Miodrag Mima Karadzic - PRVA BRANA NO

Navrli na me da se enim, navrli da me zamaknu, oe silom da me utope, iv ostanut ne

mogu! Koga goj sretem, a nekog ugledam, rairi usta od uva, do uva, pa veli: Nao sam ti
enu! Pronaao sam je! E i ja tvoju, mislim u se, e i ja tvoju, samo da ti je znat e! Da ti je
kukave, znat s kim sam ti je vidio i u kaki je poloaj bila, skupila bi ti se usta, ko da si
drenjina ruo! Imam, veli, jednu lijepu sestru... Pa nek ima, pazite da vi je ko ne ukrade!
Pazite da joj kaka strana sila zamku ne namjesti, uvajte da vi je rad ucjene ne otmu! Ogra
du oko nje, bodljikavu icu rairite, mine postavite, reflektore oko kue, dako ostane iva! U
bocu njom, pa zaepite! Vosak na glavu, pa zapeatite!
Ama e se goj pojavim, e goj nos pomolim, svi uglas, ko da su tice zagau: Steta, taki
momak, taki delija, taka ljucka ljepota, taka boa preobuka, a neoenjen! Steta, taka snaga da
se uludo troi, taki jakota da se rasipa na svata, a jo ono oprobo nijesi... e goj svrnem: Ovi
je neoenjen! Ovi je neoenjen, vataj ga! Vataj ga, utee! Sitno je kad viu: Ovi je lud, ja kad
ti kaem! Poturaju mi na svaki oak miolovku, polueu! Kod doktora uog, a eko sam
preko etiri debela sata, uog i sjeo ljucki nijesam, kad on veli: Jesi li oenjen? Kako uo,
tako izio! Podgovorili ga, nema druge. Ui u optinu za neku jadopotvrdu, a oni te sjedi za
ank, ko da se krije, ni pet ni es no upita: Brano stanje? Reko: Ima li sestru? Veli: Imam!
Reko: Jebem ti potvrdu! Piam ti se na nju, da zna! Kad on zva miliciju?! Ue patrola, ja se
oduzo, nita
ne vidim, ue patrola, utegnuta zbirno u opasae, ko da je parada, i a uoe, ko na komandu
povadie lapise jedan crveni, a drugi plavi, zavisno od ina, olizae ig, otvorie tefter, pa
uglas: Brano stanje? Reko: Samostalni zanatlija! Nijesi enjen, ude se oba, a vie oni s
viim inom i crvenom olovkom. Nijesi enjen, je li? Izvinite, eto nijesam... Kako im to
rekog, omekae. Omekae, turie lapise za uvo, pa prvo poe stari: Imam, veli, jednu
rodicu... kad i drugi doda: Imam i ja jednu sestru... Tun sam im uteko i otad jo u grad io
nijesam. Raspitivali su se za mene, al me jo uvatili nijesu.
Steta, taki karakter, taka miso, a jo enu nema... Sam idem, eem se, a svue to ujem.
Izlueg, pomanitag, svrnug s uma, gotovo je! Steta za ovu bou ljepotu, zemljotres za ovog
anela s neba! A da mi brkova junae nije, da ig lino istico nijesam, da se nijesam za njig
zauzo, da ig u prvi plan ne gurnug, ne bi me imo uta pogledat. No, na svu sreu, ia niig
izmrjem, zaeliam, usiak
tim ig, podvijem, zaviljuim, popridignem, pa onda i pomozi boe. Onda ti i liim na neto. E
koliko mi za enom kukaju, koliko je trae, tano me strag da e je rastrgnut a se pojavi!
Reko: nema druge, no naumili da je probaju! Sve neto izviruju, gledaju, snimaju,
premjeravaju, ko da je oklen krenula, pa kasni pruga.
Kako mi je ko u zadnje vrijeme prilazio i viko: Pomaga bog! ja sam njemu: Fala, ne treba mi
ena! Fala, ogadili ste mi svaku na svijet! e goj ag ugledat enu, obilazio sam po dva
kilometra da me ne napane. Kod nas svaka neudata ide s dva sjedoka, pa a sjede, pii
propalo. Skoe: Uvatili smo te! Sram te bilo, zna li ti ija je ona? Zna li iz kake je kue, a ti
tun njom ovoono! Mora se il enit, il ratovat, pa biraj.
Sve bi i nekako, rvo sam se ja sa selom i s mojima dosta dobro, obilazio zamke vjetije no iko
na svijet da jedan dan crni avo ne dovede kod nas u kuu Avetnog Todora, nekog izvanjeg
babi
nog roaka. Kako Todor stade na prag, zaleleka baba: Vakat je da mi se ovo dijete prieni, da
lee s kakom, jel de Todore? A on jo oenjen nije, zgranu se Todor, a on jo oenjen nije, pa
se zaljulja! Zaljulja se Todor, dr ga, kukala nam jadka, dr ga, pogibe nam oek na prag!
Donesosmo pees komada cukra u kocku i kantu vode, pa kocku silom usta, a vodu pljus po
njemu! Masiraj, udri, tipaj, razvri vilice, putaj krv, umalo ga ne ubismo! Doe nekako
sebe, sa stotinu uda se dozva, objasnismo mu e je, svi se redom ponovo njim iljubismo,

pa kad u, nastavi: A on jo ene nema, je li? pa ponovo u nesvijes! Bogomi Todore, cukra u
kocku vie nema, izio si sve to smo imali, zalud pada, veli mu majka. Jopet ga zalismo
vodom, okupasmo ga, prizva se nekako, pa jopet: Ma je li to mogue da... Eto, mogue je,
moj Todore, kuku mene, mogue je! nadoveza baba, pa udari u pla! Uuuu... zajauka Todor,
uuuu... Taman ko da je prva srijeda u mjesec, pa zavijaju vatrogasci! Casti mi, jae on sad, no
oni u podne! Pa zna
li ti kukave ta nam ini, pita me, a troje ga dri. Zna li ti ta ini? Ja uvuko glavu u
ramena, ekam ka' e pas', a mislim: sad ako pane, dizat se vie nee! Budem li mu ja krv
puto, istoie! Taman to pomislig, kad se on prekrsti i srui u stolicu! Duva, koluta oima,
priziva vazdug upomo, reko: Ubig ga! Kad se oduva, uprije mi prs u oi, pa veli: Zna li ti da
vas svijet nina ecu, nako ti? Zna li ti da se u dananje vrijeme svaija eca upiavaju, nako
tvoja? eni se, a pritiska prstom, eni se, a pritisnuo, mozak probi, eni se, zna li ti ta je u
dananje vrijeme imat enu? Ou rekog, eniu se, skoiu s mosta, ako treba, samo prs
makni! Makni ga Todore, slijepa me ni jedna nee! Makni prs Todore, mii to ilo nee, ta si
zaburgijo njim, kumim te bogom! Nita on, uera mi oi u glavu! Kad drugi put doem,
nastavi: ako se ne bude oenio, nemoj me ekat ni u kuu, ni pred kuu! Jesi li uo? Jesam,
uo sam, samo te vidio nijesam! Makni to udo, probi mi glavu! Mii ga nee, oeniu koko,
ako treba, vjenau se sam sa
sobom, ako oe, registrovau se s tobom, samo ga makni! A zna li ti, kukave koliko je
ljepe svoju ecu vu za ui, no tuu? Zna li? pa me uvati za uvo! Zavre, reko: okinu ga!
Odarafi ga, svega mi! Nita ti ne zna! Nie nita! Ti si, veli mi, jedna obina neznalica! Ako
se ne oeni, doklen drugi put doem, vodim te u bolnicu! Nek te snime ozgo dodolje! Nek
vide ta je s tobom, nek ti krov pretresu, jesi li uo? Nijesam avolju. Sad te vidim, a uo te
nijesam. A puti mi uvo, jadan, imau, ako treba u svaki dep po jednu enu, da ig neeljno
mijenjam, samo me puti! Ajde, molim te, nastavi on: bolesan, da mi znamo, nijesi, gubav
nijesi, lud, a namiguje na me, jo nijesi, sakat nijesi, orav nijesi, fala bogu muko si, pa jopet
namignu! Dobro, reko, to namiguje, ivota ti? Vaki sam, kaki sam, ta tun mogu. Nita on,
no nastavi: Muko je, jel tako? Baba isti minut uskoi: Jes, eto, muko je Todore... Eto vidi,
muko si, pa jopet namignu, dosta si vako i zgouan, gledan si, polijep si... E jesam, mislim,
lijep sam, ne daj boe da
sam ljepi! Vakig nie vie nema, prestala proizvodnja! Svaki put kad se u ogledalo ugledam,
streknemo i ja i oni u ogledalo! Svaki boi put! Dvatri put umalo pred ogledalom pamet ne
izgubig! Reko: poslali nekog da me strai! Da se nee, ne daj boe, u no sretem, ne bi me do
Galicije stizali! Na nas si, nastavi on, lijep, stasom si ita baba, a u glavu kad te gledam, ko da
vidim pokojnog Samuila, pa zaplaka! Zaplaka Todor, zaleleka baba! Uvati nas pla, sjetismo
se Samuila, sve jedno drugom na ramena palo. Tun smo ti plakali dva tri sata, pa kad se
oduvasmo nastavi: I da zna svi mi tamo svisnusmo to ti oenjen nijesi! Svi! Ostanuli su iza
mene plaui i rekli mi: Plakaemo doklen se ne vrne i ree ta je odluio. Ako ne bidne
eo, nastaviemo! Eto ti, uo si, pa se presaberi! E... A kaka je to crna vamilija, kaka je to
jadorodbina da ti je znat... Mi bi, a smo posujmali da bi Todor mogo do odma jedno dijete u
apoteku slali da kupi mas za srab i praak protivu buva i ui. Kupimo mas i praak, pa se
namaemo i napraimo,
pa okomotamo krpama glave, bi reko: Navalili Turci! Udarili Janiari, pokolj e! I u apoteku
su nas po tom znali. Samo uemo i reemo: Dobar dan, stigo Todor! Stigo Todor, a apotekar
pakuje, ni jednom ne pita ta nam treba! Zna! A baba mu je ui biskala. Vadila mu je ui i
gnjide. Uzme oni gusti ealj, zalije mu gasom glavu, mogli smo ga stotinu puta upalit da gori
dvatri mjeseca, pljusne gas na svako boe mjesto, a nit vidi ealj, nit Todoru glavu, no grebe
i strue osumice kudijen goj stigne i kobajagi istresa na kaki lis papira, pa ta ispane. Kad se
umori veli: Nema ti Todore vie nita u glavu! Nema, da zna! Ne, je li? vas sretan pita.
Nema vie nita ivo u nju, sve to je bilo sam izbiskala i istrijebila. A vie buva i ui je na

