Slade, G., Bokovieva i Kantova . , PrtZozi 11 (1-2), str.

29-81, Zagreb (1985)

29

BOKOVIEVA

I KANTOVA
FILOZOFIJA PRIRODE

GlENOVEVtA SLADE
Sveuilite u Zagrebu
Centar za povijesne znanos<ti
Odjel za povijest filozofije

unK 101 (457.13) 501

Izvorni znanstveni tekst,

primljen 19. IX 1985.

u S!kilQlPU rrusprav ljanja mehanLke i dinamLke tteorije tvari javaj a 'se raJdilkrulna flzi,ka;1Jna teorij a J'OsiJpa Ruera Boikovia. 'TIradicionalna Kartezijeva priJrodna fiiloooflija prostora kao :plenuma u ~ojem
sila moe d}elovati jedino \po dodiru d.oivUjava pOinpuni ileom u NeIW1tonovoj .prirodnoj fU01ZQlfiji, iji jie pristaa Bolkovi. Prema Newtonu
sLla dj e1uje kroo pra1Za.n prostor na udaljenos:t. PO nj egovu zalkonu
gravi'tacije ,sI~la je izmeu dva tijela privUaina i mijenja se obrnUlto
'ra~j:erno s kvadraltom udaljenosti, aU ono to je BOlkov!,a najviie
nadahnulo i navelo na ra~tJjanje i to predsta'vlja njegov g[avlIli
doprilIlos prirodnoj fillozoifiji, je'st OIdbojIIla sila, ikoja djellluje na mailu
lUdalij enosrt i kOlj a Ito je IUldailj enOls't manj a \Sve vlle ra:Slte doO u beslkona1nosit. Svoju cjeilolk'UlplIlu filozofiju, iaiko se ona .razvija;la \pos't:UlPno
Bok'OvL izlae u dje1u Theoria Philosophiae Naturalis tiskanom u
!Beu god. 1758, a potom u isprav[j.ernom i dopunjenom izdMlju u
Venecij i godine 1763. *
Metodoloolki, duh Bo~ov1eve Teorije sHnijj je Descantesovim
Principia ne,goH NewtonOIvim, iaiko j,e islto f~ilkaJno i ,prir.odnofilozofl;j ski Boi~ovi neusPQlredivo srodnij'i NewtoIl!u neg,oli Desc,arltesu.
SUnost Deslca'rtesu proizilazI iz Bokovieva uvjerenja, da se sve fizikacr:ne poj ave mogu iiZ'Vlesti iz rasporeda, si<la i gi,ba'l1j a toaika tvari.
Nj,egova ISU oibjta,njen\ja mnogih posebnih !pojava, Ikao i Delslc.alr1te,s:Q!va,
vi.e kvalit.attvna negoli kvantit:alt.ivna. Uvodi mnQtvo hipoteza, da
bi mogao svesIti i!Skuls'tvene pojave pod opu teoriju. Ima i mnogo
razHitosti od De'slcartelsa. Njegovo je 'razilaganje vie ma!terrnalti1iko i
egiZaik:tnije od Del.3lcartesova. Smatra da j e Descair:te;sova zamisao p.lenuma pUJka umna f~lkcija. U J)rvilh est lanova svoje Teorije, Bokovi sam izlae u emu je slinost njegovet,eorlije s Newto\Ilovom i
LeilblIliJzO'vom, a u emu ra:ztlilka. Njegove su nep.rot'eil1e toke sUne
LelbnizoYlan monadama, a uzajamne slle, koje meu njima djelJujru
1

* Djelo s latlnskog prevela Jakov

njoe:govu pr.ijevodu.

Stlipi!i,

Zagroeb 1974; nav;odi pr1ema

30

Slade, G., Bo~kovi6ev(J i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

proirenja su NewOOnovlh ideja. Od Leibniza se razi1.iJktUje po tome,

Ito svojte toke smaJtra 1sltovrSlIlima li to pori'e principium indiscernibilium kao i naelo do~oljnog razlloga. ]sti!e da se razUkuje od
N ewtona u ;t'ome to upotreb!lj a va odfboj ne sile i'sto taiko kao 1 privJane
(iako Je V1e Newton nagaao o pOISIoojanju takvih \Sila u svojtim Pitanjima Optike). Bokovi mills li, da je njegovo najvee dostiglIlue,
!po kOjem je nadmrurio Newtona, u tome ito je sveo s've pojave na
samo jedan princip, svoj jedan jedini zakon si,la, koji jie openiltiji i
sna,miji nego i~oji od Nelwtonovih prinlClilPa. MeUlt1m, Bolkovi priznaje da ZIIlanstreno najvii'e idUlgUf}e Newtonu 1 Leifbn:irzu, dok s'e prema deik:al'ltovlCima ulgllavnom odnosi negativno.
Theoria je poddjeljena tU Itri d1ijela. U prvom dije[u ~1ae opu
:fie:iJkwltnu teoriju. U tom dijelu ra,zvija teoriju Itvari i sila. U drugom
dije[u tumai ope zalkone ravnotee i gLbwnj.a - !toaka imalsa.
Ti zaikoni spadaju u mtehaniJku i izvoe se iz jednog principa, prdmjenjujui Lsiu meltodu. Ovaj dlflugi dio matematiki razvija Ot,pe
prilIlciJpe i~loene u prvom dijelu. Rae:ni pouci logi~e SIlI posiljedice
njegovih osnovnih princ.ilPa. U ,treem dijelu teorija je primijenjena
u !fizici.

Bolkovieva se teorija moe ukratko ovalko saeti. SvemirsIka je

tvar 'SaJstavljena od konainog broja neprdtelll1h toaika. Pri'vlru:ne 1
odbojlIle stle, koje su samo funkcija udruljenosti, djeluju izmeu tih
!toaIka ,prema jednom jedinom zalkonu :siila. Sve opaajne pojav:e prirode mogiu 'Se razjasntiti samo na temeilju rasporeda i glbanja ovih
tOaIka i sila koje meu njima djewuju. ~Tvar je ra:spr:ena po vaIlruUlInIU 1 pliva u njemu. (Theoria, 7). Bo:kovi gra[it~ki kriivUJljom
prtilkazuje svoj opi zalkon sila. Na a;p:scisi je meUJsobna udaljelloS't
dviju toalka (\tvari) a na om1na1ti sUe izmeu njih kao fUIIl!kctje udaljenost:i. Od:bojne :SIU :Siile \Sm)jetene na 'jtednu stranlu osl (:ptOlztMvnu),
a privla,J1le sile na dI'1U!g.u stranu (negaltiv:nu). Zakon siJla daje slijedeu vVSlt krhnUllje. Kad udruljenoot dvijlU toaIka postaje skoro nUlla,
krfiV1Uilja se pr~blI1a~va ordilIlati asimlproti1ki na odbojnoj s'urani apseise. U drugoj krajnols'tli, kad se udaJ}enos1t dviju io:aika pribliava
lIleie:mj ernosti, krivulj a ISe pr~bUa va ajp'sc,isikao asimptota s privlane
strane. I~eu tih dviju krrujnooti 'kri~ulja presijeca apsd'Su nekoli!ko pUlta, neprekidna je, i nema daljnjih a!sdmptota. Na OIIlim uda[jenostima na kojima sila prelazi od privlane u odibojnu odreenje
nee htti ni za priv[a,enje ni za odbijanje. T3.lkvih prije[a;za ima vie
i njiima se mOglu olbja:sni1ti sve razH~te prirodne pojave.
Meutim, odreenost ove kriViUllje ne moe se matemaltMIkl fQrmiWl1ra ti. Ne zna :se koliiko puta i u kOjim razmacima krivulja presijeca apscisu. a.k niti O1peniti oblik lUkova se ne zlIla. 'tovte, ne
IMla se sigurno da li siWe .ostaju privIatne a;shllllptoti1ki prlb1iavaj ui
se .osi kad se udaljenost.i pritbliavaju nei~mjel"nosti, aH zna se da
to vai za udwljenosti vee od onih Suneva sustava z(bog empitrij~e
vwljanoSiti Newtonova z1llkona gravHa>Cije (Theoria, 10). Bokovi se
talkoer ne izjanjava dokraja je 11 ova lmivuJlja a1g,ebansJka (v'lilo vd1

Slade, G., Bokovteva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

31

SOlkog reda) ili trans~endentalna. U1kolilko se njegova teorija bavi

ramm:atralIljem op,e naravi te krivulje metodoloki Bokovi je blii
Descartesu i njegovoj kVa[ittattvnoj teoriji negoli New,tonovE matemrutjillkim zak:onima gibanja.
NaeloO neprotel11o:siti tvruri i zakon sila dvije su teme[jne htpOlterze
Bo:kovieve teorije, ali one nisu iskalZanekao a~siomi iz kojih se sve
wvodi, ve ih IzvoOdi iz zakona neprodornos:ti i n~p'relkinutosti. Ova paik
dva zrukona ne urzima :kao posljednja, vei ilh utemJjiUje na empi'rijlSlkoj
i metafiziikoj pOd[OlZi, a zalk:onu ne,p,reikinutosti pri tom posveuJje
osobiltu pa.nju. BOlIkovi kae, da je doao do sIvoje teorije 1745.
godine, kad je razmatrao protuslo\T;lje imJ.eu impullZivne djelrutJnoslti
i zalkona kontinuiteta, za koji je vjerovao, da je bez sumnje vruljan
(Theoria, 16-18). Prije LspUivanja tog protuJS;lovJja kOje vodi u sr
nrjegove teorije, vaflja razmotriti zalkon: zalkon kontilI1lUiteta ... sastoji se tU (tome da svaka ,koliili:na dQ\k pre!lazi iz jedne veUine u drugu
moOra priJei sve meuve1iine i:slte vrSlte.~ (Theoria, 32). Empilrijsiki
dokaz ovog zaJkona doibiva se nJutni,sti,!kom indu~cijom. GeometrijS!k:oO tumaenje njegove primjene, talkoer je indu\klti\11no. Geometrija
ntgdje ne pozna nilkalkva skoika (Theoria, 39). Leilbnizovt pri1stae
tvrdiJ.1 su: Nihil in natura per sal.tum tieri. Moe se ta'kooler rarzmotriti loka;lno gibanje, u kojem se prijel3Jz iz jednog mje!~:ta u dll'Ulgo
uvtl!jek odvija na kontinuiralIl nain. Proirenom ind.ukcijom mOgJu
se obuhvrutiJti sva gibanja koja proilZ.laze iz graviJtalcije, elastinosti i
maglIletISke shle. Konttnui1te't je sauvan u ovim gibanjima jer ;ga i
sNe Ito ih proizvode talkoer uvaju, to je osobito jasno ikod zrukona
gravi'tacije koji je funlkcija ooa"ljenosti. Konano, siva'ka f,izirika pojava, koja se moe zamilsliti uva kon.it,inuitett, i ne moe se na,i sluaj, za koji on ne bi vaio (Theoria, 39). Bolkovi indwktivno d~a
zuje zaJkon kontinuiltelta. RazlU~uje pOltlP!U11U i neipotIPunu tndiUlkcijru.
Rruzlae, da bi dolk.az bio sna-an tj. da bi logi,ki izvod bio strog, ind:u~cija mOIra biJti ,potpuna u tom smdLsi1u to mora ~elti u obzir svaiki
m:ogut sluaj. TaJkvoj indulkciji :nema mjesta u ut'vri'vanju pritrodnm zaJkona. (Theoria, 40). InduJkciju koja je umjesna OIpi-suje ovalko:
neka induUtcija u lrem sm1s[u koja, da bi se mogla primijendJti, mora biti takva da se prije svega talkav za)kon otkrije u
svim onim :s!iUajevima koje moemo poo1tav'ilti na vagu radi ilSIpi'tivanja da li se on zaislta odrava, a da takvih sluajeva ne bude.
Zatim je moemo primijeniitl i na OSItale sluajerve kojl na prvi
!pogiled sadre su:prortnootli, aU koje su takve da ih, nrukon Ito
Slrno 'st:var pomnjivije sagledali, moemo [pOtiPunO USlkJaditi s ta!kvim zakonom, mrukar nije mogue neJposlredno sazna'ti mogu li
se njime dovesIti u Sklad. AJko postoje ti uvj'elti, indUlkcija se moca
5mrutra ti pogodnom za utvrivanje zrukona. (Theoria, 40)
,~Ima

Tome se dodalje uvjet da se u prof.rivalIlju indlukelje i preko granice

oSjetiilinog opaaja mora ra~liikovati i1Zmeu rupsolutnih svoj:stava t je-

32

Slade, G., Bokovieva i Kantova .. . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

lesa, 'kaO' to su neJproni'noSlt i prote2nos't, i rella'tivnih svoj'stava, kao

npr. veiUkog i maQo.g tijela. Samo se apsolUltna svojstva mOglu prOlirovati i na nezamj.etJIjivO'. Na neto krai nain prilkazama je iIslta vrSlt
iJndulkti:vnih doikaznih T az,log a , pri utvrivanju valljanosti zakona neprOlIlinosti tvari (Theoria, 40-42).
Daj1e se i meitrufi21':ki dOlka~ zakona 'kontinutteta, ali ne izaikOlna
nep~onino.sbi. Dokae: i~gleda aris'toteJovski. Za dodirne isje1cke neprelkin Ultih nizova ima samo j edna zaj edni:ka gran~ca, npr. lto,ka
koja dijte1i dva 1Js!jeka nelPr~kLnUite crlte ne posjeduje niikaJkvlU dimenziju. Ne postoje dvije sUlSljedne kont:ilflluirane toke od kojih bi
jedna billa zavretruk prvog, a druga poetaik s:1ijed1 eeg lSje!ka, jer
dvije sUISQjedne kontirnuirane nedjeljlve i n~protene toike ne mogu
postojaiM, a da (Theoria, 48) ne doe diO meus'oblne ikomipenetracLje
i neikog stapanja u jedno. StinlO, vrijeme je .pr:imjer takvog kOllltinutranog nie;a. 'Zato !izme,u IPlrlethodnog ikOIIl'tinutranog 'vre~:nena
i ,onoga koje za njiim ne:pOts-redno slijedi postloji samo jedan trenu;ta'k,
lk ot ji je nedje,ljf.va gram.ic,a jednog i drugog vreanena (Theoria, 49).
Tlr,ei valIli primjelr je ona vr:Sit kolliina koja ne moe imati dvije
;r~ne veiUine u isto vrijeIne, j er za ove koHlne ne moe biti nalgle
IProm}ene koja bi narUlava,la kontinuite,t. Naime u olnom tre:nultlku
u kojem bi trebalo doi do Slkolka i do prelkida niza nekim trenUJtnim
prirastom morale bi pOSltojruti dViije vel1iine, i to posiljednja prethOtdnog i prva slijede1eg niza (Theoria, 49). Ta raZlIl1altll'anJa -takoe~
obj;alIljavaju zalto se lolkamo gibanje mora Zlbtvalti po kontinuiranoj
crti. Uzmimo da j e glibanje po crti pre!kinuto na nei~oj toki. Moe
se pre'tpostaviJti da taj prekJid dijeU put gibanja u dva dijeila. Onda
vremensiki trlenJultalk ,kald je giJbaj.ue ltijello na poeltlkiU d'ru:gog dijeila
crte koji slijedi neposredno iza prelldda, mora bUi ili ie;a ili u ilsto
vrijeme JiU prije V1remenSikog trenutka u kojem se iI1aJazi na posljednjoj toki prvog dijeila. U prvom sl'll!aju, to zah.t:ije'va da pOISItoji ogranileno Vlri'jeme, u Ikoj-em tijelo nije niJ~dje, to je piro!turje,no. U drug,om sluaju, tiJe~o bi treballo imati dva razili,ilta gibanja u iSltom
ItrelIlUltlku ito jie .ta:koer nemogue. A u treterrn sIluajIU, tijelo ne bi
:imaJlo sam'o dva razliita gLbanja u i:sltom trllllutlku, nego i u ogranienom intervalu V1remena,to je svakaiko nemog,ue. Zibog toga
[olkalna gibanje tijela mora b]ti pokonltinuiranoj crti, prilagoujui
ISe time lZIal!{iolIlu kontinui~teta (Theoria, 50). Oiito, metaif'irz;i,''klO op!'lavanje za!kona kontinuilteta nije opa a.pstra~tn.a dedulkcija, ve se
sa,stoji u pOtkazivanju da on mora Vlrijedi'ti na temeljima a priori za
vane f~tike koliine. Svrha j e ovih poj edina1I1hl1 doka2a da se pokae da je prema definiciji ovih razliJ.itih 'koHilIla logLki za!klljuak
da one neprekidno vaIliraj u.
Ka'k,av spoZlIlajno-lteorijlSlki status ima za,kon kont.inuiJteta? Ind~ti'vni dokaz pravi ga empirijskim zaikonom, aU BOllkovi mu daje
Vii s,.a'tu:s t~lIlle ito se pobrinuo i za met.afilz(!ki dokaz. Bo:kovi nedovoljno razjalnjava odnos ie;meu dva doka:za; u lanu 63 kae,

Slade, G., Bokovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

33

zalkon konltinuirteta 'VIlSItQ se os[anja na indukci1u i mettafizi'ki dokaz. Ne daje i!pak izri':itti mertarfliziloki doka.z za svoj za~on o si1am'a.
Ra:z[ozi upotr1j ~blj eni da bi se izveo. zakon sila koje djeQuju na
daljinu iz zalkona kontinuiteta i neproni'lIloS1ti vr[o su uvjeI'11jivi. BOIikovdl najlprije wtvlruje da a~o po:s'toj:i alktual1no djellovanje po dodi'ru
m:edlu gLbajuim se di'jelovim.a tvari, onda se kI!;i iU zal~OfIl kQn1titnuitelta iili zaikon neproninosti.
Zamis.limo, dva jednaIka tije[a, koja se gibaju. na iJstQm pravcu
u iSitQm .sm1je'ru. Ne:ka 'Ono kOje prethodi ima stupanj brziin.e 6,
a ono .to ga slijedi stupanj bm,ine 12. Ako posL}ed.nje neizm.lj elI1j enom brzinom doe u neposredni dodir s prvim, btt e numo
da u onom trenutku u kojem d(j],azi do dodi'ra, PQ1sljednj-e MjeJo
umanji s'voju brzinu, a prvo da je povea, i to j,edno 1 d'rugo
slkOlkovilto, taiko. da jedno. promljeJlJi bminu od 12 na 9, a drugo
od 6 na 9 berz Lkalkva POIsltlulPnog pri'jel'3.lZa bmine od 11 i 7, 10 i 8
i 9 1/2 1 8 1/2 iltd. (Theoria, 18).
1

U S'vaJkom taJkvom s[ulaju dj elovanj a po irmJpuJ.:su tli dod:iI'1u zakon

kOlI1ltlinuilteta bio. bi pir ek I'1 en , uiko[lko ne bi doi10 dQkom!p,eneltra.cije,
jer bi se proie;vela ogranilena brzina i gubiitak og'rani,etn.e brz:i:ne u
isltom nedjeiljivom t'renutlku vrem,ena. Kompen:etr~cije ne moe bilt>!
jer j ezrukon neIP1roninolSti dolkazan ind Ulkicij om i gotQVO svi fiz,i.alri
priznaju valljanosrt 'Ovog zaikQna. Prowla~i da a.ko za.koni kontinui'te1t:a
i neprodornos.tl vrijede, onda nema impule;lvne kontruktne dJela1tnos:ti
meu giba'julim dij eJ ovima 'tvari. POlto su ta dva za~ona UltVlrena,
iz.rodli se zalkljluak, da su Jedine sUe koje djeLuju u pri'rodi one koje
djei1uju na udalj enost.
T.i se doka.zi PQja;a'vaju i proiI'1uju od la.na 63 nadaUje. Indu'kJcijorn je Uist;a;no~ljeno i razma'tranjima u raiSlpraVlljanju o zakonu kontinuiteta, da tijelo. u odredienoon trenutku mo,e imaiti samo jednu
hlI'~inlU, nilkalko dvije. Iz toga se pa,lji'vo izvodi, d,a dje,}oV'anje po impullSIU meu l1lijel1ima povreuje zalkon k<mtinuilte'ta (Theoria, 63~72).
Zruttm se LSlPituju pOIsljedice pobijanja djelovanja po dodiru. Osnovna
pOSIljedica jelSIt da se br~ine dvaju tij~.a koja se prLbli~a'vajlU jedno.
drulgome moraju poeiti miJenja,u prije dodira. To zna,i promjenu
u stanju gi:banja u bar jednom od Ujela .a uzrok oVJe vrsti :promjene
Ilove se SIHa (Theoria, 73). Sa staj'a;lil'ta z.aikona kontinuitelta dovoljno
je da samo na jedno Mjeilo djeluje sila, ali je novom indulkcijom
dolkazano da djeluju uzajamne i suprotno usmjerene siile. le; rte mdukicije proizlazi PII'IDCilP jednake aJre1Je i rea~cije (Theoria, 74).
Talkva urzajamlna stUlprotno UlSmjerena sila po svojoj nara vi sama od
s,elbe Ultje'ie na tijela da se uzajamno povla'e jedno od drugog'a i
zove se odbojnoon.
VrulJa izveSlti zalko!Il to upravlja tim si1ruma. Prema navedenQm
ptI'llmjeru moe se poveati brzina drugog tijela od 12 do sva,kog veeg
broja. Da bi se ~b:j,egao prekid u kon't itn:u'i.lte1tu , odbojna s~1a izmeu

34

Slade, G., Bo~koVieva i Kantova . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

dvaju tijiela mora bes'kona:no por.asti, kad se udaljenost meu njima

smanj i. 'I'alko j e utvLreno da se kmvulj a stla asimptotiJno pr Lblia va
Q5i sia.a u smtje!l1l r3.lSlwe odlboj n oSltl kad se udalj'enos.t i~eu oba
tije!la pribliava n1iltici (Theoria, 77). S dru:ge strane, empirijski u:spjEID zakona gravirtacije dokwzuje da sile meu tijeliJma, ne ostaju
odlbojne kad se udalj enost meu njdma pove,a. Ukratko, na veli1kim
uJdailjenOSltiltna postoji Ipr~vilana si:1a meu tijelima. Barem za udaljenosti na ljeSItvici naeg Sunevog silStema pozna'to je da se 1m"ivilija sUa prLblta:va apsc1lsi (:osi lU!oo[jenootli) alSimptot'ilno na
prlivJ'aflIlO'j strani. Op:Sitoj:noot tm dviju aS:imlptota na suprotnim stranama aps,c:i!se doikazuje da krtvuilja sila mora sjei a\p!scisu bar jednom da bi se wbJegl0 m:enjekontinuiteta (Theoria, 78). Na udaljenoSltima za koje je zalkon gravltac.ije bio emrpirij:Slki potvren, zna
se i prilbHni obluk k'rIvUJlje. To je hipe1r!bola treeg stiUlpnja s ordinaltIama u obrnutom rwzmje,ru s kvadra1t:ima udalljenosti (Theoria, 78).
EVialli!taitivno razmatrajuI mnogle pojave kao to su is~aravan!je tekuina, klju:an}e, fermen1tacija i sagiJblljivoot mekanih tvari kao to
je vosak, Bolk.ovi< polku:ava pok~ti kako lm"iVlulja mnogo puta sdjee a!PSCiISU, tj. veliiki broj pUlta, i3.lko se toan broj ne moe odrediJt1
(Theoria, 79, 80). Op~s ovog dijela krivrulje je uvijek nejasan i kvaHta1tiv.alI1, alli u dlr.ugom dijelu Teorije BOKOvd tspl,tuje opu deduIkciju, kQju se moe izvesti alko se zna pod kojim ,kut'omkrrvu:lja sijee
os, xe!la:tivna st.rm,j.na lulkoV1a i re,iaiti,vna povrrina. koje su 'Obuhvaene
ramnim liuko~ima. U treem dijellu, 'Ova QPa rarunat.r:allja su primijenjena JU objanjavanju posebnm fiztik:ih pojava. S tim u vezi vrulja
opet nagtl:asLti kaJko je BoSk'Ovi uvjeren da je ova lm':ivu!l.ja s1le doV101jna da priJkae sve sile u prirddi. Kad se razmrutraju koonibinadij e
Itoa;ka, to vodI do v:elilkih maltematiikih. 'k:OffilPIliK:aclja, svaika mo;t,rtva sila moe naii svoje mjesito negdje tWdu kom.p[icilrane 'krilVlUJje
sil1.ta to se n.a[alm izme,u tiih toaka. Ta pret/posta v.ka da su sve siJle
!posebni sluajevi siJla iiUkomlbinac'ija si:la danih 'kri'V'u1ljom, ini sve
siJe u p.riJrodi slUIajev,im'a djelatIIlosti na da[jinu.
Ovaj pa,k problem vodli ~ra vno k problemu osnovn:ilh eJemenata
tvari. Neposredni zalkljualk BoIkovIev j:est da se dijelovi rtvall'i ne
dodiruju i da su oSlIlovni eiJ.ementi tvari jednostavni, jer kad bi bdil.i
sG.OOEmi, beSkonano vel1lke odlbojne stle ra:stJ,eraJe bi njih'ove dJijelove.
Trei za.lk:ljllak o' prvim elementima tvruri vie je jedinstven BOOkov1lev vlastiti zakljua:k negoli prva dva. BokOV1i naime mikljuuje
da su prvi elemenJbi tvari neprO\tenl.
DoIkazi p0011jpiliu zakiljualk da su prv1elementl tvafli neprote:ni.
PlrettPootai\Tka da su prvi elementi neprotemi ne ,povreuje kont1nu1tet
II pre~aenju iz iPravnog prOSItora, gdje je gustoa jednalka niJltlci, u
!pIrostor u kojem ima t'vari pa je igiU!sto.a konane veUine. CijeJ
prOOltoll" j e kon'tinu1rani valkuum. 1> jedna toka tvari za;uzima samo
j ednu j edinu toku lP'rostora, a ta j e toka .prostora nedj elj'iva granica
iZmedu prethodnog i slijedeeg prostora. (Theoria, 88). Povrh toga

Slade, G., Bo!koVieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

35

teorij i krutih proteInih ellernenata, ja V11ja se prOlb~em da se gulSltoa

Mjeila moe umanJivatd u besikonanost, 8.ili da se ne moe pov:earvaJti
osim do odireene granice, pri kojoj se zakon pOl!a.&ta nuno mora
naJpUJsMti. Ponajlprije iz toga proizlae;i da se tsta neprelkinuta estica
moe dijeUtti u be~broj manjih estica, kOje se stoga mog~u raSIPmiJtti.
po pros.t,OO'IU ma k'aKo veUkom, ta;ko da ne bude nijedne od njih za
ikJoJu ne bi posItojala neKa druga koja bi billa maJkar i nemaitno od
nje ud!ruljena. Na <taj na1in, a.ko je obujam :ll kojem je ista m,aJsa ra'spnena :povean, i to u billo kojem omj eru,gUJStoa se smanjuj e u irstom
omjeru ma ,kako veliikom. Jasno je zatim.i d,rugo: im sve ,estice dou
u dodi~, gustoa se ne moe diaIje pove'avalti. (Theoria, 89). Premda,
ako su prvi elementi neproteiIli, ne dolazi do takvog prekida (dtSkont inuUeJta ), j er se gustoa danog obUjma m,oe pove-a v,ati u belSlkona:nost doda vanj em prviJh eil.emena1ta, a budUri da su o'vi nepToteIli,
sVaJki konani obujam moe sadravaltd vie nj ih nego billo koj a odreena konariIla gornja granica. Osim toga ieor1ja ne!protenosti je
takoer prilkladna !da se 5valki IkoegziJStentni Ik:ont:inuum ellilluilnira
iz prirode, zbog koj eg su se, da ga prottUlIIlae, fi!lozofi dosad i te
ika:ko narzmojiU, i to gotov,o ~aJ'lldno. Stoga niti e se moi u beskonanost i-zvoditi ikaJk~o stvarno dije[jenj.e bia, ntti ,e osItati u z~aJku
piJt.anje je lli broJ dljelov,a stva'rno raooi'jeljenLh ili koji se moglU dijeUti 'konaan illi b~S1konal:an, nLt:i e viJe bilti drugih berllbt~ojnih :pitanja koja S!U dosad mlui1Jla filooofe II 'Vezi sa Slooe.nOu~onttnuruma.
Alko su naime temeljni elem eniti mater1ije posve neprotene i nedjelji ve toke, koje su meUJsoibno odijelJene nekim razma,kom, u svalkoj
e ma:si bilti odre,en broj toaka: sve e naime udaJjenOtSlti bilU ogra-

II

nilene.

(Theoria, 90).

