Sara Kranjec, univ. bacc. lat. et comm.

Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu

Borongajska 83d
10 000 Zagreb

Aleksandrijska knjinica povijesni pregled

SAETAK:
U porjeju Nila, domovini antikog pisaeg materijala, nastala je jedna od najveih
antikih knjinica. O njezinom nastanku, knjininom katalogu i unitenju i danas krue
brojne teorije. Aleksandrijska je knjinica (u daljnjem tekstu Knjinica ili Velika knjinica)
bila dom i nekima od najboljih umova antikoga svijeta, pojedincima koji su svojim radom u
mnogoemu pridonijeli napretku u samom funkcioniranju te velike antike institucije, a
tekovine njihovog rada vidljive su nam i danas u brojnim ouvanim prijepisima
neprocjenjivih knjievno-znanstvenih djela antike.

KLJUNE RIJEI: Aleksandrija, knjinica, Nil, Ptolemej Soter, Ptolemej Filadelf,

Aleksandar Veliki, pinakes, unitenje, Muzej, Serapej

1. UVOD
Iako se pod sedam svjetskih uda ubraja aleksandrijski svjetionik sa poluotoka Farosa,
Aleksandrija je u svoje vrijeme bila prepuna udesnih ljudi, graevina i ideja. Grad je
utemeljio Aleksandar Veliki te je u njemu zapoeo provoditi u djelo svoju ideju o
panhelenizmu. Stoga je Aleksandrija postala poput mosta koji je spajao Egipat i Grku
izgraena po uzoru na grke polise, dom znanja, pismenosti, trgovine i kulture.
Postoje indicije, kojih se neki povjesniari i danas dre, kako je zamisao
Aleksandrijske knjinice kao institucije i zbirke knjiga bila upravo ideja Aleksandra Velikog.
Aleksandrova ideja nije bila ostvarena za vrijeme njegovog ivota, ve za vrijeme njegovih
dvaju nasljednika Ptolemeja I. Sotera i Ptolemeja II. Filadelfa.
Ono to danas znamo o Velikoj knjinici se uglavnom temelji na pretpostavkama i
arheolokim nalazitima u Ninivi i Pergamu. Ve stoljeima povjesniari i arheolozi
pokuavaju otkopati njezine tajne. Ono to znamo jest to da je Knjinica ve par stoljea
nakon svog unitenja bila omotana misterijem, te je ve tada bilo gotovo nemogue
odgonetnuti to se tono odvijalo u njezinim prostorijama, to je tono bilo dijelom njezinog
kataloga te po uzoru na koje je knjinice sagraena.
Autorica e u ovom lanku napraviti povijesni pregled nastanka, djelovanja i unitenja
Aleksandrijske knjinice, koristei se preteito vrstim povijesnim injenicama, ali i teorijama
koje su tijekom vremena nastale kako bi se to bolje opisalo djelovanje te antike institucije.

