Knjiga Novi

Predgovor
Ova knjiga zamisljena je kao udzbenik iz predmeta Analiza 1 kojeg vec

nekoliko godina drzim za studente matematike i informatike na Prirodno matematickom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Ona obuhvata standardan materijal iz matematicke analize funkcija jedne promjenljive do diferencijalnog racuna: zasnivanje skupa realnih brojeva, konvergencija nizova, redovi,
te limes i neprekidnost funkcija. Vrhunac citave teorije predstavljaju elementarne funkcije, koje su uvedene na strog nacin. Pri tome sam se odlucio za
uvodenje transcedentnih funkcija (eksponencijalne i trigonometrijskih) pomocu
redova, i to iskljucivo u realnom domenu.
Trudio sam se da tekst bude sto pristupacniji, tako da su dokazi mozda detaljniji
nego sto je to uobicajeno u drugim udzbenicima. Prevashodna uloga primjera
koji se u knjizi navode je da pomognu citaocu da shvati izlozenu teoriju, zbog
cega sam tezio da budu sto jednostavniji. Na kraju svake glave nalaze se zadaci.
Njihova uloga nije toliko u tome da budu materijal za uvjezbavanje gradiva,
koliko da budu njegova dopuna, a ponekad je kroz njih razraden neki tehnicki
detalj neophodan u dokazu izvjesnih tvrdenja.
Zelim
da se ovom prilikom zahvalim recenzentima, Prof. Dr Milosu Arsenovicu
i Prof. Dr Milanu Jovanovicu za pazljivo citanje rukopisa i mnogobrojne sugestije, zahvaljujuci kojima je poboljsan ovaj tekst.
Na kraju, zahvalnost dugujem i Gradskoj skupstini grada Banjaluka, koja je
finansirala stampanje knjige.
Banjaluka, oktobar 2008.
Vladimir Jovanovic
ii
Sadr
zaj
Predgovor
Uvod
Realni brojevi
I.1 Realni brojevi kao polje . . . . .
I.2 Realni brojevi kao uredeno polje
I.3 Aksioma potpunosti . . . . . . .
I.4 Prirodni brojevi . . . . . . . . . .
I.5 Cijeli i racionalni brojevi . . . . .
I.6 Realne funkcije . . . . . . . . . .
I.7 Prebrojivost skupova . . . . . . .
I.8 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
5
5
8
11
12
20
22
31
35
II Konvergencija niza
II.1 Osnovne osobine konvergetnog niza . .
II.2 Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . .
II.3 Tacka nagomilavanja niza. Kosijev niz
II.4 Konvergencija u R . . . . . . . . . . .
II.5 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
37
37
42
43
47
48
III Redovi
III.1 Obicna konvergencija redova . . . . .
III.2 Apsolutna konvergencija redova . . .
III.3 Neke funkcije zadane pomocu redova
III.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
51
52
58
68
77
IV Neprekidnost i limes funkcije

IV.1 Topoloska svojstva skupa R . . . . . .
IV.2 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . .
IV.3 Limes funkcije . . . . . . . . . . . . . .
IV.4 Globalna svojstva neprekidne funkcije
IV.5 Elementarne funkcije . . . . . . . . . .
IV.6 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
79
. 79
. 82
. 87
. 93
. 98
. 108
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Bibliografija
111
Indeks
112
iii
iv
SADRZAJ
Uvod
U uvodnoj glavi upoznajemo se, izmedu ostalog, sa osnovama matematicke
logike i teorije skupova. Pri tome se necemo baviti strogo aksiomatskim zasnivanjem tih oblasti, vec ce nam one vise sluziti kao jedan jezik, odnosno nacin
izrazavanja u matematici. Na kraju cemo se pozabaviti pitanjem zasnivanja
pojmova relacije i funkcije.
Logi
cki iskazi
Pod logickim iskazom (ili samo iskazom) podrazumijevamo svaku tvrdnju koja
je ili tacna ili netacna. Primjeri iskaza su, recimo,svaki covjek nosi naocale,
sto je netacna tvrdnja i mjesec januar ima 31 dan, sto je tacna tvrdnja. Iskaze
oznacavamo velikim slovima A, B, . . ..
Iz datih iskaza A i B mogu se formirati novi iskazi: iskaz A B (konjunkcija) je
tacan ako su i A i B tacni, a u svim ostalim slucajevima je netacan; iskaz A B
(disjunkcija) je tacan ako su tacni ili A ili B ili oba, dok je netacan u slucaju
kad su i A i B netacni; iskaz A B (implikacija) je netacan jedino u slucaju
kad je A tacno i B netacno, interpretira sa kao iskaz iz A slijedi B, odnosno
A povlaci B.
Cesto
cemo koristiti izraz iz programskih jezika a := b, gdje je a je oznaka,
odnosno promjenljiva, a b je nekakav objekat (logicki iskaz, skup, broj i sl.). Pri
tome, navedeni izraz ima znacenje neka a ima vrijednost b. Uz pomoc njega
mozemo za date iskaze A i B definisati ekvivalenciju A B sa
A B := (A B) (B A).
Ekvivalencija se interpretira kao A je ekivalentno sa B, odnosno A vrijedi,
ako i samo ako vrijedi B. Napomenimo da cemo umjesto izraza ako i samo
ako krace pisati akko.
Kao sastavni dio iskaza cesto se pojavljuju kvantifikatori:
x (za svako x)
x (postoji barem jedan x).
Skupovi
Skup predstavlja sveukupnost izvjesnih objekata (tzv. elemenata); ta sveukupnost se smatra jednim novim objektom. Naravno, ova definicija kao i mnoge
cinjenice vezane za skupove koje cemo ovdje navesti zahtijevaju strozije formulacije, kojima se, kako je na pocetku receno, necemo baviti. Sa strogim
aksiomatskim pristupom teoriji skupova citalac se moze detaljnije upoznati u
[6].
1

SADRZAJ
Ako skup nema nijedan element nazivamo ga prazan skup (oznaka ). Za pripadnost (nepripadnost) elementa skupu koristimo uobicajenu oznaku ().
/
Cinjenicu
da je skup A podskup skupa B oznacavamo sa A B, sto se ekvivalentno moze zapisati i sa B A, te kazemo da je B nadskup skupa A. Pri
tome dopustamo i da je A = B.
Sa {x : E(x)}, oznacavamo skup svih objekata za koje je iskaz E tacan, mada
treba reci da kod izvjesnih iskaza ova definicija moze dovesti do kontradikcije;
matematicki je korektnije definisati {x X : E(x)}, gdje je X neki skup.
Neka su A i B podskupovi skupa X. Tada uniju, presjek i razliku skupova A i
B redom definisemo sa
A B := {x X : x A x B},
A B := {x X : x A x B},
A\B := {x X : x A x
/ B}
Osim toga, skup Ac := X\A nazivamo komplementom skupa A.
Skup svih podskupova od X nazivamo partitivni skup od X, a oznacavamo ga
sa P(X).
Konacno, za date neprazne skupove A i B, Dekartov1 proizvod A B definisemo
kao skup svih uredenih parova, pri cemu je prvi element iz skupa A, a drugi iz
skupa B, tj.
A B := {(a, b) : a A b B}.
Relacije i funkcije
Ako su A i B neprazni skupovi i A B, onda uredenu trojku (A, B, )
nazivamo binarnom relacijom iz A u B (ili samo relacijom). Za a A i b B
kazemo da su u relaciji i pisemo a b, ako je (a, b) . Ukoliko je A = B,
onda govorimo o binarnoj relaciji (ili samo relaciji) na A.
Ako relacija na nepraznom skupu A ima osobine,
(i)
(ii)
(iii)
(a A) a a (refleksivnost),
(a, b A) a b b a (simetricnost),
(a, b, c A) a b b c a c (tranzitivnost),
onda ju nazivamo relacijom ekvivalencije na A. U tom slucaju za svako a A

definisemo klasu ekvivalencije [a] elementa a kao skup elemenata iz A koji su u
relaciji sa a, tj. [a] := {x A : x a}. Mo
ze se dokazati da za sve a, a0 A
S
0
0
vrijedi ili [a] = [a ] ili [a] [a ] = , te da je aA [a] = A.
U posebno vazne relacije spadaju funkcije ili preslikavanja, a definisu se na
sljedeci nacin: ako relacija (A, B, f ) ima osobinu da za svako a A postoji
jedinstven b B, tako da je a f b, onda takvu relaciju nazivamo funkcijom.
Funkciju cemo umjesto kao uredenu trojku (A, B, f ) zapisivati u obliku f :
A B; pri tome, skup A nazivamo domen ili oblast definisanosti, a skup B
kodomen. Osim toga, umjesto (a, b) f pisemo b = f (a). Kako funkciju
f : A B mozemo interpetirati kao pravilo po kome se svakom elementu skupa
A dodjeljuje tacno jedan element skupa B, to cemo ju ponekad zapisivati u
obliku a 7 f (a).
1 Ren
e
Descartes (1596 1650), francuski matemati

car

SADRZAJ
Slika ili skup vrijednosti f (A) B funkcije f : A B je skup definisan sa

f (A) := {f (a) : a A}.
Grafik Gf A B je skup dat sa Gf := {(a, f (a)) : a A}.
Ako je A0 A, onda funkciju f |A0 : A0 B sa osobinom da
(a A0 ) (f |A0 )(a) = f (a),
nazivamo restrikcijom funkcije f na skup A0 .
Dalje, za funkciju f : A B kazemo da je
injektivna, ako vrijedi (a, a0 A) f (a) = f (a0 ) a = a0 ,
surjektivna, ako je B = f (A),
bijektivna, ako je i injektivna i surjektivna.
Za svaku bijektivnu funkciju f : A B postoji inverzna funkcija (krace inverz)
f 1 : B A, koja ima osobinu
(a A) f 1 (f (a)) = a,
(b B) f (f 1 (b)) = b.
Ako su f : A B i g : B C date funkcije, onda funkciju g f : A C

definisanu sa
(a A) (g f )(a) := g(f (a)),
nazivamo kompozicijom funkcija f i g.
Neka je I neprazan skup i f : I P(X) injektivno preslikavanje. Ako oznacimo
Ai := f (i), onda skup f (I) = {Ai : Si I} nazivamo familijom T
podskupova od
X indeksiranu skupom I. Pri tome, iI Ai predstavlja uniju, a iI Ai presjek
skupova navedene familije. Nije tesko dokazati da vrijede Demorganove2 formule
[ c \
\ c [
Ai =
Aci ,
Ai =
Aci .
(1)
iI
2 Augustus
iI
iI
De Morgan (1806 1871), engleski matemati

car
iI
SADRZAJ
Glava I
Realni brojevi
Iako je cini da je pojam broja toliko prirodan i razumljiv da ga ne treba
posebno objasnjavati, ipak, njegovo strogo matematicko zasnivanje okoncano
je tek u 19. vijeku radovima njemackih matematicara Dedekinda1 i Kantora2 .
U matematickoj analizi najpoznatiji su aksiomatski i konstruktivni pristup zasnivanja skupa realnih brojeva.
Po aksiomatskom pristupu skup realnih brojeva je neprazan skup koji zadovoljava tzv. aksiome polja, uredenja i potpunosti. Pri tome, pitanje egzistencije
takvog skupa ostaje otvoreno.
Kod konstruktivnog pristupa krene se od proizvoljnog beskonacnog skupa. Moguce je dokazati da ako postoji barem jedan beskonacan skup, onda postoji i
skup prirodnih brojeva. Skup prirodnih brojeva definise se pomocu Peanovih3
aksioma. Iz prirodnih brojeva lako se dobiju cijeli, a iz cijelih racionalni. Realne
uz pomoc racionalnih brojeva konstruisali su Dedekind (1872) i Kantor (1889).
Prema tome, ako postoji barem jedan beskonacan skup, tada postoji i skup
realnih brojeva. Egzistencija beskonacnog skupa je jedna od aksioma teorije
skupova. U vezi sa navedenim tvrdnjama citalac moze detaljnije pogledati u [2]
i [5].
Mi smo se ovdje opredijelili za aksiomatski pristup koji je u odnosu na konstruktivni znatno manje zahtjevan.
I.1
Realni brojevi kao polje
Karakterizacija skupa realnih brojeva R kao polja sastoji se u cinjenici da postoje

preslikavanja + : RR R (sabiranje) i : RR R (mnozenje) sa sljedecim
osobinama (tzv. aksiome polja ):
(1.1) Komutativnost sabiranja: (a, b R) a + b = b + a
(1.2) Asocijativnost sabiranja: (a, b, c R) (a + b) + c = a + (b + c)
(1.3) Egzistencija neutralnog elementa za sabiranje:
( 0 R)(a R) a + 0 = a
1 Richard
Dedekind (18311916)
Cantor (18451918)
3 Giuseppe Peano (18581932), talijanski matemati
car
2 Georg
GLAVA I. REALNI BROJEVI
(1.4) Egzistencija inverznog elementa za sabiranje:

(a R)( a R) a + (a) = 0
Do sada su bile navedene osobine sabiranja. Sljedece osobine ticu se mnozenja.
(1.5) Komutativnost mno
zenja: (a, b R) a b = b a
(1.6) Asocijativnost mno
zenja: (a, b, c R) (a b) c = a (b c)
(1.7) Egzistencija neutralnog elementa za mno
zenje:
( 1 R\{0})(a R) a 1 = a
(1.8) Egzistencija inverznog elementa za mno
zenje:
(a R\{0})(a1 R) a a1 = 1
Naredna osobina povezuje mnozenje sa sabiranjem.
(1.9) Distributivnost mno
zenja u odnosu na sabiranje:
(a, b, c R) (a + b) c = a c + b c
Napomene: (a) Ovdje smo za vrijednost funkcije + u (a, b) umjesto +((a, b))
koristili prakticniju oznaku a + b, te umjesto ((a, b)) oznaku a b. Osim toga,
cesto cemo umjesto a b pisati ab.
(b) Primijetimo da zbog asocijativnosti sabiranja, odnosno mnozenja mozemo
definisati
a + b + c := (a + b) + c = a + (b + c),
abc := (ab)c = a(bc).
Posljedice aksioma polja

(1.10) Stav: Broj 0 je jedinstveno odreden.
Dokaz. Pretpostavimo da postoji jos jedan element 00 R sa istom osobinom:
(a R) a + 00 = a.
(1.3)
(1.1)
(1)
(1)
Otuda, 00 = 00 + 0 = 0 + 00 = 0.
(1.11) Stav: Za svako a R je a jedinstveno odreden.
Dokaz. Ako postoji jos jedan element a0 sa istom osobinom, tj. da
a + a0 = 0,
(2)
tada je
(1.2)
(2)
a0 = a0 + 0 = a0 + (a + (a)) = (a0 + a) + (a) = 0 + (a) = a.

(1.12) Stav: 0 = 0.
(1.4)
(1.1)
(1.3)
Dokaz. 0 = 0 + (0) = 0 + 0 = 0.
I.1. REALNI BROJEVI KAO POLJE
Oznaka: Umjesto a + (b) pisacemo a b.

Sljedeci stav nam govori o tome da prebacivanjemna desnu stranu realan broj
mijenja predznak.
(1.13) Stav: Neka a, b, c R. Tada a + b = c b = c a.
Dokaz. Buduci da je rijec o ekvivalenciji, dokaz se provodi u dva smjera. Neka
je prvo a + b = c. Tada b = b + 0 = b + (a + (a)) = (b + a) + (a) = c a. Neka
je sada b = c a. Odatle slijedi a + b = a + (c a) = (c a) + a = c + (a + a) =
c + 0 = c.
(1.14) Stav: (a R) (a) = a.
Dokaz. Iz a + a = 0 na osnovu (1.13) imamo a = 0 (a) = (a).
(1.15) Stav: (a, b R) (a + b) = a b.
Dokaz. Zbog (a + b) + (a b) = (a + b) + (b a) = a + (b b) a = a a = 0
i (1.13) je a b = 0 (a + b) = (a + b).
Analogno se dokazuju odgovarajuce tvrdnje za mnozenje:
(1.16) Stav: Broj 1 je jedinstveno odreden.
(1.17) Stav: Za svako a R\{0} je a1 jedinstveno odreden.
(1.18) Stav: Neka a R\{0} i b, c R. Tada ab = c b = a1 c.
(1.19) Stav: (a R\{0}) (a1 )1 = a.
(1.20) Stav: (a, b R\{0}) (ab)1 = b1 a1 = a1 b1 .
Oznaka:
a
b
:= ab1 .
Na kraju navodimo posljedice distributivnosti.

(1.21) Stav: (a R) a 0 = 0.
(1.9)
Dokaz. Iz a 0 = 0 a = (0 + 0) a = 0 a + 0 a = a 0 + a 0 i (1.13) slijedi

a 0 = a 0 a 0 = 0.
(1.22) Stav: Za sve a, b R je ab = 0, akko je a = 0 ili b = 0.
(1.21)
(1.6)
Dokaz. Neka je ab = 0 i recimo a =

6 0. Tada 0 = a1 0 = a1 (ab) =
1
(a a) b = 1 b = b. Obratno, ako a = 0 ili b = 0, onda je na osnovu (1.21) i
ab = 0.
(1.23) Stav: (a, b R) (a) b = (ab).
(1.13)
Dokaz. ab + (a) b = (a + (a)) b = 0 b = 0 (a) b = 0 (ab) = (ab).

(1.24) Stav: (a, b R) (a) (b) = ab.
(1.23)
(1.23)
(1.14)
Dokaz. (a)(b) = (a(b)) = ((ab)) = ab.

Napomene: (a) Neka je S skup sa najmanje dva elementa. Tada uredenu trojku
(S, +, ), pri cemu operacije + : S S S i : S S S zadovoljavaju
(1.1)(1.9) (pri tome umjesto R stoji S), nazivamo poljem.

(b) Nije tesko provjeriti da (S, +, ) takode cini polje, gdje je S = {0, 1}, a + i
zadovoljavaju 0 + 0 = 0, 0 + 1 = 1 + 0 = 1, 1 + 1 = 0, te 0 0 = 0 1 = 1 0 = 0
i 1 1 = 1. To znaci da aksiome polja nisu dovoljne za karakterizaciju skupa
realnih brojeva, jer iz njih ne slijedi da je, recimo, 1 + 1 6= 0.
I.2
Realni brojevi kao uredeno polje
Na polju realnih brojeva (R, +, ) uvodimo binarnu relaciju < (manje), za

koju vrijedi sljedece (tzv. aksiome uredenja):
(2.1) Potpunost uredenja: Za sve a, b R je samo jedna od sljedecih tvrdnji
tacna:
a < b, a = b, b < a.
(2.2) Tranzitivnost: (a, b, c R) (a < b) (b < c) a < c.
(2.3) Monotonost sabiranja: (a, b, c R) a b
ab
ab
abc
:=
:=
:=
:=
b<a
ab a=b
ab bc
Definicija: Broj a R nazivamo pozitivnim (negativnim), ako je a > 0

(odnosno a < 0), a nenegativnim ako je a 0.
Posljedice aksioma uredenja (i polja)

(2.5) Stav: (a, b R) a b.
Dokaz. Neka je a < b. Ako primijenimo (2.3) za c = ab dobijamo aab <
b a b, tj. b < a.
Sljedeca tvrdnja tice se sabiranja nejednakosti.
(2.6) Stav: (a, b, a0 , b0 R) (a < b) (a0 < b0 ) a + a0 < b + b0 .
Dokaz. Zbog (2.3), iz a < b slijedi da je a + a0 < b + a0 = a0 + b, a iz a0 < b0 da
je a0 + b < b0 + b, pa iz tranzitivnosti (2.2) imamo a + a0 < b + b0 .
(2.7) Napomena: Nije tesko vidjeti da iz a b i a0 b0 slijedi a + a0 b + b0 ,
te da iz a < b i a0 b0 slijedi a + a0 < b + b0 .
Da nejednakosti smijemo mnoziti jednu sa drugom ukoliko su lijeve i desne
strane nenegativne, pokazujemo u narednoj tvrdnji.
(2.8) Stav: (a, b, a0 , b0 R) (0 a < b) (0 a0 < b0 ) aa0 < bb0 .
Dokaz. Neka je a0 = 0. Iz 0 < b, 0 < b0 i (2.4) slijedi 0 = 0 b0 0. Tada a bc.

