Izvorni lanak UDK 179:613.888.

15
Primljeno 21. 3. 2010.

Snjeana Priji-Samarija
Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet, Slavka Krautzeka bb, HR51000 Rijeka
prijic@uniri.hr

Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

Saetak

Opravdanost kontracepcije kao metode kontrole zaea najue je vezana uz pitanja moralne opravdanosti prokreacijske autonomije odnosno pitanja smiju li pojedinci samostalno i
slobodno odluivati o tome hoe li imati djecu, kada i koliko. Razvoj medicinskih i znanstvenih tehnologija doveo je do mogunosti uporabe umjetnih sredstva kontracepcije kojima
je mogue u bilo kojem trenutku sprijeiti zaee u cilju odgaanja i planiranja raanja
djece. U prvom dijelu pokuat u izloiti bioetike argumente koji se pojavljuju u raspravi o
pitanjima prokreacijske autonomije, a koji se mogu mobilizirati protiv dopustivosti kontracepcije. U drugom u dijelu te argumente pokuati usporediti s onima koji se iznose protiv
uporabe umjetne kontracepcije u literaturi o filozofiji seksualnosti kako bih, u treem dijelu,
ponudila kritiku analizu istih u nadi da u pokazati da umjetna kontracepcija nije nita
vie moralno problematina od uporabe (ispravno doputene) prirodne metode kontrole
zaea.
Kljune rijei

kontracepcija, prirodne metode, umjetna kontracepcija, namjera, intencionalan generativan

in

Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

Pitanje moralnog statusa kontracepcije raspravlja se unutar dva velika filozofska podruja: bioetike i filozofije seksualnosti. Opravdanost kontracepcije
kao metode kontrole zaea najue je vezana uz pitanja moralne opravdanos
ti prokreacijske autonomije odnosno pitanja smiju li pojedinci samostalno i
slobodno odluivati o tome hoe li imati djecu, kada i koliko. Razvoj medicinskih i znanstvenih tehnologija doveo je do mogunosti uporabe umjetnih
sredstva kontracepcije (barijerna sredstva, hormonske metode, maternini
uloci, kirurke metode i postkoitalna zatita) kojima je mogue u bilo kojem
trenutku sprijeiti zaee u cilju odgaanja i planiranja raanja djece.1 Posljedino, dolo je do konceptualnog i moralnog razlikovanja izmeu prirodne i
umjetne metode kontrole zaea/raanja. Pod prirodnom metodom razumijeva se izbjegavanje spolnih odnosa u vrijeme plodnih dana, odnosno planiranje
i stupanje u spolne odnose samo u vrijeme neplodnih dana. Umjetne metode
kontrole raanja poglavito se odnose na upotrebu umjetnih kontracepcijskih
1

Neke od umjetnih kontracepcijskih sredstava

su kontracepcijske (hormonske) pilule, kontracepcijski flasteri, kontracepcijska injekcija,
kontracepcijski implantati, spermicidna sredstva, dijafragme i cervikalne kapice, muki
(prezervativi) i enski (femidom) kondomi,

unutarmaternini uloak (spirala), ali i pilula

za dan poslije. Iako se sterilizacija mukaraca
i ena takoer svrstava u umjetne kontracepcijske metode u irem smislu, u ovom u se
lanku ipak poglavito referirati na umjetnu
kontracepciju u uem smislu.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

278

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

sredstva. U ovom lanku referirat u na kontracepciju kao postupak sprjeavanja zaea/raanja, a pritom u ostaviti po strani postkoitalnu kontracepciju
ili metodu poznatu pod nazivom pilula za dan poslije. Ova vrsta kontracepcije je zasebna po svojoj naravi i, po mnogima, moralni status ove pilule
ukljuuje i raspravu o pobaaju jer se primjenjuje kada postoji mogunost da
je do zaea ve dolo.2
Upravo zato to je neodvojivo vezan uz pitanja zaea i raanja, moralni status kontracepcije je najue vezan uz pitanja koja se obino postavljaju unutar
bioetikih rasprava, a vezana su uz moralni status pobaaja, lijeniki potpomognutog zaea, surogatnog majinstva i sl. Meutim, unato tome, pitanje
kontracepcije relativno se rijetko problematiziralo unutar bioetikih rasprava
u usporedbi s ostalim pitanjima prokreacijske autonomije. Nasuprot tome,
pitanje moralnog statusa kontracepcije intenzivno je raspravljano sedamdesetih i ranih osamdesetih u kontekstu rasprave o ljudskoj seksualnosti pri emu
se moralni status uporabe kontracepcije izvodio iz ire prokreacijske teorije
i kritika te teorije. Ta je rasprava u novije vrijeme ponovno privukla pozornost teoretiara i to poglavito zbog razvoja rasprava o filozofiji seksualnosti i
seksualnoj etici. Cilj ovog lanaka jest propitati openito argumentaciju vezanu uz moralnu dopustivost kontracepcije koja je, unato tome to se definirala
prije vie od tri desetljea, jo uvijek ona o kojoj se vode gorljive rasprave.
Posebice u se usredotoiti na argumente protiv uporabe umjetne kontracepcije te kritiku analizu istih u nadi da u pokazati da umjetna kontracepcija
nije nita vie moralno problematina od (ispravno doputene) prirodne.3
Moralna zabrana upotrebe umjetnih kontracepcijskih sredstava najue je vezana uz kranstvo i to, poglavito, stav Katolike crkve kao institucije koja zastupa restriktivniji stav o seksualnom moralu, ali i o prokreacijskoj autonomiji.
Upravo su stavovi izneseni u enciklici Pape Pavla VI pod naslovom Humanae
Vitae, a koje su branili daljnjim teorijskim argumentima vrlo ugledni katoliki
filozofi poput Johna Finnisa te posebice G. E. M. Anscombe, predmet naeg
propitivanja.4 Enciklika je izazvala veliku pozornost teoretiara i javnosti jer
je jasno zauzet stav o kontracepciji nasuprot liberalizaciji vezanoj uz seksualnu
revoluciju i masovniju upotrebu hormonalne pilule.5 Iako je openiti stav vezan uz prokreacijsku autonomiju odreen u rijeima svi i svaki pojedini brani in mora biti otvoren prema stvaranju ivota, tzv. prirodne metode kontrole
zaea ili metode poznate kao metoda plodnih i neplodnih dana su doputene.
Istodobno, pogrenim su proglaene sve umjetne kontracepcijske metode.
U prvom dijelu pokuat u izloiti bioetike argumente koji se pojavljuju u
raspravi o pitanjima prokreacijske autonomije, a koji se mogu mobilizirati
protiv dopustivosti kontracepcije. U drugom u dijelu te argumente pokuati
usporediti s onima koji se iznose protiv upotrebe umjetne kontracepcije u literaturi o filozofiji seksualnosti kako bih, u treem dijelu, iznijela neke kritike
komentare navedenih restriktivnih stavova o umjetnoj kontracepciji.

