Model konstrukcije pri seizmikoj analizi pravilnih konstrukcija

SAETAK
Pravilni armiranobetonski okvir modeliran je pseudo prostornim (ravninskim) modelom i
modelom s jednim stupnjem slobode (SDOF) za ije formiranje je prethodno provedena
statika nelinearna analiza horizontalnom silom. Za oba modela provedena je seizmika
analiza za tri vremenska zapisa seizmikog optereenja. Usporadba rezultata pokazala je
da se seizmiki odziv pravilne konstrukcije (simetrian tlocrt i konstantna vertikalna
krutost) moe dovoljno tono inteprpretirati koristei model s jednim stupnjem slobode
(SDOF) kao matematiki model konstrukcije
Kljune rijei: Pravilna konstrukcija, Seizmika analiza, Prostorni model, SDOF model
SUMMARY
Regular frame RC structure was modelled as pseudo space ( and SDOF model using push
over nonlinear static analysis on space model. Seismic response for three seismic input time
history loads was calculated for both models. Comparison of results shows that the seismic
response of regular structures (symmetric plans and constant vertical stiffness) can be well
interpreted by using SDOF system as a mathematical model of the structures.
Key words: Regular structure, Seismic analysis, Space model, SDOF model
1 UVOD
Za seizmiku analizu konstrukcija upotrebljavaju se u ovisnosti o sloenosti konstrukcije, o
jaini seizmikog optereenja i tonosti podataka o optereenju, o tonosti podataka o
konstrukciji i o ogranienjima koja postavljaju trokovi, rokovi i raspoloivi programi,
razliiti matematiki modeli i razliite metode prorauna.
Iako se kod najjaih potresa oekuje nelinearno ponaanje konstrukcija, praksa znatno ee
primjenjuje linearnu ili u najboljem sluaju pseudolinearnu analizu. Linearna analiza moe
odgovarajue simulirati ponaanje konstrukcija kod manjih do umjerenih potresa. U tom se
sluaju nelinearni efekti priblino uzimaju u obzir pomou redukcije spektra odgovora. Tu
treba imati na umu da taj nain prorauna daje priblino odgovarajue rezultate samo za
konstrukcije kod kojih nema velikih koncetracija oteenja, tj. gdje su zone nelinearnog
ponaanja ravnomjerno rasporeene po cijeloj konstrukciji.
Za numeriku analizu modela konstrukcije kod seizmikog optereenja upotrebljavaju se
razliite metode. Ako nas zanima vremenski tijek odgovora konstrukcije koristi se metoda
direktne integracije.
Kad nas pri dimenzioniranju zanimaju samo maksimalne vrijednosti moemo ih sa
odgovarajuom tonou izraunati pomou spektra odgovora i modalnom analizom.
U praksi se najee koristi metoda ekvivalentnih statikih sila, koja je jednostavna i
primjenjiva samo na regularne i simetrine konstrukcije.
Stvarno ponaanje konstrukcija, koje za vrijeme potresa trpe oteenja, moe se realno
simulirati samo nelinearnom analizom. Analize koje su ukljuene u propise i koje se temelje
na lineranoj analizi ograniene su samo na konstrukcije s ravnomjerno rasporeenim
oteenjima po cijeloj konstrukciji i ne omoguava dva osnovna parametra konstrukcije :