2. Kratki pregled rane egipatske civilizacije i poetaka pisma

Prije nego to zapone pria o osnutku Velike knjinice valja navesti i okolnosti
njezinog nastanka. Danas za knjinice kaemo da su ogledalo drutva te pouzdani dokaz
civiliziranosti istih (Stipanov: 2010.). Dakle kakvo je bilo egipatsko drutvo? Zato se
najedanput pojavila potreba za knjinicama?
U Egiptu se pismo pojavljuje tri tisue godina prije Krista. Strunjaci ni danas ne
mogu tono rei otkuda, kako i zato. Egipatsko je drutvo oduvijek bilo stabilno, teokratsko i
izolirano, te kao takvo nije bilo povezano ni sa Mezopotamcima ni sa Sumeranima, dvjema
civilizacijama za koje bismo prvo pretpostavili da su imale utjecaja na egipatsko
opismenjavanje.
U samim su se poetcima Egipani bavili iskljuivo poljoprivredom zahvaljujui
plodnoj dolini Nila. Centar ivota je bio hram, i u hramu faraon kao boanstvo na zemlji. Tek
za vrijeme Srednjeg kraljevstva (2055. - 1650. g.pr.Kr.), Egipani prvi puta dolaze u kontakt s
drugim civiliziacijama, u ovom sluaju s Namibijom za vrijeme Mentuhotepa II. (Grimal:
1988.).
Takoer dolaze u kontakt sa Sirijom i Palestinom, nedugo zatim se u egipatskom
drutvu razvio i feudalni sustav, a umanjena je i mo faraona. Vie nije boanstvo, ve dobri
pastir naroda (Stipanov: 2010.).
Takvi kontakti s vanjskim drutvima, a s time i razvoj trgovine, postojanje feudalnog
sustava i manji stupanj teokracije su doveli do pojaane potrebe za pismenom
komunikacijom. Budui da se dinamika drutva pojaala, komunikacija vie nije mogla biti
usmena i jednokratna, ve su se poeli pisati administrativni, trgovaki, pravni, kolski, pa i
literarni spisi upravo se tada javlja potreba za knjinicama.
Ono to je problematino kod rane egipatske povijesti, a nastavilo se i na pojavu
Velike knjinice jest to da sve saznajemo vrlo neizravno, te strunjaci rade sa vrlo malo
ostataka koji bi se mogli protumaiti kao vrsti dokazi.
Znamo da je prije Aleksandrijske knjinice u Egiptu sigurno postojala jedna mnogo
starija knjinica. Do toga smo doli preko epitafa isklesanog za nekog starijeg dravnog
dunosnika koji je ivio za faraona Neferirkara, oko polovice treeg tisuljea prije Krista.

Natpis, naime, govori o piscu kue knjiga te je zapravo najstariji poznati spomen na
postojanje posebnih soba za pohranu knjiga.1
Kasnije su arheolozi doli do spoznaja o nekoliko konkretnih knjinica u Egiptu u
palai Amarne nalazio se kraljevski arhiv-knjinica Amenofisa IV. utemeljena oko 1350.g.pr.
Kr., a zvala se Mjesto zapisa kraljevske palae, uz nju je postojala jo i slina knjinica u
mjestu Eduu, grai se izgubio svaki trag, ali je njezin popis ostao sauvan na zidu hrama gdje
je knjinica bila smjetena. (Pelc: 2002.)
Uz knjinice arhivskog tipa, u Egiptu su postojale i privatne knjinice bogatih
dostojanstvenika. Budui da su ti spisi nerijetko bili spremani u are i pokapani sa svojim
vlasnicima, veinu dokaza o ranom egipatskom literarnom stvaralatvu nalazimo upravo u
njima. (Pelc: 2002.)
Za to se vrijeme razvila i birokracija tako da je potranja za ve otprije cijenjenim
pisarskim poslom postala jo vea. Upravo se radi toga razvio i egipatski kolski sustav u
kojem se osnovni princip pouavanja i uenja zasnivao na diktiranjima i prepisivanjima
tekstova.
Koliko su zapravo Egipani cijenili pisanu rije vidimo po sljedeem citatu:
ovjek je mrtav, njegov le je prah, svi njegovi suvremenici su pod zemljom. Knjiga
je, meutim, ona koja njegovu uspomenu predaje dalje od usta do usta. Pismo je korisnije od
kue zidanice, od kapela na Zapadu, od vrste tvrave, od spomenika u hramu. (Stipanov:
2010.)
U saetku ovog lanka autorica je Egipat nazvala domovinom pisaeg materijala u
porjeju Nila, u njegovim movarama rasla je biljka papirus. Papirus je kao podloga za
pisanje bio praktiniji od glinenih ploica te u civilizacijskom smislu i vaniji, ali isto tako i
skuplji. Na papirusu su se pisali tekstovi preteito upravnoga, dravnoga, trgovakoga i
vjerskog karaktera, zapravo su i prevladavale Knjige mrtvih.
Tek za Srednjeg kraljevstva su se pojavila prva knjievna djela, a danas znamo da su
najitanija bila Pria o Sinuhi, Govorljiv seljak i Protivnosti Horusa i Seta, (Stipanov: 2010.)
2. Aleksandrijska knjinica vrijeme i mjesto osnutka te izgled Knjinice
1 Rije knjiga u ovom lanku treba shvatiti uvjetno budui da se zapravo radi o rukopisima i
kodeksima.