U 1I."rusplIavama De natura, et usu injiniltorum ac i.njinite parvorum (1741) i De lege continuitatis (1754) BOikovi je ~Uiao po~a!Zati da nema odreenih inflin.it~iJna;liI1ih razmaka i da su sv:i aktualno postojei razmacli konani, a la: toga slijedi da je broj, toalka
u odreenoj maJsi konaan. Kontinuitet upOItrelblja,va samo u gibanju.
Zalkon se upotreb[ja!va u vez1 onih koUina koje m'i'jenjaju SVQju veHmu, ruli elementti tvari niM mijenjaju svoju veUinu, uliti su II bilo
kojem pogledu promjenljivi, i prema tome, m(kon nLti je potreban,
niti je prekren od samth elemenata. DaJjnji je zakIlju.atk o osnovnim
elementdma tvari da su oni ilstovmni iU homogeni. Bokovi navodi
rarMoge koji podUiPi,ru taj za;kJjulak od kO!j:ih su nelki nega.tirviIla P'Obij-anja ,tvrIdnje da su elementi ra~n'Ovrtsni iiIi heterogeni. Jedan a1'giUment ovisi o zaikonu sila. Krivulja sila je jednaka ill s"Vojim d'vjema
rusimptotiooim granama za sve elemeIllte, je!! su sVli jedlIlalko neproniui i pod utjecajem graviltacijSikog djetlovamja. Postoji boobroj pUlta
vLe kriV'UJja koje se, budui da .se razM.lkluj:u u oSlta;lim d'ijelovima,
raziikuju veoma i u 'Ovim krajnjim, negoli onIh kOje se ta,ko tijesno
po'k!la.paju sam'O u posljednjim. (TheOria, 92)~ Zbog toga Bokovi
tVrrdi da je beSkona1iI1o Vljero'j8ltnije da se ktri'Viuijepodlldaraj!U u svim

36

Slade, G., Bo~koviceva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

svojim dijelovima nego da se r~liikuju meu istov}etntm krajnos:t1ma.

Jo se jedan ddkatz izvodi iz sUnos'ti tjeleisa. Buldui da se ralS!pored
elemenata (,toaka) u prostoIiu za ra0Uita ItJelesa ra~ilkuje, da i sami elementi nilsu slini, t,}elesa ne bi mogla biti tako sJ:Mna kao to
jesu. LajibnicovSlk:i prigovOori iJstovlrsn()lsti:i na ,temelju naleilia dovoljnog raziloga i razno'lilkooti pobijaju se s obrazrralgan}em. Uzima se sli/kovita am.aJogija sknj'igama, rij e,iJm. a, slovima i tokama, da bi se
zaolkruit1li razlozi za ovaj zalkljuak. Moe se zamisli.ti pOostupak tilSkartstva :prema kojem se tilska SV3J~O slovo kao niz sitnih, sHnih,cmhl1
toIkica. Sve rijei u knjizi obl1tkovame SlU od dvadeset i et'iri slova
albecede. Taiko se mOJe ratzj3.isniiti gruema raznolilkost ito se nalazti u
knjigama samo k1roz r~spored mnogih slUniJh cmnih toaika. Anallogija
se prilka1Ziuje ovako: !knjige odgovaraju krupnim tj el es tm a, razne SUIPstance prona.enekemtjlSikom analizom odgovara'ju rijeima, dalljnja
/kemijsIka anwliz:a otAkri va nekoJIilko OSiIlOVillih ootica koj e odgovaraju
slovima, i konano to~ke od kojih su sastavlljena slova odgovaraju
jednostavnim, i:SItovrsnim prvim elemen.Mma tvari.
Too upotpunjava opu sli!ku BO:ikovieve teorije. Iz za'kona kontiJllui.tata i nepf1oniJnosit iz'veQ je i~ravnim na'inom OIpsenu teoriju
f'i0ilkiih poj.ava: Tvar se sastOji od og'ranienog brOja prym eilemena:ta k:oji n~ti ,se dodiruju niti su proten'i ve su jednostavni 1 i:st,ov,rtsni. Izmeu tih toalka:"',elemem.,ata uzajamne sile djelujiU na dalljtnu
pra VO~I'Itno pove~ujiU.i parove ellemenata. Veliiina tilh sUa samo je
fu!nkJcija druljine. POisto-j/i veHka sti!iIlost izmeu Bolkov,i'eva i Desca~te:sova opeg nac;rtta. Povijesno, Des!carte:sova je filozofija prirode
iiZvornija Old B olskovi eve, 3I1'ije teorijski Bolkovieva filozofija nadmonija. Jasnija je, jednostavnija i dOisljednija. Des:calttes zrupodnje
teorijom fluida, za1t'im prella:zi na teoriju estica. Njegove su esti.ce
rooovLto opisane kao atila/logiJe kruti,h malkroskolpskih tjelesa. BokOVi suprotno tome poinje s teorijom estica i ne nrupUI:ta je do
kraja. Iako su mnoga njegova obja;njenja pojedinth pojava povrna
i beskorisna, nikada ne prilbtjegava teoriji flui1da. DelSlcantes uvodi beskrajne dopunisik:e h~poiteze u v~i s obUkom svojm elstica. Bolkoviev'i temeljni elementi ostaju jednostavni ineproteni. Gra,u esIti
ca, tumai iz prostorne raSlpodje~e i rruslporeda toalk:a-elemenata Old
kojih se one sastoje. Dok Descartes forma]no o~raniJava svoju teorijiU na kiifiemat~u, lalko z~pravo uvodi s1ile, B()skovi, izrilirto iJui svoju
Jteoriju diJnamlitkOtn i time poveava njenu mo OIbJanjavanja. Koje
mjesto zauzima na;elodjelovamja u dailjinu u susltaVlU? Oilto je da
je to na'e,lo temeQjni zalk.ljUJruk izveden iz zakona nepronilonosti i
kontinU1te.ta.
Boikovi tvf1di da mehanika niti u predaji nije bilila ograniena
na djelovanje.impuLsom kao to se to vidi iz AIfuimedova rada na
ravnot.ei,G~liJ:ejeva nasilobodnom padu, Huy.g en so va na cenrtra!lnlm
sUama u krunOj pU!ta:nji nebe,skih tiJela i centrima oschlac.ijle, i,
dakalk.o, Newtonova na gravirtaciji. Mehanika je mmillj.ena kao pro-

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova . , Prilo2i 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

37

uavanje

siJa koje proirzvode g1banlje i promJene g1lbalIlja prema opzakonima, i veil1:ka je pogre'ka poistOVjetIti mehalIliko djle!lovanje s impullZi'vnim djelovanjem. SUe to djelUJjuna daljinu sniSlto
toliko shva'tJj'iv,e i razgovje1tne i n1:su tajanstvenije od onih nepo'Slrednog dodira (TheOria, 1~9).
Truko Bokovi nedvOlsmiSileno .pobija stav 'kOji je Ne1Wlton zaurzeo
u svom znamenitom plS1Illu od 25. veljae 1692/3. Richardu BentJeyu
ill kojem kae, da je vj erov alIl j e II djelovanje u daljinu \ThulIlac ftlozo:fslke be,smi!Srr:ice.
BOIikovM ipalk pravi raz!lilk;u mmeu ma,temat.i.lkog dodiIra i [1~ilkOlg dodira (Theoria, 130). Maltemalttki dodiJr~meru dva dijela
ljen01st meu njima jednaka apsoluitno'j nUll!.
dogaa se kad je uda1
Fiz'i'iki se dodi1r zbiva kad je udaJjenos,t mediu njima p.remalla da
bd se mog[a zamijetiM ()sjetilim:a a odbojna sil1a dosta veJ!ka da sprijei s~aJko dalljnje pribliavanje. On odbija mogunoot bilo kakvog
martemati'k.og dodira mmeu bilo koja dva dijeQa tViari i dO\pUllta ne
s.amo mogunost, vei i opIstojnost fizili~og dodira meu t:ijerrima. on
uvodi 'Ovu raiZU!k,u, da bd se mogao posluiM rijeim.a uOibiajenima u
a>r~kJsi, ma kalko one bile neege;alkJtne u f'izi!kallnim Ls'tra'i'vanjima. Ali
ovaj ustuIPak ne u;t:jete na nj<etgov o.snovni sta'v da se krajnja prvobitna poeila tvalri ne dodi,ruju, a to je za ka.r:teztjanske melhani'are
bRa vLe iJurzija negoli :stvIarnoSit.
Kad BOIkovL Uipotreb[j-ava ie;raiZ sile koje djeluju na d'3.lljoLnu u
pozitivnom sm,i,Sllu, oo oblno misli sirre k!Qlje su samo. funlkclje da[jine. Na.dailje smrutlra da odrediM uzajamne 'siile kao f:unkcije f Iri
toldJko je koliko moemo zna'ti oo njima em.pir:iljISiki i firzilkaJnQ. BolkQvi'miJSli da dailjnJe QlbjaltIljenje kQje l,ei .s onu stil"1alIl!U njegOova zalkona siilca, ne bi mogilIO biti emlpirijske nara vi. Traliiti posIj ednjl na,ilIl
d'j e[ovanj a sm.a na.enih u .pdr,odl za njega j e melta:f'i~l[{a neempirijiska zadaa. Njeg'Ov je stav o .tQm potpuno. jasan u III dodatku
Teorije. U njemu kae da: 30000 netiko pita, zalto u prirodi postOji njegov zakQn sUa, OO dnosn 0, alko netlko t,ra! OIPenitiju temiju iz koje
!bi se taj zakQn mogao. irzve.s't'i .i raz,jasnLM, on ne m,Qoo na to pitanje
ocLgovorHii na emplrij,Slki nain.
MeUltim, positoje d~'ije nedOlS~jedlllo5ti u Bolk!ovievim iskamma
oo ~)roblemu naravi sUa. Ponekad sie wa,a New:tonovu sta~ prema
kQjem se siile koje su poznrute samo kao funlkc:tje dallj:ine ne mogu
rruzumje:tii u f:tiZ1!kalnom smi!swu. Taiko u Janu 9. kad raspr:aV1lja o
p.rivlanosti i odbojnosM iljalka elafs;t:t:nog petra hljcl se privUaie,
ikad je pero nategnuto, a odbijaju s'e, kad je pero SltegltlU!to, pri zaklljlU,ku kae:
im

~Meutim ja se ovdje neu zau;stla'vl!jati na f'izl~Qm uzroku te

Ipojav,e. ZaulStavi,t u se samo na pll'lmjeru nunosti prtbUavanja
i uda,ljavanja, kQja nu~nOfStt pri ra~ULtim udaljenostima pdk:a~U!ju r3.Q;Uitu tenju d Iprel3.Q;i ~ jedne fti drrugu.

38

Slade, G., Bokovieva

Pod .nazivom

Kantova . .. , PriZo2t 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

mz:rOlk podrazumijeva em~)lrijsiki, a ne drugi

spoznaje posljednjeg metaJf~1ikog naina djelovanja. Druga se nedosljednOISt sasItoji u suprotnoj izja"i od prve,
tj. ta ne<ioSllj.oonO'st po'iiVS. u tSkazu: da bl se zn3.lle sUe kao funare,ije
udaljenosti f IrI valja ih znalt,l fiJZiJkal!no u punom smislu. Kao to
se a:'azaJbire ]z Uana 10:2. Bokovi ini se ~e1i IIe'l da Ito ni\je ernpirti~ki
problem nego metalf1rzJkl, kad se ptta da li jedan dio t'vari izravno
proizvodi ulna!k na d'rUlgi kroz prazan proSItor. on elU rei da je
dov'o:ljno znati da su shle :po kojima dv'a dijela tvari meusobno djeluju jedan na drrugi dane kao funkcije udaljenosti f IrI. NedoSlljedno
je zru~etti ta1j stav, a u wt:! mah iz zalkona silla iiZvodlJtl da su prvobitna poela ,tva,ri neprotema. Islkaz da 'Su prvobitna poela tvari
og.ranilena po broju i neprotena ,prvobno je milljentako da bude
empiriki tS1kaz o fizl'kam sastavu svijeta. Svijet se SalStoIji od ovi'h
prvobttnm poela koja lebdle u praznom prostoru. Niieg d'rugog nema.
Ovaj Slta1v, me,Ult1m, ima nunu ,posljedicu da su si,le po kOjima element,i djeluju jedan na dI'lUgi ne samo sile matemaltikog obl1ika f IrJ,
nego su na istim eInlpir.ij,glkim temeljima Ulpot,rijebtljene da UlSitanove
JSastav Itv~I'Ii, daJk'le slile Ikoje fwi!kallIlo dje'luju ru da1;jLnu. Posljednjilm
iskalZom milsJi se na sl:ijedee: A izravno utje',e na giJbarnje B, A 1 B
se ne dodiruju, a pod izJra vnim il:i neposrednim misli se da nema
mogunosti da se ovo d:jelovanje sv,ede na niz djelovanja po dodiJr:u.
Bokovi saano na d va mj esta wrij ekom govori o silama koje dj eWuju
na da.jLnu u e:rrup1rikam fizikom smilSi1u (Theoria, 10.3, 128). 8uprort;no tomu o uoo.jamnim s:ilama koje ov.ise samo o udaljenosti govori na mnogim mjestima. Na bezbro1j mje!Sta meutim govori o tomu
da ne postoje dva dijeO.a tvarl koja bi se dodiriJva[a. Ned'vosm]slen je
njegov stav o f.ilZilkom sasta vu t'vari. Zbog nJegova naiglaa vanja t,eorije tvari kao konanog Skupa neprotenih toalka, ova se nedosljednost moe zanemariM i istai da Boikovi UlPotrelbJ.jtava fiJZi~ki princ'i/p djelovanja. u dalji+1u. Uikratko, ruko se .ijeJ.ovi tvatri ne dodiruju
i aJko u svemiru nema nileg dI'1ugog osim tvari, ka,ko mogu siQe koje
'Se nalaze u prirodi b~tl 1Jta drugo ne:go1i shle ko:je fiz1:ki djeluju u
daljinu? BOlkovierv stav, prema kojemu jie fizi'lko djelovanje u daljinu c,entrawni princ1lp njegove teorIje, u potpunosti je opravdan l
naJkon to se razmobre nedOs1jecinosrti.
Na 1lZvj<esitam. kvaU:t3.ttivan na.in, BOlkoviJeva teorija predvia
Ei1n'Steinove genera,tlzacije Newtonove teorije, ali inj enica to to ini
samo kv,alitaJtiv'llo ujedno je i sla!ba to\k,a njegove teorijle. Jedini dio
njegove krivuJje, za ,koju moe od.rediJti delftniltivne 'kvantilt3.Jtlvne odnose jest upravo onaj dio koji od,gova,ra NeWitonovom za1konu, ito
znai da njegova generaliz3.lcija nema odreeni em!pi1rijslki znaaj iz nje ne izvodi nikakve kva;nttta!tivne odnose.
Zarnim[ji'va je BOlkovteva obradba j ednog spe~UJla;tlWlog problema teorije gravltacije. U osamnaestom stoljeu su neki misliOCi smatrali, da se nepom:inost zvijezda stajaica Ulkida univerzallnou Nerw,f:izifki

pr~stUlp nemog.uIloSlti

39

SZade,G., Bo!koViceva i Kantova . ,.Prilozi 11 (1-2), str .. 29-81, Zagreb (1985)

tonove teorUe g'rav1tacije, Jer, ne bi li po 'Ovoj t,eoriji trebailJe ove

zvijezde ,prlll~Ul jedna dI'iUlWo.j i s vremenom se stoptti u jednu ma,su?
Jedan je odgovor na to da :se svemir ,bes'kona'no protee u svim pra ve:ima, i da je zato zvijero.a staja;Lca j.ednako privla,ena u svim pra've,ima, aU Bok'OvL to odbi1ja, jer se ne moe zam'ilSlit.i, da apsolutna
beskonano Sit aktuaflno postoji, kao ito to zaihitfjeva bes!konalna pr'Ote~noslt materijalIIlog svemi,ra. On se slae s onima, ~oji rjeiavaju tu
potelkou pozivajui se na goleme daQjine zvije'OOa staja-ica ~bog
ikiojih je nemogule prom,atra:ti nj.ihova g,ilbalI1ja a1k i na:kon golemog
niza vjekova. (Theoria, 404). Uslijed uopa'vanja probllema zvijee:da
st a'j:a'lca , tvrdill'O se da je jedna od poofljedica NefWtonovog zakona ta,
da e svemir h~M uni:ten !Stapanjem u bezoibil.1lnlu maslU. BoIlkovtl.
rj ela va taj probllem na nov nain prJooava.j ui pri .tom da j e nj egov'O
rjeenje samo spe:kulativno. Pre'tpos,tavimo da u nekoj uda ljelI1ost.i,
mnogo veoj od bHo koje UIl1uta'r naeg Sun.evog sustava, .krivulja
opet prije,e QS prema odibojlI1oj strani i nasta vi se om'Otavati 'Oko
nje u be:sikonanost. Na taj nain svemir bl bio podiljeljen na ra.zJiri:te
sUJSitave, koji se nikad ne bi mogili pribaiiti jedan drugome, i problem
unitenja svemLra bio bi ri,jeen (Theoria, 405). Ma ,koliko ta\kvih
zvjezdanih susta'va postojalo, tvarni svem.ir je za Bolkovi,a uvijek
Ilronaan, j.eT je br-Qj toaka-elemenata tvari konaalIl.
1

Da bi se mog[o saetI Bolkovlevu U\POt:Delbu prmcipa djelovanja

na dailjinu u obJiku njegova za,kOlIla ~j<amnih sila, va,Jija proiriti
neke :usporedbe s NelWitonom. Alko se ralZil1kUje i~e,u znanstveniih 1
SIPelkul3.ltivnih stavova, onda se ini da je Newton ~znanstveniji od
nj:i.ih d'vojice. NewtOlI1 oprezno bi,lo to zalk1j.Ut~uje i odrelito dljeli empiri}ski provjerene za!kiljulke od nepodupl'ItLh hip.QItelZa. Bokovi takodler smatra da je v8tna opsenog maiterija~a ,prilkazanog u nJegov'oj Teoriji zna~stveno utemeJjena. Nacrt dedu(lreije svih prirodnih
pojava ilZ me:hani,lki:h prln,cipa, k'Oj:i. je Nerwton nagovijestio u svom
Predgovoru prvog izdanja Principia, a zatim rekao da ga ne moe
ispuntti zbog nedovO/ljnog znanja, taj i'sti nruCf1t Bo1!rovi ini se,
vjeruj e da j e iSIPunio. Ne,wlt,OII1 bi belZ sumnj e odobrio da sUJMtna dedulkcije bude zrukon uzajamnih sUa maitematilkog oblilka f JrJ. Newton u sIPomen utom Predgovoru nalgaa da d!ed.U!kcij a moe ov1:si,ti o
l>'m;vjelSlIlim shlama po ~oj,im'a su eslt:ilce ti!jeJa ~bog dosad neporznatih
uzroka, ili meusobno tjerane jedna prema drugoj i ,prijanjaju u prav1Jnim likovima, Bi se odbijaju i udaljuju jedna Old d.f!Ulge. Ali Newton ne bi po'tvrdilo da je Bolkovi uspio pod,IOIbno ilZv~itti nalert. Bokovi!eva su izvoenja kvaLi:ta;tlvna i obtluju nedokazanim h]pote2ama. Porz;ivajui se na svoj zakon uzajamnih s i:la , daje njegov parametrini oblik samo u ve .potvrelI1om sluaju tee. Nijiednom od njeg.ovih opi.h izvoda ne prua mogun'Ost odgovarajueg kvalI1ltiltaltivnog predvianja ili objal/Iljenja konfkiretni:h poja,va. Metodoloiki, objanj enj a te'e, eI1ekitrdci<teta i svj et,losti blia .su ras.pra vIj anj ima treeg i ,e'Dvrtog dijela Desca'l'Itesovih Principia negoHtcr:e,oj knjizi New-

40

Slade, G., Bokovieva i Kantova . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

tonovih Principia. Nema obradbe u BOlkovievoJ rruSiPravi .to bi se

mogila UJSipol'iedilti s kila'sinom QbradbQm Suneva SUISttalva u NeWltonovoj III Knjizi. Meutim Bokovi spelkulativno nadLlarzi NeWltona.
Newton je ostao pri stavu da se uzrona obj,a:Injenja sila za koje se
ini da djeluju u druljj.nu mogu i moraju t1ra:Ltl, a Slpeku[at1vnim
mll ljenjem pokUIao je i prQna,i .pQum.ani putolkaz za takvQ objanjenje. U uSPQredbli, Bo!kovi, je bio uvjeiren da je dovoljno znaiti ma:temaiti\ki zakon sila i etiri temelljna svojsitva prvih poela tva:ri, te
da je siva~,o dalljnje ,tra~enje ue;fQlka i poslj'oonjeg na,ina dje1Qvanja
'Osn,ovnih silla besmisteno. Newtonovo n~iranj e pr1HnQ je sputano
~artezijaruskim menanil\kim ideawOtIn da su svi na,ini djelOIvanja dodirni i impulzivni. BOIlk,ovL je iao za novim ideailOlIll - da sve stle
u prirodi imaju matemat:Llki QibUk f lr/. Nijedan ,od ,oV'ih idea[a ne
more se prliIJlIj erenQ patlkirlj elPiJti is~usltvenim 'inj enic ama u ono vI'l1jem,e PQzna1tima u p~]rodnoj fiJozOlfij'i, aili kao nalcrt za daljnje znanstveno istraivanje, Bo1kov'iJ moda jo radikalnije od NewtOlna razdv'aja sp~ulaltiVino znansitv,eno miljenje od sipe!k'uIa>tivnog metta:ftz'i1kog. Njegova teorija pOSIta'vija traganje za U'vije:k tonijim i ope
ni't'ijim matemattlkim formullama kQlje ,opisuju odnose fiziikainih. sus:tava kao skuIPov!a toaka zadaom fiziike, umjesto tralganja za tva,rnim i netvarn:im pos,r'ednic.ima kQj.i uzroikuju ,ove odnOIse. Za Bo!kQvia su firzilki odnosi izmeu tilh toaika njhl1Qve sIkJonosti, da se
meusobno prlVlla1e i odbijaju, a te sroIonQI31ti je nazvao ISi[ama. Iako
Boikovi tvrdi da su ove sNe samo funikci.j e udaljienosti, bilo bi netonQ zalmlj'U~ti da Je ,on reducirao fizikalni prin:clJp djelovanja u
daljinu na maitematilki ili kinema:t,i'ki princip. J,er osim t'Q upotreblJava za!kQn sila da bi utvrdiQ kalkQ ne opstoje dva dijela tV'ari
,tQ se dodi.il'luju, Q1n taikoe'r tvrdi, da siJle , zamMJ.jene kaQ skllonos,ti
imaju jasan fizd.ika,lni znaaj. Da je zalkon sii:la i princiJp djelovanja u
daljinu sveo samo na kinem'rutl1ke sudove, biJJ.o bi nuno, da je derflnLrao pojam :sHe sam,Q iz ,odnosa brzine, ub-manja, polQlaja i obliika
toaka-eflemenata, aUto nije uinio. Napos1jeltlku, S'YQjim zalkonom
ooa~amnih sila, uinio je f~ilkalni princlp djeIovanj,a u dalJinu biti
sVQje fizikailne teorije.
ObriJ.S BokQvieve ,ope teorije i njegova obj.anjenja !Q:vjeSlIlth
pojava svjedoe ,o tome da je OIn potpU!!li pris:ta'a dinamtke teorije
tvari. On u cijelosti ,odbacuj 'e ~aI'ltez:ijanSlki mehani:ki ideM sb po
sudaru.

U vezi s dinamillkom jJi mehanikom a1temalti'vQm pri Qibja1njavanju odreenih poJava, pOSItOji probiliem. U m,ehani!'kim. teQrijama,
nep["1odornoSlt tvari se obiino sm:atra temeJ.jnim svojst'vom tva,ri, koje
se ne mQe dalJe objasntiti. U dinamtikim teorijama to nije ,osnovno
svojSJtvo, negQ se izvocH kao uLnak ]z oonovnth sila tvari. U Bo!kovi'evoj teoriji, ne moe posItojati prQniinost izmeu dviju toaka
t'vari,je:r im se one ltH;~bli~ava.j'U jedna drugoj, !Slila kojom se uzajaml1lo odbij.aj'u poja'ava se u ibes'k:oIla,ooost. Bam PQj1am t'vrurd ~a-

Slade, G., Bokovteva t Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

41

mj'enj,ulje se piOljm'om osnovnih sila. Radi'kaIna dJ.nam.Llka teorija,

Ikoja je iza~vlal1a OVlU me,tamoll'lforziU fjz.ilke, ne !Samo to tV(l'KH da
je neJednOililko gi,banje dijel10va tvari proUlzroeno p:riVila'nim i odbojnim sUama, nego aJk milsU da sama tva.r nij e nita d:l'Iugo dolli
susltav siJla rasipodijeJ!jeniih u prosItoru. Taj je stav posUje Bokovia
:Kant pokuao najjasnije ~raz:iti. U Bo~'kovi,evoj teoriji tv,rumi svemir
opiisa.n je kalO siUlslta v sna s KOn8.lnLm broj em poseibniih toaika. Taj
ograni,eni g.k~ toaIka ipos[jednji j;e trag t,radiJCionalne mehanike
teorije tva,ri u Bo:'~o~ievu sustavu. Ovim tOl~ama, po seibi i odjelito
od njiho~ih sHa, ne p:rilpilsuj:u se nilkalkva tradicionailna S'vojstva tvari, kao to su prOitenosit i naproni,no.st. NJihova je jedlina funikcija
da slue kao 3.lptstra!ktne jedinke, kOjima se mogu prirei konaine
sille. Da bi se dobHa potpuna dinami,ka teorija, potrelbno je samo
eMminilralti ove toike. Taj j e korruk Uiinio Kant.

USIPr!kos ,temeljniim rarzHlkama

izmeu Bokovia i Kanta, zajedim je po:tovanje prema NeWltonovoj prirodnoj filo~ofiji. Kant
g,riadi svoje pojmove prirodne znanosti na zasadama Newtonova djela Philosophiae natura.lis prineipia mathematica. Kant smaJtra da
sVDjom translcende~talnom f'i.l!()!~ofi'jom moe dati meltaflzi,ki t em.err j
potDeban za obje!ktivnu primjlenu matmatiike na prirodnu znanO'st.
Ovo Je uenje pogla,vito razradio u djeil.u Metaphysi.sche Anja:ngsgrilnde der Naturwissenschajt (prvo izldanje 178 6). Ovo dj,e1Io, uz
Kritiku istog uma (p.rvo ~daillje 1781, drUJgo 1787) i Prolegomena za
svaku buduu metalizi;ku (178.3), sadI'i gotovo sive stavove Kanoo,va
zre'la prom~lijanj:a ;H:lozoflijIS~ih IPrincilpa prd.rodne znlanos1Ji. Nema potvrde zato da j e Kanit poznavao BO1kovievu prirooo:1u fiil.ozolfij u iako
pOPUJt njeg.a uvodi odbojnu silu kao temeljnu za svoju teoriju tva'ri.

ni1iko

Kantova poltvrda d!jelovanjra na daljinu (aU i djeJovanja po dodiru), usko je vetZa:rla s njego~om alpriOlrnom teorijom tvari i giibanja.
Ova je teorija, kao metalfiziIki temelj prirodnih znanosti, oviJS:na
o irim spoznajnoteorijskim pri:ncilpima Kritike istog uma.
KaiIllt ob.razlale da pra!va prirodna znanoot mOIra imati temeJ.je
u al)'riornim pr1nc.ipim:a koji posjeduju apodiikti.lltu iZIvjesnost, nunost i OtpoonUOSit, jer nepokolebljivo vj,eruje da II ts'toj matematici
i fizici, u stvari, doi'sta postoje takvi princilpi. Polazei od inIjenice
njLhova ,postojanja Prolegomena zapoinju SlpOtznajnoteorij\SI~U anaWi~u
znanja. Pod apriornim p:rincilPima misU na sinteiti,ike tv,rdnje apriori,
a ne na ana[ttiJlke. MogunoSlt i postojanje takV1ih. principa temelj su
Klantove 'Spoznajne Iteorije. R;aZlumije se da su pojmovi a priori ilsto
t'OIUko '\nami za Kanta ko:1iko i principi, aU ovdje je naglasak na prinCipima, a ne na poj moV'im a. Kritika ne polazi od principa kao i
njenice, aU tvrdi da su oni nuni uvjlet za svako mogue iskustvo.