njegovu glavu umrlo prirodnom smru, no od njena elja. Vie ig je preminulo to on

glavom udije na kaku gredu, koliki je bio, no od davljenja gasom.
E, uglavnom, kako Todor ode, kako on zamae, obrni, okreni, stio, ne stio, branio se, ne
branio, naoe mi enu!
Pazarili mi drugaricu, moj junae! Kad sam je prvi put ugledo kad sam je vidio, prvo to mi je
panulo naom je: Na ovu navala bila nije! Oe levori radili nijesu! Oi joj na vrg glave, jedno
gleda u tebe, a drugo u komiluk, il e uva ovce, elo iza njig, a iza ela kosa, raspletena do
peta! Taman ko da si krug opiso! A glava joj rumena, rumena, ko da si mjesec s neba skinuo,
pa joj ga na glavu nazuo! Rumena joj glava, sestro mila, ko da nie na svijet krvi nema, nako
u nju! Reko: ne daj boe da je ko stisne, prte ena. Ma poznata mi odnekle, a oklen sjetit se
ne mogu... Nee sam je bogomi vidio, a e... dok mi ne sinu: u bukvar, kad smo uili
zagonetku: Oko panja dva lopara!
Stoji ona nasprema me, pa se smije! Smije se ona, smijem se i ja! Reko: ako sam ja tebe
smijean, vala si i ti mene! Smijemo se mi, kiki jedno, kiki drugo! Nasta arlak, moj junae, svi
razvalili usta, umalo ti crknuli nijesmo! A mene su ti zalud ureivali prije no to je ona dola,
ureivali od ujutru do uvee! Obu
ku me, pa vele: ne valja, skidaj! Jopet obuci, jopet vele: ne valja, skidaj! Obucisvuci!
Svuciobuci! Uta sam bio, je li? To znam taman koliko i ti. Svak je na mene poneto dodavo.
Okien sam bio ko crkvena knjiga. Iaran vala, mo^go si me komotno ko novinu prodat! Sta
drugo da ti priam, no da su me od jutros etiri puta iali i brijali. Kako goj ko ue,
nasapunja me po licu, britvu i noice u ruke, pa strui i strii! A upoznali smo se ko dva
dravnika. Ovo ti je, vele, osad ena, a ovo ti je, vele, osad mu! Milo mi je, veli ona, bogomi
reko i mene! Dako sviknemo jedno na drugo, dako obiknemo kadtad! Zajebali su me, vidim,
al i nju, ne mogu te lagat. Zajebali je vala, gre nijesu mogli! Divni li smo, kukala nam eca!
Bude li se u njig spajalo neto od oca i neto od majke, nata e liit, ako pogodit mogu,
pogodilo me sad s neba! Ako nam se ikad ita rodi, uvaliemo ga jedino ako e okupiramo
teritoriju, drukije nee i! Taman ja to mislim, kad ona sputi glavu! Sputi ona glavu, obali
je, pa sputig i ja moju! Obalig je! Reko: aj
da se sramimo, to da ne? Udarila joj krv u glavu od srama, pa udarila i mene. A doli ko
dvije visibabe. Strag me cijelo vrijeme bio da nas ko ne ubere. Svi su protivu nas, vidim, svi
do jednog! Noas ete vas dvoje spavat zajedno, veli mi majka. Ko bona zajedno? Vas dvoje!
Ja njom neu, ne poznavam enu, ne poznava ni ona mene... Ajde uti, doeka baba! Noas
e njom i da ini ecu! A...?! Noas da ini ecu! E ako u baba, ne mako se odole! Cini
ti ta ti je volja samo mene puti. Kako mo jadna take stvari na glas priat, moe ova ena
svata o nama pomislit. Puti nas jedno dvijetri godine doklen sviknemo jedno na drugo,
doklen se obiknemo, pa emo onda lake... Namjesti im ti oni krevet, veli ona majci, a ti uti!
Zavei! Zna ta baba: puti ti to uti, ostavi ti to zavei... Ne ini se iv stvor ofrlje, no
natenane, pa je li? Ima u oeka iljadu djelova, ne znam jesi li znala. Noas jedno i dosta!
Priam ja, raspravljam se, dolo mi da udavim babu, a majka raspremila krevet! Namjestila
krvnika!
19
Dabe se ja batrgam, dabe se branim, doe prva brana no! Prva no s drugaricom u krevet!
A u ovu sobu e je krevet raspremljen, po joslednjem popisu, spava nas etrnes! Cetrnestoro,
ako nijesam koga izostavio. Toliko nas je prije tri godine bilo, ako se nije koje pridodalo il
koje e izgubilo. A oklen u znati koliko nas je, kad ni jednu snaju bez trbuga ne pamtim.
Kako ue u kuu ostane sandruga, pa po dvades godina tako. Nee na krevet spava dvoje,
nee troje, a na pod estoro ece! Jedino oni mali te se u no upiava spava sam! Ako se on ne
upiava da mu bude komotnije, bog me ubio! Kuj se i ja ne poeg upiavat ranije, ne bi mi
silom enu doveli. Da ponem noas, pada mi naom, da je zalijem, da je iznenadim, dako

