Professional Documents
Culture Documents
Srednjevjekona Bosanska Država Sima Ćirković
Srednjevjekona Bosanska Država Sima Ćirković
ISTORIJA SREDNjOVEKOVNE
BOSANSKE DRAVE
BEOGRLD
1964
10
10
ISTORIJA
SREDNjOVEKOVNE
BOSANSKE DRAVE
Sims M. ipkoei
UVOD
RAZVOJ ISTORIJSKOG
PROUAVANjA
SREDNjOVEKOVNE
EOSANSKE DRAVE
Naroito je dragocena arhivska graa koju je Lui upotrebio i esto doslovno objavio u svome drugom delu Metotge 1z1og1se sI Tgadipo ota s1e11o Tgai
(Venecija, 1673) i u dopunama i ispravkama svojih
glavnih dela.'1
Vesti koje su doneli Oroini i Lukarevi u svojim delima predstavljaju jezgro prikaza bosanske istorije, koje u
svome delu NGzgotGa
bugap1gpa
<1irNs1
sotptepSag1o i51ga1a donosi veliki francuski naunik
Dikan (Sat1ez s1i Rtezpe zgeit <1i Sapde).'
I na primeru Bosne se lepo vidi koliko politika zoivanja neposredno deluju na razvitak istoriografije. Krajem XVII veka, kada se poela osipati mona
Osmanlijska Carevina i kada se posle osloooenja
Hrvatske i Ugarske i zelikih uspeha u Srbiji i Makedoniji
granica izmeu Habzburke Monarhije i Turske Carevine
privremeno usta- lila na ivicama zemljita Srbije i Bosne,
ove dve nae zemlje su se nale u centru politikog
Drukija tendencija provejava kroz delo Franje Ksavera Pejaevia NGz1ogga betoe 12 u kojem se nalazi
jedan kratak ali znaajan pregled bosanske istorije.
Politike pretenzije kod Pejaevia sasvim je potisnula
elja da se postigne sjedinjenje istone i zapadne crkve
pod okriljem papstva. Pored ozbiljnosti i kritikog smisla,
ovaj pregled se odlikuje i vestima o odnosima Bosne i
Srbije, potpuno zanemarenim kod starijih pisaca, izuzev
Niz dela stvorenih u toku XVIII veka zavrava Istorija Srbije i Bosne, izvanredno plodnog nemakog
istori- ara Johana Hristijana Engela, koja se pojavila u
samom poetku XIX veka.14 Kao i imekovo delo,
Engelov spis predstavlja deo jedne istorije Ugarske i
pridruenih ze- malja. Engelova revnost u traenju
nepoznate izvorne grae nije dola do izraaja u prikazu
bosanske istorije, tako da se ona temelji na vestima koje
takvu ocenu.
Pojedinana
i
.detaljna
istraivanja zapoeta ve ne- koliko
godina pre pojave Klaievog dela
predstavljala su u sledeim decenijama,
glavne doprinose upoznavanju srednjovekovne bosanske istorije. Skoro svi
istaknuti srpski i hrvatski istoriari su
prouavali izvore za bosansku istoriju i,
ugarski okupacijski politiki sistem je negativno delovao na razvoj nauke i na taj nain to je potpirivao
srpsko- hrvatske polemike oko Bosne. Odbijajui
ugarske tvrdnje temeljene na istorijskim pravima i
argumentima iz dravnopravnih odnosa. da Bosna
pripada Ugarskoj, Srbi i Hrvati, najzainteresovaniji za
Bosnu meu Jugoslovenima, pokretali su pitanje
pripadnosti" iz nacionalnog aspekta. Polemika oko toga
istorije^. V
Posle orovia, pojavilo se jo jedno delo sa.
ambici- jom da prui zaokruenu sligu bosnshe
.sredvovekovne prolosti u celini. To je Rsp)Gje$1
hetIja
Vozpe
g Negsedougpe koju ]e izdalo Hrvatsko kudturno
drutvo Napredak u Sarajevu, 1942. U stvari, to je
zbornik priloga raznik autora u kome sasvim
nesamostalni pregled poli- tikog razvitka (M. Perojevi)
IZVORI
t
tim iz drugih izvora, sze u potgguno pobrkanom
hronolokom redu. Zavrni deo B a-rskog rodosl ova se
ograniaza iskljuivo na dukljansku dravu i teritoriju
izmeu Kotora i Skadra. Hronoloki red je ovde pouzdan,
a poneke linosti poznaje.mo iz dela vizantijskih pisaca.
Sredinu i prelaz izmeu ovih delova ini izvod iz itija
svetog Jovana Vladimira, dukljan- skog kneza. Dok je prvi
deo ovoga spisa neupotrebljiv kao isto- rijski izvor, za
doba olisko pievom vremenu se moemo oslo- niti na
njegova oskudna kazivanja. O Bosni ima u Rodoslovu
podataka na vie mesta i oni su sasaim nejednake
zrednosti. I
Jednu kratku ali dragocenu zest dugujemo
vizantijskom piscu Jovanu Ki n am u, istoriaru dooa
Komnina i sekretaru cara Manojla I. Kinam je oio uesnik
zizantijsko-ugarskih ratova voenih na naem zemljitu,
te otuda njegov podatak o banu Boriu ima naroitu
vrednost.* Boria spominje i bJtop <3e Kega, ugarski
pisac XIII veka, u delu S ezsa Ni pdat oti t . O Bosni se
govori u odeljku o nemakim doseljenicima Oe pobgIi z ab^epgz koji je stariji od celog sgsa. 5
. -
- ,
Pod
rimskom
vlau,
u
krilu
rimskog
robovlasnikog sistema, dole su do izraaja prirodne
odlike tla i bogat- stva zemljita. U ogromnoj meri su
razvijene proizvodne snage i itavo privreivanje je
unapreeno. U ovom peri- odu je, svakako, postala
primetna crta koja odvaja privredno aktivne rejone od
pasivnih,
visokih
planinskih
oblasti.
Naselja,
. ,
injali iz poetka.
, ,
- .
Hercegovine.
Sve mnogobrojne tekovine rimske civilizacije na naem tlu stvarane su snagom autohtonog ilirskog elementa
koji je prvo politiki, a zatim i kulturno uvuen u rimsku
sferu. Nosioci romanizacije u unutranjosti Dalmacije bili
su pre svega vojnici legija stacioniranih na ovom tlu,
naseljeni veterani i pripadnici rimskog upravnog aparata.
Imena koja daju natpisi ne upuuju na zakljuak da je
.-
jakih rimskih uticaja. Religiozna tolerantnost i sinkretizam razliitih kultova omoguavali su da se premosti
duboki jaz koji je u poetku postojao izmeu osvajaa i
po- korenih domorodaca. Jo uvek nedostaju elementi za
jednu sigurniju procenu stepena romanizacije ilirskog
ivlja u unutranjosti Dalmacije. Dok arheoloki i
epigrafski spomegaodi daju osnova za miljenje da je
domai elemenat ilavo uvao svoju jeziku i kulturnu
osobenost, dotle
regeneraciju.
1ELjEO* SA PREDSTABOM
JUPITERA I MINERVE,
kae da narod Slovena veoma ugroava Dalma- ciju. Nalazi novca, zakopanog u poslednjim godinama
Prelom u odnosima izmeu Vizantije i slovensko-avar- skih napadaa predstavlja 602. godina, u kojoj je zbaen
energini car Mavrikije (582602), koji je, ulaui ve- like napore uspevao ne samo da ouva granice, ve i da
upuuje ekspedicije preko Dunava u Sklavinije". Za vreme njegovog naslednika na carigradskom prestolu Foke (602
610), odbranbeni sistem na Dunavu je prestao da postoji. Avarsko-slovenske mase su tada preplavile Balkansko poluostrvo nimalo ne tedei ni njegov zapadni deo. Oko 614. je u ruke Slovena i Avara pala Salona, sedite provincije, a
do toga vremena su najverovatnije uniteni i rimski gradovi u unutranjosti.
U ovim prvim talasima kolonizacije Balkanskog polu- ostrva, Sloveni su bili izmeani sa Avarima i trpeli su, negde u
manjoj negde u veoj meri, njihovu vrhovnu vlast. Taj odnos se izmenio kad su u novom talasu naseljavanja, za vreme
cara Iraklija (610641), slobodna slovenska ple- mena Hrvata i Srba dola na Balkansko poluostrvo.1 U za- padnom
delu provincije su novoprispeli Hrvati u toku tro- godinjeg ratovanja unitili avarsku prevlast. U ostali deo provincije,
naputen od romanskog stanovnitva usled avarsko-slovenskih pustoenja, naselili su se Srbi. Ovo naknadno doseljenje
Hrvata i Srba predstavlja jedan od najznaajnijih dogaaja u slovenskoj kolonizaciji Balkan- skog poluostrva. Podruje
naseljeno Hrvatima i Srbima predstavljalo je kolevku svih politikih tvorevina izni- klih u sredinjem delu Balkana. Jo
u X veku bile su jasne granice gde su se dodirivale teritorije na kojima je preovladalo hrvatsko odnosno srpsko
plemensko ime. Od reke Cetine pa do Istre prostirale su se zemlje Hrvata, dok je teritorija Srba leala izmeu Detine i
bugarske dravne teritorije koja je poinjala kod grada Rasa; i vi- zantijske Drake teme s kojom se dodirivala kod
Bojane i Skadarskog jezera. Oblast prvobitne Bosne je bila u sastavu podruja na kome se rairilo srpsko ime,- ali je
srednjo- vekovna bosanska drava u svome razvoju prelazila granice ovog podruja irei se prema zapadu i
jugozapadu
.Do sredine VII veka Sloveni su postali gospodari i- tavog sredinjeg dela Poluostrva, sa izuzetkom izvesnog
broja utvrenih gradova na ostrvima i jadranskoj obali. Na tom velikom prostoru bili su nastanjeni manje ili vie
romanizovani Iliri, za koje se teko moe pretpostaviti da su u burnim godinama slovenske kolonizacije iezli bez
traga. Zbog toga se vesti cara Konstantina Porfiroge- nita, po kojima su oblasti u koje su se naselili Srbi ostale sasvim
puste, ne smeju bukvalno shvatati. Na alost, za ra- zliku od zemalja zapadne Ezrope, gde su upravo romanski
starosedeoci istoriari ovih sudbonosnih vremena, kod nas nema njikakvih savremenih izvora koji bi dozvolili da
blie upoznamo odnose doseljenih Slovena i zateenih starosedelaca. Veoma znaajni momenti, meutim, pokazuju
da je dolazilo do dodira i zajednikog ivota ova dva raznorodna etnika elementa. Kontinuitet geografskih imena je
posredno, ali veoma pouzdano svedoanstvo o ve- zama i proimanju starog i novog stanovnitva. Odavno je
zapaeno i isticano da se stara romanska geografska imena nisu podjednako drbro ouvala u raznim krajevima Balkana. Pojas du primorja je u tome pogledu daleko bogatiji od zemalja u unutranjosti. Na tlu Bosne je srazmerno dobro ouvana rimska i predrimska top/omastika. Imena skoro svih znatnijih reka Sava, Drina, Bosna, Neretva,
Tara, Una, Vrbas, Buna predstavljaju samo malo izmenjene oblike rimskih i ilirskih imena. itav niz naziva
planina Prenj, Vele, Majevica, Varda, Moor, Botunj, Dinara, Romanija, Tmor itd. ima isto takvo poreklo.
Nasuprot tome imena gradova ne svedoe o kontinuitetu.
Isto tako vaan dokaz o romansko-slovenskom dodiru i simbiozi su brojne jezike pozajmice. Ime svojih gospodara i vekovnih suseda, Vizantinaca, koji su sebe nazivali Romejima, primili su doseljeni balkanski Sloveni od domaeg sveta koji je govorio latinski u oblihu Grk od Sgae- si 5. Isti je sluaj sa nazivom vladara koji su Sloveni primili od Romana: car potie, preko starijeg oblika cesar, od Saevag. Romanskog porekla je i niz rei iz svakodnevnog
ivota: ulje (o1eit), ocat (ase1it), kuhinja (so^pa), fu- runa (^igpi-z), raun (ga^o/pe), daska (sIzsiz), robi-gi (goa =
odelo), mator (pga1igiz), paganin (ra^apiz) itd.3
O ostacima romanskih starosedelaca imamo osim toga vesti i u mnogo docnijim izvorima. U Letopisu Popa Dukljanina (Barskom rodoslovu) govori se o njima pod ime- nom MogouHasM ili p 11aCt. Dukljanin ak na jednom
)'
mestu govori o provinciji Latina koji su se u ono doba nazivali Romani. Vrlo je verovatno da su starosedeoci iveli
na manjim ili veim zaokruenim teritorijama, odvojeni od doseljenih osvajaa. S njihovim dalekim i ve
poslovenjenim ostacima, Vlasima, sreemo se tokom itavog srednjeg veka. Oni nam pokazuju i rezultat slovenskoroman- ske simbioze: malobrojni ostaci starosedelaca nisu uspeli da odole doljacima. Osvajanje zemalja na
Balkanskom polu- ostrvu, zapoeto vojnim pohodima i posedanjem tla, Sloveni su zavrili asimilacijom. Njihov
istinski protivnik je bilo Vizantijsko Carstvo, uvar i nastavlja kasnorimskih politikih tradicija; rravi balkanski
domoroci, isterani sa svojih ognjita, razbijeni i opkoljeni sa svih strana, mo- gli su da igraju samo treestepenu ulogu.
Duboki jaz izmeu starosedelaca i Slovena predstav- ljala je svakako verska razlika. Tradicija o antagonizmu
izmeu hrianskih romana i paganskih Slovena nala je odjek u izvorima iz mnogo docnijih vremena. Tek je prodiranje hrianstva meu Slovene stvorilo mogunosti za te- nje povezivanje i meanje dva etnika elementa koje je
dovelo do poznatog ishoda.
O veoma vanom procesu hristijanizovanja Junih Slo- vena, na alost, slabo smo obaveteni. Prema podacima
koje je sredinom X veka upotrebljavao vizantijski car Konstan- tin Porfirogenit, Srbi su, isto kao i Hrvati, krteni od
strane svetenika iz Rima jo u vreme cara Iraklija, da- kle, odmah po doseljenju. Iz jednog pouzdanog izvora, meutim, vidi se da su Hrvati jo u godini Iraklijeve smrti vaili kao pagani. Verovatno je da su daleko veu ulogu od Rima,
u irenju hrianstva meu Junim Slovenima, igrala crkvena sredita iz dalmatinskih gradova, iji je znaaj rastao
naroito od sredine VIII kada im je, posle pada Ravenskog egzarhata, Carstvo posveivalo sve veu panju. Najstariji
ouvani spomenici obnovljenog hri- anstva u Bosni, male crkve graene od materijala sa rim- skih ruevina,
pokazuju veliku srodnost sa spomenicima dalmatinskih gradova toga vremena. O latinskom poreklu slovenskog
pokrtavanja govori i osnovna crkvena termino- logija koja je sva romanska: oltar (aNage), kri (sgih), raka (agsa),
mea (gtbha) itd. Rezultati misionarske delat- nosti, kojoj su se crkveni centri u ranom srednjem veku predavali sa
toliko ara, morali su za dosta dugo vreme ostati prilino ogranieni. Hrianska imena se u srp- skoj vladarskoj
porodici javljaju tek u drugoj polovini
IX veka. 4 Povoljniji uslovi za vee irenje i uvri- vanje hrianstva meu slovenskim masama
na Balkanu stvoreni su tek posle pojave slovenske crkvene literature i delovanja solunske brae i
njihovih uenika.
O poloaju doseljenih Slovena prema Vizantijskom Carstvu car Konstantin Porfirogenit dao je svim odre- ene
podatke. I Srbi i Hrvati su se doselili po carevoj dozvoli, priznavali su Iraklijevu vrhovnu vlast i poko- ravali se
docnijim vizantijskim carevima. Na carevo kazi- vanje pada sumnja da predstavlja kasniju dravnopravnu
interpretaciju sa stanovita poznatih vizantijskih uni- verzalistikih pretenzija. Carigradski carevi su sebe smatrali
vladarima itave hrianske vaseljene, oni su, po vizantijskoj pblitikoj teoriji, visoko stajali nad vladaocima
pojedinih zemalja i naroda. Bilo bi sasvim pri- rodno da je car Konstantin istorijsku tradiciju dovodio u sklad sa
vladajuom vizantijskom politikom teorijom. Ta teorija je, meutim, predstavljala u isto vreme i sr politikog
programa vizantijskih careva, programa koji su oni izvravali u onoj meri u kojoj su to snage Carstva i opti politiki
poloaj doputali. Pod Iraklijem i njegovim naslednicima, Vizantija je nesumnjivo doivlja- vala snaan uspon, o
njenim uspesima na Balkanu svedoi i aktivna kolonizaciona politika u kojoj su mase balkan- skih Slovena
preseljavane u daleke maloazijske oblasti Carstva. Otuda nije nemogue da su Sloveni na Balkanskom poluostrvu, bar
jednim delom, zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva. Utoliko pre to doseljeni Slo- veni u toku dugog
perioda nisu imali prostranijih i sna- nijih politikih organizacija. Njihov razvoj u prvim vekovima po doseljenju
ostaje u punoj tami zbog nedostatka izvornog materijala. Veoma vana pitanja moraju ostati bez odgovora.
Privreivanje se svakako temeljilo na pri- mitivnoj zemljoradnji kojom su Sloveni ovladali jo u za- jednikoj
prapostojbini. Vanu dopunu su predstavljali stoarstvo, koje se unapreivalo prihvatanjem iskustava starosedelaca,
zatim lov i ribolov. U prvo vreme su, ve- rovatno, iskoriavana zemljita kultivisana ranije od starosedelaca, do
osvajanja novih povrina dolo je tek docnije.
Nepoznat je,i proces prilagoavanja slovenske dru- tvene organizacije, koja je poivala na vezama krvnog
srodstva, stalno naseljene teritorije. U sredinjem delu Balkanskog poluostrva se ne javljaju stara slovenska plemenska imena poznata iz drugih slovenskih oblasti, niti teritorijalne celine sa plemenskim imenima. Ako se izu- zmu
imena Hrvata i Srba, rasprostrta- na velikim terito- rijama, javljaju se samo nazivi izvedeni iz topografskih elemenata:
Neretljani, -Zahumljani, Travunjani, Dukljani, Konavljani*Po svemu sudei, najranije i osnovne politike celine
nastale kod Junih Slovena bile su upe u do- linama i ravnicama oko renih tokova gde je jedino moglo biti
kontinuirano naseljenih povrina. Priroda zemlji- ta ispresecanog mnogostruko visokim i srednjim planin- skim
laniima i ograncima planina, predstavljala je, nema sumnje, prepreku stvaranju prostranijih politikih tvo- revina.
Veu smetnju je ipak morala predstavljati slaba razvijenost drutvenih odnosa kod Slovena. I posle dose- ljenja,
Sloveni su ostali na stupnju vojne demokratije na kojem su bili u toku seoba. Car Konstantin Porfirogenit kae za
Slovene u zaleu vizantijske Dalmacije da nemaju drugih vladalaca osim staraca upana. upani, njihovi rodovi i
njihove druine predstavljali su, verovatno, jezgra labavih rodovsko-plemenskih formacija. U toku pro- cesa, koji nam
ostaje nepoznat, ta jezgra su uspevala da se izdignu nad masom slobodnih i ravnopravnih Slovena i da nametnu svoju
vlast i okolnoj teritoriji.
Izgleda da je u procesu nicanja prvih dravnih orga- nizacija igrala znaajnu ulogu blizina vizantijskih gradova. Od Hrvatske u neposrednom zaleu dalmatinskih gra- dova, preko kneevina Neretljana, Zahumljana,
Travunjana, Konavljana, sve do Duklje, koja se zavravala kod Bojane i Skadarskog jezera, prostirao se niz
junoslovenskih dravica. U unutranjosti je, opet u pojasu u blizini vi- zantijske i bugarske granice, iz jednoga
aktivnog jezgra nastala krtena Srbija" Konstantina Porfirogenita, tj. Srbija u uem smislu, za koju se znatno docnije
odo- maio naziv Raka. Dublje zalee izmeu dinarskog pla- ninskog sistema i Save bilo je daleko pasivnije u
politi- kom pogledu. Otuda nemamo iz prvih decenija razvoja najranijih dravnih organizacija Hrvata i Srba nikakvih ve- sti o Bosni.
Za teritoriju Bosne, ije se ime jo ne pominje, vezuje se jedna epizoda iz ivota
Ljudevita Posavskog. Kada je Ljudevit, odolevi prethodno itavom nizu franakih na- pada,
oio prisiljen 822. da se povue iz svoga utvrenja Si- ska pred velikom franakom vojskom,
sklonio se kod Sroa, za koje Ajnhard, biograf Karla Velikog, kae da dre veliki deo
Dalmacije 1 *. 1
Jo sredinom X veka kada se ime Bosne 2 prvi put javilo u istoriji, u spisu cara Konstantina Porfirogenita, ona
predstavlja samo deo Srbije. Ueni car-pisac na terito- riji koju su naselili Srbi razlikuje .-.krtenu Srbiju : (tj.
Srbiju u uem smislu) i zemlje Neretljana, Zahumljana, Travunjana, Konavljana i Dukljana sa poseb vlastodrcima koje on naziva arhontima. Tim zemljama posveuje i posebne glave svoga spisa. Bosnu, naprotiv, spominje
samo na kraju glave o Srbiji, gde posle istorije doseljenja i hro- nike prvih vladara donosi popis naseljenih
gradova. Po- sle est gradova u krtenoj Srbiji" meu kojima je i Sa- lines (docnije SolL, danas Tuzla) navodi u
zemlji Bosni" dva grada: Katera i Desnik.3
Ovi isuvie oskudni podaci moraju da poslue i za odreivanje teritorijalnog prostranstva prvobitne Bosne.
Grad Soli i, svakako, njegova okolina bili su izvan Bosne. Sa sigurnou joj se moe pripisati samo dolina istoimene reke, problematino je, meutim, da li se ve u ovo rano doba u Bosnu mogu uraunati i teritorije izmeu
do- line reke Bosne i granica Hrvatske prema zapadu i Srbije prema istoku. 4 Do druge polovine XII veka Bosna je
svakako dostigla taj opseg. U Letopisu Popa Dukljanina (Barskom ro- doslovu) Zagorje ili Surbija, itava
unutranjost do gra- nica Hrvatske, podeljena je tokom reke Drine na Bosnu i Raku. To je u isto vreme i
svedoanstvo o negdanjem je- dinstvu Bosne i Srbije koje ima potvrdu i kod Dukljani- novog savremenika
vizantijskog pisca Jovana Kinama, koji kae da reka Drina deli Bosnu od ostale Srbije.
U vreme kad se prvi put spominje, Bosna predstavlja samo geografski pojam, a ne posebnu dravnu celinu.
U slu- benom spisku stranih vladara sa kojima Carstvo saobraa, sauvanom u knjizi o ceremonijama
vizantijskog dvora, pe- dantno su zabeleeni arhonti Zahumljana, Travunjana, ak i Konavljana, dok o
eventualnom arhontu Bosne nema ni traga. Bosna je tada jo bila samo deo Srbije kneza aslava/
koji je 927. ili 928, posle smrti bugarskog cara Simeona, obnovio i proirio srpsku dravu. aslav je morao ak, ako
smemo pokloniti veru kazivanju Letopisa Popa Duklja- nina (Barskog rodoslova), da uloi napooe da bi odbranio
Bosnu. Pola veka ranije naseljeni Maari u predelima izmeu Tise i Dunava ve su uveliko preduzimali pljaka- ke
pohode na sve etrane. Savremene hronike sauvale su vesti o njihovim provalama u Nemaku i Italiju. U Hrvat- skoj
im je energino zapreio put kralj Tomislav. Zagospo- darivi Sremom, posle smrti bugarskog caoa Simeona, do- li su
u neposredno susedstvo aslavljeve drave koja je tako postala vie nego ikad izloena njihovom pustoenju. Jedna
maarska provala bi zadesila i Bosnu u aslavljevo vreme. Neki maarski zapovednik je sa svojim odredom upao u
Bosnu i pljakao je. aslav je na to po Dukljaninu skupio vojsku i u upi Drini potpuno potukao napadae. Iz
toga se izrodio novi rat u kome su Maari sa veim sna- gama upali u Srbiju, potukli Srbe, zarobili i ubili samoga
aslava.6
Dok je u ovom kazivanju mogue otkriti istorijsko jezgro, to nije sluaj sa svim ostalim podacima Letopisa Popa
Dukljanina (Barskog rodoslova) koji je za gotovo i- tava dva sledea veka ostao na jedini izvor obavetenja o
Bosni. Teritorijalni okvir Bosne kod Dukljanina je mo- da neto iri od onoga koji se moe izvesti iz podataka
Konstantina Porfirogenita. Bosna se prostire od Borove planine koja predstavlja granicu prema Hrvatskoj do
reke Drine koja je delila od Srbije. Dukljanin nam prua i prve podatke o vladaocu Bosne koji je nosio naziv
bana. Dosto- janstvo bana, naravno, nije uvedeno na polumitskom saboru na Duvanjskom polju na kojem je
legendarni kralj Svetipuk udario temelj svim dravnim i dvorskim ustanov&ma, kao to pria Dukljanin. Ono je
nesumnjivo avarskog porekla kao to svedoi sam naziv.0 Banski naziv spominjao je ve Konstantin
Porfirogenit u vezi sa Hrvatima naseljenim u Lici, Krbavi i Gackoj. Pojava titule bana u Hrvatskoj i Bosni moe
se pripisati slovensko-avarskim vezama u vreme seoba i, jo vie moda, ostacima Avara meu Ju- nim
Slovenima. O ostacima pokorenih Avara govore, po- red izriitih vesti cara Konstantina Porfirogenita, i
topomonimi Obre rasprostranjeni u Hrvatskoj i Bosni.7 Iz Dukljaninovog prianja proizlazi da su u politikim
do- gaajima u Bosni uz bana vanu ulogu igrali ..magnates Bo- sne, verovatno rodovski prvaci i istaknuti
lanovi ba-
( - . )
155
U takvom stanju Bosna je, poetkom XII veka, bila suo- ena sa velikim
promenama koje su bile sudbonosne za i- tav njen dalji razvitak.^U meuvremenu se
uvrivala i
snaila ugarska drava, a uporedo s tim se irilo i pod- ruje na kojem je vlast
ugarskih kraljeva potinjavala ne- povezane i slabo organizovane Slovene. Posle
teritorija koje su stvarno bile izvan dravnih organizacija, dole su pod udar
ugarske ekspanzije i teritorije junosloven- skih drava. Pred kraj XI veka, zapoele
su ugarske akcije protiv Hrvatske koje su poetkom XII veka urodile plodom.*
Kada je 1102. dolb do spajanja Ugarske i Hrvatske pod vlau Arpadovaca, Bosna
je sa severa i sa zapada postala okruena teritorijama jednog veoma snanog i
ekspanziv- nog suseda. Kako je, posle Bodinove smrti 1101, Zeta tro- ila snage u
unutranjim borbama izmeu lanova kraljev- ske porodice, a izdvojena Raka
trpela poraze od Vizan- tije, nije bilo, sve do Vizantijskog Carstva, sile koja bi
mogla da predstavlja protivteu ugarskom pritisku/ Od kada je u Vizantiji
preovladala svest o ugarskoj opasnosti, ratoborni carevi iz dinastije Komnina su
pregli da obnove i uvrste pozicije Carstva na Balkanu. Kroz veliki sukob Ugarske
i Vizantije, koji je trajao skoro kroz itav XII vek, reavala se u stvari sudbina
balkanskih drava. Bosna, isto onako kao i Raka, nije u tome sukobu mogla da
igra znatniju ulogu, njen poloaj je u punoj meri zavisio od snage i uspeha jednog
ili drugog velikog suparnika. U po- etku ovoga perioda, Ugarska je, po izvorima
kojima raspo- laemo, imala na Bosnu nesumnjivo vei uticaj.
( - . )
157
Prvi takav ban, kome znamo ime i o kome je sauvano nekoliko podataka,
javio se desetak godina docnije. Bio je to ban Bori koji je imao posede u Slavoniji,
gde su docnije iveli egovi potomci/i posle vie od jednog veka pono- sno isticali
da su od roda Boria bana"/ itava Bori- eva delatnost je najtenje povezana sa
Ugarskom; kao ugar- ski vazal on se pojavio na istorijskoj pozornici, a kao
ugarska rtva nestao sa nje. S odredom Bosanaca Bori je uestvovao u ugarskovizantijekom ratu oko Branieva 1154. godine. Kada je kraljeva vojska, na vest o
priblia- vanju cara Manojla Komnina, napustila opsadu Branieva, povukao se i
Bori sa svojim odredom. Poto se on oi- gledno vraao odvojeno od ugarske vojske,
vizantijski car je, u elji da potue ugarskog vazala, poslao protiv njega deo svojih
trupa. Bosancima se, meutim, nije nita desilo, jer su Vizantinci naili na glavninu
ugarske vojske i bili teko poraeni.
U unutranjim ugarskim borbama, posle smrti kralja Gejze II, izmeu Gejzine brae
Ladislava i Stefana IV s jedne, i Gejzinog sina.Stefana III s druge strane, Bori je
podravao, to je s obzirom na njegov poloaj sasvim ra- zumljivo, vizantijskog
tienika Stefana IV. Za vreme kratke vladavine ovoga kralja, Bori se javio 1163. u
jednoj ugarskoj povelji na veoma visokom mestu meu dvorskim do- stojanstvenicima.
Dobri odnosi sa ugarskim dvorom vladali su jo veoma kratko vreme, jer je u toku te
iste godine Gej- zin sin zbacio sa p^estola svoga strica Stefana IV. U obra- unu koji je
usledio tu promenu, stradao je i ban Bori. Novi kralj je protiv njega poslao nekog
nemakog viteza Gotfrida koji se ranije bio sklonio u Ugarsku. Ovim pohodom je, svakako, nasilno preseeno Borievo banovanje. Nije poznato ko ga je zamenio, ali je
sigurno da je ugarska vrhovna vlast nad Bosnom, posle Borievog pada, mogla trajati
jo samo dve godine. Car Manojlo Komnin je prisilio Stefana III na velike ustupke jo
prilikom dolaska na presto. Kad su se odnosi uskoro opet zategli, dolo je do novog
vizantij- sko-ugarskog rata u kojem je Vizantijsko Carstvo trijum- fovalo. Car Manojlo
je zagospodario 1166. Dalmacijom, znatnim delom Hrvatske, Sremom i Bosnom.
Bosna se tada jedini put javila u neuobiajeno opirnoj vizantijskoj carskoj tituli, koju
je za sebe stvorio car Manojlo.1
GLAVA DRUGA
IZVORI
3 ( 1 18 0 1 2 5 0 )
159
Jedan pisac svakako zasluuje da bude spomenut zbog vesti o Bosni koje donosi
u istoriji svoga rodnog grada Splita. To je arhiakon Toma (12001268), nesueni
splitski arhiepiskop, pripadnik splitskog patricijata, kolovan u Italiji, aktivan politiki
i crkveni radnik i vet pisac. Tomine vesti o banu Ninoslavu imaju utoliko veu
vrednost to potiu od dobro obavetenog savremenika. 1 U splitskoj sredini je boravio
i jedan drugi pisac toga doba. To je bio maar Rogerije, autor spisa Sagep
tpgzegaIe zireg sJeb1gis1lope geti Nildapae 1ero- piz Ve1ae IV reg Ta1agoz
Gas^a,1 u kojem se, u opisu tatarskih pustoenja, spominje i Bosna.
Meu izvorima za istoriju ovoga perioda stoji sasvim usamljen tkzv. Natpis
Kulina bana, jedna oteena kamena ploa otkrivena krajem XIX veka u jednoj njivi
u selu Mu- hainoviima kod Zenice. Natpis je, prema samom tekstu, bio postavljen
na ulazu ^edne crkve, ali na mestu njegovog nalaza nisu naeni nikakvi ostaci
graevine. Prvi ga je objavio i tumaio iro Truhelka,* posle njega se jo nekoliko
naunika vraalo tom tekom i nezahvalnom poslu.10
3 ( 1 18 0 1 2 5 0 )
161
1. BAN KULIN
3 ( 1 18 0 1 2 5 0 )
163
Iako je doao na vlast kao vizantijski vazal, Kulin je, u prilikama koje su se
neposredno posle 1180. naglo iz- menile, preao na stranu protivnika Carstva. Ta
promena je bila neminovna, tim pre, to je Ugarska ve 1181. povra- tila deo
Hrvatske, Dalmaciju i Srem, a 1183. njena zojska u zajednici sa Srbima provalila
na vizantijsku teritoriju/ zauzela Branievo, i prodirala pustoei sve do Sofije.
Izgleda da se Ugrima i Srbima u tom pohodu pridruio i ban Kulin. U njegovom
natpisu jasno se itaju rei: jegda pleni Kuevsko Zagorje11, koje se, vrlo
verovatno, odnose na Kuevo u severoistonoj Srbiji, staro uporite vi- zantijskougarskih ratova. Kao to je, tri decenije ra- nije, ban Bori ratovao kod
Branieva, tako je sada ban Kulin ratovao kod Kueva. U vezi s tim, doao je pod
vlast ugarskog kralja. Pod sam kraj XII veka, Bosna se smatrala kao segta ge1z
Nipag1ae, a poetkom XIII, ugarski kralj se izriito navodi kao Kulinov vrhovni
gospodar. Zavisnost od ugarskog kralja se ogledala u izvesnim linim obavezama
banovim, a unutar svojih granica Bosna je sauvala samo- stalnost. Priznavanje
ugarske vrhovne vlasti nije ometalo bana Kulina da preuzima obaveze da e biti
prijatelj Du- brovnika i da e tititi njegove trgovce. Sauvana je njegova
zakletva Dubrovanima sa obeanjem da e davati savet i pomo trgovcima,
dozvoljavati slobodu kretanja i da nee uzimati nkakve dabine osim onoga to
mu ko od svoje volje da poklon. Ova zakletva iz 1189, kojom je poeo niz
ugovora izmeu Bosne i Dubrovnika, predstavlja za ovo doba jo sasvim
usamljeno svedoanstvo o privrednim vezama Bosne sa Primorjem.
Optutkbe protiv Kulina nisu mogle ostati bez odjeka, u vreme kad je rimska
crkva bila obziljno suoena sa opa- snou od jeresi u junoj Francuskoj i I^aliji. U
je- sen 1200, papa Inoentije je naloio ugarskom kralju Eme- riku, kao Kulinovom
vrhovnom gospodaru, da iskoreni bo- lest koja bi, ako joj se ne prui otpor, i
susedstvo zara- zila. Ugarski kral^je dobio savet od pape da protiv Kulina istupi
energino ukoliko bosanski ban ne protera jeretike i ne konfiskuje imaa onima koji
se ne vrate pravoj veri. Reakcija na optube protiv Kulina nastavljala se kao po lancu.
Posle papskog pisma, kralj Emerik se obratio Ku- linu sa prekorima i nareenjem da
protera jeretike i za- pleni njihova imanja. Bosanski ban, meutim, nije nalazio da su
optube protiv njega opravdane i istinite. Ugarskom kralju se izvinjavao tvrdei da je
uveren da su osumnjieni ljudi u njegovoj zemlji katolici a ne jeretici.
3 ( 1 18 0 1 2 5 0 )
165
Tom prilikom, pitanje o pravovernosti ili jeresi sumnjivih Kulinovih ljudi nije
izvedeno na istinu, zbog toga to je dolo do pogoravanja odnosa izmeu bosanskog
bana i ugarskog kralja iz sasvim drugih razlogai U prolee ILI leto 1202, bila je
nasilno izvrena promena na srpskom velikoupanskom prestolu. Uz pomo ugarske
vojske i podr- ku njenog vladaoca, stariji Nemanjin sin Vukan zbacio je sa vlasti
svoga brata Stefana i zavladao srpskom dra- vom pod vrhovnom vlau i zatitom
ugarskog kralja. Ku- lin nije ostao ravnoduan prema ovoj promeni, ve je za- uzeo
stav suprotan ugarskom kralju. On je napao i plenio neku blie nepoznatu oblast
Vukanove drave. Kralj Eme- rik se u jesen 1202. alio papi Inoentiju III da ne moe
da krene u krstaki pohod u svetu zemlju, na koji se bio zavetovao, jer je ban Kulin
napao na zemlju koja mu je pod- lona.
zili i neki od osumnjienih Bosanaca^/u Rimu se po szoj prilici nije nita obavilo, jer je papa, prema ranije.m
Kulinovom traenju, uputio u Bosnu svoga legata Ivana Kazamarija (JoKappez s1e Sa^atat) da ispita Kulina i njegove podanike i da se osvedoi o njihovom vladanju i vero- valju. U prolee 1203, palski legat je boravio u Bosni p
postigao pun uspeh u sreivanju crkvenih prilika izjavsm bosanskih krstjana:< datom na Bilinom Polju 8. aprila 1203.
godine. Kazamari je konano izgladio i sukob bosan- skog bana sa ugarskim kraljem, polazei iz Bosne u Ugarsku on
je poveo sa sobom Kulinovog sina i dva najistaknutija krstjanina1 Pred ugarskim kraljem su pregledana i potvrena sva dokumenta nastala radom papskog legata u Bosni. Kulinovom sinu je nametnuta jo i obaveza da bosanski
ban plati 1.000 maraka srebra kazne, u sluaju ako u svojoj ze- mlji bude svesno trpeo jeretike. Tom prilikom se,
ujedno i poslednji put, spominje ban Kulin u istorijskim izvorima. Nije poznato koliko je jo vladao i kako je zavrio.
etvrt veka Kulinove veoma slabo poznate vladavine pada u vreme ispunjeno velikim preokretima koji su imali
veoma dalekosene posledice. Sredivi o-dnose sa Ugarskom na nain koji je obezbeivao unutranju samostalnost
Bo- sne, ban je prebrodio najveu opasnost koja se nadnela nad njegovu zemlju posle potiskivanja VizantijeJZapleteni
ver- ski problemi predstavljali su izvor novih velikih opasno- sti. Ban Kulin je i njih otklonio umerenou i poggutanjem. Verovatno je u njegovim odnosima sa jereticima i Ri- mom bilo manje lukavstva nego to se misli, a znatno
vie zbunjenosti i nesnalaenja. Ipak, glavne tekovine Kuli- novog perioda pokazale su se trone i kratkotrajne, Bosna
je uskoro zapala u veoma teak poloaj u kojem je njena samostalnost dolazila u pitanje. To ipak nije smetalo da se u
Bosni stvori tradicija o Kulinovom vladanju kao zlat- nom vremenu izobilja i blagostanja. Najvea gospoda jedne
daleko prostranije i snanije Bosne poetkom XV veka traila su, u jednom povoljnom trenutku kada su mogli do- biti
sve to su elela, da se Bosni potvrde granice kakve su bile za Kulina bana.