Status kontracepcije u bioetikim raspravama

U bioetikoj argumentaciji problem kontracepcije nije nikada bio u aritu
interesa, ve je dotican tek usputno, poglavito u raspravama vezanim uz pobaaj. To je donekle zaudno budui se radi o pitanju koje je uistinu najue
vezano uz pitanja prokreacijske autonomije kakva su pobaaj ili lijeniki potpomognuto zaee o kojima su, meutim, voene gorljive rasprave.
Meutim, istodobno je to i razumljivo jer su argumenti protiv moralne dopustivosti pobaaja ili lijeniki potpomognutog zaea vezani uz pitanja

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

279

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

(ne)dopustivosti ubojstva to pitanje kontracepcije ipak ini manje moralno ozbiljnim. Treba, meutim, napomenuti da su neki kranski mislioci u
ranim razdobljima (od 5 do 12. st.) kontracepciju openito smatrali ubojstvom jednako kao i pobaaj.6 Razlog tome moe se traiti u injenici da
su vjerovali da je svaka kontracepcija po svom uinku nalik pobaaju, tj. da
usmruje oploeno jajace. Meutim, kako danas znamo da to nije sluaj,
teko je u literaturi nai argumente koji bi posluili kao temelj za takvo neopravdano ekstenzivno shvaanje pojma ubojstva.7 Temeljni stav iz kojeg
se izvodi zahtjev za zabranom pobaaja jest onaj prema kojem ivot osobe
sa svim pravima zapoinje u trenutku zaea i po kojoj je pobaaj ubojstvo.
Ovaj dio rasprave o pobaaju koji je vezan uz pitanje jesu li embrio i/ili
fetus iva bia i/ili osobe, iako je uvelike primjenjiv na ostala bioetika
pitanja vezana uz prokreacijsku autonomiju (lijeniki potpomognuto zaee, eksperimentiranje na embrijima i sl.), primjenjiv je eventualno samo na
jednu kontracepciju metodu pilulu popularno nazvanu dan poslije koja
se uzima nakon spolnog odnosa kada postoji odreena mogunost da je do
zaea ve dolo.
Zbog toga se argumentacija koja povezuje moralni status pobaaja i kontracepcije poglavito svodi na naelne stavove o intrinzinoj vrijednosti ivota i
kulturi ivota. Neki su autori zastupali stav da je upravo pitanje vrijednosti
ivota, a ne ono o statusu fetusa, kljuno za cjeloviti katoliki nauk ukljuujui i pobaaj, ali i argumentacijski i metodoloki dosljednije te uspjenije u
objanjenju drutvenih praksi.8 Kako bilo, temeljni argument u prilog zabrane
2

Ukljuivanje ovog postupka u raspravu zahtijevalo bi dopunsku raspravu ne samo o definiranju pobaaja, nego i ire poput, primjerice,
rasprave o tome smiju li lijenici i strunjaci
zbog prigovora savjesti odbiti davati pilulu na
nain kao to odbijaju obavljanje pobaaja.
Naime, upravo se znaajna debata o pitanju
kontracepcije posljednjih godina vodi o tom
pitanju (vidjeti u R. F. Card, 2007). Kako je cilj
ovog lanka poglavito propitati status uporabe
umjetnih sredstva radi sprjeavanja da do zaea uope doe, a ne sprjeavanja neeljene
trudnoe kada je do zaea dolo, ovo umjetno sredstvo je uistinu velikim dijelom izvan
fokusa trenutnog teorijskog interesa.
3

Iako bi bilo ispravno govoriti o kontracepciji

upotrebom umjetnih sredstva, upotrebljavam
pojam umjetne kontracepcije radi suprotnosti
s pojmom prirodne kontracepcije (koji se kao
takav u literaturi iroko upotrebljava).
4

Papa Pavao VI, 1968.; J. Finnis, 1970., G. E. M.

Anscombe, 1968., 1972.
5

Treba napomenuti da je zabrana koritenja

umjetnih kontracepcijskih sredstva bila predmetom enciklike Casti Connubii Pape Pija XI
(hrv. u braku krjepostan), iz 1930. godine
u kojoj se govori o svetosti braka. Papa Pio
XII u govoru primaljama 1951. godine tvrdi
da roditelji ne moraju imati onoliko mnogo
djece koliko mogu te da je doputeno oslanja-

ti se na prirodni ciklus plodnih ili neplodnih

dana. No, unato tome da su prethodnici Pape
Pavla VI ve pisali o umjetnoj i prirodnoj metodi kontrole raanja, Humanae Vitae smatra
se kljunim dokumentom vezanim uz pitanje
moralnog statusa kontracepcije.
6

Kontracepcija je bila poznata kao medicinska

metoda koju su koristile slobodne kranke u
Rimu. One su se, naime, udavale za robove
kako bi imale kranski brak, ali su izbjegavale raati jer je prema rimskom zakonu
dijete kojemu je jedan roditelj rob, automatski postajalo robom. Ovaj je postupak bio od
samog poetka osuivan od strane kranskih
pisaca.
7

O tome pie i G.E.M. Anscombe, 1972.

8

R. Dworkin, 1993. Ukoliko se argumenti

protiv pobaaja svode na status fetusa, a oni
protiv kontracepcije na pitanje intrinzine
vrijednosti ivota, prema Dworkinu radi se o
nedosljednim i neintuitivnim stavovima. Naime, pitanje je zato se zabranjuje kontracepcija ukoliko je kljuan kriterij koji odreuje
prokreativne slobode krenje prava osobe/
fetusa. S druge strane, injenica o pobaajima
koje obavljaju i katolkinje dokazuje da se ne
vjeruje da je pobaaj ubojstvo, iako se prihvaa da se radi o ozbiljnoj odluci i ataku na
intrinzinu vrijednost ivota.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

280

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

kontracepcije koji je mogue izvesti iz bioetikih rasprava vezan je uz stav

da je uporaba kontracepcije suprotna intrinzinoj vrijednosti ivota. Uoimo
pritom da takav argument ne radi moralno relevantnu razliku izmeu tzv. prirodnih metoda i upotrebe umjetnih kontracepcijskih sredstva u oba sluaja
radi se o napadu na ideju intrinzine vrijednosti ivota jer se sprjeava nastanak novog ivota.
Drugi argument koji se koristi protiv pobaaja, a moe se primijeniti i na
kontracepciju, jest onaj o potencijalnosti i usko je vezan uz prethodni. Pogreno je svako sprjeavanje postojanja potencijalne osobe koja e se, ako se
proces ne prekine, prirodno razviti u racionalnu i svjesnu osobu koja e moi
voljeti i osjeati bol.9 Pobaaj je u tom smislu pogrean, jer ak i ako fetus
nije osoba, sigurno je potencijalna osoba. Kontracepcija moe, posljedino, biti takoer smatrana pogrenom jer predstavlja stanovitu intervenciju u
proces koji ima odreeni stupanj potencijalnosti u pogledu nastanaka nove
osobe. Kritika ovog argumenta najee se vezuje uz stav da nema nikakvog
razloga pretpostaviti da su potencijalne osobe bilo oteene ili povrijeene
budui da uope i ne postoje. Naprosto ne postoji nitko tko bi bio na bilo
koji nain povrijeen.10 Ako se pak tvrdi da je ve i samo ne raanje (potencijalne) osobe neka vrsta povrede moralnog zakona, dolazi se do apsurdne
posljedice da je svako ne koritenje mogunosti za prokreaciju moralno pogreno.11
No, moe se primijetiti da je u argumentu potencijalnosti kljuno pitanje prava potencijalne osobe. Kontracepcija moe, poput pobaaja, biti smatrana i
krenjem prava potencijalne osobe. Svaka roena osoba moe se zapitati bi
li eljela da su roditelji, prilikom spolnog odnosa u kojem je zaeta, koristili
kontracepciju ili da je majka obavila pobaaj. Ako ne bi, postavlja se pitanje
imamo li prava, kao potencijalne osobe, da budemo zaeti (ili da ne budemo
pobaeni). Iako ovaj argument moe biti osnova za raspravu kada je u pitanju
pobaaj, ini se posve neprihvatljivim kada se radi o kontracepciji. Razlika
je u stupnju potencijalnosti i odgovarajuim potencijalnim pravima: u sluaju embrija ili fetusa, pobaaj sprjeava izvjestan razvoj osobe to znai da
se uistinu moe rei da se kri pravo na (budui) ivot potencijalne osobe
(ukoliko, dakako, takvo pravo postoji), dok u sluaju kontracepcije takva potencijalna osoba jo ne postoji pa, posljedino, niti njezina prava. Upravo e
filozofi koji u odreenom obliku koriste argument iz potencijalnosti u kritici
pobaaja, povui otru crtu izmeu neoploenog jajaca i spermatozoida s
jedne strane i oploenog jajaca s druge strane: John Noonan to ini u terminima vjerojatnosti razvoja osobe, a Don Marquis u terminima nepostojanja
pravog subjekta. Unato kontinuitetu ivota, spermatozoid i jajace posjeduju znatno manju vjerojatnost da e se razviti u osobu te upravo ta razlika
u potencijalnosti u odnosu na oploeno jajace i njegovu vjerojatnost da se
razvije u osobu stvara osnovu za zabranu pobaaja temeljem prava potencijalne osobe.12 Ne elim ovdje ulaziti u raspravu koliko potencijalnost uope
povlai ikakva prava, a ako povlai koja su to prava i u kakvom su odnosu
s aktualnim pravima postojeih osoba. Imajui na umu anse ili vjerojatnost
da se iz nekog spermatozoida i jajaca razvije osoba, valja samo ukazati da
je gotovo besmisleno govoriti kako o potencijalnim svojstvima tako i potencijalnim pravima budue osobe na razini spermatozoida i neoploenog jajaca. Vjerojatnost da e se prilikom nekog spolnog odnosa, iz spermatozoida i
jajaca razviti novi ivot je nedovoljno visoka da bismo na toj razni govorili
o potencijalnoj osobi i njezinim potencijalnim pravima. Slino zakljuuje i
Marquis:

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

281

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

U trenutku primjene kontracepcije, postoje stotine milijuna spermatozoida, jedno (osloboeno)

jajace i milijuni moguih kombinacija istih. Nema uope nikakve aktualne kombinacije. Znai
li to da je subjekt kojemu se nanosi teta samo mogua kombinacija? Koja? Ova alternativa ne
ukljuuje aktualnog subjekta kojem se nanosi teta. Posljedino, nemoralnost kontracepcije se
ne moe izvesti iz argumenta tete za buduu osobu-poput-nas jednostavno zato jer ne postoji
subjekt kojeg bismo mogli ne-proizvoljno identificirati kao onog kojemu se nanosi teta.13

Rasprava o pravima budue osobe ili budueg ivota ne moe se postaviti na

razini pitanja o kontracepciji jer nema govora o subjektu budueg ivota.14
Ukratko, jedina prihvatljiva osnova za zabranu kontracepcije iz argumenta
koji su se pojavljivali u bioetikoj raspravi vezana je uz ranije spomenuti
argument intrinzine vrijednosti ivota. Primjena kontracepcije uistinu sprjeava nastanak i ivot onolikog broja osoba koji bi bio mogu kada se ne
bi primjenjivala kontracepcija. Meutim, za nau daljnju raspravu kljuno je
zapaziti da to jednako vrijedi za prirodnu i umjetnu kontracepciju. Ukoliko
se, zbog kontrole zaea, spolni odnosi prakticiraju samo u vrijeme neplodnih
dana kada je nemogue zaeti sprjeava se nastanak nove osobe na jednak
nain kao i u sluaju primjene umjetne kontracepcije u vrijeme plodnih dana.
Drugim rijeima, to znai da se zahtjev iz Enciklike Humanae vitae prema
kojoj je dopustiva prirodna metoda sprjeavanja zaea, ali ne u umjetna ne
moe poduprijeti argumentima koji se pojavljuju u bioetikim raspravama.
tovie, ini se da iz bioetike argumentacije slijede ak i restriktivnije zapovijedi koje su u suprotnosti s onima iz Enciklike.

Prokreacijska teorija
seksualnosti i kontracepcija
injenica je da je sustavnija argumentacija protiv umjetne kontracepcije
izvedena iz podruja koje se bavi pitanjima naravi ljudske seksualnosti ili
spolnosti. Argumenti protiv umjetne kontracepcije izvedeni su iz prihvaene
teorije o naravi ljudske seksualnosti i, za razliku od onih koji se pojavljuju u
bioetikim raspravama, izrijekom se referiraju na zahtjev iz Enciklike Humanae Vitae.
9

Don Marquis primjerice tvrdi da je pobaaj ak ravan i ubojstvu zbog toga to fetus
ve sadri u potenciji sva svojstva osobe. D.
Marquis, 1989.
10

L. Purdy, 1978.
11

R. F. Card, 2007. Ovaj se argument esto u

literaturi naziva i klizava padina.
12

J. Noonan tvrdi da u svakom ejakulatu ima

200 000 000 spermija izmeu kojih samo
jedan ima ansu da se razvije u zigotu, a od
100 000 oocita kod enskog djeteta samo 390
ovulira. S druge strane, ak i ako se uzme u
obzir da postoji 20% ansi za spontani pobaaj, u otprilike etiri od pet sluajeva novo
bie ima anse da se razvije nakon zaea.
Prema njemu, nakon zaea se, dakle, pojavljuje kljuna promjena u vjerojatnosti, odnosno golem skok u potencijalnosti. Upravo

zbog toga treba jasno luiti moralni status

kontracepcije od moralnog statusa pobaaja
(unutar kojeg moemo govoriti o pravima potencijalne osobe). J. Noonan, 1970. Vidjeti i u
S. Priji-Samarija, 2007.
13

D. Marquis, 1989., str 202.

14

Treba napomenuti da neki filozofi kritiziraju

Noonanovo i Marquisovo stajalite prema
kojem iz zabrane pobaaja ne slijedi zabrana kontracepcije. Meutim, njihov zakljuak nije da bi trebalo na isti nain proglasiti
kontracepciju pogrenom nego, naprotiv, da
argumenti za pobaaj tim vie nisu prihvatljivi. Vidjeti u A. Norcross, 1990., M. Strasser,
1987. Kako je moj cilj kritiki razmatrati argumente protivnika kontracepcije, kljuno mi
je ovdje pokazati da ak i filozofi koji su protiv moralne dopustivosti pobaaja, smatraju
da kontracepcija nije na isti nain pogrena.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