Slade, G., Bokovieva i Kantova . . ,Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

42

Na kraju etvrtog lana Prolegomena Kant kae dia Stvar stoji

tako, da mi, ruko i ne moemo prih:~aMti, da je metalfizilkakao
Q;nanoot ~lIlj:slka, ipa1k moemo po~dano ~ei da su neke sinltet1ke
S/POznaje a priori ZJbUj'Ske i dane, naime isrta matema:t1ka i ista
pr:irodlIla :tmanost.. Obje ove mlsmosti oodmavaj:u sudove, Ikojli ISe svakalko priznaju kao .potpuno prmaM i apodllktlno wvJe'sni dljeUom na
osnovi samog uma, dijelom na osnovi ope SUlgJalsnostl u iJg1kUlStvu,
alii koji 'Su unato .tome ne~avisn,i od is.~uSJtva. Mi dairole imamo bar
nekoliiko nOOS\Porno sintet,i,~kiJ1 spozlIlaja a priori, pa ne smijemo pitruti da li su mogue (jer su one zbilljlske), nego samo: k,ako 'su mog;ue, da bJJsmo iJZ p.rinci~a mogunoSIti danih Slpoz:naja mogU ~veS1ti i
mogunost sv;ih ostalih. (Prole.gomena, str. 28).1
KaJko ovaj navod pok~uj e, za Kan ta je neo~po:ma injen1c.a da
u istoj ma'teanaltre'i postoje nejpobltni sintetiIki priniC1!pi. U Ltavoj
Prolegomeni ne pootlOji neki sUJStavlll1i pdkm:aU da se ova [pretpoSltarvlk.a
opra~da. Za Kan,ta j e to gotovo .kruta inj enilCa i on smatra da e
svatko tlko posjedUijeVl'1sto znanje maltematiike i f:jziJke to prmrutL
Budui da ti princ~pi posItoje, nj'ihove se mogunosti spoonaju a jortiori. Taiko, se za Kanta, gJarvna zad8.la kri'ti1ke fUozOlfije sIvodi na
to da pokae kako su ovi prtncilpl mOg1wi. RJeenjem ovog prob[ema,
~o Kantu, odreuje se tona granica objektivne S1poonraje. Metodu
Pr:olegomena naziva anaJ..Lt]~om, to ne vaJJa zamijeniti IS analitikim !kada Je rij e o anru1i1tikim sudov:im.a.
U ovom djellu Kant nairme smatra da su principi a priori odreeni, te da se analiziira samo uVjete njihov'ih m,Qgunostl. Po v.las:titim rijeima: ... mO~Uinost takvi'h sudova ne slIni,jemo ovdje tek
traiti, tj. pitati da II su mogui. Ima ih dosta,koj'i su z,atsta dani,
i Ws nepobi'tnom izvjesnolu, a kwko metodia koje se sada drimo
treiba da bude anaUti,.ka, zrupoet emo s ttm!e, da jie talk va sintett1!ka,
ali 1sitO umska SiPo~naja ~bmjlSka. Ali zatim mi i!patk moramo i:st~aiti
temelj ove mog;unoSJti i pttati: ,kaiko j e ta spoznaja mogua, da bismo
na osnovi princtpa njene mogunosti mogU odrecUti uvjete rprimjene
te opseg i granice te pria:nj ene. Prava, sa kollSikom preciJznou ~ra
ena zadaa do ikoje sve stoja. }est dalIde: kako su s'L!1Iteti!ki sudovi
a priori mogui? (Lbld., sitr. 29).
Alko se pret\posta vi da ovi p~incipi a priori nisu zb iI1j ski, moOra se
pronai nelki opi dOlk~ njihove nunosti. Svojim sLnte'tiklm pos;tulplkom Kant d01ka!Zluje njihovu nunost za mog1unOlst i.skltSltva koje
e talkoer potvl'1di,ti njihoVIU Zlbhljnos.t a priori. Oda!kle bi naime samo LSlkuSitvo uze10 svoju siJ~Ulrnos.t Kad bi sva pravi[a, prema kojima
se ono odvija, uvijek opet bLla em!pirij.ska, d~kle sluajna? Stoga
teiko da bi se moglo dopus.tlti da ta pravi:la vae kao neka prva nae1a. (Kri.ti.k.a B str. 379).
Sa stajaUt'a Kritike, mogunost sintettlkt:h princLpa a priori dokazama je tvrdnjom da su ti principi numn uVl}et mogunosti iskustva
sreom

Prolegomena, prJjevod Sonnenfelda.

Slad~. G., Bokovieva i Kantova . PriZmi 11 (1-2) , str. 29-81, Zagreb (1985)
OIPenilto,

pa

aik

mOg!Unostd

samog predIIlleta

isl~UlStva.

43

(Ibid., A

108, B 19'7).

Kant ,tvroi da paiIllCLpi a priori niJka:d ne mogu !proi~arziti iz 115o~iJsi o njima. Alko se tl nuni uvjeti ~lo
ne, ]~usltvo se svodi na pUJki kaos zamjedibi i osj.eta. Jednom rije:ju,
iako je metoda ralIDiita, ka.'ko za Kritiku tako i za Prolegomena gJavni :se prob[em moe sve'~ti na j edno pirtanje: Kaiko su uope sinte\tiIki sudovi a P'riori mogui? (Ibid., B 19).
E. AdiClk~s primjeuje da osobito u dr-ugom lztdanju Kriti,ke postoje odilomcikoji pokazuju kako Kant pretpostavaja postojanje sinIt,etiki(h sudova a priori prije nego to ]znosi silnJbettlkl dokae; nj'ihove
injentne opstojnosti. Stavove Prolegomena sadre i prvi dijelovi
Kritike. .A!ko se pregleda neike od ,tih uloma)~a mogu se nai neki
rz:iIlaJllIs,tveni stavoVii za kOje je Kant mi!sUo da 'Su stntetiln:i a priori.
Ali pretgiled talkviih manje va'nilh uloma:ka u koj:mna se sintet,iki princtpi a priori koriste kao primjeri, nisu zna,ajni za gJavnu temu
Kritike. Ti konkretn.i primjeri mogu samo pdkarz;,a.ti KaiIlltovu dUlboku
vjeru, ~ obzilra na dokaz, da tatkv1 pr1ne~pi postoje, i mogu samo
pltedstavJ:jrutl uvod u njegove apr:iome stavove u Antangsgrilnde.
Dl'iugi 'Odsjelk Uvoda drUlgog izdanja ima naslov: Mi imamo odrekius!tw, jer i samo isiklUlstvo

ene

spoznaje a priori, a ni

najobiniji

um nije nikad bez njih (Lbid.,

B 3).

U drugom lanu ovog od:s1j eka: .Da ipak: za,iJsta ima talktvi(h nunih
st,rogome smLs[u opih, dalkJle istih sudova a priori, to je laiko
poikooalt1. Ako se hoe primj er iz znanosti, onda vaJja da se samo
Qsvmemo na sva na,eJa matema'tike. Alko se taka v primjer hoe iz
oJbiJne r'a~umsike primjene, onda za to moe pOSll'ULtd na,elo da svaika
promjena mor'a imati Ineki U1Zrok. (]b1d., B 48).
Upeitom odlsjeku Kant daje dva primjera silIl:tetlikog matematiJko.g suda: aritm,etiilki sud, da je 7 + 5 = 12, i geometri1jsko naeJo
da je pra vale najkraa uda1jenost izmeu dviju toaka. To nisu osamljen:i primjerI. Kant tvrdi da su svi matea:nati,ki sudovi slnooti1kL
injenicu, da je rrnatemati'ka siIlJteti~ka a priori, korlJs:Vi i Transcendentalna estetika, jer Je ta injen'ka osnov1ea za tra.nooenden;talno
IbUlmaenje pojma prostora. (]bid., B 40-41).
TranscendentaJno buma,enje nekog pojma talkvo je njegovo objanjenje da se pomou njega mogu razumje'tl i d~ugi sinitetiki pojmovi a priori. Za turrnaienj,e pojma prostora, aipriorui kara\klter geometriije smaltra se ra~um,ljivom injenicom. Kant tv'rdi da se mogu
nost geome!t,rije 'kao sintetilike znanost,i a priori moe uiniti ra. zumJji'Vom samo pomou istog obUka zora, kao oibtliika izvanj,Sike osjeti!ljnosti ikojim se shvaa prostor. ProsItor kao isti obliik zora nuan
je uVjet geometrije. Od prvenstvene je va.nosti uoiti da transcendelI1taJno objalnjenje naravi pro~tora ovisi o pret'bodnoj pretpostavci
da je geometrija sintet,iika a priori 1 da je ono ne stvara. Zrupravo ,
prije ne,goto daje svoju transcendenta1lliu dedukciju kategorija, u
jednom izrje::nom od[om~u .govori o oi.gle'dnomobiilje~jiU geomeDrije:
i

II

44

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova ... , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

~Geometrija ... p()ISiooj.ano ,prola~i kroz srve vrste znanja a priori bez
potrebe da filozofija potvrdi nj-eno lsto, leg.ttimno por,ijeilQo temeljnog .pojma prostora . .Alti tlrelba primijetiti da s'e taj pojam odnosi samo
na vanjski svrjet osjetila i da je pros.tOor ifSt oba.ik zora, i gdje geometlrijsko znanje, tem'e[jeno na zoru a priori posjeduje neposrednu
oevidnost, predme;ti su odreeni, to se tiJe njihova Qlbl~ka, kroz znanJe a priori lU. ZOI'U (,]b'iti., A 87, B 120).
od vee je vai~n()lsti za ra8jpravu Kantov aSVim na is1tu fiz im. U
SIPomenutom navodu drugog odlsje1ka njego~a Uvoda drugom wdanju
<ID tvrdi.da je pour'ak, ~oji k3lle da sv,alka promijena mo~a imruti uzrok,
poznat i obinom shvaanju kao sinteti~i sud a priori. U pe'tom 00sj-eiku on iznOSi da priirodne znanoSIti ga'dra'vaju sintetirke sudove
a priori kao prinCipe. Oba navedena pr.MTI'jera proiZilaze iz za!kona o
postojanosti (odranju) trvari: u svim promjenama tvarnog svijeta,
!koliln'Slki 'tvar oSItaje nepromlj enjena, i iz Newtonova t,reeg zakona: pri sv,rukom prenoenju gibanja, ake'ijia i reakcija su jednaIke
(lbtd., B 17-18).
U jednoj biilje1ci pri dnu estog odsjeka, Kant priznaje da se
moe pos umnj a'ti da je ista priJrodna znanost mogua, ali ta'kvi
Slk:eptici trebaju samo .prouiti razna naela fiziJke, kao npr. dva navedena (]bId., B 2'1).
Nada!lje, kao ito tran'scenden'ta.lno OIbjaJnjem.je pros.tora uzima
kao inj enicu alprlornika.ralk:ter geometrij e, .trako i t'ra,I1SiCendenlta;lno
tumaenje vremena uzima kao lnjenilc'U POSltOjanje sint'e:t<i'lkilh poUla.ka a priori u opem na,uku o gibanju. Kant tv.rdi da su arpodiiktllki .pouloci teorije gibanja samo ralZum,}j'ivi ako je vrijeme prilkalZano
kao tsti -oblik unurtrall!ljelg osjetilnog zora (Ibid., B 48-B ~9).
NaposJJetku moe se spomenuti i jedan dodalta'k drugom i~danju
koji1 se nalazi neposredno ispred t~Slcendentalne dedu~cije k3.itegorlja. U tom dodaitku Kant kr1tizira empirijSl~u spoznajnu teoriJu
Lockea i Humea. Kant kae da ,se njiihoYo g[edL'te ne m00e IUlslkJlad[ti
sa zbiljom znanSltvlene spoznaije a priori, naime iJSItom matemat1lkom
1 opom prlr,odnom znanos!ti, jer njihovo gJedtlte pobijaju injenice

(Lb-id., B 128).

Ovih nelkoliko primj era nema namrjeru poka~!ti zato Karut dri
da vruljani sintetiliki sudovi a priori znanstvene spoznaj.e postoje. Oni
samo 'komretno pok~uju da th KaI1lt smatra injenicom. To je 10gi!an razlog njegova zaihtjeva da su ov.i pouci nuni uvjet iskustva
U:OIJ)e. Qpravdranje ove tvrdnje nalazi se u transcendenta,lnoj dedukciji kategorija .u drugom pogJa.'Vlju Ana.litike principa.
Metaphysische Anjangsgrilnde der Naturwissenschajt 2

pQtnjrus

pretlposita'V1kom da .temelljni ;princ~pi svrake prave manomi moraiju imati ap'I'iorni zna,aj (:bez a~gumenta i ,primj-era). Kant zatpOinje svoje
Anta.ngs.grilnde razma1t.ranjem QPeg pojma p.riJrod,e. ~Pr1r-oda po nje: Izdanje Berlinske akademije zn,ano'sti, 1911. Kantova sabrana djela,
sv. IV.

Slade. G . Bo~kovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1..,-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

45

mlU ima materijaInD i f..ormrulno znaenje. FomnaJlno, zna,i prvi, unutirrulllj'i prrmciJp s'vega to !p~i~ada oplSt.ojnostli neke Slt'va~i (Anjangsgriln.de, Predgovor).
U tom SillliSilu, ~rilroda je otpstojnoSlt stvari U:k.oJJlko su one odreene OIp'im rzak:.onima. (Proleg.omena, 14, IStIr. 50-51).
U Anjangsg;runde malt1elrJjalno je z~).!alenje rijei pr.roda va:mije.
U tOlffi .smislu, pri.roda je sve~upan oo1r sviih sitvari ukoUk.o Dne
mogu bUi predmeti nalih osjetila, i pr!emat.ome i:s~uSItNa, ukratk.o
cjelOlkJupnoS!t 'Svih pojava OISjetiJlnog svijeta, uz iiSIkJljuenje svih neOISjet:ilnih .objekata (Anjangsgrunde, Ptredgov.or, P,rolegomena - l.
16).

Ovaj je is!kaz priiliin.o bltz'ak u.oioi.ajen..oj upotrebi rijei 1Pr1Jroda.

Ali treba hs:tai da pri.r.od.a nije sveU'~UlPnost sltvari po sebi, ve sveUiWpnoo,t predmeta koj a j e zamijeena p.omou dva na,ina nale osjet:iilinostl, 1;j. p.omou dvaju OIblUka zora, vremena i pros.tora, koji odgovaraju UJIlutranjem i vanj'SlkOllll .olSjetilu. ObjelkItivna se SlPoonaja
moe p.oisti1:i samo p.omou Dva dva obUka ~ora, j er da priiroda ni'je
S'veUlkrupno.st predmeta slpO!zna,tiih zorovicrna i sintet;ilkom djelrutnosti
uJr..a, ve z/bir sitvari .o sebi tj. neovisnilh .o zoru, priroda bi ostala pot;PUJIlO neSlpozna;tl}i va i nepris1tulPan.a znanosti. Priroda se u OV'OIIn
smiisi1u rijei, p1rema gila1vnoj razUci nae os}etllln.os1t1, dijeli II dva
gl:a'vna di'j'ela Dd kojih jedan sadlri predmete vanj.skog a drugi predmet unutlfa&njeg .osjetila. Iz toga proizlazi mogunost dvostruIke prirodne nauke, .o tijelu i D dui, od kOji'h prva pr.omaltra prote~nu a
dru:ga miSlIeu prirodu (Anjangsgrunde, Pred.g~.ovor). Nauka (Lehre)
je znanost kad sainja va jedan sUStti3;V prema princiJpima Uil'edene
cjeJine Sipozna j e, iji .su .priIllC:iIP:i iU empirijslki ili rrucionalni. Ak.o su
iprinci.pi Hi a 1k;siomi sUJstava emlpiri.jski, .onda je to historijsika prirodna
znanostt. Alko Soll ra,cionaJm.i, .onda je ralcionallna pri!!odna znanost. Prvru
ne bi ni trebalo naziv:at1 ZIIlMlO,U, ve jednos,t,alVno hilStorijsikim naukama pr~r.ode (Lehre). Prirodna znanost je illi pra'va Hi neprava.
Ona je prava, ruko svoj predlmett obrauje prema prLnclpima a priori.
Neprava je ruk.o ga oo'raduje prema iskustvenim. zaikonima. Pravom
se moe nazvati samo Dna znan.ost koja ima apod1,k,tillku izvjesnoSIt,
a t.o nikad ne moe bUi SilU!aj kod znanosti iji su princ'i[pi samo
emrpirij'ski. Primjer nepraive znanosti p.o Kan!tu j e ~mtja (odnosi se
na ikemliju 18. stoljea).
PrilIlc:ipi kemije sa'svim su emlpilrij;SIki i ne sadre u sebi nilka1kvu
birou nunolSit Ikao Ito to Baldl'le prilllc'ipi a priori (Lbid., Istr. 470-471).
Ia!ko se pI'lava prirodna znanost u cijelosti t.emelji na pr.incipima
a priori, ona iJpalk nije u cij.etlosti apriorna, jer Kant nije ekstremni
raci<onailist. U svim svojim sp1sima Kant :ka:e da su opa:anje i poous
n:u:an dio svake priirodne znanosti. Stoga se moe r.atzi1Jikovati dio
{zn.anosti koji se u p.otPUinost:i ~odi iz ;principa a priori l narziva se
'~stim od onog dijela koji oV~Sii o empi!rij~im p.odacima (ilbid., sm-.
468-469).

46

Slade, G., Bo~kovt6eva i Kantova . . , prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

Racionalne arg'umentacije numoot1 em:pirijskog dijela nema u

Anjan.g:sgriln.de ruti drugdje.

Temeljni poue:! privUa:ne stle koja dje,luje na daJljinu i od:bojne

s1ll:e koja djeluje po dodiru nalaze se u istom dijeLu fie;ike, 'kaji Kant
ta1koer naziva meitia;fizl.ikom tjelesne prirode.
U Kritici se u srtroem smJSilu Ulpotreblj.ava rije ist. U Uvodu
drugog izdanja, Kant tvrdi da Je spoZll1aja 'ista samo alko je potpuno
neovislIla o iskiustvu. Taiko je, npr. pouak da svaka promjena ima
uzrok, aprioran, aU nije tst, .j er pojam promjene pr,o~az1 iz iskustva.
Me'1:M'iz;~ka It\jelesne prirode oviiSi o eIIllIPirijiS.kim pojmovima tvari i
g~banja i nije 1JSlta u .tom smi,slu, ve u smrslu ,u ,kojem Kant O\TIU mje
UJpot~ebljava u Anjangsgrilnde, jer su Joj pri:nctpi a priori, a to 'je
~afu:tjev za i,stou. PO Kantu se naime mogu pra viti stntet:tki sudovi
a priori o em!pi:rijs\kim pojmovima.
,iJSltd a!p~io['nli. dlio pl'rlJriOcIDe znalllostti, OIPet se dije~ na 'mieta1f1.Zilki
tli fiWooofijlsQct 'i maJtema.tliki dLo. MateIn;aJtiki dio S8iinjava pr.imijenjena mattemat1lka.ilsta lSpoznaJja koja proizJa~i mz pojmova naziva se
istom fiil.o~ofljom iU m!e t3;f'iziJrom, a isl!Ja spoznaja kOja se itJen1:eljli IlJa
ik.OI1is,tJ:'lUJk~iji pojmova pomoru pll"ilkazLvalIlja predmet:a u nekom ZJOIl'U a
priori zove se matemruti!kom (Anjangsgrilnde, str. 469).
Ovo je razli/kovanje znaajno za spoonajnoteorijSlku anamu Kantovih Anjangsgrilnde. Kant o tam.e govori u dijelu Kritike koji se bavi
;t,ranscendentalnom metod'om.
FLlozOlfSlkom spoznajom n~ivamo ono to ~azum Sltje!e od pojmova.
a mrutemattiko znanje j e ono to ramum st j ee kOI}isitrukcijom pojmova.
Konstruirati :poj:am ~nai predoLtl zor a priori koji tom pojrmu odigovaIra. Za konstI~~clju nelkog po}ma pot~eban je, stoga, neempi:rljslki
ZQr, koji :prdJkamuje predmet, 8.11,i 'koji ilpak kao konstrukcIja pojma (ope predod~be) mora izrazi;ti u predod~bi neto to O!penLto v,rijedi za
sve m.ogUe zorove koji potpadaju pod isti pojam. Taiko, ak!o se kons.truira trokut predoavajui pre<ia:ne!t koji odJgovara ovom pojmu bUo
pukom uoibrazHj1om u istom zoru, Lli potp.uno a priori nalknadno na
pa'Pilru takoer u em!piri!j!slkom zoru, a u oba SI1uaja potpUJIlO a priori
bez i~vornilka uzetog iz i,~u:stva. Poseban je lik nacl'1tan na papiru empkijlS'ki, ali ipaik slui i1ztraa vanju pojma bez ikakve tete po nj egoViU
opeenLtoot, jer u ovorm emip1rijSlkorm zoru uvijek .gledamo samo in konstrWkJCt}e pojma koJemu su mnoga odJreenja, kao npr. ve!liina stranica i 'kutova, salSVim sporedna, ove ra,mLke ne mijenjaju pojam
trokuta i mogu se zanemariIti (Krritika A 713-714, B 741-742).
PM'adLgma j e mrutem'at~ke konstrukcije, po Kan tu EuJk[,idova geometrija, u kojoJ su ;pojmovi orpskiribJ.jeni deifintctjaana raznih f.igura !:td.,
a rtri su princ1pa konstl'1ulkclje dana kao postulati.
Zbog ulsIporedJbe, K'anrt prOOlae da se da nekom f1[ozofu pojam.
t!rdklUJta l zapita g'a kruka v je odnos zbroja kutova prema pra'vorm kutu
(IbM., A 716, B 744).
1

Slade, G., BoAkovi6eva i Kantova ... , Prilozi 11 (1-2), str. 29--81, Zagreb (1985)

47

Zadan je samo. pojam Uka zrutvorenog s tri praViCa i pojam istog

broj1a Ikultova i prevog \kuta (EukUdovi elementi, Iknjiga 1, Def'irnicilja
21). Kant dri dakoli~ogod fil1000f razma-uao pulki p()Ijam tr()kiuta,
on n1.ikad nee rijeiiti odnos koH kutov;i nekog trolkuta imaju prema
pravom kutu. Ta se dva pojm,a razlillwju i on nema terminus tertius
da prijee s jednog na d,rulgi. Moe obja'njavait,i svaiki pojedimi pojam
koUko hoe, aU ih ne moe povezati. Nasuprot tome, alko zad.amo ,taj
prolblem .geometri,ku, on e odm,ruh konstmuirati trokut, to jes.t, konIkretni predmet, billo da ga predstavi u istom ZOIiU u sivoj oj uobrarzillj. billo
empirij'~ki na papiru . .Alko izvede jednu st,ranu trokuta i k<mSitnnrra
;pravac ,kroz jedan od vrhova koji je parail:elan sa suprotnom Siwanom
t.r()lkwta, moe Ulbrzo nai rjeienje problema. Fi:}.ooof ne s,tie nikamo
ra:zma;tranjem s,ad'raja P'Ojmova, dOlk e matemaltiar simlbolickom
'konstruiklclijom doi do pravog rjeenja.
U ovom je sluaju, empir1jlska iptred'Od~ba 'kons1trUikcije dana obi
nim simbolima aIl1gelbre, tj. znaooovima z!brajanja, odurzimanja i mnoenja.
Inte.Je:ktua1na nadmo matemaUara potjee iz njegova monO/pola
nad ,predmetima danima a priori u zoru. J ediJni su l,sti oblici zora pros'tor i vrij~me, i sam.o .oni mogu dati obje~kite a priori za ma1temalttke
pOjmovekoUine i prostornih lilkova. Za mnoge pojmove kojima se
fH'OrzOif eU bavi,ti ne postoje zorovi a priori .koji bi mogli da.ti predme1te
in concreto. KonstrUJkc1je su stoga njemu zabrrunjene i preos,taje mu
samo anailiza pojmova.
Z18.lpravo, fiJozlOf nijle potpunIO .og~anien na piU~U analizu pojmova
a priori. Postoje druge d'vlje mogunosti kOje konstituiraju razd.iobu
metaf~il'kog dij ella is'tog rupdornog dijeJa ,prirodne znanosti.
lPrva je mogunost m-anscendentailna i sveopa metrufiztk.a. Za ovaj
tmnJSCendentaJni d!to meta/f'izlilke odreeni predmeti ni!su dani a priori
u zoru. Transcendentalna metrufizika prouava predmete uope i time 'Odreuje uvjete svalkog mogiueg lSikustva. Translcendenta;1ni poUICi
OV1e metla:fliJZlike nlisu aJnaillittil,ki, ve sinlwttlki a piriori, jer oni daju praVIlla pr!ema 'koj.ima s'e !em!pirij~i trali sin'teti!(~kojel.im'stv'O (empirijskih) (peDcepcija, a to .je jeci'inlStvo numo da ibi 1:Sk!us'tlvo bNo moglUJe.

Iako su td pouoi lSIi.rnteitUki a priori, oni su pl'1ij:e ,~ negO!lli

jer pUlko ,propisivanje zaikona koji vladaju uvjetima mogueg dJskW31tva :ne sainjava ikOIlJStrul1roi'ju pojmova. Uvlje'ti primjene
pojmova na pojave ooDeeni su, aIli ne i srtvarna kOlliSitrlUlkclja pojmova
(Kritika, A 720, B 748).
Temeljni dio 'Ove .tranooendenta;}.ne meta:fizike pri.rode lllPra'Vo je
ono to je obraeno u Transcendentalnoj estetici i Transcendentalnoj
analitici Kritike. 'J.1a!b1:ica kial1iiegOll"ija daje poltpuni poplis svih temeljnllh pojmova kojt sainjaViajlU istu spoonaj.u, a tJablica princ1pa daje
pra'vila rza objelklti,Vll1u [pIrimjenu !kategorija na pOjaive, tj. emp:rrijlSke
zamjedibe.
ma.tema;tiIlki,

48

Slade, G., Bokovieva i Kantova .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

TrubrlJica priTIlc'~pa izvedena jz t3.lblice ka,tegorija, daje sve temeljne

principe istog razumijevanja ukJOIlilko se ruktmaline predod~be dane
u zoru zanemare. Ako ih se razmot,ri moe se izvesti :Uz ,talbl1ca princ~a,
prind~e matemruttke i pr1rncipe ope fizikrulne dinamilk!e (Kritika,
A 1,6,1, B 200).
Meutim, Kritika ne daje potpuni sU'sltav t,ranscendentallne f]lozofije. Irzostav;ljena je podrobna anaJiza temeljnih pojmova i potpun
popis lsitih izvedenih pojmova.
Druga je fii~o~o]j!sJka mogunOlst da se uzme nelki empirijslki pojam
iz i,s:kustva i iz njega razvije SlPecija,lna meta:ftzlk.a prirode oo ogranienje da se osim onoga to lei u tom emlpi~ijskom pojmu nita drugo
ne posudi iz iSlkusltva (ibid., A 848, B 876).
U tom sluaju, budui da je predm'e,t koji je stvorio emlPir1js:ki
pojam dan u zoru, ialko S.aJmO em;pi'rij slki , filofozija moe poi daiije od
pUlke analize pOjma i iSipunirM si:n.tet.1likesudove o njemu. Ovi sudovi
mogu bilti a priori, premda ne Ls.ti u strogom StIll.1ISWU. BU sva.ke s\peclja'1ne metafilzike sa!stoj i .se u primj eni .pojmova .1 p rine ipa t,ranscendentailne me,talf.izllke,'koji su Lzg'raeni za pl"edmete OIpen1to na predmet,
ikao to je to ,tvar, koji je dan u emlpi,rijs1kom zo.ru. U Slk/ladu su s dva
ob~iIka OIsjetHnooti, vanj.ske i unutranje, i pojmovi dvaju predmeta iz
ikojih .pfio~lZla~e n.ajvamije .Slpecijalne meta.ifizi!ke. Kao osnova uzima se
empirijski pojam tva,ri OdnOSillO, sul~ladno, empirijski pojam mi\SJ.eeg
bia (Antangsgirunde, str. 470).
Ovdje je predmet ra~atranja prven'sbveno specijalna me taif1zi'ka
tvruri, odnosno tje;Je'Sne prirode.
Specija1na meltaJfiziJk.a .kao i transcendenta!lna metaifLzika tee potpunosti ali je ona nemogUla ikako za iJS.tlU mart.emartiku taJko i za opu
filZiikIU. Razlog je ,tomu itO me;ta.fjz,ilka predmet p.rouava samo u .sikladu
sa sveopim zalkonima mil.lj enja, dOik matematiJka i znanosti ralZlIllatraju predm,et vler :prema. tome kaik.va. SlU dla:tla II ZlOO'\U (I1sta 1ld empirljiska), a ona su be.slkona.na u svojoJ mnog:(jstrukos.tL Metalf1ztka
nas'toOji povez,ati .predmet \Sa svim nunim zakonima mi:silikoji su 'kouruni poO broju. Ta!bIUlca izvedenih kateg,orija u Kritici daje vr~tu
shemu potpunog m'etalfizilkog sust.ava. Kritika dokazuje da ova t,~blli
ea sadrava sve temeJjnepoJmove .koji se odnose na narav stovari <'l'bio.,
str. 474).
]z toga nuno proizJ.alZi d.a se sva odreenja a priori pojma tva,ri
openi:to mogu svesti u e,tiri vl'Is1te: kOliina, kakvoa, odnos i nain.
Zada'a je metalfiziIke t j le.leSln e pr1rod,e provesti pojam tvacr-i kroz ovu
1

etvero\SltirukJu [la~[o(bfU.

