetovom miljenju. (Npr. u norvekom pravu dijete starije od 12 godina ima
pravo biti sasluano u sporu izmeu roditelja o podizanju djeteta. Slino je u portugalskom pravu, s tim
to je starosna granica 14 godina, itd).
Izdravanje djeteta. Roditelji su prvenstveno obavezni izdravati maloljetnu djecu i u izvravanju te
obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogunosti (l.230 PZ). Konvencija o pravima djeteta normira da
drava priznaje svakom djetetu pravo na ivotni standard primjeren fizikom, mentalnom, duhovnom,
moralnom i drutvenom razvoju djeteta. Prema njoj, prvenstvena odgovornost roditelja i drugih lica
odgovornih za dijete je da u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogunosti osiguraju ivotne uslove
potrebne za razvoj djeteta.
Obaveza izdravanja djeteta ostaje i nakon punoljetstva, ako se djeca nalaze na redovnom kolovanju, a
najdalje do navrene 26.godine ivota, osim ako redovno kolovanje nije u tom vremenu zavreno iz
opravdanih razloga. Ovdje obaveza izdravanja zavisi od mogunosti roditelja.
Izdravanje se nakon punoljetstva produava i ako je dijete nesposobno za rad, a nema dovoljno
sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje imovine. Dunost izdravanja traje dok traje
nesposobnost.
Obaveza izdravanja moe prestati i prije punoljetstva. Naime, maloljetnik stariji od 15 godina koji radi i
ostvaruje prihode, duan je doprinositi za svoje izdravanje, obrazovanje i vaspitanje, to za roditelje
znai oslobaanje od obaveze izdravanja. Dijete je takoer duno doprinositi za svoje izdravanje ako
ima imovinu i prihode od te imovine. U oba sluaja dijete je duno doprinositi izdravanju i lanova
porodice u kojoj ivi.
Dunosti i prava roditelja prema imovini djeteta. Odnose se samo na imovinu koju je dijete dobilo
nasljedstvom, poklonom ili po drugom zakonskom osnovu, dok dijete samostalno raspolae imovinom
koju je steklo radom. Prema imovini maloljetnog djeteta roditelji imaju slijedee dunosti i prava:
upravljanje, koritenje prihoda i raspolaganje.
Upravljanje imovinom djeteta sastoji se u aktima koje roditelji zajedno i sporazumno poduzimaju radi
ouvanja, unapreenja i uveenja imovine djeteta. U sluaju da roditelji ne mogu postii sporazum o
nainu upravljanja, spor e rijeiti organ starateljstva. Zakon naglaava da roditelji upravljaju imovinom
u interesu djeteta. Pri upravljanju djeijom imovinom roditelji ne smiju dirati glavnicu.
Roditelj imovinom mora upravljati kao dobar domain (bonus pater familias). U sluaju nemarnog i
nesavjesnog postupanja, prema roditelju se mogu primijeniti zakonom propisane mjere: organ
starateljstva moe u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje rauna o upravljanju, a sud moe
odrediti mjere osiguranja na imovini roditelja ili roditelje u pogledu upravljanja imovinom djeteta staviti
u poloaj staralaca. Izricanjem ovih mjera postupci i radnje roditelja podlijeu kontroli organa
starateljstva.
Koritenje prihoda sa imovine djeteta. Ukoliko imovina iji je vlasnik dijete daje prihode, roditelji do
punoljetstva djeteta imaju pravo i dunost koristiti te prihode. Meutim, prvenstveno ih mogu koristiti za
izdravanje, lijeenje, vaspitanje i obrazovanje djeteta. Za izdravanje porodice prihodi se mogu koristiti
samo ako su roditelji nesposobni za rad i bez sredstava za ivot. (Slino je i u uporednom pravu).
Raspolaganje imovinom djeteta. Roditelji mogu samo uz odobrenje nadlenog organa starateljstva
otuiti i opteretiti vrednije stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi njegovog izdravanja,
lijeenja, vaspitanja i obrazovanja ili ako to zahtijeva drugi vaan interes djeteta (l.281 PZ).
Dakle, roditelji su dvostruko ogranieni namjenom u koju se mogu iskoristiti sredstva i ocjenom
interesa djeteta od organa starateljstva. Pravni posao koji roditelj zakljui bez odobrenja organa
starateljstva ne moe postati punovaan.
Ostale dunosti i prava roditelja. Roditelji odreuju lino ime djeteta, a na osnovu njihovog prebivalita
se odreuje i prebivalite djeteta. Ova pitanja nisu posebno regulisana u Porodinom zakonu.
36

Roditelji sporazumno odreuju lino ime djetetu, koje se. po Zakonu o linom imenu sastoji od imena i
prezimena.
Prezime dijete dobiva po prezimenu jednog ili oba roditelja, ukoliko roditelji ne odrede da dijete nosi
neko drugo prezime. Ako roditelji odlue da dijete nosi njihovo prezime, mogue su situacije:
- ako roditelji imaju zajedniko prezime, i dijete e dobiti to prezime;
- ako je svaki od roditelja zadrao svoje prezime pri sklapanju braka, dijete moe dobiti prezime
jednog od njih ili prezime sastavljeno od prezimena oba roditelja.
U uporednom pravu brano dijete dobiva zajedniko prezime svojih roditelja. Ako oni imaju razliita prezimena, razliita su i
rjeenja pojedinih zakonodavstava. Ono to je zajedniko za sva zakonodavstva je norma da sva djeca roena u jednom braku
moraju imati isto prezime. Vanbrano dijete uglavnom dobiva majino prezime, odnosno prezime koje mu ona odredi u tom
trenutku.

Zakon ne normira odreivanje imena djeteta, tako da su roditelji slobodni pri njegovom izboru.
Lino ime se mora prijaviti nadlenom matiaru u roku 2 mjeseca od roenja djeteta. Ukoliko se roditelji
ne sporazumiju o linom imenu djeteta, odredie ga opinska skuptina, koja odreuje lino ime i djetetu
nepoznatih roditelja.
2.2. Dunosti i prava djeteta
Svaka od dunosti roditelja je istovremeno i pravo djeteta. U tom smislu dijete ima pravo da ga roditelji
uvaju i vaspitaju, obrazuju, zastupaju i izdravaju, da se staraju o njegovoj imovini. Dunosti djeteta su
da se stara o svojim roditeljima, da se prema njima odnosi sa potovanjem i pomae ih kada je to
potrebno, a l.234 PZ regulie obavezu djeteta da izdrava roditelje.
Staranje, pomaganje i potovanje roditelja. PZ normira dunost djece da se staraju o svojim roditeljima,
da se prema njima odnose sa potovanjem i da ih pomau kada je to potrebno.
Izdravanje roditelja. Ova obaveza djeteta postoji kada su roditelji nesposobni za rad, a nemaju dovoljno
sredstava za ivot ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine. Teret izdravanja roditelja pada na
punoljetnu, ali i na maloljetnu djecu i to u 2 sluaja: kada maloljetnik stariji od 15 godina ostvaruje
prihode, te kada maloljetnik ima imovinu i prihode od imovine.
3. VRENJE RODITELJSKOG PRAVA
Osnovna pravila u vrenju roditeljskog prava su da ga roditelji vre sporazumno i ravnopravno.
Ravnopravnost je roditeljima zagarantovana i u Protokolu br.7 Evropske konvencije o zatiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda. Ukoliko se roditelji u vrenju prava ne mogu sporazumjeti, o spornom pitanju
e odluiti organ starateljstva. Ovaj organ e intervenisati i u sluaju da postignuti sporazum ne odgovara
interesima djeteta.
PZ normira slijedee sluajeve u kojima roditeljsko pravo pripada samo jednom roditelju:
- kada je jedan od roditelja umro;
- kada jedan od roditelja nije poznat;
- kada je jednom od roditelja oduzeto roditeljsko pravo.
Roditeljsko pravo e vriti samo jedan roditelj i onda kada roditelji djeteta ne ive zajedno. Roditelju
kome dijete nije povjereno na zatitu roditeljsko pravo nije oduzeto, ve je samo njegovo vrenje
preneseno na drugog roditelja. Prihvatanje ustanove pojedinanog vrenja roditeljskog prava ne bi
smjelo, u mjeri u kojoj je to prisutno u naem pravu, iskljuiti iz vrenja roditeljskog prava onog roditelja
kome dijete nije povjereno.
U uporednom pravu postoji mogunost nastavljanja zajednikog, odnosno naizmjeninog vrenja
roditeljskog prava i nakon razvoda braka (belgijsko, dansko, norveko, vedsko, englesko, francusko,
italijansko, djelimino ameriko pravo).
37

U sluaju da doe do faktikog prekida brane zajednice, roditeljsko pravo vri onaj roditelj kod koga
dijete ivi. O tome kod kojeg roditelja e dijete ivjeti, roditelji e se sporazumjeti. Ukoliko se ne mogu
sporazumjeti, ili ako njihov sporazum ne odgovara interesima djeteta, odluku o povjeravanju djeteta
donosi organ starateljstva.
U sluaju razvoda braka, njegovog ponitenja ili utvrenja nepostojeim, o povjeravanju djeteta odluuje
sud. U postupku uestvuje organ starateljstva, koji je ovlaten staviti i prijedlog o povjeravanju djeteta.
Sud i organ starateljstva postupaju u interesu djeteta, a zakon izriito normira da oni uzimaju u obzir i
elje djeteta ako ih je ono sposobno izraziti. Pri ovome je ispitivanje djeteta mogue i bez prisustva
roditelja i drugih lica.
Odluka suda moe biti da sva djeca budu povjerena jednom roditelju, da neka budu kod majke, a neka
kod oca, ili kada to zahtijevaju interesi djece, djeca se mogu povjeriti drugom licu ili ustanovi.
Kada roditeljsko pravo vri roditelj sa kojim dijete ivi, drugom roditelju od svih prava i dunosti koja
ine sadrinu roditeljskog prava, ostaje samo dunost izdravanja djeteta. U njegovu korist se
ustanovljava jo samo dunost i pravo na line kontakte sa djetetom i mogunost prigovora na postupke
drugog roditelja. Pravo djeteta da odrava line odnose i neposredne kontakte sa oba roditelja normirano
je i Konvencijom o pravima djeteta. Konvencija ostvarivanje ovog prava predvia i kada roditelji ive u
razliitim zemljama.
O nainu odravanja linih odnosa roditelja sa djetetom roditelji se sporazumijevaju, a ako do sporazuma
ne doe, odluku donosi organ starateljstva. Odravanje linih kontakata sastoji se od meusobnih posjeta,
izlazaka, dopisivanja, zajednikog provoenja vikenda i godinjeg odmora, odnosno praznika.
Odravanje linih odnosa sa djecom moe se ograniiti ili zabraniti samo radi zatite linosti i drugih
interesa djece. Ogranienje e uslijediti kada dijete treba da se zatiti od loeg uticaja roditelja na
formiranje njegove linosti i na njegovo zdravstveno stanje, ili kada je dijete posebno osjetljivo.
Ogranienje se sastoji u kontaktu uz prisustvo strunog radnika organa starateljstva, odnosno u odvijanju
kontakata u ustanovi.
Lini odnosi e se zabraniti kada dovode u opasnost vaspitanje, ivot ili zdravlje djeteta (npr.kod tee
duevne bolesti, podsticanja djeteta na negativno ponaanje).
Kada doe do promjene okolnosti, o nainu odravanja linih odnosa donijee se nova odluka, isto kao i
o povjeravanju djeteta na zatitu i vaspitanje.
Roditelj koji ne vri roditeljsko pravo moe ostvarivati nadzor nad vrenjem prava i dunosti prema
djetetu od strane drugog roditelja i isticati prigovore na neke njegove postupke ili mjere. Prigovor
upuuje organu starateljstva koji e odluiti o daljem postupanju.
Rukovodei se interesom djeteta, zakonodavac ostavlja mogunost roditeljima da dijete povjere na
zatitu i vaspitanje treim licima ili odgovarajuoj ustanovi. PZ posebno ureuje 2 situacije u kojima
roditelji odluuju da dijete ne ivi sa njima. U obe situacije potrebna je prethodna saglasnost organa
starateljstva.
U prvoj situaciji radi se o povjeravanju koje zahtijeva interes djeteta.
Druga situacija je povjeravanje djeteta zbog odlaska oba roditelja (ili roditelja koji vri roditeljsko pravo)
na privremeni rad u inostranstvo.
Lice kome su roditelji povjerili dijete na zatitu i vaspitanje vri samo obavezu staranja o smjetaju,
uvanju i vaspitanju djeteta, jer roditelji ne mogu na tree lice prenijeti roditeljsko pravo u cjelini, ve
samo pojedine obaveze.
Roditeljsko pravo je zatieno prema treim licima. Ukoliko se dijete bez pravnog osnova nalazi kod
treeg lica koje odbija da ga preda roditelju, roditelj je ovlaten svoje roditeljsko pravo ostvariti
posredstvom nadlenog organa. Posebno je normirano pravo roditelja da u sluaju smrti drugog roditelja
trai predaju djeteta koje se nalazi kod treeg lica. Ukoliko tree lice ne preda dijete roditelju, tj.ako
38