282

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

Kranski nauk, od samih svojih poetaka, ljudsku seksualnost vezuje uz posrnulu ljudsku prirodu koja ne moe svoje tjelesne nagone i poudu obuzdavati razumom te ih, posljedino, razumije kao pogrene i sramne.15 Meutim,
jednako tako razumije da su spolni odnosi jedini nain zaea i prokreacije.
Oslanjajui se na aristotelijansku terminologiju i teoriju, tvrdi se da je prirodna funkcija spolnih organa zaee i raanje, a prokreacija ili raanje djece
prirodna funkcija ljudske seksualnosti.16 Drugim rijeima, autoritet tvorca
prirode odreuje prokreaciju svrhom spolnih odnosa. Iz navedene tradicionalne prokreacijske teorije o ljudskoj seksualnosti izvodi se preskripcija, stav
seksualne etike prema kojem su spolni odnosi legitimni i moralni samo ukoliko vode zaeu, odnosno ukoliko su prokreacijski. Iako se poetna stroga
veza izmeu spolnih odnosa i prokreacije oslabljuje u Enciklici Humanae
Vitae, nema spora o tome da uitak nikada ne smije biti iskljuivi cilj spolnog
odnosa, a prokreacija njemu rtvovana ili podreena.17 Spolni odnosi u braku
nisu vezani iskljuivo uz raanje djece nego su iskaz brane ljubavi. Istodobno, prokreacija se ne svodi samo na raanje nego podrazumijeva i podizanje
djece, a zajednica mukaraca i ene u neraskidivom braku smatra se optimalnom za taj zadatak. Unato ovoj dopuni u razumijevanju svrhe spolnih odnosa
i prokreacije, temeljni stav seksualne etike ostaje isti: moralno su dopustivi
samo oni spolni odnosi izmeu branih partnera koji su takvi da je mogue
zaeti. Brani spolni odnosi u kojima nije mogue zaee su suprotni prirodnom zakonu tvorca i, stoga, ne-prirodni i moralno neprihvatljivi.18 Jasno je
da iz ovog stava slijedi da kontracepcija, kao sprjeavanje zaea, prirodni
spolni in branih partnera pretvara u ne-prirodni jer nema za cilj prokreaciju,
to znai i u devijantni i moralno neprihvatljivi in.19
Kako je, prema Enciklici Humanae Vitae, moralno prihvatljiv spolni odnos
kojim brani partneri iskazuju jedno drugome bliskost, branu ljubav i brigu,
logino je i doputanje spolnih odnosa koji ne moraju zavriti zaeem. U
tom kontekstu treba promatrati i doputanje metode plodnih dana kao metode
planiranja obitelji. Meutim, budui da je nedopustiva umjetna kontracepcija, iskazivanje brane ljubavi i povezanosti kroz spolne odnose ipak ima
ogranienja. Razvoj argumentacije u prilog dopustivosti prirodne metode, a
zabranjivanja umjetne kontracepcije moe se nai kod istaknutih teoretiara
katolikog nauka. John Finnis,20 primjerice, naglaava kako je prokreacija i
podizanje djece jedno od temeljnih ljudskih dobara kao to su to, primjerice,
ivot ili znanje. Temeljna ljudska dobra nisu moralno dobro po sebi to bi
znailo da su moralna obveza za sve ve u smislu da ih moramo izabrati kada
se nalazimo pred izborom uiniti ili ne uiniti. To znai da prokreacija i podizanje djece nisu obveza za sve, ali ukoliko se radi o spolnom odnosu meu
branim partnerima, onda to znai da se uvijek moraju odluiti za spolni odnos u kojem je mogue da ena zatrudni. Finnis postavlja pitanje:
Koji postupci, prema njihovoj kauzalnoj strukturi, ukljuuju izbor koji je primjereno otvoren
prema temeljnim vrijednostima, a koji postupci ukljuuju, prema njihovoj kauzalnoj strukturi,
izbor protiv temeljnih vrijednosti?21

I zakljuuje:
Izbor koji iskljuuje mogunost prokreacije u spolnom odnosu je jasno i nedvosmisleno (ne
zahtijeva kransko odmjeravanje vrijednosti) izbor neposredno suprotan temeljnoj vrijednosti.22

Iz ovog Finnisovog stava slijedilo bi da je primjena bilo koje kontracepcije

opcija za koju se ne bi trebalo odluiti jer spolni odnos uvijek mora biti otvo-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

283

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

ren zaeu. Meutim, Finnis u nastavku razlikuje moralni status situacija u

kojima netko aktivno poduzima korake radi sprjeavanja prokreacije od onih
kada ih ne poduzima, ali su okolnosti takve da je zaee nemogue. Prema
njemu, drugi tip situacije je takav da prokreacijska kauzalna mo potpunog
seksualnog odnosa nije ispunjena, ali se ipak potuje vrijednost prokreacije
jer je spolni odnos primjereno otvoren prema temeljnom dobru. Primjerice,
spolni odnosi izmeu prirodno sterilnih branih partnera ne mogu zavriti
prokreacijom, ali se ne smatraju izborom protiv temeljnog dobra i stoga su
primjereno otvoreni prema vrijednosti prokreacije.23 Iako Finnis ne razmatra
neposredno pitanje kontracepcije, ini se da se iz ove rasprave moe zakljuiti da se umjetna kontracepcija moe smatrati aktivnim uplitanjem u sprjeavanje zaea dok spolni odnos za vrijeme neplodnih dana nalikuje spolnom odnosu sterilnih partnera te se moe smatrati nekom vrstom privremene
prirodne sterilnosti. Indiferentnost prema prokreaciji u sluajevima prirodne
kontracepcije nije problem sve dok je sam spolni odnos prirodan u smislu
izostanka aktivne intervencije u spolni odnos.
Mnogo je jasnija G. E. M. Anscombe koja je u nekoliko glasovitih lanaka
pisala upravo o moralnoj dopustivosti prirodne metode branei stavove zacrtane u Humanae Vitae, a na tragu distinkcije koju je postavio J. Finnis.24
Anscombe, prije svega, ne eli upotrebljavati pojam prirodne kontracepcije
te smatra da se iskljuivo uporaba umjetnih sredstva moe karakterizirati kao
15

17

utim, nije na zadatak ovdje problematizirati

openito stavove prokreacijske teorije seksualnosti pa ni pitanje dopustivosti predbranih
ili izvanbranih spolnih odnosa. U lanku
referiram iskljuivo na primjenu kontracepcije u branim spolnim odnosima u nadi da
u pokazati da, ak niti iz stajalita katolikih
filozofa, ne moe slijediti zabrana umjetne
kontracepcije.

Sv. Augustin, 1966.; Toma Akvinski 1975.

20

18

J. Finnis, 1970.; 1997. (prevedeno i pretiskano u I. Primorac (ur.), 2003.)

Ve u Prvoj Pavlovoj poslanici Korinanima

ukazuje se potrebu samokontrole kada je u
pitanju tjelesna pouda te na injenicu da se
ovjek teko suspree da ne poini grijeh poude. Vidjeti takoer u A. Augustin, 1966.
16

Toma Akvinski, 1975.

Ovoj formulaciji bi se moglo ispravno prigovoriti da netono predstavlja katoliku seksualnu etiku iznesenu u Enciklici jer slijedi da
nisu ispravni spolni odnosi izmeu sterilnih
partnera budui zaee nije mogue. Dakle,
kada tvrdim da iz prokreativne teorije seksualnosti slijedi da su legitimni samo oni spolni
odnosi u kojima je mogue zaeti, u konteks
tu rasprave o moralnom statusu kontracepcije
referiram na one brane parove kod kojih postoje bioloki uvjeti zaea. Zahvaljujem anonimnom recenzentu to mi je ukazao/ukazala
na ovu nepreciznost.
19

Izvan je cilja ovog lanka rasprava o pitanju

legitimnosti upotrebe kontracepcije u spolnim odnosima partnera koji nisu u braku kao,
primjerice, u predbranim vezama. Prema
prokreacijskoj teoriji, seksualna apstinencija
u predbranim vezama je jedini prihvatljivi
oblik ponaanja, ali to se svakako ne moe
smatrati metodom kontracepcije. Takoer, bi
lo kakav izvanbrani seks je nedopustiv kao i
spolni in koji ne moe zavriti zaeem. Me-

21

Ibid., str. 384.

