REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: II K 75/15-4
REPUBLIKA HRVATSKA
RJEENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeu sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda
Damira Kosa, kao predsjednika vijea, te Miroslava ovanja i dr. sc. Marina Mrele, kao
lanova vijea, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak aleta, kao zapisniara, u
kaznenom predmetu protiv optuenog Branimira Glavaa i dr., zbog kaznenog djela iz lanka
120. stavka 1. i dr. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine broj
53/91. dalje u tekstu: OKZ RH), odluujui o albi dravnog odvjetnika podnesenoj protiv
rjeenja upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015. broj Kv-rz-5/15 (K-rz-1/07), o
odbijanju prijedloga za odreivanje istranog zatvora nakon donesene nepravomone presude,
u sjednici odranoj 2. oujka 2015.,
rijeio je:
Prihvaa se alba dravnog odvjetnika, preinauje se pobijano rjeenje na nain da se
protiv optuenog Branimira Glavaa odreuje istrani zatvor iz osnove u lanku 123. stavku
2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. dalje u tekstu: ZKP/08) koji
istrani zatvor po ovom rjeenju moe trajati do pravomonog okonanja kaznenog postupka,
ali ne dulje od kazne na koju je optueni Branimir Glava nepravomono osuen.
Obrazloenje
Prvostupanjskim rjeenjem upanijski sud u Zagrebu, nakon to je Ustavni sud
Republike Hrvatske Odlukom broj U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015. ukinuo presudu
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2010. broj I K 84/10-8 kojom je u odnosu na
optuenog Branimira Glavaa preinaena presuda upanijskog suda u Zagrebu od 8. svibnja
2009. broj K-rz-1/07 tako da je optueni Branimir Glava zbog poinjenja jednog kaznenog
djela iz 120. stavka 1. OKZ RH bio osuen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina te nakon
to je optueniku, kako vie nije postojala pravomona presuda, obustavljeno izvravanje ove
kazne u Bosni i Hercegovini na koju je osuen na temelju preuzimanja izvrenja kazne, sada

-2-

II K 75/15-4

odluujui u stadiju postupka nakon donesene nepravomone presude kojom je optueni

Branimir Glava proglaen krivim zbog kaznenih djela iz lanka 120. stavka 1. i dr. OKZ RH
te osuen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, odbio je kao neosnovan
prijedlog upanijskog dravnog odvjetnitva u Zagrebu od 30. sijenja 2015. broj K-DO105/06 za odreivanje istranog zatvora protiv optuenog Branimira Glavaa iz osnova u
lanku 123. stavku 2. i lanku 123. stavku 1. toki 1. ZKP/08.
Protiv tog rjeenja albu je podnio dravni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano
rjeenje preinai na nain da se protiv optuenog Branimira Glavaa odredi istrani zatvor iz
osnove u lanku 123. stavku 2. ZKP/08, a podredno iz osnove u lanku 123. stavku 1. toki 1.
ZKP/08.
alba je osnovana.
Razmatrajui razloge na kojima prvostupanjski sud utemeljuje odluku o odbijanju
prijedloga dravnog odvjetnika za odreivanje istranog zatvora protiv optuenog Branimira
Glavaa iz osnove u lanku 123. stavku 2. ZKP/08 te prigovore iznesene u albi dravnog
odvjetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da alitelj
opravdano pobija ispravnost zakljuka prvostupanjskog suda kako su oni izloeni u
pobijanom prvostupanjskom rjeenju.
Prvostupanjski sud, dodue, pravilno ocjenjuje da dravni odvjetnik svoj prijedlog za
odreivanje istranog zatvora pogreno utemeljuje na zakonskim odredbama o obnovi
kaznenog postupka s obzirom na to da u konkretnom kaznenom predmetu nije na snazi
pravomona sudska presuda, a nije podnesen ni zahtjev za izmjenu pravomone sudske
odluke na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pa niti nije doneseno rjeenje o
obnovi kaznenog postupka, slijedom ega nisu ispunjeni uvjeti iz lanka 502. stavka 1.
ZKP/08. Meutim, u pravu je alitelj kada ukazuje na neprihvatljivost stava prvostupanjskog
suda da se u konkretnoj situaciji radi o pravno procesnoj situaciji koja nije regulirana
odredbama domaeg kaznenog procesnog prava.
Ovo stoga to se, premda se ne radi o identinoj pravnoj poziciji, svakako radi o
pravnoj situaciji kada je nakon podnesene ustavne tube i donesene Odluke Ustavnog suda
Republike Hrvatske radi utvrenih povreda prava zatienih Ustavom Republike Hrvatske
prestala egzistirati pravomona presuda kojom je optuenik bio pravomono osuen i nalazio
se na izdravanju kazne zatvora te mu je zbog te okolnosti bilo nuno obustaviti daljnje
izdravanje kazne. Posebnost ove procesne situacije sastoji se samo u tome to je Odlukom
Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta samo drugostupanjska, a ne i prvostupanjska
presuda, tako da je ovaj kazneni postupak vraen samom Odlukom Ustavnog suda Republike
Hrvatske u stadij drugostupanjskog odluivanja o podnesenim albama protiv prvostupanjske
presude.
Osim to odredbe ZKP/08 normiraju mogunost odreivanja istranog zatvora u
situaciji kada je kazneni postupak u tijeku, i dosadanja sudska praksa u vie drugih predmeta
izraavala je jasan i nedvosmislen stav u pogledu oduzimanja slobode odreivanjem istranog
zatvora protiv optuenika u odnosu na kojeg je prestala egzistirati pravomona sudska
presuda.