Metrufizi:ka je noona za pr1fiodnu. znanost J,erda}e za~one i nune

p.rLnciipe opSltojnosrti neke stvari iH predmeta, rupr. tvari. Matema!tiJka
to ne daje, jer ops!tojnost neke stvari za ra~u od njelZine moglU
nosti, nilkad ne m oe b1t:t dana u zoru a priori.
~ao primjer moe posl'U~Lti zakon odranja tvari koji u specijalnoj mebaflMzici rt;var'i proiellazi neposredno iz POUIka qpe (tr~ruscelIl-

Slade, G., BoAkovieva i Kantova , Prilozi 11 (1-2),

str. 29-81, Zagreb (1985)

49

dentalne) metaifilZike koji tvIdi da se pricr.'odnim procesima nijedna .supstancija ne m,oe stvorUi nilti uniit,iti. Drug'O, zadaa je metafilZilke
da-ti principe a priori k'On'strulreija ,kojima se slui ma:tema,tika.
Zbog pomanjkanj a dobro utemelj ene metalfilZilke ma,temal1iiari su
uveU i 'kori:stHi u fizici pojmove koji presiu svako mogue is~ustv'O.
Pximama je funkcija .specijailne metafizike u odnosu na pozitivnu
pri:rOdnu ZiIlanost, da pr~bavi s~lop temeljnih pojm'Ova i pouaka na
koj ima ma'tema,tiika mo~ sigurno g,radtt.t II post,Uipiku razvi:tka ne:ke
znanost,i, a da ipa1k pri ,tom ostane u .g.ranilcama mO!g'weg iS1kU!Sltva. pojam praznog proSito~a je, po Kantu, primjer praznog pOljma tj. pojma
koji nadiJalZi iS~US'tvo, jer prazni prosto.r nilkad ne moe biti predmet
oSjeftt[nO!g zrenja, nUl se mo~ i~veg,ti ir.?: predmeta koji tIO je,su.
Ovo je pri'mjer logi~ild i:stO!g pojma ,to ga ma1tema1tia'r, kDji ne
pozn.aje krLtiku meitalfilZi1ku, uvodi u prirodnu znanost.
PiQrz:i!t[lvnia j:e UIloga m.afbem'altike u prirodnOj zna;fll()slti v,elima. Kant
nrug,laav.a nunost matematlike, t'Vrdel da u sv,akoj specija,lnQij nauci,
kaD npr. nauci o tv~ri, ima samo ,toliko prave prirodne znanosti kolikO'
u njoj ima primij enjene maltemaltiike.
Da bi se mO/gilO' spozna,ti a priori neku odre,enu stvar Lli predmet,
amo ito joe to tVlalf, urelba je spoznaM iz njene iste (lf1z.i:mme) mlOg1U
!Ilosti.
Kant zapravo ne gov-ori o :f'i!Z,i:ka:lnoj mOgiunosti. To:nije je reli
~lZtbhljne mogunosti, u smi:slu sPOIsobnos,ti da bude prilkarzana II ZoOru.
Spoznaja a p.riori firz~krulne moguno:slti neike stvari u koOntradi,sItinkiCi'ji s njezinom puikom logiikom mogunosti, moe se postt.i jedino konstruiranjem pojma te stvari, tj. zorom a priori koji odgovaira
pojmu, a to nije nita dr,ugo ve ma,temaUka.
Ukratko, matematiika je nuna za konstruiranje pooiotivne Siporznajne grae prave prirodne znano'stL Fillozofija je nUeJna da dade
susta'vni s,kmp pojmova i pdnc~pa, koje matemat.i:.a.r moe korisItiti i
ikOji ne presiu 1skustvo. Ptrvenstvena je zadaa m'et~fi~i'kih pri,ncipa
da pojam tvari podtvrg!Ile Iti3.1bUci kategOrija i t1me !Odredi elemente
kons't'ruikcije koji su nuni za gradnju matematike firziike, a koja je
cijela u sk1ladu s iskustvom. Kod prijelaza na upotrehu kategorija da
bi se pomou njih pronaila specrfinaodreenja tvari nailazi problem. Ako je pojam tvari ja'san i odreen samo nalkon to je sUlpsUI!Ili,ran
pod etiri funlkcije :suda, ka'ko .se moe prikazruti bilo koje svojstvo tvari kao ope, bUna i nuno prije sU'p:sumi,ranja tj. 'kaiko i gdje poeti.
Kruko August Stadler primjeuje, Kant rjeava ovaj probllem usputnom
prLmj edlborn koja ne zadovolja va. Kant kae: Die Grundbes'timm,ung
eines Et,was, das ein Gegenstand ausserer Sinne sein soU musste Bewegung setin; denn dadlurch a!l:lein konnen d.ielSe Sinne a!f'ficirt werden.
Am diese ftihrt auch der Vers,tand ane llbrige P.radfkat,e der Malte,rie,
die zu ihrer Naltur gehoren, zuru0k ... (Ibid., str. 476-477). Stadle\Tova p~imjediba 'o tom odlomku: ~Zato to OIlla mora biti? Otkuda po-

50

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

ltjee lliunOSlt kOja se tVl11di? Tko nas uli da osJetila mogulbit'i I8IfilC!iTarna
sanro preiko gLbamlja? Kad \S,e :uvodi neft{o rt'em'eljlllo od,reelllje O!IlJda se
ml ipa'k ne mOOemo \Umiriti IpUlkom injenioom, ve moOramo rzahJUjevaM nekoO nJeno leg'~timi.ranJj e. KonacnoO ne nala~i tse ni jedna rilj e
O'ibJa:njenj:a. (K'llnts Theorie der Ma,terie, Leti~ig, 1883, str. 6).
Budui da Kant u Kritici nekolikO' puta napO'minje da je pojam
g;~banja wveden em~irijslki te da nije ist i a priori sa stajalii,ta Predgovora Anjangsgrilnde old.nosizmeu pojmOV1a tvari i gl:banja ~bu
njuje. Temeljno O'dreenje nekog ~J."Iedme'ta vanjSkog OISjeta mora da
je gilbanje, pO' KBlntu, jer 'samo na .taj nain mO'e vanj,sko O'SjethlO' biJtl
ruf'icira.no. Je li ova ~v.rdnja anaJl:t1llka, sinteltLlka a priori tli sin.tetiika
a posteriori? Ne rnglleda sillltetilka a priori, jer nije ma,tema,ti6ki pouak, i nj ena j e mogunos,t va;lijanog sitntetii~kometafizi,lkog pou'ka isklj'uena tVlrdnjom koja prethodi upotr~bi ,kategorija. Ako je sintetilka
a posteriori, Kant je prekliio zah'tjev prema l~ojemu Angjangsgrilnde
UiZimaju pojam tvalf1i samO' ill iskustv,a a sve drugo ra!Zvijaju prem'a
principima a priori. Jedina je mogunost da je sud analitiIki, jer
Kant kae da pojam tvari ukljuuje u sebi PO'jam predmeta vanjskog osjetila, a O'vaj pruk UJkQjuuje PO'jam giJbanja.
]paJk nije sasvim j:asna narav oVle temeljne pretpostaV1ke Kantovih
Antangsgrilnde. Prmvaanje ove temeljne pretpostavIke S'vodi cijelu
pravupriJrodnu znanoot na istu ill. primijenjenu teoriju .gLbanja. Kant
na:ime odbaJcuje mog:unos.t da bi empiTi'jslka pslhologija s pojmom
m:i:sleeg bLa II svom teme,lju mogla biti pra va prirodna znanO'st. Ostaje daJkle .samO' fizika. Iz svega O'voga proizilazi da Metaphysische Anjangsgrilnde der N a.turwissenschajt ~a;o na'1l\l{la ili teorija gibanja moraju btti sprovedeni 'kroz etverost,ruku podjelu talblice 'kaite.gorija. SukladnO' toOme u PIrvom se dljeQu tvar razmatra samO' kaO' koUina gibanja Blpstrahira;no od svaike njez.Lnek3.lkvoe. Ovo daje teoriju foronomlj:e. U drugom dij ellu gihanje oo' ['azma:tra kao dio kakvoe tva,['tj.
.. Ipod imenom ill'etke prvolm.ogLbajue si:le (Antangsgrilnde,
str. 477). Tako se doJjivla dinamilm. Drugd ije dio dinam.lika. Ovdje se giiba;nje rae;ma,ta.-a :kao kaJ~voa u odnosu na drugo recipronO'
g1Jba.nje, lli 'tonije, tvar s'e s OVE dinamikim kvaJ.Ueitom obda'renostl
izvornom s1JIO'm gibanj a ram.rnatra u rec~ronom gibanju.. U e,tvr.tom
se <Lij,elu pod na'slovom fen.O'menOllogilja razmaltr'a !tvar rtl g'LbalIljiU Hi mlrovanjtu prema njoezinom mlOdaliJtetu tj. da U je :u svom OIdil"eenju \ka;O'
!pojava vanjskog oS.j:e1tliJ.la odreena .Imo mlQgua, :SJtViarllia hli nuna.
OVe Ta~diobe sainjavaJu etiri dijela Anjangsgrilnde. U dr,UJgom
dijelu Metaphysische Anjangsgrilnde der Dyna,mi,k Kant r,allvija s,voje
glledi'te o' dje1O'vanju u da;lj. U prvom dijelu Metaphysis.che Antangsgrilnde der Phor()lJ1,omie, prO'm.atranO' i,stO' foronomijski hli kinematlki,
tvar je samO' onO' to se g1ba (das Bewegliche) u prostoru. Budui
da foronomija raspra'~lja samo O' gibanju tvari, swbjekt gtbanja, tj. tvaanem,a drugih svoj-stava osim IS'voj!stva gtbanja. Stoga 'S'e oroje prouava its'oo gibanje i koti:.ina g1banja tj. brrzina i smjelI.

Slade, G., BoA kovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

51

Prostor u kojem se tvar giba a.-ella:tiV1an je, tvaran illi iIslklus1Nen, alko
se i sam g~ba, d01k je pros1tox u kojemu se svelkolilko g,1Jbanje mO'ra misQirti, i kQji se stoga ne gilba, isti i apsolutni prostor (An/angsgrilnde,
st\!". 480).
Meutim, 8.(p:solu.tnl prositor ne more btti predmet iskustva, ve je
samo a:pstraJkJcija relativnih. prosit ora, dakle prostor kojega se svagda
moe sarmo m:iSllUi izvan nekog danog prostora (Lbid., Objanjenje I,
prd.mijedba 2, :st!!. 481). Glavnije !pll'dblem ovog dijela Ikako matematlllki
lkon!Sltrui!ratl poljam Ig1Lbanja saJSltavldenag iz dlva dli vd.le gLbramja. ZapravO' rije je o Zlakonu paroru1e1ograma za Zbrajanje veIk!tora pooIllaltog
u mehanici. Br~ine ([kao vekltori) mogu se po tom za'konu ~br.ajati.
Kant je poIkUlao odgovoriti na pUa:nje zato se brzine mogu Zlbrajat!. OdgO'vor na to sa:Lnjava jedini pouak fO'ronomije. Kant prvo
definira gthanje tijiela kao promjenu vall'jSikih odnosa ,tijela koje
se gilba u odnosu na neki zad.ani odreeni prostoOr.
Osobitije je KantoOvo objanjenje konstlr,wkcije slo~nog gLbanja,
all onO' proizlazi kao poseban sLuaj irz; razmatranja o m8.Jtematici i kQnstrU!kciji pojmova. KOll'struir3.ltl sastaV1ljeno giJbanje znai jednoot:avno prikazati u zoru a priori ne1ko gi:banje koje se sastOji od dva Lli
vie danih gLbanja ujedinjenih u neem g~bajU!em (Ibid., Objanjenje
IV, Sltr. 486).
ZIIlaajna je nega/tivna tvrdnja da ta konstrUlkclja ne mO'e ovisi,tl
o spoju vile gi.banja f1zi.kail:nim \mrocima, tj. sillam~a 'kO'Je ih pro1zlvocle,
jer ta konstrnlkclija moOra nasta'ti a priori a odreena opstojnost takvlh
silla moe bLti dana samo u islkUJstvu.
Kant primJeuj e da s.e sasta v/ljena gibanja proiJzvedena fizVka[nim
uzrocim,a odnosno Slill.aIDl.la ne mogu ,temellJi;to wloo.iti akO' se pr.ethodno
ne utvrdi kako se gLbanja kao pUlke koUitne mogu slaga.td i saisItavijati
i:st.q malterna tiki.
Glede a:pstrahLranja svih urz;roka giJbanja, KantO'v se postupruk slae s uQbi;ajenim postupcima kinematike i foronomlje. Mewtim, KantO'va je foronomija v1e ogran1ena od moderne kinematike. PO njemu
[Qronomija prouava samo pra:voCtrtno gilbanje, jer se u gibanju po
krivuftji smjer g'i1banja neprekidno m;ijenja, pa je potrebno SItaIno
uvodi1ii uzrok prom'jena 'kojl nije samo prostor (Lbid., Primjedba,
sur. 488, 495).

Katnt u foronomiJl rarzma~tra samo jednolino gjJbanje po pravcu

i Ito i:ni ISe ~ i!Stog razloga. Naiimle, :budlu.1 da razlog 'promjene ':v,eliine
gLbanja mora potjecati od nell{og drug'og U2lr,OIka a ne pukog prostora,
Kant isk~'juuje iz foronomije pojam u.br~anJa.
U suvremenoj mehanici, sustavi ogranileni na jednOIliko gtban}e
po pravcu tr!8.ZIJli8.l1lra'jiU s.e v1e IUSttatiCIi negoli ukiJnemwtilci. Meootim u
vezi s Kantovim ogranienjem foronom.ije vaJja napomenutI da nl
Newton ni Lagrange nisu imaU ;pravi pojam 'kiil1em~tike.
U ovakvom sklopu :problema prinCip (Grundsatz) Kantove foronoOmije ukratko glasi: SV8.lko se g,ibanje moe po volji sma;tratl kao,

52

Slade, G., Bokovteva i Kantova . .. , Prtlo.:i 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

giibanj:e nekog rtijela u nelrom proSitoru k10ji m.irtuje, iJli. kao gibanje
proo1Jol'la rtl ISU\POO1mom 5llljeru od ltiljela koje mirru)je (LbJd., Princip, str.
487). PrinciJp odgoV'ara relaUvnosti gtbanja uobiJajenoj II (kinemat1c1.
Navedena I"aIZlIlabranja pripremaju temeQjni pouaQ{ foronomije.
Poualk ,tvrdi da se sas'tav dvaju gtbanja moOe Slhvattti samo na SIlijedei na'm: jedno se od njih shvaa ,kao giJb.anje onoga to se gilba u
(relativno) apsolultnom prostoru, a drugo, kao g~banje rellativnog prostora, a ne onoga ~to ISe gtba. ]sto tvrdli prtnc1ip (]bid., PouaJk I, str.
490).

RalZJ.og je za dva prostora u tome to se sa;stav dvaju gi,brunja illi

brzina u i,stom prostoru ne moe prilkaizati osjetilno. Uvoenjem re,lativnog i apsolutnog prostora, sastav se dvaju giJbanja moe shvaititi
a priori u zor.u. K.:ant se trudi pokaz ruti da se na ovaj na1in dva gibanja mogu prilkazati kao sadrana u tre,em, a ne da jedno giibanje
m'~jelIllja dmUlgo da ibi IProiJZ'veJlo tree. K.:aldbi oo dolkazni (postUlpalk Tazvijao utom srnj eru, poua-k bi bio mehaniki a ne foronomijski iU
geometI"ij!Ski (LbiJd., Poua!k I, Primjedlba 1, IStr. 493).
Uvoooije dvaju \Pl"OStora (l'Ielatdvnog t apsolutnog) !fiuma je joer
su brzine intenzivne a ne ekstenzivne kOllillne, tj. dijelovi bmiille ne
lee jedan izvan drugoga. Prema delf.inic ij i u K rittci Kan t ~hra
eikSltenzivnom 'koliinom onu gdje predod'bu cjelline omogUava predodba njezinilh dijelova,J.{Oja joj nuno stoga mora prethoditi (A 162,
B 203).

Stoga se dvije bl'lZIDe mogu sastaviti sarmo pOSlI'elClno tj. taiko da

Il'~li:iltim pl'1ostorima. Prema Itemeijnom
principu, moie se koristiti geome'trij'Slka podudarnost (,kong.ruencija) i
motriti jedno gilbanje kao gtbanje re,lativnog prostora u s:upro1;nom
smjeru. Gibanje tijela u a.psolUltnom prostQru moe se predoiti 'kao
pravac, a is:to ta'ko u relativnom prostoru. T3,lkv,o je zorno prikaa;ivanjtebrzina kao eklStenzivne lrolilJuesada m,oglUe, j er se S'v;akJa, od njiih
moe .smlatrati kao ruktualno gibanje koje protjee u nekom odreenom
vremenu. U odr,eenom vremenu ,tijelo prelazi dio odreenog pra~a u
~dnosu na 8.lpsolUltnl prostor, dok rela'ttiV1lli proS/tor prolam1 dio dlruJgog
Oti.reenog pra ViCa u odnosu na tij.e[o. Na koncu se d~le od tih. dvaj u
segmenata pravaca. moe geometrij,Slki kons-truiJrati trei pravac prema obinom zakonu paralelograma. Dobiveni vektor predstavlja sastavljeno gtbanje tijela koje se kree u zadanom vremenu, to je eksten~ivni pr1kaz njegove stvarne brzine (Antangsgrilnde, Pouak I,
dOkaz, str. 492-493; Primjedba 2, str. 493-494).
PIrosuujui dokazni poS'tupak, potll'ebno je napomenutI to je za
Kan ta ,glavni problem. ~an t ne pokua va dokao:ati da se iz segrmena;ta
dvaju pravaca moe geornetrijSlk:i konstruirati trei kao njihov veiktor,
odnosno njihov zbrOj. Tu konstrUkciju on preuzima iz geometrije. Njegov je problem kako pok8.!Zati da se brzine mogu prikazati kao pravci
tj. 'tret~rati kao ekstenzivne koliine. U suv,remenij.em postupku nala
ibi 'se dva odnosa (jednatkosti i nejedn8ikos'ti), te oper.ac'ij:a fZlbrajal!lja jer
oni daju precizno emlpirij'Sko znaenje koje vai za brzine. Ako ta dva

ih se pr'ilkae kao gibanja u

Slade, G., Bokovi6eva i Kantova ... , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

53

odnosa l operaciJa zbrajanja zadovolja vaju ~vjesne aJksiome mjerenja,

bmine se mQgu tretirati kaD vektor 'kOlltina. KaDit. postupa drUJkije.
Prvo, on ne trai da 1zvj esni aiksiomi budu zadovoljeni, ve dia zor prostora a priori bude mogu za sva'ku bl'1Zinu ni gibaiIlj.e. Da to omog,ui,
uvodi dva prostora. Drugo, on nastoji UJSIpOstavLti v~torSki karakter
brzina na apriornim a ne na empirijrSlkim temeljima. Bez oooira na
'Vlfijednost Kantova ;rjeenja, njegova je zasJ.ug.a to je problem jasno
srugledao i nastojalO ga islto (k1nem8.ltilki ri\}emt1.
OVraJ se g.lavni poUlak for'anomije moe' usporeditl s kategorijama
kvantiteta i ruksioml!ma zora, iji je prmcilp: svi su ~O'rovi eIks'tenzivne
veliine. Tri kategOrije kvant,irteta; jedinstvo, mnootvO', sveUlkupno:st,
mogu se uJSporedlilti s Itr'l slu:aja lS~s'ta:vlijelIlog gibanja, !tIj. dva g:iJbanja po
i:sItom pmvCIU 1 smJeru, dva giiJb'anja po istom pra.vcu i r3.zilliJ1rtim smjerOVima, i dva giJbanja po rarz;liiitim p['a vcima i razliitim smjerovima
(Iib1d., Poualk, iAr1mjedlba 3, Sltr. 4905).
Nrukon to je temeil.jni problem foronomije :razrijeen matemartt
kom konstrukcijom, pre[arzi se na dinamiku odnosno Metaphysische
Anjangsgrilnde der Dynamik u koji1Ina K'a.nt w!ae svO'Je apriO'rno giedllte D djelovanju udallj. Tva,r je ono to se ,gtba, ulkoliJko tspunjava
neki p['ostor (Iibid., Objanjenje l, sta:". 496).
Ispunjavanje proIstora dinam.Lko je O'bjalilljenje pojma tvari. To
je temeljna ,ka'kvoa iU svo}s,tvo tVIari. za giibajue i.splliIlirti prosrtor
/Einen Raum erjilUen/ rlIli3)i da on.o prua OItIPor s'Va;kom drulgom gibajuem kako :bi 'Prodr10 II nj'egov prootoc. Iz pojma gi\baj1ueg /Bewegliche/ sUjedi da dinaml:~o oibja~njenje prebpostavll}a fOrr'onomijSlko i
dodaje mu druljnj e odreenje pojma tV1a:rt OVO' odreenje, sposobnost
pruanja ot/pora nelkom gifbanju u odreenom prostoru, ne bi se mogilo r~matrati u fDronomiji, jer je UlZronO': sposobnost da se prui
otpor nekom g.tbanju podrazumijeva sposobnost prom j ernegiJbanja.
Da bi narav ovog dinamilkog sVDjstW. bhla jasnija potrebno je spomenuti da tvarr prua otpor g1banju u dva smisla. U smislu uSltrRljnO'sti, tvar seopi,re g:LbanjIU s jednog mjesta na drugo. Bud'UJi da ovo
nije dlnamLlki ve meha.nblk!' otpor obrauje se u treem dijelu. U
smislu pak st;laivanja - tvar se opire smanjivanju svog vlastitog
prostDrnog ~irenJa tj. prastorla Ikoji is!punJjava. Ovo je dlnami!ki otpor,
a D emu on ovisi i ka.ko ga se moe promtljrutl glavni j e problem
Metafizikih osnova dinamike.
Iz n8JilIla na (koji e Kanit rijeiti O'vaj problem proirza.l e njegov
stav o djelovanju na daJlj1nu. To se moe n~rijeti ve u prvom pouku.
Pouak tvrdi da tvar ne itSpunjav'a prostor svojom pu:kom opstojnou,
ve tnekom osobttom glJbaj1UJom silom '(Ibid., str. 497).
U dolk~u poukakae se da je -prodiranje u prostor gibanje, a
otlpofr tom gibanju tV8!ri koja iS1pwnjava prostor smanjuje gibanje. Alil
prema temeil.rjnom pOUi1ku foronomije, g:i;baJllje se moe sm.anjtti samo
nekim drugim gilbanjem istoga g1bajuega u suprotnom pravcu. Otpor
je tvari mrokom g~banja g1Jooj!uega u su\proUnom smjeru. Uzrok. gi-

Slade, G., Bokovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2J, str. 29-81, Zagreb (1985)

54

banja naziv'a se gilbajuom sUom, s,toga ,tvar ne ispunjava prostor samo

pukom ops'tojno:u ve i .gilbajuom s-ilom (Jlbtd., strr-. 4'97).
I1skM AH ;oorak nekog <g:ibamlj a IZnaJi gilbajua fSlLla ne bi
bio dovolljam ~a pOiUklrepu pou:~ka da Kanit \kasm.dje svoje uenje
prol1~uje razlilkujui dvije vrste neprodornosti: apsolutnu i relatirvnu,
u odnosu s matema;ti'ko-mehaniJikim i dinamikim nainom ,tuma,e
njao Neprodornost je tvari ovisna o ~jezinu otporu -koji se razmjemo
poveava s kompresijom tvMi i na1Ziv:a se re;la;tivnom. Ovo je dinami'ko ispunjavanje prosto.ra. Neprodornost 'kOja poiva na prertposta VICi da tvar kao talk-va nema sposobnosti kom'Pre,si}e uO!pe, naziva se
apso1utnom. Ovo je paik matematilko ispunjavM1je prostora (ilbid.,
str. 501-502).
Ma'tematt1ki pojam neprodornosti ne pretpostavlja n1JkaJcvu izvornu gibaj-uu sHu koja bi bila inherentna samoj tvruri, a tvaT se moe
st1ai.ti samo ako ,sadri u sebi prazne prostore. Na temelJu toga, Kant
kale, d.a apsolutna neprodomost nije drUlgo nego qualitas occulta. AJko
se zapita za,~to neka tvar ne moe .prodrijeti u drugu, odgovor je, zato
to je neprodoma. S.Uiprotno tome relaitivna neprodornost ima fizikalnu
osnOVlU. Njezin je ulZrOk giJbaj.ua shl:a tvari. MOgilo bi se pngovoriti da
je i ta sUa quaUtas occ.ulta. Uistinu nju valj.a smatra'ti fundamentiaInom 1 ni!kakvo daljnje obja;njenje njezine mo:gunosti ne moe se dati.
Me'Uitim to ilma nedvojbene prednosti. Ona je a~tivan UlZrok i djeluje
u s~ladu s opim zakonima proiz'voOdooi uin!ke /otpomost tva!fi/ iji
se OlJreen:i s'tupacnj moe procijleIliltl u &valkoj lt va ri (LbiJd., ~ltr. 502).
Pristae apSOllutne neprodorno.sti dre da se nelka varirajua sUa
moe zamij eniti ne:kim obujmom pra/znog prostora ,koj i variira prema
opim z rukon ima. Kant na to primjeuj e, dia prazni prostor n]kad ne
moe biti predmet iskustva, pa se stoga rjeenje nalazi u tramscendentaJnoj metafizikoj pretpostave.!.
PO Kantu postoje tono dvije 'V1l'ISt'e tane]jnih gjJoojruih Slila: privJa'na siila, kojom tvar privlai neku drugu tvar, i odibojna sila, kOjoan
tva,r odbija dr.ugu tvar od sebe. To su jedine dvije sHe .koje se mogu
zamisilliti. Siva:ka se d'ruga !Sila moe zamilSllitt samo (kao posIj edica
'Spoja tih dvijlu :sila. Postoje \SIamO ove dvi\je si/le jer utlJSlmvanJem gibanja u tvar, tVaJr se jednostavno mora smatrati giibajuom. I kalko je
foronomija pOkazaaa tvar kao gtbajue (kao ono to se giba), mora se
promatraiti samo kao tolka. Zbog toga, gLba-nje se uvijek mOora motritI
koo giibanje po pravcu 1zmeu dviju :toruka tvari,a du jednog praVICa
mogu leati samo dvije side koje djeluju svaka u suprotnom smjeru.
Ove dvije temeljne sHe predmet su sm drugih pOUiaka d'inamtke.
One su dva naj.birtmija pojma mo kons.tru:kcIju dinaaniIkog pojma t VIa rl.
Drugi poualk dil!lamiike t1wdl da tvar ispunjava svoje prostore odbojnim sillaana 8vi'h svoj iJh di'j roova. Sve ove sUe 'kona'nog su stupnja,
rt j . one niJsu ni beskonano veUke ni Ibeslklonaino maJ,e (Wild., Poua'k m,
str. 3 6).
Iz prvog pouJka i drugog obja;njenja ~oji definiraju temeljne
sile, sUjedi da su odlbojne sille ekspanrzivne sHe i da su te slile uzrok
i

Slade, G., Bokovieva i Kantova . . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

,55

ito se tvar protee ilS1Pun}ava prostor. Ovo su sille od,reenog, kona

nog stupnja j er kad bi bile beskonano velilke, konano bi se tvar mogla
protagnwti u beskona:ni prostor II Kona'nom vremenu, to je nemogue. Kad bi pa-k ove sUe bile beskonano ma-le, ne bi mogile proizvesti
n'i!k~kvu konanu brrzinu irenja u ,kon8Joooj tvari, to je isto to i odsuJtnost sva,ke g~ba,JjUle sHe. Ova eikspanzLvna silla tvari naziva se ~ela
sticitet (,rast~jivoSlt), a budui da je ta siJJ.a bitno svojs'tvo tva,ri,
njezina se elastLnost moe smatrat! 1rzvomom.
Zanimljivo je ustanoviti da sva trojica, Newton u Pitanjima optike,
Bokovi i Kant smatraju odbojnu silu ra,st,ezljlvosti 'tem'eJjnom sillom
to je zajednilka znaajika njihove teorije ,tvari. I to us'p:rlkos injenici
da su posljednji elementi tvari po Newtoou ikruIti, nedjelj'ivi atomi, neproteni po Bokoviu, dok su po Kantu protemii beskonano djeljivi.

Doista, Kantov etvrti pouak glasi: tvar je belslkOlIla,no dje,lj,iva.

Doikarz je romu silljedei: maltemaJtiki, Ptl"OSItOIr je be.slkmjno d}eljiv, i ~ao to je rooeno tvaT koja lSlPlUIlja va prostor pos:jedujeodibojlIlu
sIDu 'kojom se njezilIli dijelovi uzajamno odbijaju na sve strane. Prema
tome svaki se dio tvari .giba i moe se odijeltti od sva:kog drugog dijeila
(ilbid., str. 503~504). Kant izr1Lto tstile kaoko matema't1tlki pouaik da
je prostor beskrajno djeljiv, ne zna,i da je i tvar beslkrajno djeljiva.
Da bi se ovaj poSlljednji pouak uspoSItavio a priori, potlrebna je metafi~ika a ne maternatilka. Metruf1rzika je ta koja daj,e od,reenje tvari
kao t,akve da ispunj<ava prostor :pomou odbojne sile (~bid., str. 505~08).