izmeu njih nastane spor, sud e na osnovu prijedloga i miljenja organa starateljstva, odnosno sam
organ starateljstva e odluiti da li e dijete povjeriti roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajuoj
ustanovi.
Dakle, nadlenost za ove sporove podijeljena je izmeu organa starateljstva i suda: prvi je nadlean kada
je on sam donio raniju odluku o povjeravanju roditelju koji je kasnije umro, a nadlenost suda postoji
ako je ovu raniju odluku donio sud. Ukoliko preivjeli roditelj ne postavi zahtjev za predaju djeteta,
nadleni organ bi odluku o povjeravanju djeteta trebao donijeti po slubenoj dunosti.
U uporednom pravu rjeenja su razliita. U jednoj grupi zakona preivjeli roditelj ima prednost nad
osobom koju je umrli roditelj odredio da se stara o djetetu (dansko, francusko, italijansko, latinoamerika
prava), dok je u drugoj grupi prihvaeno drugaije rjeenje: odluku donosi nadleni organ na osnovu
interesa djeteta (vicarsko, rusko, irsko pravo).
4. PROMJENE U VRENJU RODITELJSKOG PRAVA
Promjene u vrenju roditeljskog prava mogu se podijeliti u 3 grupe: obustavljanje roditeljskog prava,
ogranienje vrenja roditeljskog prava i mjere radi zatite imovinskih prava.
4.1. Obustavljanje roditeljskog prava
Do obustavljanja roditeljskog prava dolazi ako su roditelji sprijeeni u aktivnom vrenju roditeljskog
prava u interesu djeteta. Obustaviti se moe pravo samo jednog ili oba roditelja. Obustavljanje moe
trajati odreeni period ili biti trajno, zavisno od trajanja razloga koji je doveo do promjene. Ova mjera ne
predstavlja kaznu za roditelja, poto mu se ne moe pripisati krivica za nemogunost vrenja roditeljskog
prava.
Razlozi za obustavljanje. Kao razlozi za obustavljanje se reguliu sprijeenost u vrenju roditeljskog
prava, oduzeto roditeljsko pravo i oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost.
Faktika sprijeenost roditelja postoji u svim situacijama kada se roditelj ne moe neposredno i
neprekidno starati o djetetu, npr.kad je due odsutan zbog lijeenja ili izdravanja kazne, bolestan od
teke ili zarazne bolesti i sl.
Pravna smetnja za vrenje roditeljskog prava je oduzimanje ili ogranienje poslovne sposobnosti.
Roditeljsko pravo se obustavlja po sili zakona, bez potrebe da se o tome donosi posebna odluka od strane
organa starateljstva ili suda.
Kao pravna smetnja za vrenje roditeljskog prava PZ normira i oduzeto roditeljsko pravo, za to ne
postoji opravdanje. Naime, roditelju kome je oduzeto roditeljsko pravo ono vie i ne pripada, pa nema
potrebe da se ono obustavlja.
U njemakom pravu postoji ustanova mirovanja roditeljske brige, a razlozi za nju su u tvrenje od
starateljskog suda da je roditelji due vrijeme stvarno ne vre, oduzeta ili ograniena poslovna
sposobnost roditelja, te pristanak roditelja da njihovo dijete bude usvojeno.
Dejstva obustavljanja. Do obustavljanja, odnosno nastavljanja vrenja roditeljskog prava dolazi po sili
zakona, samim nastankom, odnosno prestankom razloga. Obustavljanje dovodi do PRESTANKA
VRENJA roditeljskog prava od tog roditelja, a ne i do prestanka samog prava. Za vrijeme trajanja ove
mjere roditeljsko pravo vri drugi roditelj, a ako nema drugog roditelja ili on ne moe vriti to pravo,
dijete se stavlja pod starateljstvo. Bez obzira na prestanak vrenja roditeljskog prava, obaveza roditelja na
izdravanje djeteta ne prestaje, a postoji i mogunost odravanja linih odnosa izmeu roditelja i djeteta.
4.1. Ogranienje vrenja roditeljskog prava
Organ starateljstva vri opi nadzor nad vrenjem roditeljskog prava. PZ ne govori izriito o "opem
nadzoru", ve o mjerama koje ovaj organ poduzima radi zatite prava djeteta. Mjere za zatitu organ
starateljstva poduzima po slubenoj dunosti, a sam donosi odluku o tome koju e mjeru poduzeti. Na
39

raspolaganju su mu preventivne i represivne mjere. Preventivne su pruanje pomoi roditeljima i stalni

nadzor nad vrenjem roditeljskog prava, a represivna je oduzimanje djeteta od roditelja.
Pomo roditeljima. PZ previa da, ako interesi djeteta zahtijevaju, organ starateljstva prua pomo
roditeljima u sreivanju njihovih socijalnih, materijalnih i linih prilika i odnosa ili ih upuuje u
odgovarajue savjetovalite. Ovo je najblaa mjera. U okviru nje, organ starateljstva moe i samo
upozoriti roditelje na nedostatke, odnosno propuste u vrenju roditeljskog prava, a za koje najprije moe
saznati zahvaljujui saradnji sa organizacijama i ustanovama koje rade sa djecom.
Stalni nadzor nad vrenjem roditeljskog prava. Ukoliko prethodna mjera nije bila djelotvorna, ili ako ju
je organ starateljstva propustio blagovremeno preduzeti, ovaj organ je ovlaten i obavezan preduzeti
mjeru stalnog nadzora nad vrenjem roditeljskog prava. Odreivanje stalnog nadzora PZ normira u
sluaju kada to zahtijevaju opravdani interesi djeteta. Zakon ne normira mogunost izricanja ove mjere
prema svoj djeci, ve samo u pogledu pojedinanog djeteta. Zakon ne odreuje nain provoenja i
trajanje stalnog nadzora. Ogranienje se moe sastojati u neprestanom nadzoru nad izvravanjem
pojedinih roditeljskih dunosti, odnosno roditeljskog prava u cjelini.
Organ starateljstva moe roditelje obavezati da redovno dolaze i kontaktiraju sa odreenim slubenim
licem i izvjetavaju ga o svim pitanjima vanim za poloaj djeteta.
Trajanje stalnog nadzora organ starateljstva e odrediti zavisno od okolnosti konkretnog sluaja. Trajanje
se moe produiti, a ako je potrebno umjesto stalnog nadzora moe se izrei tea mjera.
Slina mjera postoji i u uporednom pravu, s tim to je u pojedinim rjeenjima u nadlenosti posebnih
sudova (Njemaka, Francuska, Poljska), a u drugim organa starateljstva (Austrija, vicarska).
Oduzimanje djeteta od roditelja. Ovu mjeru organ starateljstva moe izrei samo kada se ispune uslovi
izriito navedeni u zakonu. PZ BiH normira da e se dijete oduzeti od roditelja ako oni zanemaruju
njegovo vaspitanje ili ako doe do poremeaja u vaspitanju djeteta.
Zanemarivanje vaspitanja djeteta postoji ako se roditelji ne staraju o kolovanju djeteta, ako ne prate
njegov uspjeh u koli i pohaanje nastave, ako ga ne spreavaju da se oda skitnji, alkoholizmu ili drugom
drutveno neprihvatljivom ponaanju, ako ne razvijaju njegove sklonosti prema radu i sl.
Poremeaj u vaspitanju postoji kada su kod djeteta izraene sklonosti ka delinkvenciji, nasilju ili
drogitranju, tako da roditelji nisu u stanju samo ga vaspitati i starati se o njemu. Naravno, taj poremeaj
moe biti i posljedica nepravilnog vrenja roditeljskog prava.
Zakon normira da se dijete MOE oduzeti, to znai da se organu starateljstva ostavlja da odlui hoe li
izrei ovu mjeru ili e djetetu pruiti zatitu izricanjem blaih mjera.
U uporednom pravu odvajanje djeteta od roditelja regulisano je kao mogunost tek onda kada se na drugi
nain ne moe osigurati interes djeteta.
Postupak i dejstva oduzimanja djeteta. Rjeenje o oduzimanju djeteta od roditelja donosi organ
starateljstva nadlean po mjestu prebivalita djeteta. Rjeenjem se odluuje i o tome kome e se dijete
povjeriti. Odluku o povjeravanju djeteta organ starateljstva donosi tek onda ako ne postoji sudska odluka
o povjeravanju djeteta.
Za vrijeme trajanja ove mjere roditelji nemaju pravo starati se o podizanju, uvanju, vaspitanju i
obrazovanju djeteta. Ostala prava i dunosti roditelji zadravaju. Roditelji su duni starati se o
zastupanju, izdravanju i imovini djeteta. Mautim, pravo i obaveza roditelja na zastupanje djeteta ostaje
samo u vanijim, a ne i u redovnim poslovima.
Roditelji u naelu imaju i pravom odravanja linih odnosa. Oni se nee dozvoliti samo ako bi to bilo
tetno za dalji razvoj djeteta. Odravanje linih kontakata moe se odrediti i naknadno, kada otpadnu
razlozi zbog kojih su bili zabranjeni.

40

U uporednom pravu u sluaju izricanja ove mjere dijete se povjerava na staranje drugoj porodici
(njemako, ameriko pravo), odnosno u dravnu instituciju (ameriko pravo), odnosno smjeta se na
odgovarajui nain (vicarsko pravo).
Prestanak. Po izvrenju ovog rjeenja, za organ starateljstva nastaje obaveza da u saradnji sa roditeljima
nastoji otkloniti uzrok izricanja mjere, kako bi se dijete to prije vratilo roditeljima. Ukoliko se u tome
uspije, roditelji mogu traiti vraanje djeteta.
4.3. Mjere radi zatite imovinskih prava djeteta
Organ starateljstva moe zahtijevati od roditelja polaganje rauna o upravljanju imovinom djeteta, a od
suda moe traiti odreivanje dvaju mjera: mjere osiguranja na imovini roditelja i donoenje odluke o
stavljanju roditelja u pogledu upravljanja djeijom imovinom u poloaj staraoca. Dakle, organ
starateljstva nadlean je za izricanje prve mjere, a za ostale 2 nadlean je sud.
Zahtijevanje polaganja rauna o upravljanju imovinom djeteta. Ovu preventivnu mjeru organ
starateljstva izrie i provodi onda kad okolnosti ukazuju na nepravilno upravljanje imovinom djeteta,
koje se jo uvijek moe otkloniti samo obavezivanjem roditelja da poloe raun o upravljanju.
PZ normira da organ starateljstva moe u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje rauna o
upravljanju imovinom djeteta (l.101). U raunu su roditelji obavezni prikazati stanje imovine djeteta,
prihode i rashode, svrhu koritenja prihoda djeije imovine, eventualno otuenje i optereenje imovine.
Obavezivanje roditelja na podnoenje rauna o upravljanju normirano je i u dijelu uporednog prava
(vicarsko, austrijsko pravo).
Odreivanje mjera osiguranja na imovini roditelja. Kad su interesi djeteta ugroeni u veoj mjeri nego
kod izricanja prethodne mjere, odnosno kad na osnovu podnesenih rauna o upravljanju djeijom
imovinom utvrdi vei stepen povrede interesa djeteta, organ starateljstva moe traiti od suda da dozvoli
osiguranje na imovini roditelja (l.101/2). Sud e mjere osiguranja odrediti kada su roditelji priinili tetu
na djeijoj imovini, kad su otuili ili opteretili imovinu djeteta bez odobrenja organa starateljstva ili to
nisu uinili radi zadovoljenja potreba djeteta.
Kao sredstva osiguranja Zakon o izvrnom postupku normira zalono pravo na nekretnine, prethodne
mjere i privremene mjere.
Stavljanje roditelja u poloaj staraoca. Izricanje ove mjere organ starateljstva e traiti onda kad
prethodne dvije ne mogu osigurati zatitu imovinskih prava i interesa djeteta. Odluku o stavljanju
roditelja u poloaj staraoca donosi sud u vanparninom postupku.
Provoenje ove mjere je u nadlenosti organa starateljstva, koji titi imovinske interese i prava djeteta na
isti nain kako se to ini prema tieniku u odnosu na staraoca. Tako je on obavezan prvenstveno
imenovati komisiju koja e izvriti popis i procjenu djeije imovine u prisustvu roditelja. Osim toga,
obavezan je ispitati izvjetaj i raun o upravljanju imovinom djeteta koji je roditelj obavezan podnijeti
svake godine, kao i uvijek kada to zatrai organ starateljstva. Za sve poslove koji prelaze okvire
redovnog poslovanja, roditelji moraju imati odobrenje ovog organa.
5. ODUZIMANJE RODITELJSKOG PRAVA
5.1. Razlozi za oduzimanje roditeljskog prava
PZ normira da e se roditeljsko pravo oduzeti roditelju koji zloupotrebljava roditeljsko pravo ili je dijete
napustio, ili je svojim ponaanjem oigledno pokazao da se ne brine o djetetu, ili grubo zanemaruje svoje
dunosti.
Zloupotreba roditeljskog prava postoji kad roditelj ugroava interes djeteta, odnosno kada mu nanosi
tetu, npr.ako zlostavlja dijete, kanjava ga tekim kaznama, nagoni ga na teke poslove, na vrenje
41

krivinih djela, opijanje, drogiranje, skitnju i prostituciju, ako kod djeteta razvija mrnju, nepotivanje
tuih prava i sloboda.
Naputanje djeteta podrazumijeva prekid prostorne, fizike veze sa djetetom a da za to ne postoje
opravdani razlozi.
Ako je roditelj svojim ponaanjem oito pokazao da se ne brine o djetetu, roditeljsko pravo e se takoe
oduzeti. Pri tom nije vano da li dijete ivi sa tim roditeljem, bitno je samo da se on prema djetetu
ponaa kao prema strancu, kao prema osobi prema kojoj nema nikakvih obaveza.
Mjera oduzimanja roditeljskog prava se izrie i u sluaju grubog zanemarivanja roditeljskih dunosti, to
znai da se trai ponaanje koje se moe pripisati u krivicu roditelja. Da bi postojalo grubo
zanemarivanje, u pravilu je potrebno da se radi o postupcima koji se ponavljaju due vrijeme, mada je
nekada dovoljna i samo jedna injenica za izricanje ovakve kazne. Ovaj razlog postoji kad roditelj
ostavlja dijete bez hrane i vode, kada ne lijei bolesno dijete, kada dijete prepusti ulici i loem drutvu,
kad mu ne prua pomo u opasnosti.
U pogledu razloga izricanja ove mjere PZ BiH ima rjeenje slino onome prihvaenom u uporednom
pravu.
5.2. Nadlenost i postupak
Za donoenje odluke o oduzimanju roditeljskog prava nadlean je opinski sud, koji o tome odluuje u
vanparninom postupku. Mjesno nadlean je sud na ijem podruju dijete ima prebivalite, odnosno
boravite.
PZ na pokretanje postupka ovlauje samo organ starateljstva, koji je i obavezan pokrenuti postupak ako
na bilo koji nain sazna da postoje zakonom predvieni razlozi.
Organ starateljstva ima procesni poloaj uesnika u postupku. On moe biti pozvan i radi utvrivanja
injenica. U postupku se moraju sasluati roditelji, dok se maloljetnik sasluava samo ako je to
neophodno i ako nije tetno za njegovo duevno zdravlje.
Na osnovu utvrenih injenica, sud u postupku koji je hitan, donosi odluku o oduzimanju roditeljskog
prava jednom ili oba roditelja, bilo prema svoj djeci ili prema jednom djetetu.
U uporednom pravu ovu mjeru izrie u pravilu specijalizovani sud (sud za maloljetnike, omladinski sud
ili neki drugi nadleni sud), ili organ starateljstva. Ova mjera e se izrei samo ako se prethodnim blaim
mjerama nisu otklonili propusti na relaciji roditelj-dijete, ili je izvjesno da se ti propusti nee otkloniti.
5.3. Dejstvo oduzimanja roditeljskog prava
Od svih prava i obaveza, roditelju ostaje samo dunost izdravanja djeteta. Dijete se stavlja pod
starateljstvo ili moe biti usvojeno, a da pritom nije potreban pristanak tog roditelja na nepotpuno
usvojenje. Takoer se dijete moe dati na porodini smjetaj ili povjeriti ustanovi. Ako je roditeljsko
pravo oduzeto samo jednom roditelju, dijete se moe povjeriti drugom.
5.4. Vraanje oduzetog roditeljskog prava
Zakonodavac regulie mogunost vraanja roditeljskog prava kada prestanu razlozi zbog kojih je bilo
oduzeto. Pravo na pokretanje postupka pripada organu starateljstva i roditelju kome je roditeljsko pravo
bilo oduzeto. Sud je i u ovom postupku obavezan saraivati sa organom starateljstva koji je najbolje
upoznat sa konkretnom situacijom.
6. PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA
Ovo pravo prestaje smru punoljetstvom, emancipacijom ili usvojenjem djeteta, te smru djeteta ili
roditelja.
42