utee, ide li zaboga? Ne vala sad iznenada, bio o tom drue ranije mislit. Misli, ne misli, radi,
ne radi, jadi, ne jadi, dunu baba u lampu, uinje: Pu! nastanu mrak! Stvori se tmua, ponor
nebeski, ko u groblje da smo! Sve jedno preko drugog leti. Izgazismo se, izgibosmo! Ujutro,
na brojanje,
viee dvojetroje fali. Zajauka neko: Og mene, pue nekome silet, ujem neko vie: A
nijesam ja, to mene? neko mu jopet veli: Ne no sam ja, pa mu sai jo jedan! Nastanu guva,
stvori se trka, ko da bomba u kuu ima! Tako mi svaku no. Ko si ti? pita me stari brat, jesi li
ti to eno? Jesam, kako nijesam, jesam jadan, ne ena, no manastir enski, jesam srednja
medecinska, jesam evo internat krenuo u krevet! Aha, veli, potamo se, bogomi sam mislio da
je Jovanka. Uinje mi se Jovanka od tebe... E nijesam vala Jovanka jo dva dana!
Tamoamo svi se nekako nagurasmo. Nae li on Jovanku, nijesam ga pito, a ako nije, nije se
on mlogo sjekiro, komotnije mu i zdravije samu. Oni kad goj zajedno leu bliznad prave!
Ispod dva komada on inio nije, pa ti vidi! E tako, dunu baba u lampu, uinje: Pu! utrnu je,
pa legosmo!
Lego ja u stav mirno, ko da je smotra, ko da polaem zaklervu, opruio ruke niz tijelo, ukoio
vrat i noge, po
kupio usta na jedno mjesto, zauzo ozbiljno lice, pa lego! A i ona legla taman ko i ja! Isto!
Ukoila mi se drugarica, pobratime, ko da je vojsku sluila, pa zauzela stav ko stari vodnik na
poligon! Samo joj izme fale! Prikrpila ruke uz tijelo, pripila ig, opruila tabane, reko: Mora
da se bogu moli! Dolo nas dvoje ko dva komada ljeba u lernu! Isto ko dva ljeba! Poekad
vidi nadoli, pa nenadoli! Ne dovatamo ti se vie no da je jedno u Ameriku, a drugo u
Rusiju. Leimo ko dva pokojnika, a ona donijela u miraz jastuk izvezen ko vijenac, pa nam ga
turili pod glavu! Da je e bilo popa, molitvu, pa u zemlju s nama. Ni jedno se glasnulo ne bi!
Reko u sebe: ako noas preteknem, ako se iv izvuem, sjutra emo druge! Sjutra vee u le
sam, pa da u na drvo! Evo joj kreveta, prost joj bio! Neuviavna je, pa nek se rairi! A mene
ti jo ubi sram, ja u donje gae! Ja nita na sebe, nako svitice! Lego, asti mi u donje gae! A
ni po jada to sam u njig, no to nita na glavu nemam, izjede me sram. Samo
mi majka pred spavanje na noge nazula suknene arape da ne ozebem, da se ne naladim, nita
na mene drugo! Ja u gae, pa pomislig: ako je i ona, ne daj boe i daleko bilo, samo u njig, ja
je sjutra u oi pogledat ne mogu! Ne vala, rae u izi pred etu na strijeljanje, no to u je u
oi pogledat. Reko: izvini drugarice, brezobrazno je, smisla nema, sramno je, sramnije bit ne
moe, mene su, da izvine u krevet gurnuli u donje gae, jesu li i tebe? Veli: jesu i mene! I ja
sam samo u njig! Mislim lae, oe kuka da me zacrveni, oe da me do kraja zastidi, pa jopet
velim: E jesi...? Jesam, veli, evo pipni! Ko bona da pipne? Ti! Ja? E. A to ja? Veli: najblii
si. Pa jes, mislim, u pravu je, najblii sam. Aj reko da pipnem, a raunam ali se, lae, era
egu sa mnom, osa da se druimo... Kreni ti ja, moja drugarice, rukom, ko da u struju diram,
ko da ivi oganja vatam, ko da zmiju prisojkinju vrebam, sve milimetar po milimetar! Dr,
dr, primakni, pa odmakni, dr, dr, ko autobus pro Krnova, mic po mic! Uuuu?!
Ujede me neto, zakla me neko udo za ruku, osjee se desnica, udari ladan znoj na nju,
oduzeg se! A idi se obuci, sram te bilo, obuci neto na se, zamotaj se u neto, crn ti obraz,
kako su te vaspitali! e e skoro gola u krevet s mukijem, s nepoznatim oekom, zlo ti
upamet! Obukla big se ja, veli ona, zastidio si me, no ne znam e mi je preobuka... Ne znam
e mi je, nagaziu nekog... E pa, rekog, kad je tako, potamo se! Potamo se, eni se malo,
ustranu se brate, makse od mene drugarice, ne odgovaram za posledice, uni se tamo, da ne
puca kastig! Makse, sretne ti gae! A ukoile mi se noge... Prvo noge, pa onda sve ivo. Poo
da se koim na svako boe mjesto! Prevrnule mi se oi, ukokotio ti ja u tavan, pa mislim:
Mogu me komotno sjutra ujutru nee u plot zakovat! Ako ie fali vrljika, tun sam! Rae big
se prevrnuo, no vasionu da mi da! Jebem ti Avetnog Todora, oeni me, manit se enio! A kuj
da se prevrnem, kuko? Kuj? Na koju veli stranu? Odem li udesno, na

leeg na nju! Naleeg na nju, moe ena svata o mene pomislit. Moe me s puno prava
mrnut, moe re: Mr tamo, ta to oe? Moe zvek nastanut! Odem li lijevo, ete me na pod,
pogaziu ovu crnu ecu. Pognjeiu i podaviu ig, napraviu Jasenovac u kuu, mislim, a kuj
da idem, ne znam... Uvatio me, brale mili, gr u taban, a trpim, trpim, ko da je tua noga!
Reko: ovu sam jednu otpiso, pola nogu vie nemam, pa sjutra ko koko skai na jednu
Gorilo! A zasrbljelo me svako boe mjesto! Svako! Da mi se ieat, da mi se kukavcu
izrgat, dao big i ovu drugu nogu, pa na ruke, doklen stignem. Bio Todor prije neki dan, sad je
poelo! Noio je on i kod njig, pa reko: aj da upitam srbi li to i nju. Reko: srbi li tebe e
drugarice? Veli: srbi! Laknu mi! Pade mi kamen s vrata. kako jedno, tako i drugo! Kaki
mladoenja. taka mu i mlada! Sta da radim mislim, krenuli mravi po mene. razmiljeli se na
svaku stranu, ta da radim. kako da se iv izvuem, kako da se iskobeljam, pa poeg da
zviduem!
Poeg da sviruckam, ko: ba me briga! Sviruckam ti ja, ko da srbi nekog drugog a ne mene.
Zviduem i muziciram, a muziciram crnoga avola... Suva mi usta, nie pljuvake na tri
dana oda, pa itim ko pred smrt da sam. Kad ona veli: Muzicira li ti to? Aha, rekog,
sviruckam... Imam ovi duvaki instrument, pa muziciram, kako ti se dopada? Svaka ti as
kako zvidue! Kako svirucka, c, c, c... Nije to nita, ja tako po vas dan. Od kad ustanem,
doklen ne legnem, muziciram. Sviruckam doklen mi ne utrnu usta... Svaka ti, veli, as! A
pojaali se mravi, razmiljela se gamad, avo mi u muziku! Utrnuo i zakoio se na svako
mjesto, mo u mene komotno ekser zakovat, mo me izblanjat, nita osjetio ne big! Mislim:
ujutru u ja pravo u pilanu, pa pod egu!
Taman se ja zamislio kuj u i ta u, kad mali Zeljo s poda, ko da nee, pita: Striko, jesi li ga
nainio? Sluaj Zeljo! Tebe su nainjeli, pogani, jednom ma nijesu dobro! Nijesu dobro, nijesi
sreo dovren ka valja, treba kod tebe
mlogo toga popravljati. I sluaj: ako ti ja sad ustanem bie za sva vremena dovren, jesi li
uo nesoju. A osjeam da u sobu niko ne spava. Niko! Svi ekaju prenos! Kaljucaju, prevru
se, viu jedno drugom: pss, psss a ekaju prenos. Najcrnja mi baba, ona do zore trenut nee.
Dok je ona kod Uroa preskoila pokajanje, znam ta eka! ekaju utakmicu, oe go da vide,
pa me uvati inat te iz svega mozga zavikag: Evo igraju Jugoslavija i Maarska, baba, tek
toliko da zna! Kad ona nita...?! Nita, uuela se, pravi se da spava. Poela kobajagi da re...
Spava li to baba, upitag? Spavam, a ti? Spavam baba i ja, ta drugo da inim? Spavam vala,
nikad tvre! Samo ti Gorilo spavaj, veli, a vidim da namiguje! Mrak je, tmua je, a vidim!
Znam ja kako ona ta ree.
A da znaju na koje sam muke, ujutru bi mi tree jutro dali! Ne tree, no eteresnicu! Tijesan
krevet, uzak krvnik, oi izvadi. Da ja enu znam, da je bolje poznavam, reJco big joj: Lezi
brate nee
drugo, sve ti prosto, platiu da spava s kim odabere, samo se makni od mene, poeni se
zeru, tamo se komad, al je ne znam, ne poznavam je, nijesmo jo toliko intivni, pa ne mogu...
Dro bi oek i gurbeta u krevet, a ne drugaricu, pa je li? A napala me vatra, napanuli me
plamovi, sagoreg! Sagoreg ti, mogo si od mene grijati po kugle zemaljske!
U neko doba ona veli: E... pa pomae nogu! Nogu, svega mi na svijet! Pomae je, pa pravo
njom put mene! E taman put ovoga to ti je pred nos! Odmakni ja moje, a ona jopet veli: E...
pa jopet primae! Ja jopet izmakni, ona jopet eknu, pa je primae! Trpi ja, eni se, pomakni
se, zgui se, zamotavaj se, ulazi u se, pokupi se, rja mi dosadi! Dobro, rekog, to eke? Sta ti
je? Ajde, ta oe? Kuete, zna li? Oete li da me iera iz kreveta? A ja kad sam ljut, ja
persiram svakog. Isti minut preem s ti na vi! Ako oete, reci, pomau se ja sam! Mau se ja,
nita se ne gurajte! Ako me ne trpite, spavau ja s onim malim te se upiava, dabogda me
zalio! Drite se brate te tvoje polovine kreveta, ona te po zakonu pripada, kue amo? Oli da
te u sud prijavim? Ako oete, odma u te prijavit! Odma, a svane! Bogomi ko da amo ima
blaga, ko da je kod mene udobnije... Ajde, bjei! Ekala ne ekala, dr se svoga kraja! Sluajno