U vezi s tim pOU!ikom, Kant daje vanu primjedbu o naravi ;temeljne odbOjne sUe.
Budui da je tvar beskonano dj eJ. j iva, a ne .skup nedjeljivih l apsolUJtno neprobOjnih. atoma, rasporeenih u pralZiIlOiIn prostoru, nikad
ne postoji ne'ka stva.N1a konana udaljenost izmeu uzastopnih dijelova ,tv-alIi. UsUjed toga, odbojnu silu svaikog dijela ikoja djeluje na
neposredne susjedne dij eJ.ove, va,lja zami'Slliti kao djeilovanje na beskonano male U'daJ.jenost1 (ibid., str. 504--505).
Kant kasnije poi:stovjeuje djelovanje na beskonano maJe uda-IjenOSiti s djelovanjlem po dodiru. DocUr u matematikom smislu zajedniIka je granica Hi zajedniIka pov~ina dvaju prostora. Kao i u siluaju djetlj iv:os!ti, matemaltill!kl1 dO!dir je nutan ali nedtOvOlljan uV'jet1i ZJa
f1rzilkrulni dodir. Fiziki dodir je neposredna akcija l reakcija neprodornost1. On je uzajamno djelovanje odbojnill silla na mjednilkoj granici dviju tvari. Na taj je nain dinamillkt pOj:am odbojne sUe dodan
pojmu maternaJtIkog dodia'a da bi se dobio pojam f1rzLlkog dodira
(Lbid., str. 511-512).
I~ ra:sprav}jlanja se moe za:kljuLti da odbojne sUe zadovoljav,aj.u
pr1lllCilp a priori dj elo vam ja pododi'ru. Taj se ~k1jua,lk bolje mooe
prouiti na'kon ra~a'tralIlja privil.ane siJJ.e.
U petom se pou:kutvrdl da mog'UlnOSlt tvari zaihrtljeva priVll.a!lu
sillu kao drugu temeljnu sil1u. Sutina dokaza ovog pouka je vrto

56

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova .. . , Prilo~i 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

j edno.stavna. Drugi je pOUJaJk utV1rdio da odbo.jne siJe tvari postoje u

stupnju. Kad siJle pdvJa,nosti ne bi postojale i pruale o.tpor o.dbojno.j sili, tva,r bi se rasplinula .u bes1kona,nost, i sav bi proslto.r bio gotovo prazan. Zlbo.g toga, i!zvorna privlaina sila mora prilpada ti
tvari kaO' if;em,eljna sUa ikoja iPr~pada njezill1'o.j mti :(I:OOd., sltr. 508-509).
Zanim~jlva su KantDva zapaanj a uz ovaj pouak. A~o. su odbo'jne
i privlane sHe jednako. bitne za mogunost tvari, zato. je onda nepro.dornost ko.j:a je posljedica odbojne sile prvenstvena oonalka tvari?
KaIllt odgovara. Prvo, injenica je da se osjea st~da;r :tli prit'mk
VJelZan w neprodoI'1llost, aU jedva da se moe osje'1Jiti ,bi[o lkaikva pr.ivla
nost. Ali po.iS1to.ji i dublji rarz;log. ak i kad bi se neposredna privlainost
mogla osjetiti, ona ne bi nikad ot:kriJla o.dreeni obujam i dbUlk tvari
ko.j.a pa.-i~lai. Pri Vila n o.S,t nelkog ,tij ela dj elujekao da su svi njegovi
dij e[ovi usredotoeni u njego.vo sredi.te tee i ne bismo. mogU ni rei
ikOU~o. je to sredite daJeko od nas. Mogli bismo. samo od,red1ti smjer.
Beskrajno. mnogo. ra~liitih tijela moe djelovati na nas svo.jom privlanou, a po.trebno. je samo da njiihova srecUta privila-nosti [ee na
zaj ednikom pra VICU. S druge strane, zbog neproni!nosti tvaJ:i veliina
1 oblik nekog ,tijela mOle se nepos)redno oS'j et1,ti. Tijelo. ko.j e lspunja1va
nelki odreeni pro.stor svojom o.dlbojno.m siliom prum wra vni otpo.r sudaru i pritisku nal'ih osj etHa za dodir.
Mog,lo bi se !~r~i'lki primijeitlti UJZ Kantovo dokazivanje petog pouika, gdJemt'~ekiako bi samo odbojna mIla il'la'Spr:.i~ 1Jvar do bes:kona
nDsti, da nepr,o.dorno.st nije na1p)rosto. posljedica odbojne sille, ve je
posljedica ravnotee irzmeu odbojne i p,rivla,ne stle. Meutim, Kant
n3.!glJ.8.lava da je ramliikovanje dviju ,temeljnih sila gnoseololki subjekrtivno i da ne mijenja nj~hovu log1iku objekitiWlu vrijednost.
esti poua'k nalije je petog pou:ka. ~a'e da sam'om priv.la;no.u
belZ odbo.jne siJe niJka:kva tva'r nije mogua. Ka.ko. se to dopazuje lako
je pogoditi. Kad bi samo. priVilaIna siJa pootoja,la sva bi tvar bila ikoncootri:rana u jedinloj jedinoj mattemart:dlkoj :toki i sa,v bi pOOSlOOr bio
pr3.lZan. Prema to.me, mogunost tvari o.visi D suopstojn()sti pa.-ivlane
i oJbojlIle s'me (lIbid., str. 510-5l1).
Iz ovoga j:asno. proizlazi da ~ntova temeljna priVllana silla u se\bi
sadmi d:mil!ki 1PLl'dinc:i!p djelovanj!8- na daJIjinu.
Radilkamo kao i Bo'kovi, ~nt istie da je djeJovanje na da[jiJIlu
temeljno. u prirodi. Po. Bokov1u sHe koje djeluju u prirodi funkcija
su udaljenosti Mi ,to nije samo. m~tematilka tvrdnja, v,e fizitkaIna. I
BoIkovi i Kant tvrde da Je djellDvanje na da[jinu prvotnI fizLkallni nain djelo.vanja u prirodi. Kantovo je gleditte n.aj'Potpunije Wraeno u
e;estom objanjenju i sedm,om pouku. Act,io in distans tumai kao
neposredno. djtelovanje na dalljinu jednog tijela na drUJgo., a sasto.ji
se u sposobnos!ti d'jeJovanja krorz; pra~ prostor (ibid., str. 511).
SedmI pouak tvrdi da je priw.anO'st, temelj sveko.like tva'!i, num'a za njez'tnu ops'tojnost, te da je neposredno. djelovanje jedn.e tvari
na dl'Iugu 'kroo prazan pa.-osto.r. Dokaz za ovaj poua1k r~ba :logikl
o.dreenom

Slade, G., Bo~kovi6eva i Kantova . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

57

prioritet ovih temeljnih sillakoje djeil.uju na da;ljilllu. Izvorna privlasila nuna je za samu mo.gunost t'vatri 'kao onoga to ispunjava
prostor do od're,enog stupnja. Jasno je ve iz .prethodnog 'tumaenja
ifizilkOlg dodira da je mogunost fizikog dodiJl'a isto to i mogunost
1spiUlIljavanja prostora u odreenom stupnju. Stoga izvorna privllana
siIla logiki prethod! fizilkrunom dodiI'IU i sUlkladno trunu njezino je djelovanje neovisno o d,odiru.
Tome Sup~oltno, ~o je dje~ovanje siJe gtbanja neovisno o dodiru,
onda je neovisno o ispunjenom prostoru izmeu tvari koja se gilba i
tva'ri ,koja je stavJjena u giJbanje. ito je isto to i djelovanje ki'oo prazan prootor (]bid., str. 5t2-5 15). U dvije prilll'jedlbe ~ pouak, Kant
podrobnije tumai svoJe gle,dJJte (Ibid., SItI'. 513--515).
Obje temeljne sille, priV1la;IIlost i odlbojnost, posJjednji sU nain djelovanja u prirodi. One se ne mogu da!lje oibjrunjavati ili pojmiti, jer se
ne mogu izve:s'ti i~ ne'ega to bi bilo temeljni'je. One ,pre'dsta'Vi1jaju z,ajedntku posljednju osnovu mogunosti tvari i ,treba naglasiti da je
sva-ka od nj ih podjednako nuna 1 po:sQj ednja odnosno prvotna. Tradicionalno shvalanje po kojem t'var ne moe djelovat;i tamo gdje je
nema, po:bija se, j er dokazano j e da je pri vlana siJa n~a za pojam
tvruri i ne moe ga se ~vesti jz oCLbojne sille. Tradicionru1no s'hvaanje
poiva .osim to:ga na zamjenjivanju matemattkog dodira s fitzilkalnim
i tome sU!p~otnO'. Podlogu za .ovakvo shvaanje pruajusJlUlajevi prividne pr}vlanosti koje se svodhlo na sluajeve imlpuJzivnilh sila iemle,u
,tijela u matematikom dodiru, aai to ni u kojem sluaju ne pobija
dolkaz da su neprodornost i firziki dodir o 'kOjima impuJ~ivne sile ovise,
i ,sami ovisni o tvari koj a ispunja va prostor u izvj esnom stUlPnj u. Ispunjavanje :prootora do nekog odreenog 's'tUipnj:a Qolmzam.o :je da ovtl.:si
o izvornim siJlama koje dJ~uju na dailjinu, a to je s~la privlanosti.
iP1rostori mogu bi!ti u ma tema tilikom d,odim neovisno o' privlanoj sili,
daka;ko, jer je to maJtema'ti~i a ne fmiikallni pouak.
AIli tvari koje 1surnjaj;u prostor ne mogu bUi u fiziJka1lIl.om dodiru
bez privlane sHe koja omoguava ispUltljavanje prostora do odreenog
stUJpnja.
U pitanju posljednje nunosti prave privlane slJe, Kant lrazglaba
19[ed1lrte NewtonoVIO lU Princi:pia ,i Predgovoru drugog ~datnjaOptike.
on dopullta da Newton, kao to je poonato, n;ije ~oio II Princ'lpia
svoje glledlJte o fizikaJlnoJ nruravi centcr.-aJnilh sila. Me,ut1m, Kant se
pUa ka1ko je Newton mogao dati ZaJk'on da se tijela privlae ramljerno
umnolku masa, a ne (likova ako nije pretposta'v.io privilanost kao bitno svojstvo tvari. Prema tada uvrijeenom m.iljenju, eterom se moglo
objasniti tu prividnu pr1vJ:aJOOost Newtonova zrukona gravitacije taiko
da se svede na niz djelovanja po dodiru. Kant oolgovar.a da Newton u
2. dodatku 6. rnlaganja, III :~njige Princi,pia izrijekom napominje da
aXo eter postoji, onda lnOlI"a imati teinu i mora se pokora'v:8.lti za1konu
gravttacije.
IIla

58

Slade, G., Bokovieva i Kantova .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

Izg1leda da Kanit ne eli dia se na Newtonovog1~edtte u Principima

pozivaju oni koji smatLraju da sU samo do(Urne siJe sudarom dopustive.
Dokazuje da je s~la priVila-nosti numa rpretpostaV1ka Newtonoove teorije.
Cijeni Newtona to se stwd'rm.o od svih hipoteza, i f1zlkaJnih i metafizikih, jer su one strane matemartilllrom sta'j.8.ll1.tu nj egovih Principa.
Kant mpravo eli da !Iljegov. VJlastliti pl."Vi pr;inlC!iJpd budu mel;ia;fiz:illd
potporanj Newtonov1h Prineipia.
Kant ipaJk navodi u drugoj primjedbi sedmog pou~ Newtonow
napomenu iz predgovora drugom izdanju Opt.ike ;ll kojem Newton itvrdi
da grav1:ta;ciju ne !Smaltra ibltndm ISV~j1StVom tiJela. laiko ovo !n~je sta'v
Principa, Kant uvia, ipaik je podrka pr1staama djeJovanja po dodiru. Newtonovi su suvrem,enici zazirali od izvorne privlanosti, pa se i
sam Newton pokole!bao, aili ako sNa tee nij e bttno svoj~tvo tvaa1, kaIko je mogao tvrdiiti da se dvije planete privlae bezuv'jetno, razmjerno
kiolltni tvari. Kla'lllt daikaiko d1'l da od dva New'io!llOv13. ;gled'1Itia old
kojih je jedno obUno potkrijepljeno znanstvenim dokazima, valja izabrati jedno, ono ,koje s,adravaju njegovi Principi. Iako su Kantove
Metafizike osnove prirodne zna-nosti sustavno metafiziko djelo kojemu nije potl"e:ban ni autoritet ni empirijski dokaz koji bi zajamio
vrijednost z.rukl}ualka, Kant nastoji poka~a,ti da njelgovo gledl>te nije
u nesUlgla'sju s NeWltonovOIn 'veHiklom filozofijom prirode, mcijelo rzJbog
toga jer je Newton postavio ma;tema:t:Lke temelje fja;1!ke.
Osmi, i posJjednji pou6ak dinamike ,prolruje sedmi pouak tvrdeli da jie nepSretdnJo djeliOvanje na daljiinJu iz\Tiorne ,priVlla,ne iSHe 001v,erzaJ.no. Ovaj pouoak kae da se izvorna .priv1alna siila protee cijelim
sv'em.irom tj. da sVlaiki do..o tva:ri djeluj.e Ula daJlj'i:nu na sV1a.ikii dr!uJg.1 dio
do u be'Skonanost.
Sedmi je poua'k dOkazao da je bit sva!kog dijela tvari da nepowoono djielujte na Uloolj enost. A~o se pretIpoISIta vi da PO!Sltoj'i ud.rulj enost
preko koje dio tVIari ne mooe djelovati, onda je njegOVia &fera djelovanja ograniena iiU zbog saa:ne tvari ,~oja se nalazi u toj sferi iU Zbog
obUjma pcr.'Otstora koj:! <ma sa:dJri u sebi. Prvopr1mUJrj,ei dokaru da je
privi1al1a siiLa dije,la tvari prodorna sNa ikoja djeluje neposredno na
uda;ljenost na druge dij etlove tvari bez ~ira o lrojoj se tvwri radi.
Drugo opovrgava injenicU da SV3.!ka gilbaju6a sila i(tIl!a odreeni stupa.nj od .kojeg se manji moe zamLlj,ati u be,skonanost i koji se moe
sve vie smanjivati, ali se potpUlllo ne moe unil.titi poveanjem uda\lj enoot1. Gilbajuu \SHU moe rUlll1tfiti ISIamo druga sUlPrOltna sma, drugim
rij eima, sam prostor na.suprot tvari koja ga ispunja va, posjeduje samo m~tematika svojstva, nilka;d firzlJkalna. Stoga se izvorna priV1lana
sm svakog J1jel1a tvari prIOtee na s.vruki drugi dio kroz cijeli svemir
u beskonanost (Lbid., st'r. 516----"517).
U ovim pou6c1ma dinamike Kant tumai mogunost prostora ispunjenog do izvjesnog ogranilenog stupnja. Ova se mogunost izvodi
iz kOOllb1na!cije izvornih siJla privJanosti i odlbojnos.ti, od kojih jedna
ograniava drugu. Iz ovog wvoenja zak1juuje se da s'e dLnamilki po-

Slade, G., BokOVieva i Kantova . . , PriZ~i 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

59

j1a:Ill 'Wari, kao onQga to se g~ba i 1!spum:jai'VIa pros!bor /u od~e'enOlIIl

stupnju/, moe konstruirati. Meutim, ove dvlj e sYe kao jedine temeljne sill'e, koje se moe shvat1ti, nisu dovoljne za stvamu konstrukciju
pojma, tj. potrelban je zakon odnosa, odnosno matematwka funlkcija
kOj:a ,bi proraunaJa djelovanje ,tih dviju sila. SpeciJfilkacija nJihova odnosa, nunog za (kOll1ls,trukciju pojma t~vari, matematiilka ue, a ne
m,etaJfizika zadaa. Meta[f~iJka je izvrilla svoju mda6u otlkrivi spoona'jlIle OiSnove umne lronstl"Ullreijte u .osam pouaka dinamHre a ne
aP..>{ltu8ilne matemati!ke 'koIl!strlulreije {llbid., str. 517-<5:18).
1

Kant naglaava da meta[~ilka nije odgovorna i ne moe jamiti

da se potpuno primjer,ena teorija ,tivari m,oe razradLti. On smatra da
sa Vtrlena fizilka presie graniJCe uma. Pl"a va m,etruf!~ika m,oe samo d3.tti
fizic'i rupodi'~tike temelje. SpeclJfi6ni ,kvantltati'vni za1koni moraju ovis'iJti o Sl})ectr1nim ma)vemrutikiim lronstr!ulkC:ij:ama i iisOOU!SItven1m podlac!ima.
Karnt daje neke prijedloge ka,ko bi se mogao graditi po'Jam tvRtri,
aili izrijekom napominje kaiko ovakve njegove primjled:be ne vaJja
zamJenjivati s me~iz'ilkl1m abra!ivan}em pojma !tvari (Iibid., str. 518-523).
U SIk1adu s ovim prlimjedJbama odbojn!a j:e si\la oIbmlWto ~azmjema
s kubom njezine beSlkonano male ud,a,ljenos,ti od susjednih toa;ka,
a privlana je s1ila oibrnuto razmjerna s kvadratom nje'zine udaljenosti
od b1ilokoje ;toke bez obzira na njezinu .udaljenost. Kant je svjestan
k:ru~O' PO'teKoa lei u pravom objan}enju odlbojne sUe. Kruko je reeno, poistovjeuje djelovanje po dodiru s djelovanjem na beskonano
maJe IUda;ljemosti (~Ibo je u potPUlIlOj suprotnosti s Bo3.{ovi.evim shwanj.em odIoojne sille).
Prillino je teko zamisliti neku povrinslru slilu koja djeluje na
drUJgIU t'var samo pO' dodiru zajednikih ipOvmLna k:ao funikciju ud.a,ljenoSIti. .AJko je ,ta sila - k/r3, onda je od;bojna sna svaikog dijela tvad
beslkornana, jer se r uvijek mora pr~bHi,t1 nUlli Im.o granici. Da bl
swadao .tu potelkou Klanlt ka~ da taiko beSlkon:alIlo mailli proiSwr klroz
koji bi ta silla djelovala ne postoj i. Taj jie prostor samo pu!k:a ideJa koju
je uveo samO' da bi se u zoru mOgJlo prikazatti irenje tvari kao nepr,ek.idna. koHina. Izg1led.a da on time mi~Sli da se pojam izvorne odbojne
siJ1e moe g'raditi iz ideje njezina. djelovanja u beskonano malom prostoru, iako ona zapravo ne djeluje taiko. Kant Il'asp.mvu o tome prekida
napomInjui da pr,edloena 'konstrUikciJa nije nuan dio metrufizikih
oSlIlova dinamiJke.

Kalutovi An!angsgriinde nisu raspor,edeni susta~no, pogotovu ne

dio dinamike poiSIll:j le 8. poUJkla.
Bu'<lui da su poue l dinamilke utvrdiJi da su odibojne sille koje
djeluju po dodiru i pri~J.ane siJe koje djeluju na da;ljinu Dume za
lkorustmuJkc'iju pojma tvari, potArebno IJ'e raJ21IIlotri1Ji !S/POIZInajnu 'V1rtl.'jeldlI1ast
o;vih poua.kJa. Kako Sbaldler IPrim(jeuj'e, funmija je poualka dati pmvi-

SZade, G., Bo~kovteva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

60

la za objektivnu primjenu oo:retenih. pojmova, Ikao to je ,funlkclja s1n,principa i1s1tog uma, ikoju je Krurut razradio u KriUci, dati pra-

tetl1kiih

viJa za objektivnu primjenu kategoriJa.

Temeljm je pou'aJk II foronomij,i m.atem8.lt:ilki pouak koji odre..;
stvarnu konstru~eiju sastav,ljenog gibanj-a. On Je sto.ga sintetlan a priori i spoznajnoteori}S1ki je j.asan. Pouei dinamike, meu
rtim, ne odreuju stvarnu konstruJrei:ju. To su prije mebaf~Mki pOuei
koJi odreuju osnov,e i principe kons'tru~cije, Ikoji su potreibni matemaUei. ~ao metafi~i,lki pou)ci oni su takoer Sintetiki a priori. Dokazi pouaka ne obja,njavaju dovoljno njihovu metaf.iziku na'rav u
uje

Opo1

prim1edbi dinamici.

Kant pO'kiazuje kaIro se i~vorne sHe i pouei o njima odnose prema temeljnim !kategori1jl3.rrna ~vaJlitetla rtj. prema kIa'tegordjarrna realiteta negac,i!je 1 iJ:irrll'itacdje. Ako ISe pojam tJva:r1i ISIUlpsumilra pod kait1ego:riju st'va.rnosti, odmah se vidi da je st,varna kalkvoa tvari ispunjenje
prostora. ~ako je ve pr1ka~no u pOUIcima dinamike, tva'r m()~e ispunjavaM prostor samo ekspanzionom siJom odibojnosti. Ako se :pojam
rtva;ri ralZmotri pod .~alteg;QIrijom negradije,iSpunjavanje pDostora je ~a
bl'1anjeno. A ispUIIljaV1anj 'e ipr!OStlo:rta stV'aJri do oc1r!eenog 'stUlpnja mOle
braniti samo silla 'koja prua otpor odJbojnoj silli 'koja se ~i'ri. To je ~
vorna sila p rivJanost'i. Dalj e, ako se poj,am tvari razm,Ootri pod kategorijom lim itac ij e, izvodi se da jedna izvorna si~a ogrania va drugu.
A ovo ograniav.anje odreuje do kojeg stupnja tvar ispunjava !prostor. Kant podrobnije ne raspr.avlja o ,tome Ikalko se zapravo te ~a:tego
rije primJenjuju na empir1j slki pojam .tvairl.
Mog,lo bi mg[edati da j e sintetiko a p'riori oibi1ljooj e poualka u, dinamre/i naru'eno upotlrelbom pojmova sile oi djelovanja, 1oo0i se m~a
ilIle i:sto ta.ko iskustvenima kao i pojmovi tvari, gibanja i mijene. Mewtim, nije tako. Kant u Kritici izrijekom tvrdi da su pojmovi sille i
djielovanje izvederriaJli 11sti pojmovi a priori koj i proiiSltjeIU jz temeljnog pojma ooronoslti.
ViWlja na.ghlsi't., da se tezneljne sHe OdlbojnOlS:ti i plrtvlaIlooti ne
mogu konst;ruilratL Njilhova se mogunost ne moe dokazati. Te temeljne sne ne potjeu iz is'kustva, niti se mogu matematl,ki konstruirati iz drugih pojmova, .to bi bllo numo kad bi se mog[a d()lkazaiti nj1hova mogunost. Kako je vei prim i je, eno, one su abje posljednji temelj
mogunostI tvai!l. Alko se upita za'to tVlar ispUlllja svoj pros,tor s ovim
izvornim sl~lruna, na to se moe jedino odgovor1lti da su one nUDt uvjet
za Sltvruranj.e pojm:a tva.ri. Um moe JeilIlo svootli prllV'iJdlno rta2ftiite sille
u prirodi na ove dvije tenloE~ljne, i ~Plreko njiih naA um ne moe ii~.
im openiito se nalazi iznad 'Viddkruga naieg uma uvidjeti prvotne
sUe a priori prema Illji!hOVdm mogunostima, tovie !Sva rpriJrodna ifi~
lozafija saiSltoj. se lU !Svoenju damith, !oo ~led IOO1iitih sila, illJa manju.
broj sila .i moi aroje su dootrutne za obja!njeIllje dj-elovanja'Prvih, ali

Slade, G., Bokovieva i Kantova , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

6i1

ta redukcilja [de srumo do temelundJh sila preko Ikoj'ih na um ne moe

(Anjangsgriinde, st,r. 5,34).
Osobito je vaan status ovih. sna, j er od toga .ovisi ~antov odgovor
na problem djellovanja na druljilIlu. PO Kantu se ni djelovanje po dodku
ni djelovanje na udaJlj.enost ne moe svesti na neko d,rugo djelovanje,
a ne moe se ni obj!asnit1 u smislu da je izvedeno iz nekog openlt~ijeg
umovanja. Problem rjeava ta!ko da oba principa - princip djelovanja
po dodiTu /pomou izvorne odbojne sUe/ i princip dj,elovanja na uda[jenosIt /pomou iiZvorne pricvtlane sHe/ uzima !kao posJjednje objanjavajue principe. Kae ;kako je potpuno nemogu zahtJev da se mog.unost teme,ljnih siila uini shvaMjivom, jer one se zovu temeljnim
. silrurna ba ~8.lto j,er se ne moglU izvesti izc:lirrug'iih tj. ne mo~e ih :se pojmiM jz neega dI'lUlgoga.
Ako se sam,e temeljne sile ne moe shvatiti ni Objasniti, atko je
svakla od nj-ih izv!or posljiednjeg obja.nj.avaju6eg pl"incLpa, te ako se
pomou nji'hovog poj-mia gradi odnosno koOnstrui'ra poOjam tvari, onda
se posta vlja pitanj e ,emu se one mogu pri:re:i. Je li circulus vitiosus
rei da su to sile ;tva!ri. lU bi se mogloO re!i da su t,e sHe sama tvar.
Pr1hva. 1ajui ih 'kaokoOna,ne, p1t,a se: emu one pripadaju, da li ie
mu? PO Bokovi,u sille su ta1ko'er .ono po~lj.ednje u prirodi, aU on mdrav,a kao nosioce sil1a konaan nlz toaka singulariteta. PO BOIkoviu ISe te sHe prr-.ir-iu toikamia. Tak:o Bokovi rJesa va taj pf1oblem. Kant
eliminilra sve to'ke s1nguilarnos,ti u prostoru kOje bi mogle posluiti
kao posljednji subjelkt sna. Prazan prostor ne moe biti predmet iskustva, i svaiki dio, tj. svaka Itoka punog prostora posjeduje sHe priVtlanosti i odbojnosti.
Gotovo bi se mog.lo z<rukJlj ui ti d,a joe Kan t ulkidanJem svih toau
os)IbHosti i p:riricanjem sLlia sv!rukoj toki pros,tora koji se moe iskusiti, postavioO jednu potpuno dina.mil,ku teoriju tvari i ustvrdio da su
sile zapravoO .tvar. U njegovoj dinamici postoje neki od1lomci koOji bi
to moglIi potVlrdi'tl. Npr u Opoj primjedbi dinamici kate: O:pi je princip dinamike tva'rne prirode da bi se sv,e stvarn,o predmeta vanjskih
oojeltl1la, 'to nij1e .samo puko od:re,enje pf1ostor1a /mjeS(to, prOteI1Ost
i Uk/, moOralo smat,rati g1bajuom s.llom ... (st,r. 52,3).
Meutim ova'kvo g.J.edi,t,e nije dokra}a opravdano. Rasprava o supstanciji u Kritici jedna je od g,lavnih prepreka za oVlak,voO tuma,enje.
J>irva anruJ.ogij.a l8kUlSltva govorii o pxincipu posto-j anosti s'UJpstanClij,e.
Ova analogija odgovara kategorij i inheren.cije i subzistencij e. PO tom
principu u svim pr,om'jena,ma pojava supstancija je postojana i niti se
poveava niti sm'an.jlUje (Kri,tika, B 224).
Supstancija je supstrat svih od'reenja u vremenu, tj. svih promjena pojava. Kan,t razIlae da susljednost poOjava mora imati ikao nuni uvjet trajni, postojani supstrat, j,er Je bal ovaj supstrat uVje,t mogunosti smteti,kogjedinstva ~amijledibi tj. tskustva (Ibid., A 183, B
ii

226-227).