-3-

II K 75/15-4

Naime, pravo na slobodu je jedna od najviih ustavom zatienih kategorija, pri emu
je ograniavanje tog, jednog od temeljnih ljudskih i ustavnih prava mogue samo iznimno i to
pod uvjetima koji moraju biti predvieni zakonom, konkretno odredbama ZKP/08, s tim da je
potrebno da sud utvrdi da su i ostvareni svi zakonom propisani uvjeti za donoenje odluke o
istranom zatvoru. Pri tome valja istai da u situaciji kada je kazneni postupak u tijeku, kao u
konkretnom sluaju, odredbe ZKP/08 predviaju, uz nunost utvrivanja postojanja svih
zakonom propisanih uvjeta, mogunost odreivanja istranog zatvora kao fakultativnog u
etiri razliite situacije i jednu kao obligatornu. Prema tome, i prema odredbama ZKP/08 i
prema ustaljenoj sudskoj praksi, kada Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske bude
ukinuta presuda kojom je kazneni postupak bio pravomono dovren i osuenik se nalazio na
izdravanju kazne, kako takva pravomona presuda vie ne egzistira, prvostupanjski sud je
duan u odnosu na osobe koje se nalaze na izdravanju kazne zatvora donijeti odluku o
obustavi izdravanja te kazne i potom odluiti o potrebi daljnjeg zadravanja sada optuenika
u istranom zatvoru kao fakultativnom ili obligatornom. To znai da e sud u tom trenutku
odluiti postoje li fakultativni razlozi za primjenu istranog zatvora propisani lankom 123.
stavkom 1. tokama 1., 2., 3. i 4. ZKP/08 ili pak razlozi za primjenu obligatornog istranog
zatvora iz osnove u lanku 123. stavku 2. ZKP/08.
Budui da je, nakon donoenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je
ukinuta samo drugostupanjska presuda u konkretnom kaznenom predmetu, na snazi
nepravomona presuda kojom je optuenik osuen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od
10 godina i protiv te presude je izjavljena alba, kako optuenika, tako i dravnog odvjetnika,
pri emu je, zbog gubitka svojstva pravomonosti, optueniku obustavljeno izdravanje te
kazne zatvora, koje izvravanje je provoeno na temelju tzv. male meunarodne pravne
pomoi u kaznenim stvarima u Bosni i Hercegovini, te se optueni Branimir Glava sada
nalazi na slobodi, prvostupanjski je sud bio u obvezi i bez posebnog prijedloga dravnog
odvjetnika, provodei kogentne zakonske norme, s obzirom na kaznu zatvora iz
nepravomone osuujue presude, odluiti o primjeni mjere istranog zatvora protiv
optuenika. Takvim postupanjem u okvirima odredaba ZKP/08 bio bi zadovoljen i zahtjev
zakonitosti iz lanka 5. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da
svako lienje slobode mora biti zakonito, kako to s pravom istie alitelj.
S tim u vezi, alitelj s pravom istie da je u cijelosti pogrean stav prvostupanjskog
suda da bi odreivanjem istranog zatvora protiv optuenika iz osnove u lanku 123. stavku 2.
ZKP/08 dolo do nedoputene analogne primjene odredbi domaeg postupovnog prava na
nain da bi se zakon tumaio na tetu optuenika irei mogunost ogranienja slobode bez
postojanja jasnih i zakonskih procesnih odredbi s obzirom na to da takve zakonske odredbe,
kako je to vidljivo iz ranije izloenog, postoje te sudovi u slinim procesnim situacijama, kada
prestane egzistirati pravomona osuujua presuda kojom je izreena kazna zatvora, kako je
to vidljivo iz brojnih sudskih odluka, tako i postupaju.
Takoer, prvostupanjski sud, pokuavajui obrazloiti svoju odluku u prilog svom
stavu, promaeno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. travnja 2009.
broj II K 274/09 budui da je u tom kaznenom predmetu drugostupanjski sud, odluujui
povodom albe protiv prvostupanjske presude, nakon ukidanja prvostupanjske presude kojom
je, nakon to je doputena obnova postupka, ranija presuda odrana na snazi, obligatorno