Hrianstvo je na tlu Bosne imalo veoma dugu tradi- ciju . Episkopija je tu postojala jo u kasnoantiko doba i
odrala se sve do slovenskog osvajanja./Tada je, meutim, kontinuitet hrianskog crkvenog ivota prekinut kao,
uostalom, i u drugb oblastima u unutraplnjosti Balkana. Obnavljanje hrianske crkvene organizacije, posle pokrtavanja paganskih .Slovena, ostaje^sakriveno u tami vekovaj Poto je pokrtavanje uzelo""zamanije razmere u
vreme kad je Bosna jo bila neodvojen^ od drave prvih srpskih vladara, verovatno je zajednika bila i najranija hrianska 1crkvena organizacija. Dok se u krilu istone crkve nije sauvala tradicija jedne episkopije Srba ili Srbije, u
rimskoj crkvi se znalo za jurisdikciju nad gedpp begloe, i u XII veku, kad se sporilo oko prava pri- morskih
gradskih sredita, ovo podruje se izjednaavalo sa Bosnom: gecpit beppe ^ios! ez! Vozpa.1
Poistoveivanje Srbije i Bosne u katolikim crkvenim sreditima vreno je u trenucima kad su se rasplitala
zamrena pitanja o pravima primorskih nadbiskupskih stolica, i kada se, kao uvek u slinim sluajevima, istra- ivala
istorija tih prava. Otuda ono moe biti posredno svedoanstvo o nekadanjem politikom i crkvenom jedin- stvu
Srbije i Bosne. Uporedo s politikim razdvajanjem, do kojeg je dolo, najverovatnije, u drugoj polovini X veka,
spontano je teklo i crkveno odvajanje. Istoni i juni krajevi nekadanje krtene Srbije", docnije Rake, pot- pali su
pod pojedine vizantijske episkopije, dok uspomela na Srbiju kao jedinstveno jurisdikciono podruje mogla se uuvati
jedino u primorskim katolikim sreditima. Po- pisi episkopija navode ponekad uporedo i Bosnu i Srbiju. U XI veku
se pojavljuje Bosna kao jurisdikciono podruje jedne episkopije na koju su polagale pravo splitska, barska i
dubrovaka nadbiskupija. U drugoj polovini XII veka, bosanski biskup je sufragan dubrovakog nadbiskupa, u ije je
sedite odlazio na posveenje.
Bosanska biskupija, i po svome svetenstvu i po obredu, razlikovala se od svoje metropole. Svetenici su, kao
urstalom i episkopi, nosili narodna imena; za jednog od biskupa koji je dolazio na posveenje u Dubrovnik kae se
izriito da nije znao latinski. To je bilo mogue otuda, to.je jezik bogosluenja ove dijeceze bio slovenski. Veoma je
verovatno da se crkvena organizacija u Bosni drala istonog obreda." U skladu sa svim tim je i karakter 6o- sanskog
monatva, koje je, danas se to moe smatrati kao sigurno, pripadalo redu svetog Vasilija, rairenom i iz- van
vizantijske crkvene sfere.3 Dubrovaki nadbiskupi, izgleda, nisu vodili energiniju akciju da izmene svoju dosta
daleku dijecezu i da je prilagode tadanjim katoli- kim crkvama u Primorju. Oni su se izgleda zadovoljavali time da
primaju zakletve bosanskih biskupa i poklone prilikom posveenja^ i starali se da sauvaju pod SVOJOM vlau ovu
biskupiju, oko koje su se otimale druge dve primorske metropole.
Dualisti su se od ortodoksnog hrianstva odvojili u pokuaju da odgovore na pitanje o poreklu i prirodi zla. Ali iza
toga pitanja lei jedno jo optije i osnovnije: o odnosu Boga i sveta, beskonanog i konanog, apsolutnog i
ogranienog, o odnosu izmeu savrenstva bojeg i nesavr- enstva sveta^/Ako je Bog savren, njegovo delo, svet
u ko- jem vernik ivi, puno je nereda, patnje i zla. I najpo- bonijoj dui ostaje da zakljui ili da je Bog tvorac zla,
iz ega moe da sledi da nije izvor savrenstva, pa ni pravi Bog; ili da on nije tvorac zla, pri emu poreklo zla treba
traiti u nekom uzroku nezavisnom od boanstva. Pravoverna hrianska teologija je taj ogromni jaz izmeu
savrenog tvorca i nesavrenog dela premostila misteri-
O verskom ivotu u samoj Bosni do kraja XII veka nije skoro nita poznato. Bosanske crkvene prilike do toga
vremena nisu privlaile panju papstva. Vladaoci su se prema crkvi drali sasvim korektno. Ban Bori je jo sredinom
XII veka obdario monako-viteki red templara jednim selom u Slavoniji. Do ovoga doba su podignute i neke crkvene
graevine u Bosni.4 Poslednja je, moda, bila ona crkva koju je blizu Zenice podigao ban Kulin i postavio obraz svoj
nad pragom.
U Kulinovo vreme, meutim, u Bosnu je prodro jedan nov religiozni elemenat, iji je uticaj na dalji crkzeni
razvoj ove zemlje bio sudbonosan. Bio je to dualistiki jeretiki pokret, koji se do toga vremena rairio i uzr- stio u
Dualisti su se od ortodoksnog hrianstva odvojili u pokuaju da odgovore na pitanje o poreklu i prirodi zla. Ali iza
toga pitanja lei jedno jo optije i osnovnije: o odnosu Boga i sveta, beskonanog i konanog, apsolutnog i
ogranienog, o odnosu izmeu savrenstva bojeg i nesavr- enstva sveta^/Ako je Bog savren, njegovo delo, svet
u ko- jem vernik ivi, puno je nereda, patnje i zla. I najpo- bonijoj dui ostaje da zakljui ili da je Bog tvorac zla,
iz ega moe da sledi da nije izvor savrenstva, pa ni pravi Bog; ili da on nije tvorac zla, pri emu poreklo zla treba
traiti u nekom uzroku nezavisnom od boanstva. Pravoverna hrianska teologija je taj ogromni jaz izmeu
savrenog tvorca i nesavrenog dela premostila misteri-
Dualisti su se od ortodoksnog hrianstva odvojili u pokuaju da odgovore na pitanje o poreklu i prirodi zla. Ali iza
toga pitanja lei jedno jo optije i osnovnije: o odnosu Boga i sveta, beskonanog i konanog, apsolutnog i
ogranienog, o odnosu izmeu savrenstva bojeg i nesavr- enstva sveta^/Ako je Bog savren, njegovo delo, svet
u ko- jem vernik ivi, puno je nereda, patnje i zla. I najpo- bonijoj dui ostaje da zakljui ili da je Bog tvorac zla,
iz ega moe da sledi da nije izvor savrenstva, pa ni pravi Bog; ili da on nije tvorac zla, pri emu poreklo zla treba
traiti u nekom uzroku nezavisnom od boanstva. Pravoverna hrianska teologija je taj ogromni jaz izmeu
savrenog tvorca i nesavrenog dela premostila misteri-
Ova osnovna dualistika poruka vekovima se preno- sila preko itavog niza jeretikih pokreta, koji su se kao
karike u lancu nadovezivali jedan na drugi/Razliite su bile konzekvence koje su iz ovog osnovnog stava izvlaene u
pogledu dogmatike, kulta i naina ivota sledbenika dualistikog uenja. Poslednje dve karike u ovom lancu, one koje
su mogle Llati uticaja na crkveni razvoj Bosne, predstavljali su pokreti bogumila u Bugarskoj, Makedoniji i Vizantiji,
i katara u Italiji, Francuskoj i Nemakoj.
Bogumilski pokret se javio u bugarskoj dravi pred sredinu X veka. Njegovi sledbenici su teili da zlo ovoga
sveta izbegnu asketskim, tihim i pobonim ivotom po apostolskom uzoru. Bogumili su osuivali sjaj crkava, svete
tajne, ikone i bogosluenje, a jedna otrica njihovog uenja bila je uperena i protiv bogatih i monih, protiv cara,
boljara i svetovne vlasti./Poput mnogih drugih jeretikih pokreta bogumilstvo je udaralo protiv vladajueg feudalnog poretka i bilo izraz nezadovoljstva siromanih i po- tlaenih slojeva, koji su patnje i nesavrenost sveta ose- ali
neprestano u svome iskustvu. Posle pada Prvog bu- garskog carstva i Samuilove makedonske drave, bogumil- stvo
se proirilo i u Vizantiji. Tu je nastavilo da se razvija u sredini koja je nametala teoloko i dogmatsko sreivanje dotle
veoma jednostavnog uenja. Pri tome nisu izostali rascepi i unutranji sukobi. Pod Komninima je zapoela
pravoslavna reakcija i proganjanje bogumila od strane dravnih vlasti. Uporedo sa svim tim, bogumilstvo je sticalo
nove privrenike, ak i u krajevima vrlo da- lekim od njegove prvobitne kolevke. Bogumilsko uenje je u XII veku
postalo skelet koji je drao na okupu i uvr- ivao masovni jeretiki pokret na Zapadu: u Italiji, Francuskoj i
Nemakoj. Na brojne jeresi XI veka, koje su bile bez dualistikog obeleja, zahvaljujui impulsima sa Balkana i
ujedinjavajuem delovanju bogumilskog dualizma, nadovezao se neuporedivo organizovaniji i jai pokret katara.
Meu oblastima u kojima je dualistika jeres uhvatila koren, Bosni su najblie bile Srbija i Dalmacija. Biografi Nemanje, osnivaa samostalne srpske drave, govore o njegovoj borbi protiv bogomrske jeresi, o jednom
saboru sazvanom protiv jeretika, o energinim progonima i suro- vom kanjavanju. I pored pomalo neobine
terminologije, nema mesta sumnji da je re o bogumilima. Nemanjina akcija se hronoloki ne moe blie odrediti, a
sudbina jeretika koji su napustili Srbiju potpuno je nepoznata. Da su se neki sklonili u Bosnu moe se pretpostaviti na
osnovu sasvim opteg rezonovanja, u izvorima za to nema nikakve potvrde.
S druge strane, sauvaki su malobrojni ali sigurni po- daci o irenju jeresi iz Dalmaci_je, gde je jo 1185. jedan lokalni
sabor bio uznemiren zbog ogromnih zabluda koje
se ire meu vernicima. Istorija jeresi u dalmatinskljg gradovihma ostaje ipak sasvim nepoznata, usled
oskudice izvora. Nema nikakve sumnje da je dualistJ-gko arite u Dalmaciji bilo daleko snanije nego to se po
sasvi.m sporadino sauvanim izvorima zakljuuje. Veoma je ve- rovatno da se upravo tu nalazila dualistika
ess1e51a 5s1a- uoae, koja se spominje u popisima jeretikih crkava, i jedan vek docnije izjednauje sa Bosnom.
Dalmaciji i nje- nim gradovima sasvim odgovara tradicija koju prenosi pro- tivjeretiki pisac fra Anselmo iz
Alesandrije (oko 1270) po kojoj su ovu ess1e51a 5s1auop1ae osnovali trgovci koji su jeres upoznali i primili u
Carigradu. U svakom sluaju, sauvani izvori nam govore o irenju jeresi iz Dalmacije u unutranjost, a nipoto o
obrnutom procesu.5 Borba pro- tiv jeresi u dalmatinskim gradovima je ivnula kad je 1200. na splitsku nadbiskupsku
stolicu doao Italijan Bernard. Pred njegovim progonima neki jeretici su tra- ili utoita u Bosni i to je izazvalo
poznate, ve ranije iznete, zallete u odnosima izmeu pape, bana Kulina i ugarskog kralja.
Iz delovanja papskog legata Kazamarija, poslatog da ispita i sredi crkvene prilike u Bosni, nastao je dokumenat koji daje izvestan uvid u crkveno .stanje u zemlji. Na alost, to je najnejasniji od svih izvornih tekstova za bosansku crkzenu istoriju i iz njega se izvode veoma razli- iti zakljuci. To je izjava sastavljena na sastanku papskog
legata i bosanskih duhovnih lica, odranom aprila 1203. na Bilinom Polju, kraje reke Bosne.
Osnovno i najbitnije je pitanje, ko su bili ljudi koje je Kulin okupio i suoio sa papskim legatom? Sam Kazamari je iz Ugarske javljao u svom pismu da se njegova misija ticala bivih patarena iz Bosne. Ve tim terminom je
uesnike sastanka okarakterisao kao jeretike-dualiste. Meutim, drugi podaci koje tekst izjave prua ne potvr- uju
legatovo tvrenje. Sam Kazamari nije traio od Bo- sanaca da se odreknu jeresi, ve samo da odustanu od raskola i da
priznaju -ggrimat rimske crkve i pape. U sa- mom tekstu se uesnici sastanka na Bilinom Polju nazi- vaju prvaci
(priori) onih ljudi koji su na zemljitu Bo- sne dotada jedini uivali privilegiju da se zovu imenom ,,hriani/
(sp5Pa). Iz teksta se ne moe izvesti za- kljuak da su to bili lanovi jerarhije bosanske biskupije, ve stareine neke
zajednice iji su lanovi nazivani krstjani. Tekst uz to pokazuje, u tome su svi istraivai sloni, da je re o jednoj
monakoj zajednici. Ta knje- nica bitno oteava donoenje zakljuka o karakteru ue- snika spomenutog sastanka na
osnovu termina ,;hriani ili krstjani. Ve je savremenicima bilo sumnjivo ovo iskljuivo rezervisanje hrianskog
imena. Kulinu se ve 1199. stavljalo na teret da je navodne krivoverce iskljuivo povlaivao imenom krstjani
(^osape eoz ai!opotaz1se spz^apoz). Modernrbu! istraivaima isto tako nije bilo teko da u toj pojavi prepoznaju
jasno i izrazito duali-. stiko obeleje. Dobro je poznato, naime, da su i katari i bogumili, kao uostalom i neki raniji
jeretiki pokreti, rezervisali za svoje lansve naziv hriani, esto s atri- butom pravi" ili istinski hriani. Stvar se,
meutim, komplikuje time tr su i mrnasi, naroitr u ranrm sred- njem veku, bili hriani pr prevashrdstvu. Na
istrku je jr i u XII veku ime hriani bilr rezervisanr za mr- nahe. 7 Iskljuivr prisvajanje naziva krstjani ne bi
mrglr, samr za sebe, biti siguran drkaz da su uesnici prznatrg sastanka bili dualistiki jeretici. Ali u njihrvrj izjavi se
nalazi i rbeanje da e se pridravati niza nrrmi: da e imati brgrmrlje uz manastire i u njima zajedniki javis prjati
prrpisane asrve, da e u svim crkvama imati rltare i krstrve, da e itati knjige kakr Nrvrg takr i Starrg za- veta, kar
tr tr ini rimska crkva, da e krd manastira imati svetenike krji e, pr crkvenrm redu, drati mise, sluati isprvesti i
deliti prkajanja; da e uz crkve imati grrblja, da e se najmanje sedam puta grdinje prieivagi i da e prtrvati
prstrve rdreene rd crkve. Kad bismr iz rvrg nrrmativnrg dela naeg drkumenta smeli zakljuivati da su brsanski
mrnasi drtle prstupali suprrtno, izlazilr bi da su u velikrj meri bili zahvaeni jeretikim verr- vanjima i praksrm. Imali
bismr prsla sa ljudima krji nisu imali, ili su rdbacivali: crkve, rltare, krstrve, Stari za- vet. krji nisu imali svetenika ni
grrblja, krji se nisu prieivali, koji bi dakle, prstupali Jppravr rnakr kar dualistiki jeretici. Nastavljajui, meutim,
tim istim metrdrm naili bismo na tekoe. Ve je obeanje da e prtrvati prstrve jedva razumljivr krd ljudi krji prste
itavrg ivrta ne uzimajui nikakvu hranu ivrtinjskrg prrekla. Krd obeanja da ubudue nee primati u svrju sredinu, dakle u manastire, renjene ljude ili udate ene, ukrlikr se rbrje saglasnr. rbeavi z gzdravanje, ne pr- svete
mrnakrm ivrtu, nailazimr jr na vee nezgrde. Suprrtnr postupanje ne dslazi u rbzir KRD dualista KRJI su
osuivali brak i svaki telesni dodir. Isto je tako ne- shvatljivo za dualistike jeretike obeanje da
se monah i monahinja nee nigde nasamo nalaziti da nebi mogla proizii runa sumnja/
Dosledno sprovedeno zakljuk- vanje putem inverzije dovodi, dakle, do sasvim protivre- nih
rezultata.
Suprotnu krajnost predstavlja takvo tumaenje izjave iz 1203. po kojem sve ispada pravoverno. Iako nam
norma- tivni karakter akta zaklanja sliku o stvarnom verovanju i vladanju bosanskih monaha, iako u izjavi nema
odricanja od dualistikih dogmatskih stavova, ipak se ne moe prene- bregnuti injenica da su norme postavljene tako
da iskljue oigledno dualistiku praksu. Bosanski monasi, do kojih nije, verovatno, prodro ni daak velikih crkvenih
re- formi, pobuivali su sumnju ve rezervisanjem naziva krstjani", karakteristinim za jeretike. Sumnju je samo
mogao uveavati njihov nain ivota, koji se nije poduda- rao sa ivotom zapadnog monatva toga vremena. /Najzad,
sam tekst izjave pokazuje, kroz obeanje da ubudue nee u svoju sredinu svesno primati maniheja ili kakvog drugog
jeretika, da su j^retici nalazili sklonita kod zapu- tenih bosanskih monaha. Oni su bez sumnje uspevali da izvre
izvestan uticaj na ivot i praksu bosanshog mo- natva.
Drugo osnovno pitanje u vezi s izjavom na Bilinom Polju tie se odnosa izmeu krstjana i bosanshe katolike episkopije, s jedne, i bosanske jeretike crkve, s druge strane. Tekst govori jedino o krstjanima-monasima,
njihovim priorima i magistru, koji je moda tek tada uve- den, i za koga se predvialo da e biti biran od brae i stareina, a potvrivan od pape. Biskup i svetenstvo se uopte ne spominju, te je sasvim prirodno pretpostaviti da se ni
sumnje, ni istraga papskog legata nisu uopte od- nosili na bosansku biskupiju. 9 Isto su tako neosnovani i pokuaji da
se zajednica zastupljena na Bilinom Polju do- vede u. neposrednu vezu s jeretikom bosanskom crkvom, po- znatom
iz docnijih izvora, po kojima bi magister iz spo- minjanog dokumenta bio u stvari djed bosanske crkve. Nema
nikakvog dokaza o kontinuitetu izmeu bilinopolj- skih monaha i jeretike crkve bosanske, iako nije nimalo
iskljuena mogunost da su neki od bosanskih monaha po- stali u toku vremena pravi jeretici.10
Abjuracija iz 1203. svedoi samo o tome da je monatzo, najverovatnije reda svetog Vasilija, dalo povod za
sumnje i zaplete koji su iskrsli u samom poetku XIII veka, da je u izvesnoj meri bilo zahvaeno jeretikim
uticajem, .ali da sve zajedno jo nije znailo nikakav stvarni preokret u crkvenom stanju Bosne. Bio je to tek prvi
susret jeresi i hrianstva na tlu ove zemlje.
Reenje postignuto na Bilinom Polju u aprilu 1203. nije moglo bitno uticati na crkveni razvoj Bosne ve zbog
toga to je mitloilo obe glavne snage koje su delovale na formiranje bosanskih crkvenih prilika. Ni katolika
ess1ezGa Vovpepboz, ni arite jeresi, ukoliko ga je uopte u ovo doba bilo u Bosni, nisu bili pogoeni akcijom papskog legata. Kazamari je zapazio, dodue, nezadovoljavajue stanje bosanske biskupije i po zavretku misije
predlagao da se na 'Mesto biskupa postavi neki J1atin i da se u pro- stranoj zemlji bosanskog bana obrazuju i nove
dijeceze. Ipak tada nije izveden nikakav pokuaj reformi u smislu lega- tovih sugestija.
Isto tako ni jeres u susedstvu Bosne nije bil^ uni- tena. Naprotiv, ba se u prvoj i drugoj deceniji XIII veka
javljaju brojnije vesti o irenju jeresi u dalmatinskom zaleu. Splitski letopisac arhiakon Toma pria da je u Zadru u
samom poetku mletake vladavine jeres bila ra- irena naroito meu plemstvom. Neto docnije se kao
rzegkZospzIa.*1 igou Toljen Kai i Maldemar Za- dranin. Hrvatski knez Vien (12211223) optuivan je kao
zatitnik jeretika. U tim godinama se uju glasovi i o je- reticima u Humu, a kralj Andrija je nareivao omikom knezu
i Kaiima da proteraju patarene sa svoje teri- torije.1
Razume se da je u takvim uslovima jeres i dalje pro- dirala u Bosnu, tako da su se, posle skoro dve decenije utanja, od 1221. javljale optube, veoma sline onim ranijim: da se u Bosni primaju i tite jeretici. Papski legat Akoncije, koji je doao u nae krajeve sa zadatkom i namerom da deluje protiv Omiana, gusara koji su napadali bro- dove
primorskih trgovaca, dobio je nov nalog da ,.muki i snano istupi protiv jeretika, koji u Bosni javno propo- vedaju
svoje pogubno uenje. Trebalo je da se Akoncije io- slui potporom svetovnih i crkvenih vlasti u Ugarskoj kojima je
papa uputio slian nalog. Istovremeno se Dubrov- anima iz Rima savetovalo da izaberu takvog arhiepiskopa koji e
biti sposoban da se bori protiv omikih gusara i jeretika u Bosni.
O misiji ovog legata obaveteni smo neuporedivo sla- bije. On svakako nije naiao na onako pogtustljive protivnike kao njegov prethodnik dve decenije ranije. Bio je pri- siljen da daje podstrek za krstaki pohod protiv Bosne.
Poto se na svetovne vlasti u Ugarskoj nije mogao osloniti, jer je upravo tada plamteo slor izmeu kralja i plemstva
koji je doveo do izdavanja poznate Zlatne bule 1222, Akon- cije je glavne saradnike traio meu crkvenim velikodostojnicima u Ugarskoj. Posle odlaska legata, borbu pro- tiv jeretika u Bosni preuzeo je ugarski episkopat. Naro- ito
zainteresovan za delovanje u Bosni bio je katoliki nadbiskup Ugrin kome je kralj Andrija darovao Bosnu, So i Usoru,
sa zadatkom da istrebi jeres u tim oblastima. Tu darovnicu, koja ni]e imala nikakvu praktinu vrednost ve samo
davala pravnu osnovu za buduu vlast nad Bosnom, potvrdio je 1225. svojom bulom i papa, kome je, po tada- njim
kanonistikim uenjima, pripadalo pravo da raspo- lae zemljama jeretika. Papa je tom prilikom laskavim reima
pohvalio odluku nadbiskupa da stavi znak krsta i poe na unitavanje jeretika u Bosni.
Jasno se opaa da je na politiku papske kurije prema Bosni delovao razvitak papske borbe protiv katara. Umesto
zalaganja da se jeretici pridobiju za crkvu , teilo se njihovom unitenju i pohodi ognjem i maem dobili su
prevagu nad delovanjem papskih legata. I darivanje itave teritorije sa zadatkom iskorenjivanja jeresi predstavljalo
je sredstvo oprobano na Zapadu. I ovde su crkveni veliko- dostojnici za novac unajmljivali istaknute feudalne gospodare da ratuju protiv jeretikih oblasti. Kaloki nad- biskup je tako obavezao za 200 maraka srebra gospodara
Srema Jovana Anela da krene u krstaki rat protiv Bo- sne.2 Sin bive vizantijske carice, meutim, ostajao je gluv
na sve opomene nadbiskupa da izvri svoju oba- vezu. Stvar je na kraju dola i pred papu koji je opo- menuo Jovana
Anela, ali ne znamo da li je ovaj i posle toga krenuo na Bosnu.
Nije poznat ni tok prvih krstakih pohoda protiv Bosne, ali se moe
zakljuiti da je njihov rezultat bio uspean. Kada se 1233. prvi put javlja u
izvorima ban Ma- tej Ninoslav,3 on je istovremeno i ugarski vazal i katolik koji se
odrie jeretikih zabluda svojih prethodnika/ Nema sumnje da su prethodne
borbe stvorile uslove da se pastvo pozabavi briljivije i stanjem katolike ess1eae
Vobpepav i preduzme znaajne reformne korake/ Oigledno je bilo da uspesi
185
postignuti orujem i politikim pri- tiskom ne mogu biti trajni sve dok u samoj
zemlji nema crkvene organizacije koja bi bila sposobna da vrsto obu- hvati
vernike i sprei nepoeljne uticaje. Upadljivo je da se u dokumentima iz ovog
doba bosanska biskupija uopte ne javlja kao neka snaga u borbi protiv jeresi. To
postaje sasvim razumljivo kad se ima na umu stanje ove crkvene orga- nizacije
koje je upravo tada izbilo na videlo. U Rim su 1232. stizale vesti koje su linost
bosanskog biskupa prikazi- vale u vrlo nepovoljnom svetlu. ulo se da je do
svoga do- stojanstva doao simonijom i uz podrku jeretika, da ne poznaje
latinski jezik i pismo i da je uz to nesposoban da sagleda svoje slabosti. Njegov
pad kao pastira i uvara dua bio je, prema obavetenjima stiglim u Rim,
najdublji to se moe zamisliti. Nije drao slubu boju u svojoj crkvi, niti delio
svete tajne, toliko je dalek bio od sveteni- kih dunosti da gotovo nije znao
formu u kojoj se obavlja krtenje. Pored svega toga, stav bosanskog biskupa
prema jereticima bio je krajnje sumnjiv. Stanovao je u nekom selu zajedno sa
njima, a roeni brat mu je bio istaknuti here- zijarha". Umesto da ga vrati na
pravi put, biskup mu je pruao javnu podrku i zatitu.
Kurija je o ovom pitanju donela brzo i odluno reenje. Zatraena su nova
obavetenja od kalokog nadbiskupa i zagrebakog biskupa i poslat legat da lino
ispita bosan- skog biskupa. Ovaj zadatak je pao u deo Jakovu Pekorariju
{ Rk /-k
' *~ * ') -*>< '|'"./1"1g\ >l^| I, } ]
kj.t^sU^. S. /M. m^j
a!
iL G*
9*
, LJtj.GgS^kh^k! pi* g j g j gl-j S ) < l
.ljctj. g I' ^ * V S * < S 1 S N . * * ' J ' a
lm
l
1g
g
II
'Hsgu
*TT^ " *
*1L
j - 1
)_
.. I l
(J-*
< l m
i ^ V g*
a) G ^ l * d * * 'l')l**1t'
< <ts)
I j<"71^T.UG*
* /Tj|5^*
G* L. V <*
L I"
ukj^* J ./ |L
1T^/k
U^nvc^ n>| 1k1
G'jJ. II
d-T
r g ^ k ^ -
(7L^>.-|
\,
I
I
>
5LkN.(
T7 M I1< LILM'
n .A*'* ' ' i n . * { r . * N *
-j . k o J r o o k o s ! . 1. U 4 , g n ( k - 1 t ~ l m * . > > - 1*ti
Im "
4 G * D N ( . u N N < 9 S R R ' N N ' < - L ^ S 1 J R M R ^ S l - - ---------------------I
*U '< T. I *
K.1 01- NH>G<T
_ ......_k 1T*
> . k m > 1 * k . | | | ^ j | ( m k -'<^.4 g - ) i m < > k . N ( > g 1 7 N ^
< V |g^|Lmk |'<(*( *. D1 sNk
NJ/^^li.NN1/Uki l
L Oks^l l^jp^. N a7'li i
1 k ,t
Ovaj prvi krupni reformni korak izvren je u vreme kad je bosanski ban
Ninoslav i sam uestvovao u borbi pro- tiv jeretika. Na njega se papska kurija
oslanjala u pita- njima o verskoj pouzdanosti bosanske vlastele.u Jedan od sinova
187
banovog roaka Prijezde nalazio se kao talac u ru- kama ugarskih dominikanaca,
estokih boraca protiv je- resi, i osloboen je^a intervenciju pape Grgura IX, kome
je Ninoslav svedoio da je Prijezda svoju odanost crkvi pokazao delima ne
reima radei na progonjenju jeretika. Upravo zbog takve politike je ban nailazio
na otpor kod bosanskog plemstva. Ve 1233. kada se prvi put javlja u iz- vorima,
Ninoslav se alio da je stavljen u gori poloaj nego njegovi jeretiki prethodnici.
Oni su, naime, po ba- novom tvrenju, po starom obiaju davali i oduzimali upe
i sela po svome nahoenju, a sada oni koji dre ove zeml>e i sela naruavaju obiaj
i zadravaju zeml>e pro- tiv volje banove. Zbog toga se ban obratio papi Grguru IX
s molbom za pomo, a papa je zatraio od ugarskog hercega Kolomana da obezbedi
potovanje obiaja potvrenog od najstarijih vremena. Poto pozivanje na stara
prava u ovo doba predstavlja opte mesto iza kojeg se zaklanjaju svi zahtevi, iz
banove albe ne moemo zakljuiti ko je J' stvari izazvao ovaj spor,4 ali vest u
svakom sluaju svedoi o zategnutosti u odnosima izmeu bana i onih koji se u bosanskim poveljama iz ovih godina nazivaju boljari. Otpor i samostalno dranje
plemstva prisiljavali su bana Nino- slava da se ne vezuje do kraja za katoliku i
ugarsku akciju u Bosni, utoliko pre to je ugarsko meanje imalo za cilj da ovu
zemlju sasvim neposredno potini kraljevskoj vlasti i svede je na poloaj ugarskih
dravnih teritorija.
Ve je smenjivanje biskupa i postavljanje stranca mo- ralo izazvati nezadovoljstvo u
Bosni i prve reakcije i ome- tanje pokuaja da se crkva u Bosni temeljno reformie.
Ve tokom 1234. u Rim su stizale vesti o irenju jeresi i van bosanskih granica, a
uporedo s tim se javili i podsticaji na nove krstake pohode./Optube protiv Bosne
su pola- zile pre svega iz Ugarske, gde se glasovima o jeretikoj opasnosti u Bosni
preterivalo, s jasnim ciljem da se novim krstakim pohodima Bosna potpuno potini.
Tu nameru sa- svim je odala darovnica kralja Andrije, kojom je itava Bo- sna data
hercegu Kolomanu, potvrena od pape 1235. godins. Od Kolomana se oekivalo da
e zbog toga poneti glavni teret ratovanja. Rim je pomagao planiranu akciju dodelji-
189
zabranjeno da kreu u ovu zemlju. Tek u iduoj godinl, herceg Kolomzn javio je
papi da je unitio jeretike u Bosni. On je tada (1238) uspeo da osvoji i deo Huma,
oblast kneza Toljena, po- tomka Miroslava, brata Nemanjinog.
Pobeda ugarskih krstaa, iako nije bila potpuna, stvo- rila je ipak uslove da se
ponovo jo energinije pristupi ostvarenju ciljeva katolike crkve u
Bosni./Poto se Vil- deshauzen u meuvremenu povukao, postavljen je drugi
epi- skop, ovoga puta ugarski dominikanac Ponsa. Izbor domi- nikanca za
biskupa nije nimalo sluajan. Red propoved- nika, stvoren na Zapadu u borbi
protiv katara, bio je i na bosanskom tlu najvatreniji borac protiv jeresi.
Ugarski dominikanci su vrili inkvizitorsku slubu i, po svedo- anstvu
jednog svog letopisca, upotrebljavali u Bosni lo- mae spaljujui one koji se
nisu hteli obratiti. Nastav- ljena je i aktivnost koja je ila za tim da u Bosni
stvori katoliku crkvenu organizaciju identinu ostalim bisku- pijama toga
doba. Nastavilo se graenje katedralne crkve, zapoeto jo pre ovoga rata.
Biskupiji su darovani posedi i sakupljana su novana sredstva za njeno
izdravanje. Kada je pre kraja 1239. zavrena bosanska stona crkva u Brdu, u
upi Vrzsbosni, organizovan je uz nju kaptol i traeni su sa drugih strana
fratri propovednici, da bi se biskupija
191
. ojaala.
193
( 116 0 : 5 0 )
195
decenija.
Neposredno pbsle sredine XIII veka, katoliki bosan- ski biskup nije
boravio vie u Bosni ve u akovu, selu koje je biskupija dobha jo u samom
poetku reforme od hercega Kolomana. Tu u Slavoniji njegovo sedite je ostalo
vekovima, u Bosnu vie nije uspeo da se vrati. Zajedno s njim je i katolianstvo
u celini, vezavi se iskljuivo za ideju jedne reformisane latinske" biskupije, za
dugo vreme iz- gubilo svako uporite u Bosni. U isto vreme, u samoj Bosni se
odigrao jedan sudbonosan proces: dolo je do stapanja ostataka stare biskupije
sa slovenskim bogosluenjem i jeretike zajednice koja je svojom pojavom na
bosanskom tlu izazvala zaplete i borbe. Jo uoi samog poetka reforme 1233.
ess1eb1a Vozpep515 i dualistiki jeretici su se razli- kovali, mada nisu bili u
sukobu. Upravo je simbolian sluaj poslednjeg domaeg bisk)T1a iji brat je
bio here- sijarha.6 Domai crkveni ljudi i jeretici su se morali jo vie zbliiti
kad im se u licu dominikanaca i ugar- skih krstaa pojavio zajedniki ogoreni
neprijatelj.
( 116 0 : 5 0 )
197
Crkvena organizacija koja je iz toga spoja nastala no- sila je jasne tragove
svoga dvostrukog porekla: zauzela je mesto i ponela ime nekadanje
pravoverne katolike bi- skupije i dobila dualistiku doktrinu, kult i jerarhiju.
Crkva bosanska, slubeno ime dualistike verske orga- nizacije, poznato iz
izvora XIV i XV veka, predstavlja samo prevod latinskog imena negdanje
katolike bisku- pije.s Isto tako nema nikakve sumnje da ova jeretika crkva
svoj poloaj jedine crkvene organizacije u Bosni, koji je zadrala jedan nepuni
vek, duguje svojoj pravovernoj pret- hodnici. Dualistiki elemenat koji je
sudelovao u obrazo- vanju bosanske crkve bio je neosporno vitalniji i sposobniji tako da je potpuno prevladao. Duboke idejne i struk- turalne razlike i
doslednost dualista nimalo spremnih za kompromise objanjavaju skromni udeo
stare biskupije, ogranien uostalom samo na formalna obeleja.
Borba izmeu jeresi i tradicionalne crkze, na jednoJ strani, i
papstva, dominikanaca i ugarskog klera, na drugoj strani,
ispreplela se sa borbom bosanskih vladalaca i plem- stva protiv
pokuaja ugarskih kraljeva da unite dravnu samostalnost Bosne.
Pri tome su se, isto kao ugarski kral> i dominikanci u jednom,
ndli u drugom taboru udrueni plemstvo, jeretici, ostaci stare
biskupije i Nzihove pri- stalice./ Sudbina i jednih i drugih se
reavala u istim krvavim sukobima. Bosanska crkva je otuda u
plemstvu, a povremeno i u vladarima, nalazila svoje najjae zatitnike, dok je u isto vreme njima predstavljala simbol bosan- ske
samostalnosti
5
*
IZVORI
Period bosanske istorije koji zahvata sedam decenija na prelazu iz XIII u XIV vek
neobino je siromaan izvorima. Malobrojni izvori kojima raspolaemo su uz to izuzetno
tu- roga sadraja. Zbog toga smo, naroito za prve decenije ovog razdobl>a, jedino u
stanju da navedemo imena linosti koje su nosile titule u kojima su dolazile do izraza
pretenzije na vlast nad Bosnom.