Dokaz. Iz c < 0 i (2.5) slijedi c > 0, pa imamo (c) a < (c) b, tj. ac < bc,
odakle ac > bc.
(2.10) Stav: (a R\{0}) aa > 0.
Dokaz. Ako je a > 0, tada iz (2.4) slijedi aa > a 0 = 0. Zbog (2.1), drugi
moguci slucaj je a < 0. No, tada a > 0, pa imamo 0 < (a) (a) = aa.
(2.11) Stav: 1 > 0
Dokaz. Na osnovu prethodne tvrdnje je 1 = 1 1 > 0.
(2.12) Stav: (a R\{0}) (a > 0) a1 > 0.
Dokaz. Neka je a > 0. Tada iz aa1 = 1 i (1.22) zakljucujemo a1 6= 0, odakle,
na osnovu (2.10) slijedi a1 a1 > 0. Mnozeci posljednju nejednakost sa a dobijamo a1 > 0.
(2.13) Stav: (a, b R) 0 < a b1 .
Dokaz. Iz prethodne tvrdnje slijedi da a1 > 0, b1 > 0, odakle a1 b1 > 0.
Ako pomnozimo a b1 .
Napomene: (a) Neka je (S, +, ) polje, a < binarna relacija na S koja zadovoljava (2.1)(2.4) (pri tome umjesto R stoji S). Tada uredenu cetvorku (S, +, , <
) nazivamo uredenim poljem. Kako i skup racionalnih brojeva cini uredeno polje,
znaci da ni aksiome polja i uredenja ne karakterisu u potpunosti skup realnih
brojeva.
(b) Postojanje relacije uredenja omogucava da realne brojeve predstavimo na
realnoj pravoj (vidi sliku). Zato cemo ponekad o realnim brojevima govoriti kao
o tackama.
b
Slika I.1: Realni brojevi a i b, pri cemu a < b
Definicija: Za a, b R, a < b definisemo

[a, b] := {x R : a x b}
zatvoreni interval
(a, b) :=
{x R : a < x < b}
otvoreni interval
[a, b) :=
{x R : a x < b}
poluotvoreni interval
(a, b] := {x R : a < x b}
poluotvoreni interval
Interval [a, b] nazivamo i segment. Ako je a = b, tada dodatno definisemo

[a, a] := {a}. U svim navedenim slucajevima je b a duzina intervala. Dalje,
za a R definisemo
[a, )
:=
{x R : x a} zatvoreni interval
(a, )
:=
{x R : x > a} otvoreni interval
(, a]
:= {x R : x a} zatvoreni interval
10
(, a)
:=
{x R : x < a} otvoreni interval
Napomena: Simbole i smo ovdje koristili samo radi kraceg zapisa.

Treba naglasiti da , 6 R!
Apsolutna vrijednost
Definicija: Neka je a R. Apsolutnu vrijednost od a definisemo sa
|a| :=
a, ako a 0,
a, ako a < 0.
Apsolutnu vrijednost mozemo geometrijski interpretirati na realnoj pravoj na
|b-a|
Slika I.2: Udaljenost od a do b

sljedeci nacin: ako a, b R, tada |a| predstavlja udaljenost tacke a od tacke 0,
dok je |b a| udaljenost od a do b. Iz navedene geometrijske interpretacije jasno
je da vrijedi
(2.14) Stav: Neka je a, M R i M 0. Tada vazi
(x R)
|x| M M x M.
(2.15) Osobine apsolutne vrijednosti: Za sve a, b R vrijedi:

(i) |a| 0, (ii) | a| = |a|, (iii) |ab| = |a||b|, (iv) ab = |a|
|b| (b 6= 0).
Dokaz. Dokazacemo samo (iii). U zavisnosti od znaka brojeva a i b razlikujemo
cetiri slucaja:
10
20
30
40
Neka
Neka
Neka
Neka
je
je
je
je
a0
a0
a<0
a<0
i
i
i
i
b 0.
b < 0.
b 0.
b < 0.
Tada ab 0, pa imamo |ab| = ab = |a||b|.

Zbog ab 0 je |ab| = ab = a(b) = |a||b|.
Postupamo kao slucaju 20 .
Iz ab > 0 slijedi |ab| = ab = (a)(b) = |a||b|.
(2.16) Nejednakost trougla: Za sve a, b R je |a + b| |a| + |b|.

Dokaz. Iz definicije apsolutne vrijednosti slijede nejednakosti a |a| i b |b|,
cijim sabiranjem dobijamo
a + b |a| + |b|.
(3)
Takode vrijedi a |a| i b |b|, odakle sabiranjem imamo (a+b) |a|+|b|,
odnosno a + b (|a| + |b|), sto zajedno sa (3) daje
(|a| + |b|) a + b |a| + |b|,
iz cega na osnovu (2.14) slijedi tvrdnja.
(2.17) Stav: Za sve a, b R je ||a| |b|| |a b|.
I.3. AKSIOMA POTPUNOSTI
11
Dokaz. Na osnovu nejednakosti trougla imamo |a| = |a b + b| |a b| + |b|,

odakle je
|a| |b| |a b|.
(4)
Ako u (4) zamijenimo mjesta brojevima a i b, dobijamo |b||a| |ba|, odakle,
zbog |a b| = |b a| slijedi (|a| |b|) |a b|, sto, uzimajuci u obzir (4), daje
|a b| |a| |b| |a b|.
Na kraju, koristeci posljednju nejednakosti i (2.14) zakljucujemo da je
||a| |b|| |a b|.
I.3
Aksioma potpunosti
Svojstvo potpunosti skupa realnih brojeva geometrijski se interpretira kao cinjenica da se svakoj tacki realne prave moze dodijeliti jedan realan broj, te
da se na taj nacin moze popuniti citava prava. Zato se ponekad kaze da skup
realnih brojeva cini kontinuum. Matematicki se ta cinjenica izrazava Aksiomom
potpunosti (3.1). Vidjecemo da se sve kljucne tvrdnje koje se ticu granicnih
procesa (konvergencija nizova, limesi funkcija, izvodi, integrali itd.) zasnivaju
upravo na toj aksiomi.
Definicija: Neka je S R. Kazemo da je M R gornja meda skupa S,

ako je x M , za sve x S. Pri tome skup S za koga postoji barem jedna gornja
meda nazivamo ogranicenim odozgo. Slicno, m R je donja meda za skup S,
ako je m x, za sve x S, a skup koji ima najmanje jednu donju medu zovemo
ogranicenim odozdo. Konacno, skup S nazivamo ogranicenim, ako je ogranicen
i odozgo i odozdo ili sto je ekvivalentno sa
(K > 0) (x S) |x| K.
Definicija: Broj s R nazivamo najmanjom gornjom medom ili supremumom skupa S R (oznaka s = sup S), ako je s gornja meda za S i ako za
svaku gornju medu s0 skupa S vrijedi s0 s.
Napomene: (a) Analogno se definise najveca donja meda ili infimum skupa S
(oznaka inf S).
(b) U slucaju da je sup S S, tada max S := sup S nazivamo najvecim ili maksimalnim elementom skupa S. Slicno, ako je inf S S, broj min S := inf S
nazivamo najmanjim ili minimalnim elementom skupa S.
Primjer: Za S = [0, 1) je sup S = 1, inf S = 0, min S = 0, a max S ne postoji.
Iz ovog primjera se vidi da cak ukoliko je neki skup ogranicen odozgo, onda
njegov maksimalni element ne mora postojati. Medutim, supremum u takvim
situacijama ipak postoji, jer uzimamo da vazi
(3.1) Aksioma potpunosti: Za svaki neprazan, odozgo ogranicen skup S R
postoji supremum.
(3.2) Stav: Za svaki neprazan, odozdo ogranicen skup S R postoji infimum.
Dokaz. Ako je skup S R ogranicen odozdo, tada je S := {x : x S}
ogranicen odozgo. Zaista, ako je m donja meda za S, tada iz m x za sve
12
x S slijedi da x m za sve x S, tj. m je gornja meda za S.

Na osnovu Aksiome potpunosti postoji s = sup(S). Nije tesko vidjeti da je
s = inf S.
Napomena: Uredeno polje (R, +, , <), u kome vrijedi Aksioma potpunosti
(3.1) nazivamo polje (skup) realnih brojeva. Moze se dokazati da u sustini samo
jedno takvo uredeno polje moze da postoji (vidjeti u [5]).
I.4
Prirodni brojevi
Kao sto je studentima sigurno poznato, pod prirodnim brojevima podrazumijevamo sljedece realne brojeve:
1, 2 := 1 + 1, 3 := 2 + 1, 4 := 3 + 1, . . .
Vidimo da krenuvsi od broja 1, svaki sljedeci prirodan broj se dobija iz prethodnog dodavanjem jedinice, te da se na navedeni nacin iscrpljuje citav skup
prirodnih brojeva. Otuda je ocigledno da je skup prirodnih brojeva najmanji
podskup skupa realnih brojeva koji ima osobinu da sadrzi broj 1 i da svaki njegov
clan uvecan za jedan opet mora biti element tog skupa. Upravo to zapazanje ce
nam posluziti kao osnova za njegovu definiciju.
Definicija i osnovne osobine skupa prirodnih brojeva

Definicija: Skup S R za koga vrijedi,
(i) 1 S,
(ii) (x) x S x + 1 S,
nazivamo induktivnim skupom.
Na primjer, R i (0, ) su induktivni skupovi.
(4.1) Definicija skupa prirodnih brojeva: Neka je {Si : i I} skup svih
induktivnih skupova. Tada skup prirodnih brojeva N definisemo kao presjek svih
induktivnih skupova, tj.
\
N :=
Si .
iI
Taj skup je takode induktivan i predstavlja najmanji induktivan skup, tj. podskup
je svakog induktivnog skupa.
Dokaz. Prvo
T dokazimo da je N induktivan skup. Zaista, zbog 1 Si za sve i I
je i 1 iI Si , tj. 1 N. Ako je x N, tada x Si za sve i I, a kako je
svaki Si induktivan, to je i x + 1 Si za sve i I, tj. x + 1 N.
Buduci da je N presjek svih induktivnih skupova, to je onda i podskup svakog
od njih, tj. predstavlja najmanji induktivan skup.
Oznaka: N0 := N {0}.
Kao neposrednu posljedicu definicije prirodnih brojeva imamo
(4.2) Princip matemati
cke indukcije: Ako je S N takav da
(i) 1 S,
(ii) (n) n S n + 1 S,
tada je S = N.
I.4. PRIRODNI BROJEVI
13
Vecina tvrdnji koji se ticu prirodnih brojeva dokazuju se pomocu tog principa,
mada cemo ga mi najcesce koristiti u sljedecem, nesto izmijenjenom obliku:
(4.3) Postupak dokazivanja pomo
cu matemati
cke indukcije: Neka su
date tvrdnje T1 , T2 , T3 , . . .. Pretpostavimo da vrijedi sljedece:
(i) T1 je tacno;
(ii) Za sve n N vazi: Ako je Tn tacno, onda je tacno i Tn+1 .
Tada su sve tvrdnje T1 , T2 , T3 , . . . tacne.
Buduci da cemo se cesto pozivati na ovaj postupak, zvacemo ga jednostavno
matematicka indukcija. Pri tome (i) nazivamo bazom, a (ii) korakom indukcije.
Napomena: Postoje i druge varijante gore navedenog postupka. Recimo, baza
indukcije moze biti Tn0 , gdje je n0 N0 proizvoljan. U tom slucaju bi postupak
dokazivanja izgledao ovako:
Neka vrijedi: (i) Tn0 je tacno; (ii) Ako je Tn tacno, onda je i Tn+1 tacno, za sve
n n0 . Tada su sve tvrdnje Tn0 , Tn0 +1 , Tn0 +2 , . . ., tacne.
U narednim tvrdnjama cemo navesti osnovne osobine skupa N.
(4.4) Stav: Neka je m, n N. Tada: (i) m + n N, (ii) mn N.
Dokaz. Tvrdnju dokazujemo uz pomoc matematicke indukcije. Neka je m N
proizvoljno.
(i) Tvrdnju (i) oznacimo sa Tn . Za n = 1 je m + n = m + 1 N, jer je N
induktivan skup. Znaci, T1 je tacno. Pretpostavimo da je Tn tacno. Dokazimo
da je tacno i Tn+1 . Zaista, m + (n + 1) = (m + n) + 1 N, jer zbog Tn je
m + n N, a (m + n) + 1 N, buduci da je N induktivan skup. Na osnovu (4.3)
slijedi da je Tn tacno, za svako n N.
(ii) Neka je sada Tn tvrdnja (ii). Za n = 1 je m 1 = m N, pa je T1 tacno.
Neka je Tn tacno. Otuda, m(n + 1) = mn + m N, jer je mn N zbog Tn , a
iz (i) slijedi da je i mn + m N. Dakle, Tn+1 je tacno.
(4.5) Stav: (n N) n 1.
Dokaz. I ovu tvrdnju dokazujemo matematickom indukcijom. Za n = 1 je tvrdnja ocigledno tacna. Pretpostavimo da je n 1. Dodavajuci toj nejednakosti
nejednakost 1 > 0 (vidjeti (2.11)), na osnovu (2.7) dobijamo da je n + 1 > 1.
(4.6) Stav: (m, n N) m > n m n N.
Dokaz. Dokaz provodimo u dva koraka.
10 Dokazimo: (n N) n > 1 n 1 N.
Definisimo A := {a N : a 1 N} {1}. Ocito, 1 A. Neka je n A. Tada
(n + 1) 1 = n N, pa je n + 1 A. Iz principa matematicke indukcije (4.2)
zakljucujemo da A = N. Time je 10 dokazano.
20 Neka je B := {b N : b a N za sve a N, a < b} {1}. Ocito, 1 B.
Neka je sada m B. Uzmimo n N, n < m + 1 proizvoljan. Tada zbog (4.5)
i (2.1) imamo samo dvije mogicnosti za n, a to su n = 1 ili n > 1. Ako je
n = 1, tada je m + 1 n = m N. Ukoliko je n > 1, tada zbog 10 imamo
n 1 N, a buduci da je m B i n 1 < m, zakljucujemo da m (n 1) N,
tj. (m + 1) n N. Prema tome, m + 1 B, pa opet na osnovu (4.2) slijedi da
je B = N. Time je tvrdnja dokazana.
14
(4.7) Stav: (m, n N) m > n m n + 1.
Dokaz. Ako je m, n N i m > n, tada iz prethodne tvrdnje slijedi da mn N,

pa iz (4.5) dobijamo da je m n 1, odakle tvrdnja.
(4.8) Princip najmanjeg elementa: Svaki neprazan podskup skupa prirodnih
brojeva ima najmanji element.
Dokaz. Pretpostavimo da postoji neprazan skup S N, koji nema najmanji
element. Definisimo M := {n N : (x S) n < x}. Ocigledno je S M = .
Dalje je 1
/ S, jer bi u suprotnom zahvaljujuci (4.5) bilo min S = 1, sto je u
suprotnosti sa pretpostavkom o skupu S. Prema tome, 1 < x za sve x S,
odakle 1 M . Pretpostavimo da je n M . Tada vazi n < x, za sve x S,
odakle zbog (4.7) imamo n + 1 x, za sve x S. No, kako je n + 1
/ S (u
suprotnom bi bilo min S = n + 1), to je n + 1 < x, za sve x S, sto znaci da
n + 1 M . Na osnovu principa matematicke indukcije (4.2) je M = N, iz cega
slijedi S = S N = S M = , sto je kontradikcija.
(4.9) Arhimedova4 teorema: Za svako a R postoji n N, tako da je n > a.
Dokaz. Dovoljno je dokazati da skup prirodnih brojeva nije ogranicen odozgo.
Ako bi N bio ogranicen odozgo, tada bi na osnovu Aksiome potpunosti postojao
s = sup N, iz cega bi slijedilo da postoji i n N, takav da s 1 < n, buduci da
s 1 nije gornja meda za N. Iz s < n + 1 i n + 1 N zakljucujemo da s nije
gornja meda za N, sto je kontradikcija.
Prirodni stepen
Ako je a R i n N, tada se prirodni stepen an obicno definise sa
an := a
| a {z. . . a} .
n puta
Medutim, posljednji izraz je zapravo samo jedna sugestivna oznaka, cije matematicko znacenje, strogo uzevsi, nije jasno. Pokazimo sada jedan matematicki
strogo fundirani nacin za definisanje prirodnog stepena, a koji je zasnovan na
principu matematicke indukcije. Prvo definisemo a1 := a. Buduci da je a1 vec
definisano, mozemo definisati a2 := a1 a. Sada je a2 poznato, pa mozemo
definisati i a3 := a2 a itd. U opstem slucaju, uz pretpostavku da smo an vec
definisali, mozemo definisati i an+1 := an a. Ovo je tipican primjer rekurzivne
definicije, kod koje se za definisanje narednog koraka koristi poznata vrijednost
iz aktuelnog koraka. Matematicka zasnovanost rekurzivnih definicija proizilazi
iz Dedekindove teoreme o rekurzivnim funkcijama (pogledati u [2] ili [5]). Osim
toga, iz prakticnih razloga definisemo a0 := 1, sto takode mozemo uzeti kao
polazni korak za rekurzivnu proceduru definisanja prirodnog stepena.
Definicija: Neka je a R. Prirodni stepen an , gdje je n N0 , rekurzivno
definisemo sa a0 := 1 i an+1 := an a, za sve n N0 . Pri tome broj a nazivamo

bazom, a n eksponentom prirodnog stepena.
U narednoj tvrdnji navescemo osnovne osobine prirodnog stepena.
4 Arhimed
(oko 287212 p. n. e), starogr

cki matemati
car
15
(4.10) Stav: Neka je a, b R i m, n N0 . Tada:

(i) am+n = am an , (ii) (am )n = amn , (iii) (ab)n = an bn ,
a n
am
an
(iv) n = amn (a 6= 0, m n), (v)
= n (b 6= 0).
a
b
b
Dokaz. Dokaz provodimo matematickom indukcijom. Neka je m N0 proizvoljan.
(i) Tvrdnju (i) oznacimo sa Tn . Da je T0 tacno slijedi iz am+0 = am = am 1 =
am a0 . Pretpostavimo da je Tn tacno. Onda imamo,
Def
Def
am+(n+1) = a(m+n)+1 = am+n a =n am an a = am an+1 .

Prema tome, Tn+1 je tacno.
(ii) Sada tvrdnju (ii) oznacimo sa Tn . T0 je ocigledno tacno. Pretpostavimo da
je Tn tacno. Tada je
Def
(i)
(am )n+1 = (am )n am =n amn am = amn+m = am(n+1) ,

pa je i Tn+1 tacno.
(iii) I tvrdnju (iii) cemo oznaciti sa Tn . Ocito je T0 tacno. Ako je Tn tacno,
imamo
Def
Def
(ab)n+1 = (ab)n (ab) =n an bn ab = (an a)(bn b) = an+1 bn+1 .

Dakle, i Tn+1 je tacno.
(iv) Tvrdnja slijedi iz cinjenice da je
(i)
am = a(mn)+n = amn an .
(v) Neka je Tn tvrdnja (v). Ako je Tn tacno, onda je zbog
a n+1
b
Def
a n a
n
a
an+1
T a
=n n = n+1 ,
b
b
b
b
b
tacno i Tn+1 . Tvrdnja T0 je ocigledna.

Imajuci u vidu (2.8), za ocekivati je da se nejednakosti mogu stepenovati ukoliko
su obje strane nenegativne. Da je to zaista tako dokazujemo u
(4.11) Stav: (a, b 0) (n N) a < b an < bn .
Dokaz. Oznacimo sa Tn tvrdnju
0 a < b 0 an < bn .
Ocito je T1 tacno. Pretpostavimo da je tacno Tn . Mnozenjem 0 a b,
onda bi iz Tn slijedilo an > bn , sto je kontradikcija, a ako bi bilo a = b, onda
bi vrijedilo an = bn , sto je opet kontradikcija, cime je dokazana i implikacija
.
Iz prethodnog neposredno slijedi
16
(4.12) Stav: (a, b 0) (n N) an = bn a = b.