22

Ibid.
23

Istodobno, spolni odnos izmeu homoseksualnih partnera ili masturbacija spadaju u takve
postupke koji nisu otvoreni temeljnom dobru
jer nisu u primjerenom odnosu prema vrijednosti prokreacije. J. Finnis se zapravo mnogo
vie usredotoio na moralnu neopravdanost
ovih spolnih akata.
24

G. E. M. Anscombe pie o kontracepciji u dva

lanka: Moete imati spolne odnose bez djece:
Kranstvo i novi prijedlog koji je predstavljen na Stogodinjem kanadskom teolokom
kongresu 1967. godine, a nakon toga objavljen u zborniku s toga kongresa 1968. godine;
Kontracepcija i krepost je proitan na susretu
bristolskog Newmanovog kruoka i objavljen
1972. godine u asopisu The Human World.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

284

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

kontracepcija. Posljedino, u raspravi o kontracepciji usporeuje moralni status kontracepcije ili kontracepcijskih spolnih odnosa i koritenja neplodnih
dana radi izbjegavanja zaea. Dri da, ak i ako u pozadini primjene kontracepcije i prirodne metode izbjegavanja zaea, postoji ista elja i namjera za
izbjegavanjem zaea, upravo uporaba umjetnih sredstava prije, za vrijeme
i poslije spolnog odnosa, ini onu moralno relevantnu razliku izmeu dopustivog i nedopustivog ina. Prema njoj, prilikom uporabe kontracepcijskih
sredstava, namjera izbjegavanja zaea je integralna, dio samog spolnog ina
dok je ista namjera u sluaju prirodne metode tek daljnja. Spolni odnos u
neplodne dane u potpunosti je nalik onome kada je mogue zaeti samo ih
razlikuje vremensko odreenje u ciklusu plodnih i neplodnih dana. Takav in
je intrinzino generacijski jer se ni po emu ne razlikuje od onih u kojima je
mogue zatrudnjeti, iako je de facto ne-generacijski.25 Spolni odnos pri kojem
se koristi neko kontracepcijsko sredstvo je, prema Anscombe, kljuno promijenjen upravo upotrebom tog sredstva te nije usporediv sa spolnim odnosom
u kojem je mogue zaeti.26 Upotreba umjetne kontracepcije ini spolni odnos perverzijom prirodnog poretka (u smislu izopaenog koritenja prirodne
moi) jer mijenja spolni odnos u fizikom smislu u odnosu na onaj u kojem
je mogue zaeti djecu: in koji je otvoren zaeu, namjerno se i ljudskom
intervencijom ini ne-prokreacijskim. To je, prema Anscombe, daleko od odgovornog ponaanja za koje se prikazuje.
Iz stava G. E. M. Anscombe moemo zakljuiti da odgovorni odnos prema
spolnosti za estitog kranina uvijek ukljuuje otvorenost prema raanju djece, a ta otvorenost se oituje u dva smisla: (i) u duhu koji je otvoren prema
prokreaciji te (ii) u vrsti fizikog ina koji je intrinzino prokreacijski. Prirodna kontrola raanja, prema Anscombe, zadovoljava oba uvjeta estitog postupanja, zbog ega nije opravdano ni govoriti o prirodnoj metodi kontracepcije
nego, kao to je ranije navedeno, naprosto o izbjegavanju zaea koritenjem
prirodnog ciklusa izmjene plodnih i neplodnih dana. Pokuat u u nastavku
iznijeti nekoliko kritikih opaski na stav kojeg zastupa Anscombe. Prvo, ako
je sprjeavanje zaea suprotno duhu otvorenosti prema prokreaciji u smislu
potivanja intrinzine vrijednosti ivota, onda su jednako suprotne duhu prokreacije prirodna i umjetna kontracepcija. Drugo, ako namjera izbjegavanja
zaea nije moralno dvojbena i suprotna duhu prokreacije, onda to vrijedi
kako za prirodnu tako i za umjetne metode: (i) takva namjera je prisutna na
isti integralni nain kako kod prirodne tako i kod umjetne metode, (ii) ak i
kada ne bi bilo tako, namjera ionako nije pogrena pa je svejedno je li integralna ili nije samom inu. Tree, ini se da je jedina relevantna razlika izmeu ovih naina izbjegavanja zaea u uporabi umjetnih sredstva te je umjetna
kontracepcija moralno dvojbena zbog uporabe umjetnih sredstva i jer spolni
odnos ini ne-prirodnim fizikim inom. Meutim, u tom sluaju potrebno
je ponuditi dodatno obrazloenje27 (i) zato je inherentno generativan spolni
odnos (bez upotrebe umjetne kontracepcije) jedino prirodno ponaanje i (ii)
ak i kada bi takav spolni odnos i bio jedini prirodan, zato je takvo prirodno
ponaanje moralno.
Dvije vrste argumenata mogue je ponuditi u prilog stava da je spolni odnos
uz uporabu umjetne kontracepcije ne-prirodno ponaanje: analitiki i empirijski. Prvo, nema nikakve analitike ili konceptualne veze izmeu spolnog
odnosa uz uporabu kontracepcijskih sredstava i ideje o prirodnom zakonu
shvaenom kao etiki cogito o potpunom ostvarenju ljudske prirode. Bilo
bi uistinu potpuno neprihvatljivo smatrati da bioloka (fizikalna) struktura
spolnog ina ima bilo kakve veze s njegovom moralnom strukturom. Drugo,

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

285

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

ne postoje nikakvi empirijski dokazi o korelaciji izmeu uporabe umjetnih

kontracepcijskih sredstva i loih posljedica u smislu posljedica protivnih
prirodnom zakonu shvaenom kao moralni zakon (kao to su, kako se obino
navodi, nevjera branih partnera, poveanje stope razvoda, nedostatak samokontrole, nebriga za djecu, sebinost i sl.). Apstinencija tijekom plodnih dana
i upotreba umjetnih kontracepcijskih sredstva predstavljaju preventivne strategije i u tom smislu na isti nain ukljuuju planiranje i interveniranje u tijek
spolnih odnosa s ciljem sprjeavanja zaea. To to je apstinencija ne-injenje
ili pasivna strategija, a upotreba umjetnih sredstva aktivna strategija, ne
mijenjaju narav preventivnog ina kao planiranog i namjernog postupanja s
ciljem sprjeavanja zaea. Vano je istaknuti da za obje metode vrijede isti
razlozi kojima se opravdava preventivno injenje medicinski, eugeniki,
ekonomski ili drutveni.