6.1. Prestanak roditeljskog prava punoljetstvom djeteta

Punoljetstvo u naem pravu nastupa sa navrenom 18-om godinom ivota. S punoljetstvom roditeljsko
pravo prestaje po sili zakona. Nakon prestanka roditeljskog prava ostaje samo obaveza izdravanja
djeteta ako se dijete nakon punoljetstva nalazi na redovnom kolovanju. Ona traje do navrene 26. godine
ivota djeteta, a moe se produiti i nakon toga ako kolovanje u tom vremenu nije zavreno iz
opravdanih razloga. Takoer, u sluaju nesposobnosti djeteta za rad, a ako dijete nema dovoljno
sredstava za ivot ili ih ne moe ostvarivati iz svoje imovine, roditelji su ga duni izdravati sve dok traje
nesposobnost.
6.2. Prestanak roditeljskog prava emancipacijom djeteta
Emancipacija je zakonom utvreni nain sticanja poslovne sposobnosti prije punoljetstva djeteta.
Potpuna emancipacija nastaje sklapanjem braka maloljetnika. Ovako emancipirani maloljetnik izmeu
ostalog moe samostalno vriti i roditeljsko pravo prema djetetu koje dobije prije svog punoljetstva.
6.3. Prestanak roditeljskog prava usvojenjem
Zasnivanjem usvojenja prestaje roditeljsko pravo prirodnih roditelja i stiu ga usvojioci nad
usvojenikom. Kod potpunog usvojenja roditeljsko pravo se definitivno prenosi na usvojioce, a kod
nepotpunog se ono moe raskidom usvojenja vratiti prirodnim roditeljima. U sluaju nepotpunog
usvojenja ne prestaju sva prava i dunosti roditelja, a neka prava usvojioca se mogu ograniiti.
6.4. Prestanak roditeljskog prava smru
Roditeljsko pravo u cjelini prestaje smru maloljetnog djeteta ili smru oba roditelja. Smrt samo jednog
roditelja ima za posljedicu prestanak samo njegovog, a ne i roditeljskog prava drugog roditelja. Iste
posljedice ima proglaavanje nestalog roditelja, odnosno djeteta umrlim. Ukoliko se utvrdi da je osoba
proglaena umrlom iva, roditeljsko pravo e se ponovo uspostaviti, osim ako je dijete u meuvremenu
postalo punoljetno.
7. PRODUENJE RODITELJSKOG PRAVA
Produenje roditeljskog prava je ustanova kojom se omoguava nastavljanje vrenja roditeljskog prava i
nakon punoljetstva djeteta.
7.1. Razlozi za produenje
Do produenja roditeljskog prava dolazi ako dijete zbog fizikog ili duevnog nedostatka nije sposobno
samo se starati o sebi, svojim pravima i interesima. Razlozi su isti kao i kod oduzimanja poslovne
sposobnosti. Duevni nedostatak postoji kada je dijete duevno bolesno, mentalno zaostalo ili je
nesposobno za rasuivanje zbog drugih uzroka. Zbog fizikih nedostataka roditeljsko pravo e se
produiti samo ako se radi o teim oblicima zbog kojih je to lice zavisno od tue pomoi.
7.2. Nadlenost i postupak
Stvarno nadlean za produenje roditeljskog prava je optinski sud, a odluka se donosi u vanparninom
postupku. Mjesna nadlenost se odreuje prema prebivalitu, odnosno boravitu djeteta.
Prijedlog za produenje podnose roditelji ili organ strateljstva. Ako oba roditelja vre roditeljsko pravo, a
jedan se protivi pokretanju postupka, mogue je da drugi roditelj sam podnese zahtjev.
PZ ne normira momenat pokretanja postupka, iz ega proizilazi da se postupak moe pokrenuti i nakon
to dijete postane punoljetno, odnosno nakon to bude lieno poslovne sposobnosti i stavljeno pod
starateljstvo. Na ovaj nain je interes djeteta maksimalno zatien, ali se zanemaruje sigurnost pravnog
poretka: ne potuje se steena poslovna sposobnost djeteta i dozvoljava se ponovno uspostavljanje
roditeljskog prava koje je ex lege prestalo ve punoljetstvom djeteta.
43

Postupak je hitan. Za vrijeme trajanja postupka licu nad kojim se produava roditeljsko pravo organ
starateljstva imenuje posebnog staraoca, odnosno sud mu odreuje privremenog zastupnika. Na roite
sud poziva organ starateljstva i roditelje, obavezno ih sasluava, te pribavlja miljenje o cjelishodnosti
produenja roditeljskog prava.
Stanje duevnog zdravlja i sposobnosti lica nad kojim treba da se produi roditeljsko pravo ocjenjuje
vjetak medicinske struke.
7.3. Dejstvo produenja roditeljskog prava
Kako vrenje pojedinih prava i dunosti roditelja zavisi od djetetove sposobnosti rasuivanja, u odluci o
produenju roditeljskog prava treba utvrditi da li lice nad kojim je produeno roditeljsko pravo ima
poloaj maloljetnika mlaeg ili starijeg od 15 godina.
Odluka djeluje erga omnes, tako da se pravosnano rjeenje dostavlja nadlenom organu radi upisa u
matinu knjigu roenih ili u zemljine knjige. Na taj nain se trea lica mogu informisati o statusu ovih
lica, od kojeg zavisi punovanost pravnih poslova zakljuenih sa njima.
7.4. Prestanak produenog roditeljskog prava
Produeno roditeljsko pravo prestaje odlukom suda. Postupak se vodi po istim pravilima kao i postupak
za produenje, isti subjekti su ovlateni za njegovo pokretanje, s tim to se ovdje kao predlaga moe
pojaviti i lice nad kojim je bilo produeno roditeljsko pravo.
Produeno roditeljsko pravo prestaje i prirodnim putem - smru djeteta ili roditelja. Do prestanka dolazi i
u sluaju kada roditelj nije u stanju vriti roditeljsko pravo. U oba sluaja dijete se stavlja pod
starateljstvo.

44

DIO III
STARATELJSTVO
I UVOD
1. POJAM I SVRHA STARATELJSTVA
Starateljstvo je posebna zatita koju drutvena zajednica prua maloljetnoj djeci bez roditeljskog staranja
i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili koja nisu u mogunosti sama se starati o svojoj linosti,
pravima i interesima. Lica ija se zatita ostvaruje starateljstvom su:
1. Maloljetnici bez roditeljskog staranja;
2. Punoljetna lica koja nisu sposobna starati se o sebi, a kojima je oduzeta ili ograniena poslovna
sposobnost;
3. Punoljetna lica koja iz bilo kog razloga nisu u mogunosti starati se o sebi. U ovom sluaju radi se o
sprijeenosti poslovno sposobnog lica da se stara o svojim interesima.
Prema razlozima zbog kojih se lice stavlja pod starateljstvo, razlikuju se 3 vrste starateljstva:
1. Starateljstvo nad maloljetnim licima;
2. Starateljstvo nad punoljetnim licima kojima je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost;
3. Starateljstvo u posebnim sluajevima.
U uporednom pravu uglavnom postoje iste ove vrste starateljstva. Meutim, u Njemakoj je 1992.godine
izvrena reforma: umjesto starateljstva nad punoljetnim licima uvedena je nova, fleksibilnija ustanova
posebne vrste koja se razlikuje od starateljstva. Pored starateljstva nad maloljetnicima i ove nove
ustanove postoji i ustanova upravljanja koja je slina starateljstvu, ali je ua od njega. U vedskom pravu
je reformom iz 1988.godine umjesto starateljstva nad punoljetnim licima uveden novi tip proirenog
starateljstva pod nazivom upravljanje. U francuskom pravu zatita se prua putem nekoliko ustanova:
starateljstva u uem smislu, kuratorstva, zakonskog upravljanja, te sudske zatite. Starateljstvo se od
ostalih oblika zatite razlikuje po tome to je to reim kontinuiranog predstavljanja tienika.
Za razliku od naeg prava, u dijelu uporednog prava postoji mogunost izbora izmeu razliitih oblika
zatite koja se prua licima kojima je potrebna.
Svrha starateljstva je prvenstveno zatita linosti tienika, a tek nakon toga poklanja se panja i briga
zatiti imovinskih interesa, odnosno imovine tienika. Ako je tienik maloljetno lice, u sreditu panje
je njegova linost, a posebno zdravlje, vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje za samostalan ivot i
rad. Starateljstvo nad punoljetnim licima takoer ima za svrhu staranje o linosti tienika, ali
istovremeno i otklanjanje uzroka zbog kojih mu je poslovna sposobnost oduzeta, odnosno ograniena, te
njegovo osposobljavanje za samostalan rad. Kod starateljstva za posebne sluajeve svrha starateljstva je
zatita prava i interesa tienika. Njegovu linost nije potrebno tititi, poto je tienik poslovno
sposobno lice.
2. UREENJE USTANOVE STARATELJSTVA U NAEM PRAVU
Ustanova starateljstva u naem pravu regulie se u porodinom zakonodavstvu. Zbog toga je starateljsko
pravo sastavni dio porodinog prava kao pozitivnog prava, ali i kao dijela pravne nauke.
Subjekti ovog dijela porodinog prava su fizika i pravna lica i to:
- lice koje se stavlja pod starateljstvo;
- organ starateljstva;
- staralac, koji se neposredno stara o tieniku, a kojeg imenuje organ starateljstva.
Odredbe koje reguliu ustanovu starateljstva su uglavnom imperativne prirode. Ova ustanova je kod nas
regulisana Porodinim zakonom, a kao dopunski izvori se pojavljuju Zakon o upravnom postupku
(ZUP), Zakon o obligacionim odnosima (ZOO), Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih
zemalja u odreenim odnosima, te Zakon o socijalnoj zatiti.
45

Ustanova starateljstva u naem pravu ima drutveni karakter koji se ogleda u slijedeem:
-

izbor i postavljanje staraoca vri nadleni organ;

radi osiguranja pravilnog staranja o tieniku, organ starateljstva sarauje sa subjektima koji su
uglavnom izvan tienikove porodice;
sredstva za finansiranje starateljstva osigurava drava a ne porodica.