Broj ugarskih povelja je prilino mali a interesantni su u njima, sem dva do tri
izuzetka, samo spiskovi svedoka ugar- skih dostojanstvenika. Oskudicu ugarskih izvora
treba pri- pisati znatnim delom stanju ugarske drave ovoga doba, oslabl.ene nesrenom
vladavinom Ladislava IV Kumanca i razjedinjene borbama posle izz gmiranja dinastije
Arpadovaca. Kao i za prethodno razdoblje, one su prikupljene i izdate u Smiiklasovom
Diplomatikom zborniku.'
' Interesovanje papstva za Bosnu u ovom periodu je naglo opalo. Usled politikih uspeha
Ugarske, posle smrti Matije Ninoslava, izostale su optube protiv bosanskih jeretika, dok je
s druge strane opalo i interesovanje rimske kurije za borbu protiv jeresi. Otuda je i broj
1. UGARSKA PREVLAST
Okolnosti pod kojima je zavrena vladavina bana Ni- noslava ostale su,
zbog oskudice izvora, potpuno' nepo- znate. Poslednji put se ovaj ban u
istorijskim izvorima sree 1249, kada je Dubrovanima izdao ispravu o zakletvi
identinu po sadrzJni sa onom iz 1240./Posle toga, u dru- goj polovini XIII veka,
Bosna je pokazala daleko manju otpornu snagu, iako vie nije bila izloena onako
e- stokim napadima kao u Ninoslavljevo doba. Kao vladar po- sle Ninoslava
javio se Prijezda, njegov roak, koji je sa banskom titulom pomenut jednom jo
za ivota Ninoslava. Nije iskljueno da je jo tada povremeno dolazio na vlast u
senci ugarskog oruja. Neposredno posle sredine veka, on je bio pokoran kralju
Beli IV. Kralj mu je negde pre 1255. darovao upu Novake u Slavoniji u blizini
Drave. Bio je to istovremeno znak velikog poverenja i nagrada za do- kazanu
vernost. Donacija se sastojala od kraljevskih ze- mljita izvan Bosne i Prijezda je
preko nje bio vrsto uvezan u tkivo obaveza vernosti i slubovanja, koje je svaki
ugarski feudalac dugovao svome kralju. Ipak ni ova- kav poloaj bana Prijezde
nije bio dovoljan da stvari u Bosni do kraja okrene na ugarsku korist. U zemlji je
oi- gledno jo bilo ugarskih protivnika, meu njima su, vero- vatno, na prvom
mestu bili Ninoslavl.evi naslednici. Kralj Bela IV je jo u jesen 1253. bio prisiljen
da ratuje u Bo- sni, tako je bar javio papi opisujui tekoe svoje drave. Tok ove
ugarske ekspedicije nije poznat, ali se iz posle- dica moe zakljuiti da je bila
uspena. Sledee godine se ak i humski upan Radoslav javio kao vern
kletvenik gospodinu kralju ugrskomu.
Bosna je tom prilikom, nema sumnje, opet jednom pot- injena Ugarskoj,
ali su posledice sada bile tee i traj- nije. Njena teritorija je podeljena i delovi su
doli pod vlast raznih gospodara. U neto docnijim diplomatikim izvorima
umesto jedinstvene Bosne sreemo dve banovine, jednu je inila Bosna u uem
smislu, dok se druga sastojala od Usore i Soli. Preko linosti svojih upravljaa
ove ba- novine su, naroito usorska, spajane u razne kombinacije sa susednim
oblastima, meu kojima je najvanija bila Ma- vanska banovina.
iste godine javile tri banovine pod upravom tri razliite linosti: ban Mave
je bio ugarski palatin Ko1apa s!e Ka- 1h>I titulu bana Usore i Soli je nosio
Henrih Gizing, dok se u poveljama kao ban Bosne navodi Stefan, svakako ugarski velika, a ne Prijezdin sin istog imena koji se poja- vio znatno docnije.
Upravo ovaj poslednji sluaj pokazuje da je banstvo bosan^ko moglo da
predstavlja i praznu ti- tulu, jer je u Bosni vlast imao Prijezda koji je jo 1287. sa
sinovima poklanjao zemuniku upu svome zetu, slnu Stepana Vodikog, iz
docnije poznate i mone porodice Ba- boneia.
minjui opet posebno Bosnu kao zemlju po prevashodstvu je- retiku. Nisu
sauvane nikakve vesti o tome da li su kralj i stara kraljica neto preduzimali
protiv jeretike crkve u Bosni. S obzirom na opte stanje Ugarske, to ne
izgleda mnogo verovatno.
gospodar Bosne nije iskoristio teke prilike u Ugarskoj, da bi protiv nje raz- vio
bilo kakvu aktivnost. Vlast ugarskog kralja je, uosta- lom^ postajala sve
formalnija, a unutranja samostalnost Bosne je ouvana, dodue u. okvirima dve
podeljene i raz- dvojene oblasti. .Opasnost od pretvaranja bosanskih zemalja u
ugarske provincije, tako velika u vreme kada je osnivan sistem gragognih
banovina, prola je sama od sebe^ usled ugarskih unutranjih kriza za vreme
Ladislava IV Ku- manca. Kralj nkje bio u stanju da dri pod svojom vlau ni
stare ugarske teritorije, a na intervenciju u vazalnim zemljama nije mogao ni
misliti. Nemo kraljevske vlasti, na prvi pogled tako povoljna za Bosnu, imala je
i svoje na- lije. Na pojedinim delovima ugarske teritorije, slabu kraljevsku vlast
zamenila je jaka vlast oblasnih gospodara, koji su se uzajamnouborili da proire
svoje oblasti. Oni su u stvari poeli ugroavati samostalnost Bosne i vlast
domaih banova.
I jedan i drugi dvor se starao da vee uz sebe najmo- nije velikae, jer je
konani ishod borbe u krajnjoj liniji zavisio od stava koji e oni zauzeti. Poto je
veina plem- stva i gradova priznala Andriju Mleanina nije ni Pavle ubi kidao
veze s njim, utoliko pre to su dalmatinski gradovi bili lojalni Arpadovcu. Odmah
je, meutim, poeo da sarauje i sa napuljSkim dvorom, koji je Pavla i brau
smatrao za gospodare cele Slavonije i Dalmacije. Ve 1292, Karlo Martel i
Karlo II darovali su banu Pavlu i brai skoro itavu Hrvatsku sve do granice
provincije koja se zove Bosna. Kao u nekom takmienju, sledee godine je
kralj Andrija III darovao ubiima primorsku banovinu i nasledno dostojanstvo
primorskog bana, a zatim je 1295. Karlo Martel sa svoje strane dao Pavlu
doivotno bansko dostojanstvo. Sve to obasipanje titulama i pravima ne bi, samo
po sebi, imalo vei znaaj, da Pavle sa svojom bra- om nije imao stvarnu vlast
na teritoriji koja mu je bila darivana. Gradovi su bili posluni, a plemstvo u
Hrvat- skoj se mirilo sa vazalskim odnosom prema monome banu, a kralj
Andrija se uzdravao od bilo kakvog meanja u po- sloie hriatskog Spa.
Faktiki
presto ula je u novu fazu. Kako je nekoliko godina ranije u Junoj Italiji umro
Karlo Martel, anujske pretenzije su prenete na njegovog sina Karla Roberta, koji
je uz pomo ubia do- ao u Split i li^o se umeao u borbe. Nekoliko godina on
je imao ljute suparnike vie u redovima ugarskih ve- likaa, nego u linostima
koje bi imale vea prava na presto. Pozornica estokih i krvavih borbi bila je opet
u susedstvu Bosne, u Slavoniji, gde su se dugo obraunavali velikai, okupljeni u
tabore oko pretendenata. Sve te borbe morale su imati nekog odjeka i u Bosni.
IZVORI
Ovo srazmerno kratko razdoblje neobino je bogato izvor- nom graom u uporeeu s
prethodnkm. To se u najveoj meri moe prsati injenici da u XIV aeku imamo ve
obilniju grau sauvanu u arhivima, a zatim i injenici da je Bosna igrala sada neuporedivo
vakiju ulogu u politikom ivotu Balkana. Izvori za ovaj period nisu samo brojniji, ze i
daleko raznovrsniji. Uz ve poznate vrste javljaju se i sasvim nove. Prvo mesto meu njima
zauzimaju domae bosanske povelje na na- em jeziku. Iz ovog perioda sauvana je grupa od
prvih 11 po- velja, od kojih je najvei deo otkriven u znaajnom porodinom arhivu
porodice Baanji u Kermendu u Ugarskoj. Izdavane su do sada vie puta. 1 Pored ovih
povelja iz vremena bana Stje- pana i Tvrtka, koje se sve odnose na jednu vlasteosku
porodicu iz Donjih Krajeva, naene su i jo neke pojedinano objavljene. 1
Ostale povelje na naem jeziku nastale su iz odnosa izmeu Bosne i Dubrovnika i
uvaju se u Dubrovakom arhivu. Objav- ljene su u zbirkama Mikloia, Pucia, Jireeka
i ponovo sa- kupljene u velikom korpusu Ljube Stojanovia.* Daleko boga- tija je
dubrovaka arhivska graa na latinskom i italijanskom jeziku, koja je tek delimino
objavljena. Od samog poetka XIV veka teku, s manjim ili veim prekidima, knjige u koje su
zapisivane odluke dubrovakih vea (1lgg gejogtaggopitp). Njima je, razumljivo,
posveena najvea panja kod publikovanja, jer su vesti koje sadre vrlo dragocene.
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u okviru svoje velihe kolekcije Mopi- tep1a
zres^alIa 151opat 51auogit MepsIopaNit, izdala je ukupno pet svezaka Reformacija pod
zajednikim naslovom Mopitep1a Kadizgpa.* Na publikovanju je radilo vie naunika
v S. 'B.irkovi: Istorija srednjovekovne bosanske drave
i vrednost pojedinih svezaka nije jednaka. Moraju se upotre- bljavati uporedo sa opirnim
recenzijama Konstantina Jire- eka, vodei rauna o hronolokim ispravkama koje su
docnije izvrene.* Graa objavljena u Mopitep1a Na^izta obuhvata pe- riod od 1301. do
1379; godina 1365. bila je isputena, pa je tek nedavno objavljena.' Publikovanje odluka
dubrovakih vea na- stavila je Srpska akademija nauka u okviru svoga Zbornika za
istoriju, jezik i kt^ievnost srpskog naroda. U prvoj knjizi koju je izdao M. Dini
objavljene su odluke sva tri vea od 1380. do 1383/ dok je druga knjiga sa odlukama iz
sledeih go- dina, koju je priredio isti izdava, u tampi. Za odluke iz docnijih godina
istraivai su upueni na neobjavljene knjige serije KejogtpaIope$ Dubrovakog arhiva.1
Sistematski su objavljivani jo jedino dokumenti iz serije J^eIete e sotpthz&gopg (I
^euap^e koja je poela 1359. godine. U njoj su sauvani prepisi pisama dubrovake vlade
stranim vladarima i dravama, zatim pisma i uputstva dubrovakim poslanicima u kojima
su esto vrlo podrobno opisani zadaci poslanika, govori koje treba da odre. Dosta esta su
i pisma dubrovakim graanima, pozivi na sud itd. Ova serija neobino znaajna za
bosansku istoriju, u poetku nije ouvana ni izda- leka onako potpuno kao docnije u XV
veku. U prva dva toma nalazi se samo vrlo mali deo velike prepiske koju je Dubrovnik
vodio od 1359. do kraja XIV veka. Dubrovaka Pisma i uputstva iz ovog perioda objavio je
J. Tadi/ tako da su pojedinano ili u izboru objavljena pisma u drugim zbirkama postala
ne- potrebna. U drugim serijama arhivskih knjiga, nejednako ou- . vanim, nalazi se
razasut znatan broj podataka interesantnih za istoriju Bosne, naroito za njene privredne
veze sa Dubrovni- kom.10 Publikovani su najee uzgredno u naunom aparatu rasprava i
monografija.
Dok u Kotorskol arhivu, iji su tek neznatni delovi iz ovog perioda sauvani, nema
vesti o Bosni, vrlo su znaajni podaci koji potiu iz dalmatinskih gradova. Arhivska graa
ni u njima nije, na alost, ouvana u znatnijoj meri, ali nam je deo grae sauvan u delima i
ostavtini velikog hrvatskog istoriara XVII veka Ivana JJuia. Izvodi, opirni citati, ak
i potpuni tekstovi pojedinih dokumenata znaajnih za Bo- snu, nalaze se rasejani po
njegovim delima, a poneto se nalazi i u njegovim hartijama koje su fragmentarno
publikovane.11 U ovom periodu su se u Bosni uvrstili franjevci. U njihovim manastirima.
naroito u seditu vikarije, morali su biti arhivi u kojima su uvana franjevaka
dokumenta. Od toga nije sauvano gotovo nita. Jedino se u JBubljani nalaze neznatni
frcgmenti arhiva vikarije.12
Od stranih arhiva na prvom mestu po znaaju je Mletaki arhiv. Kao i za prethodni
i za docnije periode, upueni smo na obimnu iako ne i potpunu zbirku . Ljubia.'' 1 U
pogledu uni- tenog arhiva Anujaca u Napulju i publikacija njegovih do- kumenata, vai
I za ovo razdoblje imamo neto malo narativnih izvora. Kao i ranije, nijedan
od njih nema Bosnu u sreditu panje, ve je spominje samo uzgredno. Uz ve
ranije spomenutog Mihu Madijeva <1e Vagdegatz (v. str. 71 nap. 14,15) zanimljiv
je zbog jedne vesti splitski spis poznat pod naslovom Zitta gzGotG- atit 1a1>i1a a
SiGegz <1e dezIz sgit 5ra1aNpotit, koji je obja- vio I. Luni Za Bosnu je
interesantan i anoniman spis Ozg- (Iotz JaAtepzgz >tg (Gio** u kojem su
ispriani dogaaji iz rata oko Zadra 134546. Ban Stjepan II prikazan je u
veoma nepov voljnom svetlu. etvrti dalmatinski spis MetotgaGe Pavla Pavlovia (Rai1iz s!e Rai1o),
zadarskog vlastelina prelazi okvire ovog perioda. To je letopis u kojem su zabeleeni dogaaji iz istorije grada od 1371. do 1408. godine. Zadarski pa- tricij zasluuje veliku
verodostojnost, jer je savremenik do- gaaja i ponekad uesnik u njima. Beleke su mu,
meutim, fragmentarne i nepovezane i to uveliko umanjuje njihovu vred- nost. Posle
Lui^vog izdaa pojavilo se pouzdanije i- ievo.*I
Od ugarskih narativnih izvora korisne podatke o ratu 1363. daje Ivan, arhiakon
Kikilea (Joappez d.e KgkiIego) (1320 1394), jedan od kancelara kralja Lajoa 1, u delu
Stotsop d.e 1lAs1ogpso tede, sauvanom u delu Ivana Turocija, hroniara s kraja XV
veka.*0
Poneko zrnce se nalazi i kod italijanskih hroniara. Tako kralja Tvrtka spominje
padovanska hronika brae SaIatoi hroniar Lorepco Monai ^aigepIiB ^e Mopaab).II je
I 1319. II
II .
II
,
.
,
, - .
-
.
, ,
,
- .
^ - ;
- .
II 1322. -
- ^ .
220
Posle pada bana Mladena II, ubii vie nisu imali ni snage ni mogunosti
da se nametnu za gospodare nekom delu Hrvatske, a i uticaj na Bosnu bio je
zauvek onemogu- en. Bosna je opet dola pod vrhovnu vlast ugarskih kra- ljeva.
Obaraem dinastike vlasti ubia u Hrvatskoj i Dalmaciji, kralj Karlo I je
postigao samo prvi vaan korak u pravcu zavogn>a stvarne kraljevske vlasti u
ovim ze- mljama. Uklaanje Mladena dalo je povoda da se razmahnu borbe meu
preostalim velikakim rodovima, a u toj borbi nisu potovana ni kraljevska prava
ni kraljevski posedi. Uz Mladenovu brau i roake, iji je oslonac ostao grad
Bribir i izvestan broj drugih razbacanih poseda, bili su tu: Nelipac, rodonaelnik
docnijih Nelipia koji su u cetinskoj oblasti i susedstvu gospodarili sve do 1434,
za- tim Kurjakovii, braa Budislav, Grgur i Pavle, u obla- stima od Zrmanje do
Gvozda; pa krki knezovi, docniji Frankopani, koji su gospodarili Vinodolom,
Senjom i ga- takom upom, dok su u Slavoniji, u najbliem susedstvu Bosne,
najmoniji bili Baboneii. Svi ovi hrvatski feu- dalni gospodari postali su
znaajni za Bosnu posle pada Mladena II ubia, jer je ona za vreme dve
decenije pre- vlasti ubia dola u tenje veze sa Hrvatskom. Ve u vreme
koalicije protiv Mladena II videlo se koliko je ban Stjepan uvuen u zaplete
meu hrvatskim velikaima. Ove veze se nisu prekidale ni u sledeem periodu.
Nasuprot hrvatskim velikaima koji su se neposredno posle obaranja K^ladena II
okrenuli protiv kralja, ban Stjepan Je za i- tavo vreme svoje vladavine ostao
lojalan Karlu I i njego- vom nasledniku Lajou. U toku itave bosanske istorije
ne moe se nai razdoblje u kojem su odnosi sa Ugarskom bili tako nepomueni
kao u vreme bana St]epana II. Takva orijentacija donosila je banu velike koristi,
on se drao strane koja je bila jaa i sa kraljevim trijumfom uvr- ivao se i
njegov poloaj meu susedima. U samoj zemlji ostale su mu sasvim odreene
(1322 1391)
221
ruke, jer Anujci, po svemu to vidimo iz izvora, nisu ili dalje' od zahteva da im
bosanski ban bude vazal sa tradicionalnim obavezama.
222
Nelipca delovao kao lojalni vazal kraljev, ali je po- red toga imao i svoje
neposredne interese. Negde u toku ovih borbi, on je pridobio pod svoju vlast
istaknutu po- rodicu Stjepania i preko nje obezbedio vlast Bosne nad Donjim
Krajevima. Do prolea 1326. proirio je svoju vlast i nad Krajinom izmeu
Neretve i Cetine.* Nije poznato vreme kada je zavladao jo jednom znaajnom
oblau Zavrjem, koje su inila tri poznata polja: JTivanjsko, Du- vanjsko i
Glamoko. Svakako, to nije dobio bez borbi, o ko- jima nam nisu sauvane
izvorne vesti.
(1322 1391)
223
2. OSVAJANjE HUMA
Bosanski ban, meutim, nije mogao da iskoristi ovu povoljnu priliku, jer se
224
XIII veka Usora i Soli, oblasti kojima su ranije vladali bosanski banovi. Nije
jasno da li je njima vladao Draguti- nov sin Vladislav II. Ban Stjepan II je kao
lojalan ugar- ski zazal pruao pomo Dragutinovom sinu, takoe ugar- skom
(1322 1391)
225
226
- '.
U svom ire&u prema jugu, na raun srpske dravne teritorije, ban Stjepan II
iao je stopama svojih neka- danjih gospodara ubia. Srbija je privremeno
izgubila vlast nad humskom zemljom u vreme dugog ratovanja izmeu kralja
Milutina i Dragutina. U prvoj deceniji XIV veka gospodar Huma bio je knez
Konstantin iz hrvatskog vla- steoskog roda, iz kojeg je poticao i Nelipac. 1 Pre
smrti Milutinove, Hum je vraen u sastav srpske drave i od- branjen od
Mladena II ubia 1318. U to vreme su se u ovoj oOlasti srpske drave uvrstili
Branivojevii, etiri sina vlastelina Branivoja. Posle kraljeve smrti 1321, Branivzjevii su se potpuno osamostalili, proirili svoju vlast na raun susedne srpske
vlastele i meali u borbe u susedstvu. Veneciju su zaduili time to su se borili
protiv Bajamonta Tijepola, ali su se svakako sukobili s ba- nom Stjepanom, koji
je posle pada Mladena II bio u taboru onih koji su podravali i titili mletakog
odmetnika. Na ovo neprijateljstvo, koje vue koren iz borbi u sused- nim
oblastima Hrvatske, poetkom 1326. nadovezao se savez izmeu Dubrovana i
bana Stjepana II protiv Branivojevia. Branivojevii su naneli izvesne tete
Dubrovniku plja- kanjem trgovaca i dubrovakog zemljiznta, ali to nisu, izgleda, bili pravi razlozi dubrovakih vojnih akcija pro- tiv humske velikake
porodice./ Srpski vladar i njegov sin D}gan, koji se nalazio u blizini ovih
dogaaja, nisu se energinije zauzeli za vla- stelu, koja im se u stvari nije
pokoravala, ali koju su jo i tada raunali u svoje ljude./Sudbina Branivojevia,
na- padanih od bosanskog bana na kopnu i od dubrovakih bro- dova na moru,
bila je tada ve zapeaena. Jedan za drugim braa su stradala na bojnom polju ili
u zarobljenitvu. Poslednje borbe su se vodile jo do sredine juna 1326, a ve
krajem idueg meseca poslednji aktivni Branivojevi, Branoje, koji je prebegao
srpskom kralju, zatvoren je u tamnicu./Uspeno ratovanje protiv Branivojevia,
ija se oblast prostirala od Peljeca i Stona gde joj je bilo sre- dite, do doline
Neretve i du obale prema Dubrovniku, donelo je Bosni znatan deo
Huma./Dolina Neretve i zemlji- te oko njenog ua dole su pod vlast bosanskog
bana, a time je Bosna izbila prvi put na obalu Jadranskog mora i dobila jedan od
najvie korienih puteva iz Primorja u unutranjost. Banovo irenje na raun
Srbije bilo je vee od zemalja Branivojevia koje, uostalom, i nije pripo- jio u
celini. U danima borbe protiv Branivojevia, postao je banov ovek upan
Poznan Puri, ije su zemlje bile u Nevesinju. Ve sledee godine, Poznan je
dolazio u Du- brovnik u slubi bosanskog bana.
1-
Posle osvajanja u Humu, ban Stjepan II poeo je da se u svojoj slubenoj tituli naziva i
gospodar humski. Kao gospodar humske zemlje bosanski ban je s jedne strane bio izloen
neprijateljstvu Srbije, iji se vladaoci itavih etvrt veka nisu odrekli svoje teritorije na
zapadu, a s druge strane bio je doveden u situaciju da se zauzima za ostvarivanje prava ranijih
humskih gospodara. Od Dubrov- ana je zatraio da mu isplauju mogori, tada ve simbolini tribut od 76 perpera, koji je u dalekoj prolosti isplaivan vladaocima Zahumlja.2
Zaplaeni da u novo- nastaloj situaciji ne budu prisiljeni da plaaju tribute i Srbiji i Bosni,
Dubrovani su odgovorili da nisu duni da plaaju ovaj neznatni tribut ni rakom kralju, ni
banu Bosne, ni humskom knezu, niti ikome vladaocu na svetu, ve samo Dediima iz
Popova i nikome drugom. Ovakvo tu- maenje imalo je za Dubrovane
tu veliku prednost to
je pravo na mogori prenosilo sa vladalaca, koji su se me- njali, na jednu porodicu ili
plemiku optinu koja je odolevala svim promenama. Dubrovako shvatanje nije bilo
prihvaeno s bosanske strane bez otpora. Ban je pretio da
&
1 |
1 *
1
1 .
1\
e gradu naneti takEe tete da e malo koristi osetiti od vinograda za koje se mogori
isplaivao. U toku poegovora utanaeno je da pitanje mogoria rei stanak, tradicio- nalni
granini sud sastavljen od jednakog broja predstav- nika svake strane. Bosna u svojim
ranijim odnosima sa Du- brovnikom nije koristila stanak jer nije imala zajedni- kih granica.
Time to su se Bosanci pojavili kao naslednici starih humskih prava, dolo je do zanimljivog
udvostruavanja stanka sa Humljanima, jer su se i mnogo docnije i srpski velikai javljali
kao parnina strana na ovome meovitom sudu. Na zakazani stanak o mogoriu bosanska
strana nije dola i na taj nain, po obiajima o stanku, izgubila je sghor. Pitanje mogoria je
posle toga zaista leglo. Jedno vreme je isplaivan Dediima iz Po- pova, a docnije feudalnim
gospodarima ove oblasti.
Neprijateljstvo sa Srbijom bilo je daleko vanije za Bosnu od ovih natezanja oko stvari
koje su imale drugo- stepeni i uglavnom samo simboliki znaaj. Sledee go- dine, posle
istrebljenja Branivojevia, Dubrovani su ra- unali da ih bosanski ban moe osloboditi
jednog nepo- eljnog suseda, srpskog velikaa Vitomira, koji je uprav- ljao Trebinjem i
Konavlima. Oigledno je da bana Stjepapa ni tada nisu vezivali nikakvi obziri prema
susednoj srp- skoj dravi. Jedna sluajno ouvana vest pokazuje nam da je on 1329. u
otvorenom ratu sa Srbijom i da je preduzeo jedan pohod u oblast Polimlja. Bosanci su tada
pustoili manastir Svetog Nikole u Banji, sedite dabarskog epi- skopa. U tome kraju negde
je bezbone i pogane babune1', po reima jednog zapisa, presreo srpski mladi kralj Duan i
teko porazio. Jedan dramatian detalj o ovoj bici znali bismo, kad bismo za nju sa
sigurnou. mogli vezati poi- anje iz uvoda jedne banove povelje u kojoj se hvale zasluge
vlastelina Vuka Vukoslavia. Vuk je u boju u Rakoj banu podmetnuo svog konja, na mesto
ubijenog, ali u borbi i ovoga isikoe na smrt. Posle ovog poraza verovatno su pre- stale
banove ofanzivne akcije protiv Srbije.
Posle pada Branivojevia i bosanskog prodora u Hum, veze srpskih vladara sa Stonom
ostale su na veoma tankoj niti, ako ih je uopte i bilo. 8 U isto vreme su Dubrovani vatreno
eleli da Poluostrvo legalno pripoje svojoj jo uvek vrlo skromnoj, teritoriji. Posle vie raznih
ponuda i pregovora dolo je poetkom 1333. do sporazuma po kojem je srpski kral> ustupio
Dubrovniku Ston i njegovo polu- ostrvo, zemlje od Stona do Dubrovnika i ostrvo Posrednjicu na uu Neretve, a Dubrovani su se obavezali da isplate 8000 perpera i da svake
godine plaaju za Ston i dobijeno zemljite 500 perpera godinjeg tributa. Za iz- menjeni
odnos snaga u dubrovakom susedstvu u najveoj meri karakteristian je dalji tok ovoga
posla. Dobijanjem kra- ljeve povelje koja je sadrala i obavezu srpskog vladara da brani
dubrovaku vlast nad Stonom i poluostrvom, Dubrov- ani nisu smatrali da je posao okonan.
Obratili su se posle toga i banu Stjepanu, koji je u svojstvu gospodara Huma takoe polagao
pravo na Ston.4 Bosanski ban je sa svoje strane izdao povelju kojom je darovana teritorija
smanjena utoliko to su isputeni primorje od Stona do Dubrovnika i ostrvo Posrednjica, i
ustanovljen godinji danak u istom iznosu kao to je obean i srpskom kralju.5
Sve to pokazuje da se Bosna uvrstila u oblastima za- uzetim od Srbije. U toku jedne
decenije samostalnog vla- danja, ban Stjepan II udvostruio je teritorijalno prostran- stvo
bosanske drave. Time je bio zavren jedan veoma va- an period njenog razvoja i ujedno
stvoreni uslovi za jo snaniju ekspanziju u drugoj polovini XIV veka. I savre- menici su bili
svesni ovog velikog uspeha, jedan banov dijak ponosno je zabeleio na kraju jedne povelje
da ban Stjepan drae od Save do mora i od Cetine do Drine".
3. UNUTRLNjA KONSOLIDACIJA BOSANSKE
DRAVE
Izvojevana samostalnost, veliki uspesi u proirivanju dravne teritorije
kao i srazmerno dug period mira u prvoj polovini XIV veka stvorili su uslove
za unutranju konsolidaciju bosanske drave. Neto brojniji i sadraj- niji
izvorni podaci dozvoljavaju istovremeno da se ocrta njena struktura.
Bosna Je u ovo doba nosila sva obeleja patrimonijalne drave. dravna teritorija
predstavljala je vladanije. ili gospodstvo" banovo, KOJIM je on, kao oatinom, gospo- dario
zajedno sa lanovima svoje najue porodice. Povelje koJima je ban darovao zemlje svojoj
vlasteli redovno su iz- davali s njim zajedno i maJka i brat. Samo se u ugovornim
ispravama za primorske gradove bosanski ban, po pravilu, javlja sam kao vladalac. U vezi s
patrimonijalnim karak- terom drave je i nain popunjavanja banskog prestola. Ve u ovo
doba se zapaa da je ban dolazio na vlast izborom i da je bio ograninen na lanove jednog
roda kojem je bansko dostojanstvo pripZdalo od davnina. Naelo izbornosti i patrimonijalno
shvatanje drave slabili su temelje banske vlasti i predstavljali potencijalni izvor smutnji i
unu- tranjih borbi. Kolika je opasnost leala u tome pokazalo se ve u prvom periodu vlade
naslednika bana Stjepana II.
Banova vlast objedinjavala je zemlju i ljude preko veza line zavisnosti, jer drava jo
nije imala nikakve stalne institucije. Banu su njegovi podanici dugovali vernu slubu koja
je podrazumevala skup svih obaveza koje ovek duguje svome gospodaru. Naroito se
polagalo na dunost vojne slube, i tu je vladalo naelo da se banu slui orujem kako moe
najbolje. Banova neposredna vlast nije dopirala svuda do samih masovnih osnova dru- tva
u Bosni, znatan deo stanovnika je ve morao biti medijatiziran. Zavisni seljaci su bili pre
svega pod vlau svojih gospodara i tek preko njih povezani sa dravnom vlau koju je
otelovljavao ban.
|gnnge
d.
n k a / J t * 6 G o r A
Pored ovih veoma znaajnih garantija koje su poloaj bosanske vlastele izjednaavale
sa plemstvom u stalekim monarhijama, vlastela je u Bosni delovala na vane odluke u
dravnoj politidi svojim ueem na dravnom saboru. On se prvi put izriito spominje u
jednoj povelji iz 1354. godine kao stanak sve zemlje Bosne i Donjih Kra- jeva i Zagorja i
humske zemlje'1. Uticaj sabora je razumljivo zavisio od stvarnog odnosa snaga izmeu
vladaoca i vla- stele, zbog toga njegova uloga nije bila podjednako znaajna u raznim
periodima bosanske istorije. U ovom periodu je njegova uloga nesumnjivo bila najjaa
prilikom izbora bana. Pred voljom vlastele, okupljene svakako na stanku, morala je ustuknuti
banica Jelisaveta sa sinovima jo u vre.me vrhovne vlasti ubia. O saboru vlastele za vreme
duge samostalne vlade bana Stjepana II, nita se ne saznaje iz izvora. Posle njegove smrti
ugled stanka je za kratko vreme veoma porastao. Trenutak njegove izuzetno velike moi obeleilo je zbacivanje Tvrtka I 1366. Posle toga je opao za itavo vreme vlade Tvrtkove, da bi
krajem XIV doao do punog izraza i u izmenjenim uslovima zauzeo uporedo s vla- daocem
najvanije mesto u dravnoj organizaciji Bosne.
Praktian cilj bana Stjepana II morao je biti omogua- vanje da se darovana zemlja
pojedincu i njegovim neposred- nim naslednicima vrati banu, to je, u sluaju da se stopi s
plementinom, bilo sasvim iskljueno. Darovanja ze- mljinih poseda, neophodna da se
nagradi verna vlastela i jae privee za bana, vodila su neizbeno smanjivanju ba- novih
zemalja, koje su u toku dugog vremena morale biti izvor njegovih prihoda, od kojih su u
znatnoj meri zavisili snaga i poloaj vladaoca. O zemljama koje su pripadale banu i njegovim
prihodima ne znamo, na alost, nita. Po- to je itava bosanska privreda do kraja prve
etvrtine
stranim trgovcima nudila bosanska zemlja. Ispred tradicionalnih produkata: voska, koa i
krzna, spominju se u ovom aktu srebro, zlato i bakar kao roba koju trogirski trgovci mogu
slobodno izvo- ziti iz banove drave. Izriiti spomen plemenitih i dru- gih metala siguran je
znak da je do toga vremena otpoela ru- darska proizvodnja u Bosni. Dodue, prve vesti o
bosanskim rudnicima dolaze nam tek s kraja vlade bana Stjepana; 1349. javlja se u jednom
dubrovakom dokumentu Ostrunica, a 1352. i Srebrnica, najvei i najznaajniji bosanski
rud- nik. Ostali se pojavljuju tek za vreme Tvrtkove vlade. U svakom sluaju, poeci
iskoriavanja rudnog blaga u Bosni ostaju u potpunoj tami. Sigurno je da su i ovde, kao i u
Srbiji, odlunu ulogu u pokretanju
eksploatacije igrali Sasi, rudari
nemakog
porekla.
Najverovatnije je da su u Bosnu
doli iz
Srbije, gde je rudarstvo imalo za
sobom skoro itav vek razvitka. U
neposrednom
susedstvu
Srebrnice, na drugoj strani Drine,
radili
su
manji rud-
(13221)
9
7
* nicj-1 ve u drugoj deceniji XIV aeka. Traganje za rudama mogli su zapoeti sami Sasi
szojom inicijativom, ali je isto toliko verovatno da je podsticaj mogao doi k od bana, koji je
na primerima susedne Srbkje i Ugarske mogao zi- deti koliku korist vladaoci imaju od ove
dragocene pri- vredne grane.
Malo se koja pojava po svojim posledicama za dal^i razvoj Bosne s.me uporeivati sa
otvaranjem rudnika. Po- etak rudarske proizvodnje u BOSNJ-G pada oa u jedan period
izrazite oskudice srebra u Earopi. Iz jo neutvrenih razloga, velike koliine sreora su se
odl>ale u prazcu Bliskog istoka te je njegova cena na evropsk>gm tritilga osetno skoila.
Novo prirodno podruje se zoog toga veoma brzo ukljuilo u mediteransku trgovinu. Pojava
traene i skupe rooe izmenila je i odnos primorskih trgovaca prema oosanskom tritu. Iza
srazmerno maloorojnih primor- skih trgovaca, pravih pionira koji su od davnina savla- ivali
teke puteve po visokim i vrletnim planinama koje odvajaju unutranjost od Primorja, doli
su u neuporedivo veem oroju novi trgovci koji su umesto koa, krzna, si- reva i voska,
SVOJIJD karavanima odnosili srebro, olovo, ba- kar, a verovatno i zlato. Savlaujui iste
tegobe na pute- vima i sa primitivnim transportnim sredstvima, koja su jedino bila mogua,
oni su donosili daleko vredniju robu koja je bez tekoa iz obalskih gradova uhodanim
pomor- skim putevima odlazila na druga trita, na prvom mestu u italijanske gradove.
Rudarska proizvodnja je, s druge strane, davala u ruke jednom delu bosanskog sveta novana
sredstva, kojima se mogla apsorbovati daleko vea koli- ina robe koju su primorski trgovci
donosili u Bosnu. Rad trgovaca donosio je punu meru prihoda tek kada su i u smeru
primorje-unutranjost ili s natovarenim kara- vanima. Uz tkanine, koje su oduvek bile
veoma traene u naim zemljama u unutranjosti, i so, *oez koje stoarska podruja nisu
mogla opstati, poele su se pojavljivati u bosanskom uvozu i druge zanatske izraevine i
potrona dobra koja je traio razvijeniji ivot. Koliko.je bila nagla trgovaka ekspanzija
Dubrovana, koji su u bosan- skom privrednom ivotu zauzimali neosporno prvo mesto
meu svim stranim trgovcima, pokazuje jedno uporeenje koje je sasvim izuzetno mogue
napraviti. Dubrovani su 1332. tvrdili, u situaciji kad bi im vie stalo da precene nego da
potcene svoj promet, da njihovi trgovci u Bosni imaju robe u vrednosti od 25 000 perpera.
Nepunih est decenija
7 S. irkoai; Istorija srednjoaekovne bosanske drave
docnije (1389) samo tri Dubrovanina zakupila su srebr- niku carinu za 8 000 perpera, dakle
za treinu sume koja je donedavno predstavljala vrednost robe svih dubrovakih trgovaca
zajedno.
Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV veka imao je jednu dalju veoma
vanu posledicu: pojavu gradova u srednjovekovnoj Jzosni. Posle dva, prilino
zagonetna naseljena grada, koje spominje car Konstantin Porfiro- genit, koji po svoj
prilici predstavljaju mala utvrena sredita lokalnih vlastodraca, sve do sredine XIV
veka u izvorima se ne pojavljuje nijedan bosanski grad. U tom pogledu Bosna
predstavlja izuzetno zaostalu oblast. Ve- liki proces nastajanja gradova, temelja itave
docnije pri- vrede, drutva i kulture, kao da je potpuno mimoiao Bo- snu. Naravno,
oskudica naih izvora i njihovo utanje ne mogu bili dokaz da i u Bosni do sredine XIV
veka nije bilo malih trgova izraslih iz sela, ili naselja zanatlija i trgo- vaca naslonjenih
na podnoje utvrenih gradova, u kojima su iveli vrhovi feudalnog drutva i boravile
vojne po- sade. Strani trgovci koji su do tog vremena svakako dola- zili u Bosnu, sudei
po politikim ugovorima, moralk su boraviti u ovakvim naseobinama. Ipak uloga tih
naselja u privrednom i politikom ivotu Bosne morala je biti mi- nimalna, inae se ne
moe objasniti odsustvo njihovog po- mena u sauvanim izvorima. Novi gradovi od
kojih je samo jedan deo nastao oko sredine XIV veka vezani su za mesta rudarske
proizvodnje ili se nalaze u blizini rudarskih nalazita i najveih vladalakih utvrenja.
Stariji sloj predetavljaju rudarski gradovi: Ostrunica, Hvojnica (Fojnica), Deevice,
Kreevo, zatim u Podrinju Srebrnica, i u dolini Krivaje Olovo. Trgovi u podnoju
gradova do- bili su znaaj u toku vremena. Njih su odala i imena kao Podvisoki, kraj
tvrave Visoki, naselje pod Vrandukom koje se u jednom latinskom dokumentu naziva
samo ,.5ii1z \;gats1Jis, Podkulat itd. Zajednica vojne tvrave i pri- vredne varoi
bila je toliko organska i neophodna da su uz rudarske trgove podizana, kao sekundarne
tvorevine, utvr- enja koja su pruala zatitu i sklonite u trenucima opasnosti. Tako je
u ranije nastaloj rudarskoj i trgovakoj Srebrnici izrastao Srebrnik, a uz Olovo tvrava
Olovac. Ureenje bosanskih gradova nosi tragove njihovog porekla. Rudari Sasi, koji
su predstavljali jezgra rudarskih gra- dova, uivali su i ovde autonomiju kao i u drugim
zemljama. Njihova autonomna tela, vee purgara11 (V'eg) bila su uisto vreme organi
vlasti u gradovima. Vea purgara" nisu samo nadivela Sase, koji su se u naim
krajevima po- etkom XV veka izgubili i etniki pretopili, ze su se proirila i na
gradove koji nisu postali uz rudnike i nisu imali nikakve veze sa Sasima. Tek je,
izgleda, trgove nastale u istonom delu bosanske dravne teritorije pred sredinu XV
veka mimoiao ovaj saski uticaj. Uz gradose u unutranjosti, sve je vie rastao znaaj
trga Drijeva u blizini ua Neretve,1 koji je pod bosansku vlast doao zajedno sa
Zahumljem 1326. Eogigp Iagep1e latinsko ime za Drijevski trg bio je jedan od
starine utvrenih za- konitih trgova solju i polazna taka vane saobraajne arterije koja
je ila u unutranjost du Neretve i njenlh pritoka.
poverenje u opticaju i postepeno istiski- vao stari. Kod novca bana Stjepana II
primeuje se imi- tiranje venecijanskih, srpskih i dubrovak^h emisija, da- kle onih
novanih vrsta koje su mogle biti rasprostranjene u Bosni. Novootvoreni rudnici morali
su donositi banu URburu, svuda uobiajenu i ozakonjenu dabinu, iji se iznos kretao
negde oko desetine proizvodnje metala. Te pri- hode je, verovatno, isto kao prihode
carine Drijevskog trga,
(2 U1E0K0
II .
PEAT
BANA
STJEPANA
II
KOTROMA
NIA.
245
-rijalnog sveta Sotone, koji je i kod bosanskih dualista va- io kao knez vijeka
tj. gospodar vidljivog sveta. Zajedno sa Starim zavetom osuivani su i proroci i
patrijarsi i, naroito, Jovan Krstitelj gori od svih avola u paklu, koji je pogrdno
obeleavan kao vodonosac. I bosanski dualisti su, kao i njihovi radikalni
istomiljenici na Zapadu, nali nadna da alegorijskim tumaenjem spasu bar
one starozavetne linosti koje su tesno povezane sa novozavetnom tradicijom.
Avram, Isak i Jakov dobili su svoje duhovne paralele, a isto tako su i neki od
proroka
V 4 N/P6
SM 4 ^S
TSo dh 1
5>
& G
R
m- 3
RosljI se GN S 1 ^ 4E
1
A
GAN^M
4
N /GoV > 1
SN, n ST
uo smo
GoAPN
'.
248
KG1G^s1^G4
N
GN 4
SJs 6 G 1 T |> P T
DO
D$
l J,
TO'P-Ot? ^ A^A*I (
PR O K A S= T 1 04
uK
USPON
Dub ljudske su u poetku bile aneli, u tela su za- tvoreni oni aneli koje je Sotona
odveo posle borbe koju je vodio s Bogom. Otuda su due plenici, zarobljenici tela, i
uzdravanjem od greha, oienjem i krtenjem mogu se posle smrti vratiti na nebo.
Samo jedan deo dua je una- pred osuen, to su aneli zli po prirodi koji ne mogu da ne
gree.
250
'.
Hrianske svete knjige bosanski dualisti su kao i bogumili i katari uzimali u onom
obliku u kojem su se vekovima sauvale i kojim su se sluile i pravoverne crkve. Kod
dubokih razlika u uenju nemogue je bilo ispu- tati ili menjati mesta u jevaneljima
koja nisu bila u skladu sa osnovnim dogmama. Dualisti su odabrali drugi put. Ve u X
veku im se prebacuje da svete knjige tumae na nedoputen nain. Bilo je to alegorijsko
tumaenje kojem su gtribegavale i pravoverne crkve, samo je upotrebljavano u daleko
veoj meri i mnogo slobodnije. Dualistike in- terpretacije dolaze do izraaja samo u
glosama rukopisnih kodeksa, sami tekstovi jevanelja nisu bili retuirani u dualistikom
smislu. Poznavanjem Svetoga pisma odliko- vali su se, kao i drugi dualisti, i bosaneki
patareni. U za- miljenoj raspri izmeu katolika i bosanskog jeretika, Bosanac se u
odbrani svoga uenja uvek pozivao na jevan- elja, a u jednom sluaju ak i na Stari
zavet.
Crkva boja po uverenju bosanskih jeretika nala- zila se kod njih i njihov stareina je
istinski naslednik Petrov. Pape su sve do Silvestra bile njihove vere, koja je prava
252
'.
Razume se da je u ovakva shvatanja bilo nemogue uklo- liti svete tajne velikih
pravovernih crkava, pa su ih sve redom odbacivali, upirui aoku naroito protiv
krtenja vodom i tajne braka. Umesto svega toga bosanski patareni su imali pravo
Hristovo krtenje koje jedino donosi oprotaj greha. Ko ga primi postaje onako svet
kao to je Petar. Krtenje se ve shvatalo ne kao primanje u zajednicu, ve kao sveta
tajna svoje vrste. Vrilo se polaganjem ruke na glavu i jevanelja na grudi vernika.
Samo onaj ko je primio krtenje bio je stvarni lan crkve pravi krstjanin ili prava
krstjanica". Vrednost krtenja je zavisila od vrlina onoga ko obavlja obred. Ko- liko
god puta zgrei onaj ko je krtenje obavio toliko puta due onih koje je krstio padaju
u pakao i toliko se puta krtenje mora ponoviti.
Krtenje je povlailo onu liniju koja je prave dua- liste odvajala od mase
njihovih pristalica. Krteni" krstjani i krstzanice nisu smeli ni na koji nain greiti
i bili su obavezni zbog toga da se pridravaju asketskog kodeksa svoje crkve. Ve je
upotreba mrsa mesne.
i mlene hrane bila dovoljna da obelei szet koji nisu obavezivali strogi zahtevi prave
zere apostolske'1. Za pri- stalice i potovaoce krstjana stvoren je termin mrspi ljudii koji
se moe razumeti jedino kroz njihovo suprot- stavljanje onima koji itavog ivota
neprekidno poste.
Sama bosanska crkva imala je svoju jerarhiju, iji se stepeni daju upoznati kroz
izvore XIV i XV veka. Stare- ina crkve, njen duhovni otac i gospodin, koji je zaio kao
istinski naslednik Petrov, nssio je dostojanstvo jepiskuna crkve bosanske. To je bio
neosporno njegov slubeni naziv, iako je u svakodnevnom govoru nazivan djedom". U
jednom zapisu govori se o danima jepiskupstva gospodina djeda :, to svedoi o
ravnopravnoj upotrebi oba termina u samom krilu crkve. Episkopsko dostojanstvo u
bosanskoj crkvi ima dvostruku tradiciju: jedan koren po- lazi iz stare ess!ez1e VozpepzGz, a
drugi iz dualistike sre- dine, koja je takoe poznavala episkope svojih crkava. Djed
predstavlja, meutim, nesumnjivo bogumilsku ba- tinu. 3 Drugi stepen bosanske crkvene
jerarhije inili su gosti o kojima se malo moe rei. Termin nema ana- logija ni u
crkvenoj i monakoj organizaciji velikih crkava, ni kod poznatih dualistikih zajednica, i
nijedno od do sada predloenih objanjenja ne zadovoljava. 4 Naj- nii stepen u bosanskoj
crkvi predstavljali su starci. Ovo dostojanstvo je oznaavalo polaznu taku u usponu
krstjana ka viim jerarhijskim stupnjevima. Termin je ne- sumnjivo pozajmljen iz istonog
monatva, ali nije po- znato kada ni na koji nain. Moda spada u one dosta brojne tragove
uticaja monatva na uobliavanje obreda i organi- zacije dualista u daleko starijim
vremenima. Nije isklju- eno da nam usled oskudnosti i fragmentarnosti izvorne grae
nedostaju karike koje bi potvrivale postojanje ter- mina u dugom lancu dualistikih
jeretikih pokrega. S druge strane, mogua je i neposredna pozajmica iz orga- nizacije
monatva na bosanskom tlu. Danas jedva ostaje mesta i najmanjoj sumnji da je monatvo
u Bosni pre XIII veka pripadalo redu sv. Vasilija, dakle, ba onome gde dostojanstvo
starac postoji vekovima.
lanovi jerarhije poglavitiji krstjani skupno su nazivani strojnici". Kao i djed dobijali su uz ime
i in atribuciju gospodin", kao znak osobitog uvaavanja i drutvenog ugleda. Do sada nije nikome polo
za rukom da dokae postojanje ma kakve vrste teritorijalne organi-
104
1
Isto onako kao to nisu poznavali crkveni brak, sta- novnici Bosne nisu bili
ni krteni, pa su, gledani spolja, iz ortodoksnih sredina, smatrani za nevernike.
Sam na- ziv poganin ili Ls1e]Jb ne bI pruao dovoljno osnova za ovakav
zakljuak, jer su se termini ove vrste upo- trebljavali obilno i u vrlo irokom
smislu. Mnogo su zna- ajniji konkretni podaci nastali u vezi s delovanjem drugih crkava u Bosni i prelaskom Bosanaca u katoliku sre- dinu. Bosanski
stanovnici, .koji su bili, u stvari, izvan svake crkve predstavljali su tle na kome se
odvijao rad na preobraanju i menjanju crkvenih prilika, krtavani su kao odrasli
bez ikakvog odricanja eventualne ranije vere, ak i bez ispovesti. Isto tako su
Bosanci, dolazei u Du- brovnik na slubu, tek tu kao odrasli krtavani, menjajui esto svoja imena. Pri tome ne samo da se ne spominju formalnosti kojima se
podvrgavaju jeretici, ve se ovom svetu jeres uopte i ne prebacuje.
Savremenicima je bila sasvim jasna duboka razlika izmeu krstjana, pravih ubeenih jeretika, i obinih lj}gdi koji, verovatno, nisu uvek bili daleko od istinskog
paganstva. U tome jazu koji je delio lanove crkve od stanovnika koji su tek
delom bili njeni vernici, protivnici su otkrili najveu slabost bo- sanske crkve i
svesno ga iskoriavali suavajui sve jae podruja njenog uticaja i podrivajui
joj na taj nain temelje.
samom poetku veka za vreme ratova i privremene vlasti ubia nad Humom.
Bosanska crkva je stekla izvesna uporita oko gornje Neretve i trajno ih odrala,
ali verska karta novo- osvojenog podruja se nije bitno izmenila: stanovnitvo oko
donjeg toka Neretve je i krajem XIV veka i docnije va- ilo kao katoliko, dok se
u unutranjosti Huma odralo pravoslavlje. U izvorima se spominju pravoslavni
popovi iz pojedinih mesta, a zna se i za Sankovie, gospodare ovoga kraja, da su
ostali verni pravoslavlju. Jo nepovoljniji za bosansku crkvu bio je rezultat
docnijeg talasa osvajanja 1373-1377. Krstjani su mestimino prodrli u Podrinje
i Polimlje, ali su na teritoriji osvojenoj od srpskih obla- snih gospodara ostale
sauvane crkvene organizacije i njp- hova sredita, u bosansku dravu je dospeo i
manastir Mi- leeva sa grobom svetoga Save.
Upravo u vreme kad je Bosna dobila svoje prve pravo- slavne i katolike
itelje, otpoela je i jaa papska aktivnost prema Bosni. Iz Avinjona je pokrenuta
akcija koja je imala veoma dalekosene posledice. U prolee 1325. upuen je u
Bosnu, u misiju koja je imala za cilj obraanje jeretika i sprovoenje inkvizicije,
franjevac Fabijan. Banu Stjepanu II i ugarskom kralju Karlu Robertu prepo- ruen
je fratar kao linost koja treba zajedno sa ostalim inkvizitorima da ukloni
jeretike zablude i narod izvede na svetlo prave vere. Od obojice vladara papa
j'e oeki- vao da e svim snagama pomoi poduhvat franjevca. Iz i- tavog tog
briljtzo isplaniranog posla, meutim, nije ni- ta proizalo, zbog toga to su se
protiv franjevake misije pobunili dominikanci, koji su ranije dobili inkvizitorska ovlaenja. Planula je ogorena borba izmeu dva prosjaka reda oko
prava na rad u zemlji gde ni jedan ni drugi nisu uhvatili koren. Glavno poprite je
bila pap- ska kurija u Avinjrnu gde su franjevci u dva maha tri- jumfovali: 1327.'
dobili su iskljuivo ovlaenje za in- kvizitorski rad u Bosni, a 1330.
dominikancima je zabra- njeno da ih u poslu ometaju. Na drugoj strani, i
bosanska biskupija u akovu stvarala je probleme. Papi je jo ra- nije bilo
rezervisano pravo da imenuje ovog titularnog bosanskog biskupa, a kad je 1334.
stolica bila upranjena izabrao je kaptol svoga kandidata, dok je kralj Karlo za
biskupa postavio nekog laika. Tek posle dve godine smutnji stvar je bila reena
papskom potvrdom kaptolskog kan- didata.
Tada se izmenila i papska politika prema Bosni. Novi papa Benedikt XII
oborio se i na bana s kojim je njegov pret- hodnik raunao u borbi za obnovu
katolianstva u Bosni. Na takvu papsku orijentaciju svakako su delovale i optube i intrige banovih protivnika iz redova hrvatskih ve- likaa. U svakom sluaju
papa je u linosti bana Stje- pana II video krivca za neuspeh inkvizicije u Bosni,
te je V prolee 1337. pozvao hrvatske velikae Kurjakovie, krke knezove,
ubie, Nelipca i njegov rod, da napadnu jeretiku Bosnu i oruanom silom
potpomognu delovanje franjevaca koje jo uvek nije pokazivalo rezultate. Tada
je, meutim nastupio jedan sasvim neoekivani obrt. Pro- tiv ovoga poduhvata
energino je ustao kralj Karlo Robert, koji i inae nije bio u dobrim odnosima sa
ugarskim viso- kim klerom, a preko njega i sa papskom stolicom. Sve ve- likae
koji bi napali bosanskog bana proglasio je unapred nevernike i odmetnike i
zabranio da im se ukae ma kakva pomo. Interes ugarskog kralja, koji ga je
naveo da isujeti krstaki pohod protiv Stjepana II prilino je razumljiv:
bosanski ban bio je njegov lojalni vazal dok su hrvatski velikai uporno ometali
uvrenje kraljevske ilasti u Hrvatskoj.
l>ale su dul
Bosan^a crkva
dena \ daleko
,,
ostala
je
uvar
naiknijih
U prvim decenijama XIV veka pod vlast Venecije do- li su Trogir, ibenik i
Split, tako da su svi veliki dalmatinski gradovi bili pod okriljem Republike
svetog Marka. Vlast nad ovim gradovima je neminovno uvlaila Veneciju
neposredno u balkansku politiku. Ona je inspi- risala pojedine akcije gradova i
njihov ulazak u razne sa- veze i, pored toga, vodila jednu iru politiku u cilju
zatite svojih interesa u Dalmaciji. Kralj Karlo I Ro- bert drao se prema
venecijanskim poduhvatima u Dalma- ciji dosta pomirljivo i zadovoljavao se
protestima protiv zauzimanja gradova. Sukobe s Venecijom, izgleda, eleo je da
izbegne, zbog svojih ambicija u Napuljskom Kraljevstvu. Ali kada je Karlo 1342.
umro i na ugarski presto doao jo sasvim mlad Lajo I (kralj Lau naih izvora)
odnosi su se iz temelja promenili.
Lajo je iz iste, samo jo jae izraene elje da uje- dini dve anujske
kraljevine zauzeo neprijateljski stav prema Veneciji, videi u njoj glavnog
protivnika svojih ambicioznih planova. Na drugoj strani, Venecija je predstavljala smetnju kralju da zavri. proces potinjavanja krupne vlastele u
Hrvatskoj i da s uspehom krunie anuj- sku unutranju politiku kojoj je temelje
udario njegov otac. Oblasti hrvatskih velikaa spreavale su kralju pristup do
gradova koji su se predali Veneciji, a u isto vreme su ova venecijanska uporita
mogla da daju podrku velikaima kad bi bili ugroeni od kralja. Obnavljanje
kraljevske vlasti u Dalmaciji moglo se ostvariti, oi- gledno, jedino energinim
nastupanjem i protiv velikaa
Dranje bana Stjepana II u prvim danima vladavine kralja Lajoa nije sasvim jasno. Ukorenjeno
je miljenje da
odgate:
.................
...
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
......................prema...U.r.rrk,9J!!''';U ]ul:u::J343^
mp.
mGmmm^ptJNg---
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
D | j | | ||I1R111||etr
!|
'
1MMMMMMMMMMMM11
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
11
....................
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!
!!!!!
!!
Dogaaji su uzeli novi obrt kada je 1344. umro moni Nelipac. Mladi kralj Lajo
je odluio da iskoristi ovu priliku i dobije u svoje ruke kraljevske gradove koje je
Nelipac drao. Na to je Venecija odmah okrenula svoju politiku i naglo se od
ljutog protivnika Nelipevog pre- tvorila u zatitnicu njegove udovice i
maloletnog sina. Radila je i na tome da pridobije krke knezove i krbavske
Kurjakovie, kako bi tabor kraljevih protivnika bio to jai. Kralj je poslao
slavonskog bana Nikolu Bania (VapP) od Lendave da s vojskom zauzme
kraljevske gradove. Ratova- njem u jesen 1344. slavonski ban nije postigao
neposredne rezultate, uspeo je samo da prisili Vladislavu, Nelipevuudovicu, da
se obavee da e se kralju pokoriti i predati gradove.
izdao povelju kojom je u kraljevo ime primio kraljeve gradove, potvrdio mladome Ivanu Nelipiu porodine zemlje i obeao opro- taj. Uskoro zatim je sve
to potvrdio kralj koji je i sam doao u Hrvatsku. Ovi uspesi su privukli na kraljevu
stranu najglavnije hrvatske velikae, tako da su dalma- tinski gradovi ostali bez
svoga zatitnog pojasa, pa su i oni, za vreme kraljevog boravka u Hrvatskoj,
uputili svoja poslanstva i iskazivali dune poasti. U tim gradovima je svuda
ostalo jo ugarskih pristalica, koje su ponekad mogle predstavljati znaajnu
stranku. U vremenima kada se menjala ravnotea u zaleu, dolazilo je i do
pomeranja unu- tar aristokratski^ gradskih vea i do prevage one strane koja je
bila uz silu pred kojom je stajao uspeh. Ovoga puta su pored Spliana, Trogirana i
ibeniana, koji su sraz- merno nedavno doli pod mletaku vlast, u kraljev logor
otili i poslanici Zadrana, starih mletakih podanika, meu kojima su pristalice
ugarskog kralja postale brojne i aktivne.
Venecijanci su sproveli opsadu Zadra po svim pravi- lima ratne vetine toga
doba. Mletako brodovlje je odse- klo grad s morske strane, a improvizovano
utvrenje, basti- ta, spreavalo je prilaz s kopna i u isto vreme prualo za- titu
opsadnrj vojsci. Reenost Zadrana da istraju u borbi naroito je porasla od kako
su dobili vest od kralja Lajoa
Posle najdramatinijih dana ovoga rata, mletakog ju- ria u maju i kraljeve
opsade i juria na bastitu" po- etkom jula 1346. gde je bosanski ban lino
uestvovao, pro- menio se odluno njegov stav. Dok je od 1344. u vie mahova
bio izvrilac kraljeve volje isto onako kao slavonski ban, posle neuspelog juria i
kraljevog povlaenja, ban Stjepan je istupio u odnosima sa Venecijom sasvim
samo- stalno. U periodu od sredine do kraja 1346, kada se opsada Zadra zavrila
mletakom pobedom, bosanski ban je vie radio u korist Venecije nego u korist
svoga sizerena. Dok je ranije ban najdalje iao dotle da izbegne neposredne okraje s Venecijom, sada je oigledno inio pokuaje da s Venecijom sarauje protiv
svoga kralja. Septembra 1346, banov poslanik u Veneciji predlagao je savez protiv
kralja
Lajoa i traio za bana kraljevski grad Kn>. Venecija je tada ponudu odbila,
izgovarajui se da je s kraljem zapo- ela pregovore o miru. U ovoj inicijativi ban
nije bio usa- mljen, on je uz.sebe imao i hrvatske velikae koji su se tek nedavno
pokorili kralju Lajou. Banov poslanik je traio da Venecija oprosti krivicu i primi
u svoju milost kneza Grgura Kurjakovia, Budislava Ugrinia i Nelipevog sina,
Ivana Nelipia. Republika je sa svoje strane pri- mila obavezu da e delovati na
Mladena III ubia, koji joj je meu hrvatskim velikaima bio naroito odan, da
ne uznemirava i teti bana Stjepana II i njegove podanike. Sa ubiem je ban
Stjepan bio u otvorenom ratu, jer su se nalazili u suprotnim taborima: Mladen III
uz Veneciju, a bosanski ban uz kralja Lajoa. ubi je u Skradinu drao ak neke
zarobljene Bosance. Protiv Mladena III ban Stje- pan je spremao vojsku, a
Venecija se zbog toga jo jae za- uzela da ukloni razmirice izmeu svoga vazala i
novoste- enog saveznika. Bilo joj je to utoliko potrebnije to se proneo glas da e
nova ugarska vojska doi pod Zadar da spasava grad. Republika je otvoreno
traila od bosanskog bana da joj u tom sluaju ukae pomo.
Uprkos svim ovim Stjepanovim akcijama koje su u kraj- njoj liniji dovodile
u pitanje sve uspehe kralja Lajoa u Hrvatskoj, njegov poloaj u Budimu nije bio
pokoleban. On se alio na Zadrane, u vreme kada je posredovao za mir iz- meu
njih i Mletake Republike, da ga klevetaju kod ugar- skog kralja. Banu je, vidi se
iz toga, jo uvek bilo stalo da na ugarskom dvoru izgleda lojalan i jo uvek je
mogao optube Zadrana, koji su stvari posmatrali iz blizine, da odbacuje kao.
klevete. Uloga bana Stjepana u poslednjoj fazi borbi bila je svakako poznata
opsednutom gradu, otuda je i lokalni hroniar ovih dogaaja toliko neraspoloen
prema bosanskom vladaocu.
Kad su se 15. decembra 1346. Zadrani, najzad, posle duge i uporne borbe
predali Veneciji, sukobi u Dalmaciji su se stiali. Kralj Lajo je ve sledee
godine poao u svoj pohod u junu Italiju i njegovo interesovanje za nae krajeve je opalo. Ban Stjepan II nije morao da istraje na putu kojim je krenuo
sredinom 1346. Bilo mu je utoliko lake da ostane lojalan vazal to mnogo od
onoga to su krili mle- taki zapisnici savremenicima nije bilo poznato. Naklonost Venecije, meutim, banu je bila dragocena zbog odnosa sa Srbijom.
.............................
.......
Stje- pan ili Venecija. Iz tih pregovora nije nita proizalo. U jesen 1346, ban
Stjepan II neposredno je zamolio Sio- riju da uputi poslanike srpskom caru da
posreduje za mir. Mletaka vlada se s mnogo dobre volje primila toga zadatka, za
ljubav saveznika do koga joj je mnogo stalo. Krajem novem- bra, Venecija je
preko svoga glasnika obavestila bosanskog bana kako je srpski vladalac reagovao
na ovo posrednitvo.
Pitanje je, meutim, ponovo postalo aktuelno u pro- lee 1349. Tada je u
Srbiji boravio mletaki poslanik ija je misija na prvom mestu imala za cilj da
izdejstvuje na- knadu tete Dubrovanima i mletakim trgovcima i zatim da
pokua izmirenje Duana i carigradskih careva. Tek ako poslanik proceni da ovim
zadacima nee koditi, mo- gao je da pokua s novim posredovanjem za mir
izme^u Srbije i Bosne. Tom prilikom svakako nije bilo nita postignuto, jer je
sredinom maja bosanski ban ponovo molio za mletako posredovanje.
Istovremeno je saoptio da e u Humu, zemlji koja je bila glavni razlog
bosansko-srpskog neprijateljstva, izgraditi tvravu kraj mora. Molio je mle- taku
vladu da mu prui pomo u sluaju da neko pokua da napadom s morske strane
osujeti gradnju. Ban Stjepan ve- rovatno nije predvideo koliko e ovaj plan
uzbuditi i one- raspoloiti Veneciju. Ta tvrava moe jednoga dana da bude
opasna za mletake gradove i posede zabeleeno je uz odgovor poslaniku. Taj
prigovor nije iznet javno, ve se banu savetovalo da odustane od svoje namere,
zbog toga to dizanje grada na spornom zemljitu moe ometati pregovore o miru
i prijateljstvu sa srpskim carem. Venecija je ipak i toga puta preduzela izvesne
korake u Srbiji, ali je dranje bana Stjepana onemoguilo svaki uspeh. Pred sam
kraj 1349, bosanska vojska je prodrla u srpske oblasti u primorju i pustoila ih.
To je pogoralo krizu u srpsko- bosanskim odnosima, car Duan je u prolee
1350. obja- njavao Veneciji da se od odmazde protiv Bosanaca uzdr- ava samo
zbog toga to se ona zauzima za bana. Upravo zbog toga, tvrdio je srpski car,
Republika treba da preduzme mere kod bana da ga umiri i navede da povrati ono
to je uzeo i da naknadi tete koje je naneo.
vlade, ban Stjepan je bio izloen opasnosti da pretrpi ozbiljan neuspeh. Poto je
srpski car vraanje Huma postavir kao uslov za postizanje mira, bosanski ban je
mogao samo da se ili mirno odrekne ove oblasti ili da se izloi opasnosti od
oruanog napada, iji se ishod, zbog velike nesrazmere snaga, mogao predvideti.
Ban se oprede- lio ipak za ratni sukob uzdajui se, verovatno, u pomo ugarskog
kralja i mogunost da se ratni gubici povrate. U svakom sluaju, on se i u
poslednjim pregovorima, koje su s velikom ozbvnou i zalaganjem vodila dva
mletaka poslanika putujui^od jednog vladaoca drugome, drao ne- popustljivo.
Razgovori su se otegli, a po proceni poslanika nije bilo nikakvih izgleda na
uspeh, zbog toga je mletaka vlada, nalazei da je izloena velikom troku i da
ne- uspenim posredovanjem samo gubi autoritet, povukla svoje poslanike. Rat je
posle. toga bio neizbean.
Makedoniji.
(1322 1391)
291
Kralj Lajo se nije zadrao na Zavrju ve je posta- vio i svoje zahteve u vezi sa
humskom zemljom, pozivajui se verovatno na nekadanju vlast ubia nad ovim
krajem i, moda, na povremeno vazalstvo humskih kneeva. Tu je napravljen
kompromis u dvostrukom smislu: Hum je predat ugarskom kralju kao miraz uz
Jelisavetu, ker bana Stje- pana II, i to ne u punom opsegu ve samo onaj deo koji se
prostirao od Neretve ka zapadu, zajedno sa Drijevskim trgom. Kad je ostvario
kraljevska prava u odnosu na Bosnu, kralj je ponovo potvrdio Tvrtka i njegovog
brata Vuka u banstvu bosanskom i usorskom" u julu 1357. Vest o ovoj potvrdi
sauvana nam je u jednom savremenom pismu koje ne prenosi ni dovoljno precizno
ni podrobno sve uslove ovoga akta. U njemu se, verovatno, ne odvaja sluajno vlast
nad Bosnom i nad Usorom. Usorom su pred kraj dinastije Arpadovaca upravljali
posebni banovi imenovani od strane kralja, dok je vlast naslednih bosanskih banova
bila ogra- niena na pravu Bosnu. Preputajui banu Tvrtku vlast nad Usorom, kralj
Lajo je J^INIO nesumnjivo ustupak koji je moda predstavljao naknadu za
oduzimanje Huma i Zavr- ja. Tom prilikom je ugarski kralj postavio Bosni jo dva
uslova: da uvek jedan od dvojice brae, Tvrtko ili Vuk, -borave na kraljevom dvoru i
292
Uprkos tome to je postavio odnose Bosne prema ugar- skoj kruni na temelj
starih prava, tako da su oni jo po- etkom XV veka sluili kao uzor po kojem je
tadanji ugarski kralj sreivao odnose sa Bosnom, kralj Lajo je jo 1357. izuzimao
ispod banske vlasti i potinjavao ne- posredno sebi vlastelu iz Donjih Krajeva, koja
je imala posede i na kraljevskoj teritoriji. Sluajno nam je sa- uvana jedna Tvrtkova
povelja iz koje se vidi da je ban sma- trao prilazak pod neposrednu kraljevsku vlast
za nevjeru1. Podvlaei vie nego ranije svoju potinjenost ugarskom kralju kao
svome gospodaru, mladi ban ipak nije bio za- dovoljan obrtom koji je u ugarskobosanskim odnosima na- stupio.
(1322 1391)
293
Rezultati prvih godina vlade bana Tvrtka nisu naro- ito povoljni. Bosna je
teritorijalno okrnjena, onemogueno joj je aktivnije uee u politici prema
susedima, stav- ljena je u zavisniji poloaj prema Ugarskoj i pokrenuto je crkveno
pitanje kojv je krilo u sebi velike opasnosti.
294
Hrvatsku.
Na drugoj strani, veliko srpsko carstvo, posle smrti cara Duana u decembru
1355, krenulo je putem nezadri- vog opadanja. Velika drava koja je doskora
predstavljala vrstu branu irenju Bosne prema istoku i jo 1350. dovo- dila u pitanje
bosanske tekoviie u oblasti Neretve i Pri- morja, poela je da se razlae na oblasti
pojedinih feu- dalnih gospodara. Umesto centralizovane, jake i prostrane drave, na
granicama Bosne su se pojavile zemlje pojedinih srpskih velikaa, samostalnih u
odnosu na carevu vlast i zavaenih esto s. 'drugim slinim oblasnim gospodarima.
Ravnotea se i tu; poremetila; bosanska drava je bila nesumnjivo jaa od
osamostaljenih i razjedinjenih delova Srbije i time su otvorene mogunosti za njenu
dalju ekspan- ziju prema jugu i istoku. Proteklo je, ipak, izvesno vreme dok se nisu
osetile posledice ovih promena. Ban Tvrtko se dosta uzdravao od aktivnijeg
uplitanja u odnose u Srbiji, iako su ga okolnosti na to upuivale.
(1322 1391)
295
296
Dubrovnik je, kako se iz toga vidi, bana Tvrtka treti- rao na isti nain kao i
hrvatskog bana Nikolu Sea. Obo- jicu je nazivao banovima po kraljevom ovlaenju
(s1e ueekgo gedaI taps1ak) apo Vozhe). Bilo je to sasvim u duhu ideala kralja
Lajoa, koji je i u odnosu na Dubrovnik ograniavao prava Bosne. Preuzimajui grad
pod Srem pod svoju vlast, on je na sebe preneo stonski dohodak od 500 perpera
ispla- ivan banu Bosne,1 i, naravno, nije na Bosnu protegao pri- vilegiju
Dubrovana koji su smeli u Srbiji da posluju ak i u vreme kad je on u neprijateljstvu
s tom zemljom. Ukoliko se moe i verovati da u kratkom ratu avgusta 1359. ban
Tvrtko nije stigao da intervenie u sukobu izmeu Dubrov- nika i kneza Vojislava, u
novom ratu 13612. to svakako nije bio sluaj. Dranje ugarskog kralja i njegovih
vazala bilo je takvo da se Dubrovnik na njih uogtte nije mogao osloniti, ve je bio
primoran da saveznike potrai u krugu oblasnih gospodara, neprijatelja Vojislavljevih
i svojih najbliih suseda. Glavni saveznici grada su bili u ovome ratu Balii, a u
dogaajima je daleko vie uestvovao Sanko Miltenovi, Tvrtkov vlastelin, nego sam
bosanski ban. Bosanci uopte nisu bili u neprijateljstvu s knezom Vojislavom. Jedino
je vlastelin Stjepko ihori za svoj raun vojevao u dubrovakoj slubi. Ban Tvrtko
je u jedan mah, u samom poetku 1362, istupio kao posrednik uputivi svoga
glasnika knezu Vojislavu da pregovara o miru. Voji- novi je odbio da pregovara .i
Tvrtko je na to otpustio du- brovake poslanike na iju molbu se upustio u itav poduhvat. Iz injenice da je ban Tvrtko bio za vreme ovoga rata u dobrim odnosima s
knezom Vojislazom ne bi se smelo zakljuivati da je vodio nezavisn)' politikz ili
suprotnu onoj koju je vodio njegov vrhovni gospodar. Kralj Lajo je u to isto vreme
imao izvesnih natezalja s Dubrovanima oko ureea grada i stava veine
dubrovake vlastele prema njegovom tieniku Marinu Guetiu, tako da se ni sam
nije ozbiljnije zauzimao da pomogne svoje tienike. 2 Rat je 1362. zavren mirom
sklopljenim sa srpskim carem Uro- em i knezom Vojislavom.
(1322 1391)
297
298
Otvoreni raskid izmeu Bosne i Ugarske, u vreme kada je Lajo Anujski bio
gotovo na vrhuncu moi, zavrio se trijumfom Bosne. Gotovo itav jedan vek Bosna
nije do- lazila u tako kritinu situaciju. injenica da je odolela dvostrukom ugarskom
napadu pokazuje da je Bosna u tom tre- nutku bila jedinstvena i odluna u elji da se
odupre sve jaem ugarskom meanju i sve veem ograniavanju samo- stalnosti.
Dalji dogaaji, meutim, pokazali su da je to samo privremen uspeh, jer su
unutranje krize uskoro vra- tile zemlju pod vlast ugarskog kralja.
(1322 1391)
299
Posle odbijanja ugarske vojske u toku 1363. vesti o Bo- sni se naglo proreuju.
U jesen 1364. Tvrtko je zajedno s majkom i bratom primljen za graanina Venecije.
Iz toga se ne moe mnogo zakljuivati o politikoj orijentaciji Bosne i delovanju
protiv Ugarske, koja je, uostalom, u to vreme bila u sasv&m normalnim odnosima sa
Republikom na lagunama. Mletako graanstvo su feudalna gospoda iz naih krajeva primala kao poast i sredstvo za
obezbeenje utoita u sluaju potrebe. Venecija je, opet, na taj nain jae vezivala
uza sebe feudalne gospodare i obavezivala ih na panju i obzire prema svojim
trgovcima.
S. 'NirkoviL: Istorija srednjovekovne bosanske draae
300
Dubrovani. -Uprkos tome to je ban ve u dva maha dotle potvrivao stare ugovore
Dubrovnika s bosan- skim vladaocima, kojima se garantovala lina i imovinska
sigurnost i sloboda poslovanja, stizale su albe da su na banovoj teritoriji
dubrovakim trgovcima oduzimane stvari. Ban nije bio u stanju da obezbedi
sigurnost u svojoj dravi. Ni Mleani ni Dubrovani se nisu alili na ba- nove
postupke ve na pljake koje su vrili njegovi vazali. Tvrtku je oigledno izmakla
kontrola nad teritorijama svoje vlastele. Ve u vreme rata izmeu Dubrovnika i Vojislava Vojinovia bila je upadljiva samostalnost kojom je banov vlastelin Sanko
Miltenovi pregovarao i poslo- vao s Dubrovanima. O velikoj ulozi pojedine
istaknute -lastele svedoi i injenica da je dubrovaki poslanik, upuen da trai od
bana potovanje starih ugovora i obe- zbeenje sigurnosti pz^teva, dobio nalog da se
u izvra- vanju svoje misije osloni naroito na Sanka Miltenovia, brau Dabiie i
druge barone. Vlastela je oigledno postala vrlo uticajna, ne samo u svojim
oblastima, ve i u banovoj okolini.