nosivosti i duktiliteta. I pored toga nelinearna analiza se, za sada, koristi samo pri
projektiranju znaajnih konstrukcija. Razlog za to je njena kompleksnost. Za nelinearnu
analizu konstrukcija se moe koristiti samo metoda direktne numerike integracije. Prostorni
modeli konstrukcija su sloeni i primjena nelinearne analize na njima je u praksi izuzetno
rijetka. Iako postoje programi za nelinearnu analizu pseudoprostornih modela konstrukcija,
najee se ona provodi na dvodimenzionalnim ravninskim modelima.
Mnogo je tee, ako ne i nemogue, dobiti dobru korelaciju u fazi projektiranja, kada nema na
raspolaganju eksperimentalnih rezultata. To ukazuje na injenicu da kod nelinearnih
seizmikih analiza glavni problem i glavni izvor nesigurnosti predstavljaju ulazni podaci.
Imajui u vidu nemogunost tonog nelinearnog prorauna u fazi projektiranja, tj.
nemogunost da klasina linearna analiza odgovori na pitanja dva najvanija parametra
konstrukcije: nosivosti i duktiliteta, predlau se razni pojednostavljeni nelinearni
(pseudolinerni) modeli i metode.
U ovom radu provodimo seizmiku analizu konstrukcije koju smo statikom analizom
dimenzionirali te armirali.
Analize na potresno optereenje e biti nelinearne, dakle post-elastine ali s bitno razliitim
postupkom modeliranja kako odabrane konstrukcije tako i njenog poslije elastinog
ponaanja.
2 ODABIR KONSTRUKCIJE ZA SEIZMIKU ANALIZU
Konstrukcija (Slika 1.) je izvedena od armiranog betona u tri etae kao skeletni sistem na
etiri stupa povezanih gredama. Etae su na visinama od 3,0, 6,0 i 9,0 m od temeljnog tla sa
svjetlom visinom od 2,80 m. Svaka etaa je tlocrtnih dimenzija 6,0 x 5,0 m iz ega proizlazi
da je povrina jedne etae 30,0 m 2. Nosivi sistem konstrukcije ine grede dimenzija 30,0 x
40,0 cm koje se na svojim krajevima oslanjaju na stupove dimenzija 30,0 x 30,0 cm. Podnu
konstrukciju ini armirano-betonska ploa nosiva u dva smjera debljine 20,0 cm koja se na
svojim krajevima oslanja na grede. Konstrukcija je temeljena ne temeljima samcima
dimenzija 80,0 x 80,0 x 80,0 cm koji lee na tlu II. kategorije.
Grede su armirane glavnom armaturom 314 u vlanoj zoni dok je tlana zona izarmirana
pomonom armaturom 214 te bonom konstruktivnom armaturom koju ini 212. Posminu
armaturu ine dvorezne spone 8 na razmaku od 20,0 cm koje se pri krajevima na udaljenosti
od 110,0 cm proguuju na razmak od 10,0 cm. Armaturu stupova ini armatura 814
postavljenih tako da svaku stranu zatvaraju po tri armaturne ipke. Posmina armatura je od
dvoreznih spona 8 postavljanih na razmaku od 15,0 cm koje se pri krajevma stupova na
udaljenou od 50,0 cm dvostruko proguuju na 7,50 cm. Ploa je armirana kako u donjoj
tako i u gornjoj zoni armaturom 10/20 cm.
Cijela konstrukcija je izvedena od betona klase c 20/25, dok je armatura rebrasta RA 400/500.