II ORGAN STARATELJSTVA
1. STVARNA NADLENOST
U uporednom pravu prema organu nadlenom za poslove starateljstva razlikuju se 3 sistema:
1. Sistem porodinog starateljstva, koji se zasniva na shvatanju starateljstva kao porodinopravne
ustanove, mada drava ima mogunost intervencije u ovoj oblasti (Francuska, Belgija, panija,
drave June Amerike);
2. Sudsko starateljstvo, gdje se poslovi starateljstva povjeravaju sudu, najee posebnom starateljskom
sudu ija je djelatnost vie upravna nego sudska (Njemaka, Austrija, Italija, SAD, V.Britanija,
Poljska, Maarska);
3. Administrativno starateljstvo, u kome je organ starateljstva upravni organ (neki vicarski kantoni,
Rumunija, Bugarska).
Osnovni zakon o starateljstvu (OZS) iz 1947.godine funkciju starateljstva povjerio je organima narodne
vlasti narodnim odborima. OZS iz 1965.godine prenio je odreenje ovog organa u nadlenost republika
i pokrajina, uz ogranienje da se za ovaj organ moe odrediti samo organ uprave u okviru optine, a ne i
sud. U BiH nije bio donesen zakon o organu starateljstva, tako da je i dalje funkcionisao organ odreen
ranijim propisima optinski organ uprave i savjet za socijalnu zatitu.
PZ BiH normira da poslove zatite i pomoi porodici i druge poslove (odnosno poslove starateljstva) vri
opinski organ uprave nadlean za poslove socijalne zatite, ako odlukom skuptine opine vrenje ovih
poslova nije povjereno drugom organu, organizaciji, odnosno zajednici. U opinama u kojima postoji
centar za socijalni rad, ovi poslovi se njemu povjeravaju.
PZ normira i mogunost stvaranja strunog tijela pri organu starateljstva, a iji su lanovi ljekar,
pedagog, psiholog, pravnik, socijalni radnik i drugi strunjaci. Timski rad ovih strunjaka trebao bi
doprinijeti unapreenju starateljstva.
2. MJESNA NADLENOST
Mjesna nadlenost odreuje se prema prebivalitu lica koje se treba staviti pod starateljstvo, a ako se ono
ne moe ustanoviti, onda po njegovom boravitu u trenutku kad su se stekli uslovi za stavljanje pod
starateljstvo. Promjenom prebivalita tienika mijenja se i nadlenost organa starateljstva, pa obaveze
preuzima organ starateljstva prema novom prebivalitu. U sluaju sukoba nadlenosti u vezi promjene
prebivalita, organ koji je bio nadlean do pokretanja postupka o sukobu nadlenosti duan je nastaviti da
se stara o tieniku do donoenja pravosnanog rjeenje u tom postupku.
Nadlenost organa starateljstva se ne mijenja dok se tienik privremeno nalazi van podruja tog organa,
zbog kolovanja, profesionalne rehabilitacije, socijalne ili zdravstvene zatite itd.
3. SARADNICI ORGANA STARATELJSTVA
Saradnja kao zakonom normirana obaveza organa starateljstva, predviena je sa slijedeim subjektima:
organima DPZ, mjesnih zajednica i organizacija, pravosudnim i drugim dravnim organima, kao i
pojedincima. Svi ovi subjekti pomau organu starateljstva u otkrivanju sluajeva u kojima treba da se
otvori starateljstvo, kao i u pronalaenju lica podobnih i spremnih da se prihvate dunosti staraoca.
4. NAIN VRENJA STARATELJSTVA
46

Organ starateljstva poslove starateljstva moe vriti neposredno i posredno. O posrednom vrenju se
radi kada organ starateljstva tienika povjerava staraocu, koji dunost staranja obavlja pod nadzorom
ovog organa.
Neposredno vrenje starateljstva sastoji se u tome da organ starateljstva sam neposredno obavlja
dunost staraoca, u sluajevima kada ne moe pronai i postaviti za staraoca podobno lice. U takvoj
situaciji organ starateljstva odreuje jednog od svojih radnika, koji u ime organa obavlja poslove
staraoca.
Organ starateljstva se moe odluiti za neposredno vrenje pojedinih poslova i u sluaju kada je tieniku
postavljen staralac, ako je to u interesu tienika. U takvoj situaciji organ starateljstva moe pojedine
poslove povjeriti strunim licima da ih vre u njegovo ime. Radi se o poslovima koje staralac nije u
stanju obavljati zbog nedovoljne strunosti (npr.zastupanje u sloenijim predmetima) ili fizike
nemogunosti (npr.staranje o imovini tienika koja je izvan njegovog podruja).
5. ZADACI I OVLATENJA ORGANA STARATELJSTVA
5.1. Poslovi u oblasti starateljstva
Ovi poslovi organa starateljstva se mogu podijeliti u 3 grupe: neposredne poslove, poslove rukovoenja i
poslove nadzora i pomoi.
Neposredni su poslovi koje organ starateljstva obavlja kada neposredno vri starateljstvo.
Poslove rukovoenja organ starateljstva obavlja u vezi sa otvaranjem starateljstva i postavljanjem
staraoca, te sa vrenjem i prestankom njegove funkcije. To su slijedei poslovi:
1. Preduzimanje potrebnih mjera da se na najbolji nain ostvari svrha starateljstva;
2. Donoenje rjeenja o stavljanju pod starateljstvo i postavljanju staraoca;
3. Davanje odobrenja staraocu za preduzimanje poslova za koje je zakonom propisano odobrenje organa
starateljstva;
4. Preduzimanje mjera da se imovina tienika popie, procijeni i preda staraocu na upravljanje;
5. Odreivanje nagrade i naknade opravdanih trokova staraocu;
6. Voenje evidencije i dokumentacije o tienicima, preduzetim mjerama i o imovini tienika;
7. Donoenje rjeenja o prestanku starateljstva i prestanku dunosti staraoca.
Poslovi nadzora i pomoi osiguravaju pravilno vrenje starateljske funkcije, odnosno preventivnu i
kurativnu zatitu interesa tienika. U ovoj grupi su:
1. Razmatranje izvjeataja i rauna o radu staraocai preduzimanje odgovarajuih mjera zatite interesa
tienika, te kontrola rada staraoca linim uvidom;
2. Preduzimanje mjera radi naknade tete koju je staralac prouzrokovao tieniku;
3. Ispitivanje prigovora na rad staraoca i odreivanje mjera koje e se preduzeti;
4. Nadzor nad privremenim smjetajem maloljetnog tienika u vaspitno-obrazovnu ili zdravstvenu
ustanovu ili kod lica kojem je povjeren na uvanje i vaspitanje.
Ove poslove organ starateljstva obavlja primjenom pravila upravnog postupka i metoda strunog
socijalnog rada. U svom radu postupa po odredbama Zakona o upravnom postupku, a PZ BiH predvia i
mogunost odstupanja od pravila upravnog postupka ukoliko je to u interesu tienika, a time se nee
povrijediti prava treih lica.
Pored pravnih, organ starateljstva u svom radu primjenjuje i vanpravne metode: koristi sve oblike
socijalne zatite, metode socijalnog i drugog strunog rada, kao i usluge socijalnih, zdravstvenih,
obrazovno-vaspitnih i drugih organizacija.
5.2. Poslovi u drugim oblastima porodinog prava
U oblasti branog prava:
- davanje miljenja u postupku izdavanja dozvole za sklapanje braka maloljetniku;
47

pokretanje postupka za ponitavanje braka zbog branosti, nesposobnosti za rasuivanje, krvnog i

adoptivnog srodstva, maloljetstva i fiktivnog braka;
provoenje postupka mirenja branih drugova.

U oblasti roditeljskog prava:

- vrenje opteg nadzora nad izvrenjem roditeljskog prava preduzimanjem preventivnih i represivnih
mjera za zatitu linih i imovinskih prava djeteta;
- uee u postupku oduzimanja i produenja roditeljskog prava;
- uee u postupku ostvarivanja zakonske obaveze izdravanja;
- uee u donoenju, odnosno donoenje odluke o povjeravanju djeteta na uvanje i vaspitanje;
- odluivanje o odravanju linih odnosa roditelja i djece i o prigovori na postupke roditelja;
- uee u odreivanju i izmjeni linog imena djeteta.
U oblasti usvojenja organ starateljstva je gotovo iskljuivo nadlean. Odluuje o zasnivanju i prestanku
usvojenja, te vri nadzor nad ostvarivanjem cilja usvojenja.
U vezi sa porodinim smjetajem djece organ starateljstva takoer uestvuje u njegovom zasnivanju,
nadzoru i prestanku.

III STARALAC
1. POJAM STARAOCA
Staralac se definie kao poslovno sposobno fiziko lice koje ima odreena lina svojstva i sposobnosti,
postavljeno od organa starateljstva ili po sili zakona, a po svom prethodnom pristanku, da se pod
nadzorom organa starateljstva samostalno i savjesno stara o linosti, pravima, interesima i imovini
tienika.
Dakle, prema ovoj definiciji za staraoca vrijedi slijedee:
a) Staralac je fiziko lice koje ima poslovnu sposobnost, lina svojstva i sposobnosti za uspjeno
obavljanje svoje funkcije. Pravno lice se ne moe postaviti za staraoca. Odstupanje od ovog pravila
postoji u sluaju neposrednog vrenja starateljstva. Ipak, organ starateljstva u ovom sluaju odreuje
svog radnika ili drugo lice koje e te poslove voditi u njegovo ime, tako da poslove staraoca i u
ovom sluaju obavlja fiziko lice. U uporednom pravu se za staraoca takoer postavlja fiziko lice, a
u dijelu uporednog prava u obavljanju poslova staraocu pomae posebno tijelo, sastavljeno od vie
lica (npr. u grkom pravu porodino vijee sastavljeno od 6 najbliih srodnika).
b) Funkcija staraoca zasniva se na naelu dobrovoljnosti. Prema Porodinom zakonu, za staraoca se
postavlja lice koje prethodno da svoj pristanak da bude staralac. Prema OZS-u iz 1947.godine,
starateljska dunost shvatala se kao graanska dunost, osim u sluaju zakonom normiranih razloga
za izuzee od ove obaveze. U uporednom pravu uglavnom se normira obaveza odreenih lica da
prihvate dunost staraoca, osim ako postoji osnov za osloboenje te dunosti, odnosno razlog za
njeno odbijanje. Kao ovi razlozi navode se starost, bolest, prostorna udaljenost, profesija, izuzetna
porodina zauzetost, staranje o vie svoje djece ili ve postojea dunost staraoca. Staraoca postavlja
organ starateljstva, sa izuzetkom zavodskog staraoca koji rukovodi ustanovom za smjetaj tienika.
c) Staralac svoju funkciju vri samostalno, ali pod nadzorom organa starateljstva. Za svoj rad staralac
odgovara administrativno, graanski i krivino. U dijelu uporednog prava samostalnost staraoca je
ograniena vrenjem nadzora od suda i mogunou da se uz staraoca imenuje i njegov zamjenik,
odnosno sustaralac (francusko, grko, austrijsko pravo).
2. USLOVI ZA IZBOR STARAOCA
Uslovi se mogu podijeliti na pozitivno i negativno odreene, prema tome da li se u zakonu zahtijeva
postojanje odreenih svojstava na strani tog lica, ili se normiraju smetnje, tj.okolnosti koje kod njega ne
smiju postojati. Kao pozitivno odreene uslove PZ normira lina svojstva i sposobnost za vrenje
48

dunosti staraoca, te prethodni pristanak da bude staralac. Zakon predvia da se za staraoca ne moe
postaviti:
a) Lice kome je oduzeto roditeljsko pravo;
b) Lice kome je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost;
c) Lice iji su interesi u suprotnosti sa interesima tienika, tj. koje ne prua dovoljnu garanciju da e
tienika vaspitati na nain da postane drutveno koristan lan zajednice. Prva okolnost ini lice
posebno nepodobnim, odnosno nepodobnim samo u odnosu na tienika ijim interesima su suprotni
njegovi interesi, dok druga okolnost znai optu nepodobnost za staraoca.
d) Lice od koga se obzirom na njegovo ranije i sadanje ponaanje, lina svojstva i odnose sa
tienikom i njegovim roditeljima, ne moe oekivati da e pravilno vriti dunost staraoca. Lina
svojstva i ponaanje predstavljaju optu nepodobnost, a posebna (relativna) nepodobnost je
posljedica odnosa potencijalnog staraoca sa tienikom i njegovim roditeljima.
Pri postavljanju staraoca organ starateljstva uzima u obzir i elje tienika, ako ih je u stanju izraziti, kao
i elje njegovih bliskih srodnika. Ova elja se ne mora uvaiti, za razliku od rjeenja starijih a i nekih
savremenih zakona. U pravu kraljevine Jugoslavije staraoca je odreivao otac testamentom (tutela
testamentaria). Ako nije na taj nain odreen, postavljan je iz kruga bliskih srodnika (tutela legitima) ili
ga je odreivao sud (tutela dativa) ako se nije mogao odrediti na prethodna 2 naina. U dijelu uporednog
prava (npr.francuskom) staralac se maloljetnom licu jo uvijek odreuje na ovaj nain.
PZ pri postavljanju staraoca ne daje prednost srodnicima u odnosu na ostala lica, ali nema smetnji da se
za staraoca postavi tienikov srodnik. Zakon normira i mogunost da se isto lice postavi za staraoca vie
tienika, ako to nije u suprotnosti sa interesima pojedinih tienika i ako staralac na to pristane.
3. VRSTE STARALACA
Prema broju tienika razlikuju se individualni i kolektivni staralac. Individualni je staralac koji vri tu
funkciju nad jednim tienikom ili nad vie tienika kojima je za staraoca postavljen posebnim
rjeenjima organa starateljstva.
Kolektivni staralac vri starateljsku funkciju prema vie tienika izmeu kojih postoji veza. Osnov je isti
za sve tienike pa se starateljstvo vri kao jedna cjelina. Kolektivni staralac se javlja u 2 oblika:
- Zavodski staralac vri dunost prema svim tienicima smjetenim u jednoj ustanovi. To je
rukovodilac ustanove koji vri funkciju po sili zakona. Dunost staraoca traje koliko i funkcija
rukovodioca ustanove. Ograniena je na staranje o linosti tienika i o imovini koja se nalazi u
ustanovi. Za zatitu ostale tienikove imovine odreuje se staralac imovine.
- Zajedniki staralac obavlja starateljsku dunost nad tienicima koji imaju zajedniku, nepodijeljenu
imovinu.
Prema prirodi i obimu ovlatenja razlikuju se matini, staralac imovine i naroiti staralac.
Matini staralac se postavlja svakom tieniku, pa se moe oznaiti i kao osnovni staralac. Pored njega,
moe se imenovati i staralac imovine ili posebni staralac ili zavodski staralac, tako da je njegova osnovna
dunost staranje o linosti tienika.
Staralac imovine se postavlja pored matinog, odnosno zavodskog staraoca samo ako postoji potreba za
tim. To je sluaj kada tienik ima imovinu izvan nadlenosti organa starateljstva, odnosno ustanove u
koju je smjeten.
Posebni (kolizioni ili naroiti) staralac postavlja se tieniku onda kada izmeu njega i staraoca nastane
sukob interesa u obliku spora ili pravnog posla.
Prema trajanju starateljske funkcije staraoci se mogu podijeliti na trajne (stalne) i privremene.
Trajni (stalni) je staralac koji se postavlja bez odreivanja duine trajanja funkcije. On ovu dunost vri
dok postoji potreba za starateljstvom ili do razrjeenja od dunosti.
Privremeni staralac se postavlja za odreeno vrijeme licu koje uestvuje u postupku, a nije samo u stanju
zastupati svoje interese.
4. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO I POSTAVLJANJE STARAOCA