sam, veli ona, sluajno sam... Izvini... Ma ajde bjei, izvini ti na tako ponaanje! Malo vi vie
od pola, zguili smo se, to se mene tie, ko pu u kuicu, a ti se gura! Oe neto na silu, je
li? Izvini, veli ona, molim te izvini... Omaklo mi se... E bogoti! to se mene ne omae, u
omaklo?! To ja omaklo ne priznavam, izvinite! Ja s tobom vie ne govorim, mislim u se, pa
priaj ta oe! Guraj se, mo me za nos uvatit, rije ti re neu! A kako me tae nogom,
pojaa se vatra! Poar! Vru ja, a vrua junae ona! Udaraju munje nebeske kroz tijelo,
udaraju sveti i nesveti, sve se lomi i puca! Da mi se kukavcu do izvora stvorit, samo da
zamoim glavu u njega. Vrua joj noga, sestro mila, vrua joj noga, ko da je peglu nazula.
Ako mi je i danas jasno kako cipele ne istopi, jad me pojasnio. A ruke ne miem. Gore noge,
smrzoe se ruke! Vidim da zoru nesretnik iekat neu. Ne, ni prve pijetle. Srbe me koljena,
oi izvadie! Srbe me, poo da ludim. Reko: izvini drugarice il drue, kako oe, oli mi
poeat koljeno svega ti, ne znam e su mi ruke. Kad sam lego bile su sa mnom, a evo ig sad
na ne mogu. Ja je li? pita ona. Ili ti, ili vi, koja goj oete, dobrovoljno je, pa kako odlui...
Kad ona osu...! Planu ena! Te ta ti o mene misli, te ta misli ko sam ja, od koga sam ja,
kaka sam ja! Ti misli da ja brae nemam da nemam zatite, je li? Ja sam vazda potena
evojka bila, vazda na svoje mjesto, po tom sam uvena, a ti tako...! Uuuu...! Drvljanik srui
na mene! Reko: Nemoj, jebem ti koljeno! Nemoj, evo ne srbi me! Nemoj brate, samo uti.
Kad ona veli: Dobro, uinjeu ti toliko. rtvovau se toliko... Nemoj, ako e zbog tog posle
grke bit, nemoj ako e za to braa znat, nemoj ako ti to utie na potenje. Ou veli da
ti pomognem, odluila sam, poeau ti ga, samo reci koje treba. Koje goj dovati, dobro je.
Na koje goj naleti, zadovoljan sam. Kad me ona dovati, pa pita: Je li ti ovo koljeno? Uuuu...
oskoig ko da sam na federe leo, uuuu..., a oklen to koljeno, zna li zata me dovati
kastiguljo, ne brukaj naku vamiliju, e to koljeno, to koljena vielo nije, a ko zainat Zeljo s
poda jopet: Nainjeli ga striko? Aha, rekog, nainjeg, evo vidi, pa mu prilijepig pees komada
uz ui, te se na momenat smiri. Njega mora svaka dva sata bit, inae zaboravi.
Vrni se ja u krevet, pa reko: Daj ruku amo, da ti ja pokaem e mi je koljeno, bolje je tako, no
da ti pretrage vri i pipa po organizmu. Kako je dovatig za ruku, ni ja ga ne mogu na! Sta
je ovo, pitaj boga? Tamo, amo, je li ovo, nije, je li ovo, jok, je li oe, tun je nee... sa sto uda,
naosmo ga! Uvati ona mene za njega, stisnu mi koljeno, pa poe da ee! Poe da ee,
grebe i strue, a mene mre svijes! Okrenu se kugla zemaljska oko glave, pa izustig:
Oli da i ja poeem tvoje, ako te srbi? Ela, veli, srbi me. Kreni ja rukom doljegore, doljegore,
tamoamo, ne mogu ga na! Sve mi dolo naopako. Mislim: Zaboga nalazi li se i kod nje
koljeno na isto mjesto ko i kod mene? Je li i kod ene ono tamo e i kod mukoga? Reko: Je li
ovo? Ne, veli, to je tvoje. Izvini, greka. Je li ovo? A ne to, streknu, a ne to, to mi je da
izvine... Uuuu... e je li, svega ti? Jes, veli... Izvinite, sestro mila, izvinite, ko brata te molim.
Oprostite, ako ikako mo, a nijesam znao... Ko, voli big da sam oni momenat ruku izgubio,
voli big da sam je u oganj turio, no tamo. Ne jednu, no oblje!
Naosmo ga sa stotinu uda, al ga isto naosmo. Kad sam ga opipo uzviknug: Eve ga, tun je!
Bravo ti ga, izusti ona. Ceem ja nju, ee ona mene, ogulismo kou! Reko: ujutru oboje
invalidi! Ko, da nam se ruke nijesu umorile, da nam prije svadbe nokte okinuli nijesu, oboje
bi sjutra ili na jednu nogu! Taman se mi zaeali, taman uvatili ritam, kad baba pita: Spavate
li eco? Spa
vamo, velim ja, spavamo baba! Ti bogomi ko da u miliciju radi, svaki as neto pita?! Ako
radi, nabavi onu legetemaciju, pokai, pa pitaj! Puti nas noas, ta si navrla svaka dva
minuta?! Spavajte, veli, samo vi spavajte, a jopet vidim da namiguje! Reko: Nita baba ne
trepi! Nita ne namiguj! Nita ne potkouj oko i ne murkaj, vidim ja! I zna ta: ako
progovori jo koju, bekne li samo, ja u izi iz kreveta, pa ti njom radi ta oe! Ako te
zanima ta priamo, lezi brate pomeu nas, niko ti ne brani! Lezi, pa sluaj, nasluaj se do
mile volje! Moe i da odredi dnevni red, privatamo! Uue baba, poklopig je na brzinu,
nema ona dnevnog reda nako pod razno, pa reko aj da malo ovoj eni ugodim, nijesam

odavno. Pitau je neto dobrovoljno, da uspostavimo saradnju, zajedno smo u krevetu i na