(1322 1391)
301
Pokret vlastele je izneo na vlast banovog brata Vuka ili Vukia, ali nije jasno da
li je od njega potekla inici- jativa za itavu akciju. Ni njegov dotadanji poloaj u bosanskoj dravi nije jasan. On se javljao sa titulom mladog bana, i kralj Lajo je
1357. i njemu i Tvrtku zajedniki potvrdio bosansko i usorsko banstvo. Vuk
je, po svemu su- dei, dobio vanije mesto u dravi nego to je imao
njegov otac Vladislav u vreme bana Stjepana 1*1. Patrimonijalna shvatanja su se
verovatno suoavala s novim koncepcijama o dravi, izgraivanim po uzorima iz
susedstva. Tradi- cionalno uestvovanje lanova banske porodice u gospoda- renju
dravom dobilo je formu mladoga bana. Uticaj Ugar- ske i Srbije gde je ranije
postojala titula mladoga kralja sasvim je oevidan. S tim su se, verovatno,
poveavale i Vukove pretenzije, a time ujedno stvaralo i pogodno tle za izbijanje
sukoba izmeu dva bana.
302
v*
(1322 1391)
303
jo tada i drao istone oblasti bosanske drave gde su bili Dabiii, i tvrdi grad
Bobovac.
Dalje Tvrtkove borbe za vlast se nisu odvijale ni tako brzo ni tako efikasno
kao u poetku. Prilino nepovoljna za njega bila je okolnost to se krajem 1366.
odmetnuo dotle verni kaznac Sanko Miltenovi. U prolee sledee godine, Tvrtko
je morao zbogg toga ratovati u dubrovakom zaleu. Oigledno je potiskivao svoga
brata prema Primorju, dok ga na kraju nije naterao da pobegne u Dubrovnik, gde je
po sta- rim dubrovakim obiajima dobio utoite. Dubrovani su tada uputili poziv
i Tvrtku da doe i poseti njihov grad. Tvrtko je poziv prihvatio i izgledalo je da e
se ukrcati u dubrovaki brod negde na teritoriji Sanka Miltenovia. Oigledno je
ban raunao s tim da e se ili pomiriti sa svojim nekadanjim kaznacom, tim pre to
su posredovali i Dubrovani ili da e se probiti preko njegove teritorije silom. U
zadnjem trenutku odustao je od toga i doao u grad preko zemljita Gojslave,
udovice Vojislava Vojinovia. Za vreme Tvrtkovog boravka ponovo su potvreni
ugovori Bosne i Dubrovnika, a domaini su ulagali napore da iz- mire Tvrtka i
brata banove Bosne kako se u d.ubrovakoj odluci kae. Posredovanje nije dalo
rezultata, jer se Vuk jo sledee godine alio protiv svoga brata papi i traio da se
papa zauzme za njega kod ugarskog kralja Lajoa. Sve svoje dalje akcije protiv
Tvrtka Vuk je verovatno vodio izvan zemlje ali svojim spletkama nije mogao
ozbiljno ugro- ziti Tvrtka. Do kraja leta 1367. pokorio se Tvrtku i Sanko
Miltenovi, time je vlast bana bila obnovljena u itavoj Bosni. Nije poznato kada se
konano Vuk pomirio s Tvrtkom. Svakako je to bilo pre 1374. kada se u jednoj
povelji, izdatoj povodom banovog venanja, navodi ponovo uz Tvrtka i njegov
brat. Po uslovima izmirenja, Vuk je zadrao prilino ve- lika prava. Jednom
vlastelinu, koji je bio zasluan za izmirenje, bilo je preputeno da sam bira da li e
slu- iti banu Tvrtku ili njegovom bratu.
304
Za vreme dok se ban Tzrtko borio protiv brata i pobu- njene vlastele da obnovi
vlast u bosanskoj dravi, dea- vale su se belike promene u susednim srpskim
zemljama. Knez Vojislav Vojinovi je umro jo 1363. a njegove zemlje je nasledila
udovica Gojslava sa sinovima. Ban Tvrtko je s Vojislavljezim naslednicima bio u
dobrim odnosima, preko teritorije kneginje Gojslave, prelazio je kada je uoi 1. juna
1367. doao u Dubrovnik. Tada je, meutim, Gojslava ve bila ugroena od suseda i
roaka, sinovca svoga mua, mladog Nikole Altomanovia. Ovaj veoma ambiciozan vlastelin, gospodar Rudnika i njegovog kraja, digao se protiv svoje strine i
svojih roaka i poeo da zauzima njihove zemlje. Do poetka novembra 1368. on je
uspeo da za- gospodari zemljama Vojinovia sve do dubrovake granice.
(1322 1391)
305
306
(1322 1391)
307
Bali, dosko- ranji saveznik, koji je uzeo Konavlje, Trebinje i Draevrgcu i tako proirio svoju vlast na pojas izmeu Boke Ko- torske i
Dubrovnika.
Ovaj rat je upravo zbog svoga beskompromisnog zavp- etka imao ogroman
znaaj za Bosnu. Rasal Nikole Alto- manovia je Bosni, posle dueg vremena,
pruio priliku za jedno novo i znaajno teritorijalno proirenje. Tek je savez s
Lazarom uputio Tvrtka na osvajanje susednih srp- skih oblasti, iako je odnos prema
Ugarskoj, jo od poetka Tvrtkove vlade, jedino na ovoj strani ostavljao otvoren
pravac za dalju bosansku ekspanziju. Zauzimanje Nikolinih zemalja nije znailo
samo ggrosto irenje teritorija ve je uvlailo Bosnu u srpske zaplete i davalo njenom
banu izu- zetno mesto meu srpskim oblasnim gospodarima.
308
(1322 1391)
309
Ideja o Srpskom Carstvu, uprkos tome, bila je jo uvek iva. ura Bali je u
jednoj svojoj povelji doputao mogunost da neko bude car gospodin Srbljem i
vlastelom i srpskoj zemlji. Pitanje je bilo samo ko e se moi poja- viti u ulozi
obnovitelja nemanjike drave. Srpski obla- sni gospodari su bili skorojevii bez
tradicije, njihova vlast nije ak bila legalizovana visokim dvorskim titu- lama
poslednjih srpskih careva; bili su prosto gospoda" svojih zemalja. Nasuprot njima,
bosanski ban je imao da- leko vie uslova da se pojavi kao obnovitelj srpske monarhije. Pre svega on je bio nesumnjivo, mada posredno, vezan za dinastiju Nemanjia
svetoga korena koja je zahvalju- jui svome odnosu prema crkvi stekla sakralni
oreol. Ne- manjiko poreklo bosanskog bana praded mu je bio, po en- skoj
liniji, kralj Dragutin podvueno je u jednom rodo- slovu Nemanjia,
sastavljenom u novoosvojenim srpskim oblastima.1 Pored toga, Tvrtko je pripadao
bosanskoj ban- skoj porodici Kotromania, za koju je ve tada vailo da vlada
Bosnom od njenoga postojanja.2 Pod Tvrtkovom vlau su, najzad, bili prostrani
delovi srpske drave Nemanjia.
310
U takvoj situaciji, Tvrtkova ambicija mogla je nai jedan novi cilj: umesto da
srpske zemlje prosto prisajedini svojoj dravi i stopi ih sa svojim zemljama mogao
se po- javiti u ulozi obnovitelja srpske monarhije i kao srpski kralj vladati i svojom
dravom. U njegovoj okolini je izgra- eno shvatanje koje je formulisao logotet
Vladoje iz Srbije,
koji je negde u to vreme naao
utoite na Tvrtkovom dvoru:
banu Tvrtku pripada dvostruki
venac : < kao simbol dveju drava
kojima vlada Bosne kojom njegov rod vlada od poetka, i srpske
zemlje njegovih praroditelja, koji su ostavili zemaljsko i preselili se u
nebesko carstvo. Vi- dei da je srpska zemlja ostala bez svoga pastira
i e- lei da uvrsti presto svojih predaka, ban Tvrtko se osetio pozvan
da poe u srpsku zemlju i da se tamo krunie za kralja.
VI
(1322 1391)
311
Uprkos tome, Tvrtko je svoju titulu stvorio ne na osnovu stare nemanjike kraljevske
ve na osnovu carske titule, bio je po milosti boijoj kralj Srbljem, Bosni i Pomorju i
Zapadnim stranama. Tako je dolo do zanimlji- vog nesporazuma: u njegovoj tituli
su se nale zemlje ko- jima nikada nije vladao i koje su samo kratko vreme u doba
Carstva bile pod srpskom vlau.3 Pored kraljevske ti- tule, Tvrtko je uzeo i ime
Stefan, koje je u Srbiji imalo odreeno dravno-simboliko znaenje. To ime su
uzimali i svi docniji bosanski kraljevi u svojim slubenim aktima. Poslednji, koji se
inae zvao Stefan, nazivao se zbog toga ak Stefan tipan. Tvrtko je ak svoje pravo
ime poti- skivao u drugi plan i u nekim prilikama se nazivao samo Stefan
Tvrtko nije jednostavno promenio svoj rang i umesto banskog dostojanstva poeo da se krasi kraljevskim, on je
nastupao kao vladar Srbije. To se vidi kako iz njegove ti- tule tako i iz uvoda povelje izdate Dubrovanima u junu
1378. Veoma je vano zbog toga gtanje, kako su se prema Tvrtkovom krunisanju odnosili srpski oblasni gospodari
koji su stvarno vladali delovima nekadanje srpske drave. Na osnovu docnije politike saradnje s knezom Lazarom i
angaovanja oko odbrane Srbije od Turaka, moe se zakljuivati da su knez Lazar i Vuk Brankovi odobra- vali
Tvrtkov in. Oteeni i ogoreni ura Bali bio je bez sumnje protivnik bosanskog bana i sigurno ga nije
priznavao kao srpskog vladara. Naravno, novi kralj Srbljem nije imao nikakve neposredne ingerencije na zemljama kneza Lazara i Vuka Brankovia.
Susedne drave su priznale Tvrtkovu kraljevsku ti- tulu. Venecija dosledno naziva Tvrtka geh Kabv1e, a tako
je isto postupao i Dubrovnik. Dubrovani su se ak 1378. alili da im je Tvrtko dalji nego to je ikad bio, jer mora da
se brine o svojim interesima u kraljevstvu Rake. Iz dubrovake prepiske u kojoj se upotrebljava kraljevska ti- tula
i pregovora sa Ugarskom u to doba vidimo da je i kralj Lajo bio spbrazuman s Tvrtkovim proglaavanjem i krunisanjem za srpskog kralja. Lajoeva naslednica Marija naziva u svojim poveljama Tvrtka kraljem, a tek u vreme
igmunda Luksemburkog nastaje kolebanje, on prvo pre- utkuje Tvrtkovu kraljevsku titulu (1389) a docnije, poetkom XV veka, trai da bude krunisan na isti nain kao to je bio krunisan kralj Tvrtko.
U samoj Bosni Tvrtkovo krunisanje za kralja znailo je vaan korak na putu uvrenja vlasti. Zavrivi tri g
jumfalno unutranji rat posle pobune vlastele 1360, Tvrtko se energino obraunao s nepokornom vlastelom i
primirio svoga ambicioznog brata. Posle velikog uspeha u ratu protiv Nikole Altomanovia, oenio se 1374. Dorotejom, erkom bugarskog vidinskog cara Stracimira, ta- koe vazala kralja Lajoa. Sa Ugarskom vie nije imao
zapleta, poto je svoju aktivnost usmerio prema Srbiji, gde Lajo nije imao neposrednih interesa. Tvrtkov gospodar je
u meuvremenu postao poljski kralj i teite njegove poli- tike aktivnosti se pomerilo dalje od naih krajeva. Uporedo s tim je uredio odnose sa katolikom crkvom i time ot- klonio opasnost od potpirivanja sukoba spolja. iz katolikih crkvenih sredita. Jednim posedom darovanim prili- kom svoje enidbe akovakoj bosanskoj biskupiji Tzrtko je
stekao priznanje tadanjeg avinjonskog pape Grgura XI. Posle svih tih uspeha u unutranjoj i spoljnoj konsolidaciji
veoma poljuljane drave, Tvrtko je krunisanjem u veoma ve- likoj meri uzdigao svoj ugled i autoritet.
Kao srpski kralj, Tvrtko se trudio da u Bosnu presadm dvorska zvanja i slube kao i ceremonijal srpskoga
dvora. Posle krunisanja se mesto dotanjeg nadvornog dijaka' javlja logotet kao stareina kraljevske kancelarije.
Prvi bosanski logotet je bio Vladoje iz Rake, verovatno kraljev savetnik u itavom poduhvatu obnavljanja srpske
monar- hije. Vizantijskog porekla, a preuzeta iz Srbije, bila je i sluba protovestijara uvedena tom prilikom na bosanskom dvoru. Protovestijar je zamenio nekadanjeg kaznaca na mestu rukovodioca kraljevskih, sada ve naraslih i
razgra- natih, finansijskih poslova. Prvi protovestijar je bio pop Ratko, Dubrovanin, raniji kraljev kapelan, a uskoro
ga je zamenio Tripe Bua iz poznate kotorske porodice, koja je ovu slubu vrila i na srpskom dvoru za vreme
Stefana Deanskog, Duana r Uroa. Iz Srbije je preuzeto i zvanje stavilca. Oskudni podaci nam ne doputaju da
vidimo da li je ugledanje na srpski dvor ilo i dalje. Kao nekad u Srbiji, i kod bosanskog kralja je boravila mlada
vlastela uei se vojnoj vetini i dvorskim obiajima.
Tvrtkov poduhvat je s gledita osnovnih ciljeva ostao nesavren. Vladanje nad Srbijom se jo za kraljevog ivota pokazalo kao fikcija. Ve posle kosovske Gtke, Tvrtko nije imao nikakvog uticaja u zemljama Lazarevih naslednika i Vuka Brankovia. Njegovi naslednici su ostali ogranieni na Bosnu i bili su u stvari bosanski koaljevi.
Obnavljanje Srbije je stvarno izvrio Stefan Lazarevi, tako da su se Bosna i srpska despotovina razvijale sasvim
odvojeno i istupale ak kao suparnice. Kao uspomena na Tvrtkov ambiciozni poduhvat ostalo je do kraja bosanske
drave samo srpsko ime u tituli bosavskih kraljeva.
Duorovaki trgovci su esto oili i vlasnici rud^- kih okana ili njihovih
delova. Vreme kad su proizvodnju vodili rudari udrueni u varkove, zajednice u
kojima su srazmerno svome udelu u trokovima dobijali deo prihoda, bilo je ve
prolo. Na njihovo mesto su stugli pojedinci ili trgovaka drutva, preduzimai i
finansijeri, koji su trgovali ne samo rudarsklm proizvodima nego i rudni- cima. Za
rad u rudnicima je regrutovano domae stanovni- tvo. Sasi su bili isuvie
malobrojni i pripadali su, najverovatnije, krugu preduzimaa i organizatora proizvodnje, kao to su bila dva brata Sasinovia, privremenph vlasnika Fojnice i dela
rudnika u Ostrunici, koji su se na kraju pretvorili u dubrovake trgovce.
Ostali proizvodi bosanske privrede, koa, vosak, meso i stoka, nisu prolazili
na tritu tako lako kao vredni i traeni metali. Iako su se primorski gradovi,
znamo to sigurno za Dubrovnik i Kotor, otimali o namirnice koje su donosili
kraljevi podanici u gradove, i smatrali da su pred izgladnjavaem kad se takav
uvoz obustavi, ipak je dolazilo do sukobljavaa trgovakih interesa. JBudima iz
zalea se inilo da cene po kojima se kupovala stoka nisu
Svi glavni proizvodi bosanske privrede slivali su se, dakle, putevima prema
moru. Moralo je, nesumnjivo, i u ovo doba biti privrednih veza sa Ugarskom, za
koju je Bosna bila vezana znatno povoljnijim linijama komunikacija, ali su one,
nepoznate tako da je promet prema severu sasvim u senci trgovine s Primorjem.
Na obali Jadrana su bile i polazne take bosanske uvozne trgovine. U ovo doba
tkanine jo nisu imale onaj znaaj koji su imale docnije, bosanska sredina je jo
uvek bila suvie siromana da bi mogla apsorbovati u veim koliinama skup
italijanski tekstil. Jo poetkom tree decenije XV veka tvrdilo se da Bosanci
trae jevtine tkanine i zbog toga nasedaju i dobijaju tek- stil loeg kvaliteta.
Upravo je Tvrtko preduzimao mere da unapredi domae zanatstvo i dovodio iz
Dubrovnika maj- store tkake struke i na taj nain, uz tradicionalne za- nate,
verovatno pokrenuo proizvodnju domaih grubih tka- nina, kojima se svet jo
jedno vreme morao zadovoljavati.2 U uvozu je glavno mesto zauzimala so,
prodavana na kumer- cima solskim", od starine utvrenim mestima gde je bila
dozvoljena trgovina ovim dragocenim artiklom. Drijeva, Dubrovnik i Kotor, tri
najblia kumerka, imala su veoma -malu proizvodnju u svojoj blioj okolini, tako
da je snabdevanje trgova zavisilo od dovoza soli iz Dalmacite, Albanije i June
Italije. Veoma iv promet soli donosio je velike prihode vlasnicima trgova, zbog
toga to je so prilikom prodaje carinjena, pri emu je jedan nama ne- poznat
procenat odlazio gospodaru kumerka.
odu- vek bio politiki nezavisan od teritorijalnih drava u zaleu; trg na Neretvi
morao je jo u poetku svoje vlade ustupiti kralju Lajo}', a Kotor se u metenim
vremenima srpske istorije sam potinio Ugarskoj. Sva tri privredna sredita su
bila pod ugarskom zatitom, tako njihovo na- silno potinjavanje nije moglo doi
u obzir u okvirima normalnih odnosa sa Ugarskom. U jedan mah su se, meutim,
prilike naglo promenile i pruile izvesne anse za do- bijanje jednog od tih
dragocenih privrednih centara.
Daleko od naih obala izbio je 1378. jedan sukob iz- meu Venecije i
enove, starih suparnika, oko ostrva Te- nedosa, koje je vizantiJski car Jovan V
Paleolog ustupio na ime nekih svojih dugova Mleanima. enovljani su smatrali da su time ugroene njihove kolonije na obalama Crnog mora pa su zagazili
u otvoreni rat s Venecijom. U sukob se uskoro umeala i Ugarska na strani
enove, tako da je itava Dalmacija bila izloena opasnosti da postane ratno
poprite. Dubrovnik je i kao vazal Ugarske i kao mletaki konkurent bio, razume
se, u taboru neprijatelja Venecije. Na naoj obali, koja je od Kvarnera pa sve do
Kotora bila pod vlau ugarskog kralja ili egovih va- zala, Venecija je nala
slabu taku na krajnjoj periferi;ji, u gradu Kotoru, koji se tek 1371. potinio
Ugarskoj. Mle- taka flota je sredinom avgusta 1378. zauzela grad i iza- zvala
veliki strah u Dubrovniku.
Kriza oko Kotora se naroito zaotrila krajem 1378. i poetkom 1379, kada
su u Dubrovnik prispele i krae vreme boravile enovljanske galije. Bilo je tada
glasova u Dubrovniku koji su traili konano unitenje Ko- tora. Preovladali su
ipak umereniji elementi, utoliko lake to su neki Kotorani uputili tajno
U tim danima su Kotorani, pod utiskom vesti o porazu mletake flote kod
Pule i u strahu od enovljanskih galija koje su se ponovo zadravale u
Dubrovniku, zbacili mle- taku vlast i pokorili se neposredno kralju Lajou.
Tvrtkovi planovi o dobijanju Kotora izjalovili su se isto onako kao i dubrovake
elje da trajno onemogue kon- kurentski grad. Ni bosanski kralj ni Dubrovnik
nisu posle toga digli ruke od Kotora, prvi je usrdno pomagao mletaku posadu s
kapetanom zatvorenu u kotorskoj tvravi, a drugi je preko volje primio kotorske
graane za prijatelje, ali im energino zabranio da dovoze so u svoj grad. Odnosi
izmeu Tvrtka i grada pod Srem nisu se bitno promenili. Dubro- vaka vlastela
je i njemu dala neko objanjenje o Kotoru, a zatim uputila i poslanstvo, iji cilj je
bio da povrati neko srebro koje je oduzeo kralj za koga se inae govorilo da niko
ne moe da se poali da mu je uinio nasilje. Tek u jesen je dolo do velike
uzbune i panike u Dubrovniku, jer se ulo da dolazi kraljeva vojska da napadne
gradsku teritoriju. Dramatine mere obezbeivanja su bile suvine, jer je vojska
pod jednim kraljevim vojvodom i upanom do- lazila u stvari u Treoinje da
zavede red naruen pljahom jednog lokalnog vlastelina. Umesto da se brane od
bosanske vojske, Dubrovani su se nali u poloaju da posreduju.
Vojni odred koji je toliko uplaio Dubrovane bio je oigledno jedna kaznena
ekspedicija koja lepo ilustruje sredstva kojima je kralj obezbeivao svoj uticaj na
pojedi- nim delovima svoje prostrane drave. Vojvode i upani bili su u ovom
periodu kraljeve vladavine posluni izvr- ioci njegove volje. Sam kralj je
poetkom jeseni bio za- uzet u jednom daleko veem poduhvatu, sredinom
septembra 1379.3 on je boravio pod Spuem u Zeti, dakle, na teri- toriji Balia.
Kako je tamo dospeo nije jasno, verovatno je to samo jedna karika u lancu
uzajamnih neprijateljskih akcija zaetih jo poetkom 1377. kad je Tvrtko zauzeo
Trebinje, Konavle i Draevicu. Ako je ovom prilikom bio u ratnom pohodu, prodro
je neosporno vrlo daleko i, najve- rovatnije, zavrio ratovanje u svoju korist. Izvori
nas, na alost, ostavljaju sasvim na cedilu. O Baliima u ovim godinama nemamo
skoro nikakvih vesti, a iz malo- brojnih indicija se moe zakljuiti da je Bala II u
ve
329
-likom ratu na Jadranu imao dranje slino Tvrtkovom, ra- unao se u dubrovake
i ugarske prijatelje, ali je isto tako odravao veze sa Venecijancima, koji su ak za
vreme rata boravili u njegovim gradovima.
331
Kotor u prvi mah nije dolazio u obzir, jer ga je od oktobra 1382. sve do
sledeeg prolea drao pod opsadom Bala Bali. Nije jasno kako je kralj Tvrtko
postupio s Drijevima i teritorijom kotu je 1357. morao ustupiti kralju Lajou. Trg
u kojem je ponekad boravilo i po dve stotine trgovaca, i koji je "jopg banu
Stjepanu donosio 6000 perpera godinje, dakle dve treine onoga to su Tvrtku
davali srebrniki rudokopi, predstavljao je veoma privlanu metu. Drijeva su
sasvim sigurno dola pod bo- sansku vlast jo za vreme Tvrtka, ali nije poznato da
li se to desilo ubrzo posle smrti kralja Lajoa. Promena vlasti u trgu na Neretvi,
punom dubrovakih lrgovaca, nije, za- udo, ostavila traga u dubrovakim
arhivskim knjigama. U prolee 1383. bosanski kralj je preduzimao nove korake
oko stvaranja svoje flote. U Veneciji je kupio jednu laku galiju, a zatim poruio
da se izgrade jo dve, i uzeo, uz pristanak venecijanske vlade, jednog mletakog
patricija za svoga admirala. Stvaranje pomorskih snaga i podizanje Svetog
Mihaila, jednog novog grada blizu dananjeg Opu- zena, poznatog vie pod
imenom Brtanik, pokazuje da je Bosna ve tada imala pod svojom punom
kontrolom donji tok Neretve.
Nije samo sudbika Drijeva i zapadnog dela Huma neja- sna, ve i itav razvoj
odnosa Bosne prema Ugarskoj u prvim godinama posle smrti kralja Lajoa.
Situacija s kraja Tvrtkove vlade ne moe se prenositi na ovaj period u kojem su
ugarske unutranje tekoe ve sasvim izrazite. Ugar- sko-poljska unija se odmah
raspala i u Ugarskoj je na presto dola Marija, trinaestogodinja ki pokojnog
kralja, dok je stvarnu vlast vrila stara kraljica, Tvrtkova roaka. Novi reim od
samog poetka nije bio popularan, naroito u hrvatskim zemljama. Kraljice su se
oslanjale na kliku velikaa, najvie na Nikolu Gorjanskog, i time izazivale
nezadovoljstvo veine drugih; pojaavale su ga jo vie naglim i neopravdanim
smenjivanjem linosti na dravnim i dvorskim poloajima. Nezadovoljnom
plemstvu se ukazi
. .
- !R)
. .
339
341
Stra- dalo je i zadarsko gradsko podruje. Gradovi su, znamo to po primeru Splita,
najcrnjim bojama slikali svoj poloaj. Neprijateljska vojska je opustoila njive,
posekla vino- grade i drvee, unitila kue i mlinove i spreila svaki saobraaj sa
zaleem. Pa ipak nisu bili spremni da kapi- tuliraju pred bosanskim kraljem.
Pristajali su da mu ukau svaku poast, ali samo da se ne odmetnu od kralja
igmunda u kome su gledali svoga zakonitog vladara. Otpor gradova su
pojaavali glasovi o uspesima igmunda na se-
343
Posle neuspeha Ladislava Loonca, gradovi vie nisu imali nikakve nade na
osloboenje od -Tvrtkovog pritiska. Zato su u martu 1389. na njegov poziv da se
potine uputili poslanike i pokuavali da makar odloe trenz^tak konane odluke,
uzdajui se jo uvek u neki preokret. Svaki grad je mnogo polagao na to da
postupa kao njegovi szgsedi i trudio se da bude meu poslednjima koji e
promeniti gospodara. Spliani su tako traili da se poslednji potine, oi- gledno
da bi se jednom mogli pravdati da su najdz ge ostali verni svome gospodaru.
Poslanici gradova su traili da im se da izvestan rok kako bi upz gtili jo jedno
poslanstvo kralju igmztndu i molili ga za pomo. Ukoliko je i tada ne dobiju
potinili bi se kraljz' Tvrtku. Bosanskm vladar im je iziao u susret i odredio
rokove: Splitu je omogu- io da bude poslednji i dao mu je najkasniji rok,
15. jun 1389, dan svetoga Vida, kada je bosanska vojska daleko na istoku
uestvovala u jednoj sudbonosnoj bici.
Borbe voene zapadno od bosanskih granica nisu prm- vukle na sebe svu
panju politike kralja Tvrtka niti anga- ovale sve snage kojima je raspolagao.
Kroz itavo vreme Bosna je imala zaplete i tekoe na svojim istonim granicama, samo su nam one daleko manje poznate. Opaa se, ipak, da su ova dva
arita borbi uticala jedno na drugo: zatije na istoku je omoguavalo jae
angaovanje u Hrvat- skoj i Dalmaciji, isto kao to su opasnosti i ugroavanja s
istone strane izazivale slabljenje bosanske aktivnosti prema dalmatinskim
gradovima.
345
za mir. Posrednika uloga Venecije nije mogla tom prilik(?m doi do izraaja, jer
je Bala II Bali poginuo u borbi s Turcima ve u novembru te iste godine.
Balin nasled- nik ura Stracimirovi produio je u odnosu na bosan- skog
kralja istu neprijateljsku politiku.
U tim godinama se ve sve vie javljaju Turci kao va- an vojni i politiki
faktor. Sa svoje, jo ne sasvim jasno omeene teritorije u Trakiji sa centrom u
Jedrenu, Osman- lije su preko zemalja svojih vazala u Makedoniji predu- zimale
pustoee pohode na razne strane, pre svega prema jadranskoj obali i putevima
koji su vodili na sever. Tvrtkova drava je bila jo daleko od turskog domaaja,
titio ju je pojas zemalja srpskih oblasnih gospodara kneza Lazara i Vuka
Brankovia, kao i zemlje Balia, naj- vie ugroenih u to doba i u najveoj meri
upuenih da se sporazumevaju s Turcima.
347
349
O ishodu bitke izgleda i sami savremenici nisu imali jasne predstave. Veliki
znaaj se pripisivao pogibiji vla- dalaca i zbog toga je Muratova smrt bacila na
Turke senku poraza. Kralj Tvrtko je bio potpz^no ubeen da je njegova vojska i
vojska srLskih oblasnih gospodara izvojevala ve- liku pobedu. U njegovim oima
je itav hrianski tabor na Kosovu predstavljao vojnu snagu srpskog kraljevstva
ko- jem je on sam bio na elu. U tom smislu je Tvrtko slao pi- sma hrianskim
dravama javljajui radosnu vest o svome velikom trijumfu. Sauvan je ostao
odgovor Firence, sti- lizovan od poznatog humaniste Kolua Salutatija, u kojem
se hvale i slave kraljevstvo Bosne kojem je palo u deo da bije tako slavnu
bitku i zadobije toliku pobedu", junaci koji su ubili Murata i kralj koga je
posvetila tako slavna pobeda kojoj se uspomena nikad nee izbrisati.
351
protiv bosanskog banai, kako je ugarski kralj tada titulisao bosanskog vladaoca.
U jesen je ve igmund svoje napade uperio protiv Srbije i posti- gao tamo
izvesne uspehe.
pokuavala da to vie ojaa duh otpora u gradovima. Ona je, s jedne strane,
prenosila igmundu vesti o poloaju gradova i podsti- cala ga na taj nain,
posredno ili neposredno, da se jae zaloi za njihovu odbranu, a uporedo s -tim
je, s druge strane, savetovala gradove da ostanu verni svome gospodaru. Tek vrlo
bojaljivo i okolino poela je Republika da ispituje mogunosti da i sama za
svoj raun neto pre- duzme u Dalmaciji. Njene lagane i oprezne korake su, meutim, preduhitrili dogaaji.
'.
'.
.vrhovnu
vlast Tvrtkovu i da mu u tom smislu uputi svoje poslanike. Vie se nije postaljalo
pitanje da li e se pot- initi ili ne, ve se raspravljalo o uslovima. elja Spli- ana je bila da se
stvari urede tako da budu na ast bosan- skog kraljZ i n& korist njihovog grada. Ubrzo
zatim su u istom smislu doneli odluke i Trogir, gde je protiv Bospe postojala prilina
opozicija, zatim ibenik i ostrva Bra, Hvar i Korula.
Tvrtko je u pogledu uslova imao za sve gradove jasnu i sasvim jednostavnu liniju:
potzrivao im. je oblik auto- nomije i sve privilegije koje su imali u vreme kralja La- joa. On
se pojavljivao kao zakoniti naslednik ranijih gospodara gradova i nije uvodio nikakve novine.
Delikat- niji je bio njegov poloaj kad je trebalo regulisati odnose meu samim gradovima,
koji su sada skoro svi bili pod nje- govom vlau. Klis i Omi, od ranije pod bosanskom vlau, imali su stare sporove sa Splitom oko granica gradske teritorije. U poetku je Tvrtko
izlazio u susret eljama Omiana i Kliana i potvrdio im granice onako kako su ih oni sami
traili; kada je, meutim, primio Split pod evoju vlast bio je prisiljen da titi i interese
Spliana i da itavo pitanje granica reava iz osnova.
'.
U prvoj polovini juna 1390, kralj Tvrtko je u Sutjesci izdao svoje povelje gradovima. U
povelji za Sgtlit su bile opisane i granice izmeu ovoga grada i njegovih suseda Klisa i Omia.
Docnije su etiri kraljeva vlastelina utvrdila i obeleila granice i uvela Spliane u posed
teritorije, prostranije nego to je ikad ranije bila.
'.
i stva Hrvatske i Dalmacije, zdruena dotle s krunom Ugar- ske on je uneo u svoju titulu
skovanu posle krunis&nja za srpskog kralja. U toku 1390. on se javlja u nekim sauvanim
latinskim aktima kao s!e1 jdga^a Kazae, Voepe, Va1ta1ae, Sgoae, Magte^ie e1s. geh
ts1u5.
'.
Spoljna politika poslednjih meseci Tvrtkove vlade bila je usmerena prema zavravanju
poduhvata u Dalmaciji i stvaranju uslova za trajno ouvanje postignutih tekovina. Izvan
bosanske kraljevine ostao je Zadar i Tvrtko je poku- avao da se poslui vojnom pomoi
Venecije da bi i ovaj grad potinio svojoj vlasti. Mletaka republika je odu- stala, dodue, od
svojih planova u vezi s dalmatinskim gra- dovima i estitala, ak, kralju na postignutim
uspesima, ali nije bila nimalo voljna da mu pomogne u jednoj akciji koja se kosila s njenim
interesima. Sinjorija je odbila Tvrtkovu molbu pozivajui se na svoje prijateljstvo sa ugarskim
kraljem i samim Zadranima. Slino je Tvrtko proao i sa svojim dosta nerealnim planom o
optem sa- vezu s Venecijom, po kojem bi i jedna i druga strana imala zajednike prijatelje i
neprijatelje. To bi, naravno, izi- skivalo prilagoavanje itave spoljne politike jedne strane i
njeno usklaivanje s politikom druge, te Vene- ciji nije bilo teko da pokae da je itava
zamisao za nju neostvarljiva, kako zbog trgovakih interesa tako i zbog saveza i ugovora
kojima je bila vezana.
U to vreme kral> Tvrtko je stuto u tenje odnose s austrijskim hercegom Albertom i bio
na putu da se orodl s Habzburzima. Krajem leta 1390. oekivalo se da e biti sklopljen neki
brak izmeu bosanskog kralja i austrijske herceke porodice, ali nije poznato ta je iz te
kombi- nacije proizalo. U Tvrtkovoj spoljnoj politici najva- niji su ipak bili odnosi prema
kralju igmundu Luk- semburkom. Borbe u toku poslednje dve godine pokazale su da meu
njima nije moglo biti dodirne take: Tzrtko nije priznavao igmunda i otrgao je ispod njegove
vlasti zna- ajne delove kraljevine, dok je igmund u Tvrtku gledao bosanskog bana,
uzurpatora i zatitnika odmetnika iz Hrvatske. Vladar Bosne predstavljao je tih godina glavni
stub opozicije protiv igmundove vlasti u Ugarskoj. GTa ipak, uprkos izrazito neprijateljskim
pozicijama na ko- jima su bosanski i ugarski kralj stajali jedan prema dru- gom, dolo je do
pregovora meu njima i pokuaja da se sklopi mir. Dubrovani su ve u septembru 1390.
nalazili da mogu ponuditi Tvrtku da svoju vlastelu poalju u Ugar- sku da posreduje za mir
'.
IZVORI
'.
Izvori koji predstavljaju podlogu za pro}gavanje bosanske istorije ovoga perioda imaju
sve odlike izvorne grae iz pret- hodnog razdoblja. Dokumentarni i diplomatiki izvori su daleko brojniji od narativnih. Podaci su otuda, uopte uzev, pouzdani, ali ne daju povezanu sliku
zbivanja i stvaraju na taj nain velike tekoe kod objanjavanja i izlaganja. Dobar deo
podataka koje nam izvori pruaju odnose se na isti krug pojava, najee na odnose sa
Dubrovnikom ili Ugarskom, to izaziva jednostranost naih predstava i monotoniju u prikazivanju. No najtea posledica ovog nepogodnog rasporeda iz- vorne grae je odsustvo
osnovnih obavetenja o veoma bitnim elementima u razvoju bosanskog drutva i drave.
Domaih diplomatikih izvora, povelja bosanskih vladara za vlastelu, ima znatno manje
nego u prethodnom razdoblju. Objavljene su u poznatim zbirkama Mikloia i Novakovia *
ili pojedinano.* Meu njima ima i povelja sauvanih u veoma kasnim prepisima/ prevodima,
a ima i prevoda interpolisanih za falsifikatorske svrhe.4
'.
zbirka pi- sama iz perioda 13951423, koja po svojoj zanimljivosti i va- nosti za bosansku
istoriju nema takmaca. Objavljena je dva puta, ali ni jednom sreno. Prvi je Ruskovu knjigu
izdao Du- brovanin Medo Pucgsk* prirodnim redom, ali bez mnogo ega to trai moderno
kritiko izdanje izvora. Drugi put su do- kumenti iz ovoga kodeksa objavljeni u velikoj zbirci
Ljubg Stojanovia ve vie puta pomenutoj na prethodnim strani- cama. Stojanovievo izdanje
predstavlja korak nazad prema Pu- ciezom, i jedina mu je prednost u tome to je
pristupanije. Poznati filolog nije razreavao skraenice, dokumente nije donosio hronolokim
redom, ve grupisane po linostima s ko- jima je Dubrovnik vodio pregtisku. Sve to veoma
oteava upo- trebu ove zbirke. Kod Stojanovia su objavljene i posebne po- velje i dokumenta
na naem jeziku koja se nalaze u drugim arhivskim knjigama.