-4-

II K 75/15-4

odluivao u smislu lanka 388. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine
broj 110/97., 27/98., 58/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. dalje u tekstu: ZKP/97)
postoje li i dalje razlozi za primjenu mjere pritvora, s tim da se sud mogao kretati samo u
granicama fakultativno propisanih pritvorskih osnova. U takvoj procesnoj situaciji
prvostupanjski sud je, ispravno odluujui o primjeni pritvora iz osnova u lanku 102. stavku
1. tokama 1., 2., 3. i 4. ZKP/97, ocjenjivao je li bi daljnja primjena pritvora dovela do
povrede naela razmjernosti. Ponovno valja istai da je u konkretnoj procesnoj situaciji
pobijana prvostupanjska odluka donesena u stadiju kaznenog postupka nakon donoenja
nepravomone prvostupanjske presude s izreenom kaznom zatvora za koju zakonodavac
propisuje obvezno odreivanje istranog zatvora i neusporediva je s pravnom situacijom
kakvu nalazimo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. travnja 2009. broj II K
274/09 na koju se poziva prvostupanjski sud.
Isto tako, alitelj s pravom tvrdi da se prvostupanjski sud promaeno poziva i na
presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu M protiv Njemake budui da su
injenice iz tog predmeta neusporedive s konkretnim predmetom. Naime, u tom predmetu se
podnositelj zahtjeva nalazio u tzv. preventivnom pritvoru vie od deset godina, koji institut
tzv. preventivnog pritvora hrvatsko procesno pravo ne poznaje, a isti se odreuje kao
svojevrsna sigurnosna mjera nakon izdrane kazne zatvora po pravomonoj presudi, ako sud
utvrdi da osoba predstavlja opasnost za druge, odnosno ako utvrdi da postoji opasnost od
poinjenja budueg kaznenog djela. Novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo slinu mogunost
propisuje, ali ne kao mjeru oduzimanja slobode ve provoenja zatitnog nadzora po punom
izvrenju kazne uz uvjete kako je to propisano u lanku 76. Kaznenog zakona (,,Narodne
novine broj 125/11. i 144/12.).
Nadalje, a u odnosu na stav prvostupanjskog suda da se maksimalni rokovi trajanja
istranog zatvora odnose i na obligatorni istrani zatvor, pri emu se upire i na ustaljenu
sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja istai da je ovo pravno pitanje za
konkretnu procesnu situaciju irelevantno. Naime, optueni Branimir Glava je u istranom
zatvoru proveo devet mjeseci i 29 dana, to je u svakom sluaju daleko manje od rokova
maksimalnog trajanja istranog zatvora propisanih lankom 133. ZKP/08. Pri tome valja
ponoviti da je istrani zatvor mogue odrediti samo kada su za to ispunjene sve zakonom
odreene pretpostavke. Upravo stoga to istrani zatvor ima svoju zakonom strogo propisanu
svrhu, vrijeme koje je osuenik proveo na izdravanju kazne zatvora, u sluaju kada je
pravomona presuda ukinuta te je obustavljeno izdravanje kazne, nije mogue uraunavati u
vrijeme maksimalnog trajanja istranog zatvora propisanog u lanku 133. ZKP/08. Pri tome
ne treba ovu okolnost mijeati s nedvosmislenim stavom sudske prakse i primjenom naela
razmjernosti, kada se optuenik koji se nakon prvostupanjske presude nalazi u istranom
zatvoru mora pustiti na slobodu ako je u istranom zatvoru proveo onoliko vremena koliko
glasi prvostupanjska presuda na koju je osuen, pa ak niti kada tu presudu pobija dravni
odvjetnik zbog odluke o kazni. Naime, ispravnim tumaenjem zakona ustaljena sudska praksa
ne dozvoljava da se mjera istranog zatvora, sa strogo zakonski odreenim razlozima, pretvori
u kaznu prije negoli je presuda postala pravomona.
Takoer, u odnosu na u pobijanom rjeenju izloenu dvojbenost stava vezano uz
tumaenje odredbe lanka 124. stavka 2. toke 4. ZKP/08 o uraunavanju vremena
provedenog na izdravanju kazne zatvora u maksimalni rok trajanja istranog zatvora, valja