jedno mjesto, mora se. Reko: Drugarice da ti nije tijesno? A ona, ko lukava ena odgovori: Da
nije tebe? Mene? E? Mene bogomi nije, ba mi je komotno, iroko, doe mi sad u krevetu
lopte da igram!
Doe mi sad da optrim krug, nije mi tijesno, a u nije... Ja na samu ivicu kreveta leim,
poginuu, ako panem! Poginuu i pognjeit crnu ecu, a viem da mi je komotno! Reko: Nije
mi tijesno, no ako je tebe, slobodno se ti amo... Ima i do mene mjesta, doeka ona, pa se ti
eni amo. Oe da ja doem do nje, oe da ja prvi poputim! Idi se obuci, pa ou. Turi neto na
se il se bar ubradi, pa ou. Ne mogu vako, ti si u donje gae, mora me svatit. Ko jadove da se
obue? Ko? Ko da turi neto na se, manit se po krevetu preturo? doeka baba! Sluaj ti baba!
Sluaj! Evo ti ova ena, darivam ti je, pa ti lezi njom, kad sve zna! Lezi, prosta ti bila!
Izvolte baba! Evo ti, pa lezi! Ugrizi je, ako oe, okini joj bubreg, uvrni joj ruku, slomi joj
nogu, nemam nita protiv! Lezi tun, ne brukaj nas! Lezi tun i uti, veli ona. Lezi jadove i ini
neto, da ne pukne bruka.
A u sobu ujem, gue se od smija. Dre se za nos i usta, pomrijee. Zakikotala mi se vamilija,
zapuktala mi se
rodbina, sve jedno drugo za nos dri! A kako se goj mi, drugarice moja, enemo, kuj se goj
pomaknemo, tice za nama! kripi krevet, krklja, ko da se devet Jugovia ini! Te ciju, te fiju,
te mjau, te krrrr, te ueee, a u kuu arlak! Panula mi kua od smija, temelji se tresu! E, reko,
to emo ja i ti nainjet neko smijeno dijete, to emo neko samatanije sklepat, zveku emo
dobit, ako je ikad klepali budemo! Bie neko da krepa od smija! A mu je priprema vako
smijena, kako li e tek ono bit, kukali mu roditelji! Nainjeemo neki vic, neku alu od
oeka, neku anegdotu ljucku, viee! Nijesam se vie mogo uzdrat, nijesam ovi
brezobrazluk vie trpljet mogo, nijesam ig vie sluat mogo, no se poispravig na krevetu,
popridigog se, pa iz svega mozga zapitag: Dobro, ta vi je smijeno? Aj ta je to toliko
smijeno, da se i nas dvoje smijemo? Sta vi je toliko golicljivo, ivota ti? ta, a? Niko nita!
Svi ute! Jeku sebe u bradu, kirliku sebe u mozak, reko jedno e ujutru manito od smija
bit. Da vi kad krene dadom, pa pone da se smije. Ha, ha, ha, ha! zamozgag! Dabogda se
zacenuli zbirno, eto vi! Dabogda vi prisjelo na okup! Crkli svi redom! Doveli mi kui enu,
pa se smijete! Jesam li je ja traio, a? Nijesam, jel tako? avo e vi bit kriv, ako ja sklepam
neto budibog s nama ta! Kasno e bit da se posle svi bijemo akama u prsi ta nainjesmo!
Jeste li mogli da se ne smijete Peru, vidite li, oi vi ispale, kaka su mu eca! Taman se ja dao
u raspravu, kad oni mali te se upiava usta! Usta, pa pravo lee kod nas! Nosi te avo, e e
amo, a on nita! Znao je on u no da ide tamoamo, al kod mene jo dolazio nije... Ma nosi te
avo, mii se, a on nita spava! Reko: upiae se avetinja, moe ena svata o mene pomislit.
Pomislie ona svata o mene ni krivu ni dunu, te ga ja uni! Uinje neto: brep! srui se ko
s tavana da je pao, pa se primiri. Laknu mi, kad ova moja zacvili: amo se ti, puti ti njig, ima i
do mene mjesta, komotno se ti amo... Ma sluaj ti, jopet mi mre,
sluaj ti: mene se doslen smijali nijesu, zna li? Mene se doslen niko smijo nije, niko me
pogledat smijo nije, nemoj sad da te iz kreveta ieram! Nemoj sad da udijem lampu, pa da
se vidi koje je od nas dvoje smjenije! Nemoj, jedva je ug, nemoj me erat, smjenija sam ja,
nemam ja e, nako s tobom... E pa kad je nemoj, e pa kad nema e, lezi s mirom i uti! Lezi
ko ostala eljad, primiri se malo, to vazda neto ite? Vazda ti neki avo fali! Te potamo se,
te amo se, te uvis se, te uniz se, ko da sam na lastiku! Ma ajde, molim te! Ako je tebe tijesno,
ako nema mjesta, ako ti smeta brani suprug, enuu se ja, dabogda svu ecu pobio! Leu
sad s ovijem malim te se upiava, dabogda vodoskok po mene! Znam ja kako mi je bilo kad
sam ti koljeno traio. Svako mjesto minirano, svue dinamita! Oli da poginem? Oe? Odma
u, ako treba? Skoiu sad na glavu s kreveta, ako ima ef? Da priznava boraki sta, pa da
oek i rizika, da se polomi rad budunosti, al vako izvini! Pa nijesam ni ja

naen na ulicu, majku mu! Pa nijesam ni ja bez ie ikoga, imam i ja brae, ako je do brae! I
sluaj, nastavig, i sluaj: pomakni nee tu kosu, makni tu kosurinu, to si je opruila od istoka
do zapada! Makni je nee, veero sam! Oiaj se ko ostala eljad, postrii se ljucki brate,
pokosi to udo, ta e ti tolika kosa? Veli: To sam muu uvala... Reko: Nemoj ti mene muu!
Puti to! e ja mu, ne sprdaj se. Legle dvije ene, legle dvije drugarice, vidi li? Nita ona,
no jopet veli: To sam uvala za udaju, uvala da mi mu vidi... Eto si se, reko, udala, estitam
na izboru, mu ti je vidio, najeo se, pa se iaj! Umijem i ja da postriem, ako oe. Dovatiu
sad noice, ako pristaje. Ne mogu ja tue dlake vakat, nijesam sviko, gadljiv sam na dlaku,
ou drob da vrnem! Cmi sam ja mladoenja, mislim u se, lijep mi je brak, a mi se s poetka na
mladu povraa! Pomau ja glavu, ako ti je malo mjesta, mau je s kreveta, nek u vazdug visi,
dako se ne okine, pa se ti rairi, raskomoti se, sretna ti ko
mocija! Razleti se po krevetu, nazdravlje ti let! Kad se ona naljuti! Ona se, kume moj, naljuti,
a mene glava u vazdug visi! Klepee mi glava tamoamo, a ona podie nos! Naljuti se, pa
okrenu lea! A, mislim, to me zajeba, to me nagrdi, to me osakati, aferim! Podvali mi, ne
bi bolje da si me pitala!
Okrenu ona mene lea, okrenug ig i ja njoj! Kako se okrenusmo, kako se dilitnusmo,
dovatismo se! Cuknusmo se, udarismo se otama, svega mi! Uuuu... izvini, nijesam stio!
Nita veli ona. Ma nije ba nita, a ta sad mogu? ta sad mogu, tako je, kako je. Bi ta bi!
Nita veli jopet ona nije bilo nita. Ma nije ba da nije bilo nita, a ta sad mogu, ta da
radim, ajde reci? Mogu da kukuriem, ako pomae. Izvini, ako oe, nijesam namjerno...
Omaklo mi se, sluajno sam... Ma to se izvinjava, oee boi, nije bilo nita! Kako nije?
Kako nije? Jesam li ja muko? Jesi, vele da si... Jesam li te dovatio? Jesi. Jesi li ti, da izvine,
ensko? Jesam, veli, eto ensko sam... Eto vidi! Eto vidi, uzviknug
pobjedniki: Dovatilo muko ensko, kako nije bilo nita? Kako? Ti bi tako i da te neko drugi
cuki, je li? Ne big, sigurno ne big, a ti si mi mu... Bi, bi! Vidim ja kaka si ti! Eto, dovatio si
me u prolazu, nije otila glava. Ama nijesam stio eno boa, upamti to ti kaem, uje li ta
priam, nijesam stio, u u prolazu?! Nije bilo u prolazu, a ta sad mogu? ta? Ne mogu iv u
zemlju, jel tako? Pogrijeio, pa ta? Nije otila glava. Neu vie, obeavam! Kad te ikad vie
dovatim, poseri me! Paziu ko da si otrovna! Paziu ko da iz tebe duhovi izlaze! A ne bi se
bogomi toliko gicala ni da sam ti glavu okinuo, ne pa da sam ti svu brau pobio a ne to sam
te dovatio! Dovatio, pa ta? Dovatio, pa eto! Drago mi bilo, ako oe tako, drago mi bilo, iz
inata sam! Iz inata sam i jopet u! Ako mi pane naom, sau! Ama nije bilo nita, oee boi,
to se stalno ljuti...? Ja se ne ljutim, no priam. Priam, a to to sam te dovatio, evo nijesam
stio, vrni mi ako oe, dovati i ti mene, ako ti je stalo, udari mi
klempu, uvati me za nos, irok ti je izbor, ako e ti lake bit, samo vie ne pominji!
E... veli ona, e... ta sam ja svata za tebe sluala, doklen amo nijesam dola... Svata li sam
ula, lijepo me strag za prvu no bio... Sluala si to si sluala, oe zaepi ui, nee ti
komandovat! Ja sam muko jo koji dan, ja gae drijeim, pa emo po mome! Aha, veli,
vidim da si muko... Vidim, veli, mukarina! Viela, ne viela, pitaj koga oe. Evo ti babe,
pa provjeri. A to, da nijesi ti muko, drugarice? Ja...? E, taman ti! Nekako si se postavila ko
da jesi! Pa ja nijesam ni rekla da jesam... Bogomi i da si rekla, isto bi ti bilo! E, ta su mene
svata za tebe priali, c, c, c... Vele da si opasan za ene, da si munja nebeska, oganj ivi, da si
grom u neke srvari, ta su svata nalagali, boe, boe... I jesam opasan! Aha, veli, vidim kako
si opasan, vidim koliko si munjast, pa poe da se smije! Zakikota mi se iva ena u krevetu!
Ma sluaj ti, polueg, ma sluaj ti: nemoj sad da ti
glavu razvalim, nemoj sad da te u kosti uvatim, pa da vidi kaki sam! Bogomi, ako te za iju
dovatim, kveknuti nee! Opauim li te jednom, morae s rodbinom glavu trait! Ne zna ti
izgleda ko sam ja!
Taman se mi zavadismo, Ijepota boa, kad Zeljo s poda ukljui: Striko, jesi li ga nainio?
Jesam Zeljau, jesam jadan, kako nijesam, evo samo da mu glavu zavrim, pa je gotovo!