30.0

40.0

30.0

30.0

Slika 1. Konstrukcija, armatura grede, armatura stupova

3 ODABIR MODELA KONSTRUKCIJE I SEIZMIKE ANALIZE
3.1 MATEMATIKO MODELIRANJE KONSTRUKCIJE
Izbor matematikog modela konstrukcije najznaajnija je faza prorauna, zato jer mora
obuhvatiti sve bitne karakteristike konstrukcije, tako da se moe dovoljno tono simulirati
stvarno ponaanje konstrukcije. S druge strane mora biti dovoljno jednostavan da omogui
ekonomian proraun. Potrebno je naglasiti da izbor odgovarajueg modela ne ovosi samo o
konstrukciji nego i od optereenja koje djeluje na konstrukciju.
Uvijek treba imati na umu da tonost rezultata bitno ovisi o tonosti najmanje faze u postupku
prorauna. Ako je npr. tonost optereenja mala (npr. budui potres) onda veoma sloeni
model i velika tonost samog prorauna na znai automatski i tonost rezultata, a bitno
poveavaju trokove prorauna. Zbog toga je logino za dinamiku analizu potresnog
optereenja upotrebiti jednostavniji model nego kod problema koje odreuju statika
optereenja. Upotrebu jednostavnijih modela opravdavaju, osim nesigurnosti podataka o
potresu, jo i poznavanje osnova dinamike konstrukcija (injenica da na odgovor konstrukcije
bitno utjee bilo samo prvi osnovni ili nekoliko prvih osnovnih tonova vlastitih oscilacija),
injenica da na te tonove utjecaj ima samo manji broj stupnjeva slobode, da se inercijske
karakteristike konstrukcije mogu opisati jednostavnijim modelom od analize naponskih stanja
i unutarnjih sila te na koncu da dinamika analiza trai bitno vei opseg rada (memorija i
vrijeme) od statike.
Na temelju navedenog optimalno je razmiljati o dva koncepcijski razliita modela:
- SLOENOM (PROSTORNOM) MODELU koji e se koristiti pri odreivanju matrice
krutosti i za statike probleme.
- JEDNOSTAVNIJEM MODELU s manje stupnjeva slobode na koji e se primijeniti
kondenzacija i koji e se koristiti za dinamike probleme.
Voeni ovakvim razmiljanjem pokuali smo provesti nelinearnu seizmiku analizu u
vremenu na dva bitno razliita modela za iste potrese i usporedbom rezultata odziva bitnih
parametara utvrditi u kolikoj se mjeri razlikuju.
3.1.1. RAVNINSKI (PSEUDOPROSTORNI) MODEL
Spomenut je pojam kondenzacije. To je postupak prelaska iz sloenijeg na jednostavniji
dinamiki model konstrukcije, pri emu se eliminiraju svi nebitni, za dinamiki odgovor,

stupnjevi slobode. Eliminacija stupnjeva slobode provodi se za sve stupnjeve slobode za koje
nema vanjskog optereenja ili za koje su inercijske sile bezznaajne (ako je za taj stupanj
slobode mala masa ili ubrzanje).
Zbog toga je prostorna konstrukcija za odziv u jenom smjeru, modelirana kao skup ravninskih
modela ija je krutost za taj smjer mjerodavna. Osim toga taj nain modeliranja konstrukcije
osigurava i modeliranje nelinearnog ponaanja dijelova konstrukcije (plastinih zglobova) na
krajevima greda i stupova (za armiranobetonske konstrukcije)
Na slici 2. prikazan je model odabrane konstrukcije kao ravninski model kojega, za odabrani
smjer ine dva ravninska okvira.
OKVIR 1
1
4
1 1

5
7

3 14
3 2

DOF 3
298,2 kN

4
7
1 1

5 1
2

4
4

5 2
3

6
6

5 1
2

17

11

8
2

10
4

14

11 2 4
5 3

13

9 14
3 2

5 24
5 3

5
16

10

300

DOF 2
298,2 kN

2
2

300

300

DOF 1
284,7 kN

OKVIR 2

5 2
3

18

12

15

12
6

570

BETON:
ARMATURA:
GREDE :
1

- Element

- Zglobovi - lokalno

- Zglobovi - globalno

MB 30
RA 400/500
30/40 cm
As1 = 3O14
As2 = 2O14
vilice = O8/10/20
STUPOVI : 30/30 cm
As1 = 3O14
As2 = 3O14
vilice = O8/7,5/15

- Fleksijske karakteristike - plasticni zglobovi

DOF

- Stupanj slobode

PLOCA :

d = 20 cm
As1 = O10/20
As2 = O10/20
poprecna= O10/20

Slika 2. Detaljni ravninski model konstrukcije

3.1.2. EKVIVALENTNI SDOF SISTEM
Ovaj model omoguava jednostavan i brz proraun pravilnih konstrukcija s vie stupnjeva
slobode iji je osnovni ton dominantan i lako odredljiv, pomou njihove transformacije u
sistem s jednim stupnjem slobode. (Slika 3.).

f *(t)

m*

k*

Sl. 3. Ekvivalentni SDOF sistem

Ekvivalentni SDOF sistem (sistem s jednim stupnjem slobode), je konzola s koncentriranom

masom. Krutost, masa i optereenje ovog sistema su ekvivalentni sistemu kojeg
interpretira. Ekvivalentne veliine se dobiju pomou vektora osnovnog tona
m* = TMk* = TKf*(t) = TF(t)

