"Djeje likovno izraavanje je autentino i individualno, pa se mora sagledati unutar ireg
konteksta razvojnih, emocionalnih, socijalnih i kulturnih iskustava. Djeje crtee ne smijemo gledati kao umjetnine, ve kao obian izraz, slian jasnom govoru. Lijep crte je kao i lijep izgovor. Oni na svoj crte ne gledaju kao na umjetniko djelo. Kada ga naine, lako ga zaboravljaju. Kada pogledamo crtee D.B. lako se primijeti da je jako nadaren i talentiran. U periodu od 6.9. godine kod uenika ne postoji pravo prikazivanje svijeta na trodimenzionalni nain to nije sluaj sa D.B. Kod njega se na slici 5. i 6. osjeti volumen, odnos svjetlo-sjena, linearna perspektiva, skraenje, proporcija izmeu predmeta i proporcija likova. Slika 1. Primjeujemo savren oblik pasa, kod kojih se primijeti proporcija i odnosi veliina, to nije sluaj kod uenika tog uzrasta. Slike 7. i 8. raene su po reprodukcijama pa D.B. na tim radovima eli postii to realniji dojam, a postigao je jak kontrast i odnos veliina, oblika i detalja. Od puberteta do zrelosti uz estetske discipline, uenik e nauiti realno crtanje i predoavanje. Tako e biti sposoban da u svakoj prilici objasni svoju misao. Crteom moe opisati predmet, nainiti grafiki prikaz ili shematski rekonstruirati doivljaj. Kao to sam na poetku rekla, D.B. je bez sumnje talent: on se opredijelio za hiperrealizam, to je u potpunosti usavrio gotovo fotografski tono. ao mi je to je napustio likovnu akademiju. Mogue je da je to uradio zbog tekog djetinjstva i trauma doivljenih u periodu rata, izbjeglitva i nesreenih obiteljskih prilika, to dovodi do toga da teko prihvaa savjete mentora. teta je takoer jer je na Akademiji imao mogunost da se upozna sa razliitim tehnikama, stilovima i umjetnikim pravcima. Apstraktna umjetnost se pojavila sa pojavom fotografije. Umjetnici su shvatili da vie nemaju potrebe za realnim slikarstvom pa su se okrenuli likovnim elementima, mada su svi oni proli i fazu realnog slikarstva. Poto je 20. st. u umjetnosti promjenjivo, stilovi su bujali, tako se pojavila i reakcija na apstraktnu umjetnost kao hiperrealizam. Umjetnici toga doba, kao i danas prolaze razliite faze. Jednostavno, ovo je vrijeme eksperimenata, sve je ve vieno. Iako je crtanje estetsko - kreativni odgoj, ono mora ii uporedo sa ostalim predmetima. Sve to dijete doznaje u koli i u svojoj okolici, sve to ga uzbuuje, moe biti teme na satu crtanja. Ta se podruja proimaju, dopunjuju i jedno koristi drugome. Sadraji moraju postati sve iri kao to se i djeji umni obzor proiruje. Estetsko odgajanje mora se razvijati promatranjem okoline: zbog toga esto moemo istu temu rjeavati istovremeno pismenim zadatkom iz maternjeg jezika i na satu likovne kulture. Ona ista kreativnost koja se trai u likovnoj kulturi mora biti baza i u drugome podruju. Ni jedno ni drugo rjeenje ne smije biti stereotipno, nego ivo i stvaralako. Problem nastave likovne kulture jest to to tjedno imaju samo jedan sat iz toga predmeta, pa u jednom tjednu poinju rjeavati problem, a nastavljaju ga tek sljedei tjedan. Mislim da je art terapija jako dobra, kako za djecu, tako i za odrasle. Pomae im da se oslobode stresa i drugih psiholokih problema. Da bi se uvela art terapija u kole, dobro bi bilo kada bi se uvelo vie sati za talentirane uenike, kako bi nastavnici i profesori mogli tim uenicima posvetiti vie panje." Brana urovi-Pulji, prof. likovne kulture u osnovnoj i srednjoj koli