Velika je knjinica osnovana u Aleksandriji, kako joj samo ime kae, a vjeruje se da je
izgraena ua vrijeme faraona Ptolemeja II. Filadelfa. Postoje rasprave u kojima se to osporava
pa se kao utemeljitelj navodi Ptolemej I. Soter, ali znanstveni konsenzus danas glasi da je
Soter iznio zamisao i zapoeo njezino ostvarenje, a ono je dovreno za vladavine njegova
nasljednika. Dakle vrijeme osnutka bi se trebalo poklapati sa Filadelfovom vladavinom od
285. 246.g.pr.Kr.)
Knjinica svoje ime nosi po gradu u kojemu je osnovana, ali i po samom osnivau
grada. Zato je to bitno spomenuti?
Sama ideja o osnutku jedne takve institucije se pripisivala ve Aleksandru Velikom, a
Ptolemej I. Soter je Aleksandra smatrao svojim najuzvienijim uzorom. (Phillips: 2010.)
Dapae, Aleksandrovo je tijelo iz grobnice u Memfisu prenio u Aleksandriju zajedno sa
svojim prijestoljem. Soterova oaranost Aleksandrom Velikim je u mnogoemu pridonijela
nastanku Velike knjinice to e se manifestirati u kasnijem tekstu.
Knjinica se nije sastojala od samo jedne zgrade ve je bila podijeljena na dva odjela
veliki i mali. Veliki se odjel, Muzej, nalazio u sklopu kraljevske palae, mjesta koje se
nazivalo Brucheion, a mali je odjel bio smjeten unutar hrama boga Serapisa, odnosno u
Serapeju. (Hessel: 1977.)
Izgled velikog odjela Knjinice uvelike podsjea na Aristotelovu Akademiju. Kako
utemeljitelj peripatetike kole, Aristotel je dao izgraditi Akademiju, instituciju za visoko
obrazovanje, s vlastitim vrtovima i perivojima za etnju, hramom i knjinicom. Upravo je
tako izgledao i dio Knjinice smjeten u Bruheju. (Hessel: 1977.)