'.
Ugarske povelje dobijaju opet vei znaaj zbog intenziteta bosansko-ugarskih odnosa u
ovom periodu. One postaju i po sadrini interesantnije. Dok su ranije najee bile vane
samo formule datuma iz kojih se vidi da su kraljevi boravili u Bosni, ili odgaan>a roita
usled zauzetosti parniara u pohodu u naim krajevima, sada se u poveljama kralja igmunda
Luksemburkog javljaju opirne ekspozicije u kojima se iznose zasluge darovanog vlastelina
sa detaljima iz njegovih borbi u naim zemljama. Osim toga, javljaju se i povelje koje se
itavom svojom sadrinom odnose na Bosnu. Do 1410. pregled svih izdanja, ispravke i
neobjavljene dokumente donosi ve pomenuti Diplo- latar iglunbovog vremena, 1< koji
e dobiti svoj nastavak sve do 1437. Do pojave narednih tomova upueni smo na zbornik
Fejera (v. str. 83)I i diplomatike zbornike pojedinih ugar- skih velikakih porodica." Jednu
malu ali dragocenu zbirku ugarskih dokumenata s poetka XV veka koja se odnosi dobrim
delom, na Bosnu izdao je F. iiI italijanski arhivi daju poneto, tim pre to je poetkom XV
veka vrlo izrazito interesovanje Anujaca za Bosnu, zbog borbi oko ugarskog pre- stola.
Publikacije ostaju iste kao i za ranije periode (v. str. 71 nap. 8, 10, 11). Potrebno je dodati
veoma vana pisma mantovanskog poslanika Rai1i$-a 6.e AttpapGtv s kraja 1395. koje je
posle Makueva mnogo bolje izdao 1i. TaVosgu.1*
I
- .
> ,
- , , ,
, , ,
.
.
1391. ,
,
- , ,
'.
Iz ovog perioda bi svakako bio domai hroniar Manojlo Grk, ije delo spominje i
navodno ekscerpira dubrovaki isto- riar s kraja XVI veka Jakov Lukarevi. 1 ' Ali kako
nam ru- kopis ovoga dela, ako je uopte postojalo. nije sauvan, u gpueni smo iskljuivo na
strane narativne izvore. Na jedan deo ovog perioda se prostire ve spominjan spis
Metogga1e Zadranina Pavla Pavlovia (Rai1ib de Rai1o) (v. str. 8384 nap. 29). Poneku
dragocenu vest o Bosni daje i najvaniji srpski narativni izvor za ovo doba Konstantin
Filozof. U Biografiji despota Stefana Lazarevia, napisanoj u prvim godinama vlade
despota ura Brankovia, najverovatnije 143133, govori se o turskom pohodu protiv
Bosne u kojem je uestvovao i srpski knez. Sgs je izdao V. Jagi, 211 a vesti je komentarisao
S. StanoJezi.,,
'.
Podatke o Bosni sreemo i kod dosta dalekih pisaca. O ovoj naoj zemlji govori i
nemaki biograf cara igmunda Luk- semburkog Eberhard Vindeke (Eegagg MtsJeske)/4
Iako sa- vremenik, ovaj pisac je kraljevo delovae u Bosni prikazao veoma zbrkano i
hronoloki netano. Njegov uticaj na nae znanje o dogaajima u Bosni krajem prve decenije
XV veka sveo je na pravu meru tek M. Dini. 18 Vesti jednog drugog Nemca Ditriha od
Nihajma (TeosJepsiz s!e M1et) o ratovanju Turaka n Maara u Bosnn 1415. ostale su
gotovo nezapaene i neisko- riene u istoriografiji o Bosni/*
Sasvim za sebe stoji kao grupa domaih izvora nadgrobni natpisi sauvani u veem broju
nego iz ranijih perioda. Naj- ee nam oni vbma malo daju, najbogatiji sadrinom je natpis
Vign>a Miloevia, iz Koerina blizu Neretve, u ko- jem je dat spisak bosanskih vladara od
Tvrtka do zbacivanja Ostojinog, koje je takoe spomenuto na ovom neobinom mestu. 5* biti
ugroeni. Dramatini obrti su ipak izostali i smena na prestolu je izvrena bezbolno.
'.
U okolnostima koje nam ostaju sasvim nepoznate, za no- vog kralja je izabran
Kotromani Dabia, koji je po uzoru na svog prethodnika uzeo kraljevsko ime Stefan. Nije ioznato ni u kakvom je stepenu srodstva sa Tvrtkom bio novo- izabrani kralj. U jednom pismu,
dodue, Dabia naziva Tvrtka svojim starijim bratom, ali brojni primeri poka- 3UJU Da se takve
izjave ne smeju uzimati doslovno.
Kralv Dabia je uspeo u poetku svoje vlade da sauva .neokrnjenu veliku dravnu
teritoriju nasleenu od Tvrtka. Protiv bosanske vlasti nad dalmatinskim gradovima poeli su
odmah raditi Dubrovani, koji su uputili svoga oveka u Dalmaciju da savetuje da se gradovi
vrate u dunu ver- nost ugarskom kralju. Taj pokuaj je ostao bez ikakvih rezultata, gradovi
su jo i u toku sledee godine u svojim zvaninim aktima spominjali Dabiu kao svoga kral>a.
Iz- zvesne promene se oseaju u odnosima s napuljskim dvorom. Posle Tvrtkove smrti, sve
izrazitije je isticao svoja prava na Hrvatsku i Dalmaciju veoma mladi Ladislav Na- puljski. On
je sredinom leta 1391. imenovao Ivania Hor- vata za svoga glavnog namesnika u Ugarskoj, a
bosansku vla- stelu, brau Hrvoja i Vuka Vukia, za banove hrvatsko- dalmatinske. Bosanska
vlast nad Dalmacijom i Hrvatskom smatrana je u Napulju, oigledno, za jedno privremeno
stanje u kojem bosanski vladalac titi interese i prava zakoni- tog ugarskog kralja. To je,
naravno, moralo stvoriti izvesnu zategnutost koja je dola do izraaja u daljim odnosima meu
bosanskim velikaima, voama hrvatskog plemstva i u stavu Bosne prema dva tabora
angaovana u borbi za ugarski presto.
'.
Prve tri godine posle Tvrtkove smrti ne pokazuju da je Bosna izgubila snagu i ugled
meu okolnim dravama, ve, naprotiv, da je u optoj politikoj konstelaciji koja se nije bitno
izmenila sauvala svoju raniju ulogu. Kao i u danima velikog uspona pod Tvrtkom, Bosna je i
pod Da- biom uspela da odbije jednu tursku provalu koja je zade- sila verovatno u prolee
1392.
Unutranji razvoj bosanske drave je, meutim, u to isto vreme pokazivao simptome
'.
kretanja u drugom pravcu. Dok je za vreme vladavine prvog kralja pretezala snaga vla- dara,
pod njegovim naslednikom se postepeno sve jae afir- misala vlastela, naroito njeni velikaki
vrhovi, koji su drali najvanije poloaje u dravi. Samostalno istu- panje se, po ouvanim
izvorima, najranije zapaa kod po- rodice Sankovia ije su se zemlje nalazile u susedstvu
Dubrovnika. Posle dve decenije potpune pasivnosti vojvoda Radi i upan Beljak su nastavili
politiku svoga oca kaznaca Sanka, stupajui u neposredne odnose sa Dubroz- nikom.
Tek to je u Dubrovnik stigla vest o Tvrtkovoj smrti, vlada je odluila da uputi poslanike
brai Sankoviima traei od njih da ustupe Republici plodnu konavaosku upu kojom su
gospodarili. Sankovii su pristali i spo- razum je sklopljen za vrlo kratko vreme. Ve 15. aprila
Radi i Beljak su izdali povelju kojom su ustupili itavo Konavle sa tvravom Sokolom Dubrovniku, kojem je, kako se
u povelji kae, ta upa nekada davno pripadala. Naravno, ni prava staroga Dubrovnika koji je bio na mestu Cavtata, ni
asti i slube koje je Dubrovnik ukazivao gospodi rakoj, bosanskoj i humskoj nisu bili stvarni motiv dareljivosti
Sankovih sinova. Dubrovnik je, sa svoje strane, bio spreman da nagradi predusretljivost svo- jih suseda. Dubrovaka
povelja sa obeanjima nije, na a- lost, sauvana, ali se njen sadraj moe naslutiti na osnovu kasnijih izjava i analogije
sa slinim docnijim sluajevima. Sankoviama je bilo obeano 1000 perpera stalnog godinjeg danka za Konavle i, ne
treba sumnjati, sve ostalo to su davali zauzvrat kbd teritorijalnih ustupaka: dubrovako plemstvo, kuu i deo
novosteenog zemljita. No itav ovaj posao je za obe strane predstav- ljao suvie veliki rizik, da bi ga ostvarili odmah
po iz- menjivanju povelja
...
/ *
/ ^
!*,.
..Jj.^LA^^.
JJl, /m _ k
:D / * ,0 l G"/
"T'*""^1J?1-
G
'*+* , N
.\1* *!
, 17. 1392.
I I 1 >.
U odnosima Bosne s Dubrovnikom, do toga vremena nije bilo sluaja da se pregovaralo o ustupanju dravne
teri- torije, i ne izgleda nimalo verovatno da je iskrena i dobra volja neposrednog gospodara zemljita bila dovoljna
da se jedan tako krupan in sprovede u delo. U docnije doba, to znamo sigurno, bila je potrebna saglasnost kralja i
bosan- skog dravnog sabora. I Sankovii i Dubrovani su se, dakle, izlagali ozbiljnoj opasnosti da ,.sva Bosna
kako se ponekad naziva stanak ustane protiv ustupanja Ko- navala i onemogui ceo ugovor. Desetak dana posle
izda- vanja povelje od strane brae Sankovia, u dubrovakom Veu umoljenih nadvladala je struja koja je mislila da
se Ko- navli mogu primiti neposredno od gospodara, ne traei nikakvu dalju potvrdu. Pa ipak, uprkos toj odluci, Dubrovnik nije primio u svoje ruke dugo eljenu upu, ve je traio, kako se docnije izriito kae, da ustupanje po- tvrdi
Bosna. Ali tu je itav poduhvat naiao na nesa- vladivu prepreku, Dubrovanima se izjalovila nada da e dobiti
plodno i bogato zemljite, a Sankovie je ovaj ri- skantni posao eliminisao iz politikog ivota, Radia je ak stajao
nekoliko godina suanjstva.
Bosna to znai kralj i dravni sabor reago- vala je dosta sporo ali vrlo odluno. Od aprila do decembra odluka, ili u svakom sluaju njeno izvrenje, je odla- gano, a onda su u spornu konavaosku upu provalili vojvoda Vlatko Vukovi i knez Pavle Radenovi, izbacili iz nje Sankovie i podelili je meu sobom. upa je ostala u
rukama Pavla i njegovih sinova, odnosno Vlatka i njegovog sinovca Sandalja Hrania sve dok je, posle vie od tri
decenije nisu Dubrovani dobili u drukijim uslovima i na sasvim legalan nain.
Istorijat neuspelog ustupanja Konavala je u punoj meri simptomatian, jer pokazuje u isto vreme kakve su bile
te- nje bosanskih velikaa za samostalnou, i kako as za takvu politiku jo nije bio kucnuo. Shvatanje o dravnom
integritetu, obaveze lojalnosti i uloga centralne vlasti oliene u kralju i stanku, nisu bili jo dovoljno jaki da spree
tako nagli samovoljni akt kakav su Sankovii poi- nili.Ali ve nain na koji je kanjavanje Sankovih sinova
izvreno, snagom dvojice velikaa koji su postali novi gospodari spornog zemljita, pokazuje koliko se stanje od
Tvrtkovog vremena izmenilo.
Samostalnije delovanje velikaa se opaa i na drugim stranama. Vuk Vuki, koji je zajedno s bratom Hrvojem
nosio bansko dostojanstvo u Hrvatskoj i Dalmaciji u ime napuljskog kralja, doao je u sukob sa naslednicima Ivania Paline, zahtevajui da svoje gradove Ostrovicu i Vranu predaju Bosni. Uskoro potom on se pribliio Zadru koji
je ostao lojalan kralju igmundu i izbegao da se pot- ini Bosni. U prolee 1393. je, uostalom, pribliavanje kralju
igmundu bilo karakteristino za itavu Bosnu. U maju se oekivalo da e se bosanski i ugarski kralj sa- stati u
akovu i, moda, dotadanje primirje zameniti pravim mirom. Do toga sastanka, meutim, nije dolo i od- nosi
Dabie i igmundove Ugarske nisu se jo izvesno vreme bitno izmenili.
Neto dalje od samog kralja Dabie ili su u tom po- gledu poneki velikai. Vojvoda Hrvoje Vuki iz Donjih
Krajeva, jo nedavno revni privrenik Ladislava Nalulj- skog, stupio je u avgustu 1393, u veoma tesne veze sa igmundom Luksemburkim. Jednom poveljom je obeao vernost i vernu slubu kralju igmundu i kraljici Mariji protiv
svakog, izuzev kralja Dabie. Ova rezervacija vernosti bi vaila do smrti Dabiine a posle toga bi bosanski voj- Eoda
bezuslovno sluio samo ugarskom kralju. Nije isklju- eno da je ovaj akt izdat u tajnosti, jer se mesec dana docnije
kao svedoci na jednoj Dabiinoj povelji pojavljuju jedan uz drugog vojvoda Hrvoje i ban Ivani Horvat, najljui
neprijatelj igmunda i njegove stranke.
U svakom sluaju, jasno se vidi koliko je lako mogu bio rascep meu velikaima okupljenim oko bosanskog
dvora. Voe hrvatskog plemstva su bile uporno i dosledno na strani napuljskog dvora, dok je kod Bosanaca mladi Ladislav izgubio u velikoj meri simpatije, moda zbog plana o enidbi sa erkom sultana Bajazita, a moda zbog isticanja prava na Hrvatsku i Dalmaciju. Pada u oi da Da- bia nije, kao nekad Tvrtko, u Veneciji posredovao za napuljski dvor, sada je to inio samo Ivani Horvat.
374
Iako tani razlozi i motivi nisu poznati rascep iz- meu bosanskog kralja i velikaa i voa hrvatskog
plemstva nimalo ne iznenauje. Poetkom juna 1394, kralj Dabia i Ivani Horvat bili su ve u
otvorenom neprijateljstvu. Dabia je nareivao vlasteli i svojim podanicima sa Braa, Hvara i Korule
da pomognu opsa-du Omia, koju je vrio knez iz Huma Ivan Radivojevi. Veoma nepovoljno i po
brau Horvate i po bosanskog kralja bilo je to to je igmund ve od aprila te godine skupljao vojsku
za rat u donjim krajevima, to je znailo oblasti Slavonije,Hrvatske i Bosne. Razdor izmeu svojih
protivnika ig- mund je iskoristio da ih slomi jedne za drugima. Prvo je istisnuo Horvate iz njihovog
uporita Dobora, grada koji se nalazio nad rekom Bosnom blizu njenog ua, a zatim ih zarobio,
verovatno u drugoj polovini juna 1394. godine.
Neposredno zatim u logoru kod poruenog Dobora po- korio se igmundu J* kralj Stefan
Dabia. Zato se odlu- io. na ovakav korak nije poznato. Raskid s Horvatima i preko njih i sa
napuljskim dvorom, kao i raspoloenje nekih velikaa vukli su ga po prirodi poloaja u ovaj, toliko
vremena izrazito neprijateljski tabor. Uslovi koje je pri- mio izgledaju ipak tei nego to je situacija
zahtevala. Pre svega, Dabia se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dal- macijom i prepustio ove zemlje
kralju igmundu. Primio je, razume se, vazalske odnose u kojima su bosanski vladaoci od davnina
. ( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
375
bili prema ugarskim kraljevima. Jo vie od toga: Dabia i bosanska vlastela su se saglasili s tim da
posle Dabiine smrti bosanski kralj postane lgmund Luksemburki. igmund je za uzvrat primao u
svoju mi- lost bosansku vlastelu i zahvaljujui jednoj njegovoj po- velji izdatoj u akovu 11. jula
1394. posle Dabiinog pot- injavanja, moemo i rekonstruisati uslove pod kojima su sreeni odnosi
Bosne i Ugarske. Kralja Dabiu je igmund kao svoga vazala uvrstio u red ugarskih dostojanstvenika,
podarivi mu titulu upana omoske upanije.
U leto 1394. Bosna je tek vidno ispoljila znake svoga opadanja. Velike tekovine Tvrtkovog doba
su odjednom uni- tene. Bosna je vraena u svoje stare granice, njen uticaj u politici na Balkanu je
zbrisan, a potinjenost Ugarskoj postala vea nego to je ikad ranije bila.
376
Kralj Dabia nije nadiveo kapitulaciju pred Ugar- skom. elja kralja igmunda da nasledi
bosansku krunu pokazuje da je Dabia bio u starijim godinama i da se upranjavanje prestola moglo
oekivati u doglednoj bu- dunosti. I doista, do toga je dolo veoma brzo. U prolee 1395. Dabia je
iz Huma molio da mu se poalje lekar, a u jesen (8. septembra) je umro.
Time je pitanje odnosa.prema Ugarskoj iskrslo ponovo u svoj otrini. Prema obavezi koju je
Daoia primio pod Dooorom 1394. i koju je takoe prihvatio oar jedan deo vla- stele, treoalo je da se
igmund Luksemourki krunie za kralja Bosne. Ugarska vrhovna vlast nad Bosnom bi na taj nain
dooila sasvim novu formu. Umesto da bosanski vla- dalac bude vazal ugarske krune, ugarski kralj bi
postao neposredni gospodar Bosne. Iako takvo zdrulvanje s Ugar- skom u ovo doba ne bi moralo da
znai gubitak unutranje samostalnosti, promena je ipak bila suvie nagla da Zi mogla biti mirno
prihvaena. Kralj lgmund je, ne- sumnjivo, eleo da ostvari ciljeve svoje politike prema Bosnn i
pohitao je ubrzo posle Dabiine smrti da lino utie na dogaaje. Poetkom novembra boravio je neko
vreme u Sremu, u blizini bosanskih granica. I ugarski velikai su podravali kralja, smatrajui da
Bosna pripada ugar- skoj kraljevini, tako da je odlueno da igmund s odredom vojske i plemiima
koje je imao uz sebe ue u Bosnu. O stavu Bosanaca su se pronosili protivreni glasovi, izazvani
verovatno razliitim eljama bosanske vlastele. ulo se u isto vreme da su baroni kraljevstva hteli
da zadobiju za sebe bosansku dravu, a takoe i da trae kralja ig- munda za svoga kralja i
gospodara. Verovatno je u zemlji bilo dve struje od kojih se jedna zalagala za izvravanje obaveza
prema Ugarskoj.1 U takvoj situaciji je igmund mogao stvari odluno okrenuti u svoju korist jedino
do- laskom u Bosnu i pomaganjem svojih pristalica. Meutim, on to nije uinio. Iz Srema se vratio u
Budim zbog prego- vora s bratom Vaclavom i zajednikih planova o pohodu na Italiju i o krunisanju
jednog od Luksemburgovaca za cara. Mantovanski poslanik Paolo Armanini, koji je traei kralja
doao u Srem, kae izriito da kralj nije preao u Bosnu zbog dva poslanstva iz eke i treeg koje ga
je oe- kivalo u prestonici. Mladi kralj, iji je poloaj u Ugar- skoj jo uvek bio vrlo nesiguran zbog
velikog broja pri- stalica napuljskog suparnika i strogog nadzora koji su mu nametnuli velikaki
vrhovi, daleko vie je polagao na carsku krunu, koju je trebalo zadrati u porodici, nego na krunu
bosanske kraljevine, koja bi stvarala uvek nove za- plete.
. ( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
377
Izmeu bosanske vlastele i igmunda je ipak moralo doi do kompromisa, iako nam izvori o
tome izriito ne govore. Izlaz iz krize je naen u privremenom reenju. igmund nije krunisan za
kralja, ali isto tako Bosna nije dobila ni nekog drugog kralja, ve je Dabiinu vladavinu produila
njegova udovica Jelena. Da je Jelenina vlada- vina imala karakter interregnuma vidi se jasno iz
bosan- sko-dubrovakih odnosa u ovo vreme. Kad se kraljica Je- lena obratila Dubrovanima traei
svetodmitarski do- hodak, koji je posle Tvrtkovog krunisanja preao na 6o- sanske vladare,
Dubrovani su isplatu vezivali za obnav- ljanje ugovora koje su imali sa prethodnim bosanskim vladarima. U ovo vreme oni su poeli da objanjavaju ovaj tri- but, nametnut od srpskih kraljeva u XIII
veku, kao dohodak za slobodu trgovine na bosanskoj teritoriji. Po njihovom shvatanju, Bosna
garantu-je slobodu i bezbednost dubrova- kih trgovaca i obavezuje se na potovanje starih dobrih
zakona" i slobotina, a Dubrovnik zauzvrat isplauje bosanskim vladarima srpski dohodak. I
pored dubrova- kog insistiranja i odugovlaenja isplate, kraljica ipak nije potvrdila ugovore 2 i
Dubrovani su se s tim pomirili, oigledno zbog toga to je iz Bosne dolo objanjenje da je kraljiina
uloga takva da ne doputa obnovu starih ugo- vornih povelja, uobiajenu pri promeni na prestolu. 8 Sigurni smo isto tako da je kralj igmund bio saglasan sa Je- leninom ulogom, jer su mu se Dubrovani
obraali s molboA! da se kod bosanske kraljice zauzme za njihove planove. Za kratko vreme Jelena je
dobila suparnika, verovatno tek posle nikopoljske bitke, iz redova protivnika kralja ig- munda.
Jedan nepoznati slavonski plemi iz okoline Po- ege istupao je kao bosanski kralj, dok ga nisu ubile
igmundove pristalice jo u toku iste 1396. godine.4 U samoj Bosni nije ostavio nikakvog traga.
Pojava ovog protivkralja svakako je u vezi s obnovom delatnosti pri- stalica Ladislava Napuljskog u
hrvatskim zemljama, posle velikog igmundovog poraza u ratu s Turcima. Upravo je Slavonija neko
vreme bila glavno uporite igmundovih protivnika. Epizoda s pretendentom iz Slavonije ujedno
pokazuje da se Bosna u to vreme drala na odstojanju od La- dislava Napuljskog. Kratko razdoblje
Jelenine vlade odu- dara u tom pogledu i od prethodnog i od sledeeg perioda kada se bosanska
drava svom snagom zauzimala za napulj- skog pretendenta.
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
Bosanska vlastela se neko vreme mirila s privremenim Jeleninim reimom koji je otklonio
najvee opasnosti spolja, a u isto vreme u samoj zemlji ostavljao dovoljno pro- stora za samostalno
delovanje ojaalog i samosvesnog plem- stva. U godinama koje su sledile Dabiinu smrt Bosna je
uinkla najkrupniji korak u pravcu razvijalja samostalnih feudalnih oblasti. Taj sudbonosni proces za
itavu dalju bosansku istoriju, zapoet uskoro posle s.mrti Tvrtka I, a zavren poetkom XV veka, bio
je u punom razmahu za vreme kratkog interregnuma Jeleninog. Kada kraljica Jelena u jed- noj povelji
kae da je odluku donela savetom sa bogodaro- vanim velmoama vlastele kraljevstva mi rusaga
bosanskog s vojvodom Hrvojem, i sa knezom Pavlom i s vojvodom Sanda- ljem i s tepijom Batalom
i s drugom mnogom vlastelom i vlasteliiima naega kraljevstva' 1, ona ne podvlai samo odluujuu
ulogu stanka, sabora bosanske vlastele, ve pokazuje i najmonije linosti bosznske drave toga
vre- mena. Vie nego oskudne ouvane vesti potvruju nam da su upravo te velmoe odreivale
bosanshu politiku u go- dinama posle Dabiine smrti.
Vojvoda Hrvoje Vuki je nesumnjivo bio prva linost u Bosni za vreme Jelene. Dubrovani su
se prvo njemu obra- tili produavajui nastojanja, zapoeta jo za vreme Da- bie, da dobiju od Bosne
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
delove teritorije do kojih im Je bilo mnogo stalo. Oni se s jedne strane nisu mirili sa ne- uspehom
posla zakLuenog u svoje vreme s braom Sanko- viima, pa su traili nain da dobiju Konavle. S
druge strane, Bosna je davno ranije, jo za vreme bana Stjepana II Kotromania, spreila ostvarenje
Duanovog ustupanja po- jasa zemljita koji je spajao Ston s dubrovakom granicom. Tako su
Dubrovani u isto vreme pokretali i pitanje ove uske trake bosanske teritorije, iako im je daleko vie
bilo stalo do Konavala, neuporedivo plodnije i privredno znaajnije upe. Kao i pri kraju Dabiinog
ivota, tra- ili su i sada od kralja igmunda da intervenie u Bo- sni kod kraljice i barona da im se
ustupe zemlje koje su traili od Hrvoja. Ni toga puta posao nije obavljen po njihovoj elji, ali
injenica da su se u takvoj stvari obra- ali pre svega Hrvoju svedoi koliko je jak bio njegov uti- caj u
Bosni. On je predstavljao ve drugu generaciju svoje porodice, koja se isticala u politikom ivotu
Bosne. Jo za vreme Tvrtka nasledio je svoga oca Vukca u dosto- janstvu vojvode. Pod Dabiom je
ve delovao samostalno, vezujui se prvo za nagguljski dvor, a zatim, od 1393, za igmunda
Luksemburkog, ali je ostajao lojalan prema bosanskom kralju. Gradei na temeljima stvorenim jo
ra- nije Hrvoje je, u vreme kada kralja nije bilo, mogao nastu- pati kao najugledniji velmoa. Teritorije
kojima je nepo-
380
Knez Pavle Radenovi nije imao za sobom tako blistavu karijeru. Pripadao je vlasteoskom rodu
iz istone Bosne,6 iz kojeg se tek Pavlov otac Raden Jablani prvi javlja u bosanskim izvorima.
Pripadali su krugu plemstva toliko uglednog da je svoje,mlade lanove slao na dvor. Za kneza Pavla
se izriito kae da je kao dete iveo na dvoru kralja Tvrtka 1. Kao svedok na poveljama javlja se ve
od 1380, ali se njegova vea aktivnost osea tek u doba kraljice Jelene. Poto je zajedno s Vlatkom
Vukoviem 1391. zauzeo Konavle i dobio svoj deo, uticaj mu se rasprostro sve do morske obale, pa je
doao i u blii dodir s Dubrovanima. Njima je ok bio dvostruko vaan i zbog sigurnosti trgovaca u
istono- bosanskim trgovima i na vanim putevima za Srbiju, i zbog Konavala koje bi mogli dobiti
jedino uz njegovu saglasnost. Primili su ga zbog toga 1397. za svoga graanina 0 i Pavle Radenovi je
u svojoj zakletvi obeao slobodu i bezbednost dubrovakim trgovcima. Posle brae Sankovia, ovo je
drugi put da bosanski velika jednim svojim aktom daje ono to su ranije davali iskljuivo kraljevi.
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
Po nainu kako se uzdigao meu vrhove bosanskog plem- stva, Sandalj Hrani je veoma slian
znatno starijem voj- vodi Hrvoju Vukiu. I on je nasledio i zemlje i vojvodsko dostojanstvo, koje je,
inae ranije nepoznatoj porodici Ko- saa7 pribavio vojvoda Vlatko Vukovi za vreme Tvrtka I.
Sandalj je svoga strica morao naslediti jo za vreme kralja Dabie, ali se njegova aktivnost, i to
veoma velika, prime- uje tek od 1395. Sandalj se aktivno meao u pregovore sa Dubrovanima oko
isplate svetodmitarskog dohotka i, iz- gleda, u jedan mah traio da se taj tribut isplauje njemu.*
Daleko vanija je bila njegova, u najveoj meri samostalna politika prema Zeti. Koristei borbu koja
je izbila iz- meu Radia Crnojevia, gospodara Gornje Zete i ura Stracimirovia Balia, on je u
aprilu ili maju 1396. ubrzo posle pogibije Radia Crnojevia zauzeo Budvu. Pune dve godine, sve do
aprila 1398, gospodario je Sandalj Sta- rim Gradom i nazivao se VisIie e! 2ep1e skltpib". Ostaje
sasvim nepoznato ta je Sandalju davalo osnova za preten- zije da vlada Zetom. U svakom sluaju
nosilac ekspanzije prema Zeti nije vie bio kralj kao u Tvrtkovo doba, ve osamostaljeni velmoa
kome se ukazala prilika da osvaja- njem na ovoj strani ojaa svoju mo i podigne ugled. Uspeo je da
se nametne i Kotoru za vrhovnog gospodara.0 Zbog svega ('a u U i-J oS(^p/
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
4 //
-^/
-i^4
(^
k-s/&-<^$f-*L'*
*~%--;1 J '
* < . / >
< G JG'
s /
+-*-1
- V #
L (u! gpg ,
I ^ ^ ss <
GGGG
/*/ /~<4 / /
g\4*m
>///u7//~
*
G<-
^-}/gp
14,
F
,
J ' / /
-^Ja
//
*
^p^g^l
L
/
/
~=/<
^1*'<? >
1 -^/*-* ^ =
< < * 6
/. ^4-<-
-.^*^///,/-*. <
//"(*>
< ~-^-( ^,
*/t<G*//lp:'U//M'
/*.\> ~'-^/^\, *
(/'*/*$&/
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
141/^
/S-2^m<
^jj/^/C//
4* M.
4 j< u2***g
(* g*(tsj I ^ / < t Lg <l ( ^.l s-6'"' /u) ^ "J~>4 J <t-l <^g |/l*^/* ^
I A U1JJ/*~* T**~GGGG : * l~ * * ~
Fgt^c^
^/'/$7' A /5g,/,
j/^ss(- c/^Gj^ **
g/
*! ?f HG ^ ^
<*/>+** / p ^ V ^
. gt
g/
"
u/
/
(
//.
^e*-gu/{ 6 n /1 ''s**}**
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
U povelji kraljice Jelene se uporedo s ove tri velmoe spominje i tepija Batalo ija- je aktivnost
daleko manje poznata. U jednom zapisu se spominje kao mnogoslavni go- spodin koji je drao
Lavu u centralnoj i Sanu u za- padnoj Bosni. Ove dve upe su bile odvojene zemljama Hrvoja
Vukia, ijom sestrom je Batalo bio oenjen. 10 Tepija jo za vreme Dabie, Batalo je i za vreme
Ostoje nosio to dostojanstvo. On kao i druga vlastela iz unutra- njosti ostaje u senci, usled oskudice
izvora. Ouvana graa je takve prirode da daleko bolje i podrobnije osvetljava linosti koje su bile u
ivljim vezama s primorskim gra- dovima.
Proces osamostaljivanja vlastele nije izneo na povr- iku samo ovih nekoliko najuglednijih i,
verovatno, naj- -uticajnijih linosti. Provizorni reim Jelenin i okol- nost to nije bilo kralja koji bi se
zaloio da odbrani autoritet centralne vlasti, pruali su anse i ostaloj brojnoj vlasteli da se osamostali
i osili. Doista, vidimo i druge vlasteoske porodice kako istupaju u ovo vreme ne- stabilnosti. Oko
donje Neretve su vanu ulogu igrali Ra- divojevii, 11 u ovo doba verni kraljici. Oni su kontroli- sali
zemlje oko trga Drijeva i odravali veze s Dubrova- nima, koji su im stavljali u izgled utoite u
sluaju opasnosti. Stara vlasteoska porodica Nikolia u Popovu Polju je daleko vie delovala na svoju
ruku. Milia i Petarg braa Vukoslava Nikolia, samovlasno su postavila neke carine, meu kojima je
ona na Maslini pred Stonom naroito ozlojeivala Dubrovane. Oni su ak i isplatu tributa kraljici
vezivali za pitanje nezakonitih carina i uspeli da navedu kraljicu da ih u prolee 1397. jednom poveljom izriito zabrani. Dubrovani su imali puno razloga da budu nezadovoljni, jer su u novim
prilikama dolazili u pitanje stari dobri zakoni i slobotine, a time i itav reim poslovanja njihovih
trgovaca. Pitanje carina se od tada mnogo puta potezalo u odnosrtma s bosanskim velika- ima.
Ugovore Dubrovnika s Bosnom krio je i Sandalj Hrani, koji je po ugledu na Tvrtka I obnovio solane
i ku- merka soli pod Novim u Sutorini. I u ovom sluaju su se Dubrovani vrlo energino borili za
potovanje Tvrtkove povelje o zabrani prodaje soli na nezakonitom mestu. U vreme kad je Sandalj
drao Budvu, on je i tamo dovozio so, opet protiv starih obiaja, jer ni u tome gradu trg soli nije bio
legalan. Posle privremenog zatija, spor oko trga soli je buknuo ponovo poetkom XV veka.
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
Znatnija vlastela iz unutranjosti je, narazno, daleko manje poznata, ali je sigurno da se ni tu
proces osamosta- ljivanja nije zaustavio na najveim velmoama. Vlastelin Vlatko Vlaevi iz istone
Bosne slao je poslanika u Du- brovnik. U ovo doba se u izvorima pojavljuju i predstavnici vlasteoskih
porodica iz Podrinja Zlatonosovia i Dinji- ia. 12 Ni time svakako spisak nije iscrpljen, moemo verovati da je istog ranga i znaaja bila i ostala vlastela koja se javlja u svojstvu svedoka na poveljama
kralja Ostoje.
Naputudasepr^tvoriusamostalnegospodareoblastp,ovavlastelajeimala
daizdriviestrukuborbu.Naj-lakajeuJeleninomperiodubilaborbaza
prisvajanjeizvesnihvladarskihprava,kaotojebiloubiranjeca-rina.Kraljica
nijeimalasnagedasamabilotapreduzme,tekkadjeiskrslokrupno
politikopitanjepokrenutoodDubrovana,itavsaborjemoraodase
zaloizaukidanjenezakonitihcarina.Danijebilodillomatskogzapleta,nebi
seokocarinanijavioproblem.Slinojemoralobitiisdrugimuzurpacijama
odstranevlastele.Dalekoteajebilaborbasdrugomvlastelomkojajeimala
isteambicije.VeseuDabiinovremepokazalokakosubilionemogueniSankovii,kojisuprvimeuvelikaimapoelidadelujusamostalno.
SruilisuihipodelilideozemaljanjihovisuparniciVlatkoVukoviiPavle
Radenovi.TojeodmahdalomogunostiNikoliimadadignuglavu,alije
njihovateritorijabilapremaladabisemogliizdiimeuvrhove.Onisu
uskoropalipodvlastSandaljaHra-nia,koristeijednovremesvaku
pogodnuprilikudaseodmetnu.SlinojebiloisRadivojeviima,kojisuse
tru-dilitakoedaostanumeunajveomgospodomipostanusamostalni
gospodarisvojihzemalja,alisunakrajupod-legliKosaama.Ipaksenisus
timmirili,vesusekrozgeneracije,svedopadaBosne,dizaliprotivsvojih
gospo-dara.VlatkoVlaevijezavriokaovazalPavlaRade-
F1-
1NE Is <b 1
C|Tg
^ 4 4MNk> '
< 1N) D &
b%=3 L UIN
^[Kg
ss1M^Ksi
I I 6 5R4M 4M1G Ns R
R& 4 M?64>
i@ ^ ^ 4
^^,
l@i^
m' ?*<&&& M e i & v
a>% tm M v Ton!,
(LJ@L !k> VS@ 1IM A&?
J s 1'g:J'J}-UJsaJ
I'
Iz^-bD [
>
K1
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
135
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
135
394
Posle dve i po godine, Bosna je opet dobila kralja i povela aktivnu spoljnu
politiku svrstavi se na stranu protivnika kralja igmunda, koji je opet zapao u
teak poloaj. Situacija je postala slina onoj s kraja vlade kralja Tvrtka I, sline
su bile i bosanske ambicije, ali se situacija u samoj zemlji iz temelja promenila.
Stvarnih uslova za ekspanziju prema Hrvatskoj i Dalmaciji vie nije bilo.
395
Kod novog kralja su Dubrovani ponovo pokrenuli pi- tanje zemalja koje su
traili jo od njegovih prethodnika. Sada su imali na svojoj strani i Radia
Sankovia, koji je nekoliko godina stradao ispunjavajui njihovu elju u pogledu Konavala. Radi je docnije tvrdio da je on izmolio od previsokog kralja
Ostoje da za preasnu slubu i ra- zliite dragocene darove koje su primali
gospoda bosansssa od Dubrovnika obdari grad upom vladanijem. Iz dubrovakih zapisnika se ipak vidi da su oni u itavom po- slu daleko vie polagali
na Hrvoja i istovremeno pregova- rali s njim i kraljem Ostojom. Dubrovani su i
ovoga puta imali u vidu i konavaosku upu i pojas od dubrovake gra- nice do
Stona. U toku vremena su se pomirili s dobijanjem samo jednog zemljita i to
onog mravijeg du obale oko Slanog. Zbog napada Ugarske i verovatno nekih
drugih te- koa Bosne, pregovori su privedeni kraju tek u decembru 1398, a
povelja o ustupanju zemalja je izdata 15. januara 1399. Dubrovani su itav
posao obavili tako to su izbegli plaanje stalnog godinjeg tributa kakav su
plaali od ra- nije za Ston ili docnije za Konavle. Oni su ponudili, a Bosna je to
prihvatila, da kralju i vojvodi Hrvoju dodele nasledno plemstvo dubrovako i da
svakom od njih daruju po jednu kuu u Dubrovniku u vrednosti od 1500 dukata.