-5-

II K 75/15-4

napomenuti da se ,,vrijeme za koje je osoba koja se zatvara bila liena slobode iskljuivo
odnosi na oduzimanje slobode u postupku dokazivanja krivnje, a nikako na vrijeme u kojem
je optueniku bila oduzeta sloboda radi izdravanja kazne, ije izdravanje je zbog gubitka
svojstva pravomonosti presude obustavljeno, ili npr. vrijeme koje je optuena osoba provela
u ekstradicijskom pritvoru, koji postupak nije namijenjen dokazivanju krivnje.
Konano, u odnosu na zakljuak prvostupanjskog suda o diskriminatornosti prijedloga
dravnog odvjetnika za odreivanjem istranog zatvora samo protiv optuenog Branimira
Glavaa, a ne i protiv ostalih optuenika u ovom kaznenom predmetu, alitelj s pravom
ukazuje na injenicu da se ni jedan od ostalih suoptuenika u trenutku donoenja Odluke
Ustavnog suda Republike Hrvatske nije nalazio na izdravanju kazne zatvora. To proizlazi,
kako iz stanja spisa predmeta, tako i iz injenice da prvostupanjski sud u odnosu na te ostale
optuenike koji su kazne zatvora na koje su bili osueni izvravali u Republici Hrvatskoj nije
imao potrebu donositi odluku o prekidu izvravanja kazne zatvora iako je presuda po kojoj su
se nalazili na izvravanju kazne zatvora izgubila svojstvo pravomonosti. Upravo stoga bi
odreivanje istranog zatvora i protiv njih bilo u suprotnosti s ranije izloenim naelom
razmjernosti, ogranienjem kaznenopravne represije te nedoputanju da se istrani zatvor
pretvori u kaznu zatvora oduzimanjem slobode vie negoli je vrijeme kazne na koju su bili
osueni.
Opravdano u albi dravni odvjetnik istie da bi upravo podnoenjem prijedloga za
odreivanje istranog zatvora i protiv ostalih optuenika u istom kaznenom predmetu bilo
povrijeeno pravo na zabranu diskriminacije iz lanka 14. Europske konvencije za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda budui da to pravo moe biti povrijeeno i kada se bez
opravdanog i objektivnog razloga propusti drugaije postupiti prema osobama ije su situacije
znaajno drugaije, to je ovdje sluaj s obzirom na to da samo optuenom Branimiru Glavau
vrijeme u kojem mu je bila oduzeta sloboda u ovom predmetu nije jednako visini kazne
zatvora na koju je osuen. Osim toga, za istai je da je iz stanja spisa predmeta razvidno da je
optueni Branimir Glava, za razliku od ostalih optuenika, prije objave prvostupanjske
presude napustio teritorij Republike Hrvatske nastojei osujetiti izvrenje kazne zatvora na
koju je osuen otiavi u Bosnu i Hercegovinu ije dravljanstvo takoer ima. U odnosu na