Samo jo neke sitnice da popravim oko nosa i usta, tun je, sreo! Onda sam usto i reko: E
Zeljo, sad si najebo! Sad si Zeljaine moj! Prio sam mu, pa kad sam mu saio silet, kad sam
mu amar odvalio, mislio sam: Ode glava! Ode, rekog, ubig crno dijete! Zbog tueg enskog
dao svoje muko, kami mi u pamet! Kako udarig Zelja, zalelaka Jovia: A ne mene striko, a
ne mene, nijesam ja Zeljo! Ja sam, Jovia, Zelja gao, ne bili se mijenjat! A sluaj i ti Jovia:
nemoj sad da i tebe neto naem, malo e ti ovo bit! Znam da si i ti neto kriv,
znam da vazda neki kastig naini, pa se primiri! Bogomi da te oek po vas dan bije, ima
zata!
Vrnug se u krevet, krivi se Jovia! Krivi se, ui probi! Ma sluaj Jovia, ustanem li ti, neemo
sjutra znat i si, jesi li uo? A ko da sam znao? Znao sam da mi je od brata, a od kojeg, nijesu
ni oni, a ne ja. Primiri se, jeke pomalo, al se isto primiri. S njima na lijepe mo samo
kamenjem da se gaa, nita drugo. Sta je ovo, mislim, svak me zajebava, vas sam van sebe,
ko da meka u krevetu igra, ko da cirkus gostuje, kad ona veli: Boe, to si mi lijep prsten
uzo! Sto mi se dopada, to mi je mio, to je prelijep, neu ga skinut doklen sam iva. Nikad ga
izuti neu! Reko: drugarice i tebe i prsten mi je otac biro, pa se sjutra njim raspravi, noas
nije oe, na pokajanju je. Ako ti se dopada, dopada, ako ti se ne dopada, nek ti uzme drugi. A
to da ga nee skinut, da ga sazut nee, kako oe. Da ti ga nijesu sa sto uda na prs nabili,
skinula bi ti njega brzo, vidim ja kaka si ti to
se skidanja i sazuvanja tie. A kad ti inae lijee, ivota ti? to? Pitam bona kad lijee, ne
pitam vojnu tajnu? Kad si lijegala doklen si kod oca bila, oli mi re? Zamurite li vi u kuu
ikad, a? Spava li ti ikad il po svu no dedi, ivota ti? Svata, veli ona, svata... Boe ti
pomozi ta ti pita...?! Pitam kad ste u kuu lijegali, pa odgovori, ako oe! Oko devet smo svi
lijegali. Utrnemo lampu, pa legnemo. Pa to jadna ne spava, vidi li ti koje je doba? Sto ne
spava, kako misli zoru na noge doekat? Probam, veli, pa ne mogu... A sklopim oi, svata
mi sijeva kroz glavu... Ma nemoj! Ma nemoj! Vidi, vidi! Svata ti sijeva kroz glavu je li? Jes,
veli, jes ba svata... I ono, je li? I ono! I ono, vjerovat mogo nijesam, i ono, je li? Jes, ni pet
ni es veli, i ono! Pi, sram te bilo! Pi, sramote! Uuuu... kastiga! Iz nake kue, od nakig ljudi,
naku brau ima, pa ti ono pada naom! Reu im, a ig vidim! Re, evo koji sam! Reu im: njoj
ono ne izlazi iz glave! Vidi, molim te, ko bi to reko?! Niko na tebe sujmo
ne bi, kad te vidi, a ti taka! E to to ti sijeva kroz glavu noas gledat nee, sad kad big ti ivot
spasio! Lezi s mirom, za bresposlice se ima kad! Mene su rekli, doeka ona, da emo noas da
izvine injet ecu... Branim li ti ja, iznenadig je brzinom! Branim li ti, a? Ne, je li? Ne
branim, jel tako? ini ta oe, izvolte! Uzmite glijeto, egu, kosijer, blanju, uzmi ta oe pa
pravi! Pravi, otvori radionicu! Pravi, elji, zidaj, zakivaj, ako ima im! Cini ta oe, sretna
vi rabota bila! Mene su, veli ona, rekli da emo ecu injet zajedno... S kim zajedno, umalo s
kreveta panuo nijesam! S kim zajedno, aneli eno s tobom! Da nee mobu da kupimo, a?
Neu mobu, veli ona, no aj ti reci ta da inimo? Je li ti dosadno? Jes. Oli da se cikvamo? Oli
da se cikvamo, pade mi naom? Ako oe, ja sam tun! Stojim na raspolaganje, pa poni! Ne
umijem ja da se cikvam, a big... Ne umije da se cikva, je li? Da se cikva ne umije?! Ne ja,
veli, eto ne umijem... Uuuu...! Uuu... ote mi se, to si pametna, to si
naitana, bistra li si, aferim! u ne zna da se cikva?! Ne znam, veli ona, pa poe da plae!
Plae, lije suze, ko kia da pada. A i ja ti bole, lak na suzu, pa za njom. Aj reko da plaemo
zajedno, to da ne? Ja ti se rasplako za njom, pa onda ona za mnom. Zao mene nje, a njoj
mene! Plaemo ko na groblje da smo! Raalilo nam se neto, raalilo, zaustavit nas nemo.
Leimo i jekemo! Jesmo dva debela sata! Sremo oboje, sve to s oi pani, kroz nos vrni, pa
jopet: juris! Mogli smo do zore. mrkemo ko dva sirota, ko da smo oboje jednu majku
izgubili! A dolo mi je ao, plae, vjeta u plakanje, dolo mi je ao, dva put sam pomislio:
Umro eni mu! Preminuo joj brani suprug, nesto joj ivotni saputnik, ostanula bez druga, pa
plae! Umalo joj sauee izjavio nijesam! Dvatri put mi se ruka trzala da reem: Uestvujem