Dubrovani su izdali povelje o primanju meu lanove Ve- likog vea a poslanici
Ostoje i Hrvoja su se posle dosta biranja odluili za polae" koje e dobiti
njihovi go- spodari. Posle toga su izvrene uobiajene formalnosti uvoenja
Dubrovana u posed dobijene teritorije.
396
397
Ova ista pojava da upe pojedinih oblasnih gospodara nisu predstavljale njihova
vlastelinstva potvruje se i u bosanskim zemljama u ukutranjosti. Povelja kralja
Ostoje izdata 1400. o daro- vanju Livanjske upe Hrvoju Vukiu i njegovom
sinu Bali, pokazuje da je Hrvoju pripalo samo ono to je dotle pripadalo gradu, i
da se vrlo precizno izuzimalo u nekim selima ono to je bilo batina drugih. Jedna
povelja za Radivojevie iz 1434. nabraja, uz ono to je pripadalo gra- dovima ove
porodice,>jo samo pojedinana sela i porodice. Isti je sl)'aj i u jednoj povelji
kralja Tomaa iz 1446. Vraajui se Slanskom primorju vredi podvui da ni u selu
Liscu koje predstavlja malo vlastelinstvo Radia Sankovia, ili deli njegovog
vrlo razbacanog vlastelin- stva, nije sve neposredno.koristio Radi ve samo deo
zvani carina. Takve carine, koje su se sastojale od nepove- zanih parcela
oranice i vinograda, imali su u Konavlima Sandalj Hrani i Radoslav Pavlovi.
Carine" su u stvari predstavljale vlastelinsku rezervu, onaj deo poseda koje je
gospodar obraivao neposredno za sebe.2 Na carini" je koriena rabota
gospodarevih zavisnih seljaka. Za Slan- sko primorje imamo potvrdu da su seljaci
radei na ca- rini bili hranjeni od gospodara. Na ostalom delu vlaste- linstva
bile su kue, obori (dvorita) i njive seljaka. Nain njihovog eksploatisanja nije
potpuno poznat. Jo za vreme srpske vlasti, nad ovim krajevima je vaio obiaj
po kojem je prinos sa zemlje deljen na etiri dela, od kojih je jedan odgovarao
zemlji, drugi volovima, trei semenu a etvrti radu. I kod dodeljivanja zemlje na
obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove etvrtine". U zemljinim odnosima
u celini, najveu vanost je imala etvrtina koja je pripadala zemlji, jer se
sloeniji uslovi davanje vo- lova ili semena javljaju vie u zakupnikim
odnosima. Gospodaru sela i zemljita je i u najprostijem i naje- em sluaju
pripadala etvrtina prinosa. I u Konavlima i u Slanskom primorju seljaci, koji su
posle predaje Du- brovanima sticajem okolnosti privremeno bili na zemlji- tu
koje je ostalo optinsko i nepodeljeno, davali su etvrtinu plodova. Tu se,
meutim, ba za vreme bosanske vlasti reim promenio u korist gospodara
zemljita. U vreme kad je Slansko primorje ustupljeno Dubrovniku vailo je kao
slovenski obiaj davanje za zemlju i seme ne vie dve etvrtine, ve 62%
prinosa (etvrtinu i po- lovinu od ostatka). Nismo, meutim, sigurni da je ovo pogoravanje uslova za seljaka vailo i u sluajevima kada su drali samo zemlju.
injenica je, u svakom sluaju, da su Radievi seljaci iz sela Lisac kad su doli
pod du- brovaku vlast davali optini samo etvrtinu prinosa. O ovom nainu
iskoriavanja zemljita na' vlastelinstzu nemamo nikakvih podataka u pogledu
zemalja u unutranjo- sti. Nema nikakve sumnje da je i tamo oilo vlastelinstava,
ali je sasvim nepoznato kako su bila ureena. Jedan nedavno otkriveni ugarski
podatak, verovatno s nekog zemljita naseljenog Bosancima, pokazuje da je u
odnosima zavisnog seljaka i gospodara vlastelinstva, po bosanskom pravu, ,anu ulogu igrala nadelba. Iz prilino nejasnog doku- menta i iz samog termina
se moe zakljuiti da je na- del6a znaila i dodeljivanje zemlje seljaku i
vraanje ze- mlje gospodaru. Ako gospodar hoe da ima nadelbu, po bosanskom pravu (hivIIa o^pepzaz), treba samo da se zakune s jednim ovekom s
vlastelinstva. Dokumenat sugerira je- dino da, na bosanski nain, sve ide lake za
gospodara, dok sve ostalo ostaje nejasno.3 Sredinom veka su i neki fra- evaki
398
manastiri imali svoje zavisne ljude ije su se rabote pre svega sastojale u
dovoenju drva, ita i vina u samostane.* Negde su gospoda nametala i obavezu
isporu- ivanja ita fratrima. Nasuprot ukorenjenom miljenju, i zajednice
bosanskih krstjana su imale svoje zemlje i zavi- sne ljude koji su bez sumnje
imali iste takve obaveze.4 Nije poznato kakav je bio odnos izmeu rabota i
naturalnih da- vanja. Izgleda da su u primorskim krajevima, gde je obra- dive
zemlje srazmerno malo i gde su carine; bile dosta skromne, rabote manje
optereivale seljake. Novana da- vanja su poznata skoro iskljuivo kao opti
namet od du- kata po ognjitu, koji su ubirali vladalac ili oblasni gospodari. Samo
se iz jednog izvetaja o izdravanju fra- njevakih manastira saznaje da su
gospodari u vreme velike potrebe iznuivali novac od ljudi, ak i od onih koji
su bili dodeljeni manastiru.
399
400
Verovatno je samo jedan deo zavisnih seljaka vukao svoj neslobodni status
iz davnine, drugi deo'je postajao vla- tak primajui tuu zemlju usled
401
Zavisni seljaci su nesumnjivo bili vezani za svoje gospodare. Oblasni gospodari redovno su protestovali i za- htevali
vraanje svojih ljudi, ako se presele na dubrovaku teritoriju. I u meusobnim odnosima vlastela je spreavala
M,
.CL
K</A|'LL1>
1GK0C
KL
pleNj,
||G1K4SK:
ia*1'
(</'(
||j/-(U
L||
1N^1.
11<|<1,/''</
plm*
N|(|//I1
MP1/\L<,11M
mket^,
G(1G11L1/-/
II
.<L1<*1,
K-JMD-J
/u^<
|<||
|<i.;j
|1
&
-u/n!/^*.
1-|<([NGj
<|j/<jk/m
1M1/
1.GTK
<*.G-1NG,G
k-go
ilL'1M .r
GTkJ|1/
GK
GNNNL*.
gk'4
tk
L>ML*GT<
.
K(|
ku/'vaj)(.
1|<T ,Kj,LL.1/GLL//M
SjKNlLs'
(|'5"
1.G
P 1.
aL(<
G(|
G
RgG
(/kcgL^'/*
kMN
>1K^|(L
(>
NkT
II
G|1'4*v
1L'^
l4j>1(;-i1l"l*mc
lLjGO<>NL,|G
11u1PNG'1N14-k.
1><k!l<
II
tgilll
^GP1I<1l1|<
GOLLO
rL*STL
Nv/1*GS7
ki
puens-
[<0
SN4L*
pg*T/M.C'.'
T-*
-(
II
LILL|.
</vlnj
NK(1
CrMSKS
b1
01/
\'C1
lnn^lMC&k
r|SK*!
|/m1|'g
,(I0**L/(.-
'GK^. N^.<6,L,<J'
{J-1L* b^GkJ.K^MM^.MGLKN'.'.MLlu! (gj(L<Ji*g (.1-S^KNN 'LKL|G/; 10jG/
' '"
......................
.. g * l * . * % ' I-
^U7N*GLL/ idlmvg<3 C N N N L L C L j 1 { G N
(.
| . . . . . ... J- - V....
11
.... -
*.
" GI
......
<**?> <mu<k*n<,,,
1.'vAm||
m^nkmt^+*.*
-tm&j1<At*l
<: /rmuln
-m/ign&I-.
(^*
|.|
4 dd&rbcmknk*a' M1AI ligvl
.
-<(..
<
:|*^g'
I a-((<'*AL k IMSMBP-SOMJ. KK A<KIeM* M<?1G P1%1vNgt VUSN*: G1e1GL*>-:NNjOG011M>1L*.;NPtH1bp*1LN?gLj'^<M!-
k&ne* N
m+Gfjm
....
pi
/(JI///-//T1 (1/<'
('<.. ( . <
1d.mk
II6<<.
im
paksl*
Ju-iga^
gk<koak*
g-g/Lne
/k^
(Jam*ngiglngi6
/<
pmigt*
Gidak
k g|(' I jg>s(1 g K'Lg?" |'vgkolk;!l l1ls((L A-l Ae-{'i rtemkcGgJNA^ALjJv^knk* nkmn TipAnkn^ T^(G1.L (tpsrtt n!m<( imi <Ug<<tn*(.
i^-ngnm^i
i"t(
<^.gl<
eln /i
egtid
1i|<
-lk^/tim<?'
II
|^s p.-nG Jkm S(!im St/|nakkgn nkjlkjo Lzgj/^k |[Uk*(^(., ((S1l-gi(, i*^-mm^ cg*tJ^(. (Lk-/!/^. ek^kLIDnpgck uUkt gvem
|mkg
5
0*1
^^ ^ /^./^ *
0^4'^ --^ ^
. .
. 4
...
,*, {;1{'* 4',1.
1>($
*/^ '^ (-
1;' (mn< p-^ks^ciie rdkmketksmnM^Njg/! tj(utv|M gr-I ATvrvvnnk koj. in grmsii la
(ommmgk
i(|11g
(.'L-kt/le
nnl^Ang^jvne
gr,!*-)
dLj/a^nnk
.^^
*/,1;*11-''10
|^*
^.
.
'
'
erek*
1/!|.<4.
6 '*1
.1.
V; .'
.^^
1* *-*
I ^
; 1(P(.
15s*1kg*
^1<*<
*<^
>*->''1
/
-///
;
''/
^^'^1'^*^/ 1.^.^/
^**k'. ..<,(jpk-JJi
p<.(||krk
ain-1(/|1
lL'j(!"(u<
14AN4&
kmllgjn*!!. an, j-^-jKO(l
' t G k-.|1ta
Mv-1/ tikf!'
vgcg'10<-
Ojsgo (k-giSmi*
plo'
i
:*<'34<'/:',.
* .*, ',1(1
"
(/
1'oGp*.\/<n?"kjml
^'<><(-/c</
*(<d(.t*
g/g/.(-g
bhs-(mv
(*<
Gs^kt
k^/pk*<
n^ksgo^
|((<-l<|'SG
e1u1
(/Ueng|
k*j(-(L1,
Sgsl^gI.
Gg((v/I4 k-(1<(L11J(vLL(, K1/(|), kT(k/I(, gteim.i (L('< ST/i, (. (Jmlmk NN-|G|1 K-J/1(P| PSpI^ 1|SiL'(gGLC k-|M(K &>'K7(IC
#<**(
(To{.
*.
-^
(>-/7
n^mgddork^
^^
1(U4/U:<|
Sm(A!1>
^I.K?LL!.L
<'K.(>9L<1\
1G.|(./11/U1&
|(-(A||(&NGLL.
T<g<g-1U.NLL
GPLOLLJk.
//(s-v(K*L*LL(
G((A<(L1l^
GKOG&zAOlLk
G(*,'L(1LL|.
KAKKMDStK*
GK0M|^O(U\(.'^>a*/1'JG|LL*
T*'K^(/.1G<0K(1
*
J1LL1,
/-KO/KOLOLLK
v
4
k-tngvpl!.
/iKL-SGJbIMt!.
GKNO^vMJ,
r1A(I.LLk
|M**<*(LCDlk
SK^LLL
'Oonmkomk
PS^IIJ/
voK|1M0LL(.
^L-tJNSSOeI/KGL
SJSN
.-/;<|Lp|. (/ |M1 L(1 JGMPJ(LLk GL-GL^vLL
/^GvSID(Mk G KN<^/. <5K1LL1 TNUJ(L<LLL GKN1'<;LL|. <!(>(.LL1. LNK(U((>(LL1 NsGLL// |GtKj1J^<l(>G((1J1
ITK
M<I0(1UN0'
j{,'/.
k>.|
NItGJ
(p(^.(.
T-P1
M.1S
(?| ;(.
kjIp/
ags-gkitva
TKOLISN
RT<5((|<G1(,
l
A'1/
KL1T/.
k'*rlL(.
1){*M1.
((SINM1NGSTKM!
D^./iJ.
N<
S1LL[
LJG
jgLKG(.1N/1L|
NA
(gc%S
M(NL*1TK-1M1( ((L(, p 1.-1'NJGrl*eTKG ^rnst(,| /-G,'^':-' L&td'. A'N1> m(( ({|<rr-1('( J11NN 1|"<'-(p1,'^*C kML(KS<|L/1 |*rk<}'(TNM(1 L!g^k% - , , .
1
<'//
IV
^:/
(I'**
/^/
.)'
6.
ILI
K<C(GKL1.
N
K-\NA<K
AMsTg
1,SG'K-1Ni
6(1
PNMMO
KPSGGKN
STIS((N
. ( III
(.I
'^^'/1-.
, 5. 1399.
6'
#
*1
(-(N(.lL1>
ctgbLkK
^JGL>^iM1.
akL
odlazak ljudi od jednog gospodara drugome. Jo se sredinom XIV veka ban Tvrtko
obavezivao svome vlastelinu Vlatku Vukoslaviu da niko, pa ni on sam, nee primiti
Vlatko- .vog oveka. Ipak mobilnost stanovnitva bila je prilino velika. U vreme
turske opasnosti ljudi su beali daleko od svojih kua i svoje zemlje. Sligno je bilo i u
godinama nerodice i gladi ka^a su ljudi iz unutranjosti u masama dolazili u Primorje,
traili prilike da se prevezu u Italiju i u velikom broju umirali pred dubrovakim kapijama.5* Turski defter iz 1455. daje nam dosta neobinu sliku o maloj teritoriji koja je
popisana. Dok, s jedne strane, pada u oi srazmerno gusta naseljenost sela koja imaju i
po 3050 kua, s druge strane, opaa se da je skoro polovina sela sasvim pusta.
kralja da Radiu na drugoj strani da zamenu za selo i zaseoke koji e pripasti gradu
zajedno sa itavim Slanskim primorjem. Iako to nieu lostigli, Radia su ipak
odobrovoljili i on im je posebnom poveljom darovao selo Lisac sa svojim zaseocima.
Time su Nove Zemlje, kako su Dubrovani od tada nazivali taj pojas zemljita uz
kamenitu obalu, konano i potpuno do- bijene, ali samo za kratko vreme. Politike
bure tih go- dina, za koje su Dubrovani govorili da od potopa svijeta nije se toliko
svet smel i vrtjel koliko sade, odvele su Bosnu i Dubrovnik u suparnike tabore i
neprijateljstvo u kojem su grubo zbrisane tekovine dobrih odnosa iz po- etka Ostojine
vlade.
je posle poraza kod Nikopolja, obnovljene pobu&e plemstva U Slavoniji i tekoa koje
je imao s ugarskim velikaima, izgubio u velikoj meri autoritet koji je prethodnih
godina stekao. Poloaj mu je bio prilino nesiguran, tako da se bosanska vlastela i novi
kralj nisu morali plaiti od nje- gove reakcije. Utol^gko pre to su se opet opredelili za
aktivno podravanje Ladislava Napuljskog u borbi za ugar- ski presto i to su u
Turcima otkrili jakog saveznika koji je mogao priskoiti u pomo u sluaju opasnosti.
Protiv Bosne je upuena jo jedna ugarska vojska u no- vembru, ali o njenom
delovanju nemamo nikakvih obave- tenja. Pri samom kraju godine, Ostoja je otiao na
sever i u januaru boravio u Usori va slavnoj naoj vojsci u Linici". Oigledno je
Ostoja jo uvek bio uznemiravan od strane Ugarske. Tek je u aprilu 1399, skoro godinu
dana posle izbora, dospeo da se krunie. Sredinom godine, Du- brovani su dolazili na
pomisao da treba da posreduju izmeu kralja igmunda i Bosanaca i to zbog svoje
koristi i svoga dobra. Njihov poloaj je zbog tesnih veza s Bosan- cima, posle
ustupanja Slanskog primorja, postao dosta de- likatan. Prebacivalo im se da su
zajedno sa Bosancima a da su ovi u sporazumu s Turcima, stoga im je kastelan
Dosta je ipak vremena proteklo dok kralj Ostoja, Hrvoje i sam Ladislav, u kome
su oni gledali previsokoga kralja ugarskoga", nisu zapoeli odlunije akcije. Pristalice
igmundove su u toku 1400. dospevale da se brane, kao to je to inio jedan maarski
vlastelin koji se odrao u Kninu pred Hrvojevom opsadom, i da napadaju bosansku teritoriju kao to su to inili Nikola Gorjanski i Ivan Moroviki. Bosanci su tada ipak
vaili kao moni i re- ima i delima i susedna hrvatska vlastela je novcem
otkupljivala svoju bezbednost od Hrvoja. Od Pavla Zrinj- skog se trailo samo 200
dukata da bi bio ostavljen na miru, a kad to nije dao, strahovito su mu opustoeni
posedi. Ozbiljan preokret je nastao tek kada je nezadovoljno ugarsko plemstvo u
prolee 1401. zatvorilo igmunda Luksembur- kog.
/V
STEFANA OSTOJE
nika, a u samoj Ugarskoj je protiv njega bila veina naj- istaknutijih velikaa.
Ladislav je tako povoljnu situaciju koristio mlako i bojaljivo. Posle dugih, skoro
polugodinjih priprema, on se najzad poetkom jula 1403. odvaio da pree u Zadar da
bi odatle poeo zauzimanje svoje kraljevine. U gradu ga je saekao Hrvoje za koga se u
kraljevoj okolini govorilo da je glavni razlog to su se Dalmacija i Hrvatska
opredelile za Ladislava. Oekivao se i dolazak Ostoje koji je smatran za Ladislavljevog
vazala. Za vreme Ladislavljevog boravka u Zadru su, ipak, u prvi plan izbili ugarski
crkveni i sve- tovni velikai, koji su pregovarali o krunisanju i tra- ili da kralj doe u
Ugarsku. Uprkos velikom broju pri- stalica, potpunoj podrci Bosanaca i veoma
velikom za- uzimanju pape, Ladislav nije skupio hrabrosti da poe dalje od Zadra. S
ugarskim magnatima se nagodio da u Zadru bude krunisan, iako je bilo oitledno da
takvo krunisanje bez prave krune i izvan zakonitog mesta nee biti smatrano za
ispravno.
Tada je znaaj Bosne opet skoio, jer je bilo jasno da samo ona moe braniti
Ladislavljevu stvar u Hrvatskoj i Dalmaciji. Jo jednom je kralj Ladislav imenovao
Hrvoja za svoga namesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bo- sni, a uz to mu je
jo dodelio titulu hercega splitskog. Dao mu je neposredno na upravu Split i ostrva
Bra, Hvar i Korulu. Posle kraljevog odlaska, poslednjih dana okto- bra 1403, vlast
nad Dalmacijom je faktiki dola u ruke Bosanaca, a Bosna se u ovim krajevima
pojavila u onoj ulozi u kojoj je bila pre vie od jedne decenije. Meutim, u su- tini, je
poloaj bio znatno drukiji nego u danima Tvrtka 1. Pre svega, bosanski kralj je imao u
itavoj bosan-skoj aktivnosti drugostepeno mesto. Ve kad je Ladislav dolazio u
Dalmaciju smatran je Hrvoje za glavnu linost u taboru kraljevih pristalica na ovoj
strani Jadrana, a pre nego to je otiao, Ladislav je i formalno uzvisio hercega kako
hercekom titulom koja je podizala rang, tako i namesnitvom koje je obrnulo prirodni
red: kao bosanski velika Hrvoje je bio pod vlau Ostojinom, a kao kraljev namesnik
uzdigao se iznad njega. Takva je situacija, ra- zumljivo, nosila u sebi opasnosti od
novih unutranjih sukoba. Politika Ostoje i Hrvoja se u jo jednoj stvari razlikovala od
dranja Tvrtka u borbi protiv igmunda Luksemburkog. Dok je prvi bosanski kralj
ostavljao Du- brovnik sasvim izvan svih zapleta, Ostoja je i prema njemu zauzeo isti
stav kao i prema dalmatinskim gradovima. Dok je Hrvoje zbog poloaja svojih zemalja
i svojih veza u Hrvatskoj bio u izvesnom smislu predodreen za veu aktiv- nost u
Dalmaciji, samom Ostoji se pruala prilika da se proslavi na ovoj strani.
zadr- avanja turskih poslanika itd., dok su Dubrovani bili nezadovoljni i protestovali
zbog pojave novih carina u blizini grada, zbog prodaje soli u Sutorini, zbog pojedinog
napada i pljake i slinog. Oni nisu uzeli suvie za zlo uee neke okolne sitne
vlastele u zaveri organizovanoj 1400. s ciljem da se izvri prevrat u Dubrovniku. 1
Vei- nom su to bile stvari koje se esto deavaju i koje su se regulisale izmenom
pisama, pregovorima poslanika, bez na- roitog zatezanja i tekoa. Ti tekui
nesporazumi nisu, sami po sebi, vodili krupnim promenama u meusobnim od- nosima
a kamoli ratu.
Do krize je dolo tek kada se borba za ugarski presto u velikoj meri zaotrila i
kad su se Bosna i Dubrovnik nali u suprotnim taborima. Kada je igmund posle svoga
osloboenja uputio poetkom 1402. dvojicu svojih tadanjih odanih pristalica da u
njegovo ime uzmu zakletvu vernosti od primorskih gradova, potvrdili su DubrovanI'
jo jed- nom svoju vernost Luksemburgovcu. U Bosni je to bilo shva- eno kao da su
dubrovaki gospari prisegli protiv kralja
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
418
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
419
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
420
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
421
Kleia u Bosnu i vrate na njegove zemlje poslao u Dubrov- nik pismo u kojem
kae kako najdosmo gospodina kralja da mu opet njegovo vrati jer mu je bilo
bez krivine uzeto. Do pravoga mira u samoj Bosni ni tada nije dolo, jer je sredinom januara 1404. tajno sklopljen savez izmeu Hrvoja i Dubrovnika suprotiv
kralju Ostoji na njegovu pogibelj i rasutije i prognanije van iz kraljevstva. Obe
strane su se obavezale da e ratovati u Humskoj zemlji, gde je trebalo da Hrvoje
za kralja Bosne proglasi Pavla Radiia, dota- danjeg bosanskog izgnanika u
Dubrovniku. Taj savez se, ko- liko znamo, nije uopte oprobao na delu. Poetkom
marta se ve znalo da se Hrvoje pomirio s Ostojom i da su meu njima
uspostavljeni normalni odnosi: Hrvoje je Ostoju primio za gospodina", a kralj
njega za slugu. Uz Hrvoja je tada bio i Sandalj Hrani, tako da se Bosna za
trenutak umirila i napustila intenzivne veze s Ladislavom Napuljskim. Pomirenje Hrvoja s kraljem igmundom, na kojem su Dubrov- ani uporno radili
ve od novembra 1403; postignuto je sada samo od sebe, iako na posredan nain.
Time su i bosansko- dubrovaki odnosi vraeni u staru koloteinu pregovora na
ugarskom dvoru.*Kralj igmund je na kraju usvojio du- brovako gledite i
zatraio od Ostoje da vrati oduzeto zemljite, dok je sebi rezervisao pravo da
presudi o rat- nim tetama. Ostojine obaveze su bile sasvim jasne, ali je on
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
422
Uto je izbio, jedva mesec dana posle izmirenja, novi rascep u Bosni. Krajem
aprila je kralj Ostoja odravao stanak na kojem nisu uestvovali herceg Hrvoje i
vojvoda Sandalj. Ve sredinom toga meseca Hrvoje je vaio kao od- metnik od
svoga kralja. Tada je oigledno predstojao od- luni obraun izmeu kralja i
hercega. Do njega je dolo negde u prvoj polovini ili oko sredine maja 1404. i zavrio se porazom i padom Ostojinim. Sudbina Ostojina je bila reena time to je
vlastela koja je dotle bila s njim prela na Hrvojevu stranu. Zbacivanje Ostojino je
i po oceni-savremenika bilo delo hercega Hrvoja. Bivem kralju se prebacivalo da
je krio vjeru gospodsku! i bespravno oduzimao batine vlasteli, zameralo mu se
verolomno dra- nje i sigurno mu se u teret stavljala i kapitulacija pred
igmundom Luksemburkim. Sukob je, ipak, u osnovi bio dublji: doavi na vlast
kao tienik velikaa, Ostoja je pokuavao da se oslobodi tutorstva i povrati
autoritet kraljevskoj vlasti, rtvujui tome linom cilju i spoljno- politike uspehe
iz vremena najtee ugarske krize. Poka- zalo se, meutim, da su oblasni gospodari
ve toliko oja- ali svoju mo da je kralj bio nedorastao svome veoma ambicioznom cilju. Za Ostoju je nerazdvojno povezao svoju sud- binu i vojvoda Radi
Sankovi. On se pojavio posle vie- godinjeg tamnovanja, u danima kad je
Ostoja doao a presto, a otiao je ronovo, i to zauvek, u tamnicu kad je Ostoja
zbaen s prestola. Opet je doao u ruke Sandalja Hrania koji je prigrabio sve
zemlje i imanja Sankovia. Time je posle pola veka uticajnog delovanja, ova
porodica potpuno uklonjena iz politikog ivota Bosne; oblasni go- spodari su bili
osloboeni jednog konkurenta, a najveu korist je iz toga izvukao Sandalj Hrani
koji je svoju vlast proirio sve do Neretve.
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
423
5. BOSANSKO-UGARSKI RATOVI
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
424
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
425
uticaj ugar- skog tienika nije iao dalje od ovoga grada. Moglo se zbog toga
oekivati da e se ugarske vojne akcije nastaviti. igmund Luksemburki vie
nije imao onakve tekoe kao u ranijim godinama. U Ugarskoj se uvrivao sve
jae i istovremeno obnavJvao uticaj u Hrvatskoj. enidbom s erkom Hermana
Celjskog dobio je za roake itav niz hrvatskih velikaa. Ve u martu 1405. u
Budimu se govo- rilo o kraljevoj nazderi da krene vojsku protiv Bosne, ali su se
ugarski velikai ba tada pokazali osetljivijim na savete dubrovakog poslanika
da bi hercega Hrvoja trebalo pridobiti na svoju stranu. U kraljevoj okolini vladalo
je miljenje da bi se moglo postii izmirenje kad bi Hrvoje uputio svoje poslanike
igmundu s obeanjem da e se po- koriti. Dubrovani su sve ovo preneli Hrvoju,
ali iz tog posredovanja nije npta proizalo, jer je herceg izjavio da ni za ta na
svetu nee uputiti poslanike. U 'junu je kralj igmund skupljao vojsku i novac za
pohod koji je imao za cilj, kako on sam kae, da se obnove i isprave granice
prema kraljevstvu Rame ili Bosne. Od druge polovine avgu- sta pa sve do
sredine oktobra kralj je bio u pohodu protiv Hrvojevih oblasti. U ugarske ruke je
pao Biha, napadan je grad Soko, ali se ne zna da li je jo neto osvojeno. Bosna
je bila mirna tek u novembru kada su opet bili otvoreni putevi za trgovce.
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
426
prostranstvom koje je imala poetkom XV veka. Ladislav je inae bio iroke ruke
u darovanju poseda. Te iste 1406. godine dao je Hrvoju Prozor s Vrhri- kom i
grad Zrinj, a Sandalju Drenik, Cetin i Slunj, a idue godine jo i Ostrovicu i
Skradin. Sve je to naravno bilo u rukama kneeva Zrinjskih, Senjskih, Krbavskih
ili Ivania Nelipia, koji su bili u taboru kralja ig- munda.
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
427
( 1 3 9 1 1 4 2 2 )
428
U svakom sluaju, ostalo je nepromenjeno sve ono to je bilo najbitnije u odnosima izmeu Bosne i igmunda Luksemburkog. Kralj Tvrtko i oblasni gospodari na elu s hercegom Hrvojem ostali su bez rezerve uz Ladislava Napuljskog i drali za njega dalmatinske gradove. Nema ni- kakve sumnje da je uprkos igmundovim napadima vlast
Hrvoja kao Ladislavljevog namesnika ostala u Dalmaciji neuzdrmana. Napuljski kralj nije dospevao da ukae ozbiljniju pomo svojim ljudima na ovoj strani mora, osim to je darovao prihode i povlastice Hrvoju i Sandalju. Bosna je
zato poela da trai saveznitvo Venecije, utoliko pre to je Republika svetog Marka postepeno iz nez^tralnosti
prelazila na stranu napuljskog pretendenta. Dok su tokom protekle tri godine iz Bosne stizale u Veneciju samo molbe i
opomene da se ne mea u stvari Kotora, da odustane od in- teresovanja za Omi, da Sandalju kao nasledniku nekadanjih gospodara preda gradove koje je uzela posle odmetanja Bale III Balia; krajem 1407. Bosanci su ponudili da se
sklopi takav savez iz kojeg e itav svet videti da e jedna strana pomoi drzggu ako je neko napadne. Poslanici kralja
Tvrtka i Hrvoja su preporuili Sandalja, Pavla Radeno- via, ura Radivojevia i njegovog brata da budu primljeni
za mletake graane. Bosanski poslanici su se vratili i nekadanjem Ostojinom planu o ustupanju nekih mesta ili luka
za mletake trgovce. ak Je i traenje zetskih gra-
! ( 1 3 2 2 )
433
dova za Sandalja dobilo novu daleko prihvatljiviju formu. Sandalj je, naime,
predloio takvu pogodbu da mu se predaju Budva i Bar da u njima dri vojsku a
da bi onda titio sve mletake posede. Pored toga, bosanski poslanici su se a- lili
na Kotorane i traili da mletaki graani ne pru- aju pomo i podrku gradu koji
je bio nezadovoljan bo- sanskom vrhovnom zlau. Kao to se mnogo puta
deavalo, Eenecija je prihvatala ponuene predloge u takvom obliku da su oni
bitno izmenili smisao. Izala je u susret mol- bama za dodeljivanje graanstva,
primeujui dodue da je Sandalj Hrani ve od ranije graanin Republike, zahvalila se na ponudi luke ili grada, iako je to nekad elela, verovatno zbog toga to su
bosanska gospoda otvoreno poru- ila da oekuju naknadu za to u Veneciji.
Ponueni savez je prihvaen, ali tako da jedna strana obea drugoj da nee pruati
pomo nekom treem ko bi se javio kao napada. Venecijanci su prosto obrnuli
formulu i mesto aktivne podrke Bosni u sluaju napada, stavili rastegljivu i daleko manje korisnu o uzdravanju od pomaganja njenog ne- prijatelja.
Najozbi.>nije su Venecijanci primili Sanda- ljevu ponudu, ali su uslove bitno
izmenili nudei Budvu ali pod uslovom da bosanski vojvoda zauzvrat u roku od pet
meseci istera Balu III iz njegove drave, potini gosno- dare gornje Zete tako da
se ne meaju u venecijansku inte- resnu sferu, i jami bezbednost poseda
Republike u Zeti. O ovome su nastavljeni pregovori sa Sandaljem i postignut je
sporazum pod uslovom da Sandalj dobije ipak Budvu, so- lane u Ljutici i Bar. Ali,
poto su upravo to bila sporna mesta u sukobu s Balom III, Venecija se kolebala
da li da ih se odrekne sklapajui mir s Balom ili da ih prepusti Sandalju ako
raspe Balu. Poto je druga varijanta ove alternative bila nesigurnija, sklopljen je
mir s Balom a Sandalju se izmakla prilika da povede aktivniju politiku u Zeti.
Papa Grgur XII je na molbu igmundovih poslanika pozvao itav hrianski svet
da
krene u rat protiv Turaka i nevernika na elu s
ugarskim kral>em i podelio oprotajnice uobiajene kod krstakih pohoda. Kral>u
igmundu je to dobrodolo da ojaa vojsku vitezovima-avanturistima, a po itavom
njegovom daljem po- stupanju se vidi da na pohod protiv Turaka nije ozbiljno ni
mislio. Udarac je i ovoga puta bio namenjen Bosni, a da bi opravdao krst^ki
karakter rata igosao je vie nego ranije Bosnu kao jeretiku zemlju. Ve u drugoj
polovini fabruara 1408. ugarski kralj je saoptavao Dubrovanima svoje namere u
pogledu Bosne.1 Oni su ga odmah podseali na ranije razgovore s poslanicima i
obeanja o proirenju teritorije. Poetkom. maja su ak uputili i posebnog poslanika koji je proveo u svojoj misiji pola godine traei da grad dobije Konavle,
Draevicu, Bra, Hvar i Korulu ili bar jedan deo ovog maksimalnog zahteva. Ovi
pregovori Dubrovana i igmunda odaju da se sa sigurnou rau- nalo da e
Bosna biti potpuno poraena i da e kralj do- biti pod svoju vlast i Dalmaciju.
Pohod je bio proglaen za 24. juli ali je kralj igmund ve znatno ranije boravio u
Sremu i Slavoniji i preduzimao manje ekspedicije. Tako je krajem maja doao u
Dobor, pa se ponovo vratio, da bi u septembru provalio sa itavom sakupljenom
vojskom. Pod Maglajem je kraljev logor bio 20. septembra, a ve 30. kako odaju
put sauvane kraljevske povelje, bio je na povratku u Dubocu, tvravi na Savi.
Iako je u ovom pohodu kralj igmund uspeo da porazi i zarobi neku bosansku
vojsku i izvri pravi pokolj bosanske vlastele prema jednom iz- voru posekao je
i bacao sa zidina Dobora u Bosnu 171 bo- sanskog vlastelina ipak njegovi
rezultati nisu bili odluni. Glas o velikoj pobedi iren iz Budima stigao je ak i u
Poljsku, ali u Bosni nije izazvao nikakve bitne promene.
Posle nekoliko meseci bosanski oblasni gospodari su istina napustili svoju
dotadanj}' orijentaciju, ali tome je doprinosilo i dranje Ladislava Napuljskog. Ve
od jula 1408. on je stupio u pregovore s Mletakom Republikom nu- dei da proda
svoja prava na Dalmaciju. U Veneciji se sve dodue vodilo u najveoj tajnosti, gli
teko da iz Na- pulja Hrvoju nisu stigli glasovi o sudbini namenjenoj Dal- maciji.
Njegova uloga bi ostvarenjem kraljevog plana bila zavrena: izgubio bi poloaj
namesnika i, to je jo va- nije, stvarnu vlast nad gradovima. Mletakoj Republici
njegove usluge ne bi bile potrebne, svakako ne u onoj formi u kojoj su bile potrebne
Anujcu. Otuda se i desilo da j
PEAT KRALjA STEFANA TVRTKA P
eba Hrvoje, stvarni voa Ladislavljeve stranke, prvi pro- menio tabor. Ve prvih
dana januara 1409. kral> igmund je mogao javIt^i Trogiru da se izmirio sa
splitskim herce- gom. I ta poruka pokazuje da je eleo da preko Hrvoja obnovi
vlas! nad dalmatinskim gradovima. Uspeo je u tome samo delimino, jer su se
posle izvesnog kolebanja poti- nili Trogir, Nin i ibenik dok su Ladislava i dalje
pri- znavali Zadar, Novigrad, Vrana i ostrvo Pag.
! ( 1 3 2 2 )
435
Pored Tvrtka II, i kralj igmund je postao rtva bo- sanskih unutranjih
promena. Postalo je sasvim oigledno koliko su nesigurni bili njegovi uspesi
postignuti po- etkom godine. Jo u maju, kada je polazio u Srbiju da po- mogne
despotu Stefanu, govorio je da e posle toga u Bosnu na krunisanje, 2 a krajem
godine mu je preostajalo samo da kao ranije preduzme pohod. Istina, on je sada
imao na svo- joj strani Hrvoja, koji je bio protivan izvrenim prome- nama i nije
priznavao Ostoju kao kralja. Ugarske i Hrvojeve teritorije su opkoljavale preostali
deo Bosne u kojem su bili Ostoja, Sandalj, Pavle Radenovi i drugi velikai, tako
da se pritisak na njih mogao vriti mnogo neposred- nije i efikasnije.
! ( 1 3 2 2 )
437
novog po- mlrenja, po kojem su Sandalj, Pavle i drugi pristali da krajem oktobra
kruniu lgmunda za kralja Srbije i Bo- sne. U Dubrovniku su ve bili spremljeni
darovi za kralja i kraljicu i povelje koje je trebalo hralj da potvrdi, ali ni toga puta
nije dolo do krunisanja.