kaznu na koju je bio pravomono osuen, njeno preuzimanje bilo je omogueno tek po
potpisivanju Sporazuma o izmjeni Sporazuma o meusobnom izvravanju sudskih odluka u
kaznenim stvarima, kojim je naputena ranija norma nunog traenja suglasnosti osuene
osobe kao jedna od pretpostavki za preuzimanje izvrenja domae kaznene odluke u drugoj
dravi, tako da je optueni Branimir Glava stupio na izdravanje kazne zatvora 20. prosinca
2010. S tim u vezi, valja ukazati da tvrdnja da je optueni Branimir Glava u skladu s
odredbama domaeg prava ve ostvario uvjete za uvjetni otpust u odnosu na prvostupanjsku
presudu, na koju se takoer poziva prvostupanjski sud, nije tona s obzirom na to da je institut
uvjetnog otpusta mogu samo u odnosu na pravomono osuene osobe, a to optueni
Branimir Glava u ovom trenutku nije te uope ne moemo govoriti o kazni zatvora na koju bi
optueni Branimir Glava bio pravomono osuen, da bi potom zakljuivali jesu li ispunjeni
uvjeti za uvjetni otpust.
Nastavno, s obzirom na to da je prema svim sudskim odlukama donesenim primjenom
odredaba ZKP/97, pa tako i u odlukama donesenim primjenom odredaba ZKP/08, Vrhovni
sud Republike Hrvatske zauzeo nepodijeljen stav da obligatoran istrani zatvor ima jau

II K 75/15-4

-6-

pravnu osnovu od fakultativnog istranog zatvora te istovremeno nemogunost kumulacije

ovih dvaju razloga za odreivanje istranog zatvora, a kako je istrani zatvor kao obligatoran
preinakom pobijanog rjeenja odreen, prijedlog dravnog odvjetnika za odreivanjem
istranog zatvora protiv optuenog Branimira Glavaa i iz osnove u lanku 123. stavku 1.
toki 1. ZKP/08, u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, u cijelosti je neosnovan.
Slijedom svega navedenog, kako je u konkretnom kaznenom predmetu na snazi
prvostupanjska presuda kojom je optueni Branimir Glava osuen na kaznu zatvora u
trajanju od deset godina, dok je u ovom postupku u Republici Hrvatskoj proveo u istranom
zatvoru kao fakultativnom tek deset mjeseci, trebalo je albu dravnog odvjetnika prihvatiti te
na temelju lanka 494. stavka 3. toke 3. ZKP/08 odluiti kao u izreci ovoga rjeenja.
Ovaj istrani zatvor optuenom Branimiru Glavau moe trajati do pravomonog
dovretka kaznenog postupka, ali nikako dulje od kazne na koju je prvostupanjskom
presudom osuen.
Zagreb, 2. oujka 2015.
Uputa o pravu na albu:
Na temelju lanka 491. stavka 4. ZKP/08 protiv rjeenja Vrhovnog suda alba nije doputena.
Zapisniar:
Marijana Kutnjak aleta, v.r.

Predsjednik vijea:
Damir Kos, v.r.