(1)

Period osnovnog tona sistema dobije se izrazom:

T 2

m*
k*

(2)

Modalnom analizom izraunaju se pomaci (Y) za SDOF, koji se pomou vektora

transponiraju u pomake sistema (U) :
U Y

(3)

Postupak je aproksimativan, za brzu analizu i daje izvrsne rezultate za sisteme kod kojih se
oblik osnovnog tona poklapa s oblikom statike progibne linije pomaka od inercijskih sila i
ukoliko je optereenje na sistem ravnomjerno.
3.2 MODELIRANJE NELINEARNOG PONAANJA KONSTRUKCIJE
3.2.1

NELINEARNOST ELEMENATA RAVNINSKOG (PSEUDOPROSTORNOG)

MODELA

Nelinearni seizmiki proraun kod ovog modela realiziran je na nain da se svakom

konstrukcijskom elementu, na osnovu karakteristika poprenog presjeka i ugraenog
materijala, unaprijed odrede vrijednosti momenta pojave pukotina M Cr, momenta teenja My,
momenta sloma Mu , rotacije pri momentu pukotina Cr , rotacije pri momentu teenja y ,
rotacije pri ultimativnom momentu u , te duljine podruja plastifikacije (oteenja), tzv.
plastinog zgloba. Pri proraunu se P-DELTA utjecaj zanemaruje, ponaanje plastinog zgloba
se modelira koristei histereznu krivulju TAKEDA-SOZEN. Za odabranu konstrukciju
izraunate su slijedee vrijednosti:
Kat
Teina:
Visina:
1
284,70 kN 900,00 cm
2
298,20 kN 600,00 cm
3
298,20 kN 300,00 cm
KARAKTERISTINE DIMENZIJE ELEMENATA :
Element
Ukupna
Duljina plastinog zgloba
Duljina
Lijevo
Desno
1
570,00 cm
40,00 cm
40,00 cm
2
300,00 cm
25,00 cm
25,00 cm
FLEKSIJSKE KARAKTERISTIKE ELEMENATA:
Element
Moment
Moment
Moment
Moment
Rotacija
Inercije pojave pukotina teenja
ultimativni teenje
(cm4)
(kNcm)
(kNcm)
(kNcm)
(rad)
1
270000,00 3063,00
6283,00
9188,00
0,000029

Rotacija
ultimativna
(rad)
0,000595

1
270000,00 1410,00
4189,00
4231,00
0,000019
2
270000,00 1410,00
4189,00
4231,00
0,000019
2
270000,00 3063,00
6283,00
9188,00
0,000029
3
67500,00
2008,00
5963,00
6023,00
0,000133
3
67500,00
2008,00
5963,00
6023,00
0,000133
4
67500,00
2485,00
7381,00
7451,00
0,000158
4
67500,00
2485,00
7381,00
7451,00
0,000158
5
67500,00
2925,00
8688,00
8775,00
0,000179
5
67500,00
2925,00
8688,00
8775,00
0,000179
PRIGUENJE PROPORCIONALNO MASI I KRUTOSTI 5%

3.2.2

0,000595
0,000595
0,000595
0,000793
0,000793
0,000793
0,000793
0,000793
0,000793

NELINEARNOST EKVIVALENTNOG SDOF MODELA

Nelinearnost SDOF modela odredi se pomou nelinearne statike analize ravninskog modela
push-over postupkom. Pri tome se odredi odnos izmeu poprene sile prizemlja (BS) i
pomaka na vrhu konstrukcije (Slika 4).

Dt

(P)

Dt

Slika 4. Nelinearna statika analiza

Iz ovog odnosa mogu se vidjeti tri najvanija parametra konstrukcije: poslijeelastina krutost,
nosivost i duktilitet. Poetna krutost se poklapa s elastinom krutou.
Nakon toga je mogue provesti dinamiku analizu ekvivalentnog sistema s jednim stupnjem
slobode (SDOF). Tu se mogu upotrijebiti akcelerogrami oekivanih potresa i proraunati
vremenski tijek odgovora (pomaka) pomou integriranja korak po korak, ili se mogu
upotrijebiti spektri koji kao rezultat daju maksimalne vrijednosti pomaka SDOF sistema.
Za odabranu konstrukciju proveden je opisani nelinearni Push over postupak. Iz dobivenog
dijagrama aproksimirale su se potrebne krutosti konstrukcije u elastinom i poslije eleastinom
podruju deformacija Kel i Kpl. (Slika 5.), metodom izjednaavanja plotina oba dijagrama.