Otvorenost prema prokreaciji

i intrinzina vrijednost ivota
Prije svega drugog, nuno je naglasiti da Anscombe ne smatra da brani par
treba imati onoliko djece koliko moe te da smatra da je pobaaj daleko vie
pogrean od kontracepcije. To potkrepljuje stavom da je namjera izbjegavanja
zaea legitimna, tj. da je planiranje obitelji legitimno kada za to postoje dobri razlozi (zdravstveni za enu, vaan posao za mukarca (?!) i sl.). tovie,
i sama navodi Papine rijei iz Enciklike:
Ne moe se porei da je u oba sluaja brani par, zbog prihvatljivih razloga, savreno ist u
njihovoj namjeri da izbjegnu djecu i u sredstvu osiguravanja da se niti jedno ne rodi.28

Obzirom na to, postavljaju se dva pitanja: prvo, ako je namjera izbjegavanja

zaea legitimna, ne radi li se o duhu koji nije otvoren prema prokreaciji,
i drugo, nije li pritom svejedno radi li se o izbjegavanju zaea prirodnom
ili umjetnom metodom? ini se da Anscombe ne smatra da je elja i namjera izbjegavanja zaea suprotna duhu otvorenosti prema prokreaciji. Obzirom na taj njezin stav, ali i Papin stav iz Humanae Vitae, postavlja se pitanje
konzistentnosti stavova o kontracepciji i intrinzinoj vrijednosti ivota. Naime, vidjeli smo da je jedini razlog zbog kojeg se kontracepcija zabranjuje u
bioetikoj argumentaciji upravo onaj vezan uz intrinzinu vrijednost ivota:
kontracepcija, iako nije ubojstvo, osuuje se jer je protivna kulturi ivota i
respektu prema intrinzinoj vrijednosti ivota. Upravo zbog stava da je kontracepcija suprotna duhu prokreacije i, time, intrinzine vrijednosti ivota,
kontracepcija se u bioetikim kontekstima vezivala uz pitanja pobaaja. Neki
autori, tovie, smatraju da je upravo injenica to je kontracepcija postala drutveno prihvatljiva dovela do slabljenja duha otvorenog prokreaciji i
intrinzinoj vrijednosti ivota, pa je to, posljedino, dovelo i do toleriranja
pobaaja.29 Iako, kao i Anscombe, smatram da namjera izbjegavanja zaea
nije suprotna respektu prema intrinzinoj vrijednosti ivota, mora se primi25

28

Vidjeti u J. Taichman, u I. Primorac, (ur.)

2003.

G. E. M. Anscombe, 1972., str. 21.

26

Vidjeti J. Teichman, u I. Primorac (ur.), 2003.

G. E. M. Anscombe, 1972.
27

To obrazloenje mora biti ne-religijsko, odnosno ne smije se pozivati na autoritet tvorca

ukoliko ele da bude ope prihvaeno.

29

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

286

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

jetiti da pojam otvorenosti prema duhu prokreacije, na kojem insistiraju i

ona i Finnis, uistinu dovodi u pitanje odobravanje namjere za izbjegavanjem
zaea koritenjem prirodne metode.

Namjera i in
Iako Anscombe ne smatra da je namjera izbjegavanja zaea suprotna prokreacijskoj svrsi, tvrdi da je spolni odnos neispravan i sraman ako prije, za
vrijeme ili poslije samog ina inite neto za to pretpostavljate da onemoguuje zaee i inite to upravo zato da biste onemoguili zaee.30 To znai da
inae ispravna namjera izbjegavanja zaea, postaje pogrena kada se pribroji
inu uporabe umjetnih sredstva za sprjeavanje zaea. J. Teichman opravdano primjeuje da nije posve jasno kako jedan in koji je inae ispravan postaje
neispravan zbog toga to kao dio svog karaktera ukljuuje namjeru koje je takoer ispravna?31 Primjerice, spolni odnos u kojem ena ne moe zatrudnjeti
jer pije kontracepcijske pilule, prema Anscombe, je pogrean iako pijenje tih
istih pilula nije po sebi neispravno (iste pilule piju se u terapijske svrhe), niti
je namjera izbjegavanja zaea neispravna. Postavlja se pitanje, to je stvarno
u cijelom inu pogreno?
Vano je takoer uoiti da je dvojbeno koliko namjera za izbjegavanjem zaea kod primjene metode plodnih dana ostaje samo u domeni namjera (koje
su ispravne), kako tvrdi Anscombe. ini se, naime, da je namjera takoer
integralna inu budui se spolni odnosi upravo prakticiraju u neplodne dane
kada nije mogue zatrudnjeti, a ne u plodne dane kada postoji rizik od trudnoe. Spolni odnos uz upotrebu prirodne metode nikako nije, kao to sugerira
Finnis, usporediv sa spolnim odnosom parova koji su neplodni jer kod njih
ne postoji namjera izbjegavanja zaea, niti se moe govoriti o postupku u
kojem se namjerno izbjegava zaee. Upravo je bitna odrednica toga spolnog
odnosa da se dogaa u neplodne dane, a ne u plodne, tj. da se vodi rauna
o ciklusu (broje dani ciklusa, mjeri bazalna temperatura i sl.). Potpuno je
neprihvatljivo rei da je namjera u spolnom odnosu u neplodne dane samo
daljnja ako se taj odnos dogaa (upravo) tada upravo zbog namjere izbjegavanja zaea. Utoliko namjera izbjegavanja zaea nije ni u sluaju prirodne
metode daljnja, nego je sutinski ugraena u radnju i odreuje spolni in. Taj
je in odabran upravo zato jer je neplodan i zato predstavlja intencionalnu
radnju (namjerno uplitanje ili namjernu intervenciju). Preciznije, kao to je
to kontracepcijski spolni odnos, i spolni odnos u neplodne dane kada postoji
namjera izbjegavanja zaea je ne-generativan intencionalni in.32
Moe se, dodue, primijetiti, kao to ini Teichman, da ipak namjera kod prirodne metode nije integralna inu na isti nain kao kod umjetnih sredstva.33
Namjera da se izbjegne zaee zaista jest prisutna kod prirodne metode, ali ne
kao uzrok, to je sluaj kod umjetne kontracepcije. Drim svakako da postoji
razlika izmeu prirodne i umjetne metode u pogledu neposrednog (izvedbenog) uzroka sprjeavanja zaea, ali je u oba sluaja namjera sprjeavanja
zaea upravo prisutna kao prvotni (motivacijski) uzrok. Kod uporabe kondoma, namjera izbjegavanja zaea je uzrok/motiv koritenja kondoma i sprjeavanja zaea. Meutim, rekla bih isto tako da je namjera izbjegavanja
zaea uzrok/motiv koritenja neplodnog stanja enskog tijela.
Na kraju, jo jednom treba naglasiti da ak i kada bi namjera izbjegavanja
zaea bila integralna inu u sluaju umjetne kontracepcije, ali ne i prirodne
metode to ne mislim da je sluaj ta je namjera ispravna pa je u najmanju
ruku upitno kako ispravna namjera moe neki neutralni in uiniti pogrenim.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

287

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

ini se da je to jedino mogue ako taj in nije neutralan, tj. ako sa samim inom uporabe umjetnog sredstva, izdvojeno od namjere, neto nije u redu.34