Mir izmeu Ugarske i Bosne je i ovoga gguta trajao vrlo kratko. Velikai su
jo uvek imali jake veze s Ladislavom Napuljskim. Sandalj je jo uvek drao
Ostrovicu, dobijenu od napuljskog kralja i uprkos svim dotadanjim pomire- njima
nije hteo predati grad igmundu. U sukobu koji je zbog Dalmacije izbio izmeu
kralja igmunda i Venecije, i jedna i druga strana se otimala oko ove vane
tvrave. Sandalj je pokazivao vie naklonosti prema Veneciji i stupio u pregovore o
prodaji grada. Krajem 1410. sklopljen je sporazum po kojem je Sandalj za
Ostrovicu dobio 5000 du- kata. Sve to pokazuje da se Bosna nije drala obaveza
pri- hvaenih u jesen te godine, ve da je deo velikaa ponovo ustao protiv
igmunda. Sasvim jasno to dolazi do izraaja u napadu na Srebrnicu, preduzetom u
prolee 1411. Bosanci su izgleda na elu sa Sandaljem opustoili i spalili va- ro,
dok su se trgovci povukli u tvravu kod ugarske posade koja je odolela napadu. Ali
igmundovi protivnici u Bo- sni vie nisu imali ranije odlunosti -l istrajnosti. Ve
mesec dana posle napada na Srebrnicu traili su naika da se pomire s kraljem koji
vie nije dolazio s vojskom u Bosnu. Najdalje do kraja avgusta opet je obnovljeno
pomirenje izmeu igmunda i Bosanaca. Dubrovani su to iskori- stili da kod
kralja igmunda opet jednom zatrae Ko- navle i Draevicu, i da, s druge strane,
izjave Sandalju ra- dost to se ispunila njihova davnanja elja time to je
napravljen sporazum Bosne s ugarskim kraljem.
Ovim pomirenjem, iji uslovi ostaju nepoznati, nisu reeni zasvagda odnosi
izmeu Bosne i Ugarske, ali se, neosporno, zavrio period ogorenih borbi
zapoetih jo krajem XIV veka. Koliko se iz daljih zbivanja moe zaklju- iti,
igmund je za neko vreme odustao od zahteva da sam bude bosanski kralj i primio
je Ostoju onako kao poetkom veka. Verovatno je na poputanje delovala injenica
to je bio izabran za rimskog kralja i po sporazumu s bratom Vaclavom dobio
upravu nad Carstvom. Bosna je od tada pred- stavljala samo neznatan deo njegovih
ogromnih ambicija.
Na drugoj strani, i Sandaljev stav bio je u veoj meri odre- en vezom s despotom
Stefanom, kome je postao zet oe- nivi se Jelenom, udovicom ura
Stracimirovia. Uz lojalnog srpskog despota je i Sandalj imao daleko stalniji i
pomirljiviji stav prema kralju igmundu.
! ( 1 3 2 2 )
439
irio kraljevske zemlje, naroito posle smrti Hrvoja Vuk- ia. Centralni poloaj
ove teritorije i .njeno bogatstvo, zahvaljutui vanim rudnicima i gradovima,
omoguili su da od tree decenije XV veka u njoj zapone regeneracija kraljevske
vlasti.
! ( 1 3 2 2 )
441
.svoja
! ( 1 3 2 2 )
443
jedan i drugi kao poteni vi- tez. Slian je na dvoru Tvrtka II i kralja Tomaa bio
put Restoja koji je- bio kancelar (logotet), docnije i protovesti- jar. Kada se uzmu u
obzir carinici i poslanici mogao bi se samo kod porodice Pavlovia i Kosaa
sastaviti spisak od dvadesetak ovakvih linosti koje su na povrinu izneli znanje i
umenost, neophodni u razgranatim i sloenim po- slovima dvorova oblasnih
gospodara. Savetnike i saradnike dobijali su oblasni gospodari iz ovih dveju kua i
iz re- dova krstjana crkve bosanske. U itavom nizu poznatih imena, najznaajnija
su svakako ona Vlatka Tumarlia, sa- vetnika i diplomate Pavla Radenovia i
sinova, i Radina Gosta, prve linosti na dvoru vojvode i hercega Stefana Vukia
Kosae. Meu dvorskim personalom vano mesto su zauzimali pisari koji su
dobijali zvune titule nadvor- nog dijaka ili logofeta". Po pravilu, oni su bili i
za- duivani diplomatskim misijama.
Kad se govori o dvoru oblasnih gospodara misli se na krug ljudi koji ih je pratio,
iveo^u njihovoj okolini i sluio im. Dvor kao stolno mesto i stalno sedite oblasni
gospodari nisu imali, isto onako kao to ga nije imao ni bosanski kralj. Izmeu
svojih gradova i dvoraca, iz kojih su se neprestano premetali i selili, davali su
nekima prednost,' ali su bili daleko od toga da se za njih stalno
! ( 1 3 2 2 )
445
okolnosti potpomagale razvoj dogaaja u ovom pravcu. Iz ranijih izlaganja se moglo uoiti kako je Bosna naglo i bujno teritorijalno na- rastala i kako je malo
vremena bilo za vre povezivanje i stapan>e ovih oblasti s prvobitnim bosanskim
dravnim zemljitem. Oblasni gospodari su se javili upravo u ovim periferijskim,
najkasnije steenim zemljama i to je otva- ralo mogunost da se one nepovratno
otcepe od Bosne u ko- joj su provele tek sasvim neznatni deo svog istorijskog razvojnog puta. Hum je, na primer, imao isto toliko dugu po- litiku tradiciju kao i
sama Bosna, s njom je bio zdruen nepun vek, pa uprkos tome nije dolo do cojava
separatizma oslonjenog na tradicije humske samostalnosti. Oblasni go- spodari su do
kraja ostali rusaka gospoda i svoje zemlje smatrali delom Bosne.
Pre svega, prvi termin kojim se obeleava pojam drave rusag bosanski
ili sav rusag bosanski preuzet je neposredno iz Ugarske kako pokazuje samo
malo preina- ena re orsag. Rusag bosanski" je u isto vreme sva Bosna to
jest vlastela bosanska okupljena na dravnom saboru. Prema vlasteli koja
predstavlja svu Bosnu kao jedan bitan element drave stoji kr^na kao
transperso- nalni simbol drave koji u ovom suprotstavljanju dva ele- menta
zastupa dostojanstvo kralja. Linosti kraljeva se me- njaju ali dostojanstvo i
kruna ostaju stalni. Govori du- brovakih poslanika skicirani u njihovim
uputstvima ovo shvatanje nam u veoj meri otkrivaju nego oskudni domai
spomenici. Kruna i Bosna (Sogopa e Vo&pa) je isto to i kralj, gospoda i
vlastela (ge, 51pog1 e ago), a sve zajedno predstavlja bosansku dravu.
Uticaj shvatanja o sta- lekoj dravi je ovde sasvim oigledan, a u najveoj meri
je karakteristino da se pomenuti termini i shvatanja po- inju pojavljivati
upravo u prvim godinama XV veka. Lako je uvideti znaaj ovakvog shvatanja za
ouvanje ideje o je- dinstvenoj bosanskoj dravi. Vie ne ini sam vladalac
dravu kao to je to bilo u doba patrimonijalnog shvatanja, rusag bosanski se
sada sastoji podjednako od kralja i vlastele, pre svega rusake gospode, kako
se u izvorima nazivaju oblasni gospodari. Kao konstitutivni element drave oni
su daleko od pomisli da je se odriu, utoliko^ pre to je uprkos podeljenosti
ostao stanak kao telo u kojem njihova uloga u punoj meri dolazi do izraaja.
Dravni sabor Bosne je, razumljivo, naglo skoio u znaaju posle Tvrtkove smrti.
Kraj XIV i prve dve decenije XV veka predstavljaju doba njegovog najveeg
uticaja. Sabor u ovo doba ne samo da je birao vladaoce ve lh je i zbaci- vao, kao
to se vidi na primeru Ostoje i Tvrtka II. Stanak se sakupljao i sam bez poziva i
uea vladaoca i nepo- sredno delovao na spoljnu politiku, odl\ givao o sudbini
pojedine vlastele, raspravljao o teritorijalnim pitanjima, sve funkcije je vrio u
znatno potenciranom obliku.4 Put koji je u svom unutranjem razvoju prela Bosna
nijemogao da ne ostavi traga i na saboru. estina borbi koja se vodila meu
rusakom gospodom" prenosila se i na skupove na kojima je dolazilo do tekih
scena i do razilaska ue- snika usled nepoverenja i mune atmosfere. Kralj i oblasni
gospodari, r&zume se, vodili su glavnu re, a ostali ue- snici su se sve vie
pretvarali u njihovu pratnju. Ukoliko je vreme dalje proticalo pomerale su se
funkcije sabora prema reavanju spoljnopolitikih pitanja i izglaivanja domaih
sukoba. Tako je sredinom XV veka dolo i do ue- a srpskog despota na
bosanskom stanku. Ponekad su go- spoda uestvovala na stanku preko svojih
predstavnika koji su na tome skupu delovali kao poslanici. Ali i pored svega toga,
sabor nije izgubio karakter jedinstvenog tela koje predstavlja bosansku dravu kao
celinu.
istinsko i legalno kraljevanje bilo je potrebno uvek zdruiti ova dva ele- menta, prvo
krunisanje je izgubilo vrednost im je kraljeza linost bila odvojena od krune.
Liturgijska vrednost cere- monijala krunisanja imala je, sudei ba po tome, dpugorazrednu vrednost, iako Tvrtko II u jednoj povelji spominje svoje sveto krunisanje
(zasga sogopaCot) i svetu krunu (zasga sogspa). Uostalom ve su specifine
bosanske crkvene prilike morale na izvestan nain onemoguavati pojavu izrazitih
sakralnih crta kraljevstva. U svakom sluaju, vidimo da je krunisanje ponekad
zakanjavalo, a da su kra- ljevi imali punu vlast odmah posle izbora i da su najvanija akta obavljali i u razmaku izmeu
izbora i kruni- sanja. Da je Ugarska delovala i na bosanska shvatanja o kruni
pokazuje injenica da su i Bosanci odredili jedno stalno mesto u kojem se uva
kruna. Ve krajem XIV veka se za grad Bobovac kae da je mesto gde se uva
kruna kraljevstva bosanskog, bio je, dakle, bosanska paralela ugarskom Viegradu koji je imao .kstu funkciju.
15 S. irkovi: Istorija srednjovekoane bosanske drave
Politike tekoe i ratni potresi burnih godina pri kraju XIV i na poetku XV
veka nisu zakoili privredni razvoj Bosne. Viegodiidnji ratovi Bosne sa Ugarskom
pre- secali su privredna i trgovaka strujanja koja su vodila ka severu. Ali ka toj
strani nije bila orijentisana bosanska privreda, iako su u mirnim godinama postojale
privredo^e veze sa Ugarskom. U daleko veoj meri je Bosna od najranijih vremena
bila zdruena sa privrednim sreditima na naoj obali Jadrana. Te veze, meutim,
nisu ni u godinama skoro neprekidnog ratovanja bile prekidane. S druge strane od
ratnih pustoenja su stradale severne oblasti dok je pro- izvodno najaktivnije
centralno podruje ostajalo pote- eno. Proizvodne snage i stalni tokovi robnog
prometa odr- avali su se i docnije u isto tako tekim vremenima. Na- glo privredno
opadanje je poelo tek iza sredine XV veka kada su Turci nasilno presekli promet sa
Primorjem da bi itavu rudarsku proizvodnju Bosne okrenuli sebi.
Rudarska proizvodnja, bez sumnje najvaniji elemenat privrednog ivota Bosne,
dostie svoj vrhunac upravo u prvoj polovini XV veka. To se jasno opaa po
podacima o izvozu metala iz Bosne i po ivosti i brojnosti trgova- kih naseobina uz
bosanske rudnike. Nagli porast rudarske proizvodnje moemo brojnim podacima
ilustrovati samo za Srebrnicu. Dok je Tvrtko I dobijao 1389. na ime carine za
Srebrnicu i Ponor 425. litara srebra, ve 1417. je despot Stefan Lazarevi dobijao
2400 litara i odjednom izve- snim reformama podigao na 3100 litara.1 Za 28 godina
je vrednost regalnih prava skoila preko pet i po puta, to je znak da je u priblinoj
srazmeri morala porasti i pro- izvodnja. Pri tome se mora imati na umu da je od toga
inter- vala Srebrnica u despotovim rukama mogla biti najvie 6 godina, tako da ne
moe biti sumnje o velikom napretku
neemo nikad raspolagati, ali mnogobrojne pojedinane vesti na kojima poiva nae
znanje, pokazuju da proizvodnja srebra i olova igra najva- niju ulogu u bosanskom
privreivanju, i da se ova pro- izvodnja tokom prve polovine XV veka nalazi u
usponu.
Vie nego ikad ranije privredna aktivnost rudarskih sredita privlai strane
trgovce koji se u velikom broju naseljavaju i trajno borave u gradskim naseljima.
Naseobine primorskih trgovaca, pre svega Dubrovana koji nemaju istinskog
konkurenta u poslovanju u Bosni, rastu brojno i dostiu vrhunac u treoj i etvrtoj
deceniji XV veka. Zatieni ugovorima Dubrovnika i bosanskih vladara i oblasnih
gospodara, uivajui upravnu i sudsku autono- miju, oni u punoj meri koriste svoju
umenost i veze sa mediteranskim privrednim centrima. U prvoj polovini XV veka
se razvio i sloj domaih trgovaca u Bosni, ali nje- gova aktivnost se zaustavljala na
jadranskoj obali. Domai trgovci nisu ni dospeli da razviju znatniju samostalnu
aktivnost, ve se oslanjaju na Dubrovane i Dalmatince, od kojih uzimaju zajmove i
kojima esto slue kao poslovni agenti. Oni nisu bili rtve konkurentske borbe
Dubrov- ana i drugih Dalmatinaca, ve su na potinjenu i drugo- razrednu ulogu
bili osueni zbog toga to su usled nedo- voljnih znanja i nespremnosti ostali
ogranieni na lokalne okvire i na prvu etapu u robnom prometu Bosne sa mediteranskim tritem. Punu korist iz ovog trgovanja su iz- vlaili oni koji su bili u stanju
da se' sa bosanskim pro- izvodima pojave na italijanskim tritima i da tamo nabavljaju istovremeno sve ono to je balkanska unutranjost traila.
Sandalj Hrani koji nije imao rudnika u svojoj zemlji uvodio je nove ili
poveavao stare carine, teei da na taj nain popravi svoje finansije. Niz godina on
je krio mo- nopol u trgovini soli time to je otvorio solane i ku- merk solski u
Sutorini pod Novim. Pred dubrovakim pro- testima je popustio tek kad je
zagospodario Drijevskim trgom i kad je poeo ubirati polovinu zamanih prihoda od
prodaje soli.
Daleko vei znaaj kao privredno-politika mera ima odluka kralja Tvrtka II,
za vreme druge vlade da obnovi kovanje bosanskog novca. Iz nepoznatih razloga se
u Bosni posle smrti Tvrtka I prekinulo sa kovanjem domaeg novca. Ostoja je za
vreme svoje prve vlade u svojoj povelji za mle- take trgovce obeavao da e
mletaki novac cirkulisati po njegovoj dravi kao to je tada 1404 cirkulisao
dubrovaki, ako on odlui da ne kuje novac. Odluka Tvrtka II da obnovi bosansku
kovnicu inspirisana je istim motivom kao i dubrovaki protesti: eljom za
ostvarenjem prihoda. Ali Dubrovane je uz to pokretala i briga o sta- bilnosti'
novanog sistema, jer su razlogom strahovali od neprijatnih posledica kvarenja
novca.
Kovanje novca se uprkos dubrovakim protestima prvo kod Tvrtka II, a zatim
kod Tomaa, nastavilo sve do pada Bosne. Zanimljiva je u tome injenica da oblasni
gospodari nisu poli za kraljevim primerom, nego su ostavljali da u njihovim
zemljama cirkulie kraljev i dubrovaki novac. U vezi sa novcem se kod bosanskih
vladara i oblasnih go- spodara javio problem oko pribavljanja zlatnika. Bosanski
vladari su kao i Dubrovnik i primorski gradovi kovali samo srebrni novac, koji je u
XV veku ustaljivanjem bime- tallstikog reima, ostao ogranien na trgovinu u vie
ili manje lokalnim okvirima. U prometu meu dalekim tritima traio se iskljuivo
zlatni novac, pre svega mletaki dukat. Naslednik Sandalja Hrania se otvoreno
alio da carine d namete sakuplja u srebru, a kada neto kupuje preko mora treba
da plaa u dukatima. Kada, pak, u Dubrovniku trai da menja srebro za dukate
ovima odmah skae cena. Sa tom tekoom su se sudarali i svi drugi, jer nije bilo
stalnog odnosa izmeu srebrnog i zlatnog novca ve se on menjao prema trenutnoj
ponudi i potranji. Ovaj problem se prenosio i na iroke mase stanovnitva, jer su
gospodari, znamo to sigurno za pomenutog Stefana Vukia Kosau, nekad traili
I pored svih tih tekoa i svakako niza drugih koje ne poznajemo, bosanska
privreda je napredovala i u robno nov- ane odnose uvlaila sve ire krugove
stanovnitva. Agrarna podruja u okolini gradskih naselja su privuena na trite
ivotnih namirnica. Ostale oblasti su ue- stvovale u trgovini voskom, medom,
stoarskim proizvo- 'dima itd. koji su i dalje zauzimali vano mesto u robnom
prometu. Vlasi su privredno aktivirani preko transport- nih usluga i trgovine stokom.
Tokom itave prve polovine XV veka je znatan broj vlaha iz Bosne ukljuen u
kreditno poslovanje dubrovakih trgovaca. Testamenti dubrovakih trgovaca
naseljenih u Bosni pokazuju da se kreditiranje vri i u unutranjosti, iako ovde
nemamo podataka koji bi pokazivali da je zadz genost masa stanovnika postala drutveni i politiki problem kao to je to bilo u srpskoj Despotovini.
( 1 3 9 1 4 2 2 )
23 !
( 1 3 9 1 4 2 2 )
23 !
459
veka. U stanu smo samo da u bosanskoj crkvi vidimo, po- red vladalake
kancelarije, jedinog uvara i negovatelja tradicija slovenske pismenosti.
Dualistika doktrina i jednostavni kult ove crkve oslanjali su se u krajnjoj liniji
na tekstove Svetoga pisma koje su bosanski krstjani mnogo itali, dobro
poznavali i potezali u odbranu svojih dog- matskih stavova. Rukopisi su u
crkvenoj sredini morali biti daleko vie prepisivani i mnogo vie raireni nego to
to retki sauvani tekstovi odaju. uvajui budno i- stou svoga uenja i sledei
uporno svoju tradiciju, bosan- ski krstjani su se oslanjali na stare glagoljske
predloke, a kada su i potpunb prihvatili irilicu, glagoljska pi- smena su u krugu
crkve potovana i ispisivana u starom i okamenjenom obliku simboliui vernost
tradiciji. Jedno nedavno sreno otkrie je pokazalo da je ve u prvoj polo- vini
XIV i svetovna vlasteoskz sredina pribavljala i u- vala knjige.* Ipak teko da je
pismenost u to doba i ranije sluila kojoj drugoj svrsi sem umnoavanja pobonih
knjiga i ispisivanja povelja. Laika sredina drugome nije bila dorasla, dok je za
krstjane sve ostalo bilo tato i ne- potrebno.
460
461
ljubitelja sta- rina trudi da rastera maglu tajanstva i romantike to lebdi oko
bosanskih nekropola, jo ni danas nemamo pouzdane odgovore na osnovna
pitanja koja se postavljaju u vezi sa stecima/ Najveim delom se to mora
pripisati okolnosti to su to nemuti spomenici vrlo jednostavnlh oblika, tako da
se otimaju svakoj klasifikaciji i hrono- lokom odreivanju. Samo mali deo od
ukupnog broja ou- vanih steaka ima na sebi ornamentalne elemente, a sasvkm
neznatan deo ima urezane natpise. Malobrojni natpisi tek ovde onde doputaju da
se preko imena, titule ili porodice pokojnika utvrdi priblino vreme izrade i
postavljanja spomenika.
462
463
464
465
466
467
468
469
470
471
472
PRITISKA
473
PEAT SA
POVELjE KRALjA
STEFANA
OSTOJIA IZ
p &{
1419.
/"3
pomo
kralja
od
igmunda.
Sandalj
je
tada
privremeno
napustio
ratovanje
protiv
Kotora, koji
nije
udovoljavao
nje- govim
zahtevima, i
poao
u
Srbiju, gde je
zajedno
s
Ivanom
Moroviem i
despotom
Stefanom
ratovao
protiv Muse.
Ue- stvovao
je
u
odlunom
boju
kod
amorlua
pod Vitoem,
gde je Musa
poginuo
i
Dubrovani
su
docnije
govorili
kako se je
gospodstvo
Ti hrabro i
plemenito
ponelo
pri
gospodinu
despotu
i
caru
turskom11.
Ovo
ratovanje je
u
stvari
najvie
pomoglo
Turcima, jer
su stvorene
mogunosti
da se obnovi
i
uvrsti
osmanlijska
mo
poljuljana za
vreme borbi
izmeu
Bajazitovih
sinova.
U
meuvremen
u
se
iz
temelja
promenila
situacija
u
Bosni.
Sandaljevo
odsustvo je
iskoristio
Hrvoje
Vuki i poeo
da
napada
njegove
oblasti.
Teko
je
pogoditi
motive koji
su rukovodili
splitskog
hercega da
jo jednom u
Bosni
raspali
plamen
unutranjih
borbi:
Moda
je
eleo
da
povrati
izgubljene
pozicije
u
donjoj
Neretvi
i
Drije- vima,
gde ga je
Sandalj
ranije
istisnuo. U
svakom
sluaju, na
njegove
postupke ]e
najee
reagovao
kralj
igmund.
Muki napad
na
zemlje
velikaa koji
je bio zauzet
u ratu s
Turcima
pruio mu je
povoda da u
junu 1413.
Hrvoja proglasi
za
odmetnika i
naredi
ugarskim
velikaima i
San- dalju da
ga napadnu.
Split se na
vest
o
sukobu
izmeu
kralja
i
hercega
pobunio
i
zbacio
Hrvojevu
vlast; Bra,
Hvar
i
Korulu
igmund je
ustupio
Dubrovaa
, a posede na
bosanskim
granicama
dao
hrvatskim
velikaima.
Ubrzo
je
Hrvoje
izgubio
i
imanja
u
Slavoniji i
poeo
da
moli da bude
vraen
u
milost
kraljevu
pozivajui se
na svoju vernost,
lanstvo
u
zm-ajevom
vitekom
redu
osnovanom
od
igmunda;
podseao je
da
je
kumstvom
vezan
za
kralja,
nudio da sud
velikih
feudalaca
ispita
njegovu
krivicu,
stavljao je u
izgled da e
prei
u
katolianstvo
; ali po- malo
i pretio da e
se
tuiti
celom svetu
da se kralj
nije
drao
obeanja na
koja
se
zakleo, i da
e
traiti
pomo, i pri
tome
spominjao
Turke
i
njihovu
nameru da
napadnu
Ugar- sku.
Toga
puta
igmund
nije
bio
spreman ni
na
kakvo
popu- tanje,
tvrdilo se da
nee da uje
za ugovore
ili
pogaanja.
Hrvoje
je posle toga
zatraio
pomo
u
Veneciji.
Molio je da
Republika
posreduje
kod
kralja
igmunda i
Sandalja, a u
isto vreme
nudio
da
pomogne
zavoenje
vlasti
u
Dalma- ciji
kupljenoj od
Ladislava
Napuljskog.
Trenutak je
bio sasvim
nepovoljan,
jer
je
Venecija u
avgustu
upravo sklopila primirje
sa
igmundom.
Stvarnu
pomo
je
Hrvoje dobio jedino od
Turaka, koji
su se upravo
bili
stabilizovali
16 S.
irkovi:
Istorija
srednjovekovne
bosanske drave
i osposobili
za
dalja
osvajanja.
Nema
nkkakve
sumnje da
upravo
Hrvoju
pripada
sumnjiva
slava da je
Turke
uvukao u
bosanske
unutranje
borbe i da
je bosansku
dravu
doveo
u
poloaj
sultanovog
tributara.
U
maju 1414.
Hrvojev
protovestija
r
Dubrovani
n Mi- hailo
Kabui
doveo je u
Bosnu
jedan veliki
odred
Turaka koji
se podelio
na tri dela,
od kojih se
jedan
uputio
prema
Zagrebu.
Turci
su
estoko
pustoili
krajeve do
kojih
su
doprli i u
avgustu se
vratili
s
plenom.
Tako
je
Bosna ponovo
postala
poprite
turskih
pustoenja.
Ona
je
dotle bila
srazmerno
poteena,
jer su Turci
zagospodari
li nje- nim
prilazima
sasvim uoi
velike
prekretnice
kod
Angore.
Sada
je,
meutim,
zapoeo
drugi
period
turskog
pritiska,
koji
nije
prekinut
sve do pada
Bosne.
S
Turcima se
pojavio na
bosanskoj
pozornici
bivi kral>
Tvrtko II
Tvrtkovi.
Njega
su
doveli Turci
verovatno
po
Hrvojevoj
elji da bi
potisnuo
Ostoju, koji
se jo uvek
verno drao
prema
igmundu i
ba 1414.
dobio
potvrdu
svojih
zemalja i
gradova.
Tvrtko se
drao
u
jednom
delu
zemlje,
i
uvan od
Turaka irio
krug svojih
pristalica.
Ve
u
avgustu je
imao
na
svojoj
strani Pavla
Radenovia
i
preko
poslanika
saobraao s
Dubrovani
ma. Ostojin
poloaj
ipak
nije
pokolebao,
jer vidimo
da i u martu
1415, posle
treeg
turskog
pohoda u
Bosnu,
Dubrovani
jo
uvek
njemu
isplauju
dohotke.
Protivnike
Hrvojeve su
esta turska
pljakaka
krstarenja
naterala na
potpunu
pasiv- nost.
Kralj
Ostoja se
zatvorio u
svoje
gradove, a
Sandalj je
bio
prinuen da
se
otkupljuje
velikim
darovima.
U pro- lee
1415.
u
Dubrovniku
se znalo da
sledea
vojska koju
je spremao
Isak-beg
nee
pljakati
Bosnu, jer
je
ona
pokorna i
plaa danak
sultanu.
Borbu protiv
Hrvoja su
preuzeli
Ugri. Oni su
u fe- bruaru
1415.
preduzeli
jedan pohod
protiv njega,
a zatim, po
kraljevom
nareenju,
sakupili
veliku vojsku
s ciljem da
potisnu Turke
iz Bosne i
raiste
situaciju. Ta
vojska na
elu sa
z^garskim
velikaima,
banovima
susednih
obla- sti ula
je sa severa u
Usoru,
sredinom
juna bila pod
Do- bojem i
nastavila
prema
sreditu
bosanske
drave. U
meuvremenu
su stigli i
Turci koje je
sakupio Isakbeg, tako da
je u Lavi, u
drugoj
polovini jula,
dolo do
bitke izmeu
ugarske i
turske
vojske.
Sukob se
zavrio
porazom
Ugara i
gotovo svi
zapovednici
su pali u
tursko
ropstvo ili u
rz'ke
Bosanaca,
verovatno
Hrvoja. Nekp
su se izbavili
plaajui
veliki otkz^p,
a neki su
izgubili
ivote. Ova
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
prethodnih godina. U Bosni ni sada nije bilo stvarnog jedinstva osim u odnosu
na Turke i Ugarsku. Hrvoje se drao po strani okupljen planovima da uz pomo
Venecije ili napuljske kraljice po- novo zavlada Splitom i ostrvima koja je kralj
igmund ustupio Dubrovanima. Ostoja i Sandalj su skovali zaveru s ciljem da
se oslobode Pavla Radenovia, prema kome je Ostoja imao puno razloga da
bude neprijateljski raspolo- en, jer je stao na stranu njegovog suparnika Tvrtka
II.
Na jednom sastanku kralja i velikaa u Sutjesci za zreme etnje izvan grada
kraljevi ljudi uz pomo Sandalja i Vukmira Zlatonosovia uhvatili su Pavla
Radenovia i njegovog sina Petra. Pavle je pokuao da bei ali je uhva- en i
pogubljen, dok je Petar odveden u Bobovac gde je tre- balo da bude oslepljen.
Sve je izvedeno i prikazano kao ka- zna za izdajstvo. Sandalj je govorio
dubrovakom poslaniku koji je bio svedok krvave scene da je zadovoljio pravdu
kao to to i dubrovaka gospoda rade: Ko poini izdajstvo u Dubrovniku tome se
see glava, tako inim i ja sa drugim vernim Bonjanima". Knezu Pavlu i
njegovom sinu Sandalj je stavljao na teret izdajstvo prema ugarskom kralju i
prema bosanskoj kraljevini. Pavlove zemlje su odmah podeljene, ali nije poznato
kako. Zna se samo da je vojvodi Vukmir
50
6*
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
Ovaj krvavi obraun je mogao ostati bez tekih posle- dica moda jedino u
sluaju da je zatrvena cela Pavlova porodica. Ali ostao je slobodan Pavlov mlai
sin Radoslav, sposoban da se bori i sveti oevim ubicama. Pored toga, kralj
Ostoja i Sandalj nisu oslepili Petra Pavlovia, ve su odluili da ga odvedu u
glavni grad Pavlovia Bora. Kako se Petar oslobodio nije poznato, vidi se samo
da u jesen te godine vodi borbu sa svojim protivnicima. Pavlovi sinovi su dobili
pomo od Turaka i izazvali novo pusto- enje Bosne. Krajem novembra 1415.
Sandalj je ve bio to- liko ugroen da se oekivalo da e njegova ena pobei u
Dubrovnik. Nema nikakvih vesti o tome kako se prema svemu to se desilo u
Bosni drao herceg Hrvoje. Njegovi odnosi s kraljem Ostojom i Sandaljem
sigurno nisu bili srdani u vreme ubistva Pavla Radenovia. Dubrovaki poslanik
je tada raunao da e se kralj Ostoja i njegova druina ra- dovati to su Turci,
upueni bez sumnje od Hrvoja protiv zemalja krkih knezova, bili ravo voeni.
No Hrvoju vie nije bilo dato da deluje na sudbinu Bosne; ve u aprilu 1416. on
je umro.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
Sasvim je slabo poznato kako se osipala drava monog her- cega. Izgleda da je
najvie prigrabio kralj Ostoja jednim vetim potezom. On se na bosanski nain
lako razveo od svoje ene Kujave i u leto 1416. oenio Hrvojevom udovi- com
Jelenom. Preko nje je dobio vei deo Hrvojeve oblasti i na taj nain znatno
proirio onaj deo Bosne koji je bio potinjen kralju. Od tada je Jajce ostalo pod
vlau kru- nisanih Kotromania. Omi je Hrvojeva udovica jo pre druge udaje
dala svome bratu Ivaniu Nelipiu. Bosanski kraljevi su docnije mnogo puta
potezali pravo na ovaj grad verovatno kao deo Hrvojeve batte. Nestanak
Hrvoja i gtrisajedinjenje njegove oblasti kraljevoj zemlji stvorili su uslove za
jaanje kraljevske vlasti. Bilo je, meutim, po- trebno jo nekoliko godina da se
to oseti. U ovim danima je zbog ogpnte zakrvljenosti kraljev ugled pao do
najnie take.
50
8*
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
50
9*
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
1*
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
51
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
Sandaljeva, -ve i Petrova polovina Konavala i grad Soko. Kralju je tre- balo za
to plaati 500 perpera godinjeg tributa. Kraljev akt, meutim, ostao je bez
praktinih posledica, jer se s- tuacija ubrzo iz temelja promenila.
52
6*
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
52
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
53
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
54
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
55
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
56
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
57
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
58
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
59
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
60
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
61
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
62
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
63
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
64
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
65
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
66
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
67
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
68
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
69
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
70
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
71
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
72
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
73
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
74
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
75
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
76
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
77
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
78
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
79
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
80
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
81
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
82
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
83
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
84
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
85
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
86
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
87
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
88
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
89
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
90
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
91
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
92
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
93
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
94
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
95
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
96
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
97
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
98
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
0*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
1*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
2*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
3*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
4*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
5*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
6*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
7*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
8*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
99
9*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
00*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
01*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
02*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
03*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
04*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
05*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
06*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
07*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
08*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
09*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
10*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
11*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
12*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
13*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
14*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
15*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
16*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
17*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
18*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
19*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
20*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
21*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
22*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
23*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
24*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
25*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
26*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
27*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
28*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
29*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
30*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
31*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
32*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
33*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
34*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
35*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
36*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
37*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
38*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
39*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
40*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
41*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
42*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
43*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
44*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
45*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
46*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
47*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
48*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
49*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
50*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
51*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
52*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
53*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
54*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
55*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
56*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
57*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
58*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
59*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
60*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
61*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
62*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
63*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
64*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
65*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
66*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
67*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
68*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
69*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
70*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
71*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
72*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
73*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
74*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
75*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
76*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
77*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
78*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
79*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
80*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
81*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
82*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
83*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
84*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
85*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
86*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
87*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
88*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
89*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
90*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
91*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
92*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
93*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
94*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
95*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
96*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
97*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
98*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
10
99*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
00*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
01*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
02*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
03*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
04*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
05*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
06*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
07*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
08*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
09*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
10*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
11*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
12*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
13*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
14*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
15*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
16*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
17*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
18*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
19*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
20*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
21*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
22*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
23*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
24*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
25*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
26*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
27*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
28*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
29*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
30*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
31*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
32*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
33*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
34*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
35*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
36*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
37*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
38*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
39*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
40*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
41*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
42*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
43*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
44*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
45*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
46*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
47*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
48*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
49*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
50*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
51*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
52*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
53*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
54*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
55*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
56*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
57*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
58*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
59*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
60*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
61*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
62*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
63*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
64*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
65*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
66*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
67*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
68*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
69*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
70*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
71*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
72*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
73*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
74*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
75*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
76*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
77*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
78*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
79*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
80*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
81*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
82*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
83*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
84*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
85*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
86*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
87*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
88*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
89*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
90*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
91*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
92*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
93*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
94*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
95*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
96*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
97*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
98*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
11
99*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
00*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
01*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
02*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
03*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
04*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
05*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
06*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
07*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
08*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
09*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
10*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
11*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
12*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
13*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
14*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
15*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
16*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
17*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
18*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
19*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
20*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
21*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
22*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
23*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
24*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
25*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
26*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
27*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
28*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
29*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
30*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
31*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
32*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
33*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
34*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
35*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
36*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
37*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
38*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
39*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
40*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
41*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
42*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
43*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
44*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
45*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
46*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
47*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
48*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
49*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
50*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
51*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
52*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
53*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
54*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
55*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
56*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
57*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
58*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
59*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
60*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
61*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
62*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
63*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
64*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
65*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
66*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
67*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
68*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
69*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
70*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
71*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
72*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
73*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
74*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
75*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
76*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
77*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
78*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
79*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
80*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
81*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
82*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
83*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
84*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
85*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
86*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
87*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
88*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
89*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
90*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
91*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
92*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
93*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
94*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
95*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
96*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
97*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
98*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
12
99*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
00*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
01*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
02*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
03*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
04*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
05*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
06*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
07*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
08*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
09*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
10*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
11*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
12*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
13*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
14*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
15*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
16*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
17*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
18*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
19*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
20*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
21*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
22*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
23*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
24*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
25*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
26*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
27*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
28*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
29*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
30*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
31*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
32*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
33*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
34*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
35*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
36*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
37*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
38*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
39*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
40*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
41*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
42*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
43*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
44*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
45*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
46*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
47*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
48*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
49*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
50*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
51*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
52*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
53*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
54*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
55*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
56*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
57*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
58*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
59*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
60*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
61*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
62*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
63*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
64*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
65*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
66*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
67*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
68*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
69*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
70*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
71*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
72*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
73*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
74*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
75*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
76*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
77*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
78*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
79*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
80*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
81*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
82*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
83*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
84*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
85*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
86*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
87*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
88*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
89*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
90*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
91*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
92*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
93*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
94*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
95*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
96*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
97*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
98*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
13
99*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
00*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
01*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
02*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
03*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
04*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
05*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
06*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
07*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
08*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
09*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
10*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
11*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
12*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
13*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
14*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
15*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
16*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
17*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
18*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
19*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
20*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
21*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
22*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
23*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
24*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
25*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
26*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
27*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
28*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
29*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
30*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
31*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
32*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
33*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
34*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
35*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
36*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
37*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
38*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
39*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
40*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
41*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
42*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
43*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
44*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
45*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
46*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
47*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
48*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
49*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
50*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
51*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
52*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
53*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
54*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
55*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
56*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
57*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
58*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
59*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
60*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
61*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
62*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
63*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
64*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
65*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
66*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
67*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
68*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
69*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
70*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
71*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
72*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
73*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
74*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
75*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
76*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
77*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
78*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
79*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
80*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
81*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
82*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
83*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
84*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
85*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
86*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
87*
GRAD DOBOJ.
1 ( . 1 3 9 1 2 2 )
243
14
88*
GRAD DOBOJ.