u alosti, divan je to oek bio! Malo se u neko doba stiasmo, poputi jeka, kad ona veli: E...
druka su vremena nekad bila... Druka i ljepa, velim i ja...
A namirisala se su neto, moj junae, nakacupala se su neto moj kume, namazala se nakim
udima, moja drugarice, taman ko da su pored mene lipu posadili! Ne lipu, no bagrem! Ne ni
bagrem, no ko da si u crkvu uo, pa kade, kade ko da je vladika umro! Mirie mi nevjesta,
mogo sam joj svaki komad upakovat, pa prodavat! Reko: drugarice, najebali smo, a svane! A
svane, a se sunce pomoli, pii propalo, gotovi smo! Moli se bogu jo koji sat, posle neemo
imat kad! Sto smo gotovi, to da se bogu molim, upituje. Viee to, kad svane, pa ponu na
nas ele da slijeu! Namirisala si se, nemo dvije godine izvjetrit! A dopada ti se, je li? Kako
da ne! Kako da ne! Dopada mi se ou drob na usta da vrnem! Suto su te to namazali, ivota
ti? e naoe da te tako nakade, ivota ti? Tebe nita ne valja, veli ona, nita ti potaman nije,
nisuto zadovoljan nijesi, pa se jopet naljuti! Naljuti se, a zata, pojma nemam. Aj reko da se
ne svadimo prvu no svaka dva minuta, imaemo kad, pa
zavikag: ekaj bona, i mene su izmili! I mene su oribali, ui su mi vimom prali, troje mi je
ece lea kupalo! Svak iz kue je za poneto bio zaduen. Svak, a baba za inspekciju! Tea
mi je inspekcija od kupanja bila! Da je vidi kaka je kad u vizitu doe, sad bi za mnom
zaplakala! Kupaju me, da izvine, evo sedam dana, svaki dan po etiri puta! Svaki boi dan
me u vodu gnjuraju, polueg! Taman ko da sam plovka! Isto ko da ribu ili abu ene! Ako
nijesam iljadu puta pomislio da ti gnjurca za mua trae, ne pomako se! Od kad su te
spomenuli, ja ti iz vode ne izlazim! Ne, nako kad leem! Milija mi je no bila, no ita na
svijet! Nou sam jedino na kopno bio! A ustanem oni u vodu sa mnom! Bace u vodu, pa posle
cijede! Ronim sedam debelijeg dana, na muke sam drugo! e goj me ugledaju, koje me goj
vidi, zalije me vodom! ta da ti reem, nako da je vazda jedno za mnom s punom kantom ilo.
Vie sam ti se ovijeg dana najeo sapuna, no ita na svijet! Doruak, ruak, veera! Vjerujem
da ga jo iza zuba ima! Ne znam oli mi vjerovat, ja tebe ne big, a i zube su mi prali od jutra do
mraka! Nabavili etku, pa strui! es dana mi je krv iz desni ila, es dana mi je lila, doklen
sedmi sviko nijesam! Jedno me vazda dralo, drugo irilo vilice, a tree zube ribalo! Ako
nijesam mislio da e mi i crijeva ispirat, ne mako se nikad vie! Velimir mi je izvadio dva
najzdravija zuba, vele: Ljepe ti je bez njig, ne stoje mu dobro! Vadi! Ako se nijesam bojo da
e mi jednu ruku rtvovat, zadnje mi bilo! A svi zubi su mi izmiveni, samo to otkuvavani
nijesu! A najeo sam se, velim ti, sapuna i pomada, ko mi ig vie ikad u ivot pod nos turi, nek
mi jebe oca! Ubiu prvoga koji mi sapun doda, da zna! Kad ona veli: A i mene neto mirie,
miri neto, osjeam ja... Neto miri, miri, c, c, c... Kako nee osjetit sestro mila, kako da ne
osjeti, i da nosa nema ula bi, zadnji su me put kolonjskom vodom oprali! Okupali me u
nju, pa ti vidi! A to ja volim, nastavi ona, to ja volim da se kupljem, to ja volim
da se plaem i isplakujem, to ja volim da se zalivam, vjerovat nemo. E, zajebava, a? osa,
jel de? Ne, asti mi, no ba volim! Voli da se kupa, ne sprdaj se, svega ti! Ne sprdam se, no
volim! Da ne voli i zube da riba? Volim ujutru! A ustanem prvo njig oribam! Koga, zdravo
bila? Zube! Zube? E! Svako jutro? Svako! Dri li te ko? Ne niko! Uuuu... mene su rekli da si
ti zdrava ena, da si normalno i moralno eljade, da ti nita ne fali, a vidi...?! E volim, ko da
nita bilo nije, nastavi ona, volim to je udo jedno! A kad se vi oe kupate? Kako kad? ecu
kad uvatimo, eto kad! Ne pitam to, no kojijem danom? ta kojijem danom? Pitam, kojijem se
danom kupate? Je li odreeno? Kupate li se subotom, il moda neeljom? Kako je li
odreeno, nita te ne razumijem? Sta subotom i neeljom? Mi se kupamo po potrebi, za
krupnije svece i pred Novu godinu, eto kad! A ja, veli ona, volim da se okupljem jednom u
neelju. Lae, pa da ti je bog ujak! Ne laem, no jednom neeljno...
E, to otpii! To kui ostavi! to si plivala, plivala si, to si ronila, ronila si, to si se plakala,
plakala si se, kupala si se, to si se kupala, oe neeljno nee! Nijesi baa da te zalivamo!
Nijesmo mi za mene plovku prosili, no enu, ako nijesi znala! Da mi je trebo vodozemac, da

mi je riba trebala, sam big je ulovio, bacio big dinamit, pa ta ispane, ne big oca i Todora
upomo zvao! Odviu ja tebe takig navika, ovo ti je potena kua!
Striko, je li glava pri kraju, jopet me zajeba Zeljo! Doklen si stigo, striko! Doklen ti jebem
oca, vi nijeste eca, no stoka obina! Sjutra Zeljau inimo tvoju nanovo, upamti! Sjutra te
oslobaamo vojske, moj sokole! Sve se uue, prepadog ig s vojskom, reko: aj da danem
duom, kad ova moja jopet zacvrkuta! Veli: Utrnulo mi uvo, aj ga izmasiraj! ta jadna da
masiram? Uvo mi izmasiraj. Koga? Uvo! Uvo? E! Oli s jednom ili s oblje ruke? Kako oe,
veli, odaberi sam. Oli posle uva da masiram nokte? Ne ja, no mi sad samo izmasiraj
uvo. Da ti masiram uvo? Utuklo te uvo, je li? Ma ta veli? Jesi li ti pri sebe? Pa aj da su te
presjekla krsta, aj da te utuko vrat, aj da ti se zakoila noga, pa da oek i pomogne, al da
masiram uvo neu, kad ti se otkoivalo ne bi. Prevrni se na drugo, pa volj ti rukama, volj ti
nogama izmasiraj sama! Ti nita nee, veli ona. Neu, taki sam karakter. Ako ti ne valja,
poljubi, pa ostavi! Isti sekund kad ovo rekog, ona poe da se protee! Istee se, zijeva, iri
ruke, iri noge, glavu iri, rastee organizam, iera me ena iz kreveta! Koje je udo napade,
ko da se od vjetica brani?! Uuuu... ubie me, asti mi! Ja se pomakni, eni se, ona su neto,
za mnom! Ja ustranu, ona ustranu! Ja dolje, ona dolje! Ja gore, tri ona za mnom! Ja tamo,
ona tamo! Da se branim, pada mi naom, da je jednom oarafim, ide li, zaboga? Nema se kuj
vie, doerala cara do duvara, prierala me na zadnji milimetar, drim se ko planinar uz oni
krevet, obisnuo u njega, ko da smo zajedno roeni, pa mislim: ako panem,
troje ece prete nee. anse nemaju! Vidi e me kuka na zloin era, oca tamo njoj jebem!
Dr se kukali Gorilo, zabo prste u one tice, a posjekla mi paad nokte pred enidbu! Da
nijesu tice trule bile, sedam sanduka bi nam sjutra trebalo. Ses malih i jedan za odrasle!
Isprotezali se vie, eno boa, izijevali se vie, izrairivali se vie, kuj e avetinjo, kuj si
navrla kobilo? Padog bona, prekidaj! Padog, stani! Padog, pobig crnu ecu, bje od mene!
Kad ona jopet! Razjapi usta, pa ini: UeeeH! Ko, da je nijesam gicnuo, da je nogom ne
unug, sad big ti ja u zemlju bio! unuo sam je nogom, gicnuo je u bubrege ko nikoga
svoga! Odvalio sam je koliko sam krakat i reko: A potamo se drugarice, eni se zeru, jo
uistu, ako emo na snagu, nijesam ni ja za bacanje! Udarig je, reko: zaplakae kad ona ni pet
ni es no veli: Boe to si ti jak, to si ti u noge jak, c, c, c... Jak si u noge, mora da si i u ruke
taki... Gorilo, zajeba je baba, ta misli oe li prvo bit muko ili ensko, ta ti mis
lis? Ne da se ti baba kocetrisati, pa vidi ta e bit. A se pipnemo, ti uskoi! Ima sjutra vas
dan, pa gledaj u pasulj i prevri olju, gataj, brani li ti ko? Ma puti babu, skopa me rukom za
ruku ova moja, puti babu, imam ja neto vrlo vano da ti reem, imam neto da ti anem, nu
primakni uvo. Dodaj ga, veli, da ti neto saoptim. Priaj drugarice na glas, nieg se ja u ovu
kuu ne stidim. Sramim se ja, pa primakni uvo... Pa nije uvo tiganj il ikara, da ga nosa
tamoamo. Zna li ti da ono ide u komplet s glavom? Zna li? Senem li njega, dodam li ti uvo,
moram i glavu, pa je li? Pa jes, veli ona, istina je, no ja o tom nijesam mislila... E zato sam ja
tun da razmiljam i da mislim, no ajde, kad si navrla, evo ti i uvo i glava, pa saopti! Iuori
se i iapi koliko te volja, izvolte uvo!
ta je ela da ree, mo pitat babu, ona je sigurno sluala. Kako joj primakog uvo, kako
nasloni usta na njega, oglunug ti junae! Uog u naku umu, nita se, sestro mila, ut ne
moe! Ro
mori ona sigurno neto, uori nekoga avola, a mene svaka dlaka na svoju stranu! Nijesu
dvije u par bile! A podignuli mi se brci, odleee! A usta joj topla, topla, povelika, pa
podgrijana! A i mene uvo pozamano, pa kad se to dvoje oslonilo jedno na drugo, moj junae!
Da si pomeu nas priganicu zamijesio trei minut bi peena bila! U jedan mag poe da me
drma i pita: Jesi li uo? Nita ja, ukoio se, ukokotio ko pokojni, a ona jopet: Jesi li uo? a
drma me! Kako doog sebe, ne znam, a znam da sam reko: Jesam, sve sam uo! Pa, je li ti
jasno? Jes, kako nije! Jes, nikad jasnije! A je li tako? Tako, no kako, no tako! Eto vidi, veli
ona, pa pomae glavu. Kue njom? Da je ostavim e je i bila, a? Nemoj samo da ispane