49

Postupak za stavljanje pod starateljstvo pokree se i vodi po naelu oficijelnosti i hitnosti. Organ
starateljstva ga pokree po slubenoj dunosti, odmah po saznanju za potrebu stavljanja pod starateljstvo.
Postupak se vodi po odredbama ZUP-a, ali organ starateljstva primjenjuje i metode strunog rada,
pribavlja miljenje odgovarajuih organizacija i strunjaka, te sarauje sa odgovarajuim organizacijama
i organima.
Organ starateljstva donosi rjeenje o postavljanju staraoca, u kome odreuje njegove dunosti i obim
njegovih ovlatenja, zavisno od okolnosti konkretnog sluaja. Organ starateljstva se moe odluiti i za
neposredno vrenje starateljstva.
Staralac vri svoje obaveze u pogledu linosti tienika nakon to rjeenje o postavljanju staraoca postane
pravosnano, a u pogledu tienikove imovine nako to mu se ona preda na upravljanje. O stavljanju pod
starateljstvo organ starateljstva obavjetava nadlenog matiara u roku od 15 dana od pravosnanosti
rjeenja. Ako tienik ima nepokretnu imovinu, obavjetava se i osnovni sud radi upisa starateljstva u
zemljine knjige.
5. DUNOSTI STARAOCA
Staralac je duan savjesno se starati o linosti, pravima, obavezama i interesima tienika i upravljanju
njegovom imovinom. Obavezan je pribavljati sredstva za izdravanje tienika, te podnositi izvjetaj i
raun o radu.
5.1. Staranje o linosti tienika
Ovo je najvanija obaveza staraoca koja obuhvata brigu o zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, ako i svemu
drugom znaajnom za tienika. U nekim posebnim sluajevima starateljstva staralac nije duan brinuti o
linosti tienika. To je sluaj sa kolizionim i staraocem nad imovinom iji je vlasnik nepoznat.
5.2. Staranje o imovini tienika
O imovini staralac treba da se stara kao dobar roditelj. Mora je sauvati od propadanja, unitenja i
umanjenja, odnosno ako postoji mogunost trebalo bi i da je uvea. Da bi se izbjegli eventualni sporovi i
zloupotrebe, prije predaje tienikove imovine staraocu na upravljanje vri se njen popis i procjena.
Popis vri komisija koju obrazuje organ starateljstva, u prisustvu staraoca, tienika koji moe shvatiti o
emu se radi i draoca tienikove imovine. Vrijednost imovine odreuje se prema njenom stanju u
vrijeme popisa.
Staralac samostalno preduzima poslove koji ne prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja
tienikovom imovinom. Za sve poslove koji prelaze okvire redovnog upravljanja i poslovanja staralac
mora imati odobrenje organa starateljstva. Pri preduzimanju vanijeg posla, ako je to mogue, staralac je
duan posavjetovati se sa tienikom ako je ovaj u stanju razumjeti o emu se radi, ali nije obavezan
uvaiti tienikovo miljenje. Staralac se stara o imovini koju tienik nije stekao radom. Imovinom
steenom radom tienik samostalno raspolae, pri emu je duan doprinositi za svoje izdravanje,
vaspitanje i obrazovanje.
5.3. Zastupanje tienika
Zakonski zastupnik tienika je staralac, odnosno organ starateljstva. Ovlatenja staraoca su znatno ua
od ovlatenja roditelja, tako da je staralac samostalan samo onoliko koliko je to potrebno za uspjeno
obavljanje poslova. Ovlatenja staraoca u vezi sa zastupanjem zavise od vrste posla u kojem tienik
uestvuje kao ugovorna strana. Ovi poslovi se mogu podijeliti u 3 grupe:
1. Poslovi koje staralac samostalno obavlja. Zakon ove poslove generalno odreuje. Tako prema
l.190 staralac samostalno vri poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom
tienika.
2. Poslovi za koje je potrebno odobrenje organa starateljstva. Odobrenje organa starateljstva potrebno
je za obavljanje svih poslova koji prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja tienikovom
50

imovinom. Pored ovog generalnog odreenja, Zakon posebno navodi neke poslove koji se ne mogu
zakljuiti bez ovog odobrenja. To su:
otuenje ili optereenje nepokretne imovine tienika;
otuenje iz imovine tienika pokretnih stvari vee i posebne line vrijednosti, ili raspolaganje
imovinskim pravima vee vrijednosti;
za odricanje od nasljedstva, legata ili odbijanje poklona;
za preduzimanje drugih mjera odreenih zakonom.

U postupku davanja odobrenja organ starateljstva se rukovodi interesom tienika. Obaveza je organa
starateljstva da u rjeenju kojim odobrava poslove raspolaganja i upravljanja tienikovom imovinom
odredi namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu upotrebu (l.188/2 PZ).
Staralac samo uz prethodno odobrenje moe zakljuiti i pravni posao sa tienikom, ukoliko je to u
interesu tienika, meutim u tom sluaju se za zakljuenje pravnog posla tieniku postavlja poseban
staralac.
Poslovi u kojima staralac ne moe zastupati tienika. To su:
poslovi koji su strogo vezani za linost tienika priznanje materinstva i oinstva, podnoenje
prijedloga maloljetnog lica za davanje dozvole za zakljuenje braka, pravljenje testamenta;
poslovi koji se odnose na njegovu imovinu a nanose mu oiglednu tetu oprost duga, odricanje od
prava, obavezivanje tienika kao jemca, pokloni iz tienikove imovine;
poslovi u kojima postoji kolizija tienikovih i staraoevih interesa spor ili neki pravni posao izmeu
tienika i staraoca, ili 2 tienika istog staraoca. U ovim sluajevima se tieniku postavlja
poseban kolizioni staralac.
Slina rjeenja su i u uporednom pravu.
5.4. Pribavljanje sredstava za izdravanje tienika
Staralac nije obavezan iz svojih sredstava izdravati tienika, osim ako mu je on blizak srodnik kojeg je
po tom osnovu duan izdravati. Staralac je duan koristiti izvore prihoda redoslijedom koji je zakon
odredio da bi se sprijeilo umanjenje tienikove imovine sve dotle dok se iz drugih izvora moe
osigurati njegovo izdravanje. Staralac ova sredstva osigurava slijedeim redoslijedom:
1. Iz prihoda tienika, ako ih ima;
2. Od lica koja su obavezna izdravati tienika (srodnici i eventualno druga lica);
3. Iz ostale imovine tienika, koja e se opteretiti ili otuiti uz odobrenje organa starateljstva;
4. Iz sredstava dobijenih po osnovu socijalne zatite;
5. Drugi izvori (pokloni, nagrade, naknada tete, stipendije i sl).
Svaki naredni izvor sredstava koristi se samo ako se iz prethodnog ne mogu osigurati dovoljna sredstva.
5.5. Podnoenje izvjetaja i polaganje rauna o radu
Staralac je duan godinje, kao i na zahtjev organa starateljstva, podnijeti organu starateljstva izvjetaj i
poloiti raun o svom radu. Izvjetaj se podnosi pismeno ili usmeno na zapisnik, a mora sadravati
podatke o mjerama preduzetim prema linosti i prema imovini tienika u skladu sa dunostima staraoca.
to se tie imovine, izvjetaj mora sadravati podatke o svim prihodima i rashodima u protekloj godini,
kao i konanom stanju tienikove imovine. Ovaj dio izvjetaja mora biti dokumentovan, uz njega se
moraju priloiti rauni, ugovori i druge isprave.
Po prestanku starateljstva staralac je duan podnijeti konani izvjetaj i poloiti raun o svom radu.
Pored prihvatanja izvjetaja staraoca, organ starateljstva je duan i povremeno, linim uvidom
kontrolisati kako staralac vri svoje dunosti prema tieniku.
6. PRAVA STARAOCA
Staralac ima pravo na naknadu opravdanih trokova, a postoji mogunost i da dobije nagradu za svoj rad.
6.1. Pravo staraoca na naknadu opravdanih trokova
51

Staralac ima pravo od organa starateljstva traiti naknadu opravdanih trokova koje je imao pri vrenju
svoje dunosti. Organ starateljstva utvruje visinu trokova i odobrava njihovu isplatu iz tienikovih
prihoda, a ako bi ta isplata ila na tetu izdravanja tienika, trokovi padaju na teret sredstava opine.
Ukoliko staralac ne uspije na ovaj nain naplatiti trokove, svoje pravo moe ostvariti sudskim putem.
6.2. Mogunost odreivanja nagrade staraocu
Staralac svoju dunost po pravilu vri bez nagrade. Meutim, zakon ostavlja mogunost da organ
starateljstva nagradi staraoca za posebno zalaganje i isticanje u vrenju dunosti. Visinu nagrade odreuje
organ starateljstva, a ona se isplauje iz istih sredstava kao i naknada trokova.
7. PRIGOVOR NA RAD STARAOCA
Mogunost ulaganja prigovora na rad staraoca i organa starateljstva je jedno odsredstava za spreavanje
nesavjesnog postupanja i nastanka tetnih posljedica za tienika. Prigovor mogu podnijeti tienik koji
je u stanju to uiniti, njegovi srodnici, pravosudni organi, zainteresovani organi i organizacije, kao i svaki
graanin. Prigovor na rad staraoca podnosi se organu starateljstva, a prigovor na rad organa starateljstva
drugostepenom upravnom organu za poslove starateljstva. Ukoliko je prigovor na rad staraoca opravdan,
organ starateljstva odreuje mjere koje e se preduzeti. U drugom sluaju, drugostepeni organ e organu
starateljstva dati uputu kako da postupi, a ovaj e sam odluiti koje mjere e poduzeti, uz obavezu da o
tome obavjetava drugostepeni organ.
8. MJERE ZA OSIGURANJE TIENIKOVE IMOVINE
Za osiguranje tienikove imovine organ starateljstva moe poduzeti slijedee mjere: zalog na pokretnim
stvarima, nekretninama i pravima, te jemstvo treeg lica koje se obavezuje da e tieniku nadoknaditi
tetu ako to ne uini staralac.
Pored ovih, mogu se primijeniti i mjere normirane Zakonom o izvrnom postupku (ZIP). Njih moe
odrediti samo sud, a to su pravo na nekretninu, prethodne mjere i privremene mjere. Prije pokretanja, kao
i u toku sudskog postupka moe se odrediti samo privremena mjera, a ostale 2 tek na osnovu donesene
sudske odluke. Kao privremene mjere sud moe odrediti naroito: zabranu duniku (staraocu) da
raspolae pokretnim i nepokretnim stvarima i pravima, zabranu dunikovom (staraoevom) duniku da
mu isplati potraivanje ili preda stvari i sl.
9. ODGOVORNOST STARAOCA
Staralac za svoj rad odgovara graanski, krivino i administrativno.
9.1. Graanska odgovornost staraoca
Staralac odgovara tieniku za tetu koju je skrivio u obavljanju dunosti staraoca. Dakle, odgovara samo
ako oteeni (tienik) dokae njegovu krivicu. Drugaije rjeenje bi moglo dovesti do toga da lice
pozvano da preuzme dunost staraoca odbije tu dunost upravo zbog odgovornosti koja bi
podrazumijevala da je kriv ako ne dokae suprotno.
Organ starateljstva u postupku naknade utvruje tetu i poziva staraoca da je u odreenom roku
nadoknadi. Ukoliko ovaj to ne uradi, organ starateljstva neposredno nadoknauje tetu tieniku. Nakon
toga moe sudski traiti od staraoca naknadu isplaenog iznosa, ali samo ako je staralac tetu poinio
namjerno ili iz krajnje nepanje.
Staralac odgovara i za tetu koju tienik prouzrokuje treim licima, osim ako dokae da je vrio nadzor
na koji je bio obavezan ili da bi teta nastala bez obzira na vrenje nadzora.
9.2. Krivina odgovornost staraoca
Staralac krivino odgovara ako:
- zlostavlja maloljetnog tienika;
52

zapusti tienika grubim zanemarivanjem svoje dunosti zbrinjavanja i vaspitanja;

prinuava maloljetnog tienika na pretjeran rad, rad koji ne odgovara njegovom uzrastu ili
prosjaenje;
iz koristoljublja navodi tienika na druge radnje koje su tetne za njegov razvoj.

9.3. Administrativna odgovornost staraoca

Prema staraocu se mogu preduzeti i druge mjere normirane ZUP-om (npr.smjenjivanje), kao i mjere
predviene Zakonom o prekrajima za sluaj da staralac u vrenju dunosti uini prekraj.
10. PRESTANAK DUNOSTI STARAOCA
Prema porodinom zakonu dunost staraoca prestaje u 4 sluaja: smru, razrjeenjem po slubenoj
dunosti, razrjeenjem po zahtjevu staraoca i prestankom starateljstva.
10.1. Smrt staraoca
Staralac je izabran da tu funkciju vri lino. Zbog toga njegovom smru ova funkcija prestaje i ne moe
se prenijeti na nasljednike. Organ starateljstva je u ovakvom sluaju duan bez odlaganja preduzeti mjere
zatite interesa tienika do postavljanja novog staraoca.
10.2. Razrjeenje staraoca po slubenoj dunosti
Organ starateljstva razrjeava staraoca dunosti ako utvrdi da je u vrenju svoje funkcije nemaran, da
zlouopotrebljava ovlatenja, da se njegovim radom ugroavaju interesi tienika, ili ako smatra da bi za
tienika bilo korisnije da mu se postavi drugi staralac.
10.3. Razrjeenje po zahtjevu staraoca
Organ starateljstva je duan staraoca razrijeiti dunosti na njegov zahtjev, bez ispitivanja razloga za to.
Odluku o tome mora donijeti u roku od 3 mjeseca od dana podnoenja zahtjeva. Ovo vrijeme osigurava
interese staraoca, koji nee morati ekati due, ali i tienika jer e u meuvremenu biti pronaen drugi
nain njegove zatite.
10.4. Prestanak starateljstva
Po prestanku potrebe za starateljstvom, organ starateljstva donosi rjeenje o prestanku starateljstva i
razrjeenju staraoca dunosti. U tom sluaju staralac je duan podnijeti konani izvjetaj o svom radu i
stanju tienikove imovine, te predati svu imovinu na upravljanje tieniku, odnosno roditelju ili
usvojiocu. Predaja imovine vri se u prisustvu staraoca, tienika odnosno roditelja ili usvojioca, te
predstavnika organa starateljstva.