Prirodno i umjetno
Ako, dakle, namjera izbjegavanja zaea nije po sebi nedopustiva, jedina moralno relevantna razlika izmeu prirodne i umjetne metode za prokreacijsku
teoriju moe biti injenici da se rabi umjetno sredstvo, odnosno u umjetnoj
interferenciji u spolni odnos. ini se da prihvatljiva namjera sprjeavanja zaea postaje neprihvatljiva zato to se zaee sprjeava uporabom umjetnih
sredstava. Pitanje je sada, to je posebno nemoralno u umjetnim sredstvima,
odnosno to je moralno nedopustivo u interferenciji umjetnim sredstvima u
spolni in? Jedina karakteristika umjetnog kontracepcijskog spolnog odnosa,
koja bi mogla biti temelj za osudu iz perspektive prokreacijske teorije, jest da
se radi o ne-prirodnom spolnom odnosu. Ako namjera izbjegavanja zaea
nije sporna, umjetna kontracepcija moe biti pogrena iskljuivo iz razloga
to to nije in prirodnog spolnog odnosa i to se radi o stanovitom uplitanju u
prirodnu formu odnosa.
Meutim, valja ovdje napomenuti i da Anscombe izrijekom tvrdi da nije protiv koritenja umjetnih sredstava openito i da puka upotreba umjetnih sredstva nije suprotna prirodnom zakonu shvaenom kao moralni zakon.35 Postoje
dopustiva uplitanja u prirodni poredak stvari.36 Uporaba umjetnih kontracepcijskih sredstava, meutim, nije dopustivo uplitanje i suprotno je prirodnom
zakonu shvaenom kao moralni zakon jednako kao to je nedoputeno obaviti
zaee bez spolnog odnosa.37 Prirodno je pitanje, sada, to je to posebno loe
u umjetnim sredstvima kada se vezuju uz spolne odnose i prokreaciju. Zato
su neka radikalna uplitanja u tijelo i prirodni proces (potencijalne intervencije
u plua da bi due moglo boraviti ispod vode) doputena, a neka daleko manja
nisu? Zato uplitanje umjetnim sredstvima u spolni odnos ini takav odnos
ne-prirodnim na nain da je moralno pogrean?
Jedan mogui odgovor na pitanje to je moralno problematino u uporabi umjetnih kontracepcijskih sredstva moemo izvesti iz ireg konteksta prokreacijske
teorije seksualnosti. Kada bi spolni odnosi u kojima se koristi umjetna kontracepcija bili moralno dopustivi, to bi impliciralo da je (izmeu ostalog) ispravno da svi spolni odnosi budu voeni iskljuivo eljom za uitkom.38 Prema
30

G. E. M. Anscombe, 2003.
31

Vidjeti J. Teichman, u I. Primorac (ur.), 2003.,

str. 50.
32

Ovu vrstu prigovora iznio je Peter Winch u

pismu kojim reagira na lanak G. E. M. Ans
combe Kontracepcija i krepost, a objavljeno je u istom asopisu, The Human World,
1972. Vidjeti i u J. Teichman, u I. Primorac
(ur.), 2003.

na, (ii) namjeru koritenja umjetnog sredstva

koje sprjeava zaee, koja je neispravna.
Meutim, kako izbjegavanje zaea nije upitno, to znai da je zapravo opet upitan sam in
koritenja umjetnog sredstva u spolnom inu.
35

Ibid., str. 18.

36

G. E. M. Anscombe, 2003., str. 29.

37

33

Ibid.

Vidjeti J. Teichman, u I. Primorac (ur.), 2003.

38

34

Moe se, meutim, rei da je ovdje potrebno

razlikovati dvije vrste namjere: (i) namjeru
za izbjegavanjem zaea koja nije neisprav-

Moglo bi se rei da bi upotrebom umjetne

kontracepcije bilo mogue da brani partneri iskazuju ljubav i povezanost kroz spolne
odnose tijekom cijelog mjeseca, a ne samo

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

288

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

prokreacijskoj teoriji, meutim, uitak, sam po sebi, ne smije biti cilj spolnih
odnosa, nego prokreacija. Prema stavovima iz Humanae Vitae, uitak u branim spolnim odnosima nije sraman i ne osuuje se, ali ne smije biti svrhom
spolnih odnosa. Mogli bismo zakljuiti da upravo ponaanje koje omoguuje
da uitak, a ne prokreacija, bude svrhom i ciljem spolnih odnosa dovodi u
pitanje duh otvorenosti prema prokreaciji. Anscombe, primjerice, tvrdi da je
primjena umjetnih sredstva za kontracepciju kod branog para toliko loa da
je gora od preljuba i ak da je protivna ideji braka vie nego preljub.39 Brak
u kojem postoji namjera uivanja u spolnim odnosima i istodobno namjera
potpunog izbjegavanja zaea jest nevaljan. Odobravanje umjetne kontracepcije tako, prema Anscombe, legitimira i omoguuje nevaljane brakove. Prema
tome, duh otvorenosti prema prokreaciji, kako smo vidjeli, ne treba interpretirati usko u smislu da je pogrean svaki in koji je namjerno ne-generativan.
Naprotiv, smatram da ga Anscombe razumije ire kao odbijanje svoenja spolnih odnosa na puki uitak i uvaavanje prokreacijskog smisla seksualnosti.
U tom okviru sada moemo interpretirati razumijevanje prirodnog i ne-prirodnog spolnog odnosa kod G. E. M. Anscombe. Primjerice, Donald Levy
neprirodno definira u terminima temeljnih ljudskih dobara. Temeljna ljudska dobra su ona koja su nuna i koja se ele neovisno o okolnostima, poput
ivota, zdravlja, kontrole nad fizikim i psihikim funkcijama, sposobnosti
stjecanja znanja, ljubavi i sposobnosti za ljubav. Temeljna ljudska dobra su
ona koja su u definiciji ljudskosti na nain da ravnodunost prema tim dobrima granii s nehumanim biima. Neprirodno je za ljudsko bie odbaciti svoja
ili tua temeljna ljudska dobra (osim kada to ne ini da bi spasio neija tua
temeljna ljudska dobra). Uitak jest dobar ili barem nije pogrean, ali nije temeljno ljudsko dobro. Kada netko rtvuje svoje ili tue temeljno ljudsko dobro radi ne-temeljnog kao to je uitak, moe se rei da se radi o neprirodnom
ili devijantnom inu.40 Drim da iza stava G. E. M. Anscombe stoji upravo
slino razmiljanje: jo je Finnis pisao da je prokreacija i podizanje djece temeljno ljudsko dobro, pa bi rtvovanje prokreacije uitku (kao ne-temeljnom
dobru) bilo ne-prirodno i objasnilo bi zato upotreba umjetnih sredstava ini
spolni odnos ne-prirodnim u neprihvatljivom smislu.
Nisam sigurna je li ovo ispravna interpretacija, to bi trailo detaljnije ispitivanje. Meutim, ak i ukoliko se njezin stav iitava na ovaj nain, drim da
nema valjanog razloga da se ne dopusti umjetna kontracepcija, ako se dopustila prirodna metoda i opravdana namjera izbjegavanja zaea. Veina ljudi
ne koristi umjetnu kontracepciju da bi u potpunosti izbjegla raanje djece i
prepustila se uitku, nego radi planiranja obitelji i zato jer je prirodna metoda
vrlo nepouzdana i nesigurna. Umjetna se kontracepcija upotrebljava iz istih
razloga zbog kojih se primjenjuje i prirodna metoda: zdravstvenih, socijalnih
i gospodarskih razloga. Na kraju, mogue je zamisliti da oni koji rtvuju prokreacijsku svrhu uitku to ine oslanjajui se iskljuivo na prirodnu metodu.
Drugim rijeima, upotreba umjetne kontracepcije nije sutinski vie devijantna i ne-prirodna u smislu rtvovanja prokreacijske svrhe spolnosti uitku.