Napomena: Primijetimo da je 2 < 1, ali (2)2 > 12 , te (1)2 = 12 , ali
1 6= 1. Dakle, pretpostavka o nenegativnosti brojeva a i b je u prethodne dvije
tvrdnje bitna. Ukoliko su u pitanju neparni stepeni, situacija je drugacija.
(4.13) Stav: (a, b R) (n N) a b 0, odakle (a)2n1 > (b)2n1 . Kako je (a)2n1 =
(1)2n1 a2n1 = a2n1 i slicno (b)2n1 = b2n1 , to je a2n1 > b2n1 ,
odakle tvrdnja. Na kraju, za a < 0 < b imamo na osnovu prethodnih razmatranja a2n1 < 0 < b2n1 .
Iz prethodnog stava neposredno slijedi
(4.14) Stav: (a, b R) (n N) a2n1 = b2n1 a = b.
Narednim tvrdenjem cemo uvesti pojam aritmetickog korjena.
(4.15) Definicija i teorema: Neka je a 0 i n N. Tada postoji jedinstven
realan broj
b 0, tako da je bn = a i nazivamo ga nti aritmeticki korjen od a
n
(oznaka a).
Dokaz. Dat je u IV (4.3).
Navedimo sada osnovne osobine aritmetickog korjena.
(4.16) Stav: Neka je a, b 0 i m, n, k N. Tada:
nk
(i) ( n a)n = a, (ii) n am = ( n a)m , (iii)
amk = n
am ,
p
n a
n
n
m n
mn
n
n a
(iv)
a=
a, (v) ab = a b, (vi)
b = n b (b > 0).
Dokaz. (i) Slijedi iz definicije aritmetickog korjena.
m
(ii) Neka je x := n am , y := ( n a)
. Kako je s
jedne strane xn = am , a s druge
mn
n
n
n
= (( a)n )m = am , zakljucujemo da
strane iz (4.10)(ii) slijedi y = ( a)
n
n
x = y , pa primjenom (4.12) dobijamo x = y.
nk
(iii) Ako je x :=
amk , y := n am , tada je xnk = amk . Na osnovu (4.10)(ii)
imamo y nk = (y n )k = (am )k = amk , odakle xnk = y nk , tj. x = y.
p
m n
(iv)
Uzmimo
x
:=
a, y := mn a. S jedne strane imamo xmn = (xm )n =
( n a)n = a, a s druge strane je y mn = a, odakle x = y.

(v) Stavljajucix := n ab, y := n a n b dobijamo xn = ab, a zbog (4.10)(iii)
imamo y n = ( n a)n ( n b)n = ab, pa je x = y.
p
n a
(vi) Ako je x := n ab , y :=
ckog korjena slijedi
n , onda iz definicije aritmeti
b
a
n
da je x = b , a iz (4.10)(v) imamo
( n a)n
a
yn =
= ,
b
( n b)n
odakle slijedi x = y.
U izvjesnim slucajevima ima smisla govoriti o korjenima negativnih brojeva. Na
primjer, jednacina b3 = 8 ima jedistveno rjesenje b = 2. To nam je motiv da
17

uvedemo pojam neparnog korjena.
(4.17) Neparni korjen: Neka su a R i n N proizvoljni. Tada postoji jedinstven b R, takav da b2n1 = a.
Dokaz. Ako bi postojao jos jedan broj b0 sa osobinom (b0 )2n1 = a, tada bi bilo
b2n1 = (b0 )2n1 , pa bi iz (4.14) slijedilo b = b0 . Time je pokazana jedistvenost
neparnog korjena. U slucaju da a 0, egzistencija korjena proizilazi iz (4.15),
a ako a < 0, tada za b = 2n1 a vrijedi b2n1 = a; pri tome je 2n1 a

aritmeticki korjen.
Napomene: (a) Kao
i u slucaju aritmetickog korjena, i za neparni korjen ko2n1
ristimo
oznaku
a. Osim toga, kvadratni korjen broja a 0 oznacavamo sa
a.
(b) Iz 3 8 = 2 zakljucujemo da neparni, za razliku od aritmetickog korjena

koji je uvijek nenegativan, moze poprimati i negativne vrijednosti. Naravno, u
slucaju nenegativnih brojeva, aritmeticki i neparni korjen se poklapaju.
(c) Iz (4.14) slijedi da tvrdnja analogna (4.16) vrijedi i za neparne korjene.
(d) Uocimo da za svako n N i a R vazi
n n
|a|2n = |a|2 = a2 = a2n ,
te zbog |a| 0 i tvrdnje jedinstvenosti u (4.15) imamo
2n
a2n = |a|.
Specijalno je a2 = |a|, za sve a R.
Kona
cne sume i proizvodi
Neka je n N i a1 , a2 , . . . an R. Tada konacnu sumu sn = a1 + . . . + an
definisemo rekurzivno sa
s1 := a1 , sn+1 := sn + an+1 , za sve n N.
Konacni proizvod pn = a1 . . . an takode uvodimo rekurzivno sa
p1 := a1 , pn+1 := pn an+1 , za sve n N.
Sume se krace oznacavaju sa
n
X
ak := a1 + . . . + an ,
k=1
a proizvodi sa
n
Y
ak := a1 . . . an .
k=1
Pri tome ak nazivamo opsti clan sume, odnosno proizvoda. Nije tesko uz pomoc
matematicke indukcije dokazati da za sve n N i R vrijedi
n
X
ak
k=1
n
X
(ak + bk ) =
k=1
n
X
ak ,
k=1
n
X
n
X
k=1
k=1
ak +
bk .
18
Na prirodan nacin se moze za sve n, n0 N0 , n0 n definisati i suma

n
X
ak = an0 + . . . + an ,
k=n0
odnosno proizvod
n
Y
ak = an0 . . . an .
k=n0
Napomena: U radu sa sumama i proizvodima ponekad se susrecemo sa problemom pomijeranja indeksa opsteg clana. Na primjer, ukoliko je rijec o sumama,
indukcijom se lako dokaze da vrijedi
n
X
ak =
k=1
n1
X
ak+1
k=0
n
X
ak =
k=1
n+1
X
ak1 .
k=2
Primijetimo da prilikom pomjeranja indeksa u sumi dolazi i do promjene granica

sumacije.
(4.18) Geometrijska suma: Za sve q 6= 1 i n N0 je
n
X
qk = 1 + . . . + qn =
k=0
1 q n+1
.
1q
Dokaz. Kao i dosad, kad su u pitanju tvrdnje u vezi sa prirodnim brojevima,

cna za
koristimo matematicku indukciju. Kako je q 0 = 1 = 1q
1q , to je tvrdnja ta
n = 0. Ako je tacna za n N, imamo
n+1
X
k=0
qk =
n
X
q k + q n+1 =
k=0
1 q n+1
1 q n+2
+ q n+1 =
,
1q
1q
tj. tacna je i za n + 1.
Binomna formula
Definicija: Faktorijel prirodnog broja n definisemo sa n! := 1 . . . n.
Osim toga, uzimamo da je 0! := 1.
Definicija: Neka je n, k N, tako da k n. Binomni koeficijent je

n
n(n 1) . . . (n k + 1)
:=
.
k
k!
Pored toga, definisemo
n
0
:= 1.
Napomena: Primijetimo da u brojniku i u nazivniku binomnog koeficijenta

imamo po k faktora.
Primjeri: (a) 73 = 765

123 = 35.
n

(b) Ocigledno je 1 = n i nn = 1.
19

Napomene: (a) Ukoliko i brojnik i nazivnik u
dobijamo da je

n
n!
=
.
k
k! (n k)!
n
k
pomnozimo sa (n k)!,
(5)
(b) Binomni koeficijenti, osim toga sto se javljaju u binomnoj formuli, igraju
veliku ulogu i u kombinatorici.
U sljedecoj tvrdnji, koristeci (5), dokazacemo dvije vazne osobine binomnih koeficijenata.
(4.19) Stav: Za sve n, k N, k n vrijedi:

n
n
(i)
=
(simetricnost),
k
nk
(ii)
n
n
n+1
+
=
(Paskalova5 jednakost).
k1
k
k
Dokaz. (i)
n
nk
n!
n!
=
=
=
(n k)! (n (n k))!
(n k)! k!
(5)

n
,
k
(ii)

n
n (5)
+
=
k1
k
n!
n!
n!
+
=
(k + (n k + 1))
(k 1)! (n k + 1)! k! (n k)!
k! (n k + 1)!
(n + 1)!
n+1
=
=
.
k! (n + 1 k)!
k
=
Napomene: (a) Simetricnost nam moze biti od pomoci za racunanje

binomnih
koeficijenata. Recimo, veoma je tesko po definiciji racunati 100
, ali ako pri99
100 100
mijenimo simetricnost, imamo 100
=
=
=
100.
99
10099
1
(b) Primijetimo da Paskalova jednakost predstavlja zapravo jednu rekurzivnu
formulu za binomne koeficijente. Ona se moze pretociti u jednu semu za racunanje
binomnih koeficijenata, tzv. Paskalov trougao:
1
1
1
1
1
..
.
1
2
3
4
..
.
1
3
6
..
.
1
4
..
.
1
..
.
(4.20) Binomna formula: Za sve a, b R i n N je

(a + b)n =
n
X
n nk k
a
b .
k
k=0
5 Blaise
Pascal (16231662), francuski matemati

car
20
Dokaz. Dokaz provodimo matematickom indukcijom. Navedenu tvrdnju oznacimo

sa Tn . Lako se provjeri da je T1 tacno. Pretpostavimo da je Tn tacno. Tada
imamo,
n
X
n nk k
T
a
b =
(a + b)n+1 = (a + b) (a + b)n =n (a + b)
k
k=0
n
n
X
n n+1k k X n nk k+1
a
b +
a
b
=
k
k
k=0
k=0

n
n1
n n+1 X n n+1k k X n nk k+1
n n+1
a
+
a
b +
a
b
+
b
=
0
k
k
n
k=1
an+1 +
k=0
n
X
k=1
n
n n+1k k X
n
a
b +
ank+1 bk + bn+1 =
k
k1
k=1
n
X
n
n
n+1
a
+
+
an+1k bk + bn+1
k
k1
(4.19)(ii)
k=1
n
n + 1 n+1 X n + 1 n+1k k
n + 1 n+1
a
+
a
b +
b
=
0
k
n+1
k=1
n+1
X n + 1
an+1k bk ,
k
k=0
odakle slijedi da je i Tn+1 tacno.

(4.21) Primjer: Primjena binomne formule u slucaju kuba zbira daje

3
X
3 3k k
3 3 0
3 2
3
3 0 3
(a + b)3 =
a
b =
a b +
a b+
a b2 +
a b
k
0
1
2
3
k=0
= a3 + 3a2 b + 3a b2 + b3 .
Napomena: Primijetimo da brojevi u n toj vrsti Paskalovog trougla predstavljaju koeficijente binomnog razvoja za (a + b)n .
I.5
Cijeli i racionalni brojevi
Definicija: Skup cijelih brojeva je Z := N0 N, gdje je

N = {n : n N}.
Napomena: Moze se dokazati (vidjeti u [2]) da ako je m, n Z, onda je i
m, m + n, mn Z.
Uz pomoc prirodnog stepena mozemo definisati i cjelobrojni stepen.
Definicija: Neka je a R\{0} i n N. Tada definisemo an :=
1 n
a
Dokaz narednog stava u kome se tvrdi da pravila koja vaze za prirodne, vaze i
za cjelobrojne stepene, prepustamo citaocu.
I.5. CIJELI I RACIONALNI BROJEVI
21
(5.1) Stav: Neka je a, b R\{0} i m, n Z. Tada: (i) am+n = am an ,

n
m
n
(ii) (am )n = amn , (iii) (ab)n = an bn , (iv) aan = amn , (v) ab = abn .
Definicija: Skup racionalnih brojeva Q dat je sa

Q :=
nm
n
o
: m Z, n N .
Napomena: Moze se dokazati da je (Q, +, , <) uredeno polje, kao i da vrijede

sva uobicajena pravila vezana za racunanje sa razlomcima (vidjeti npr. u [2]).
Sasvim je jednostavna cinjenica da za svaka dva razlicita realna broja a i b
postoji realan broj c koji se nalazi izmedu njih. Recimo, c := a+b
ima to
2
svojstvo. Ono sto nije sasvim ocigledno jeste da izmedu svaka dva razlicita
realna broja postoji racionalan broj, sto se moze interpretirati kao svojstvo
gustine skupa racionalnih u skupu realnih brojeva.
(5.2) Teorema: Skup Q je gust u R, tj. za sve a, b R, a < b, postoji r Q,
tako da je a < r < b.
Dokaz. Neka je 0 a < b. Na osnovu Arhimedove teoreme (4.9) postoji n N,
1
takav da n > ba
, tj. da je n1 a}.
Ponovnom primjenom Arhimedove teoreme zakljucujemo da postoji k N,
takav da k > na, pa je S N neprazan. Iz Principa najmanjeg elementa (4.8)
slijedi da postoji m := min S. Kako je m S i m 1
/ S, to je m
n > a i
m1
n a, pa imamo
a<
m
m1
1
1
=
+ a + < a + b a = b,
n
n
n
n
tj. r = m
zeno svojstvo. Ako je a < b 0, tada na osnovu
n Q ima tra
prethodno dokazanog postoji r0 Q, tako da 0 b < r0 < a, pa je trazeni
broj r = r0 . U slucaju a < 0 < b je r = 0.
Jos su stari Grci uocili da nisu svake dvije duzi srazmjerne, tj. da ne mora postojati duz koja bi se sadrzavala cijeli broj puta u obje duzi. U Euklidovim Elementima6 , recimo, postoji dokaz da stranica i dijagonala kvadrata nisu srazm
jerne. Izrazeno danasnjim matematickim rjecnikom, to zapravo znaci da 2
nije racionalan broj, sto dokazujemo u narednom
(5.3) Stav: 2
/Q
Dokaz.
da je 2 racionalan. Tada bi postojali m, n N, tako
Prepostavimo
da 2 = m
zemo smatrati da su m i n relativno prosti. Kvadriranjem
n . Mo
posljednje jednakosti dobijamo
m2 = 2n2 ,
(6)
odakle zakljucujemo da je m paran broj, odnosno da postoji k N, tako da

m = 2k. Uvrstavajuci m = 2k u (6), imamo 2k 2 = n2 , pa bi i n morao biti
paran broj, sto je kontradikcija, jer smo pretpostavili da su m i n relativno
prosti.
6 Euklid (oko 325 265 p.n.e.), starogr
cki matemati
car, u svom glavnom djelu Elementi
(sastoji se od 13 knjiga), sabrao je glavninu dotadasnjeg matemati
ckog znanja. Elementi su
imali presudan uticaj na razvoj matematike u narednih 2000 godina.
22
Navedena razmatranja daju nam povod da uvedemo pojam iracionalnog broja.
Definicija: Skup R\Q nazivamo skupom iracionalnih brojeva.

Korjeni nam omogucavaju da definisemo racionalne stepene.
Definicija:
Neka je a > 0 i r Q. Racionalni stepen ar definisemo sa
ar :=
am za r =
m
n,
gdje je m Z, n N.
Napomena: Iako se racionalan broj pomocu razlomka ne predstavlja na jedinstven nacin (na primjer, 12 = 24 = 36 = . . .), vrijednost racionalnog stepena
ipak ne zavisi od nacina predstavljanja racionalnog eksponenta, jer na osnovu
m
mk
(4.16)(iii) vrijedi a n = a nk , za sve m, n, k N, a moze se dokazati da isto
vrijedi i kad je m Z.
Uobicajena svojstva stepena vrijede i u ovom slucaju, a dokaz ostavljamo citaocu
za vjezbu.
(5.4) Stav: Neka je a, b > 0 i x, y Q. Tada: (i) ax+y = ax ay ,
x
x
(ii) (ax )y = axy , (iii) (ab)x = ax bx , (iv) aay = axy , (v) ab =
I.6
ax
bx .
Realne funkcije
U uvodnom dijelu ovog poglavlja pozabavicemo se opstim pitanjima vezanim

za realne funkcije realne promjenljive, kao sto su monotonost, parnost, periodicnost, konveksnost itd. U najjednostavnije realne funkcije (barem sto se
definicije tice) svakako spadaju polinomi, kojima se bavimo u nastavku ovog
poglavlja. Medu polinomima izdvajamo njihove posebno vazne predstavnike,
stepene funkcije. Neke slozenije klase funkcija izvode se iz polinoma: racionalne
funkcije definisemo kao kolicnike polinoma, a korjene funkcije mogu se posmatrati kao inverzi stepenih funkcija. Na kraju uvodimo jos jednu klasu vaznih
funkcija, nizove.
Uvod
Neka je D R neprazan skup. Funkciju f : D R nazivamo realnom funkcijom realne promjenljive. Primijetimo da je u tom slucaju njen grafik Gf poskup
od R R.
Slicno kao sto smo skup R geometrijski predstavljali uz pomoc realne prave, tako
skup R R mozemo predstaviti pomocu koordinatne ravni na sljedeci nacin:
uz proizvoljno odabrane realne prave koje se sijeku u nuli pod pravim uglom
(tzv. koordinatne ose, x osa i y osa), svakoj tacki T koordinatne ravni dodijelimo uredeni par (x0 , y0 ) RR kao na slici. Pri tome x0 nazivamo apscisom,
T
0
Slika I.3: Tacki T dodjeljuje se uredeni par (x0 , y0 )
23
I.6. REALNE FUNKCIJE
a y0 ordinatom tacke T . Koordinatna ravan nam omogucava da geometrijski

predstavimo grafike funkcija. Medu vazne primjere funkcija spadaju:
(a) f : R R, f (x) = c, za neko c R (konstantna funkcija). Njen grafik
geometrijski predstavlja pravu paralelnu x osi (vidi sliku).
0
Slika I.4: Grafik funkcije f (x) = c
(b) f : R R, f (x) = ax + b, gdje je a, b R (afina funkcija). I njen grafik je
prava (vidi sliku). U slucaju b = 0 funkciju f nazivamo linearnom funkcijom.
Slika I.5: Grafik funkcije f (x) = ax + b, za a, b > 0

(c) f : R R, f (x) = |x|.
0
Slika I.6: Grafik funkcije f (x) = |x|
(d) f : R\{0} R, f (x) = x1 . Njen grafik je hiperbola (vidi sliku).
Za f : D R kazemo da je
parna, ako (x D) x D f (x) = f (x),
24
neparna, ako (x D) x D f (x) = f (x).
Slika I.7: Grafik funkcije f (x) =
1
x
Funkcije (a) i (c) su parne, a (d) neparna, dok (b) za a, b 6= 0 nije ni parna ni
neparna. Grafik parne funkcije je simetrican u odnosu na y osu, a neparne u
odnosu na koordinatni pocetak.
Dalje, za funkciju f : D R kazemo da je:
rastuca, ako (x1 , x2 D) x1 < x2 f (x1 ) f (x2 ),
strogo rastuca, ako (x1 , x2 D) x1 < x2 f (x1 ) < f (x2 ),
opadajuca, ako (x1 , x2 D) x1 < x2 f (x1 ) f (x2 ),
strogo opadajuca, ako (x1 , x2 D) x1 < x2 f (x1 ) > f (x2 ).
Funkcija koja je rastuca ili opadajuca naziva se monotonom funkcijom. Takode
se govori i o strogo monotonoj funkciji, ako je strogo rastuca ili strogo opadajuca.
Afina funkcija je strogo rastuca za a > 0, a strogo opadajuca za a < 0, dok je
konstantna funkcija rastuca, ali ne strogo (ali takode i opadajuca). U slucaju
(d), zahvaljujuci (2.13) je f |(0, ) strogo opadajuca, ali je i f |(, 0) strogo
opadajuca, sto se lako dokaze. Iz toga, medutim, ne slijedi da je f opadajuca
funkcija, jer je npr. 1 < 1 i f (1) < f (1). Ni funkcija (c) nije monotona.
Primijetimo da se monotonost funkcija odrazava se na njihov grafik: ako je
funcija rastuca, onda se, gledajuci s lijeva na desno, njen grafik penje, a ako
je opadajuca, onda se spusta. Osim toga, nije tesko dokazati i sljedece:
Svaka strogo monotona funkcija je injektivna.
Kompozicija dvije strogo rastuce, ali i dvije strogo opadajuce funkcije
je strogo rastuca funkcija, dok je kompozicija strogo rastuce i strogo
opadajuce funkcije strogo opadajuca funkcija.
Inverz strogo rastuce funkcije je strogo rastuca, a strogo opadajuce strogo
opadajuca funkcija.
Inverz neparne funkcije je neparna funkcija.
25
Napomenimo da se grafik inverzne funkcije dobije iz grafika polazne funkcije,

ako se simetrijom preslika u odnosu na pravu y = x (vidi sliku).
-1
0
Slika I.8: Grafici funkcija f i f 1
Funkciju f : D R koja ima osobinu da postoji realan broj T > 0, tako da
vrijedi
(x D) x + T D f (x + T ) = f (x),
nazivamo periodicnom sa periodom T .
Ukoliko je skup vrijednosti f (D) funkcije f : D R ogranicen odozgo (odozdo),
onda za funkciju f kazemo da je ogranicena odozgo (odozdo). Ako je f (D)
ogranicen skup onda je f ogranicena funkcija, sto je ekvivalentno sa
(K > 0) (x D) |f (x)| K.
Realan broj definisan sa min f := min f (D) nazivamo globalni minimum (ili
samo minimum) funkcije f , a broj max f := max f (D) globalni maksimum (ili
samo maksimum) funkcije f .
Slika I.9: Minimum i maksimum funkcije f : [a, b] R