3. Katalog i organizacija rada knjinice

Daljnji dokaz Soterove oaranosti Aleksandrom Velikim bilo je i veliko potovanje

prema njegovom uitelju, peripatetiku Aristotelu. Kada je ideja o osnivanju Velike knjinice
bila tek u povojima, Soter je imao elju u Aleksandriju dovesti Demetrija iz Falerona, jednog
od Aristotelovih uenika. Navodno je Demetrije pomogao i s nabavom knjinine grae, ali ta
je indicija osporena kada su pronaeni dokazi da je Demetrije bio prognan iz Aleksandrije
prije izgradnje Knjinice. (Hessel: 1977.)
Samom katalogu Knjinice pripisuje se od 400 do 700 tisua djela to je zaista velika i
impresivna brojka za ono doba. Apsolutna bibliomanija prvih triju Ptolemejevia na vlasti
izravno je pridonijela poveanju knjininog kataloga. Oni nisu eljeli samo knjige, ve one
najbolje knjige, originalne primjerke najveih djela. Takoer su bili spremni na sve kako bi ih
i nabavili.
Za primjer moemo uzeti priu kako su Egipani za vrijeme vladavine Ptolemeja III.
od Atene posudili originalne rukopise tragedija Eshila, Sofokla i Euripida. Kao osiguranje,
Ptolemej III. je Atenjanima isplatio velik novani iznos kako bi mogao jamiti da e im se
knjige vratiti neoteene. Pisari Velike knjinice napravili su prekrasne kopije svih tekstova te
su upravo te kopije poslali natrag u Atenu, zadravi neprocjenjive originale i apsolutno ne
mrae za novac koji su izgubili. (Phillips: 2010.)
Takoer postoji pria kako su za vrijeme gladi u Ateni, Aleksandrijski veleposlanici
forsirali prodaju vrijednih rukopisnih originala grke knjievnosti u zamjenu za hranu.
Ptolemejevii su, naravno, knjige i kupovali masovno su slali izlaslanike na sve
strane poznatog svijeta kako bi kupili najkvalitetnije i najrjee rukopise.
Budui da je Aleksandrija bila velika trgovaka luka kroz koju su prolazili brojni
brodovi, Ptolemejevii su izdali dekret da se svi brodovi koji pristanu u luku moraju
pregledati. Pronaene knjige su odnesene u Knjinicu i prepisane, te su kopije, a ne originali,
vraeni vlasnicima. Takoer, sve knjige koje nisu bile pisane na grkom su bile prevedene na
grki jezik.
Tu dolazimo do pitanja organizacije rada Knjinice donesene knjige su bile kopirane
i prevedene na grki jezik, u samom poetku. Tek nakon dolaska Kalimaha iz Kirene na
mjesto glavnog knjiniara se pojavio prvi sustavan knjinini katalog i prve filoloke studije
djela.

Kalimah je osmislio tzv. pinakes, glinene ploice koje su bile privezane za svaku
knjigu te su davale informaciju o naslovu, poetnim rijeima djela, broju redaka i autoru.
Pinakes su takoer bile i popis sve postojee rukopisne grae. Kalimah je prozu odvojio od
poezije, podijelio grau po strunim skupinama2, zatim poredao grau po abecednom redu, uz
svako djelo dodao biografsku biljeku o autoru i popis ostalih djela autora.
Prije njega je glavni knjiniar bio Zenodot iz Efeza koji je zapoeo sa sreivanjem
zbirke tako da je raspodijelio grau po sobama, to se pokazalo nepraktinim. On je dodue
zasluan za organizaciju po abecedi te popisivanje prvog inventara Knjinice.

4. Teorije nestanka Knjinice

Aleksandrijska je knjinica sama po sebi jedan od misterija antikog svijeta, a za to je
najzaslunije i dalje otvoreno pitanje njezina nestanka. Oko toga su nastale brojne teorije, a
autorica e u ovome lanku iznijeti pet najpopularnijih i najplauzibilnijih teorija.
Najpopularnija teorija unitenja jest ona u kojoj su Cezar i Kleopatra bili zatoeni u
okupiranoj Aleksandriji 48.g.pr.Kr. te je Cezar prilikom svog rata s Ptolemejem XII. zapalio
brodove u luci to je rezultiralo irenjem poara na ostatak grada. Ta je teorija osporena iz dva
razloga poar takve razorne moi bi morao biti zabiljeen u nekoj od egipatskih povijesti, te
nadalje, Knjinica je djelovala sa dvije lokacije, dakle nije mogue da je sasvim bila unitena.
Druga teorija tvrdi kako se unitenje dogodilo tijekom sukoba cara Aureliana i sirijske
kraljice Zenobije 272.g.n.Kr. pri emu je veina grada bila teko oteena. Povjesniar
Marcelin pie kako je grad bio sravnjen sa zemljom. (Phillips: 2010.)
Trea teorija svjedoi kako je Knjinica bila unitena za vrijeme vjerskih pobuna
391.g.n.Kr. nakon to je kranstvo proglaeno slubenom religijiom Carstva. Zapoelo je
unitavanje poganskih djela, te su zato spaljeni i veliki i mali odjel Knjinice.
Zastupnici etvrte teorije smatraju kako je unitena tijekom judeokranskih sukoba
415.g.n.Kr. kada je kranski biskup naredio idovima da napuste grad. Knjiniarka i
uenjakinja Hipatija, ujedno i posljednje veliko ime vezano za Knjinicu, mu je stala na put i
zato bila spaljena zajedno sa Serapejom.
2 strune skupine su preuzete od Aristotelove podjele znanja na astronomiju, geometriju, medicinu,
fiziku, biologiju, aritmetiku i filozofiju