IV STARATELJSTVO NAD MALOLJETNIM LICIMA

Ustanovom starateljstva nadleni organ preuzima staranje o meloljetnoj djeci onda kada roditelji nad
njima ne vre roditeljsko pravo.
1. RAZLOZI ZA STAVLJANJE POD STARATELJSTVO
PZ normira da se pod starateljstvo stavlja maloljetno lice:
a)
b)
c)
d)
e)

iji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravita due od 1 godine;
ijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo;
ijim je roditeljima oduzeta poslovna sposobnost, ili je jo nisu stekli, ili im je ograniena;
iji su roditelji kroz due vrijeme zanemarili uvanje i vaspitanje djece;
iji su roditelji odsutni i nisu u mogunosti redovno se starati o svom djetetu, a nisu ga povjerili na
uvanje i vaspitanje licu z akoje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca.
53

U uporednom pravu starateljstvo predstavlja oblik zatite ne samo za djecu bez roditelja ili roditeljskog
staranja, ve i za djecu koja imaju roditelje i kojoj se upravo roditelji postavljaju za staraoce umjesto da
nad njima vre roditeljsko pravo. To posebno vai za djecu roenu van braka. Roditeljsko pravo znai
obavezu i pravo brinuti se o djetetovim linim potrebama i poslovima uopte, dok se pod starateljstvom
podrazumijeva upravljanje imovinom djeteta i njegovo zastupanje u predmetima ekonomske prirode.
Starateljstvo koje vri roditelj ostaje i nakon prestanka roditeljskog staranja nad maloljetnikom koji je
sklopio brak.
2. DUNOSTI STARAOCA MALOLJETNOG TIENIKA
2.1. Staranje o linosti tienika
PZ normira da je staralac maloljetnog tienika duan kao roditelj starati se o njegovoj linosti, a
posebno o njegovom zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan ivot i rad.
Najvanija obaveza je staranje o zdravlju tienika, u okviru ega je staralac duan preduzeti sve
preventivne, kao i mjere lijeenja.
Staralac je obavezan osigurati vaspitanje i obrazovanje maloljetnog tienika, uz pomo organa
starateljstva.
Zatita tienika osigurava se time to staralac za poduzimanje vanijih mjera mora dobiti odobrenje
organa starateljstva. Bez ovog odobrenja ne moe poduzeti slijedee mjere:
- smjestiti maloljetnika u vaspitno-obrazovnu ustanovu i dati ga nekom drugom licu na uvanje i
vaspitanje;
- prekinuti kolovanje maloljetnika i promijeniti vrstu kole;
- donijeti odluku o izboru, vrenju i promjeni zanimanja maloljetnika;
- preduzimati druge mjere u pogledu linosti maloljetnika odreene zakonom.
to se tie smjetaja maloljetnog tienika, staralac ga nije obavezan primiti u svoju porodicu, ve se on
moe smjestiti kod drugog lica ili u odgovarajuu ustanovu, ali odluku o tome donosi organ starateljstva.
Staralac je i nakon takvog smjetaja duan starati se o tieniku i kontaktirati sa licem ili ustanovom u
kojoj se tienik nalazi. Ustanova ili lice kome je maloljetnik povjeren na uvanje i vaspitanje su
obavezni obavjetavati staraoca i organ starateljstva o svim vanijim promjenama vezanim za ivot,
zdravlje, vaspitanje i obrazovanje tienika. Oni se ne mogu osloboditi dunosti uvanja maloljetnog
tienika bez prethodne saglasnosti staraoca, odnosno organa starateljstva.
2.2. Zastupanje tienika
Za zastupanje maloljetnog tienika vai sve to je reeno za zastupanje tienika uope. Maloljetni
tienik koji je navrio 15 godina moe sam, bez odobrenja staraoca zasnovati radni odnos i raspolagati
zaradom, pri emu je duan doprinositi za svoje izdravanje, vaspitanje i obrazovanje.
3. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIM LICIMA
Punoljetstvo maloljetnog tienika. Dostizanjem punoljetstva maloljetnik stie poslovnu sposobnost i
prestaje potreba za starateljstvom. Ako i nakon punoljetstva tienik nije sposoban preuzeti brigu o sebi,
organ starateljstva mu produava pruati odgovarajue oblike socijalne i druge zatite. Nad ovakvim
licem prestaje starateljstvo po osnovu maloljetstva, a otvara se starateljstvo nad punoljetnim licem kome
je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost.
Zakljuenje braka. Sklapanjem braka dolazi do emancipacije maloljetnika, ime prestaje potreba za
starateljstvom.
Usvojenje maloljetnog tienika. Zaljuivanjem usvojenja zasniva se roditeljskopravni odnos, te
prestaje potreba za ustanovom starateljstva.

54

Prestanak razloga zbog kojeg je maloljetnik stavljen pod starateljstvo. Prestankom razloga za njegovo
postojanje, prestaje i starateljstvo, bez obzira o kom razlogu se radi.
Smrt maloljetnog tienika. Smru prestaje postojati subjekt prava zbog ije zatite je otvoreno
starateljstvo.
4. POSLJEDICE PRESTANKA STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIM LICIMA
Po donoenju rjeenja o prestanku starateljstva, organ starateljstva poziva staraoca da u odreenom roku
podnese izvjetaj o svom radu i stanju tienikove imovine, te preda imovinu na upravljanje tieniku,
odnosno roditelju ili usvojiocu. Predaja se vri u prisustvu staraoca, tienika, odnosno roditelja ili
usvojica i predstavnika organa starateljstva.

V STARATELJSTVO NAD
POSLOVNA SPOSOBNOST

LICIMA

KOJIMA

JE

ODUZETA

Punoljetno lice se moe staviti pod starateljstvo tek nakon stupanja na snagu odluke kojom mu se
oduzima ili ograniava poslovna sposobnost. U savremenom uporednom pravu uvode se ustanove koje u
manjoj mjeri nego starateljstvo ograniavaju poslovnu sposobnost lica kome se prua zatita, tako da ono
ima vei stepen slobode u odluivanju. Zatita se odnosi samo na odreeni krug poslova, a samo izuzetno
moe obuhvatiti sve poslove ovog lica. U dijelu uporednog prava stavljanju pod starateljstvo prethodi
sudska interdikcija, odnosno proglaenje lica nesposobnim (italijansko, grko, tursko pravo). U
francuskom pravu pretpostavke za otvaranje starateljstva su: zahtjev za njegovo otvaranje, promjena
linih sposobnosti koja zahtijeva stalno predstavljanje bolesnika, te potvrda psihijatra.
1. ODUZIMANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
1.1. Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti
PZ kao razlog normira nesposobnost lica da se samo brine o sebi, svojim pravima i interesima (l.13).
Ovo rjeenje teite stavlja na posljedicu, pa ne navodi uzroke koji dovode do nje. Zakon o
vanparninom postupku pored posljedice navodi i uzrok, tj.nesposobnost za rasuivanje. Meutim, i
sama nesposobnost za rasuivanje moe biti posljedica razliitih uzroka koji se ne navode.
Do potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti doi e kada je lice nesposobno starati se o sebi, a do
djeliminog kada postoji blai stepen nesposobnosti, kada se ugroavaju vlastita i tua prava i interesi.
Do potpunog ili djeliminog oduzimanja poslovne sposobnosti mogu dovesti: duevna bolest ili duevna
nerazvijenost; alkoholizam i narkomanija; senilnost i drugi razlozi (rasipnitvo se navodi u teoriji, mada
u praksi rijetko dovodi do oduzimanja poslovne sposobnosti; teka bolest ili vie teih fizikih
nedostataka moe dovesti do oduzimanja poslovne sposobnosti).
U dijelu uporednog prava vie se ne insistira na navoenju pojedinih razloga, ve je teite na nastaloj
posljedici, odnosno promjeni u ponaanju i sposobnostima ovakvog lica. Pritom se vea uloga u
odluivanju o reimu zatite priznaje ljekarima-vjetacima.
1.2. Postupak oduzimanja poslovne sposobnosti
O oduzimanju i vraanju poslovne sposobnosti odluuje sud u vanparninom postupku. Stvarno nadlean
za voenje postupka je opinski sud, a mjesno nadlean sud na ijem podruju ima prebivalite, odnosno
boravite lice kome se oduzima ili vraa poslovna sposobnost. Postupak se mora zavriti to prije, a
najkasnije 30 dana od prijema prijedloga. Prijedlog za pokretanje mogu podnijeti:
1. Organ starateljstva;
2. Javni tuilac;
3. Brani drug;
4. Lica koja trajno ive u istom porodinom domainstvu sa tim licem;
5. Lice kome se oduzima ili vraa poslovna sposobnost ako moe shvatiti znaaj i pravne posljedice tog
prijedloga;
55

6. Druga lica ako je to predvieno zakonom.

7. Sud moe pokrenuti postupak po slubenoj dunosti.
Sud je obavezan o pokretanju postupka obavijestiti organ nadlean za voenje matinih knjiga u kojima
je lice upisano, kao i organ zemljino-knjine evidencije ako budui tienik ima nekretnine. Sud
obavjetava i organ starateljstva koji tom licu, ako je potrebno, postavlja privremenog staraoca. Na sva
roita za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlaga, staralac lica kome se oduzima poslovna
sposobnost odnosno njegov privremeni zastupnik, organ starateljstva kao i samo lice prema kome se vodi
postupak, osim ako sud ocijeni da ono nije u stanju shvatiti znaaj i pravne posljedice svog uea u
postupku.
Lice prema kome se vodi postupak mora biti u prisustvu sudije pregledano od vjetaka medicinske
struke, osim ako se pregled odvija u zdravstvenoj ustanovi. Sud na osnovu miljenja vjetaka moe
odrediti da se lice privremeno, ali najdue 3 mjeseca smjesti u zdravstvenu ustanovu. Protiv ovog
rjeenja dozvoljena je alba.
Sud e kada utvrdi postojanje uslova, potpuno ili djelimino oduzeti poslovnu sposobnost licu prema
kome se vodi postupak. Donoenje rjeenja o djeliminom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog
upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava sud moe odloiti na 6-12 mjeseci, ako se moe osnovano
oekivati da e se lice uzdrati od njihove dalje zloupotrebe ili ako se lice podvrgne lijeenju u
zdravstvenoj ustanovi. Rjeenje o odlaganju e se opozvati ako ovo lice nastavi sa zloupotrebom
alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme na koje se odlae donoenje rjeenja.
Rjeenje o oduzimanju poslovne sposobnosti dostavlja se svim uesnicima u postupku, koji mogu uloiti
albu u roku od 3 dana od dana prijema rjeenja. alba ne odlae izvrenje rjeenja, osim ako sud iz
opravdanih razloga ne odlui drugaije. Prvostepeni sud albu sa spisima bez odlaganja dostavlja
drugostepenom sudu koji je duan donijeti odluku u roku od 3 dana od prijema albe. Pravosnano
rjeenje dostavlja se organu nadlenom za voenje matinih knjiga i organu za voenje zemljinih knjiga
radi upisa u matine i zemljine knjige.
2. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO
Pravosnano rjeenje sud bez odlaganja dostavlja organu starateljstva koji u roku od 30 dana od prijema
rjeenja stavlja pod starateljstvo lice kome je oduzeta poslovna sposobnost. Nakon toga, ili istovremeno,
organ starateljstva donosi i odluku o postavljanju staraoca.
3. DUNOST STARAOCA LICA KOME JE ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST
Osim dunosti koje su zajednike za sve vrste starateljstva, staralac je duan naroito se starati o linosti
tienika i nastojati da se uzroci oduzimanja poslovne sposobnosti otklone. Staranje o linosti tienika
uglavnom podrazumijeva staranje o njegovom smjetaju, lijeenju i osposobljavanju za samostalan ivot.
Teite je na lijeenju, poto takva obaveza postoji skoro uvijek.
Dunosti staraoca zavise od stepena poslovne nesposobnosti tienika. Staralac lica kome je potpuno
oduzeta poslovna sposobnost izjednaen je po pravima i dunostima sa staraocem maloljetnika mlaeg
od 15 godina, dok je staralac lica kome je poslovna sposobnost djelimino oduzeta izjednaen sa
staraocem maloljetnika sa navrenih 15 godina ivota. U drugom sluaju organ starateljstva moe
odrediti poslove koje tienik moe preduzimati samostalno. Takav tienik moe, ako je u stanju
shvatiti prirodu i znaenje izjave, priznati vanbrano oinstvo i osporiti brano oinstvo.
4. VRAANJE ODUZETE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Sud moe u novom postupku donijeti rjeenje o potpunom ili djeliminom vraanju poslovne
sposobnosti, kada prestanu razlozi zbog kojih je poslovna sposobnost oduzeta. Postupak se moe
pokrenuti po slubenoj dunosti ili na prijedlog lica koja su ovlatena predloiti oduzimanje poslovne
sposobnosti. Pravosnano rjeenje o vraanju poslovne sposobnosti sud dostavlja opinskoj slubi
nadlenoj za voenje matinih knjiga i organu za voenje zemljinih knjiga, kako bi se ta promjena
evidentirala. Rjeenje sud dostavlja i organu starateljstva, kako bi ovaj donio rjeenje o prestanku
starateljstva.
56

5. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD LICEM KOME JE ODUZETA POSLOVNA

SPOSOBNOST
Ovo starateljstvo prestaje vraanjem poslovne sposobnosti i smru tienika. Do prestanka vraanjem
poslovne sposobnosti dolazi u trenutku kada postane pravosnana sudska odluka donesena u
vanparninom postupku, tako da je rjeenje o prestanku starateljstva koje donosi organ starateljstva
deklarativne, a ne konstitutivne prirode. Konstitutivnog karaktera je sudsko rjeenje. Ono stvara
promjene koje organ starateljstva svojim rjeenjem samo deklarie. Organ starateljstva donosi i rjeenje o
razrjeenju dunosti staraoca, nakon ega staralac u odreenom roku podnosi izvjetaj o svom radu i
stanju tienikove imovine, te predaje svu imovinu na upravljanje bivem tieniku.
Smru tienika, odnosno njegovim proglaenjem umrlim, prestaje postojati subjekt zbog ije zatite je
otvoreno starateljstvo. Posljedice prestanka ove vrste starateljstva su identine onima kod prestanka
starateljstva nad maloljetnim licima.