kako sam te ja nagovaro. Tvoja je, pa ako e na vrg kue njom, ne branim. Moja je,
namjestiu je ja kako odgovara, pa legosmo jedno spram drugoga! Diemo jedno drugom
usta, sve to ona izdani, ja udani, sve to ja izdani, ona udani! Duvam ti ja u nju, ona
u mene! Zaduvali se ko da je takmienje, pa dobija nagradu ko najprvi crkne! A ona ti se, kad
uduvava nadme, pa me takne s ona dva iljka, svako mi krvno zrno pomanita! Ko, rae big ti
na etu kopljanika udario no njoj na prsa, evo to me gleda!
U jedan momenat pomakog ja nogu, pomae i ona nogu! Pomakog ja drugu, pomae i ona
drugu! Pomakog treu, pomae i ona treu, pomakog etvrtu, zaplekasmo se! Koja je ija, ima
ig dvjesta, ne znam, pomijea nas neko! Zapleli se ko zmije u klupko, a mene poduvatila
milina!... Sve trnci goredolje, doljegore! Krenule gusjenice i skakavci uza me, rastopig se! A
zavardalo srce, pomanitalo, zaklepetalo, njii od radosti i gori ko logorska vatra! Udara na
svaku bandu, proviruje, svue ga ima! Zaveza nas neko ko cipele na mrtvi vor, ne bi nas
svevinji odrijeio! Dakemo ko topljenici, ko da ni jedno zoru iekati nee! Kolutamo
oima, izvremo trepavice, a najeili se! Da si ti u sobu uo, mislio bi od onog njenog
jednog oka da je saobraajna milicija upalila svijetlo, pa vata njim krugove. Vidim ta
inimo, jasno mi je kuj smo krenuli, al preduzet ne umijem nita. Odvojio big ja noge da
znam koje su moje, al ne znam, pa je mogu povu za nogu, mogu enu raskreit! Uli smo u
raj, bez kucanja, bogomi emo glavake i napolje, viee!
Slatka ena, brate mili, slatka, to jesjes, mogo si je komotno u teglice pakovat, pa prodavat.
Da se nije cukra prije spavanja najela, da se medom namazala nije, zaboga? Zadimila mene
glava, pukem na svaku stranu, samo to ne zanjitim, kad ona veli: Boe, to ti ima divne i
fine noge...! Boe, to su lijepe! Tun me malo osvijesti, doog zeru sebe, pa zavikag: Moje su,
drugarice, pa kake su, take su! Znam kake su, pa neka su! Ako ti ne valja, poljubi, pa ostavi!
Znam da sam ko kotski general u suknjicu, a ta mogu? Cu lijepe? Krive i dlakave, a ta da
inim? Tvoje su lijepe, oblje su prave ko su lundari, a moje su vake kake su! Ma
nijesam se ja dobro odrazila, veli ona, nijesam ela da reem da su lijepe, no su one mene
mile! Moje noge tebe mile, je li? Taman tvoje! E ne lai, mislim u se, ne lai, nijesu ni
vlasniku, a ne tebe. Malo se tun sporekasmo, a inae lie zaplekavanja sramotno ne inimo
nita. Zapetljali noge, nita drugo. Ja turio ruke na vrg glave, skrstio prste, nek se vide e su,
zlu ne trebalo. Udije li ko lampu, nek se vidi e je ko! A oznojili se mi, curi voda njig, curi
s glave, leimo tako, ne sujmam ja nita, kad mi neto zaepi usta! Sljap, zaepie mi ig!
Porva se neko, junae sa mnom, pojaka se neka sila! Ma koga to jadna oe da udavi, na
koga si to koptisala, koga si to napanula, zna li? Kome disat ne da, ta to oe, ivota ti?
Jedva je nekako odguraj, kad ona jopet: pljos! Sljapnu me, zalijepi me ustima, reko: Ova
ujeda, bog te jebo!
Vidi ti, reko sam joj, sluaj dobro! Nemoj se sa mnom u kosti vatat, zna li ti s kime si se
pojakala, zna li ti da su i vei na mene padali? Nita probat
'nemoj, jer ako te ja preko pasa stegnem ako te uvatim, predvojiu te! Nita ona, ama ba
nita, no ko da ui nema obatisnula uza me! Da je nije strag ota, da se nije prepanula,
zaboga? Nita ona, no zakoljodavila, prevre onijem okom, krui po vasioni njim, pa ini:
Fljas! Auuu... sjetig se ja, ovo je ona poela junae mene da ljubi! Poela da me poljubljuje!
Zaljubila se ena, svega mi u mene! E mene ljubi, evo to me gleda! to mene, je li? to je
jad u glavu znao, oklen znam?! Nita ona, no malo malo, pa: Cmok, pa fljas, pa ljap, pa
pljus! ue, viem ja zalud, ne davaj uzbunu, ne pljoskaj iz svega mozga eno boa! A ona
nita! Kad uzima vazdug, isto ko da ga sre! usko joj grlo, na kaiku si joj ga mogo davat!
Branio sam ti se ja, branio vala doklen sam mogo, branio, sve doklen se u kosti uvatili
nijesmo. Kad smo se skopali, kad smo se u kosti uvatili, kad sam ja ovariso da tun ne treba
neka velika kola, nastanu lom! Zemljotres se stvori! Umalo je udavio nijesam. Neko
liko puta sam pomislio: Ova je bila, to je bila! Ujutru u sanduk zakuj, pa nazad ocu. Kad
oe, moj pobratime, nita njoj! Jaka i ona u kosti, bog te jebo. Koliko ja juri na nju, toliko i

ona juri na mene! Ma ekaj, mislim, ekni malo, te ja stisni! Stisni ja koliko me damar slui,
stisni koliko me ivot nosi, kad oe, stisnu i ona! Stisni junae, rvo sam se s mlogima, al s
vakim udom, nikad do sad! Reko: vala u te obalit, obalio sam i jae od tebe na lea, dako
nekako i tebe nogu poplekam. A panule joj da izvine prsi, taman na moje prsi! Panule joj,
moj pobratime oblje prsi, uzee mi snagu! Zanemoo ja, zanemoale mi ruke kaiku ti drat
ne big mogo! A nemam zata ni da je uvatim, da je obalim, pa mi pade naom: ima gae, dr se
za njig! Tun ti je Gorilo jedina ansa! Skupi snagu, stisni vilice, napni miice, uvatig je za
njig! Skopag je za gae! Povuci iz svega mozga, uinje neto: frrrr, odoe u komade! Slomie
se! Ostanu iva ena bez gaa! Oskoila lastika, pa pravo babu u glavu! Treba li vi
ovo, pita baba, isti minut! Ako ne treba, valjae, pa se uue. Ostanula ena, velim ti bez gaa,
bez ie ita na se, nema na nju nie krpe, pa se pripila uza me! A mene ti neto presjeklo
podno stomaka, neto me potkoilo, lizne me podekad jezikom, ko baterijom da dira, pa se
rad toga prikrpio i ja u nju. Prislonili se jedno uz drugo, zalijepili se, zaili se, a turili usta na
usta, pa itimo i sviramo kroz nos! A pasuju nam usta, vjerovo do sad nijesam, pasuju vala,
ko da nam je ko mjere uzimo. Ne putamo se, no se zatresli ko u groznicu da smo. Braniu ja
nju, pada mi naom, a ako znam od koga, ne mako se. Olabavile mi se ruke, ja ou njima
tamo, one odu amo. Osjeam ta su naumile, a nita im ne mogu. Sputi se desnica na jedno
sramotno mjesto, izgubi se! Kako moja napravi kastig, napravi i njena! A ona sva fina,
svilena, razmiljeli mi se prsti, vataju krugove, ko oro kad vreba, taknu, pa odmaknu, mile sve
ko ba ig briga, ko u goste doli, ko nikome nita, ko: ako znamo oklen mi oe, jad nas znao...
Dira ti i ona mene, moj junae! Sve je to ilo i nekako, sve je to doslen i bilo poteno, doklen
ja iz svega mozga, onoliko koliko me glas sluio, ne zavikag: Blago meneeee!!! Blago,
blagooo!!! Kako ja zavikag: blago mene uinje neto: Puk! zapjevae pijetli, i otad ti
imamo Milutina! Sad mu je prva godina, dogodine e, ako bog da, druga, pa onda trea, sve
doklen ne doe do sedme i krene u prvi razred, a onda nek broji sam, pa je li?