Napomena: Za funkciju f , cak i ako je ogranicena, ne moraju postojati min f
i max f , sto se vidi na primjeru funkcije f : (0, 1) R, f (x) = x. Sem toga,
ako je funkcija ogranicena, onda se njen grafik nalazi izmedu dvije prave koje
su paralelne x osi.
Broj x0 D sa osobinom da je f (x0 ) = 0 nazivamo nulom funkcije f : D R.
Na kraju cemo definisati algebarske operacije sa realnim funkcijama, odnosno
definisacemo zbir, proizvod i kolicnik dviju funkcija.
26
Neka su date funkcije f, g : D R i neka je R. Tada definisemo funkcije

f + g, f, f g : D R sa
(x D) (f + g)(x) := f (x) + g(x), (f )(x) := f (x), (f g)(x) := f (x)g(x),
odnosno funkciju
f
g
: D\{x D : g(x) = 0} R sa
f
f (x)
(x) :=
.
g
g(x)
Konveksnost funkcija
Definicija: Neka je I R interval. Funkciju f : I R nazivamo konveksnom, ako za sve x1 , x2 I, takve da je x1 6= x2 i sve 1 , 2 (0, 1) sa osobinom
1 + 2 = 1, vrijedi
f (1 x1 + 2 x2 ) 1 f (x1 ) + 2 f (x2 ).
(7)
Ako u (7) umjesto znaka stoji <, kazemo da je funkcija f strogo konveksna, a
ako stoji , odnosno >, tada kazemo da je konkavna, odnosno strogo konkavna.
Napomena: Primijetimo da je f konkavna, akko je f konveksna.
Primjeri: (a) Funkcija f : R R data sa f (x) = x2 je strogo konveksna.
Zaista, za sve x1 , x2 R, x1 6= x2 i sve 1 , 2 (0, 1), 1 + 2 = 1, vrijedi
(1 x1 + 2 x2 )2
21 x21 + 21 2 x1 x2 + 22 x22
1 (1 2 )x21 + 21 2 x1 x2 + 2 (1 1 )x22
1 x21 + 2 x22 1 2 (x1 x2 )2
<
1 x21 + 2 x22 .
(b) Funkcija f : R R, f (x) = |x| je konveksna, ali nije strogo konveksna.

Zaista, na osnovu nejednakosti trougla (2.16), za sve x1 , x2 , 1 , 2 kao pod (a)
imamo
|1 x1 + 2 x2 | |1 x1 | + |2 x2 | = 1 |x1 | + 2 |x2 |.
Ako su x1 , x2 pozitivni, onda je
f (1 x1 + 2 x2 ) = 1 x1 + 2 x2 = 1 f (x1 ) + 2 f (x2 ),
pa f nije strogo konveksna.
(c) Svaka afina funkcija f : R R, f (x) = ax + b je istovremeno i konveksna i
konkavna.
Da bismo dosli do geometrijske interpretacije konveksnosti, koristimo nam sledecu
tvrdnju.
(6.1) Lema: Funkcija f : I R je konveksna, akko za sve x1 , x2 , x I, takve
da x1 < x < x2 , vrijedi
f (x)
x2 x
x x1
f (x1 ) +
f (x2 ).
x2 x1
x2 x1
U slucaju stroge konveksnosti u (8) stoji stroga nejednakost.
(8)
27

Dokaz. Ako je x1 < x < x2 , tada za 1 , 2 definisane sa
1 =
x2 x
,
x2 x1
2 =
x x1
,
x2 x1
(9)
vrijedi 1 , 2 (0, 1), 1 + 2 = 1, pa ako je f konveksna, tada zbog x =

1 x1 + 2 x2 imamo (8).
Pretpostavimo sada da (8) vrijedi za sve x1 < x < x2 . Neka su x1 , x2 I, x1 6=
x2 i 1 , 2 (0, 1), 1 + 2 = 1, proizvoljni. Bez smanjenja opstosti mozemo
smatrati da je x1 < x2 . Za x := x2 1 (x2 x1 ) vrijedi (9) i x = 1 x1 + 2 x2 ,
a kako je jos x1 < x < x2 , to na osnovu (8) dobijamo (7), tj. f je konveksna.
Napomene: (a) Buduci da
y=
x2 x
x x1
f (x1 ) +
f (x2 )
x2 x1
x2 x1
predstavlja jednacinu prave kroz tacke P1 (x1 , f (x1 )) i P2 (x2 , f (x2 )), to iz prethodne leme zakljucujemo da je funkcija konveksna, akko svaka duz cije su
krajnje tacke na grafiku funkcije, lezi iznad tog grafika (vidjeti sliku).
P2
P1
Slika I.10: Duz P1 P2 lezi iznad grafika funkcije f

(b) Graficki se strogo konveksne funkcije razlikuju od konveksnih po tome, sto
su grafici ovih prvih ispupceni (kao, recimo, funkcije x 7 x2 ), dok grafici
onih drugih mogu sadrzavati ravne dijelove , tj. dijelove pravih (kao, recimo,
funkcija x 7 |x|).
Polinomi, racionalne i korjene funkcije

Definicija: Neka je n N0 i a0 , . . . , an R. Funkciju f : R R oblika
f (x) =
n
X
ak xk = a0 + a1 x + . . . + an1 xn1 + an xn ,
k=0
nazivamo polinom. Ako je an 6= 0, tada kazemo da je f polinom stepena n.

Na primjer, f (x) = 2x7 x6 +
17
2 x
3 je polinom stepena 7.
Posebno vazne polinome predstavljaju stepene funkcije. To su funkcije oblika

f (x) = xn , gdje je n N. Sljedeca tvrdnja nam pokazuje da se stepene funkcije
dijele na dvije klase u zavisnosti od toga da li je n parno ili neparno.
(6.2) Stav: Neka je n N i f : R R zadana sa f (x) = xn .
28
(i)
Ako je n neparno, tada je f strogo rastuca i neparna.
(ii)
Ako je n parno, onda je i f parna. Osim toga, f |(, 0] je

strogo opadajuca, a f |[0, ) strogo rastuca.
Dokaz. (i) Monotonost slijedi iz (4.13), a neparnost se neposredno provjeri.

(ii) Parnost se lako dokaze. Na osnovu (4.11) je f |[0, ) strogo rastuca, a zbog
parnosti je f |(, 0] strogo opadajuca.
Napomena: Grafici stepenih funkcija za parno n se sustinski ne razlikuju od
grafika funkcije f (x) = x2 , a za neparno n 3 od grafika funkcije f (x) = x3
(vidjeti grafike).
f (x) = x
f (x) = x
Slika I.11: Grafici funkcija f (x) = x2 i f (x) = x3
Definicija: Neka su f i g polinomi. Funkciju

r : R\{x R : g(x) = 0} R
zadanu sa
r :=
f
,
g
nazivamo racionalnom funkcijom. Dakle, racionalne funkcije su kolicnici polinoma.

Funkcija f : R\{1, 1} R,
f (x) =
x3 + 2x 1
x2 1
je primjer racionalne funkcije.

Napomena: Medu racionalnim funkcijama posebno se izdvajaju funkcije f :
R\{0} R date sa f (x) = x1n . I njihovo ponasanje uslovljeno je time, da li je n
parno ili neparno: za parno n je njihov grafik blizak po izgledu grafiku funkcije
f (x) = x12 (vidjeti sliku), a za n neparno ne razlikuje se sustinski od grafika
funkcije f u slucaju kad je n = 1.
(6.3) Korjene funkcije: (i) Za svako n N je f : [0, ) [0, ), f (x) = n x

strogo rastuca funkcija.
(ii) Za svako n N je f : R R, f (x) = 2n1 x neparna, strogo rastuca

funkcija.
29
0
1
x2
Dokaz. (i) Na osnovu (6.2) znamo da je g : [0, ) [0, ), g(x) = xn strogo

rastuca funkcija. Iz (4.16) (i) i (ii) slijedi da su f i g inverzne jedna drugoj, pa
je f strogo rastuca, kao inverz strogo rastuce funkcije g.
(ii) Monotonost se dokazuje kao pod (i), a neparnost je posljedica cinjenice da
je f inverz neparne funkcije x 7 x2n1 .
Napomena: Grafik
svih korjenih funkcija na intervalu [0, ) slican je grafiku
funkcije f (x) = x (vidi sliku),
0
dok se grafik
neparnih korjenih funkcija ne razlikuje bitnije od grafika funkcije
f (x) = 3 x (vidi sliku).
30
Nizovi
Definicija: Neka je S proizvoljan neprazan skup. Tada preslikavanje
a:NS
nazivamo nizom u S. Pri tome, umjesto a(n) pisemo an i taj element nazivamo
opstim clanom niza. Sam niz cemo cesto oznacavati sa (an ) ili ponekad sa
(an )nN . Ukoliko je S = R, tada govorimo o nizu realnih brojeva.
Primjer: (a) Niz 1, 4, 9, 16, . . . ima opsti clan an = n2 ,
(b) Niz 1, 21 , 31 , 14 , . . . ima opsti clan an =
1
n,
(c) Niz 1, 1, 1, 1, 1, 1, . . . ima opsti clan an = (1)n .

Napomene: (a) Ponekad se pod nizom podrazumijeva preslikavanje a : N0
S.
(b) Treba razlikovati clanove niza od skupa njegovih vrijednosti {an : n N}.
Recimo, u (c) je skup vrijednosti {1, 1}, ali taj niz, kao uostalom i svaki niz,
ima beskonacno mnogo clanova.
Niz (an ) realnih brojeva nazivamo rastucim (strogo rastucim), odnosno opadajucim (strogo opadajucim), ako je funkcija a : N R rastuca (strogo rastuca),
odnosno opadajuca (strogo opadajuca). Ocigledno da je niz (an ) rastuci, akko
je
(n N) an an+1 ,
odnosno opadajuci, akko je
(n N) an an+1 .
Za niz koji je rastuci ili opadajuci, kazemo da je monoton. Ukoliko u navedenim
relacijama nejednakosti zamijenimo strogim nejednakostima, tada imamo strogo
monotone nizove.
Niz (a) je strogo rastuci, niz (b) strogo opadajuci, a niz (c) nije monoton. Niz
1, 1, 2, 2, 3, 3, 4, 4, . . . je rastuci, ali ne strogo.
Pitanje ogranicenosti niza (an ) se posmatra u kontekstu ogranicenosti funkcije
a : N R, cime smo se bavili u Uvodu.
Na primjer, nizovi (b) i (c) su ograniceni, jer u oba slucaja vrijedi |an | 1, za
sve n N, dok je niz (a) ogranicen odozdo, ali nije odozgo.
Na kraju, navedimo jednu teoremu koja ima fundamentalan znacaj u matematickoj analizi.
(6.4) Princip umetnutih intervala: Pretpostavimo da niz segmenata
(In ),
\
In 6= , tj.
In = [an , bn ] ima osobinu da In+1 In , za sve n N. Tada je
postoji c R, tako da je c In , za sve n N.
nN
Dokaz. Ocito je a1 a2 a3 . . . i b1 b2 b3 . . .. Neka su m, n N

proizvoljni. Ako je m n, onda am an bn , a ako je m > n, tada bn bm
am . Dakle, za sve m, n N je am bn , pa zakljucujemo da je svaki n N, broj
bn gornja meda za S := {am : m N}. Neka je c := sup S. Tada za sve n N
vrijedi an c (jer je c gornja meda za S) i c bn (jer je c najmanja gornja
meda za S), tj. c In , za sve n N.
31
I.7. PREBROJIVOST SKUPOVA

[
Slika I.15: Umetnuti intervali
I.7
Prebrojivost skupova
Pretpostavimo da izmedu dva data skupa postoji bijektivno preslikavanje. To

znaci da se izmedu njihovih elemenata moze uspostaviti obostrano jednoznacna
korespondencija, iz cega slijedi da, grubo receno, ti skupovi imaju jednako
mnogo elemenata (otuda naziv ekvipotentni ili ravnomocni skupovi)). Ukoliko
su navedeni skupovi konacni, tada je jasno da moraju imati jednak broj elemenata. Medutim, ako su beskonacni, onda mogu nastupiti naizgled paradoksalne
situacije; na primjer, vidjecemo da prirodnih brojeva ima koliko i racionalnih,
iako je skup prirodnih pravi podskup skupa racionalnih brojeva. Takode cemo
vidjeti da je realnih brojeva ipak vise nego prirodnih.
Definicija: Za skupove A i B kazemo da su ekvipotentni i pisemo A B,

ako postoji bijekcija : A B.
(7.1) Stav: Ekvipotentnost je relacija ekvivalencije medu skupovima.
Dokaz. Neka su A, B, C skupovi.
(i) Da je A A, slijedi iz cinjenice da je identiteta idA : A A, idA (x) = x,
bijekcija.
(ii) Ako je A B, tada postoji bijekcija : A B. Medutim, i 1 : B A
je bijekcija, odakle B A.
(iii) Neka je A B i B C. Tada postoje bijekcije : A B i : B C.
Kako je kompozicija bijektivnih funkcija bijektivna funkcija, to je i : A C
bijekcija, pa je A C.
Napomena: Klase ekvivalencije indukovane gore navedenom relacijom ekvivalencije poznate su pod imenom kardinalni brojevi.
Oznaka: Za n N sa {1, . . . , n} oznacavamo skup {k N : 1 k n}.

Definicija: Za skup S kazemo da je konacan, ako postoji n N, tako da
S {1, . . . , n}. I prazan skup smatramo konacnim. Skup koji nije konacan
nazivamo beskonacnim.
(7.2) Lema: (i) Svako injektivno preslikavanje : {1, . . . , n} {1, . . . , n} je i
surjektivno.
(ii) Neka m, n N. Tada {1, . . . , m} {1, . . . , n}, akko je m = n.
Dokaz. (i) Koristimo matematicku indukciju. Tvrdnja je ocigledno tacna za
n = 1. Neka je tvdnja tacna za n N i neka je f : {1, . . . , n+1} {1, . . . , n+1}
injektivna. Ako je f (n + 1) = n + 1, tada iz induktivne pretpostavke slijedi bijektivnost funkcije f . Neka je sada f (n + 1) = k < n + 1. Definisimo funkciju
g : {1, . . . , n + 1} {1, . . . , n + 1} sa
n + 1, j = k
k,
j =n+1
g(j) :=
j,
inace.
32
Ocito je g bijektivna. Neka je h := g f . Primijetimo da je h(n + 1) =

n + 1. Funkcija h injektivna kao kompozicija injektivnih funkcija, pa je i njena
restrikcija h|{1, . . . , n} : {1, . . . , n} {1, . . . , n} injektivna, a zbog induktivne
pretpostavke i bijektivna. Na osnovu h(n + 1) = n + 1 je h i bijektivna. Iz
g f = h slijedi da je f = g 1 h, odakle, zbog bijektivnosti funkcija g 1 i h
zakljucujemo da je i f bijektivna.
(ii) Neka je {1, . . . , m} {1, . . . , n}. To znaci da postoji bijekcija
: {1, . . . , m} {1, . . . , n}.
Ako bi bilo m > n, tada bi restrikcija |{1, . . . , n} : {1, . . . , n} {1, . . . , n} bila
injektivna, a na osnovu (ii) i surjektivna. Otuda bi zbog f (n + 1) {1, . . . , n}
postojao n0 {1, . . . , n}, tako da je f (n + 1) = f (n0 ), sto je u suprotnosti sa
injektivnoscu funkcije f . Drugi smjer u (ii) je ocigledan.
Iz tvrdnje (ii) prethodne leme neposredno slijedi
(7.3) Stav: Ako je S konacan, tada postoji jedinstven n N, tako da je S
{1, . . . , n} i nazivamo ga broj elemenata skupa S.
(7.4) Stav: Skup N je beskonacan.
Dokaz. Pretpostavimo da je N konacan. Tada bi postojali n N i bijekcija
: N {1, . . . , n}. Restrikcija funkcije na {1, . . . , n} (oznacimo ju opet sa )
je injektivna, a na osnovu (7.2)(i) i surjektivna, pa bi zbog f (n + 1) {1, . . . , n}
postojao n0 {1, . . . , n}, tako da (n + 1) = (n0 ), iz cega bi slijedilo da f nije
injektivna.
(7.5) Stav: Podskup svakog konacnog skupa je konacan skup.
Dokaz. Neka je S konacan skup. Bez smanjenja opstosti mozemo uzeti da je
S = {1, . . . , n}, za neki n N. Indukcijom po n pokazimo da je svaki podskup
od {1, . . . , n} konacan. Za n = 1 tvrdnja je ocigledna. Pretpostavimo da je
tacna za n. Neka je A {1, . . . , n + 1}. Ako n + 1
/ A, tada A {1, . . . , n},
pa je po induktivnoj pretpostavci A konacan. Neka je sada n + 1 A. Iz
A\{n+1} {1, . . . , n} i induktivne pretpostavke slijedi da je A\{n+1} konacan,
pa postoji m N i bijekcija : A\{n + 1} {1, . . . , m}. Kako je funkcija
: A {1, . . . , m + 1} definisana sa
(
(i)
:=
(i),
i A\{n + 1}
m + 1, i = n + 1,
bijekcija, slijedi da je A konacan.

(7.6) Posljedice: (i) Nadskup svakog beskonacnog skupa je beskonacan skup.
(ii) Skupovi Z, Q i R su beskonacni.
(iii) Ako je S N beskonacan, onda nije ogranicen odozgo.
Dokaz. (i) Slijedi iz prethodne teoreme.
(ii) Slijedi iz (i) i (7.4).
(iii) Pretpostavimo da je S N ogranicen odozgo. Iz Arhimedove teoreme (4.9)
bi slijedilo da postoji N N, tako da S {1, . . . , N }, pa bi na osnovu (7.5)
skup S morao biti konacan.
33
I.7. PREBROJIVOST SKUPOVA
Definicija: Za skup S kazemo da je prebrojivo beskonacan, ako je S N,

odnosno da je prebrojiv, ako je konacan ili prebrojivo beskonacan.
Napomena: Ukoliko je neki skup prebrojivo beskonacan, onda se on moze
predstaviti u obliku niza. Zaista, ako je S N i sn := (n), gdje je : N S
bijekcija, tada S = {s1 , s2 , s3 , . . .} := {sn : n N}.
(7.7) Teorema: Z N
(
Dokaz. Preslikavanje : N Z zadano sa (n) :=
moze se sematski predstaviti sa
1
3 4

1 2
n
2,
n parno
n1
2 , n neparno
...
...
Ocigledno je rijec o bijekciji, odakle tvrdnja.