I peta teorija zastupa miljenje kako je barem dio kataloga Knjinice morao preivjeti
sve do provale Arapa u Egipat budui da postoje pisani dokazi kako je kalif Omar zapovijedio
svojem generalu da uniti sva djela u Knjinici, osim Aristotelovih. (Phillips: 2010.)
Koliko god intrigantne sve ove teorije bile, mnogo je vjerojatnije da je do unitenja
Knjinice dolo polaganim propadanjem same Aleksandrije. U mnogoemu je njezinoj
propasti donijela nimalo misteriozna birokracija. Primjerice car Marko Aurelije Antonin
prekinuo je financiranje Muzeja i oduzeo stipendije i smjetaj njegovim uenjacima. I
naposljetku, Aleksandrija je bila mjesto brojnih sukoba, koja kulturna ustanova uope moe
ostati operabilna ako je njezina lokacija bojno polje?

5. Zakljuak

Iako nije jedno od Sedam svjetskih uda, Aleksandrijska je knjinica pravo udo i
obilje zanimljivosti svakome tko cijeni povijesnu i kulturnu vrijednost knjige. Od samog
njezinog zdanja, pa sve do kataloga kompletno prevedenog na grki jezik, vidimo da je Velika
knjinica bila institucija u pravom smislu te rijei. Udomljavala je uenjake, a za svoje glavne
knjiniare je imala neke od najotrijih umova onoga doba.
Zahvaljujui Aleksandrijskoj knjinici danas imamo priliku uivati u djelima grkih
literarnih velikana, Knjinica je bila poprite gdje je nastala Septuaginta, i mjesto gdje je
napravljena prva prava katalogizacija knjininog sadraja i mjesto gdje su glavni knjiniari
bili zadueni ne samo za brigu o knjigama, nego za provoenje prvih filoloko-povijesnih
kritika rekonstrukcije tekstova, ispitivanje autorstva i autentinosti djela, a obraeni su se
primjerci nerijetko umnoavali i prodavali, irei se tako cijelim svijetom na grkom jeziku,
sa sobom nosei i Aleksandrovu ideju panhelenizma. (Stipanov: 2010.)
Kakve god bile okolnosti njezina nastanka i nestanka, za nas je kao povjesniare i
filologe najvanije da je uope i postojala. Bez Aleksandrijske knjinice kao posrednika
brojna klasina djela na kojima danas uimo i koja itamo nikada ne bi ni dola do nas.
Nakon stoljea i stoljea, Aleksandrijska je knjinica u ovo moderno i digitalizirano
doba ponovno otvorila svoja vrata i vratila se na sami vrh institucija znanja. Danas ona nije
samo knjinica, ve i muzej, planetarij, kongresna dvorana i uionica djeci cijelog svijeta. Ba
kao i u svojem poetku, svojim uenjacima nudi svako zamislivo znanje nadohvat ruke.
Njezin je katalog danas potpuno digitaliziran, a njegovom obnavljanju su pridonijele knjinice
irom svijeta.

6. Literatura:
Canfora, L: The Vanished Library, Berkeley: University of California Press, 1989.

Hessel, A: Povijest Knjinica, Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1977.

Pelc, M: Pismo, knjiga, slika, Zagreb: Golden marketing, 2002.
Phillips, Heather: The Great Library of Alexandria?, Library Philosophy and Practice,
kolovoz 2010. (http://unllib.unl.edu/LPP/phillips.htm, zadnji pristup 29.10.)
Stipanov, J: Knjinice i drutvo, Zagreb: kolska knjiga, 2010.