95
90
85
80

K pl

75
70
65

Sila (kN)

60
55
50
45
40
35
30

K el

25
20
15
10
5
0
0,0

1,0

2,0

3,0

4,0

5,0

6,0

7,0

8,0

9,0

10,0

11,0

12,0

13,0

14,0

15,0

16,0

17,0

18,0

19,0

20,0

Pomak (cm)
DOF1

Slika 5. Radni dijagram ravninskog modela i idealizacija krutosti za SDOF model

Dobivene su sljedee ulazne vrijednosti za SDOF model:
krutosti:
Kel=16,25 kN/cm i Kpl=1,25 kN/cm (8% Kel)
horizontalna reakcija pri teenju: BSy = 65,0 kN
4 MODELIRANJE POTRESNOG OPTEREENJA
Za dinamiku analizu, kod koje se odreuje vremenski tok odgovora konstrukcije, ulazni
podatak mora biti kompletan akcelerogram oekivanih oscilacija tla na lokaciji objekta.
Postoji vie naina za odabir akcelerograma. Mogu se upotrijebiti ve postojei akcelerogrami
sa iste ili sa sline lokacije koji se mogu po potrebi dodatno modificirati kako bi odgovarao
predvienim karakteristikama oekivanog kretanja tla. Modificiranje se moe izvriti
jednostavnim skaliranjem, promjenom vremenske skale ili kompliciranijim numerikim
postupkom.
Za ovu priliku koristili smo projektirani akcelerogram NICE-Camus (Slika 6.), skaliranog na
tri maksimalna ubrzanja od 0,22g., 0,64g. i 1,09g.

Slika 6. Akcelerogram koriten u analizi odziva modela

5 REZULTATI PROVEDENIH PRORAUNA
Kao rezultati provedenih prorauna navode se samo veliine koje mogu biti usporedive za oba
modela, a to su maksimalni pomaci konstrukcije i poprena sila u prizemlju.

Potres

PSEUDOPROSTORNI MODEL

LINIJSKI MODEL

3 stupnja slobode

1 stupanj slobode

Pomaci (cm)

Sila BS (kN)

Pomaci (cm)

Sila BS (kN)

0,22g
0,64g
1,09g

4,80
14,50
30,68

72
135
170

5,18
14,20
36,00

68
88
115

Za potrese ija ubrzanja ne prelaze vrijednosti projektnih vrijednosti razlika u pomacima za

oba modela ne prelazi 10%, dok kod nerealno snanih potresa kod kojih konstrukcija ulazi
duboko u poslijeelastino stanje razlika u pomacima jest oko 15%.
Vee su razlike za poprene sile u prizemlju to je mogue objasniti injenicom da
pseudoravninski model ima realniju (veu) poslijeelastinu krutost od one idealizirane koja je
usvojena za SDOF model.
6 ZAKLJUAK
Na temelju provedene analize moe se zakljuiti da se postupak seizmike analize pravilnih
graevina, onih koje su tlocrtno simetrine bez ekscentriciteta masa u odnosu na ekscentricitet
krutosti u svakoj etai po visini konstrukcije, moe dovoljno tono provesti na nain da se
seizmika dinamika nelinearna analiza provede koristei SDOF model (model s jednim
stupnjem slobode), a dimenzioniranje konstruktivnih elemenata pomou pseudotrodimenzionalnog modela kojemu se, kao seizmiko optereenje mogu zadati pomaci vrha
graevine, kao prisilni pomaci.
LITERATURA
D.anar, Model konstrukcije pri seizmikoj analizi pravilnih konstrukcija, diplomski rad,
Graevinski fakultet u Osijeku, 2003, 125 str.