VI STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUAJEVE

Ovdje se starateljstvom prua zatita licima koja imaju poslovnu sposobnost, ali su faktiki sprijeena da
lino uestvuju u pojedinim poslovima i sporovima, odnosno onemoguena su za odreeno vrijeme
samostalno djelovati. Pri postavljanju staralaca za posebne sluajeve organ starateljstva odreuje obim
dunosti i prava staraoca vodei rauna o okolnostima svakog pojedinog sluaja.
1. STARALAC ODSUTNOM LICU
Odsutnom licu se postavlja staralac ukoliko je njegovo boravite nepoznato, a lice nije odredilo
zastupnika koji e tititi njegova prava i interese, i ako je to potrebno radi zatite prava i interesa
odsutnog ili drugih lica. Osim organa starateljstva, ovog staraoca moe pod zakonom odreenim
uslovima postaviti i organ pred kojim se vodi postupak u kojem je ovo lice stranka. O tome se mora bez
odlaganja obavijestiti organ starateljstva, koji ima ista ovlatenja prema ovom staraocu kao i prema onom
kojeg je sam postavio.
U ime odsutnog lica staralac zakljuuje pravne poslove sve vrijeme dok traje starateljstvo. Meutim,
ukoliko pravni posao o istom predmetu zakljue i staralac i odsutno lice, punovanim se u teoriji smatra
onaj koji je ranije zakljuen (prior tempore quotior iure).
Starateljstvo prestaje vraanjem odsutnog lica, odreenjem punomonika od strane ovog lica, smru
odsutnog i saznanjem za njegovo prebivalite, odnosno boravite.
2. STARALAC NEPOZNATOM VLASNIKU IMOVINE
Ovdje se postavlja staralac za imovinu iji je vlasnik nepoznat (a ne odsutan). Staraoeva obaveza traje
dok se ne utvrdi vlasnik i dok on ne preuzme svoju imovinu.
3. POSEBNI (KOLIZIONI) STARALAC
Posebni staralac postavlja se u sluaju kada se vodi spor ili kada treba da se zakljui pravni posao izmeu
zakonskog zastupnika (roditelja, usvojioca, staraoca) i djeteta, odnosno tienika. Dunost kolizionog
staraoca se iscrpljuje okonanjem spora, odnosno zakljuivanjem pravnog posla za koji je postavljen. U
sluaju spora ili pravnog posla meu maloljetnicima nad kojima isto lice vri roditeljsko pravo ili
staranje, svakom od tih maloljetnika postavlja se poseban kolizioni staralac.
4. STARALAC NAD STRANIM DRAVLJANINOM
Organ starateljstva preduzima mjere za zatitu linosti, prava i interesa stranog dravljanina samo za
odreeni period, tj. za vrijeme dok organ drave iji je on dravljanin ne preduzme odgovarajue mjere.
Ova mogunost postoji samo ako meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno. O nastaloj potrebi
pruanja zatite stranom dravljaninu obavjetava se organ starateljstva drave iji je dravljanin, te e
starateljstvo nad stranim dravljaninom prestati kada mu organ njegove drave postavi staraoca.
57

5. STARALAC NA ZAHTJEV
Ovdje sam budui tienik trai sebi postavljanje staraoca zbog bolesti, starosti ili drugih opravdanih
razloga. Organ starateljstva e tom zahtjevu udovoljiti samo ako postoje opravdani razlozi koji ovo lice
onemoguavaju da se brine o sebi. Pri odreivanju obima ovlatenja i prava staraoca, organ starateljstva
se rukovodi zahtjevom tienika.
6. OSTALI SLUAJEVI STARATELJSTVA
Staralac teko bolesnom i nemonom licu postavie se ako to lice nije lieno poslovne sposobnosti i po
tom osnovu ve stavljeno pod starateljstvo, niti je imenovalo punomonika.
Staralac zaetka postavlja se sa ciljem zatite interesa nasciturusa (zaetog djeteta) kome se priznaju
odreena prava. Tako nasciturus ukoliko se iv rodi moe biti zakonski nasljednik, a moe mu biti
priznato i vanbrano oinstvo.
Staralac lica koje izdrava kaznu lienja slobode postavlja se ako postoji potreba zatite interesa ovog
lica, a lice nije samo odredilo punomonika da ga zastupa. Licu lienom slobode postavlja se staralac radi
zakljuivanja pravnih poslova ili voenje sudskog postupka. Njegova dunost traje do izvrenja zadatka
zbog kojeg je postavljen ili dok lice ne odredi punomonika.
Staralac umrlom licu postavlja se kad je potrebno zatititi interese umrlog. Razlog moe biti sudski
postupak za utvrivanje oinstva pokrenut protiv lica koje nema nasljednike.
Postavljanje staraoca od suda normirano je i propisima izvan porodinog prava. Zakon o nasljeivanju
normira mogunost postavljanja staraoca nasljedniku nepoznatog prebivalita, neroenom djetetu,
ostavini koja je na zahtjev povjerilaca odvojena od imovine nasljednika. Zakon o vanparninom
postupku regulie postavljanje staraoca nestalom licu u postupku proglaenja nestalog umrlim. Zakon o
parninom postupku i ZUP normiraju mogunost da sud pred kojim se vodi postupak postavi staraoca
licu protiv kojeg se postupak vodi. ZIP predvia da sud bez odlaganja postavlja privremenog staraoca
stranki koja umre tokom izvrnog postupka ili iji zakonski zastupnik umre, a ako joj nasljednici nisu
poznati ili nije poznato njihovo boravite.

58

59

DIO IV
IZDRAVANJE
I UVOD
1. O OBAVEZI IZDRAVANJA UOPE
Zakonsko izdravanje je pravo i dunost lanova porodice, koje zakon obavezuje da osiguraju redovna
davanja za podmirenje egzistencijalnih, ali i drugih potreba licima koja to nisu u stanju sama uiniti.
Meusobno izdravanje postoji izmeu roditelja i djece i drugih srodnika, te izmeu branih i vanbranih
drugova.
Izdravanje se odreuje prema potrebama izdravanog lica i mogunostima davaoca izdravanja. (l.11
PZ BiH) Kada se meusobno izdravanje ne moe ostvariti, dunost je drutvene zajednice da pod
zakonom odreenim uslovima osigura sredstva neophodna za izdravanje. (l.229 PZ BiH)
2. OBILJEJA OBAVEZE IZDRAVANJA
Obiljeja koja odreuju pravnu prirodu obaveze izdravanja su:
- obaveza izdravanja je zakonska obaveza. Izvor izdravanja je zakon. Izdravanje postoji izmeu
branih i vanbranih drugova, roditelja i djece, srodnika po krvi prave linije i brae i sestara, srodnika
po usvojenju, te ouha i maehe i pastoradi kao srodnika po tazbini.
- strogo je line prirode. Primalac izdravanja pravo koje mu pripada ne moe prenositi pravnim
poslovima, ni inter vivos niti mortis causa.
- obaveza izdravanja je imperativnog karaktera. Na ovo ukazuje itav niz normativnih rjeenja:
moe se dosuditi djetetu po slubenoj dunosti; sporazum stranaka ne vee sud, ali ga on moe
usvojiti kada odgovara interesima stranaka; stranke ne mogu mijenjati zakonom ustanovljene uslove;
organ starateljstva ima ingerencije u postupku izdravanja, posebno da pokrene spor u ime djeteta
kada roditelj kod koga se dijete nalazi ne koristi to pravo bez opravdanih razloga; povjerilac se ne
moe odrei prava na izdravanje.
- pravo na zakonsko izdravanje je nezastarivo. Izdravanje je lino pravo imovinskog karaktera, te
kao i ostala lina prava ne moe zastarjeti.
- daje se samo za budunost. Izdravanje se dosuuje od dana podnoenja tube, tj.moe se traiti
samo za budunost. Pretpostavlja se da tuilac u vremenu prije podnoenja tube nije ni imao potrebu
za izdravanjem, poto ga nije traio. U pravu Norveke izdravanje se dobiva retroaktivno 3
godine unazad u odnosu na postavljeni zahtjev.
- isplaeno izdravanje se ne vraa. Mogunost da lice koje je davalo izdravanje doe u situaciju da
se i samo pojavi sa zahtjevom za vlastitim izdravanjem prema licu kojeg je izdravalo, ne znai
zahtjev za vraanje primljenog. To lice ostvaruje pravo na izdravanje po drugom pravnom osnovu.
(npr. zahtjev roditelja za izdravanje od djece koju je on nekada izdravao).
- obaveza izdravanja moe se mijenjati. Zavisno od konkretne situacije izdravanje se moe poveati,
smanjiti ili ukinuti. Odluujui faktori su potrebe povjerioca i mogunosti dunika izdravanja.
- potraivanja iz izdravanja imaju prednost naplate nad ostalim potraivanjima kod prinudnog
izvrenja. Plaa radnika moe biti predmet izvrenja do , a u ostalim sluajevima prinudnog
izvrenja do 1/3.
- primanja iz zakonskog izdravanja ne mogue se plijeniti u postupku prinudnog izvrenja. Ne
mogu se plijeniti kako dospjeli, tako i nedospjeli obroci. (l.92 ZIP)

II VRSTE IZDRAVANJA
1. IZDRAVANJE IZMEU RODITELJA I DJECE
1.1. Izdravanje djece
Izdravanje djece od roditelja predstavlja jedno od osnovnih prava djeteta koje nastaje u trenutku roenja.
Ukoliko roditelji nisu u stanju ispuniti ovu obavezu, zakon predvia obavezu drugih srodnika, a u sluaju
60

da ni oni nisu u mogunosti doprinositi izdravanju, predvia se obaveza drutvene zajednice da osigura
sredstva za izdravanje (l.253 PZ BiH).
Odredbe PZ o izdravanju uglavnom se primjenjuju u sluaju nepotpune porodice, tj.faktike odvojenosti
ili razvedenosti roditelja. Roditelji su duni zajedniki i sporazumno izdravati djecu i oni se ne mogu
osloboditi te obaveze.
Obaveza izdravanja postoji ak i kada prestane roditeljsko pravo, bilo punoljetstvom djeteta ili
oduzimanjem roditeljskog prava. Sva zakonodavstva, bez obzira na razlike u reguliranju pretpostavki za
izdravanje, uvijek vode rauna o mogunostima roditelja i potrebama djece. PZ BiH trai od roditelja da
u izvrenju obaveze izdravanja maloljetne djece iskoriste sve svoje mogunosti. Nae zakonodavstvo ne
predvia samo mogunost obaveznog lica, nego i njegove sposobnosti. U teoriji je vrlo raireno
miljenje da zdrava osoba sposobna za rad ne moe biti osloboena obaveze izdravanja, ak i kada je
nezaposlena.
Obaveza roditelja da izdravaju djecu u pravilu prestaje sa punoljetstvom. Moe se produiti kada se
djeca nalaze na redovnom kolovanju, do 26.godine ivota, osim ako u tom roku kolovanje nije
zavreno iz opravdanih razloga. Meutim, u ovom sluaju sud odreuje izdravanje prema
mogunostima, a ne sposobnostima roditelja kao to je to sluaj kod izdravanja maloljetne djece.
1.2. Izdravanje roditelja
Djeca su duna izdravati svoje roditelje koji su nesposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za ivot
ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine. (l.234 PZ BiH) Zakon ne predvia mogunost da se dijete
oslobodi dunosti izdravanja, ak i u situaciji kada roditelj nije izvravao dunost prema djeci. Dunosti
izdravanja djeca e biti osloboena samo u situaciji kada nisu u mogunosti dati izdravanje.
Uporedno pravo predvia izvjesna ogranienja prava roditelja da ostvare izdravanje od svoje djece.
Ogranienja su uglavnom vezana za ponaanje roditelja, npr.ukoliko roditelj nije izdravao dijete iz
neopravdanih razloga ili mu je bilo oduzeto roditeljsko pravo (hrvatsko pravo).
2. IZDRAVANJE IZMEU OSTALIH SRODNIKA PO KRVI
Zakon predvia i obavezu izdravanja izmeu ostalih srodnika u pravoj liniji, kao i izmeu brae i
sestara te brae i sestara po ocu ili majci.
Obaveza izdravanja izmeu brae i sestara u smislu l.237 PZ BiH postoji prema maloljetnoj brai i
sestrama, te punoljetnim koji nisu sposobni za rad, nemaju dovoljno sredstava za ivot niti ih mogu
ostvariti iz svoje imovine. Dunost doprinoenja izdravanju imaju kako punoljetna, tako i maloljetna
braa i sestre, u skladu sa mogunostima. Pravo na izdravanje ostvaruje se redoslijedom kojim se
srodnici pozivaju na nasljedstvo. Tako e obaveza brae i sestara npr, biti ispred obaveze djeda i babe,
ukoliko maloljetnik nema roditelja. Ako je vie lica istog stepena srodstva obavezno na davanje
izdravanja, obaveza se meu njima rasporeuje srazmjerno njihovim mogunostima (l.238, st.2 PZ).
3. IZDRAVANJE SRODNIKA PO TAZBINI
Zakon predvia obavezu meusobnog izdravanja samo izmeu ouha i maehe sa jedne, i pastoradi sa
druge strane. Obaveza ouha i maehe postoji samo ukoliko pastorad nemaju bliih srodnika koji su ih
po zakonu duni izdravati. Ouh i maeha duni su izdravati pastorad i nakon smrti roditelja djeteta,
ali samo u sluaju da je do smrti roditelja postojala porodina zajednica izmeu pastoraka i ouha ili
maehe.
S druge strane, zakon obavezuje pastorad na izdravanje ouha ili maehe samo ako su oni due
vremena izdravali pastorad i o njima se brinuli. Ova obaveza postoji i u sluaju kada ouh ili maeha
imaju i vlastito dijete. Tada je obaveza pastoradi i njihove djece zajednika, pa se izdravanje dijeli
srazmjerno njihovim mogunostima i sposobnostima.
4. IZDRAVANJE SRODNIKA PO USVOJENJU
61