(7.8) Stav: Podskup svakog prebrojivog skupa je prebrojiv skup.
Dokaz. Ako je S konacan, onda je na osnovu (7.5) i svaki njegov podskup
konacan, tj. prebrojiv. Zato pretpostavimo da je S prebrojivo beskonacan.
Bez smanjenja opstosti mozemo uzeti da je S = N. Neka je A N beskonacan.
Dokazimo da je A prebrojivo beskonacan. Princip najmanjeg elementa (4.8)
nam omogucuje da rekurzivno definisemo funkciju : N A sa
(1) := min A,
(n + 1) := min{m A : m > (n)}.
Primijetimo da zbog beskonacnosti skupa A i (7.6)(iii) je {m A : m > (n)}

neprazan, za svako n N. Kako je (n + 1) > (n), to indukcijom po k zakljucujemo da (n + k) > (n), za sve n N, iz cega slijedi da je injektivna.
Dokazimo sada da je i surjektivna. Neka je m0 A proizvoljno. Definisimo
B := {n N : (n) m0 }. Buduci da je injekcija, to je (N) N, odnosno,
skup (N) N je beskonacan, pa iz (7.6)(iii) slijedi da je B je neprazan skup.
Na osnovu principa najmanjeg elementa postoji n0 := min B. Ako n0 = 1, to je
min A = (n0 ) m0 min A, odakle (n0 ) = m0 . Neka je n0 > 1. Zbog svojstva minimalnosti broja n0 je (n0 1) < m0 , pa na osnovu definicije funkcije
zakljucujemo da je (n0 ) m0 . S druge strane, iz n0 B slijedi (n0 ) m0 ,
odakle (n0 ) = m0 . Prema tome, : N A je surjekcija, dakle i bijekcija, pa
je N A.
(7.9) Stav: Ako su A i B prebrojivi skupovi, onda je i A B prebrojiv.
Dokaz. Zbog (7.8) dovoljno je posmatrati slucaj kad su A i B prebrojivo beskonacni.
Neka je, dakle, A = {a1 , a2 , a3 , . . .} i B = {b1 , b2 , b3 , . . .}. Funkcija
:NAB
definisana sa
(1) := (a1 , b1 ), (2) := (a2 , b1 ), (3) := (a1 , b2 ), (4) := (a1 , b3 ), . . .
(vidi semu na sljedecoj strani) je bijekcija, pa je N A B.
34
/ (a1 , b5 )
/ (a1 , b3 )
(a1 , b4 )
(a1 , b2 )
r
u
u:
u:
u
u
u
rrr
uu
uu
uu
r
u
u
u
r
u
u
u
rr
uu
uu
uu
uu
zuu
xrrr
uu
..
(a2 , b1 )
(a2 , b2 )
(a2 , b3 )
(a2 , b4 )
.
;
w
w
w
ww
ww
ww
w
w
w
ww
ww
ww
ww
ww
ww
w
w
w
w
{w
{w
..
(a3 , a3 )
(a3 , b2 )
(a3 , b1 )
.
;
w
w
ww
ww
w
w
ww
ww
ww
ww
w
w
{w
w
..
(a4 , b2 )
(a4 , b1 )
.
w
w
ww
w
w
ww
{ww
..
(a5 , b1 )
.
(a1 , b1 )
...
(7.10) Napomene: (a) Indukcijom se lako pokaze da je konacan Dekartov

proizvod prebrojivih skupova prebrojiv skup, tj. ako je n N i skupovi A1 , . . . , An
prebrojivi, onda je i A1 . . . An prebrojiv skup.
(b) Na slican nacin kao sto je dokazan prethodni stav, moze se dokazati i da je
prebrojiva unija prebrojivih skupova
S prebrojiv skup, tj. ako je I prebrojiv i Ai
prebrojiv, za svako i I, onda je i iI Ai prebrojiv skup.
(7.11) Teorema: Q N
Dokaz. Primijetimo da za svaki r Q postoje jedinstveni relativno prosti m Z
i n N, tako da je r = m
zemo definisati funkciju : Q Z N
n . Stoga mo
sa (r) := (m, n), gdje je r = m
,
m
Z, n N, a m i n su relativno prosti.
n
Ocigledno je injektivna funkcija. Otuda je Q (Q), a kako je Q beskonacan,
to je i (Q) beskonacan skup. S druge strane je Z N prebrojiv kao Dekartov
proizvod prebrojivih skupova, pa iz (Q) Z N i (7.8) slijedi da je (Q) N,
odakle dobijamo Q N.
(7.12) Teorema: Skup R nije prebrojiv.
Dokaz. Pretpostavimo da je R prebrojiv. Kako je R beskonacan skup, morao
biti prebrojivo beskonacan, te bi se mogao predstaviti u obliku R = {r1 , r2 , r3 , . . .}.
Neka je In = [an , bn ] niz intervala pozitivne duzine sa osobinom
(n N) In+1 In i rn
/ In .
Egzistencija takvog niza intervala posljedica je evidentne cinjenice da za svaki
segment I pozitivne duzine i svako x R postoji podsegment I 0 I pozitivne
duzine, tako da x
/ I 0 . Na osnovu Principa umetnutih intervala (6.4) postoji
c R sa osobinom da c In , za svaki n N. No, iz c R = {r1 , r2 , r3 , . . .}
slijedi da je c = rm , za neko m N, odakle c
/ Im , sto je kontradikcija.
35
I.8. ZADACI
I.8
Zadaci
1. Neka su A, B R neprazni skupovi i R. Skupove A + B i A

definisemo sa
A + B := {a + b : a A, b B},
A := { a : a A}.
Dokazati sljedece tvrdnje:

(a) Ako su A i B ograniceni odozgo i > 0, tada sup(A + B) = sup A +
sup B i sup(A) = sup A. Ako je jos A B, tada sup A sup B.
(b) Ako su A i B ograniceni odozdo i > 0, tada inf(A+B) = inf A+inf B
i inf(A) = inf A. Ako je jos A B, tada inf A inf B.
(c) Ako je A ogranicen odozdo i < 0, tada sup(A) = inf A. Specijalno
je sup(A) = inf A.
(d) Ako je A ogranicen odozgo i < 0, tada inf(A) = sup A. Specijalno
je inf(A) = sup A.
2. Uz pomoc matematicke indukcije dokazati da za sve n N vaze sljedece
tvrdnje:
(a) 1 + 2 + . . . + n =
n(n+1)
;
2
(b) 12 + 22 + . . . + n2 =
n(n+1)(2n+1)
;
6
(c) Za sve
/ {2k : k Z} je
n
X
k=0
sin k =
(n+1)
sin( n
)
2 ) sin(
2
,
sin( 2 )
n
X
cos k =
k=0
(n+1)
cos( n
)
2 ) sin(
2
.
sin( 2 )
3. Dokazati Bernulijevu7 nejednakost: za sve n N i x > 1 je

(1 + x)n 1 + nx.
4. Ako je n N, a x1 , . . . , xn su nenegativni realni brojevi, tada izraz
An :=
x1 + . . . + xn
n
nazivamo aritmetickom, a izraz

Gn :=
x1 . . . xn
geometrijskom sredinom tih brojeva. Dokazati da je

Gn An .
Osim toga, dokazati da znak jednakosti vrijedi, akko je x1 = . . . = xn .
(Navedena nejednakost poznata je pod imenom A-G nejednakost).
5. (a) Dokazati Bezuov8 stav: ako je P polinom stepena n N, tada za
svako R postoji polinom Q stepena n 1, tako da je P (x) =
(x )Q(x) + P (), za sve x R.
7 Jakob
Bernoulli (1654 1705), svajcarski matemati

car
B
ezout (1730 1783), francuski matemati
car
8 Etienne
36
(b) Dokazati da ako je P stepena n 1, onda ne moze imati vise od n

nula.
(c) Ako su P i Q polinomi stepena n 0 i ako se poklapaju u n +
1 medusobno razlicitih tacaka, odnosno ako je P (xi ) = Q(xi ) za i =
1, . . . n + 1, pri cemu je xi 6= xj za i 6= j, onda je P = Q, odnosno
odgovarajuci koeficijenti polinoma P i Q su jednaki.
6. Za svaki realan broj x postoji jedinstven cijeli broj [x] (tzv. cijeli dio od
x), takav da je [x] x < [x] + 1. Dokazati.
7. Dokazati Stav (5.4).
8. (a) Ako je a (0, 1), onda za sve x Q, x > 0 vazi ax < 1.
(b) Ako je a (0, 1), onda je funkcija f : Q R, f (x) = ax strogo
opadajuca.
(c) Ako je a > 1, onda je funkcija f : Q R, f (x) = ax strogo rastuca.
9. Dokazati da je skup svih konacnih podskupova od N prebrojiv.
10. Realan broj nazivamo algebarskim, ako postoji polinom sa cjelobrojnim
koeficijentima koji nije identicki jednak nuli, tako da je P () = 0. Za
realan broj kazemo da je transcedentan, ako nije algebarski. Dokazati da
je skup svih algebarskih brojeva prebrojiv, a transcedentnih neprebrojiv.
11. Neka je X neprazan skup. Dokazati da ne postoji surjekcija f : X
P(X).
12. Dokazati da je skup svih beskonacnih podskupova od N je neprebrojiv.
13. Dokazati: (a) Za sve a, b R, a < b je (a, b) (1, 1). (b) (1, 1) R.
14. Neka za skupove A, S vazi sljedece: A je prebrojiv, S R i A S = .
Tada je A S R. Iz toga zakljuciti da je svaki interval ekvipotentan
skupu R.
Glava II
Konvergencija niza
Granicni procesi imaju centralnu ulogu u matematickoj analizi. Do njih dovode
problemi odredivanja duzine krive, povrsine figure u ravni, zapremine tijela i
sl., cime su se matematicari bavili jos u anticko doba. Konvergencija niza je
primjer granicnog procesa od posebnog znacaja, buduci da se i ostali pojmovi
povezani sa granicnim procesima (neprekidnost, limes funkcije, integral itd.)
mogu zasnovati na granicnoj vrijednosti niza.
II.1
Osnovne osobine konvergetnog niza
Definicija: Za niz realnih brojeva (an ) kazemo da konvergira (tezi) ka a R

i pisemo lim an = a (ili an a), ako za svako > 0 postoji N N, tako da je
n
|a an | < , za sve n N ili zapisano pomocu simbola

( > 0) (N N) (n N) n N |a an | < .
Pri tome broj a nazivamo limes ili granicna vrijednost niza. Niz (an ) realnih
brojeva nazivamo konvergentnim ukoliko postoji a R, tako da je lim an = a.
n
Za niz koji nije konvergentan kazemo da je divergentan.
Definicija: Neka je > 0 i a R. Otvoreni interval (a, a+) nazivamo

okolinom tacke a i oznacavamo ga sa U (a).
(1.1) Geometrijska interpretacija konvergencije niza: Niz realnih brojeva
(an ) konvergira ka a R, akko svaka okolina od a sadrzi, pocevsi od nekog,
sve clanove niza (an ).
Dokaz. Iz osobine I (2.14) apsolutne vrijednosti slijedi da je |a an | < ekvivalentno sa < an a < , odnosno sa a < an < a + , pa imamo
|a an | < an U (a).
Otuda zakljucujemo da niz (an ) tezi ka a, akko za svako > 0 postoji N N,
tako da an U (a), za sve n N .
Napomena: Iz prethodne tvrdnje slijedi da se na realnoj pravoj niz oko svoje
granicne vrijednosti koncentrise ili nagomilava i da je to jedina tacka sa
takvim svojstvom (vidi sliku). Iz toga je jasno da ako je niz konvergentan, onda
37
GLAVA II. KONVERGENCIJA NIZA
38
a-e
a+e
Slika II.1: Clanovi

konvergentnog niza koncentrisu se oko a
moze da ima samo jednu granicnu vrijednost.
Koristeci geometrijsku interpretaciju konvergencije da se naslutiti da je limes
1
konstantnog niza a, a, a, . . . upravo a, niza 1, 12 , 13 , 41 , . . ., nula, a niza 12 , 41 , 18 , 16
, . . .,
takode nula. Stroge dokaze tih tvrdnji zasnovane na definiciji limesa sa pocetka
ovog poglavlja dajemo u narednim stavovima.
(1.2) Konvergencija konstantnog niza: Konstantan niz an = a je konvergentan i lim an = a.
n
Dokaz. Neka je > 0 proizvoljno. Da bismo dokazali konvergenciju trebamo

ispitati postoji li N N, tako da vrijedi |a an | < , za sve n N . Vidimo da
je navedeni uslov zadovoljen za, recimo, N = 1, jer je |a an | = |a a| = 0 < ,
za sve n 1.
(1.3) Konvergencija harmonijskog niza: Harmonijski niz an =
gentan i lim an = 0.
1
n
je konver-
Dokaz. Uzmimo > 0 proizvoljno. Kao i u prethodnom dokazu trebamo ispitati

postojanje N N, tako da je
1
1
(n N) n N 0 = < .
(1)
n
n
Iz Arhimedove teoreme I (4.9) slijedi da postoji N N sa osobinom N > 1 . Da
za tako odabrani broj N vrijedi (1) vidimo iz sljedeceg:
1
1
1
(n N) n N 0 =
< .
n
n
N
Da bismo dokazali konvergenciju geometrijskog niza (q n ), potrebna nam je
sljedeca lema.
(1.4) Lema: Neka je q R. Tada:
(i) Ako je q > 1, onda za svaki K R postoji N N, takav da q N > K;
(ii) Ako je 0 q < 1, onda za svako > 0 postoji N N, takav da q N < .
Dokaz. (i) Neka je h := q 1 > 0. Na osnovu Arhimedove teoreme postoji
ci binomnu formulu imamo
N N, takav da N > K
h . Koriste

N
N
N
q = (1 + h) = 1 + N h + . . . +
hN 1 + N h > K.
N
(ii) U slucaju q = 0 tvrdnja vrijedi za svaki N N. Ako je 0 < q < 1, tada
q 0 := 1q > 1, pa iz (i) slijedi da postoji N N, takav da (q 0 )N > 1 , odakle
dobijamo da je q N < .
II.1. OSNOVNE OSOBINE KONVERGETNOG NIZA
39
(1.5) Konvergencija geometrijskog niza: Ako je |q| < 1, tada je geometrijski

niz an = q n konvergentan i lim an = 0.
n
Dokaz. Na osnovu tvrdnje (ii) prethodne leme, za proizvoljno > 0 postoji

N N, tako da je |q|N < . Primijetimo da za sve n N vrijedi |q n | = |q|n
(dokaz indukcijom!). Dakle,
(n N) n N |0 q n | = |q|n |q|N < .
Niz 1, 1, 1, 1, . . . koncentrise se oko dvije tacke, 1 i 1, pa imajuci u vidu
prethodna zapazanja, ocekujemo da bude divergentan. Da je to zaista tako
dokazujemo u
(1.6) Primjer: Niz an = (1)n je divergentan.
Dokaz. Pretpostavimo da je konvergentan, tj. da an a, za neko a R. Tada
za = 1 postoji N N, tako da |an a| < 1, za sve n N. Otuda,
2 = |aN aN +1 | |aN a| + |a aN +1 | < 1 + 1 = 2,
tj. 2 < 2. Kontradikcija!
Ako je limn an = a i ako uzmemo a0 R takav da a < a0 , onda, buduci da se niz
(an ) koncentrise oko a, samo konacno mnogo clanova tog niza se moze nalaziti
desno od a0 , tj. svi clanovi niza pocevsi od nekog su manji od a0 (vidjeti Sliku
(II.1)). Analogan zakljucak bi uslijedio da smo uzeli a0 < a. Ova zapazanja
precizno formulisemo u narednom stavu.
(1.7) Stav: Neka je limn an = a. Tada:
(i) Za svako a0 R, tako da a0 > a postoji n0 N sa osobinom da je
a0 > an , za sve n n0 .
(ii) Za svako a0 R, tako da a0 < a postoji n0 N sa osobinom da je
a0 < an , za sve n n0 .
Dokaz. Kako su dokazi za (i) i (ii) slicni, dokazacemo samo (i). Neka je, dakle,
a0 > a. Zbog cinjenice da je limn an = a, za := a0 a > 0 postoji n0 N, tako
da |an a| < , za sve n n0 . Otuda an a < , odnosno an < a + = a0 , za
sve n n0 .
Pitanjem odnosa konvergencije i apsolutne vrijednosti pozabavicemo se u
(1.8) Stav: (i) lim an = a lim |an | = |a|.
n
(ii) lim an = 0 lim |an | = 0.

n
Dokaz. (i) Neka je > 0 proizvoljno. Zbog an a postoji N N, tako da

|a an | < , za sve n N . Iz nejednakosti I (2.17) imamo
||an | |a|| |an a| < ,
za sve n N , odakle tvrdnja.
(ii) Smjer slijedi iz (i), a obratni smjer je posljedica definicije konvergencije.
(1)n
(1)n
1
Primjer: Na osnovu (1.8)(ii) vrijedi

0, jer
= 0.
n
n
n
40
(1.9) Stav: Svaki konvergentan niz je ogranicen.

Dokaz. Neka je lim an = a. Otuda, za = 1 postoji N N, tako da |an a| < 1,
n
za sve n N . Zakljucujemo, dakle, da je
(n N) n N |an | |an a| + |a| < 1 + |a|,
odakle |an | K, za sve n N, gdje je K = max{|a1 |, . . . , |aN 1 |, 1 + |a|}.
Za racunanje slozenijih limesa od velike pomoci nam je sljedeca tvrdnja.
(1.10) Teorema: Neka je lim an = a, lim bn = b za neke a, b R i neka je R
n
n
proizvoljno. Tada vrijedi:
(i)
Niz (an + bn ) je konvergentan i lim(an + bn ) = a + b;
(ii)
Niz (an ) je konvergentan i lim(an ) = a;
(iii)
Niz (an bn ) je konvergentan i lim an bn = ab;
(iv)
Ako je b 6= 0, tada postoji n0 N, tako da bn 6= 0, za sve n n0 i vazi

a
an
lim
= .
n bn
b
Dokaz. Neka je > 0 proizvoljno.