62

Slade, G., Bo~kovi6eva t Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

Bez tog supstrata mnotvo pojava dMliih u vremenu ne bi se moglo odred-Lti prema bitIo k.a,kvim zakonima, nttl bi se mogilo poveza.ti u
pr:edmete koji traju u vremenu.
Druga analogija ~s'kustva, koja odgovara kategoriji uz,rOinosti,
tv,~di da se sve promjene Zlbivaju prem,a zakonu ooronosti. Za ovaj
s'l~l:op v~no je istaknuti da promjene mor,aju biti promjene odreenja
ili sltanja trajne 'supstancije. Jedino stan~e S:}liljedtl. iza drugoga prema
odreenom zakonu. Postojana supstalllCi}a je osnova povezivanja susljednih stanja. Zapcravo, ako bl se supstan!cija stvarala i ram rala bila
bi okrnj ena UJni vemailnost zakona uzronosti.
to se tie emp'ixijs~og kriterija S'UlP&trunClije, dj'elovanj.e je dIOvOIljan
empirrijsik:i 1rniterlLjda lli Sie do,marz.a1a supSltan~ij'ruInO:slt i n.i}e potrebno
najprije ustanov~ti njez,Lnu pos'tojanost pomou us,pore,ivanja z.amjedihi, to bi jedva bUo mogue, bar ne s potpunou koju zalh.tij~va
stroga univerZ3Jlnos.t pOjma (]bid., A 205, B 250-25,1).
Djelovanjem se neposredno podrazumijeva odnos subjekta uzrronOSlti /:SlUp3ltancija/ i posljedica. Za djeJ.ovanjie }e nuan poSltojooi
supstrat, jer dj e[ovanja su u vijek prvi tem,eJJ svake prom}ene poJa va
i ne moe stoga bi,ti u sUlbjektu~oji se i sam mijenjla, jer bi u tom sluaju billa potrebna druga dje10vanja i neki dlfugi subje~t da se odr,edi
ovu p.romjenu (tbid., A 205, B 2:50).
Dj>elJov.anja sile, ne mogu ()Ip!SItatllSama po sebi, ve moraju biti 00reenjia nekog trajnog S'u\ps trata. S dJrruge strane, KaDIt ~ae da se sUJpstancija 'koja se jav,lJa u prostoru, tj. tvar, moe spo~;ti samo kroz
dvije teIneljne s~le priv:la1nosti i odbojnosti. Druga svoJstva tvari su
nepoznat,a (]bid., A 2,6 5, B 321).
D3.lkle, tViair klalO p:r.OISItO\l'lIl.la sups\tancija kao onaj poislj!ednjil predmet fizi1k.allne znanosti, nije napros.to sUa, odnosno dvije temeljne sile.
Istina je da pojmovi ovih. dviju shla dozvolj1avajukonstrU!kciju pojma
tV8.iri, tj. nj ooin prilkaz u zoru, stog,a je jedino kao predmet zora tvar
ekviVl3J1entna s.hlama. Meutim, ItV!aJr kw SlUpSltan.c'ij:a je I\)akoer
postoj'aIli supstlriait svth prostornih pojava. Temeiljne sile nisu ovaj
pos.toJani supstrat. On je mnotv,o, odnosno !koULna temeljnih siJ.a
koja posj,edluje 'O!dreen:i ddo itog supstl'Qlta, i kOja ocWeuj<e njegovo
specLfino stanj e.
MalteIIl1atillka i f1z~a kOje ra.ide s istim lli Iilskusitvenim z.orovima,
mogu jednaiti temeljne s~le i tvar, aU filooofija koja dokazuje temelje zornih da,ta zna da temeU:jne sne nisu posljednji sUlbjekt u prostoru
ve su speciif'iino odreenje tog subjekta /pos.tojanog, ,tr-ajnog supst['atal. Ovaj za:klljuaik moe se izvesti iz treeg dijela Anjangsgrilnde
gdje Kant posebno n3.lg:laav,a da kvantltet supstancije u tvari tj.
kvant'1tet trajnog supstra.ta, nije funJ]:~cijakOtUine temeljnih sila u
tOj tvari, ve se mora procijeniti mehanH~ki, tj. koH1nom gtbanja
(str. 540-541).
Sa ,gtajal1lta moderne definicije .dinamike Kantov naziv za drugi
dio nije ispravan. Kant u drugom dijelu pod naSlovom Metaphysische
1

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

63

olbraluje pojam tvari koja itSlpnmjava

neki prosltorr bez obzi:ra na akt'UaJno gLbanj.e tvari. I:slpunjavan}e prostora u nekom odreenom stupnju djeQovanjem sUa zaplravo je problem sItatrke. Kant je htio jasno istaknuti suprotnost izmeu svoje
teoTije tvalri i mat,emaJtdko-melhanlik!e. Kad j.e r\ij'eJl0 oV1aj problem i
potvrdio njegovu valjanost proMruje ga na .proIbllem .tva1ri II ~ktuamom
gibanju.
Kant podrobnije raspravlja o mehantk:o-dIDami~om proturjeju
i sam daje ocjenu vlastitekonstrrQlkcije pojma tvari pomou izvornth
sila gibanja u Opoj primjedbi dinamici.
Prob[em nije samo obja,sni!ti kaJko tvar ispunjava p.rostor, valja
obja'snIti i speciiftne razli[{e tvari koje ispunjavaju prostor (str. 532).
Mehanika metoda, kae Kant, preltposta~lja da je tvar sastavljena od prvih estica /atomal koj.a imaju slijedea svojstva: apsolutnu
nepl'iodornost, apsolutnu istovrsnost i apsolutnu nesavJadivost libila
kojom s~lom/ko(h.e!ltje tvari prvih esItica (str. 5.33).
Iz ove jednostavne p:rvob1tne tvari meihani'ka metoda izvodi speciifiJne razlike tvari u svemiru. Ovom se izvoenju dodaje pretpostavka, koja najvie obHjeava mehaniku metodu, da se raztlitag.ustoa
rar2frilitih tva'ri moe objasniti samo raspodJelom i rasporedom pr~ni(h.
prostora izmeu istovrsnilh,prvih estica. Budui da se prve estice ne
mogu O'paa,ti, va[janost mehanike metode ovisi o nunost.! pretpos'ta V'ke 'o raspl'Ienim pr.arznim prostorima. Dinamiliko t'llma1enje poblija na;vodnu IlIUll101slt OVJe pl'iel1Wostavke dok'amuj:ui da se ra~tlm u
gustoi moe sb.vaUti i drUlkije objasniti (str. 533).
lP o ue i dinamilke pokazuju da se tvar moe shva.t'iti kao neto to
puni prootor ne apsolutnom neprod.ornofU, ve odJbojnom shlom. Odreeni sitUipanj 'Ovog 1;slpunjaNanja ftUn:kc'ij'a je ralvnolte~ odbojne i
pri,vla,ne sil1e. Privla:nu sLIu odreuje kvanti'tet tvari, dok odbOjna
shla mooe var~rati na nelprekidan i neograni'en nain. Ra'zliita gust'Oa dviju raZlHitilh tvarI obja:njava se ra3liLtim stupnjem njihove
odbojne sile. Kant tvrdi da se na ovaj na,in moe shvatUi :tva[' kao
Sto je eter, koji potpuno ispunjava prostor bez praznina, a ipak za
odreeni OIbuJam ima 'koUinu tvari mnogo manju od bi10 kOjeg tijela
s kojim se moe obaviti pokus. Treba samo zamisliti da je odbojna
sUa etera neusporedivo vea od pri V'la'ne sUe.
Openito se ne moe pobLti nunost pretpostavJ.janja pra.z.no.g
prostora.
Jedna od prednos,ti dinami'ke metode jest to pr1lrodnu znanost
na izvjestan na'in oslobaa od problema plenuma i vacuuma u ve~i
s tvorbom svijeta.
Nemo~ue j.e naime oslobodLti se pretposltav;ke o praznom prostoru
iako on ne moe biti pr.edmet iskustva ni pOlkusa. Pozitivnija je strana
te metode to proirUje obla:st isbl'1ai'vanja temeljnih silla tvari. TradicionaJ:na mehanilmatJeorija Old Demokrata dIO Descrurtesa n;ijekala je
pootojanje ovih sH-a i OIgrM1iiilia pojmove i oblast p["wodne fi1ozofije.

Anja.ngsgrilnde der Dynamik,

64

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova . , PriZo..:i 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

ZS;pra VO na apriornim temeljima m'atem,a.ttko.-mehamika metoda

moe ii dalje od metarfiziko-dinami,,,ke, jer r.asporeenost poslj.ednji'h estica ,tvari odreenog obUka i veliine lako. mooe prikazati u
zo.ru, koji dozvoljava kO'nstr.Uikciju .spectft.ne tvari, dok se dinami,kom
teotrijom po K,antu ne mogu speci!i:i<na odreenja temetljn1h sila kons!tU'tUltrruti na apriornim osno.vama pa se stoga ni spec']f1ina razllLlJtoot
tvari ne moe deducira.ti a priori. Ali, za mehanLku metodu temeljan
je prazni po.jam aps.olutne neprodornosti, to je qua.litas occulta. Ova
metoda mora upotrij.ebiti poJam :praznog pro.stora i odustati od svih
pLl'1avih sila tvari i prepust'iti se vlJe uobralZi1lji nego to to do. puta oprez nuan u znanooui i fil1orof1j:i (Sltr. 524-5215). Kant mire da najvie
to metatlizika mo~e u.ilniiti jest privesti prlilI'1odnu z,nanOlSlt d\i.n:am'ikoj
metodi istraivanja ko.ja je Jedin,o. sposobna odredLti zakone koH lee
Ullut8.!r iskustva.
Meta,f~'itka ne moe odvesti dalje od opih Ipouiaka Metafizikih
osnova prirodne znanosti, jer nijedan se zakon privl.ane i od:bo.jne
stle ne moe a priori nagaati, v1e se sve pa i sam,a opa priv:l3inost
ika.o uzrok tee mora zajedno. sa svo.jim zak.ono.m za'kljUii.ti iz ipodlataJka dobivenih isI~UIS'trvom~ (stir. 534).
Ovaj o.chlomak jasno poik.azuje giranicu koju Kant postaV1lja svojoj
.obradbi a priori odlbo.jne sile keja djeluje po. dodiru i privl.ane sNe
ko.ja djeluje na uda'lj.eno.st. Samo se o.pa kvaUtativna na'rav tih sila
moe .spoznati a priori, dok se njiho.vi toni kvantitativni zako.ni djelo.vanja moraju odrediti iz 1Skust'venih po.d.ataka i nikad se ne mogu
n.al1 neovisnO' od iskus.tva.
U treem diJelu Metaphysische Anfangsgri1nde deir Mechanik,
roant svoju dina:mi1ku teoriju tvari, proirUje na tvalr u a'ktuallno.m
gtbanju. U mehanicl tvar dobiva svo.je ,tree i lrona,no. .odreenje gibi'Vostli, tj. ukoldlko. paISIjeduje sIHu g:i'banja ..Tva!!.je g'ilbaj ua , ulkolilko
ona kao. talkva ima gibajuu silu (str. 536).
Razmatrajui .ovo odreenje, Kant rae;vija tri temeiljna zalkona
melhanl:ke:zakon odlranja /lex subsistentiae/, zakon ustrajnosti /lex
inertiae/, zako.n jednakosti akcije i rea.k'cije !lex a.ntagonismi/. Fo,rma[ni dokazi o.vih zakona tvo.re glavni dio. njego.va tre,eg dijela. Od:bo.jna
i privlana silla, temeljne su u ovom dijelu iko.ji se ba'vl gLbanjem. Tva.r
koja se gLba ne bi imala s~1u gibanja da sama ne posjeduje ~v.orne
sHe kOje je ine a~tivno.m. Ona ne bi mogla staviti u gibanje d,rugu
tvar i Slkrenuti je s njezine putanje g1banja da ne posJeduje izvo.rnu
s~lu .odbo.jnosti i ne bi mogQa privui drugu tva.r da ne posjeduje sHu
pri vianosti.
Temeljni je problem mehanike, o.drediti za,ko.ne prema ,kojim!a
tvar pom,ou svojih temeljnih sHa prenosi g1banje na drugu tvar. Prenoenje gl!banjakonst'ruira se u zo.ru pomou tri navedena zakona. Ta
se triza;kona primjenjuju jednako. na gibanje koJe se prenosi odb.ojnom silo.m koja djeQuje po do.diru i na privlanu sHu ko.j1a djeluje na
udalj.enost.

Slade, G., Bo~kovi6eva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

65

'Drei se dio potpuno gradi na drugome. Zapra vo, u ovom. dljellu

Kant izrijekom polemizira s matem,a,ti,ko-mehanlkom metodom objaJnj:a vanja. Budui da prijenos gtbanja ovis'! o ~voliIlim silama tvari
i budui da se za.koni mehanike jednaiko mog,u primijtenitl na sIluajeve
dj,eloVianja po dodiru kao i na djelovanje na uda,ljenost, odmah se vidi
kako potpuno pobija !k:artezijans'ki ideal mehanike. On je zapravo izveo
O'br:atlmirtezijan:s:ke tenje za .tim da giJbajua sUa nekog tijela potpuno ovi:sli o njenom akltua'lnom gibanju. PO K,anltu, sltV1amo gibanje tijela
mora ovisioti o gibanju pomou irzvornm sUa tVIari koje postoje neovisno o bHo kakvom a;mtua,lnom g.ibanjiU. Descal"tes je ustra,j:ao na tome
da se silla sva;kog tijeila naprosto sastoji u ustrajnosti svakog tijela d,a
ostane u istom stanju g1banja. Kant SInatra da Je irzraz vis inertiae
protuJrje.an sem samom, te da bi ga trebalo ukJlonit'! iz !prtbrodne
znanosti (str. 550). Tvar ne posjeduje po'sebnu silu .ust,rajnosti, a za~on ustxajnostika'e da sve promjene t'valri, 'kao to je npr. promjena
stanja gilbanja, imaju vanjs.ki uzTok (stlr. 543-544).
Nesposobnost tvari da se sama giba, nedostatak unutr.ainjeg \mroka, ne obj.anjavaju otpor pr,erna gi,banju, jer on moe bUi jed1no
pooljedica aktivnih irzvornih shla. Vis in.ertiae stlO!ga Je pojam !bez rznaenja (str. 55,1).
Kant iscrpno i ,temeljiJto obrauje samo <maj dio fizike za koji smawa da mO[1a bliti na terne,lj1ma a piriori da bi fizlLkia mogla poSltwtli prava
ptrj;r,odna znanost. O~aj je Kantov stav poivao na njegovu uvjerenju
da .su svi ma:tema.ti:ki sudovi kao i neki open.Uo priJhvaeni sudovi
f1z1ke a priori sin tetik'i.
Kant je !Smatrao lS'Vo!j.e dj elo proim.(jem.om ISvOlj.e K rit~ke na probil!em
(pOlSta vIJ anjla !temelja ',f!iz!ik'e osobi,to Newtonove m'eha.nilke.

Me,taphysische Anfangsgrilnde der Natu.rwissenschaft J.'leaUmcijoa

oo nj.egov,e tramJscooden'trulne lf'ilooofije (S'tr. 478). Meta,physische Anlangsgrilnde nisu irz;vr!iiN n1Jkaka,v UJtjecaj na Ta~viltak fiztke u posljednja 'dva stollj.ea. Dilnami,'ke t'oorije 18. stoljea, iji ije gIlavni pr,ed:Sltavnilk Bokovi, i J.9. lS'toljea, nalU,3.va'1e :su atornSlk!u teoriju tvari, ,koju
Kant ulj e prihva;ao, a !teorije u d,uhu Ka1rtezt,leve mehan.~lke tmd[c1ije

moO to ISlU F,aradayeva i MaxweJJlova odbacirre :su dj elovamje na udail.je-

nOlSt )koje predJsta~lja oonovu Bo~kovMeve i Kantove rteor.i.je rtVaJI'i. VeUke

dinamike teorije 19. stoljea, kao na primjer kineti~ka t,eorija plinova korist-hle su atomsku teOlI"iju tvari, kojOj se Kant nepopomvljivo
opirao.
IOOaV1al Metafizikih osnova prirodne znanosti .Alloils Honer u objanjenju It:ek:sta na stlr. 504, red. 13 kae: Kantova izvoenjia usmjerena ISlU (pl!otlv onog posebnog oblllka atom.izma., koji :ne prihva'a
(pl"OlSrtol!no protene 'atome nego puke c'entl"e shla. K'ao m'etnik takvog
pojma atoma va'i BOIkIOvi' ... (]bLd.. , sItI'. 644). Iz oVle primJedbe
moglo bi se m'~a ipa:k zaklj'uiti da je Kant poona'v1ao i ~tao Bo(kovievu teorij u.

66

SZade, G., Bokovieva i Kantova .. , Prilozi 11(1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

o KaiIltovtu djeLu Meitaphysische An.jangsgrilnde der Naturwissenschatt piooJo se IVtI'O.O maJ1o. Obradilli SlU l temeljito iJs1Araitlli saono
Predgovor: Plaass u djelu Kants Theorie der Naturwissenschatt. Eine
Untersuchung zur Vvrrede von Kants Metaphysischen An.jangsgrilnden der Naturwissescha:jt, te ponajvi'e Hoppe:u .knjizi Kants Theorie
deir Physi.k. NiuJno Je iStaknuti 1 LebJmalI1ll1ov:a 1stmi;v'anja, srubmna
u dje[u Beitriige zur Geschichte und Interpretation der Philosophie
Kants. AH j.e sama f'iIz;i'kia u ov;im Ir.aslpravalllla \SIaIlllO :~g,reid obraivana
kao primjer ~oji se moe;e sihvatiti samo iz Kritike. Uzima se dodue u
obzir da su Me:taphysische Anjangs,grilnde iz,vrnLle utjecaj !IlJa promjene un.esene u drUlgo izdanje Kritike, 'ali Kantova fi~~ka ni u kojem \S1]uaju nij-e t:ellll,eljito a-a1Ml}ena.
Pirema HoptplU Kant u Metafizikim osnovama prirodne znanosti
pollru,av'a prijei od Kritike istoga uma i nj~inih istih raZUlllllSlcih
Sipoonaj a na tskuslOvlenu spoZiIlaju i njtezinu objektivnost, tovie na
fiztkiu, i utoUko :sve 'Vie ra~llllatr.a mogunost is~u'SltV'elIlili zakona koje
mOl"la datl f:izilk,a. Metaphysische Anjangsgrilnde der Naturwissenschajt :klao zb:Lljsfka metaJfizika. tjtel1elSn:e !pri'fode i~na ve u KritiCi u
'OdSjeku o a\l"hite!ktonicl ilsltOtg uma svoje mjelSvo ,u Slustavu cjetlokurpne
merta:,fwike. Kalnt dij e~i cijte1Ju meta[~~kiu prirode, tj. SVU istu ~po
znaju a priori na :tram!S'cenldentaJnu fi,1ooofijiU i fiziologiju istog uma.
T~a:nsclenld:entaJna fhlooofija re2rrnawa samo ra.zUlIIl i um, ,tj. sustav
'Svih pojmova l na,ela koji se odnose na prteldm'ete openito, ne l\lZ,imajui lU obziT dane' dbjel(te. Ona je lU tom s[lJlis~u ontoilOlgija. Za if1azliku od nje razmatra, fi~oil.ogija istog uma prirodu, tj. cj.elillllu danih
prldm.eta biJli oni dani oojetiJlima illi zo~u. ]m.anentna lf.iziolog,'ij.a prouava priJrodu ta~ko da njeztne spoznaje mogu biti konJkJ"etno primijenjene na isk!UIS'tVlO, tj. onaprollll,atra pr1rodlu ~slkJ.JUlivo kao predmet
mOtgUieg itSkUSbva. Kao :ilsta spoznaja a priori, prirodu ne promatra
kao neto iskiwstv.eno dano, vei jedino pr'em,a uvjetima a P'riori, pod
fkojim'a (pIf1roda op'enLto m()~e biti 'dama. Ona je ;racionama fwhlm, tj.
metafizika tjel!esIle pria-oe.
U Metajiziki,m osnovama Kant !r~likluje s obzirom Illa meta[fiz1kJu prirode j'edan nj:ooin tm.IlJSlcenden1taJJni d'to i posebnu metAa&ilkiu
pn1Jrode. TranscendentallnJi dio mebrufWike prlirod1e b8!V'i se Z\aI~onima
koji OtlIlogruavaju pojam prirode uQp6e. Tome suprotnO' posebna se
metaf'iz1ka bruv.i pooeblIlom VlrStom ll!a,ravi neke sltvaa"i. UkOliko se
bavitj:ele\Slnom prtrodom ona j:e metafizika f'1zika, tj. klao u Kritici
mertJarflz1Jka tJeJesne prdrode, lona primjlenjl1lje pr.incilpe transeendentat1Jnog dijela na predmete osj,ethla. U Metajizikim osnovama pojlMIl me.t'ruflizi:ke prirodepodJudwra se sa znaenJem koje ona ima u
f'iJZtolog:iji tstog umta, tj. ona prou:aV'a priTadlu ~ao cje1nu SIVih
predm,eta OISJetihla, pl'Iem:a uvjettlima a priori pod kOjiIna nam: ona
operuto more bi:ti dana. 'Dranscendenta1nl diJO met3Jf11zike ba vii se
zakonima koji omoguavaju pojam prirode openito, bez obzira na
neki odJ:'eeni isk.ustv,eni obj.ekt, aM iS'kijluMvo u odnOSIU na 1Jsk:\ls..

Slade~ G., BokoVieva i Kantova .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

67

tvene objekte. 'DranJSCen1oot,rulno daki1e znaCi, u Metafiziki-m osnovama 'Uvjete mogulnos'ti llsklllStva. U krlt1!kom SIIlliSl1u ontologijom
se moe zvati jedino ona Zl11Wlost koja da-j:e sustav svih pojmova
IIazulna i p1'linci!pa a[i samoaiIDo se ovi old.nOse na pmedmete koji su
druni oSjetilima i po t'vr en i 'is:kJUlSltvOOll. Ovalkiva se IOlllJtollog:i'ja maie
nSizV1ati t;ransc:endetnlta,lnorn. f1lozofijom j.& SWiTi uvjlelte i p!V1e el,ememe svake spoonaje a P'riori. Ona odgoVaIDa MaIne Ito se II Metafizikim osnovama IllaZivla tran:scenJdelIlta1n1m ij ,elom meltafiZilke. POsebna se me/trufiz,ika tjeilJesne plr1rOlde bav.1 samo empdirijsk!im pojmom
t\nam i onim to II njiemu lei 1 ntLkIakav CLrUgi empilr.ijiSJ princip nijle
joj potlrelban za slporznaijU orog pOjma. Njegova SU odreenja gibalIlje
II prosltoou (foronom'ij1a), tSlplunjavaIIlje prroo'tolra (dilinamika) , i sMa
giJbanja (mehaniJka).
EmpLr1:jski pojam tvatr.i ima em!P'trtijlS,ke prredUk.a;t:e gibanja, ispunjavIanja prosto,rla 'i neprlOnd.nOSlti, a 1ll ove Ipredi:kate tv:rur:i, kao i
samu tvwr konsl1iitu!i,raju dvije 't:emetljinJe siJe, odbojnost i privla:nost.
:wJ1aganje poput ovoga rp()~!lJ~to je ve m BoIkovli:eve Teorije prirodne
filozofije pa se moe prretposltavi.ti da je Kanrt; poznavao BokovievU
teoriju silie (pogotovo oldibojne) .i tvari. Kanit pojlam tV1a~:i rru:l'a
njuje pomou ,tam.scenidentamom dedJukcd:jom doIbiv:ene tabil!ice kalteglorija. Ovakav je pojam tVia~i Kantu nuan da bi se mogao uope
dobiti neki objekt vanj~s;kog osjoetJM:a. Ovako se prije svega dob~Via
pomOu empi,rij;s:kog pojma -t,vruri zW1j:ski dana prIOteIla priroda openito i ~bog toga je mogme ti Metafiziki.m osnovama ra:laniti
prema kategorijama pojamtva1ri .i pomou nj)fu taaroerr kOllJSltlituirati pro'tenu prirodu uope. Metafiziike osnov:e ve zapoinju s
pojmom prirod.'e kao cj,eUnom svih p.redmelt:a, U!kol1~o om mogu biti
predmet;! O$jetHa, pa tpIlema tome i iJskru!sItva. Da'kle, nije trilje, o prirodi uOIJ)e, ve o odreenoj prOltenoj pr.ill'OOi. Racionlal1na f,1zika bavi
se za razldku od tlranooeootetnJtaJnog diji11a tjeiLesnom prt1rodJO.m. PO
Kantu pred!net!i vanj~og osJertNa imaju wvj;estIllU pr:ednoSlt, pr.ed predmelt:ima unJU:tmlIljeg oSjetila. Rwlltk!a bi biJa u tome ito SIe u njima
iz pojma nekog pl'IOItenog, neproninog bia more mnogo toga .sintetiki a priori spoonatJi, j:er samO' pojave u pTOSWiru pok~ju neto
postojano, to se moe odr!edltd. Suprotno tomu, pojave UllJUltralIljeg
os}etJi:la nemaju nieg pootojamog, pa prema tome Ille aju niika.k!av
p:r.emnet. koji bi se mogila odll"edlLt[ i SIpOrlIll~ti. U drugom izdanj'U
K ntike, pobijajui ideal~am, KatIl!t tvrd1 da nutaJm.je 1Jsktu:stvo poka2Juj:e da je ono mogue samo pod preltposrtavkom Vlanjskog islru5tV1a, ito prod.zl.azi iz dlrulkijeg pojma vanjlS1kog mk:ulstva. Budui da
SIvakO vrem.:ens:k!o oJreenj:e pr:etlPostavftja neto UlSitrajno, a ovo 00trajno, alko se ne reli s OlOOlilrom na vr:ean~o odreenje v1a:stliJte opstoj,nosti dospjeti u ,traJ1scel1ldelllt.aJ1n!i krug, ne mOe biti samo neka
prredodba, VIe mora da:ti neito ra.zl!,Lto od subjek1im.dh predodbi
~ j e WSltrajno izvan sulbjekJta. za ovo ustrajno ne Jmte se da Je neki
pre(unet ve pri<je neka kaJtegorijaJno neodreelIlQ stvaa",aili se za-

68

Slade, G., Bokovt6eva

t Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

kJljuluje da jie UlJstAnu u wMlscen;dle;n1Ja1norn smds1Ju ,lmr.an sUbJekta.

Vanjisko ,isilru.stVIO pr.edJneta dalk1,e nisu puke pretdlOd~be, v'e je izvrena hiJpostaza u ~ledu protenosti 1 gibanja i bez osj,etlhllnootl posrtoj:e1h vanjlSlk1lh Sltvrur.i.
U Qptoj primjedbi na susta:v prilnlcipa, koju Kant prelI"a1uje jjgtaknuta je pI'letdnQlst v.am.jskog ZOl'1a pr,ed unutrrunj1m ,tako da, se Slamo
pom'ou vanj:sOODg ~Ol"a pojmlO,va~llia a priori moeprllbav,iM objek.tJLvno
Vlaenje.
'Do zna'! da le za!PraJVO '\7;00 i krntt,i~a onto1ogti}a m,eI~a~izika prowne prtrod,e. Za kategoTlijlU s:upstruncij:e ta se pr.oonOlst v.anjSikog zora
zrusniva :TIla uSi1majnosti <gltmr.i u pr,(jis,tor.u, a ne samo u vr.enUIDIU, jer
j:e ova UJS!wajnoSlt, koja sama nlijte kategorlija sUJPS;tanc,ij,e, dana samo
u V1a1IljSlkJom ZOIl'IU. Prd:nclpi istog ramuma vae da!kille Pl'V1enlStVlOOo samo
za protemu prirodu pa ISe :po !tome ne .raiZlUkuju old SiPOZnajla a priori
do kOjih dolam posebna m,etrufmika :protene prirode, ~o se ova razld:kJuj e od tl"MlJs'c,entd.en tamog dij:ela m,etaifizilke prwode samo po tome
to su nj~i pl'letdmetli proteem1. Op'a, m:eta,fdzika dakle ndjle SIlWeml.
ontoUlOgtija, iz Kritike, ,hl.:i, kaaro je K!ant naziva u Metafizikim osnovama,transc.enden!taillni dio meta[~~e pirii'oode, vei je opi sustav
mefi;arf:izike, dakile ona metaITlWikJa ~oja :lie1,i dosei ono It~ prelS,ie
sve gtl"runlice iskUiSlbva, a to j e S!pozna}a BQg:a, sIlobodle, i besm.rr1inOlSM.
Zla:dia.a je S'toga posebne metalf'i~ike tjlruesne pr.il'lode re8Jllizi!rati opu
m;etrufli.ziku a ne tr.rurusc!em.lden tlW1ni dio m,etalfizike pl'ltrQd'e, kOjli se i ne
bav,i nt1m drugdlIIl doilli pl'liil'odOlI!l kao pI'IoolIIlettom isaruSltva. Opa ne1cr~ti',ka mlooaf:itzika m01'la bitii poUte:Il!a pr.imj e.rtma iz t,j:e1esne prirode
jer SiU to uVj,eM pod kojima nj~ini pojmovi jiedilno mQgu imaM objekltiV1lli re3JliIt;~, tj. ma::enj.e i ilSltinu. Druka;~o da to u rslbi mlaih znlal
SIUlZ~ti opu metalfiziklu na predmet:e mogueg iSlku1St:va, a.kIO, V1anjSiki
zorovi realizi.1"ajlu pojmove.
1

B~t pooebne met.ad'izike tj etlesne prllrode za r.azH:ku Old tJrans:c,endenta1hog dij.ella me!tacfirztke :prtrode saJS!toji 'se u torne dia se tmnscendemtailnt prinClipi primij:ene na drvije V\l'iS'te pmedm,e1Ja oSjetila posebne
m:etaflziike pI'l1rodne znanosti, i totaJoo d'a rooi:ona~ !iZlika uzme
emlPilr1j 'siki pojam t,vari za svoj te7nelj; BUidJull da, tv-ar mora dati
obj,ekt vanj~og ag,jethla, pod pojmom tvarr-i mdsili s,e emlPirij.sk:i klrtterij prot;ene pr1rode, dok se u dJru,gom wdrunj:u. Kritike empiJr:ijsk:im
kri1;erij 'enl sm:a!ttrail:a sUJI)stanclija, odnosno dj iellOV1anj.e i si1a. Pojam
,tvari moOra ob,jOOLn'iit1 sve protene stvari u Jedan j:eld;iJni emptr:ijJSiki
pojlam i Onl06ou:irti njliboVlU s\pOZil1aj!U klao pIl'IQlte<2Jnih stv:ari. Zlbog toga
sie gLbanje uzima 2'la terneIjno odLeenje pojmia tva!lii, tj. za ono
to moe bit:! pr.edm,et;v8!njiSlkog osjetila. O~O zalto to van,j~a osj:etill:a m'ooe arfi!cLrati samo gItbanje. to Sie tie pojma tv:ruri, trn jie 'fi:je
o uvj,etfuna i pretpootavkuUIna ZlbiJ.jn.e StPoznaj!e proten'e pT1ilrocie o.penlrto, dakrle o problttIliu koji se ne mo~e rijelitJ. i!Sto tmn:ooenden;t;a1nofj[ooQlf'ijS~i. Gllbanj e seu Kritici uij e mogilo uvrstlti m:eu iSte
pojmove a priori, jer se ~lbiJvost nekog pre(En:eta u prostoru ne