Obaveza izdravanja izmeu usvojioca i usvojenika postoji bez obzira da li se radi o nepotpunom ili
potpunom usvojenju, a zasniva se na principu reciprociteta. Meutim, meu njima postoje neke razlike.
Kod nepotpunog usvojenja obaveza izdravanja postoji izmeu usvojica i usvojenika i njegovih
potomaka. Obaveza ne postoji prema srodnicima usvojioca. Kod ovog usvojenja meusobna obaveza
izdravanja izmeu usvojenika i njegovih prirodnih srodnika se ne gasi ve miruje.
Kod potpunog usvojenja obaveza izdravanja postoji izmeu usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i
njegovih potomaka, identino obavezi izdravanja izmeu krvnih srodnika.
5. IZDRAVANJE BRANOG DRUGA
Brani drug koji nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje imovine, a
nesposoban je za rad ili se ne moe zaposliti, ima pravo na izdravanje od svog branog druga
srazmjerno njegovim mogunostima. (l.239 PZ) Ova odredba normira izdravanje branih drugova
tokom braka i nakon razvoda braka. Dakle, uslovi za ostvarenje izdravanja su:
- da brani drug nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje imovine;
- da je nesposoban za rad ili se ne moe zaposliti.
Obaveza izdravanja branih drugova je obostrana, odnosno postoji u korist onog branog druga koji ne
moe sebi osigurati sredstva za egzistenciju. Pitanje egzistencijalnih potreba je faktiko pitanje mijenja
se od sluaja do sluaja ovisno o linosti na koju se odnose (npr. zdrava ili bolesna osoba i sl), kao i
objektivnih okolnosti (kriza ili prosperitet, rat ili mir itd). Zbog toga sud postojanje ovog uslova mora
utvrivati u sklopu svih navedenih okolnosti.
U pravu niza evropskih zemalja intencija zakonodavca je da zatiti standard branog druga nakon razvoda
braka, kako on ne bi bio loiji nego u braku. Zbog toga se predvia izdravanje za prelazni period dok se
brani drug okvalificira i zaposli, u sluaju dugog trajanja braka kada brani drug ne moe samostalno da
se izdrava zbog starosti, bolesti, brige o djeci itd. U drugim zakonima se kao osnovni kriteriji pri
odreivanju izdravanja navode potrebe povjerioca i mogunosti dunika izdravanja, te trajanje braka
(Danska), finansijske potrebe, starost, bolest, mogunost zarade (Holandija) itd.
PZ BiH je naelno odustao od krivice za razvod braka kao uvjeta od kojeg zavisi pravo na izdravanje,
ali je normirao da pravo na izdravanje ne ostvari brani drug koji se bez ozbiljnog povoda od strane
drugog branog druga grubo i nedolino ponaao u branoj zajednici, ili ako bi njegov zahtjev za
izdravanje predstavljao oitu nepravdu za drugog branog druga (l.241). Formulacija ove odredbe je
elastina, pa sudu daje vrlo iroka ovlatenja da uskrati ili dosudi pravo na izdravanje. Pod oitom
nepravdom se najee podrazumijeva kratko trajanje braka, neuspostavljanje faktike zajednice ili kada
se iz okolnosti sluaja moe zakljuiti da je brak i zakljuen sa ciljem osiguranja imovinske koristi.
U uporednom pravu krivica za razvod braka se sve rjee nalazi meu pretpostavkama zbog kojih se ne
moe ostvariti pravo na izdravanje.
Pored iznesenih uvjeta na strani branog druga povjerioca izdravanja, Zakon predvia jo jedan na strani
dunika izdravanja. Prema l.239 PZ BiH, brani drug ima pravo na izdravanje od svog branog
druga srazmjerno njegovim mogunostima. U pravilu se mogunosti branog druga shvataju kao
stvarne materijalne mogunosti.
Vrijeme postavljanja zahtjeva za izdravanje je naelno najkasnije do zakljuenja glavne rasprave u
brakorazvodnom postupku. Samo izuzetno, zahtjev se moe postaviti u roku od 3 godine nakon
prestanka braka, ali ako su uslovi za izdravanje postojali u vrijeme zakljuenja glavne rasprave i bez
prestanka trajali do zakljuenja glavne rasprave u parnici za izdravanje.
Prema l.244 st.1 PZ BiH, sud moe odluiti da obaveza izdravanja branog druga traje odreeno
vrijeme, naroito u sluaju kad je brak trajao krae vrijeme, ili kada je trailac izdravanja u mogunosti
da u dogledno vrijeme na drugi nain osigura sredstva za ivot. Isti lan u st.2 dozvoljava mogunost
produenja obaveze izdravanja u odreenim, odnosno opravdanim sluajevima.

62

U dijelu uporednog prava (Danska, Holandija, vedska) ne ograniava se trajanje izdravanja, ali samo u
posebnim okolnostima. Zakonodavstvo Danske predvia gornju granicu od 10 godina. U Holandiji se
razmatra mogunost vremenskog ogranienja obaveze izdravanja. U drugoj grupi zakonodavstava
vremenski se ograniava ova obaveza, npr. u Norvekoj 3 godine, Engleskoj 3-5 godina, Belgiji 3-6
mjeseci.
Sud moe odbiti zahtjev za izdravanje ukoliko su brani drugovi kroz dui period odvojenog ivota
samostalno sticali sredstva za ivot, ili ako se utvrdi da brani drug koji trai izdravanje prestankom
braka koji je trajao krae vrijeme nije doveden u tei materijalni poloaj od onoga u kome se nalazio
prilikom stupanja u brak. (l.243 PZ)
Izdravanje branog druga iz nepostojeeg braka u naem pravu ne postoji, obzirom da ovakav brak ne
proizvodi nikakva dejstva. U sluaju ponitenja braka, odnosi branih drugova rjeavaju se analogno
kao kod razvoda braka, to se odnosi i na pravo izdravanja. Normirana je mogunost suda da odbije
zahtjev za izdravanje ako bi ta obaveza predstavljala oitu nepravdu za drugog branog druga. Dakle, u
ovom sluaju izostavljeno je grubo i nedolino ponaanje kao razlog zbog kojeg sud moe odbiti
zahtjev za izdravanje.
Pravo na izdravanje prestaje ako razvedeni brani drug ili brani drug iz ponitenog braka zakljui
novi brak, ili ako sud utvrdi da je postao nedostojan tog prava (l.245). U literaturi se nedostojnim
oznaava onaj ko kontinuirano oteuje interese biveg branog druga, nanosi tetu njegovom zdravlju,
imovini i sl. Razlozi zbog kojih se jedno lice smatra nedostojnim su voenje neasnog i nemoralnog
ivota, te teki prestupi protiv davaoca izdravanja. U pravu itavog niza zemalja razlog prestanka
obaveze izdravanja je postojanje vanbrane zajednice. Pored ovoga, izdravanje prestaje i kada prestane
neka od pretpostavki za njegovo postojanje, odnosno kada se okolnosti promijene.
6. IZDRAVANJE VANBRANIH DRUGOVA
Vanbrana zajednica je u smislu l.14 PZ BiH izjednaena sa brakom u pogledu prava na meusobno
izdravanje i drugih imovinskopravnih odnosa. Uslov za priznanje ovih dejstava vanbrane zajednice
jeste da je ona trajala due vrijeme. Tuba za izdravanje moe se podnijeti u roku od 3 godine od
prestanka vanbrane zajednice. Irelevantno je da li vanbrani drugovi imaju djecu. Sud moe odbiti
zahtjev za izdravanje iz identinih razloga kao kod braka. Takoer sud moe odluiti da obaveza
izdravanja traje odreeno vrijeme. Pravo prestaje iz istih razloga kao i kod izdravanja nakon braka.
7. IZDRAVANJE MAJKE VANBRANOG DJETETA
Vanbrani otac je duan doprinositi izdravanju majke svog vanbranog djeteta bez obzira na to da li je
vanbrana zajednica postojala ili ne. Duan je srazmjerno svojim mogunostima izdravati majku 3
mjeseca prije i 12 mjeseci nakon poroaja, ako ona nema dovoljno sredstava za ivot (l.250 PZ BiH).

III ODREIVANJE IZDRAVANJA

Nain odreivanja izdravanja normiran je u odredbama l.251-258 PZ BiH. Prilikom utvrivanja
potreba izdravanog lica, zakon u l.251 navodi injenice o kojima sud mora voditi rauna. To su:
- imovinske mogunosti. Utvrivanje imovinskog stanja izdravanog lica znaajno je za procjenu da li
sredstva za izdravanje moe ostvariti iz svoje imovine.
- sposobnost za rad. Nesposobnost se javlja kao posljedica bolesti, fizikih nedostataka, optereenosti
djecom.
- mogunost zaposlenja. Kada je u pitanju izdravanje branih drugova, cijeni se neto ue nego kod
izdravanja djece. Ne moe se smatrati da brani drug ima mogunost zaposlenja kada mu se nudi
bilo kakav posao, odnosno posao koji ne odgovara njegovim kvalifikacijama.
- zdravstveno stanje. Nesumnjivo je da se ne mogu uporeivati potrebe zdrave i bolesne osobe.
Kada je u pitanju izdravanje djece, sud e uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebu njegovog
kolovanja.
Mogunosti dunika se utvruju na osnovu svih njegovih primanja i stvarne mogunosti da stie
poveanu zaradu, ne zanemarujui njegove potrebe, kao ni obaveze po osnovu izdravanja.
63

Obaveza izdravanja moe se odnositi na vie lica od strane jednog dunika, ali je mogu i obrnut sluaj:
da vie lica izdrava jedno (npr. izdravanje roditelja od strane djece). U oba sluaja sud e odrediti
visinu alimentacije za svako lice posebno. Kada sud utvrdi da roditelji zajedniki nisu u mogunosti
podmirivati obaveze izdravanja djeteta, zakon ga obavezuje da o tome obavijesti organ starateljstva radi
osiguravanja sredstava za izdravanje djeteta.
Obveza izdravanja je podlona izmjenama, obzirom na uslovljenost mogunostima dunika i potrebama
povjerioca izdravanja. U smislu l.257 PZ BiH, zainteresirano lice moe traiti da sud povisi, snizi ili
ukine izdravanje dosueno ranijom pravosnanom presudom.
Odreivanje visine izdravanja normirano je u l.256 PZ BiH, prema kome e sud obavezati dunika
izdravanja koji se nalazi u radnom odnosu ili je korisnik penzije ili ostvaruje stalnu novanu rentu u
mjesenim iznosima, na plaanje izdravanja u procentu od linog dohotka, penzije ili stalne novane
rente. U sluaju da dunik nema ovakva primanja, novani iznos izdravanja odreuje se u procentu od
zagarantovanog linog dohotka. Zakon ureuje i granice procenata koji mogu biti dosueni. Procenat ne
moe biti manji od 15% za svako izdravano lice, a za sva lica koja trae izdravanje ne moe biti vii od
50%.
Zakon predvia vrlo iroka ovlatenja organa starateljstva u domenu izdravanja. Organ starateljstva u
smislu l.256 PZ BiH u svojstvu punomonika u ime starih i iznemoglih lica, a uz njihovu prethodnu
saglasnost, moe pokrenuti i voditi parnicu za ostvarenje prava na izdravanje prema srodnicima koji su
po odredbama zakona duni da ih izdravaju. Organ starateljstva moe i u ime maloljetnog djeteta
pokrenuti postupak za izdravanje ili poveanje izdravanja, kao i izvrni postupak, onda kada to pravo
bez opravdanih razloga ne koristi roditelj kod koga se dijete nalazi.
Organ starateljstva nastoji postii sporazum izmeu roditelja o izdravanju djeteta, odnosno o poveanju
doprinosa za izdravanje. Organ starateljstva vodi evidenciju o izdravanju djece i roditelja.
Tokom postupka za izdravanje djece sud moe po slubenoj dunosti odrediti privremene mjere radi
davanja izdravanja. U postupku za izdravanje ostalih lica, privremene mjere sud moe dosuditi samo
na prijedlog lica koje izdravanje trai. Da bi sud donio privremenu mjeru, moraju se uiniti vjerovatnim
injenice od kojih zavisi pravo na izdravanje.
Nakon okonanog postupka sud donosi presudu kojom obavezuje dunika na izdravanje. U presudi se
odreuje rok u kome moraju biti isplaeni dospjeli obroci. U presudi se odreuje i vrijeme do koga se
redovno isplauju budui obroci izdravanja. Ukoliko obavezano lice svoju obavezu ne izvrava
dobrovoljno, moe se zatraiti prinudno izvrenje.
Predviena je i krivino-pravna zatita prava na izdravanje. KZ predvia sankcije za one koji
izbjegavaju obaveze izdravanja. injenica neplaanja sama po sebi ne predstavlja krivino djelo, ve
ono postoji tek ako se sa umiljajem preduzimaju mjere i aktivnosti sa ciljem izbjegavanja ove obaveze.

64

65

DIO V
IMOVINSKI ODNOSI
I UVOD
Imovinski odnosi uspostavljaju se izmeu branih drugova, vanbranih drugova, te izmeu roditelja i
djece. Tiu se imovine lanova porodice, odgovornosti branih drugova za dugove prema treim licima,
vraanja poklona branih drugova, te trokova trudnoe i poroaja vanbranog djeteta.

II IMOVINSKI ODNOSI BRANIH DRUGOVA

(nisam stigao obraditi, vidi u knjizi)

66