(i) Neka su N1 , N2 N, takvi da |an a| < 2 , za sve n N1 i |bn b| < 2 , za
sve n N2 . Definisimo N := max{N1 , N2 }. Tada je
(n N) n N |(an + bn ) (a + b)| |an a| + |bn b| <

+ = .
2 2
(iii) Iz konvergentnosti niza (bn ) i (1.9) slijedi da postoji K > 0, tako da |bn |
K, za sve n N. Definisimo M := max{K, |a|}. Tada imamo
|an bn ab| = |an bn abn + abn ab| |an a||bn | + |a||bn b|
M (|an a| + |bn b|).
Neka su N1 , N2 N, takvi da |an a| < 2M

, za sve n N1 i |bn b| < 2M
, za
sve n N2 . Ako je N := max{N1 , N2 }, tada iz prethodnih razmatranja slijedi

(n N) n N |an bn ab| < M
+
= .
2M
2M
(ii) Ako broj u an shvatimo kao konstantan niz bn = , tada tvrdnja slijedi
iz (iii) i stava o konvergenciji konstantnog niza (1.2).
(iv) Neka je b 6= 0. Iz (1.8) slijedi da |bn | |b|, a kako je
(1.7)(ii) postoji n0 N, tako da
(n N) n n0 |bn | >
|b|
2
< |b|, to na osnovu
|b|
,
2
(2)
odnosno, bn 6= 0, za sve n n0 . Dokazimo da je

lim
n
1
1
= .
bn
b
(3)
2
Iz lim bn = b slijedi da postoji N 0 N, takav da |bn b| < b2 , za sve n N 0 .

n
Neka je N := max{n0 , N 0 }. Tada je

1
(n N) n N
bn
1 |bn b| (2) 2|bn b|

< ,
<
=
b
|bn ||b|
b2
41
II.1. OSNOVNE OSOBINE KONVERGETNOG NIZA
an
1
odakle slijedi (3). Konacno, buduci da je
= an , to koristeci (iii) i (3)
bn
bn
a
an
zakljucujemo da je lim
= .
n bn
b
Primjeri: Uz pomoc prethodne teoreme i (1.2), (1.3) mozemo izracunati sljedece
limese:
n+1
1 (i)
1
= lim 1 + lim = 1 + 0 = 1,
lim
= lim 1 +
n
n
n
n n
n
n
1
2 (ii)
lim = 2 lim = 0,
n n
n n
1
1 1 (iii)
1
1
lim 2 = lim
= lim lim = 0,
n n
n n n
n n
n n
1 n2 + n32 (i)(iv) 1 2 0 + 0
n2 2n + 3
1
=
lim 2
= lim
= .
n 2n + n + 1
n 2 + 1 + 12
2
+
0
+
0
2
n
n
Napomenimo da se gore navedeni limesi mogu se izvesti i bez Teoreme (1.10),
direktnim koristenjem definicije limesa, kao sto smo to izveli u dokazima Tvrdnji (1.3) i (1.5), ali uz mnogo vise truda.
O odnosu izmedu limesa i nejednakosti govori nam sljedeca tvrdnja.
(1.11) Limesi i nejednakosti: Neka su nizovi (an ) i (bn ) konvergentni i neka
postoji n0 N, tako da an bn , za sve n n0 . Tada je lim an lim bn .
n
Dokaz. Neka je lim an = a, lim bn = b i pretpostavimo da je a > b. Tada za

n
:= ab
> 0 postoje N1 , N2 N, takvi da |a an | < 2 , za sve n N1 i
2
|b bn | < 2 , za sve n N2 . Uzimajuci N := max{N1 , N2 , n0 }, imamo

ba
b a = b bN + bN aN +aN a > = =
,
| {z }
2 2
2
0
odnosno b a >
a b.
ba
2 ,
odakle slijedi a < b, sto je kontradikcija. Dakle, mora biti
Napomena: Treba primijetiti da iz an < bn , za sve n n0 , ne mora da slijedi

limn an < limn bn . Zaista, 0 < n1 , za sve n N, ali limn 0 = limn n1 .
Za racunanje limesa cesto se koristi i sljedeca teorema, poznata pod imenom
Sendvic teorema:
(1.12) Teorema: Neka su nizovi (an ) i (bn ) konvergentni i neka je lim an =
n
lim bn . Ako za niz (cn ) postoji n0 N, tako da an cn bn , za sve n n0 ,

n
tada je i niz (cn ) konvergentan, te vrijedi lim cn = l, gdje je l := lim an = lim bn .

n
Dokaz. Iz an cn bn , za sve n n0 slijedi an l cn l bn l,

odakle cn l |bn l| i (cn l) (an l) |an l|. Prema tome,
|cn l| max{|an l| , |bn l|}, za sve n n0 , odakle tvrdnja.
(1.13) Primjeri: (i) lim n n = 1, (ii) lim n a = 1, za sve a > 0.

n
Dokaz. (i) Koristeci A-G nejednakost (Zadatak 4 u (I.8)), imamo da za sve
42
n 3 vazi

2
1
n = ( n n 1| .{z
. . 1})1/n < (2 n + n 2) < 1 + ,
n
n
n2 puta
odakle slijedi 1 < n n < 1 + 2n . Kako je 1n 0 (Zadatak 1(b) u (II.5)), to
primjenjujuci prethodnu teoremu u slucaju an = 1, bn = 1 + 2n i cn = n n,

dobijamo limn cn = 1.
(ii) Neka je a 1. Ako je n0 N, takav da n0 a, onda 1 n a n n, za sve

n n0 , pa iz (i) i Sendvic teoreme slijedi (ii). Slucaj 0 < a < 1 se smjenom
a0 = a1 svodi na prethodni.
(1.14) Napomena: U matematickoj analizi je vazan i pojam asimptotskog
ponasanja nizova: kazemo da se niz (an ) asimptotski ponasa kao niz (bn ) i
pisemo an bn , ako je limn abnn = 1. Na primjer, n(n + 1) n2 , jer je
limn
n(n+1)
n2
lim
n
II.2
=1i
3
8n2 n+2
3
8n2 n+2
1
2n2/3
= lim
3
n
1
,
2n2/3
jer je
2n2/3
1
= lim q
n 3
1
8n2 n + 2
+
1 8n
1
4n2
= 1.
Monotoni nizovi
Osnovna teorema koje se tice konvergencije monotonih nizova je

(2.1) Teorema: Svaki ogranicen i monoton niz je konvergentan.
Dokaz. Neka je niz (an ) ogranicen i recimo, rastuci. Tada je skup vrijednosti
S := {an : n N} ogranicen, pa postoji s := sup S. Neka je > 0 proizvoljno.
Buduci da s vise nije gornja meda za S, to postoji N N, tako da s < aN ,
tj. s aN < . Kako je niz (an ) rastuci, to je an aN , za sve n N , pa imamo,
(n N) n N |s an | = s an s aN < .
n
= 0.
n 2n
Dokaz. Stavimo an :=
Primjer: lim
n
2n .
an+1
=
an
Za sve n N je
n+1
2n+1
n
2n
1 n+1
1
1
=
1+
1,
2 n
2
n
pa je (an ) opadajuci niz. Zbog an 0, niz je ogranicen odozdo, a kao opadajuci

i odozgo sa a1 , odakle, na osnovu prethodne teoreme, postoji a := lim an . Na
n
kraju,
1 n + 1
1
a
a = lim an+1 = lim an
= lim an = ,
n
n
n
2 n
2
2
odnosno a = a2 , odakle slijedi a = 0.
Primjer: Pokazacemo jedan iterativni postupak za racunanje kvadratnog korjena, koji je bio poznat jos starogrckom matematicaru Heronu iz Aleksandrije
II.3. TACKA
NAGOMILAVANJA NIZA. KOSIJEV
NIZ
43
(zivio sredinom 1. vijeka). Neka je a > 0. Za proizvoljno x0 > 0 rekurzivno

definisemo niz (xn ) sa
1
a
xn+1 =
xn +
(n = 0, 1, 2 . . .).
(4)
2
xn
Imamo,
xn+1
a
1
(xn a)2
xn +
a=
0,
a=
2
xn
2xn
odakle xn a, za sve n 1. Niz (xn ) je opadajuci, jer je xn+1 xn =

2
axn
cen, pa iz (2.1) slijedi da postoji l := limn xn .
2xn 0. Jasno da je (xn ) ograni
Primjenom (1.11)
na
u (4)
xn a dobijamo l a > 0. Uzimajuci limes
imamo l = 12 l + al , odnosno, nakon sredivanja, l2 = a, odakle l = a. Znaci,
za priblizno
niz (xn ) tezi ka a. Da se ovdje radi o izuzetno efikasnoj metodi
racunanje kvadratnog korjena, pokazimo u slucaju racunanja 2 = 1.41421 . . ..

Neka je x0 = 2. Tada
3
x1 = 12 (2
+ 1) = 2 = 1.5,
x2 = 12 32 + 43 = 17
= 1.41666 . . . ,
12
1 17
24
577
x3 = 2 12 + 17 = 408 = 1.41421 . . . .
II.3
Ta
cka nagomilavanja niza. Ko
sijev niz
U Primjeru (1.6) smo vidjeli da se niz moze koncentrisati i oko tacaka koje nisu
njegove granicne vrijednosti. To su tacke nagomilavanja i njima se bavimo u
ovom poglavlju.
Definicija: Broj a R je tacka nagomilavanja niza (an ) realnih brojeva,

ako je za svako > 0 skup {n N : an U (a)} beskonacan.
Napomena: Na osnovu geometrijske interpretacije konvergencije (1.1) odmah
mozemo da primijetimo da je limes konvergentnog niza ujedno i njegova tacka
nagomilavanja.
Primjer: Niz an = (1)n ima dvije tacke nagomilavanja, 1 i 1. Zaista, za
svako > 0 je an U (1), za sve n neparne, a an U (1), za sve n parne.
Definicija: Ako je a : N S niz, a : N N strogo rastuca funkcija,

tada niz a nazivamo podniz niza a. Za dati niz (an ) cemo njegov podniz
oznacavati sa (a(n) ). Ako stavimo nk := (k), onda podniz niza (an ) mozemo
zapisati i u obliku (ank ). Pri tome, buduci da je strogo rastuca funkcija, mora
biti n1 < n2 < n3 < . . ..
Primjeri: (a) Nizovi a1 , a3 , a5 , a7 , . . ., tj. (a2n1 ), odnosno a2 , a4 , a6 , a8 , . . ., tj.
(a2n ) su podnizovi niza (an ). U prvom slucaju je funkcija : N N oblika
(n) = 2n 1, u drugom (n) = 2n.
(b) I niz (an+1 ) je podniz niza (an ). Pri tome je (n) = n + 1.
O vezi izmedu tacke nagomilavanja i podniza nam govori
(3.1) Stav: Broj a R je tacka nagomilavanja niza (an ), akko postoji njegov
podniz koji konvergira ka a.
44
Dokaz. Kako je u pitanju ekvivalencija, dokaz je potrebno sprovesti u oba smjera.

10 Neka je a R tacka nagomilavanja niza (an ). Rekurzivnim postupkom
konstruisimo strogo rastuci niz prirodnih brojeva (nk ), sa osobinom
ank U k1 (a).
(k )
Kako je a tacka nagomilavanja niza (an ), to je skup S := {n N : an U1 (a)}

beskonacan, dakle i neprazan, pa zbog I (4.8) postoji n1 := min S, a on ima
svojstvo (1 ). Pretpostavimo da nk ima svojstvo (k ). Buduci da je skup
1 (a)} beskona
{n N : an U k+1
can, to je
1 (a)}
Sk := {n N : n nk + 1 an U k+1
neprazan, No, tada nk+1 := min Sk zadovoljava (k+1 ) i nk+1 > nk . Na taj
nacin smo dobili podniz (ank ) sa osobinom lim ank = a.
k
2 Ako postoji podniz (ank ), takav da lim ank = a, tada na osnovu geometrijske
k
interpretacije konvergencije niza (1.1), za svako > 0 postoji K N, tako da

ank U (a), za sve k K, pa je skup {n N : an U (a)} beskonacan.
Definicija: Za a R kazemo da je najveca tacka nagomilavanja niza

(an ) ili limes superior (oznaka a = lim supn an ), ako je a tacka nagomilavanja
i ako za svaku tacku nagomilavanja a R niza (an ) vrijedi a a . Dalje,
a R je najmanja tacka nagomilavanja niza (an ) ili limes inferior (oznaka
a = lim inf n an ), ako je a tacka nagomilavanja i ako za svaku tacku nagomilavanja a R niza (an ) vrijedi a a .
Oznaka: sup ak := sup{ak : k n},

kn
inf ak := inf{ak : k n}.
kn
U principu nije jasno da li limesi superior i inferior postoje, cak i ako je niz
ogranicen. Na to pitanje odgovaramo u sljedecoj teoremi. Iz njene formulacije
postaje jasan i razlog odabira oznaka za limes superior i inferior.
(3.2) Teorema: Ako je niz (an ) ogranicen, tada postoje limes superior i limes
inferior tog niza i dati su sa
lim sup an = lim sup ak ,
n
n kn
lim inf an = lim inf ak .

n
n kn
Dokaz. Dokazacemo samo prvu relaciju. Definisimo Sn := {ak : k n} i

An := sup Sn . Iz S1 S2 S3 . . . slijedi da je niz (An ) opadajuci, a kao
ogranicen, na osnovu (2.1) je i konvergentan. Dokazimo da je A := limn An
limes superior niza (an ). Primijetimo da je ak An , za sve k n. Neka je
> 0 proizvoljno i N 0 N, tako da je |A An | < , za sve n N 0 . Tada
postoji i N N, N N 0 , takav da AN 0 < aN . Otuda imamo
A AN 0 < aN AN < A + ,
odnosno aN (A , A + ). Rekurzivnim postupkom konstruisimo podniz
(ank ) sa osobinom da za sve k N vrijedi
nk N ank U (A) = (A , A + ).
(k )
II.3. TACKA
NAGOMILAVANJA NIZA. KOSIJEV
NIZ
45
Na pocetku mozemo uzeti n1 := N . Neka nk N ima osobinu (k ). Zbog

Ank +1 A + > 0 postoji nk+1 nk + 1, tako da je
A = Ank +1 (Ank +1 A + ) < ank+1 .
S druge strane, ank+1 Ank +1 AN < A + . Dakle, ank+1 zadovoljava (k+1 ).
Prema tome, A je tacka nagomilavanja niza (an ).
Ako je a > A, tada na osnovu (1.7)(i) postoji n0 N za koje je a > An0 . No,
tada a > An0 an , za sve n n0 , pa a ne moze biti tacka nagomilavanja.
Dakle, ako je a tacka nagomilavanja niza (an ), onda mora biti A a.
Kao neposrednu posljedicu prethodne teoreme i (3.1) imamo
(3.3) Bolcano1 Vajer
strasova2 teorema: Svaki ograniceni niz ima konvergentan podniz, tj. barem jednu tacku nagomilavanja.
(3.4) Karakterizacija limesa superiora i inferiora: Neka je (an ) ogranicen
niz. Tada je a = lim supn an , akko vrijedi sljedece:
(i) Za svako a R, tako da a > a je skup {n N : an > a} konacan.
(ii) Za svako a R, tako da a < a je skup {n N : an > a} beskonacan.
Analogno se moze karakterizovati i limes inferior.
Dokaz. 10 Neka je a = lim supn an . Dokazimo (i) i (ii).
(i) Neka je An = supkn ak i a > a proizvoljno. Na osnovu Teoreme (3.2) je
a = limn An , pa iz (1.7)(i) slijedi da postoji n0 N, tako da je a > An0 . No,
skup {n N : n n0 an > An0 } je prazan, pa je {n N : an > a} konacan.
(ii) Neka je a < a . Tada postoji > 0, tako da a < a . Ako bi skup
{n N : an > a} bio konacan, onda bi i skup {n N : an (a , a + )}
bio konacan, pa a ne bi bila tacka nagomilavanja.
20 Neka za neko a R vazi (i) i (ii). Uzmimo > 0 proizvoljno. Zbog (i) je
skup {n N : an > a + 2 } konacan, a zbog (ii) je {n N : an > a }
beskonacan skup, odakle slijedi da je {n N : an (a , a + )} beskonacan
skup, pa je a tacka nagomilavanja niza (an ).
Ako je a > a proizvoljno i > 0, tako da a > a , onda je na osnovu (i) skup
{n N : an (a , a + )} konacan, pa a nije tacka nagomilavanja. Time
smo dokazali da je a = lim supn an .
Napomena: Primijetimo da ako niz ima samo jednu tacku nagomilavanja,
onda ne mora biti konvergentan. Naime, niz 1, 1, 2, 12 , 3, 31 , 4, 41 , . . . ima kao
jedinu tacku nagomilavanja 0, ali ipak nije konvergentan, jer nije ogranicen.
Medutim, ako je niz ogranicen, situacija je, kao sto cemo u narednoj teoremi
vidjeti, drugacija.
(3.5) Teorema: Ograniceni niz je konvergentan, akko ima jednu tacku nagomilavanja.
Dokaz. 10 Pretpostavimo da je niz (an ) konvergentan. Neka je limn an = a i
0
|
a0 6= a. Stavimo := |aa
2 . Na osnovu geometrijske interpretacije konvergencije (1.5), svi clanovi niza (an ) pocevsi od nekog se nalaze u U (a), pa iz
U (a) U (a0 ) = slijedi da se u U (a0 ) moze naci samo konacno mnogo clanova
1 Bernard
2 Karl
Bolzano (1781 1848),

ceski matemati
car
Theodor Wilhelm Weierstrass (1815 1897), njema
cki matemati
car
46
tog niza, odakle zakljucujemo da a0 nije tacka nagomilavanja.

20 Neka niz (an ) ima samo jednu tacku nagomilavanja a. Tada je
lim sup an = lim inf an = a,
n
pa iz (3.4) slijedi da su za proizvoljno > 0 skupovi

n
n
o
o
n N : an > a +
i
n N : an < a
2
2
konacni. Otuda zakljucujemo da se izvan U (a) nalazi samo konacno mnogo
clanova niza (an ), odakle, na osnovu geometrijske interpretacije konvergencije
(1.5), slijedi da je limn an = a.
Ko
sijev niz
Sve dosadasnje tvrdnje o konvergenciji dokazivane su tako sto su clanovi niza
uporedivani sa njegovom granicnom vrijednoscu. No, ponekad je potrebno
utvrditi da li je neki niz konvergentan, a da pri tome ne znamo sta bi mogla biti
njegova granicna vrijednost. U takvim situacijama moze se koristiti Kosijev3
kriterijum konvergencije koji se zasniva na medusobnom uporedivanju clanova
niza.
Definicija: Za niz realnih brojeva (an ) kazemo da je Kosijev, ako

( > 0) (N N) (m, n N) m, n N |am an | < .
Napomena: Primijetimo da zbog simetricnosti u prethodnoj definiciji uvijek
mozemo uzimati da je m > n, tj.
( > 0) (N N) (m, n N) m > n N |am an | < .
Buduci da naredna teorema daje potreban i dovoljan uslov konvergentnosti niza,
to se moze posmatrati kao kriterijum za konvergenciju niza.
(3.6) Teorema: Svaki Kosijev niz je konvergentan. Vrijedi i obrat, odnosno,
svaki konvergentan niz je Kosijev.
Dokaz. Neka je niz (an ) Kosijev. Dokazimo da je konvergentan. Dokaz
podijelimo u dva koraka.
10 Niz (an ) je ogranicen.
Zaista, za = 1 postoji N N, tako da |am an | < 1, za sve m, n N . Otuda,
za svako n N sa osobinom n N vrijedi
|an | = |an aN + aN | |aN | + 1,
odakle |an | K, za sve n N, gdje je K = max{|a1 |, . . . , |aN 1 |, |aN | + 1}.
Prema (3.3) postoje a R i podniz (ank ), tako da ank a.
20 lim an = a.
n
Zaista, neka je > 0 proizvoljno i N N sa svojstvom da |am an | <

3 Augustin
Louis Cauchy (1789 1857), francuski matemati

car
2,
za
47
II.4. KONVERGENCIJA U R
sve m, n N . Osim toga, postoji k0 N, nk0 N , tako da |ank0 a| < 2 . Na

kraju, za sve n N imamo
|a an | |a ank0 | + |ank0 an | <

+ = .
2 2
Neka je lim an = a. Pokazimo da je niz (an ) Kosijev. Neka je > 0

n
proizvoljno i N N, tako da |an a| < 2 , za sve n N . Tada

(m, n N) m, n N |am an | |am a| + |a an | <
II.4

+ = .
2 2
Konvergencija u R
U skupu R := R{, } (prosireni skup realnih brojeva) mozemo u odredenim

slucajevima na prirodan nacin definisati aritmeticke operacije koje ukljucuju i
simbole i :
(a R) a + = + a =: , + := ,
(a > 0) a = a =: , := , () := ,
(a < 0) a = a := ,
a
(a R)
:= 0.
Analogne relacije definisu se i za , dok izvjesni izrazi ostaju nedefinisani,
kao sto su
, 0 ,
.
(5)
Osim toga, simboli i uskljuceni su i u relaciju poretka na sljedeci nacin:

(a R) < a < .
U sljedecoj definiciji uvodimo pojam konvergencije ka , odnosno ka .
Definicija: Niz realnih brojeva (an ) tezi ka i pisemo lim an = , ako

n
(K R) (N N) (n N) n N an > K,
odnosno tezi ka i pisemo lim an = , ako
n
(K R) (N N) (n N) n N an < K.
Primjeri: (a) Ocito je lim n = , lim n2 = , lim(n) = .
n
(b) Niz 1, 1, 2, 1, 3, 1, 4, 1, 5, 1, . . ., mada nije ogranicen odozgo, ipak ne tezi ka

.
(c) Niz 1, 1, 2, 2, 3, 3, 4, 4, . . . ne tezi ni ka , ni ka .
(4.1) Stav: Ako je q > 1, tada je lim q n = .
n
Dokaz. Neka je K R proizvoljno. Na osnovu Leme (1.4) postoji N N, tako

da je q N > K. Otuda,
(n N) n N q n q N > K.
48
Definicija: Kazemo da za niz realnih brojeva (an ) postoji limn an u R,

ako je niz (an ) konvergentan u smislu definicije iz poglavlja (II.1) ili ako je
limn an = ili limn an = .
(4.2) Napomena: Pravila iz (1.10) vrijede i za nizove za koje postoji limes u
R, osim u slucajevima kada nastupe situacije iz (5). Na primjer,
n 1
n1
lim n +
= lim n + lim
,
n
n
n
n
n
dok
lim(n n) 6= lim n lim n.
n
Definicija: Ako niz realnih brojeva (an ) nije ogranicen odozgo, onda definisemo lim supn an := , a ako je limn an = , onda lim supn an := .
Slicno, ako niz (an ) nije ogranicen odozdo, onda uzimamo lim inf n an := , a
ako je limn an = , onda lim inf n an := .
(4.3) Teorema: Za svaki niz (an ) realnih brojeva postoje lim supn an i lim inf n an
u R.
Dokaz. Dokazimo da postoji limes superior. Ako je niz (an ) ogranicen, tada na
osnovu (3.2) postoji limes superior, a ako nije ogranicen odozgo ili je limn an =
, tada egzistencija slijedi iz prethodne definicije. Neka je niz (an ) ogranicen
odozgo i neka an 9 . Tada postoji m R, tako da je skup A := {n N :
an m} beskonacan. Neka je : N A strogo rastuca i bijektivna funkcija iz
dokaza Teoreme I (7.8). Podniz (a(n) ) je ogranicen, pa zakljucujemo da postoji
a = lim supn a(n) . Dokazimo da je a = lim supn an . Prvo primijetimo da je
a m. Neka je a > a proizvoljno. Kako je
{n N : an > a} = {n A : an > a} = {n N : a(n) > a} ,

i {n N : a(n) > a} zbog (3.4)(i) konacan, to je i {n N : an > a} konacan.
Ako je a < a , to na osnovu (3.4)(ii) imamo da je skup {n N : a(n) > a}
beskonacan, pa je zbog
{n N : an > a} {n A : an > a} = {n N : a(n) > a}

i skup {n N : an > a} beskonacan. Na kraju, iz (3.4) slijedi da je a =
lim supn an .
II.5
Zadaci
1. Pretpostavimo da an a R. Tada za sve k N vazi:

(a) akn ak ;
(b) Ako je jos an 0, za sve n N, onda k an k a.