Slade, Go, Bokovieva i Kantova o o., Prilozi 11 (1-2), str. 29---'81; Zagreb (1985)

69

moe SlPoonaJti a pIriOIri be~ iskUlSltva. Metaflzd'lre se OISIIlove pr:irodne

~nalIloo'ti ne ba:Vle uvjetima mOigiUllOs1t:i iskustva pll"iirocte uope, pa
mti plJ.'IOJteMe pr,tl'loole uope, v:e, kako nam priroda moe.e biti dlana
je!r nJEWlni se O\prd. za:lroni ve znajIU zato ito su ih kao ta!kve ve
kOIliStiltuLrailie kart;:egortlJje i pa:-:in!c'Lpi i~ltog razumia. Primjena j,e, naime,
tmnscendentallnih prlnc'tpa na pr'edm,erte valIljskog olSj1etUa poselbna
meita[w,Lka stoga, jler d;aj'e pomOlU pojma tvall'd Upll'QJVIO emp:iIrtij!slki ~a
rakt,e~ pro,tene .pIli'rode, itaka dia emlpkUski pojam t'vail'i rallJamj'uje
prema .tablici kategoI1ija. Sva oo'r.e,enja opleg pojma tvaru i odreenog predmmia u iJskiusi1Nu, miorraju se SlVeslt.l pod ,eti:ri klase krutegorija. Na taj se na,'in dOlb.~aj.u odll"eie\l1Jja pOjm,a tvall'l, a tIO SIU
gd.ba:nJe, i'slpUlnj1avlanj:e pr01s,tolra pomou gibajlUllh sirla i r,eaHzacija
lWajamnih odnosta, t~a,I'li, taikouer putem sdJ1e giJbanja. (Metafizike
osnove, str. 477). Zadaa je Metafizikih os,nova uz to li oPll'a'vdanje
pr[mjene ma t emruti'k e na predmette ,van(j'Ski:h osjetillao tovlle, posebna je i osobita zada,a Metafizikih osnova i:s'tJ:':a,ivanje uv:j'e!ta primj'ene m,wt,emailiike na naukru 'o tijewu (Ko'rpell'llefhre).
MetaJflizika pri~ode ~anla je z,bog krtt,iare 'iSltih razwnsklih spoonaja koje se pIrimjenjuju na prirodu. U nedostatku takve klI'1itiJre,
martemaJtia;ri ov]se :o metalf:izi,kim pojmovima koji prirodnu ~na
nost neopazice opt1e!r,euju hlpQlbooama,. koje se, m'eUlt im , uz pomo
kritike p~incip'a. mogu od.sttranJLt'i, a da se pn tom ne nalkodi primj eni matem:aM!ke na tu otblalstt. Metafizika pr1trode kao fmozofijra,
spoznaj-a je uma Iz pojmova, a m,a;temaltitkta je, 27a m,zJ:iJru od fillo~OIf~j,e,
spoznaja uma iz kOlIllstr'Ulkdjre pojmlo~. Konstrooati pojla;m znai
prikarzati ga u odgOlvall'1ajuem W~U a priori. Predmet matematike
idellltian je s:voj1em pojmu. U ma.tem!atici nema jo jedine od pojma
r.azliite egz~sltenicij:e pr:edaneta kOiji pojam odreuje. Stoga mlateimatiki piI'loom'etd. ni:slu pI1itI'oda ako s.e pod njom razumije prvi lllutal!':njt
prinCip olIlogia :OO pr:ilptada opstojnostI nek,e stVIari. Oni su biJt, tj.
unutranji prm,citp onogia to pr!ipada mogluIIlootl neke S'tV'ailii. I izv'aIIl
matemaMke s pojmom neooe slt~airi nije dama i njeZlina 'Opstojnost.
Nlj e niti s pOjmom a p,riori. PojmovI. a priori koJima baJr.ata fUozof.ija sadre s'amo sintezu miQIgtu1h. zorova, koji sami ne mogu blt!
dani a priori.
Filozofija se bavI opsrojn.o6u sltvalli. i svojsrtvlma,koja stvarima
kao egzis1t1Ilaj 'uimapr:ip.rudaj1U. BuduIi da Je u f1l:000fiji pojam :raZlliit
Old egz1s!tencij"e, nJezini se pojmovi n.e mogu konstruLrruti. FilozofUa
ne mooe donoS11ti sUJdove intrmti!vno pomou konstr:ukclje pojmova,
j.e~ se nj.ez:in. pojmovi ne mOlgu kOnlS!tr:u;m--at1. Kod pmaz-ivatI1j'a razlike izmeu maltem'attke i fHorzofd.je prlmj;edba o tome kako pojmovl
a priori fHozofije ne saidtre nilta osim sinteze moguih. zorom odnosi
se na K anto vu m,e!talf:izLku. To znaI! da zla spoznaju nij edoroljan
samo poJam, ve Je potreban i zor Jer zor predm.eta ne m,oe biti
dan a priOri. JaSlno }e stoga da Pos!tuprak metafizike ne mo~e biti
kon.stcr:rukcija po:jmova. iSlbium moe preko rooums'kih pojmova sal

70

Slade, G., Bo!kovt6eva

Kantova . . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-,-81, Zagreb (1985)

graditi pouzdane princiIPe ali ne ~ravno iz pojmova nego uvijek samo ne.izra,vno pomou odnosa ovih pojmoV1a na neto SQlS.vian SIluajno, na~im,e, mog,ue ISlkusrbvo. O~aj odnos na mogue l:SIkus'tvo pokazuje SlHnlOst s razraenim pOlSlUUipkom met8f>:lzt1re. J'er uvJet pod
kOj'im se Jedino. k.a,:tegorijrun:a mo~e za:j am,ilU varenje sa:stoj!i. se u
tome da pojmovi :rn.z;mna momju biti dam u 'iJsitom ZOI1U, tj. da se
r~umlSlk.i pojmovi moraju pmkaza:t:l u iStom zoru, mko ne bl ostalI
pukl obUci IllIislti, ve bi sadravall spoznaju predm,eta a priori.
Mnogi pojmov'i lmtt'1ke f:iJ1ozofije u Kan,tovoj oot~N,tini otlklriva:ju
se u dJrulk:ijoj svJetlO'.3!t1. Pogotovu u IkruSInijim !Spilsima illa !koj:inna je
~t radio od 1799. do 1803. Motivi, pretpostav~e l !1ezu~tati ram:ljih
S)pti!sa nilSlu samo modlJficLra.Il!i ve se daJlj:e razvijajIU u novom SI1llJeru. Smj;er nlJZiv.iltlka od!reuje :lJ3JdaR koju SJ. je Kant POISitaJ\Totod!eLSet
godlina na.1ron ob'jaV11jlvanja dJe}a Metaphysische Anja.ngsgrilnde der
Naturwissenschajt l ~OjiU je oonaio mo Prijelaz od metajizikih principak jizici.
MooJa bi se mlOglo r.el da pojam islrustva u Trans,cendentalnoj
analitici nije jednoznaan nego dvozn:a"at1. Fenolnenamo podruje
obuhvaa dvoJaJknl ipI'edmetmoSlt: \predmet IInart;emrut1ke iprirodnerzmanoSIti i predmet ZI~joeibe. Oba se pr:edmelta OIbrta,ujlU Zlaj1etdno, a
razUka jie tek nagoV1ljetena,. Tek u Meta,p,hysische Anjangsgrilnde
problemom pooitajle svoj.evJ.'ls:nos:t flziklallnotg podruj a, a tek e u. op.
post. b.iti p:r:oved:ena konksretir27acrlja tr,at1soeln!d<enrta,1no-'alIl1ailiJtikog ue
nja o ka:tegorijam.a II smjeru podJruj'a zamjedhi.
Dakle, dooeWje'e poslije objavljivanjia Metap'hysische Anjang!sgrilnde der N aturwissenschajt Kant radi na sphslim,a Oktaventwurj
(1796) prV'OIIn po1ruajlu (pI1amdiranog dje~a o Prijelazu. V'a1ja. ispunitI
jednJu pUlkotitniu. Na kira-j u predgovora Kritici rasude snage Kant j e
dodlU:.e iz'javio !truko jie s njom nj,egiOv krj:tiki .pOlSiao oovren te kako
,e otad pr:ijet na doktrtlirul.lm'i md. PIulrotdna uistinu i niJe bl1a pu~otd.na jer zrud:aa koju si je ipositavio fOIl'ID3Jlno je j'edna:~a OIlJOj koj!u
posta:vtlj:a-ju .Metaphysische Anjangsgrilnde der Naturwissenschajt.
Rij<e j e o primj.eni metrufwike prirode na fiZLkiu, u irzvjlesnom
sm1silu o ap.n~oriziJrruIl'ju emp1JrijS\kog. Kritika istog uma ve ~d:ri
opu m;et:a,f:i~ikJu priJrod,e kao osnov;u apriornih pIDeupoSltaVlki sva~e
prirodne ZInanoSIti. Ona se me'u1tim Kantu ne 1ni dov,oljno konkre:tnom d'a bi se njome II f.iz,ilC!i moglo neto zapoeti pa je naJplsaO
Metaphysische Anjangsgrilnde, jer bl jedna posebiIla m'etaf!izika prirode billa ~or1sna opoj ukoliko bl prl:sklrlb]la primjere Iroj i bi rea1iz.iIraJl pojmov.e i pouke ope m,etaf~'ike prirode, zapravo UranJSCendentaln:e fi,l0z0fiiJe. Kako mu ni:sJ1l blit1i dostatni niti Metaphysische
Anjangsgrilnde da b.i. dovoljno duboko mogao doprijeti u f;iziku, zamilja znanost Prijelaza ..kojoj je takoe,r svrha re-a:!mranje trMlScendenrta:lne fi1ozof'.ijekao to je to bila i Metaphysische Anjangsgrilnde. DaOOle, pOj'atlIl priJelaz.a u Kantovoj osta,~tini bttnoje UiSmje!'1errl i izvire iz i stinskog klritikog pitanj 'a.
4

Sla.de, G., Bokovievai Kantova . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

71

Rae;vU,3Jk novog nacrta odvija se u dva pravca: Vs;lja U1S.pootaviti

sUS!tavnOiStt gibajluilh sUa (elelnent&rn. sustav tvaan) i teor.Lju e'1Jer-a.
PIri tom e iz Metaphysi.sche Anfangsgriinde der N. W., kJoj,e sad Kant
neopraV1dano sni3.iva na razinu foronom'ij,e (!tvari kao gib:ajUJe II prostoru) , biM i2Xl,vQjena dinamika u uem smiJSllu. Pojameter1a (top1inJske tvar'i, p~a!tvani) ima u OIp. poot. dvootlru,k,u f:UIIllk.c:iju opi:slnog
sredSJt,va i na,ela izlV1Oen}a. K'ao hi:pot'eitl~a tvar s posIebnim svojstvima (nem jerlj!i vost, nek:ohezijnas1t), ona mor.a objtasnlti niz fizikalnm pOja,va (krutost, kohe~ijfU, magne'ti~am i dll'.) i Sivestli ih pod
jedino. Kant tei en,ergelt!Skotm a ne atomiJsMlkom obj'aJnj.a vanju. Ali
ovi poIklUJ'a'ji na fizi~alIrnoj rarzini ni:&u Olno do 1ega je Kantu dois!ta
stailo. ZnanOIsIt Prijelaza ne tIreIba Sie natjecati s f'i2Jik:om v:e jOjtr,eiba
pre'thoditi. Tak'O se postupno po za vr'e'tlku m'sp/ra v[j anja o sUlStaviU
g,Lbajuih sUa nasup.rot hipot,ezd ete,~a j,aV11j 'a teorija etell'la mOja ima
posve drlUgu SVllihiU. U su:sltavu gjjbaju:ih S'iwa koji Kanit zacrtava po
uzoru na tablicu kategor1ja imaJla je izv.omo g\iJbajUla slJJ.:a (ilV1a slitl.a)
ulog1u Jedne mleu cWU1g'~m siHama, dok se s Prijelazom Old el!em:enltamog
na sV'jetslki susta v potlpfUII10 m:ij;enja pojmovno zna.lenj.e toplinske
tvruri (etera). Veina spisa z;a;wa.va s odlreenJem etem kao tmnelj'a
}edLnsrt:va fizik!a'lnog iS~uis,tV1a, tako da sad ~te;r nije vi!:e j.ectna h'ilpote111ka tv.rur mleu diI'U!gima ve j,e PIl"incilp ctjeloga. K'an t se Ultie
teoriji e,te,ra, ilto joe lU M etafiziki.m osnova,ma ;predbacivaIO Newtonu.
Pmpoetne gibaj1uc'e t'vari prettpos.taVllj:aju jednu tva,r, IDoja prodiTe 1 isPUiIlj.3Jva cij ~l!i svemi.nslki prOlstocr:- te j e uvje:t mogunosti LSlkusitva giibaj1u1h si[a u tom p.rootoa:'IU. Ova pr.atvalr nliJe z;amiJ:ljoena kao
hipote/t1lna m obja{nja,van,je f'enom,elIla ve jie to kat1eg.or.i!k!i a priori
tVM' ,roja se moe dokaZIati UrInom i fSltovjetna je II Prije,lazu od metafizikih p!rincipa prirodne znanosti na fliziJku. Ako j,e Kanit 1786.
1zj'aJvio da spoonaja izvomih silla iz njihove m,ogunos1ti a priori nadillazi v1diike urna, onda je, ini 'se, svoJe miUenj.e p~omlijelnio, j.er
iz'gled'a da je ~alPll'avo detdluooc'Lja iz etera oriJentirana na RlpriOll'lIlu
spoznaju izvorne sile. Eter jie pors:1JuUll'an joea- pred:sta'viUa pos[jednji
uvjet mogu1llOsti 1JsJkustva ,giibajuih s:iJla u prostoru. On se Sipoznaj.e
a priori jer je osnovom cjelokJUJpnog uj.etdJinj.enja svih gibajuih sHa
tvwrl, gotovo sam hlpostazi~an1 prostor u kojem se sve giba.
,Empirlij:skom sudu dOdij'e[jena je poV11.astlc-a aJptriornO!g stava. Jzla.z iz ovog kJonsit lr uk tlvnog sltava moe se nai u KalutoV1oj r,efl.etksijl
o obl8.lslti vaenja dldlutkc:i}e etera, u piotanju da lli OIna, naime, polazi
od jedne poslj:ednje plVemnertne tvoI"evine illi od neeg nep.r,edrrnetnog.
U toj relf.leksiji .palk Lei obira;t k SIpoonajnoj teorij'i ~o,joj se said Kant
obraa. Takoova:n:a deldl1Xkc:ija etera vodi pcr:-OIb1:eIIliU tr1anslcend'en tame
dedukc'ije k'at'egori,ja. Jerligru trransc'endentalne dedukcij.e, pojam
tI'lanscelIlJdenta1ne apere,epc.ije, Kant posebno obrauje u uenju oo
sebeposta v'Uanju, samoposta,vijanju. Proba.em samopostavlj-anja razVllja doO posljednjeg me1tafizi'kog pitanja, do transcendentalne f11ozof:ije na nJenoj najlvioOj razini.
1

72

SZade, G., Bokovi6eva i Kantova . . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

Osnovni f!iJ:oooo:slki problem u Kantovoj OIS!taw,tini niJe hipoteza

et:era, Jer to nile ftJIozoftjlSki \rt6 prl~odoemaarSitveni problem kojli Kant
poku,a,va uzd"ii na fMozof'ijls:ku razinu deldlU1kcijorm et.elra kao pr.i:ncj}pa
cjeli:ne. Ovaj pOkiUJlaj da~je se razvija u novoj transcendentalnoj
dedulkcij'i koju piiie 179,9/1800. Meutim, razVlijajlUi nov.u dedukciju,
Klanrt ne glubi 1rz v'ilda svoje prd:rodlnofUozofi,j:slke narmjlre i pog'lavlto
teoriju eteira, aWi jie to kioralk unatrag s f'1zikalnog stajrui:ta.
P,rema Lenmannu, transcenJdentalna dedU;lreija bila bi gla-vini fllozofrSik!i pfioblem Kantove fhlozofijiSke OSit'~v:Une. Svi renij'! na:clrtl
'U!tjlecaU bl u oVlaj p~olbllerm, a svi kirusllliji po[a.z,illii bi od njega. Na pItanje kOj!i bi bio g!lavni poble!rn Kritike is:tog um,a mogilo bi se miO~da
i tu odgovoriti da je tO' bio problem siare tIl"runSICeruient3llne dednlkci}e. TlraruscendentaJ.na d'ec:Lukicij1a naJim,e uj:edin:juj.e tri gla,Vlna
motivakriftikog fhlooofilra;nja. Kao g'lavni moti'Vli dWiU se raml~ov'8.Jti:
motiv vaenjla iilii vail.j'anos,ti, gmnini moti'v i konstlitlut'1vni motiv.
Njiho\TIa slinteza tivori prema Kantu svojstveni oblik uiltikog motiva. U reziUllta~t'1l dedulkeije Krunt je ovo jlooinstv.() v,a~eeg sveo pod
sikTa:eni pojam tranooendenuMne dedUlkcij.e. Tlransoondentama }e ded:ukc:ija prikiaziba ilsItih pojmova. razillma k'ao pIrincipa mogulnost[
iskustva (motiv Vorulj.amO'Siti). T~IlJscend;enta;lna dedluklctja prikazuje
principe mogunostli 1s1kus:tva. ~ao odre{Uvosti pojava (gil'iani1ni motiv). Tran.ooendent:a,lna je deld\ukc~ija, pr1ka:zivanj e pOja,va iz princ:iJpa
izvomog sintet~nog }edirnstva 8.lperc:epcij>e kao oblf.dka r:az;uma. u 00noSlu na prostor i vrij:eme, kao izvorn1h obUka oSj.etd.lnost'i (!konstitutivni mot:lv). Ako se plretpolSiba.vi da Kant nijle rij:el:Lo Sive pote!k:o,e
transooodentail:ne ded~Clije II Kritici, to je onda u njoj ostalo ner~raeno i na kojli nain ovaj pfioiblem K,ant u op. post. moe i mora
Iaz\T;iti. U ka,kv'om smjeru taj problem Kant raz,vijoa u novoj dedukciji?
Kad bi Kant promijenio :smisao sta.re dedu:k!cije Zbilla. bi se preobramba
kdt.ike fl!1ooof.ij:e, rul!i t,onije j.e pr,etpotSta'vttd da je on iskoristio unutarnju mogunost stare dedUlkci}e i na.e!lno je doklrajoa razvlo. Melutim, j.avlja se pitanjie da 11 se novo s!hvatan}e tTanlScendentaillne
dedukcij:e stere u p~avCiu razrij.eene i osloboene m~unos:tlkioja
poiva u 'staroj trrunsc'enJdental:noj dedukciji ili moda nij:e ta.ko.
N e bi im'Mo s.milsla pr.osui v:ruti reziUrtate nove dediUJlroj.jle 1rz nae1a koJe
bi se potpuno pOlduda:rrulo i poIklJatp~lo sa 'sta['om dloo:uk:cijom.
1

Da 11 bi ,se nOVla dedlUikcij:a l~ao i stara na isti nain mogla svesti

pod jedan kratki pojam. Nigdje Sie, m'e,utirm, u op. poot. ne mo~e
na~i na na'sJov koji bi g'}.a;sio Transcendentalna de-aukcija kategorija,
a nigdje se ne SPQlminj,e ni namj:era da bl K-anJt taAKo neto imao na
umu. CUj o koj:emu se govori uvijek je pojmo:~no odlr.eenj:e fizike
i prij,elaza: to je fizi:kJa? ~ako j,e fIiz,iikJa mOglU~a? to je p.rtroona
znanQlSt kao rtaik:va?to je .prijelaz? ~a.'ko je mogru prijelaz s
metafizikih principa na flrz;~ku? Rij,evko se pojaV1ljuj,u nas~olvi nalik
na pitanja: to j.e lJSlkiulS!tvo? to su sintetiki Siudovi? Pia ipak pod
tim nazivima Kant obrauj.e probLeme transc'endentaWile dedukcije.

Slade, G., Bo~kovieva i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

73

on uvodi niz novih milSU i Sl1JS:tema.ts1dh dom.inantlnlih pojmova. Uvodi

ih zbog toga da bl ponajp['ije tonijie Odredio v,e ranije zacrtanu
probl,e~}1Irutl!ku II de!dluJkcLji etena. Prvi novi pojam to se j.aVll,ja jest
pojava pOja,ve. DrlU!g!i pojam, tiJelslllo po~ez;am s prv.im je pojam
oSjetnog pIl'OStooa (spatium sensibile ). Tl'ei jie pa!k. pojam to s'e
j!a;v[ja. u ratzl!lim varijantama pojam ma!tm!ijalline anticiipacije ~U5tva
(Er/ahrung quoad ma.teriaZe zu antizipieren). I konano etv,J.'!ti jie
poJam O!dgovalrM1.je obJekta 'inu, Aktkorespondenz des Ob1elcts. Ovaj
pojlMn nepoSlI'ledno vodi uenju o samorpostav'lj'an j Ill, Selbstsetzung.
Vodee pojmOtv:e Sl]s:t'ema nov,e dedUlk:c.ije Vo8llJa pobLie rarzmOlt1I"itl.
K'aIDJt sad .otkriva stUJpllljteve pojmia pojaV1e te ih p(jkJuava OIpisati
V1ielStrukim 5uprotnostli!rna. Tako cr:arzlikuje m.eta;fiztlkiu 1 [fiJzIiOllOlkJU
poja,vu (XXII, 320), izravnu i neizra.vnu lpoja,VIU pojavra. (327). Zatim g,ovorr-i .o siubj.e:k~tlivnoj P.ojavi koja prethodi ob j ekt.ivnlOj poja,vi
(339). U X svenju d.Jeili poja.v,e pll'\Vog reda poput. istog zora rarznolikDg u PTOIstOru Old pojave drugog reda ito bi mOtraila biti pojava
SlUJbjietkta koji sam selbe afic'ira. Ovdje SlUlPl'ots:tavlj'a i pojavu a priori
pojave za is>~ustvoO. Bit .ovog razilikDvanJa izraava stlijed'erim rij:eim'a:
~[)i'e Z'Usammense toong der WatrIlJehmuIlJg'en Er:scheilIlung im Subject
~um Behu!! dir Erlfahr:ung ist wi,edertUID E:rscheinung des SO' afficiJrtelll S1llb,}ects w.ie elS sliich seil.blSlt vor:st'el~t also ilIlid!ireet UI!lId mt vom
ZWeylten Range EJ.'!ooheilllung von der ErscheilIlung der Warnehmungen in Einem. BeW!UlS:t:seyn d. i. Er:scheiJnrung des sich sellibst a.fflcdretndieD Subject:s mi!thin 1nctirect, und de~ SYnJth:elS1rs. demewbelll Zl1lJl' MogHJc~koot der Erfahrung (dle [lur Eine tst) (XXII, 3<67). Ovo Ibi bilo
saeto g'ledi:'te: s1llhjelkt s jedn'e st;r.aneancilra. sam sebe dak je s
dl'luge surane aficilr:run. Kad objekt a,ficira. subJekt (XXII, 321), imamo
:poj1av.u poja,ve, odJnlQ~no pojavu drlugOlg reida. Subjekt koji sam selbe
ali'i:ci,ra i koji sWntet:t1~i proirzvodi pojavu prvog r.eda, hiv'a od nje
ponoV1llo rufilcira.n, pa je to OIIlJdla ruf.cilranje, od obj'lkta, obJektivna
pojava, kDj:u isto taIkO' siubj~t slinte:tiik.i p,r1Qlizvodi - aili zai:S1~UlSt.vo,
ba II sv-rbu isiklustiva. O stvail"ima oo sebi iH 1ak D alficLr:amj'U POl stva.rima D sebi nema ni mj ei. O prOIbJeanu stvari po sebi. govori se II
VII sVenju.
JU

drugi teme11jn1 pojam jalvlja s:e osje1tn1 ptrOIS:totr. on se mene pojavlj,uj'e t-ek kao novina ve prati pojam eteIra II svim
fazam1a njegova razvit:ka, mo~da atk od pretJkrit:ike faze.
~ao

utim

Kao dr.ugi temeljni pojam j.avUa seos.jetni prostor (spatium

sensibile). Ov.aj pojam prarti dedlukcijlU etera u sV!im f'azaIna nj.ena
razvJtka. K'ant nalStoji ra2ilikOlVati znanost prijelam od m'etafizi
kih principa priJrodne ~nano.sti odnosno od m'a,temat,~kih (fDronomi
klili) princiipa na taj naJ!ll to Dn u njoj ne osta}e ,kod tvruri kao
gi1bivom II p.rostoTu (to uostalom II S;pJSlu iz 1786. nipoto nLje bio
sIluaj), ve pre1azi na iprolr'eni pojam tvari kao giba.ju,e u prostDru, .ukoliko ona ima gibajuu sL1u. Nj.egovo pobijanje Newtonove

Slae, G., Bokovieva

74

t Kantova . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985.)

primjene praznog p!'o:soora, kQH pobija v:e u dinamici iz 17,s6, sada

obrazlae tiane dia ova primjena ima S:MllO foronorrnikl sm~s.ao: !prazni prootor je misooni prostor i ne m,ooe seisklusiti. Dinamika 11IPOtreba prazn'Og pros!tora niJe mOgiUa. Prazni prost Qr nijle predmet
mogueg i.sklustVia Illi kao z8Jtvoren n.iti kao 'Onaj koji sve obuhvaa.
(k.onabam. Hi beslrona:'a:n) (XXIT, 194). U pramom PI'OS!to:ru ~ami
lj:enomsUlbje:ktu potreiban je za mogue iskrustvQ (mmj,edbu) eter
koji izvorno ispunj.avataj prazni prostor. DarkiJ.le, eter Je nu8ln da bi
zamj edJba plfos!tQlTa biJa mogu,a. Da bi se moglO' sa:gtledtaJti Virij.ednost
stlupnja pojm,a .prostom Vialja SlpO'j1~tl oba pr.osttor.a 's obj e, pO'j ave. Prazan pr.ostO'r jie pOjava. Prostor koji se moe OSjetLti, dakle osjetni
prolSOO!r jelSIt poja'va pojav;e(j:. Praooi prostOtr ,puki je OIbUk zO["a. Pr.ostor ,k.oji se moe O!sj:etlti, oSj'etni prostor, wHjni Je egzis,tir.ajlU'i obJekt
mogruih zaanjebi (XXII, 332). Ponovn.o je to ruutoM!ekcija (samorufelroija) sUJbj.elkta, kOlji .UlSpootaVl1ja vezu lli SlpO'j izmeu dva lPI"ooto~a: !mo to SUQPStojnost objektdvnih prostornih sacLmaja prethodi
frOlmlawnoj kompoziciji m,isaonOlg prostora takO' prethodi ate/keiji putem danih predJn:eta ~Ultoa:fle~cij'a. Brostor jre pos'taVJljanje i to potstavljanje j e kao vanj sko posta vIJ anj:e s un:utra:njim postavll.janjem mll1D-tvenosti wrakao po}av'e kroz princip sintetLkog jediootvaspoz:naj e
a priori dia-Ide povleza:no kroz tl'1allJScelIldentaJne pri.ncdJpe. Subjekt. Slbe
ini obJektQm (XXIT, 443).
Pra vi SI:mj.sao tU!dvostrU:avanja pOjm'a prostora i poj av.e u op. post.
postaje jasnO' v1dljiv iz di~ugla dva ,texneljna pojmia nov.e t~a.lruSCenlden
tailne ded\Ulkcijre. Mraterij.a-lna am tic ilpac ija i:skIu:stya i korespondencija
akta (ina) pr:irpad'ajrU objelk'tu oo.jednQ, a .ova ,po:sl}ednjra, tj. princip
korespondelIlcije sa,Lnj.ava bit spomenu:tog zajednikQg prilpadnitva,
pa stoga va-Ua od nj.ega i poi. Girbajue sile i ~amj:edlbe m!eUlSiQIQno
K.oIeSlPondirlaju. One jedne drugima odgovruraju jer su gibajue siJe
koje sainjavaju predmet fiz~e takoer i SliJe pomou kQjih gtbajui sUlbjekt djeliuje na dI'lU!g.a tiJe1a te isk'JuQv'a njihOVO protlUldjelovanje, pa se takO' o ~amjedibalIna i moe govO'r1tL SUibjekt koji pov~uje ove zamjedIbe u jledilIlstvo i:sku:s:tva OclnQ'SIllO kQji Zlamj:elajne
sudove pretvara u iskustvene, mora dakle prem,a nruelukorel3'polIl
dencije i 'svlQJe vlastite gibaju:e SlUe obj!e(ktdviJrati. SamO' kroz to to
subjetkit poS!taj:e svje:stan svojih g1bajruih si!1a (Zla dj,elovanje) i budu'! da le u OdnOSlU OVQg g1baJ!lja sveobOtSltlrano i wajamno te on
1IStom snagom zamj'euje na sebi i pr otlulCij,elovanje, bit e anticilpi~ane protudjeluj,ure gLba.j.ue SliJe tva.r:i (XXIT, 506). SubJekt dje~uje,
a nJegovom inu k~espondira prot,Ulin obje:kta(j: (XXII, 493), a odatle izrasta ~am.jedba Ipredrrll'eta(j: koja krao ~eceptivnost pr.etpostavlja Izvjesnu relativnu SlPQnta:nQst kako bi zam.jedbe neizravnO' u
njemu sam'ome mowle dj'elovati. UpraYQ je ta moglU6nost ~s:tav
[jena u pO'jmu materij:rulne anticipacije i.lskustvla.
StaJra jie dedukcija ogiran1ena. S pomou kategorija !SkustIV.o je
,samO' prema form:i md.ljrenjra. Empilrijlski za!koni ne mogu

mog.u,e

Slade, G., Bokovieva i Kantova . , PriZozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