Umjesto zakljuka
Drim da su Humanae Vitae, a potom Finnis i Anscombe, uinili znaajan
iskorak unutar katolikog nauka u odreenju naravi i svrhe spolnih odnosa.
Drim, meutim, da nema konzistentnih argumenta na kojima se temelji zabrana umjetne kontracepcije, kada se prije toga opravdala prirodna kontracepcija. Pokuala sam pokazati da, ukoliko prihvatimo da namjera izbjegavanja
zaea nije moralno dvojbena, ne postoji moralno relevantna razlika izmeu

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

289

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

uporabe prirodne i umjetne metode izbjegavanja zaea. Iako smatram da

umjetna kontracepcija nije nita vie ne-prirodna od prirodne metode u smislu rtvovanja prokreacije uitku, moram se sloiti da je umjetna kontracepcija ograniila ulogu prirodnog u seksualnim odnosima.41 Ovo pitanje prirodnog u spolnim odnosima, meutim, otvara nam sada nova pitanja, temeljna za
svaku raspravu o naravi ljudske seksualnosti: i) to je to loe i ne-prirodno u
uitku i zato je upravo prokreacija prirodna? Zato uitak nije prirodan ako
je spolni odnos praen uitkom i esto je upravo uitak prirodna motivacija
ljudi za spolne odnose? ii) Zato je prirodno moralno? to je u osnovi izvoenja moralnog autoriteta navodno prirodnog (seksualnog) ponaanja?
Neki filozofi tvrde da nema niti smisla govoriti o prirodnom i ne-prirodnom
u spolnim odnosima jer ne postoji neki dio ljudskog ponaanja koji nije dio
prirode ili ljudskog svijeta.42 No, ak i ako prihvatimo da je prokreacija prirodna, ostaje drugo veliko pitanje: zato prirodni zakon treba shvaati kao
moralni? Katoliki filozofi svoj stav o prokreaciji kao prirodnoj funkciji i
moralnom zakonu nalaze poglavito u autoritetu tvorca. Meutim, mogue je
odvojiti ovaj stav od religije/teizma i proglasiti prokreacijsku funkciju seksa
kao zadanu od prirode, kao to je to u biologijskoj i evolucijskoj teoriji. No,
nema niega u prirodnim funkcijama to povlai moralno dobro. Moe se ak
iz tvrdnje da je prokreacija prirodna svrha seksualnih odnosa izvesti i stav
da je ne-prokreacijski seks neprirodan i devijantan.43 Meutim, neprirodnost
i perverzija imaju pritom samo biologijsko znaenje. Dakle, ak ako je pro
kreacija prirodna svrha, ne-prirodno nije nuno moralno pogreno. Drugim rijeima, ak i ako prihvatimo da je umjetna kontracepcija ograniila prirodno,
doseg ove tvrdnje ne moe bez posebnih dodatnih obrazloenja biti pretvoren
u stav da je zato umjetna kontracepcija nemoralna, a da bude prihvatljiva i
onima koje ne obvezuje religijsko stajalite.
Literatura
Anscombe, G. E. M. (2003), Moete imati spolne odnose bez djece, u: I. Primorac (ur.),
Suvremena filozofija seksualnosti, Zagreb, Kruzak (prva verzija 1968.).
Anscombe, G. E. M. (1997), Contraception and Chasitity, Human Sexuality, The International Research Library of Philosophy, sv. 19, Dartmouth Ashgate, Aldershot, 2950
(pretisak prve verzije 1972., The Human World, br. 7, 930).
Card, R. F. (2007), Conscientious Objection and Emergency Contraception, American
Journal of Bioethics, 7(6), str. 814.
Dworkin, R. (1993), Lifes Dominion, New York, Knopf.
za vrijeme neplodnih dana. Tada bi se uistinu potvrdili stavovi o tome da je iskazivanje
brane ljubavi punovrijedni smisao spolnih
odnosa. injenicom da umjetna kontracepcija nije doputena, iskazivanje brane ljubavi
kroz spolne odnose ostaje u drugom planu.
Nadalje, kako nije mogue razluiti spolne
odnose motivirane branom ljubavi od onih
branih odnosa motiviranih uitkom, zabrana
umjetne kontracepcije moe se tumaiti upravo kao odredba kojom se eli sprijeiti (manje
prihvatljiva) mogunost da budu motivirani
iskljuivo uitkom.
39

Stoga je kontracepcijski spolni odnos u braku gori ozbiljniji napad na krepost nego

prava pouda ili preljub. Zbog njega ne mo

e se ni govoriti o istinskom branom inu.
G. E. M. Anscombe, 1972., str. 23.
40

D. Levy, 1980.
41

A. Goldman, 1976/77., I. Primorac, 1999.

42

M. Slote, 1975.
43

S. Ruddick, 1984.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
122 God. 31 (2011) Sv. 2 (277290)

290

S. Priji-Samarija, Kontracepcija: prirodno, umjetno, moralno

Finnis, J. (1970), Natual Law and Unnatural Acts, The Heythorp Journal, 11, str. 365387.
Goldman, A. (1976/77), Plain Sex, Philosophy and Public Affairs, 6, str. 267287.
Gormally, L. (ur.) (1994), Moral Truth and Moral Tradition: Essays in Honour of Peter
Geach and Elisabeth Anscombe, Dublin, Four Courts Press.
Levy, D. (1980), Perversion and the Unnatural as Moral Categories, Ethics, 90/2, str.
191202.
Marquis, D. (1989), Why Abortion is Immoral, The Journal of Philosophy, LXXXVI,
str. 183202.
Noonan, J. (1970), The Morality of Abortion: Legal and Historical Perspectives, Cambridge (MA), Harvard University Press.
Norcross, A. (1990), Killing, Abortion, and Contraception: A Reply to Marquis, Journal
of Philosophy 87 (5), str. 268277.
Papa Pavao VI (1968), Humanae vitae (Enciklika o ispravnoj regulaciji poroda), Zagreb,
Kranska sadanjost.
Primorac, I. (ur.) (2003), Suvremena filozofija seksualnosti, Zagreb, Kruzak.
Primorac, I. (ur.) (1997), Human Sexuality, The International Research Library of Philosophy, sv. 19, Dartmouth Ashgate, Aldershot.
Primorac I. (1999), Ethics and Sex, London, Routledge.
Priji-Samarija, S. (2007), Ogled o moralnom i zakonskom statusu pobaaja, u E. Bac
carini i S. Priji-Samarija, Praktina etika: ogledi iz liberalnog pristupa problemima
praktine etike, Zagreb, Hrvatsko filozofsko drutvo.
Purdy, L. (1978), Can Having Children be Immoral?, u R. F. Card (ur.), Critically Thinking about Medical Ethics, New Jersey, Prentice Hall.
Ruddick, S. (1984), Better Sex, u R. Baker i F. Elliston (ur.), Philosophy and Sex, Buffalo, Prometheus.
Slote, M. (1975), Inapplicable Concepts and Sexual Perversion, Philosophical Studies, 28.
Soble, A. (1997), Sexual Investigations, New York, New York University Press.
Strasser, M. (1987), Noonan on Contraception and Abortion, Bioethics, 1(2), str. 199205.
St. Augustine (1966), The City of God against the Pagans, Cambridge (MA), Harvard
University Press.
St. Thomas Aquinas (1975), Summa Contra Gentiles, Notre Dame, Notre Dame University
Press.
Snjeana Priji-Samarija

Contraception: Natural, Artificial, Moral

Abstract

The moral permissibility of contraception as the method of birth control or conception avoidance is closely related to the issue of procreative autonomy, that is, the question whether a
person may decide freely to have or not to have children, when and how many. The development
of medical and scientific technologies increases procreative autonomy in terms of conception
and birth planning by biotechnological interventions before and during a sexual intercourse. In
the first part of this article, I give a brief account of bioethical arguments that can be mobilized
against moral acceptability of contraception. In the second part, I compare these arguments
with those raised in procreative view of sexuality against the use of unnatural contraceptives.
Finally, in the third part, I critically analyze the stance according to which a device employment
is sin against nature and I argue that the approving of infertile times (safe days) method of
conception avoidance while prohibiting all others is inconsistent.
Key words
contraception, infertile times method, contraceptives, intention, intentional generative act