2. Ako je |q| < 1, onda je limn ns q n = 0, za sve s Q.
3. Ako je niz (an ) realnih brojeva ogranicen, a za niz (bn ) vrijedi limn bn = 0,
tada je limn an bn = 0.
4. Ako je limn a2n = a i limn a2n1 = a, onda je i limn an = a.
49
II.5. ZADACI
5. Ako su a1 , . . . , ak (k N) nenegativni realni brojevi, tada je
p
lim n an1 + . . . + ank = max{a1 , . . . , ak }.
n
6. Dokazati da je niz (an ) rekurzivno zadat sa

a0 = 1, an+1 = 1 +
1
,
an
konvergentan i odrediti limn an .

7. (a) Dokazati da za sve n N i x R, x n, x 6= 0 vazi
x n
x n+1
1+
< 1+
.
n
n+1
n+1
(b) Nizovi an = 1 + n1
i bn = 1 + n1
su konvergentni, pri cemu je
(an ) strogo rastuci, a (bn ) strogo opadajuci niz.
(c) Ako je e := limn an , tada za sve n > 1 vrijedi nejednakost
n n
n n
e < n! <
en.
e
e
(d) Dokazati da n n! ne .
4
8. Dokazati Stolcovu
teoremu: ako je (an ) proizvoljan niz realnih brojeva,
an1
a (bn ) strogo rastuci niz, limn bn = , tako da postoji limn abnn b
u R,
n1
tada postoji i limn
an
bn
u R, te vrijedi
lim
n
an
an an1
= lim
.
n bn bn1
bn
9. Ako je limn an = a R, tada je limn
a1 +a2 +...+an
n
= a.
10. Ako postoji limn aan+1

u R, gdje je an > 0, za sve n N, tada postoji i
n
limn n an u R, te vrijedi
lim
n
an = lim
n
an+1
.
an
11. Ako je an > 0, za sve n N i limn an = a R, tada je

lim
n
a1 a2 . . . an = a.
12. Neka su (an ) i (bn ) proizvoljni nizovi realnih brojeva. Tada je:
(a) lim supn (an ) = lim inf n (an );
(b) lim supn (an ) = lim supn an , ako je R, > 0;
(c) lim supn (an + bn ) lim supn an + lim supn bn ;
(d) lim sup(an + bn ) lim supn an + lim inf n bn ;
4 Otto
Stolz (1842 1905), austrijski matemati

car
50
(e) lim supn (an + bn ) = lim supn an + limn bn , ukoliko je niz (bn ) konvergentan;
(f) lim supn (an bn ) = lim supn an limn bn , ukoliko je niz (bn ) konvergentan
i limn bn > 0.
Naci primjere kod kojih u (c) i (d) stoje stroge nejednakosti. Osim toga,
pokazati da odgovarajuce tvrdnje vrijede i za limes inferior.
13. Ako je (an ) ogranicen niz, onda je
lim sup an = inf sup ak ,
n
n1 kn
lim inf an = sup inf ak .

n
n1 kn
Glava III
Redovi
Redovi, grubo govoreci, predstavljaju beskonacne sume. Posmatrajuci sa danasnjeg aspekta, njihovo matematicko zasnivanje izgleda jednostavno: beskonacna
suma je zapravo granicna vrijednost niza konacnih suma koje se dobijaju sabiranjem prvih n clanova doticne beskonacne sume. Na primjer, prirodno je
beskonacnu sumu
1
1
1
1
1 + 2 + 2 + 2 + 2 + ...
2
3
4
5
shvatiti kao granicnu vrijednost niza sljedecih konacnih suma:
1,
1+
1+
1+
..
.
1
22 ,
1
22 +
1
22 +
1
32 ,
1
1
32 + 42 ,
Iako ovakav nacin zasnivanja redova izgleda prirodno, do njega se, ipak, nije
lako doslo. Stavi

se, beskonacne sume pravile su probleme i nekim velikim
matematicarima, kao sto su Lajbnic1 i Ojler2 , koji su, nemajuci tacnu predstavu
o tome sta su redovi, ponekad dolazili do pogresnih zakljucaka. Na primjer, Lajbnic je tvrdio da je
1 1 + 1 1 + 1 1 + ... =
1
,
2
a Ojler da je
1 + 2 + 4 + 8 + 16 + . . . = 1.
Strogo fundiranje teorije redova pocelo je tek sa radovima njemackog matematicara
Gausa3 , a nastavilo se radovima Bolcana, Kosija i drugih.
Na kraju napomenimo i to da se vazna uloga redova zasniva, pored ostalog i
na cinjenici da se pomocu njih mogu definisati neke vazne funkcije, kao sto su
eksponencijalna i trigonometrijske funkcije, cime cemo se pozabaviti na kraju
ove glave.
1 Gottfried
Wilhelm Leibniz (1646 1716), njema

cki matemati
car
Euler (1707 1783), roden u Bazelu, radio u Berlinu i Petrovgradu
3 Carl Friedrich Gauss (1777 1855)
2 Leonhard
51
GLAVA III. REDOVI
52
III.1
Obi
cna konvergencija redova
Osnovne osobine redova

Definicija: Neka je dat niz realnih brojeva (an ). Sa
n
X
sn := a1 + a2 + . . . + an =
ak
k=1
oznacimo n tu parcijalnu
sumu. Tada niz parcijalnih suma (sn ) nazivamo red
P
i oznacavamo ga sa n=1 an . Broj an je opsti clan reda. Ukoliko niz parcijalnih
suma (sn ) konvergira, kazemo da je redPkonvergentan. U tom slucaju se broj
s := limn sn naziva suma reda i pisemo n=1 an = s. Ako niz parcijalnih suma
divergira,
red je divergentan. Pri tome, u slucaju daP
je limn sn = , pisemo
P
zemo definisati i red

a za proizvoljan
n=1 an = . Analogno mo
Pn n=n0 n
n0 N0 , pri cemu su parcijalne sume date sa sn := k=n0 ak .
Primjer: Red
X
1
1
1
1
+
+
+ ... =
12 23 34
n(n
+ 1)
n=1
je konvergentan i suma mu je 1.
1
k
Dokaz. Primijetimo da za svaki k N je

sn
=
=
1
k+1
1
k(k+1) .
Otuda,
1
1
1
1
+
+
+ ... +
12 23 34
n(n + 1)
1
1
1 1
1 1
1
1
+
+ ...
,
2
2 3
3 4
n n+1
odnosno, nakon skracivanja, sn = 1

tvrdnju.
1
n+1 .
Konacno, iz lim sn = 1 dobijamo

n
(1.1) Konvergencija geometrijskog reda: Red
1 + q + q2 + . . . =
qn
n=0
je konvergentan za |q| < 1 i suma mu je
1
1q .
Dokaz. Iz I (4.18) slijedi da je

sn =
n
X
qk =
k=0
te na osnovu II (1.5) imamo limn sn =
1 q n+1
,
1q
1
1q .
(1.2) Potreban uslov konvergencije reda: Ako je red

tada je lim an = 0.
Dokaz. lim an = lim(sn sn1 ) = s s = 0.

n
Kako q n 9 0, za |q| 1, to iz prethodne tvrdnje imamo
n=1
an konvergentan,

III.1. OBICNA
KONVERGENCIJA REDOVA
(1.3) Posljedica: Geometrijski red
P
n=0
53
q n divergira za |q| 1.
Da obrat tvrdnje (1.2) ne vrijedi, vidi se iz sljedeceg primjera:

(1.4) Harmonijski red: Red
X
1 1 1
1
+ + + ... =
2 3 4
n
n=1
1+
je divergentan.
Dokaz. Za svako m N imamo,

s2 m
1
1 1 1
+ + + ... + m
2 3 4
2
1 1 1 1
1
1
1
= 1+ +
+
+ ... +
+ ... + m
+
+ . . . + m1
2
3 4
5
8
2
+1
2
= 1+
1
1
1
1
m
+ 2 + 4 + . . . + 2m1 m = 1 + .
2
4
8
2
2
1+
Dakle, podniz (s2m ) nije ogranicen, a kako je niz parcijalnih suma (sn ) strogo
rastuci, zakljucujemo da je lim sn = .
n
P
P
(1.5) Stav: Neka su redovi Pn=1 an i n=1P
bn konvergentni i neka je R
proizvoljno. Tada su i redovi n=1 (an + bn ), n=1 an konvergentni, te vrijedi
(an + bn ) =
n=1
an
an +
n=1
n=1
bn ,
n=1
an .
n=1
Dokaz.
(an + bn ) = lim
n
n=1
= lim
n
n
X
k=1
ak + lim
n
n
X
(ak + bk ) = lim
n
k=1
n
X
k=1
n=1
bk =
n
X
an +
k=1
ak +
n
X
bk
k=1
bn
n=1
Slicno se dokazuje i druga relacija.
Redovi sa nenegativnim
clanovima
P
(1.6) Teorema: Red n=1 an sa nenegativnim clanovima (tj. an 0, za sve
n N) je konvergentan, akko je niz njegovih parcijalnih suma ogranicen.
Dokaz. Zbog sn sn1 = an 0 je niz parcijalnih suma (sn ) rastuci, pa ako
je ogranicen onda je i konvergentan (Teorema II (2.1)), a ako je konvergentan
onda mora biti ogranicen (Teorema II (1.9)).
P 1
(1.7) Teorema: Ako je s Q, onda red
n=1 ns konvergira za s > 1, a
divergira za s 1.
GLAVA III. REDOVI
54
Dokaz. Neka je sn parcijalna suma navedenog reda. Pretpostavimo da je s > 1.

Koristeci Zadatak 8(a) u (I.8) kad je a = 12 i x = s 1 > 0, zakljucujemo da je
1
1 2s1
> 0. Za proizvoljan n N odaberimo m N, takav da je n 2m 1.
Tada imamo
sn s2m 1
1
1 1
1
1
1
= 1 + s + s + s + ... + s + ... +
+
.
.
.
+
2
3
4
7
(2m1 )s
(2m 1)s
1
1
1
1 + 2 s + 4 s + . . . + 2m1 (m1)s
2
4
2
m1
1
1
1
+ 2s1
+ . . . + 2s1
= 1 + 2s1
1 m
1 2s1
1
<
=
1
1 .
1 2s1
1 2s1
tj. parcijalne sume su ogranicene, pa je na osnovu (1.6) red konvergentan.
Ako je s < 1, onda zbog 1 s > 0, k1 (0, 1) i Zadatka 8(a) u (I.8) imamo
1 1s
Pn
< 1, odakle k1s > k1 , za sve k N, pa je sn k=1 k1 , iz cega zbog
k
(1.4), slijedi da red divergira. Slucaj s = 1 obraden je u (1.4).
Napomene: (a) Tvrdnja u prethodnoj teoremi vrijedi i kad umjesto s Q stoji
s R, pri cemu je ns realni stepen kog cemo definisati poglavlju IV.5.
P 1
4
(b) Funkcija (s) =
n=1 ns definisana za s > 1 naziva se Rimanova zeta
funkcija. Ona igra znacajnu ulogu u teoriji brojeva. Osim toga, zna se, recimo,
2
da je (2) = 6 (Ojler, 1734)5 .
Kao sto je poznato, za prikazivanje realnih brojeva koriste razliciti zapisi, od
kojih je najrasireniji dekadski (sa bazom b = 10). Na primjer,
276.458 = 2 102 + 7 101 + 6 100 + 4
1
1
1
+5 2 +8 3.
10
10
10
U racunarstvu je posebno znacajan binarni zapis (sa bazom b = 2). Na primjer,

10.011 = 1 21 + 0 20 + 0
1
1
1
+ 1 2 + 1 3.
2
2
2
Zapisi nekih brojeva zahtijevaju beskonacno mnogo cifara. Recimo, u dekadskom zapisu je
1
3
3
3
= 0.333 . . . =
+
+ 3 + ...,
3
10 102
10
pa vidimo da dekadski zapis broja 13 nije nista drugo nego red. Da kao bazu
zapisa mozemo koristiti bilo koji prirodni broj b 2, pokazuje se u sljedecoj
tvrdnji.
(1.8) badski zapis: Neka je b N i b 2. Tada za svako x [0, 1] postoje
cifre z1 , z2 , z3 , . . . {0, 1, . . . , b 1}, takve da x = 0.z1 z2 z3 . . ., gdje je
X
zn
.
0.z1 z2 z3 . . . :=
bn
n=1
4 Bernhard
5 Broj
Riemann (1826 1866), njema

cki matemati
car
definisan je u poglavlju IV.5
(1)

III.1. OBICNA
55
Dokaz. Primijetimo da za svako n N je

n
X
zk
k=1
bk
(b 1)
X
1
= 1,
bk
k=1
odakle zbog (1.6) slijedi

je red (1) konvergentan i tezi nekom broju iz [0, 1].
Pda
Osim toga, zbog 1 = n=1 b1

bn je 1 = 0.zzz . . ., gdje je z = b 1. Neka je
sada x [0, 1). Odredimo z1 , z2 , z3 , . . . {0, 1, . . . , b 1}, tako da za sve n N
vrijedi
1
(2)
0.z1 . . . zn x < 0.z1 . . . zn + n .
b
Indukcijom se pokaze da niz rekurzivno zadan sa
z1 := [bx],
zn := [bn (x 0.z1 . . . zn1 )] (n 2),
gdje je [a] cijeli dio od a R (vidjeti Zadatak 6 u (I.8)), zadovoljava (2) i da je

zn {0, 1, . . . , b 1}, za sve n N. Na osnovu Sendvicteoreme II (1.12) i (2)
slijedi x = 0.z1 z2 z3 . . ..
Napomena: Na slican nacin se dokazuje da se svaki realan broj x moze predstaviti u obliku
zn+1
zn+2
x = z0 bn + . . . + zn b0 +
+ 2 + ... ,
(3)
b
b
gdje je zk {0, 1, . . . , b 1}. Pri tome, cifre zk u (3) nisu jedinstvene, jer je,
recimo, 1 = 1.000 . . . = 0.999 . . .. Ako se iskljuce takvi slucajevi sa devetkama,
tada je reprezentacija broja x u (3) za slucaj kad b = 10, jedinstvena. Slicna
tvrdnja vrijedi i za opsti b 2. Detaljnija informacija o ovome moze se naci u
[2].
Sljedeci kriterijumi nam omogucavaju da u izvjesnim slucajevima na vrlo jednostavan nacin utvrdimo da li neki red konvergira, a zasniva se na poredenju datog
reda sa redom cije nam je ponasanje u pogledu konvergencije poznato. Nikako
ne treba gubiti iz vida da su ti kriterijumi primjenljivi samo na redove sa nenegativnim clanovima.
P
P
(1.9) Majorantni kriterijum: Neka su redovi n=1 an i n=1 bn sa nenegativnim clanovimaPi neka postoji n0 N, tako da an bn , zaPsve n n0 . Tada
onda konvergira i red n=1 an , a ako red

vrijedi:
Ako red n=1 bn konvergira,P
P
n=1 an divergira, onda divergira i

n=1 bn .
P
P
Dokaz. Neka je red n=1 bn konvergentan i s = n=1 bn . Tada iz pretpostavki
slijedi da za svako n n0 je
n
X
k=n0
ak
n
X
bk s,
k=n0
P
tj. parcijalne
P sume reda n=1 an su ogranicene, pa je taj red konvergentan. Ako
je red n=1 an divergentan, onda niz njegovihP
parcijalnih suma nije ogranicen,
pa nije ogranicen ni niz parcijalnih suma reda n=1 bn , odakle slijedi da je i on

divergentan.
P
Primjeri: Red n=1 n21n je konvergentan, jer je
1
1
n,
n2n
2
GLAVA III. REDOVI
56
za sve n N, a red
tan, jer je
1
n=1 2n
je konvergentan, dok je red
za sve n N, a red
P
n=1
1
n+1
divergen-
1
1
,
n+1
2 n
1
1X 1
=
2 n=1 n1/2
2 n
n=1
je zbog (1.7) divergentan.

P
(1.10) Limes kriterijum konvergencije redova: Neka za redove n=1 an
P
an
i n=1 bn sa nenegativnim clanovima postoji u R L := lim .
n bn
(i) Ako je L > 0, tada redovi istovremeno konvergiraju, odnosno divergiraju.
P
P
(ii) Ako je L 0 i red n=1 bn konvergira, tada konvergira i red n=1 an .
P
P
(iii) Ako je L 0 i red n=1 an divergira, tada divergira i red n=1 bn .

Dokaz. Neka je L 0. Kao konvergentan, niz abnn je ogranicen, pa postoji broj
C 0, tako da je abnn C, odnosno an Cbn , za sve n N. U slucaju da je
P
P
red n=1 bn konvergentan ili je red n=1 an divergentan, zakljucak slijedi na
osnovu majorantnog kriterijuma (1.9).
Neka je sada L > 0. Tada na osnovu II (1.7)(ii) postoji n0 N, tako da je
an
L
2
bn > 2 , za sve n n0 , odnosno bn < Can , za sve n n0 , gdje je C = L > 0.
Otuda
P i iz Majorantnog kriterijuma
P slijedi tvrdnja u slucaju konvergencije reda
n=1 an i divergencije reda
n=1 bn .
P
P
1
1
Primjer: Red n=1 n(n+1)
je konvergentan, jer je na osnovu (1.7) red n=1 n3/2
konvergentan i
1
n
n(n+1)
= lim
lim
= 1 > 0.
1
n
n
n
+
1
n3/2
Dirihleov i Lajbnicov kriterijum

(1.11) Dirihleov kriterijum: Pretpostavimo da vrijedi sljedece:
P
(i) Niz parcijalnih suma reda n=1 an je ogranicen;
(ii) Niz (bn ) je monoton i limn bn = 0.
P
Tada je red n=1 an bn konvergentan.
Pn
Pn
Dokaz. Uvedimo parcijalne sume An =
k=1 ak bk . Prema
k=1 ak , sn =
uslovu (i) postoji M > 0, tako da za sve n N je |An | M . Primijetimo da je
a1 = A1 , ak = Ak Ak1 , za sve k 2. Otuda je,
sn
A1 b1 + (A2 A1 )b2 + (A3 A2 )b3 + . . . + (An An1 )bn
A1 (b1 b2 ) + A2 (b2 b3 ) + . . . + An1 (bn1 bn ) + An bn
n1
X
Ak (bk bk+1 ) + An bn .
k=1
Pretpostavimo da je niz (bn ) opadajuci. Neka je > 0 proizvoljno. Iz limn bn =

0 slijedi da je bn 0, za sve n 1 i da postoji N N, tako da za sve n N
vrijedi bn = |bn | < 2M

. Otuda je

III.1. OBICNA
57
(m, n N) m > n N |sm sn | =

n1
m1
X
X
=
Ak (bk bk+1 ) + Am bm
Ak (bk bk+1 ) An bn
k=1
k=1
m1
=
Ak (bk bk+1 ) + Am bm An bn
k=n
m1
X
(bk bk+1 ) + M (bm + bn ) = M (bn bm + bm + bn ) = 2M bn < ,
k=n
pa zakljucujemo da je (sn ) Kosijev, a zbog II (3.6) i konvergentanP

niz. U slucaju
da je (bn ) rastuci niz, P

na osnovu prethodnog zakljucujemo da je n=1 an (bn )
konvergentan, pa je i n=1 an bn konvergentan red.