75

se izV'ocUti iz i'stQg ~azuma. Nova dediuooclja nebi billa ovako ogiraniena. Ako se r~obri tvar 1 njezine gibajue si,}e koj e lzvanj:s:ki aUclraju subjekt, onda su i sarrne zam}edbe tako'er gLbajue sule povezane s protudje,lovanjem (reakcijom) pa z,~UJm zam}edibe an:t:icipira prema Jedino moguim formama gtbanj a, a to SIU priVllanom,
OIbojnost, ogz,an.i,a~runj;e i p:ronLnO!Slt. Ta;ko se javlja mogunost da
ISe gIl'adi Jedan Slustav em:plJrijskih predod~bi a priori to je prije
1z:gI.edaJlo nemogue i da se antlcipilr,a tskustvo quoad materiale
(XXII, 502). Ne moraju se a priori ~poznati emlpirijlSi~e predodlbe ve
mogunost njihova Slusta'Via. Ne moraju se zamjedbe antic.pi'mt1 sacm-ajno nego prema njtihovim j.eldi!llo moguim oblitcimia. Pr.emaLehm'Mlnu ill Itom sl!U!aljlU moMa ISe ne u1ktda ogmm.:M,enje Sltwe dedUikc10e.
Jer to bi onda zna illa oznruka quoad materiale? An:tlc!ipacija je
predetetrm.inacija, a pIDedeterm.inir.aj,u se pojave gtibajiUih sMa. One
se predoJre'uj u Umo data os:jetHne predod'21be. Ove /poja,ve SIPOZnajlu
se a priori jo prije nego to se srpoonaj:u gtbajue Sli:J.e same (XXII,
329, 337). One prema na.eiliU kQres!pond!etnciJe nisiu nita drugo v'e
pojave onoga to ini sam Slub}ekt ulwltko sam sebe a:f1ciLra na temelju probuaka'ta OIbjekta koje su lzazv,ali nj ego:v!i vlastiti rukti. Moe
tU se izai ovako iz slUlbjektivnoS1ti takve allltiic'i\pacij;e ~am}edbe quoad
materiale? Kant kae dia p~elIIla materijaanom predmet zamjedIbe
sadir~ jamano samo Jedan ftfaJgm'entrumi ag~eg'a:t, aU p~ema foI'lmaJ.nom, dak:l:e prema onom to priJpruda jedin:Sltvu islrustv;a, sadri jedno
naelo koJe 'Ono sUibjeklt,lvno prriJ{a;zuje obj,ektivlllim i a priori ini
Sjpoonatljivim (XXII, 349). Podooi do isku:s:tva ono 'to je nazono u
poj-aNi to Je zadlala filZik2e (XXII, 359). Fliz;l:ka je mogua zato - taiko
se m.oe sihvati'ti nae[o nov'e d:eduoocij'e - jer je spoznajUi subjekt u
isti man konkretni subjekt i kao ta.klav ob!dair.en je gilbajuim sema
ije pratudjelovanj:e zahvia.,a u zamj'edbi. ZamJedba ne &adri samo
zor nego 1 gLba:jrue sHe (XXII, 487). F~tkalln.a slpozna.ja i nije nita
drugo doli objektJviranje ovog konu,etnog samoshvaanja (Selbsterjassung) na tem!elj'U ~ategorijalnih. fun~cija ~oja omoguavaju svako objektiviranje. Gibajue S1illie v'alja iz zamj.ed!be izvelsti, jer je
zaanjed:ba em~,Lrij'Ska p~edodlba. Stoga Slubje:kt sam sebe u zoru
a priori aifd1cLra i sebe sama ini p~eldm,etom. Zamjediba je integrtrajui mom'en:t samoopreruneivanja.
Ovo j,eteme[jna misao nove d,eciukcije. t.o je sa. g,tvari .o sebi s
(kojom realizam mo~a neposir,edno (nailvni) lli [pos~edno (krItiki roollzrum) povezati zamjedbu, odnosno stavitI je s njom u odnos. Ovo
pitanj e obrauj:e Kant u VII svenjlU, ~ojd zapravo plr,edsta vlja do'datketm.nscendentrulnoj d!edlttkciji. StVM' po se,bi u svakoan slUlaju
niJe objekt. Ona je odnos, pozielja, pendant, korelat, neg'ativno .stajalite - od~e,.enje sub j:ekta, da v;las tlt:u dj.ella.tnost predoi kao nevIlastitu. P'r-ostor d vrijem,e iplroir2Jvodi su nate vJaSltite moi 'Uobrazilj.e. S toga su to s'tvoreni zorovi, ukoHko subj:ekt sebe sam aficira
1 utoHko poja va, a ne S!DVar po sebi.
1

76

Slade, G., Bokovieva i Kantova .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

Mate;r1j,a;1no - s:tmr O sebi - j est puka predod~ba njegoVie v[astite djelatnosti (XXII, 37). Dalkako, moe se nagMati da je ~laSlt!ita
dj,elatnoot odre,en:a prilIIl.a,rnom rufekcijom stvairi o s'ebi (Adickes).
M,oro. se uvLd.}eti da tak~e rea;lmtitke konjektlwr,e neInaju svoje .pl"avo
nallazllt'e .u KalIltovu tvo['enju pojmova. Kant na pojiavi el1 istai
s,ve ono to pIripaJda s:ubj'ektu irzIDavno hli .pak ne.izravno. i njegovo nastojanje jest ib.al lU tom,e da d,OIk.ae ne'jzravnu ob1jelktilvnu pojavu ikao
oo:bhljenu putom SlUibjek;ta ko}i sam ,se/be odire-uje. To to. U iJZVOl'!!l!Oj
samoaJekc.iji postoji taKJo,er Jo .jedan SlUibjekltm strani morrnent, taj
opraVIdano uraunati motiv sVla~og ob}ektivi~sltd:kog sUlStaV1a wlazJi na
sVj:etlo, kao kod spekul1at,i,vno!g ideaJlizma na sas'vim drugom m}oow,
naime uprijeJamu s,a Slpoznajnoteorijske na monvlnofhlozOlfij's\ku refilek'3ij'U. Tek ovdj:e dOlbivapuni smisao pitanje da li je i u kojem
dosegu potrebna dopuna transcendentalnom solipsizmu. Mnoga mjesta u 0tP. pOSIt. - blio bi umj'oono primtje:titi - pods1jeI1ajlu na ono to
Hus:serl Slpom~inje ~ao transcendentalni solipsizam. Moda se u toj
tOki op. pos.t. POlkazlUj:e znaajnim za SlUiv['eme<nu f[,}o~olfdJu. Umjesno je nae:naiti da u VII g.verrlj'U razvijani stupnjevi samopos:tavl1an1a i to log:t~o samiOpootav~janle, meta.fiz1ko p05'~avUanje prostora
i vremena kao modusa samoa&ekicije, trr'anscenJdelIlt.a.tlno ut,emeljenj'e
pojrava aJnt1clJpLraju transcendentalni solipsizam i u na.elu ideju jedine solips1'SJtl.ke logike.
Zad:nj i sveanj osta"\ntine tj. I sveanj OdJikuj,e se nastojla.nj~iana
da bi se u beZlbroj.nim pokJ1ll1a jim.a definicija pokualO uaJditl konan.i zakljuni pojam tran.scenid:e:n:taJne fUozofije. Samo na,i:rnanje ove
probll,em.alt~ke pripada vei VII ISveJnjlu. Ovdje se prvi put jav11!ja !Samopos;tavljlanjoe u dvos!wukom vidu .moJ"aJno-p['3kt1:nog i tehniko-1prak
-tinog samoodlree1nj'a. Da Kant umje-sito 'o ils.tom umu govori o tehni'ko-praktiIlom, j~Slno ~ujle da le u meuvremenu dIobio prven ..
stvo poJam, koji ~ao motiv meu tri motiv'a s.ta.re i nove ded1ukcije
nij e b:o slaJdlrJan, aH da pri-paJda cj.elini kriti.Ike fhlowfije. On'O najvie tehni.k:o-!pIa.J.{!tL:Ilog UlIna idej a j:e srvijeita.
Malk:simum moralJ:no-praktinog uma ideja je Boga. Obj,e ~deje
Slin'tezU :klroz subJekt kao personu, osobu: u!enje o samopof3"tavljanju utje:e u uenje o' ooobi. Ali ideje Boga i svijeta nisu
kO'ol"diln.1lrane v.e je druga podr'e,ena PIl"ViOj. Isto ta.kO' ovjek nije
osoba koordinirana s Bogom, ve mu j e podxeena. Bog ima samo
pa-ava, nema dunosti. ovj:ek. ima preva i dunosti i Bog ga obv~je
u ~at,egorilloom impeirativu. Ka,tego.riki je impel"ativ glas Boji, in
bOM1Skog bia kao osobe (XXII, 64; XXI, 42). Ba !zove konanost-d
lJudske osobe proizilazi nepodrudail"Il:oot opstojnost! i pojma, svijeta i
pojave. Svijet je egz1:stencij'a sltv'aJri ~van nas. Sa.da nj ost, prolost i
budunost pripaJdlaju svij,etu (XXI, 39, 87). Ono ito je misljeno samo
u pojmu pripada PO'javama. Tako se u uenju o idejama transcendentaQni so.upsdzam ogT1aniava na uenje o pojla~ama, na fenomenologiju i dobiVia og.ranienja potrebna za materijalnu ontologiju.
posti~u

Slade, G.,

~akv:a

Bokovieva

i Kantova . .. , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

mat,erijaJna

je to bUa prij e.

77

nije izv:ediva kalO znanosIt ni salda niti

znanost j est i ostaj,e samo tr.aIlIScenden'tallna

OIIltolo~ij a

iSta

fll:ooofij.a.
U ostav:tini prema Leftmuilnrr'tu mnoga mj.elSta pod;s;je,aju na 0Ill0
to HUSlSer~ naz1va tran:sc ood:e:ntalnim soli1ps!izmom. To j.e jedna od
toMa, a poj,am sviJeta je druga, zbog kojih jie opus pos;tumum 0018.ajan za sUJvx.em:enu filozofiju.
t

BOKOVIEVA

I KANTOVA FIWZOFIJA PRIRODE

Saetak

i Kant :razvjjaju slinu teoriju tvalii uz pom{) odbojne i prisile, pa bi se moglo pretpostaviti da j.e KruD.lt poznavao Bokovievu
Teoriju pliirordne fhlo'Wlf!ije. Kant u Metafizikim osnovama prirodne znanosti
razlikuje unutar metafizike prirode nj-ezin :isti tr,anscendenuaJni dio i posebnu (spooijalnu) metafiziku pri-rode. Transc'endentalni dio metafWike
prirode bavi se zakonima koj.i omoguavaju pOjam prirode op'en:i,oo bez obzira na neki odredeni predmet iskus.tva, dakle :neodreeno u pOlg,J..edlu na.rravi
bLIo koje stvari os,jeMlnog svile'ta. Tome suprotno poseibna se metafizika bavi
posebnom nar;av,i neke odreene vrs'te stvari. Ve prema tom,e da li raz.maltTa
misleu ili t}el-esnu pr.ir.odu, ona je me.narfizika psi'holog.ija iU m,etrufiztka
fi~ka, tj. kaJO u Kritici i:stoga uma me'truf,izi'ka tjelesne prirode. Ona dakle
takO' primjenjuje pr.inc;tpe i:ransc end,enta.1nog dijela na dviJe vor,ste predmeta
'
osjetila. Metafizike .osnove prirodnih znanosti polaz,e .od pojma prirode
klalO cjelokupnosti stvar:i ukoliko one m.ogu biti predmeta osjetila, dak,le
iskustva a pri tom se misli cjoeUna pojavnosti, Itj. osjetUni s'vijet uz is,kljuenje svih neQsjetHndh predmeta. Tir:ans.c;end;en.taJ.n.i dio me'tafliZiiike bavi se
jedino i is,kljuivQ zaklOnima koji ine moguim pojam pri~rode openito.
IakQ ovaj t!ranscendent8!lni dio me,ua&Lzlik-e ne z,aJla.zi dubl}e u razld.'k!u koja
po'sto}i izmedu predm,eta vanjskog i unutranjeg osj<etiJ:a, :iak.Q se on bavi,
bez odno.sa na ma k.Qji .odredleni iJskustveni objek't, sa,mo zakonima k.Qji omoguavaju pOjam prJ:rode uope, :ipak prou!ava ba zak.Qn.e i pojmov'e p:rJrode
jedino u njihovu odnosu na iskus,tvene obje.kte i u odnosu na stvari osj-etitnog sv,ije,ta. UfilQe;O!f.iji pri'rode Kant razUkuj:e racionalnu i empi'l'iijsku
fiziku :i psiholOlgl.iju. Rac:ionalna nedskustvenafizLka liSta je ili primijen.jen.a.
Prvoj su predmet vanJske poj!ave openito i njez.ina su naela uvjeti pojave
openi'to, a drugoj posebni va.:nj.ski poJavni predm,eti, oo su Joj naela a priori.
Obje sa:injav,aju merorufiziku prirode. Kant, prema Hoppe u, ne upotrebljava
liij.e transcendentalno jednoznano. Iako d.zrLito kae: transcendentalnQ 1
transcendentno nije iSJto (Kritika, B 3.52) on upoltrebljava transcend-enta1no
i u smislu .transcendentnog, tj. u smi&lu: Tr,anscendentalna upo:treha, tj.
upo<t~reba koja presi'e granice iskustva (Kritika, B 353). Potom: transcendentalno, tj. samQ istom umu misliv .od svijeta razli!it temelj ureenja swJeta j njeg.ove povezanos.ti (Kritika, B 723/724). U MetafiZikim osnovama
prirodne znanosti transcen.dentalnJO upotrebljava u smislu onoga to se odnosi na uvj;ete mogunosti d.skustva (Hoppe, Kan.ts Theorie der Physik, str.
33-34). Transcende'llitalni dio me,t,afizike nije stoga nikakva ontolo:gij,a u
Bokov1

vlane

78

Slade, G.,

Bo~kovieva

i Kantova . . , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

tradLc.ionalnom pretkrltikom smislu. Posebna ,metaJizika t j ete sne prirode

istraeuje posebnu vrst stvari o kojlma je dan iskustV'eni pojam, ali tako da
se osim onoga to utom pojmu lei, ne upoltrebl}ava nikakav drugi tiskust,vent
princip za njegovu spoznaju. Ovaj iskustve.ni pojam koji le'i u teme'lju posebne metafi.zike tjelesne prirode jest ,tvar. Tvar je ono to se u prostoTu
giba (iforonomija) , to prosto'r ,ispunjava (dinamika) i to kalO 1;iakvo ima
silu gibanja (m.ehanik,a). Empirijski pojam tvari ima predikate gibanja,
ispunjavanja prosItora i neproninost.i k8iko bi mogao biti dan obje-kit vanjskog osjetila. Ovakav iskustveni pojam .tvari daje .pro1te,nu prirodu ope
nito pa Je stoga mo;gu'e pojam tv,alii ,ra'laniti prema kate:gorij.ama li konst:ituh'atd. protenu priTodu. Budui da principi istog razuma vae prvenstveno za protenu prirodu u tome se ne razlikuju od spo;znaja a priori do
kojih dO'lazi po:se:bna me'tafi.~ika protene pr.irode, ako se ona od transcendentalnog dijela me:twf,izike prirode samO' po tom'e razlikuje to su njezini
predmeti proteni. Klant u Metafizikim osnovama kae da opa m'etafizika
uViijek kad su joj po,tre:bni pr.imjeri, dakle zO'rovi, kako bi mogla pribaviti
is'ti!n pojmovIma flazuma znaenje, mora ih uzeti iz ope nauk'e tijela
(Korperlehre) , dakle iz oblika !i. principa vanjskog rora, jer su joj bez
njih pojmovi pra,zni. Meutim, opa m,eltafiz'ika nije transcend'entalni d.io
m,etaJfiizike p!,irode, jer se Kant ograuje od opelg sustava metaf.izik!e koja
bi htjela do.sei ono to pr:esd.e sve gl'lanice :iSkust'va. Opu nekriti.ku metaf,~iku moe se realizira.ti jedi.no ako se njezini pojmovi dovedu II odnos s
vanjskim zoirovima.
Za razliku od transcendelIl!taJnog dijela me-taJfiz:ike pr,irode Metafizike
mogunosti iskustva prirode openito, ak niti
pro.t,ene prirode op'enoito, ve kako nam moe biti dana priroda., iji su opi
za.koni ve poznati jer su oni kao 'takvi pomou k.a.tegoll'ija i principa istog
razuma konstituirani. Samo gibanj.em vanjska osjetila mogu bitI a.f,icirtalna.
Zbog toga Metafizike osnove polaze od odreenja tv'ari kao gi!banja u prostoru. ALi ovo. oidreelIljepojma ,tvari nije po.Sltignu:oo primjeno-m 1iranscendentaJn:ih pl'linoiJpa, pogoto'Vo ne primj>enomka'tego'rija. Pitanje je stoga
da li je pojam gJbajueg uop'e za tvar ohjektivno vaei. Ovaj poJam ne
m00ebilti dokazan a priori. Budui da bez gibanJa ne'ma ni svijesti ni !iskustV'a izgleda da ono mora miti a priori pos.tuliT,ano dako kao emp!irij ski pojam
U svoj lOj mogunosti ne moe bUl sagledano. Ovaj nezadovoljavajui empir.ijski poetak vai i za sltatus gtbaju.h sila ije je uvoenje nuno prvens.tveno zbog mogunosti Pi".imjene matema'tike na V'anjske predmiet,e, koji
meutim I sami prolzlaz'e iz pojma gibrunja kao temeljnog odreenja s,vih
vanjskJ.h predmelta. Sile kao i gi.banje ne mogu biti dalje objanjene. Pogotovu stolgla nemoe se pomou nJih a priori isk.Jjuiti atomistiko obiaoniavanje p'riTode. Atomizam samo gubi svojstvo da bude j,ed.ino mogua teorija objanjavanja neproni.Inosti po Kantu u Metafizikim osnovama. Ali
g:ibaju'e sUe dinamizma o:staju puke hipoiteze koje mo~ opravdati jedino
primjena matematike koju ove si:1.e omoguavaju. Ali je, s oibziro,m na metrufm.ku, budui da IOna sUe gLbanja ne moe zajamiti a priori, promaena
nJezina zadaa da omogui i ozbilji prijeJ:az na matematiku prirodnu znanOSit. Usprkos tvrdnJi 'i uvjleravanju da se pomou sila moe U!temelji,ti matematika prirodna znanost, Kant se dvoumi da II bi se tvar, kad bi je
se pretvorBJO u temeljne sile odbojnosti i privlanosti, mog,Lo uistInu konSltruixati. Metafizike osnove ne daju odgovor na pi1Janje kako su mogui
pomou njihovQg istog dijela zakoni iskustva na kojima poi:va f1zika.
o.snove ne istraUju uvJet'e

Slade. G.,

Bokovieva

i Kantova PriZozi 11 (1,,""""2). str. 29-81. Zagreb (1985)

BOKOVI'S

AND KANT'S PHILOSOPHY OF NATURE

Summary

Bokovd and Klant develop a similar theory using r,epulsive and a;ttractive forces, so .it ds potS-sibie to presume thaJt Kant made use of Bokov:i's TheoOry of Natural Philosophy. In his Metaphysical Foundations Of
Natural Science Kant disti.nguishes wi,thin the metaphys.i.c:s of nature
between its pure, tra:nscendental part and the speciall me-taphysics of nature. The 1Iranscenden.tal pa-rit of the me,taphysics Qof na-tar,e deals with
laws that make possible the concept olf nature in general, regardless Qif
some spec~fic object of experienc'e, undelf.i.ned, therefore as to the II1rut.ure
o)fany thinJg of the sen&ihle world. Special metalPhysics, as opposed to
thIs, deals with the speciall nature of centadn specific c,1asses olf thilI1gs. Tt
;is e1the)r 'the metapihysics of psychology Q1r the metaphysics Oif .physics,
depend.ing on wh:e,ther one is discussing mtel1e,ctuaJ o.r .physical nrut,ure, i.e.
such as the metaphysics o)f physica,l nature .in the Critique OIf Pure Reason.
In th,is manner 'iIt applies the ,pr.ncLples olf -the ,transcendental part to twoO
c1asses OIf sensible obje'cts. Metaphysical Foundations Of Natural Science
start froOm the concept of nature as ,the tolta>Uty o:f things ~nas much as they
can be the obj:ect of s'enses, therefoOre experience, thinking in th;is case,
of the enrtir:ety OIf phenomenality, .Le. the sensible world with exclusdon of
all non-sensible things. The transcendental part OIf metaphysics deals
exc.lU!Sdvely wilth lalWs that make possible the concept of nature tin general.
Although this trMlscenlCiental part o,fme'taJpihysLcs does not delv'e deeper in,to
dd.Hevences ,that exist between objects of the external and. !iJnJtem:a.l senses,
a;ltholUgh j:t does deal, without relaWon to any specLfdc e,xperientialobj ec,t,
just \\vilth the lruws ,that make -the c,oncept olf nature po,ssLble a>t all, it
does study those very laws and concepts OIf nature exclusively in their
relation Ito exper.iential obj-eclts and in rela:tioOn to things olf the sens.ible
wo)dd. In .the phi1oOsophy of natur,e, Kant d,istinguishe:s bet,ween rati!Ona:1 amd
emp.irical phYSics and psychoLogy. RatioOna:1 nonexpe.riential physics ds e!i the['
pure O'r applied. The object O'f ,the first are external phenomena in general, and 1ts principles are conditions of phenomena in .general, while special exte'rnal phenomena;l objec-ts are relevant to -the second, but its princi:ples are a priori. They both c,onstitute .the metaphysics ,olf nature. Kant,
according to Hoppe, does no-t. use the word ~transcoodent8Jl un iv alen t'ly.
M,though he expressly states: ;the ,transc'endent8!1 ~d the -transcen<ient are
not one and the same (The Critique, B 3.52) he uses transcendentalan the
sense of the tramscendent, Le. dn )the sense: ,transce:ndental Qlsage, Le.
us:age ,that goes .beyond the oTider ,ot experience (The Critique, B 353). Then:
tramsc'endental, Le. a fOllmdation foi' organization OIf the world which is
only conceivable ;00 pure reason as distincIt from the wQ,r,ld, and i'ts li.niWmCtion (Critique, B 723/724). In the Me.t.ruphys.ical Foundations cf Natural
Science, transcendenta.l is used in )the sense of whrut rela:tes to the COI!lwtl.onS o!f thepo:ssibiUty OIf experience (Hoppe, Kants Theorie der Physik,
pp. 33-34). The transcerrdenta:l paTt oJ metaphysics is ,thlereforenot any
sort olf onw.lolgy in the tradit.ioIllall, precriticaol sense. The special meta.physics olf physdcaJ. nature explores a special class OIf o.bj-ects foi" which an experd1ential concep.t is given, but such that aside from what lies in that concept, n,o other experientlal principje is used for ,i18 cognitton. The expe-

80

Slade, G.,

Bokovieva

i Kantova . , PriZo2i 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

de.nti3.l1 concept ly.ing alt the f'Ol1l:ndation of the special m,e,ta.physics oif
physical nature is ma.ttex. Matrt;:er is wha.t moves through space (phoil',onomy),
whart fiHs space (dynam1cs) and what, as such, has the force OIf motion
(mechanics). Thee'mpiri,cal cQnc:ept of matter has pl"'edicates of mQtion,
fiHing Olf space and limpenet:rabiJ.i.lty SlO that a,t could be a given obj ect
olf ex,temal sense. This exper:ient:i1al notion of substances produces extensi.ve nature in general so it is therefore po.ssible ,to dissect the concept of
matrter according to ca1legory and constitute extensive nature. Since the
princ:ilples Oif plUl"'e reason apply Pl'1ima.rily to extensive nature, ,they do no,t
difif'eT in this sense a prLori If:rom the cognLtions that the spe,eial metaphysdcs
O!f e'xtensive na1ture a'tta:Lns, if it iis only distinguished from the t,ranSlcendenml part Oif the metaphys:ics of nature by the fac,tthat its o:bje'c,ts are
ex;te!llSlive. In Me,taphyisal Foundations, Kant states tha,t g,enerrul metaphysics, whenev,e:r lt needs exampJ:es, .there,fore in tuJtions,in o:rider to p'rov~de
pure concepts of reason with melamng, must eXltrac1t them [il'1om the gener3.l1
sc,tence o;! the body (Kol'pedehre), therefore from ,the form and prinC'iiple
Qf extemal intuit:ion, for ,tt is empty w:1thout .their cloIlJoepts. Howev,er, general m,etaphys:iics is no,t a t:ra.nscendental part Oif the me1JaJpysics of nature, fIOr Kant holds ba.c'k ;from a .general system of metaphy,s1cs which
would a.tta:i:nthat which goes beyond a11 Umits of experience. A ge:neiral
no:n-critical m.etaphySlics can only be r.eatized :Ln Ii.Its concepts are brought
mito relatiQn wi,th ext'e'rnal viewpo'Lnts. As oppos,ed to thetranscendental
pa'l'it of the metaphys:ics of nature, M e,taphysical Foundations are Inot
seleking conditions fOil" the po.ssj]bi1ity Q1f experience Qif nature dn general,
nOit even Oif ex;tensive nature in .gener:al ,but, how to us can llIaJture be given,
whose .gene'fal lams aTe already known since as such, with ,the categories
and principles Qif pure reason they are constituted. Only through movement olf eXl1lernal sens1e:s can they be af.froted. For this reason M etaphys:icaZ
Foundations starts from def.ini:ti,on of matter as 'motion in spa'ce. But this
deif1nition of Ithe clQncept of maJtter i,s not achieved by applyIng tihe transcendental pxinc,iple, especially no.t through applica'ti.on Qif categlQry. :Lt is
the'refore qUiestiolliab1e whether ,the concept O!f mOItilOn is at all obj'ec,tively
va,1id ,for matter. This notion can not be a prlori prov,en. Since without motilOn there can be no awaren:ess or experi,ence, it seems !th:at :Lt must be a
prior:i po:stulated althoulg'h it can not be considered in its po,ssibili:ty as an
empiri:cal concept. ThIs unsa1li.sfactory empir.ical beginning MSO appHes to
the status of m:ovi:ng forces, ,the .Lntroduction Oif wbich lS primariJy necessary due 'to the poss.ibiJd.ty of applyng m'athematics to ex.ternal objects,
which, howev,er, also pass flrom the concept ofmo,tio:n as the fundamental.
determin,rutJ.on of all extelmaJl objects. Forces such asm(}uion can not be
explained any :furtber. Especially since with them it is not poosi.ble .to a
priod exc'Lude an atomistic expaanation Oif na.ture. Atomism simply loses
its property of being the only po.sSli.ble th'eory fQr e'Xlplaining impenetI'labULty
according to Kant in Metaphysical Foundations.
But -moViingfo,rces of dynamiSiIIl remain mere hypotheses which can
only j:usttfy a.pplica:tion O!fthe mathematics thM these forc'es make possible.
As to me1taphysics, b:oiWever, s.ince U can not guarantee :forees of moMon
a prior.i, its 1Iask olf enaJbli:ng and rea1iziIl!g a tran,Slition to the ma.themartd.ca,l natural science has faiJ:ed. In Slpi.te otf the claim a.ndar,gument thalt lt is
posslible, wHh -the help of fore,es, to found the natura.il science o'f mathematies, K3.lnt osci1la.tes as ,to whether mat:ter, when d:t is transfoTmed into

SZade, G., Bokovieva i Kantova , Prilozi 11 (1-2), str. 29-81, Zagreb (1985)

81

the elementary fore es orf repulsion an attz,ac'tion, could aC1tuaHy be cOlIlstituted. Metaphysical Foundations do no,t provide an answer to the question
olf how the la,ws oi! experience upon which physics is based are possitble
through their pure part.