P
(1.12) Primjer: Za svako R je red n=1 sin (n)
konvergentan6 .
n
P
Dokaz. Zaista, za parcijalne sume reda n=1 sin (n)
vrijedi
n
An =
(n+1)
sin n
2 sin
2
,
sin 2
uz uslov da je sin 2 6= 0, tj. ako je 6= 2k, za svako k Z (vidjeti Zadatak 2(c)

u (I.8)). Iz |An | | sin1 | slijedi da je niz (An ) ogranicen, dok s druge strane
2
niz bn = n1 je opadajuci i tezi nuli, te na osnovu Dirihleovog kriterijuma imamo

konvergenciju datog reda. Ako je = 2k za neko k Z, tada je sin (n) = 0,
za svako n N, pa je konvergencija reda trivijalna.
U matematickoj analizi vazno mjesto medu redovima zauzimaju alternirajuci
redovi, tj. redovi kod koji svaka dva susjedna clana imaju razlicite predznake.
Primjer takvog reda je
1
X
X
1 1 1
(1)n1
(1)n
+ + ... =
=
.
2 3 4
n
n+1
n=1
n=0
P
n1
bn ,
Generalno, alterniraju
mogu se prikazati u obliku
n=1 (1)
P ci redovi
n
odnosno u obliku n=1 (1) bn , pri cemu svi clanovi niza (bn ) imaju isti predznak. Osnovna teorema koja se tice konvergencije alternirajucih redova je
(1.13) P
Lajbnicov kriterijum: Ako je niz (bn ) monoton i limn bn = 0, tada
je redP n=1 (1)n bn alternirajuci i konvergentan. U tom slucaju P

se suma reda
n
s := n=1 (1)n bn moze aproksimirati parcijalnom sumom sn := k=1 (1)k bk
sa greskom koja je manja od apsolutne vrijednosti prvog izostavljenog clana,
tj. za sve n N vrijedi
|s sn | |bn+1 |.
P
Dokaz. Niz parcijalnih suma reda n=1 (1)n poprima samo vrijednosti 1 i
0, pa je
cen, odakle primjenom Dirihleovog kriterijuma zakljucujemo da
Pograni
je red n=1 (1)n bn konvergentan.

Neka je, niz (bn ), recimo, opadajuci. Zbog limn bn = 0 je i bn 0, za sve n N.
Iz s2n+2 s2n = b2n+2 b2n+1 0 i s2n+1 s2n1 = b2n+1 + b2n 0 slijedi
6 Funkciju sin,
cije su osobine
citaocu poznate iz elementarne matematike, definisa
cemo u
poglavlju III.3
GLAVA III. REDOVI
58
da je podniz (s2n ) opadajuci, a (s2n1 ) rastuci. Buduci da oba ta podniza teze

ka s, imamo da je s2n1 s s2n , za sve n N. Konacno, za sve n N je
|s s2n | = s2n s s2n s2n+1 = b2n+1 = |b2n+1 |,
|s s2n1 | = s s2n1 s2n s2n1 = b2n = |b2n |.
(1.14) Posljedica: Ako pretpostavkama iz prethodne tvrdnje dodamo i to da je
niz (bn ) strogo monoton, tada za sve n N imamo
|s sn | < |bn+1 |.
Primjeri: Primjenom Lajbnicovog kriterijuma zakljucujemo da su sljedeci redovi konvergentni:
(a) 1
X
1 1 1
(1)n1
+ + ... =
,
2 3 4
n
n=1
(b) 1
X
1 1 1
(1)n1
+ + ... =
.
3 5 7
2n 1
n=1
Moguce je dokazati da je suma prvog reda s = ln 2, a drugog s = 4 (vidjeti

u [2])7 . Nejednakost u (1.14) nam omogucava da ocijenimo s kojom tacnoscu
parcijalne sume redova (a) i (b) aproksimiraju broj ln 2, odnosno 4 . Tako je,
recimo,
1 1 1 1 1
ln 2 1 + +
< ,
2 3 4 5
6
tj. broj dat sa
1 1 1 1
1 + + = 0.78333 . . .
2 3 4 5
aproksimira ln 2 sa tacnoscu od 16 = 0.1666 . . .. Da bismo na ovaj nacin ln 2
ocijenili sa tacnoscu od, recimo, 0.01 potrebno je da bude n = 99, te bismo za
racunanje aproksimacije s99 trebali sabrati 100 brojeva. Ovaj postupak se zbog
svoje sporosti ne primjenjuje u praksi, posto postoje mnogo efikasniji nacini za
racunanje logaritama.
III.2
Apsolutna konvergencija redova
Konvergentni redovi ne nasljeduju u potpunosti osobine konacnih suma. Na

primjer, kao sto cemo vidjeti, moze se desiti da se promjenom poretka sumacije
u konvergetnom redu promijeni i njegova suma. Cilj nam je da izdvojimo one
redove kod kojih takve nepovoljne situacije ne mogu nastupiti. Pokazace se da
u takve redove spadaju apsolutno konvergentni redovi. Osim toga, apsolutno
konvergetne redove moguce je i mnoziti na slican nacin kao sto se mnoze polinomi.
Pojam i kriterijumi apsolutne konvergencije

Definicija: ZaPred
konvergentan red
7 Logaritamsku
n=1
P
n=1
an kazemo da je apsolutno konvergentan, ako je
|an |.
funkciju ln i broj definisa

cemo u poglavlju IV.5.
59
III.2. APSOLUTNA KONVERGENCIJA REDOVA
n1
P
Napomena: Red n=1 (1)n , mada konvergentan, nije apsolutno konvergentan, jer nije konvergentan red
X
(1)n1 X 1
.
=
n
n
n=1
n=1
Uopste, za konvergente redove koji nisu apsolutno konvergentni kazemo da su

uslovno konvergentni.
(2.1) Teorema: Svaki apsolutno konvergentan red je konvergentan.
P
Dokaz. Neka je red n=1 an apsolutno konvergentan i neka
je > 0 proizvoljno.
P
Zbog konvergetnosti niza parcijalnih suma (
sn ) reda
n=1 |an |, na osnovu
Kosijevog kriterijuma II (3.6) slijedi da postoji N N, tako da je
(m, n N) m > n N |
sm sn | < .
Otuda je
m
m
X
(m, n N) m > n N |sm sn | =

ak
|ak | =
k=n+1
k=n+1
= sm sn = |
sm sn | < ,
P
tj. niz parcijalnih suma (sn ) reda n=1 an je Kosijev, a prema Kosijevom kriterijumu II (3.6) i konvergentan.
Primjer: Red
1
X
1 1
1
(1)n1
+
+ ... =
4 9 16
n2
n=1
je konvergentan, jer je zbog

X
(1)n1 X 1
=
n2
n2
n=1
n=1
i (1.7) apsolutno konvergentan.

Navedimo tri kriterijuma apsolutne konvergencije. Prvi je
P
(2.2) Majorantni kriterijum: Neka je red n=1 bn konvergentan
P i neka postoji n0 N, tako da je |an | bn , za sve n n0 . Tada je red n=1 an apsolutno
konvergentan.
Dokaz. Slijedi iz Majorantnog kriterijuma (1.9) za redove sa nenegativnim opstim
clanom.
Primjer: Red
X
sin n
je konvergentan za svako R, jer je zbog
n2
n=1
sin n
1
2,
2
n
n
konvergencije reda
Sljedeci kriterijum je
1
n=1 n2
i prethodne tvrdnje apsolutno konvergentan.
GLAVA III. REDOVI
60
n+1
(2.3) Dalamberov8 kriterijum: Neka u R postoji L := lim
.
n
an
P
(i) Ako je L < 1, tada je red n=1 an apsolutno konvergentan;
P
(ii) Ako je L > 1, tada je red n=1 an divergentan.
Dokaz. (i) Neka je q R, takav da L < q < 1. Tada na osnovu II (1.7)(i) postoji
n0 N, tako da je aan+1
q, tj. |an+1 | q|an |, za sve n n0 . Otuda imamo
n
|an0 +1 | q|an0 |,
|an0 +2 | q|an0 +1 | q 2 |an0 |,
|an0 +3 | q|an0 +2 | q 3 |an0 |,
..
.
tj. imamo da je |an | q nn0 |an0 |, za sve n n0 . No, zbog 0 < q < 1 je red
q nn0 |an0 | = q n0 |an0 |
n=1
qn
n=1
konvergentan, pa tvrdnja u slijedi iz Majoratnog kriterijuma (2.2).

(ii) Neka je q R, tako da L > q > 1. Ako je L <
, onda na osnovu II (1.7)(ii)
an+1
zakljucujemo da postoji n0 N, tako da an q, tj. |an | q nn0 |an0 |, za
sve n n0 . I u slucaju L =P
dolazimo do istog zakljucka. Otuda, |an | ,
sto znaci da opsti clan reda n=1 an ne tezi ka 0, pa mora, na osnovu (1.2) biti
divergentan.
n
P
n
Primjer: Red n=1 (1)
je apsolutno konvergentan, jer je u ovom slucaju
2n
(1)n+1 (n+1)
1
n+1
n+1
n+1
2
L = lim
= < 1.
= lim (1)
= lim
nn
n
n
n
an
2n
2
n
2
P 1 P 1
Napomena: Primijetimo da za oba reda
n=1 n i
n=1 n2 je L = 1, ali
prvi red divergira, a drugi konvergira, sto pokazuje da za L = 1 Dalamberov
kriterijum ne daje odgovor na pitanje konvergencije, te se u tom slucaju mora
upotrijebiti neka druga metoda za ispitivanje konvergencije.
p
(2.4) Ko
sijev korjeni kriterijum: Neka je L := lim supn n |an | R.
P
(i) Ako je L < 1, tada je red n=1 an apsolutno konvergentan.
P
(ii) Ako je L > 1, tada je red n=1 an divergentan.
Dokaz. (i) Neka
je q R, takav da L < q < 1. Prema II (3.4)(i)
p
p je skup
{n N : n |an | > q} konacan, pa postoji n0 N, tako da je n |an | q,
odnosno |an | q n , za sve n n0 , te zakljucak imamo na osnovu (2.2).
p
(ii) Ako je q R, tako da L > q > 1, tada je skup {n N : n |an | > q}
beskonacan. Zaista,pako je L < , onda tvrdnja slijedi iz II (3.4)(ii), a ako je
L = , onda niz ( n |an |) nije ogranicen odozgo, pa je tvrdnja jasna. Prema
tome, vrijedi da je |an | >P
q n > 1 za beskonacno mnogo brojeva n N, odakle
slijedi da opsti clan reda n=1 an ne tezi ka 0, pa red divergira.

8 Jean
Le Rond DAlembert (1717 1783), francuski matemati

car
61

Primjer: Red
1
je konvergentan, jer je
n2 +n
2
n=1
s
1
1
L = lim sup n n2 +n = lim n+1 = 0 < 1.
n 2
2
n
Napomena: Kao i kod Dalamberovog kriterijuma, ni Kosijev kriterijum ne

daje odgovor u slucaju kad je L = 1. Primijetimo i to da je Kosijev kriteri an+1
jum univerzalniji od Dalamberovog. Razlog tome je sto lim
ne mora, a
n
an
p
lim supn n |an | mora da postoji u R (vidjeti II (4.3)). Ilustrujmo to na sljedecem
primjeru.
Primjer: Posmatrajmo red
X
n=1
1
2n+(1)n
. Kako je
a
1 (n+1)+(1)n+1 n(1)n 1 12(1)n
n+1
=
=
=
an
2
2
2,
n parno,
1
8,
n neparno
to niz aan+1
ima dvije tacke nagomilavanja, 2 i 18 , pa u R ne moze postojati
n
limn aan+1
. Iz tog razloga je u ovom slucaju Dalamberov kriterijum neprimjenn
jiv. Medutim, kako je
L = lim sup
n
p
n
|an | = lim sup
n
1
21+
(1)n
n
1
< 1,
2
to na osnovu Kosijevog kriterijuma zakljucujemo da je red konvergentan.
Permutacija reda
Neka
{1, . . . , n} bijekcija, gdje je n N. Tada se suma
Pn je : {1, . . . , n} P
n
com promjenom redoslijeda sumacije.
k=1 ak odgovaraju
k=1 a(k) dobija iz sume
Na primjer, funkcija : {1, 2, 3, 4} {1, 2, 3, 4} zadana sa
(1) = 3, (2) = 1, (3) = 4, (4) = 2
je bijekcija i
4
X
a(k) = a3 + a1 + a4 + a2 .
k=1
U narednoj definiciji ovu ideju prosirujemo na redove.
Definicija: Neka
P je : N N bijekcija. Tada red
permutacijom reda
n=1
an .
P
n=1
a(n) nazivamo
Analogno konacnim sumama, permutacija reda dobija se iz polaznog reda premijestanjem njegovih clanova. Zbog komutativnosti operacije sabiranja je za
konacne sume svakako
n
n
X
X
a(k) =
ak ,
k=1
k=1
GLAVA III. REDOVI
62
gdje je : {1, . . . , n} {1, . . . , n} proizvoljna bijekcija. Medutim, to svojstvo

u opstem slucaju ne vrijedi za redove, te cak i kad su i polazni i permutovani
red konvergentni, njihova suma moze biti razlicita. Pokazimo to na sljedecem
primjeru.
Primjer: Neka je s :=
an = 1
n=1
dat sa
a(n) = 1
n=1
1 1 1
+ + . . ., a neka je permutovani red
2 3 4
1
1
1 1 1 1 1 1
+ +
+ ....
2 4 3 6 8 5 10 12
Oznacimo sa sn parcijalnu sumu polaznog, a sa tn parcijalnu sumu permutovanog reda. Iz (1.14) slijedi da je |s s1 | = |s 1| < 21 , pa je svakako s 6= 0.
Dalje je,
1
1 1 1 1 1
1
1
t3n =
1
+

+ ... +
2 4
3 6 8
2n 1 4n 2 4n
1 1 1 1
1
1
=
+ ... +
2 4
6 8
4n 2 4n
1
1 1 1
1
1
=
1 + + ... +
2
2 3 4
2n 1 2n
1
=
s2n ,
2
sto znaci da podniz (t3n ) konvergira ka 2s . No,
lim(t3n+1 t3n ) = lim(t3n+2 t3n ) = 0,
n
odakle se lako zakljuci da je niz (tn ) konvergentan. Prema tome,
a(n) =
n=0
X
s
6= s =
an .
2
n=0
Ovakvo ponasanje je tipicno za uslovno konvergentne redove. Stavi

se, ako je red
uslovno konvergentan, tada za svako unaprijed zadano s R postoji njegova
permutacija cija suma je upravo s. O tome nam govori naredna tvrdnja, poznata
pod imenom Rimanova teorema. Prije nego sto prijedemo na njenu formulaciju,
navedimo nekoliko cinjenica koje cemo koristiti u dokazu te teoreme.
Za proizvoljno a R definisimo a+ := max{a, 0}, a := min{a,
P 0}. Primijetimo da je a 0, a = a+ a i |a| = a+ + a . Ako je red n=1 an uslovno
konvergentan, onda je
a+
n = ,
n=1
Zaista, ako bi bilo, recimo,
X
n=1
a
n =
n=1
(4)
a+
n < , onda bi zbog
(a+
n an ) =
n=1
a
n = .
n=1
X
n=1
a+
n
an < ,
n=1
P
bilo n=1 |an | < , tj. red bi bio apsolutno konvergentan, sto je u suprotnosti
sa pretpostavkom.
63
P
(2.5) Rimanova teorema: Neka jePred n=1 an uslovno konvergentan. Tada
za svako s R postoji permutacija n=1 a(n) , tako da je
a(n) = s.
n=1
Dokaz. Neka je s R proizvoljno. Uz oznake bn := a+

n , cn := an , imamo
an =
n=1
(bn + cn ).
(5)
n=1
P
Primijetimo da zbog konvergencije reda n=1 an mora biti limn bn = limn cn =
0.
Pocevsi od b1 , redom sumirajmo clanove niza (bn ), sve dok suma ne bude veca
od s i tada stanimo. Tu sumu oznacimo sa E1 . Sumi E1 redom dodavajmo,
pocev od c1 , clanove niza (cn ), sve dok ukupna suma ne bude manja od s.
Tako nastalu sumu oznacimo sa F1 . Sada redom dodavajmo sumi F1 preostale
clanove niza (bn ), sve dok tako nastala suma, koju oznacavamo sa E2 , ne bude
veca od s. Dalje, dodajuci sumi E2 preostale clanove niza (cn ) sve dok suma
ne bude manja od s dobijamo sumu F2 . Nastavljajuci na ovaj nacin dobijamo
nizove (En ) i (Fn ). Primijetimo da nam postojanje ovakvih nizova garantuje
(4). Neka je b(n) zadnji clan u sumi En , a c(n) zadnji clan u sumi Fn . Na
osnovu konstrukcije, za sve n 2 vazi
En b(n) s < En ,
Fn < s Fn c(n) ,
odakle slijedi da limn En = limn Fn = s. Posto sve sume koje nastaju poslije Fn ,
a prije Fn+1 uzimaju vrijednosti izmedu min{Fn , Fn+1 } i En+1 , zakljucujemo
da niz suma dobijenih opisanim postupkom tezi ka s. One su upravo parcijalne
sume jednog reda koji se dobija iz polaznog reda (5), tj. jednog permutovanog
reda.
U slucaju s {, } postupa se slicno.
Da se tako nesto ne desava sa apsolutno konvergetnim redovima, pokazuje nam
sljedeca
P
(2.6) Teorema: AkoPje red
n=1 an apsolutno konvergentan, tada je svaka
njegova permutacija n=1 a(n) apsolutno konvergentan red, te vazi
a(n) =
n=1
an .
n=1
P
Dokaz. Neka je s = n=1 an i > 0 proizvoljno. Zbog konvergentnosti reda
P
n=1 |an | postoji m N, tako da je
X
n=m+1
|an | <
.
2
Neka je N N, takav da {1, . . . , m} {(1), . . . , (N )}. Tada za sve n N

vrijedi
m
n
X
X
(6)
|a(k) |
|ak |
|ak | < ,
2
k=1
k=1
k=m+1
GLAVA III. REDOVI
64
i
a(k) s

n
m
m
X
X
X

ak +
ak s
a(k)
k=1
k=1
k=1
|ak | +
k=m+1
k=1
(7)
|ak | < .
k=m+1
n
ogranicen, iz cega proizilazi apsolutna
Iz (6) slijedi da je niz
k=1 |a(k) |
nN
P
P
konvergencija reda n=1 a(n) , dok iz (7) slijedi da je n=1 a(n) = s.
Dvostruki redovi
Da bismo sebi lakse predstavili dvostruke sume, realne brojeve ajk (j {1, . . . , m}, k
{1, . . . , n}) poredajmo u sljedecu semu:
a11
a12
a13
...
a1n
a21
..
.
am1
a22
..
.
am2
Pn
a23
..
.
am3
...
a2n
..
.
amn .
Za fiksirano j {1, . . . , m} je
k=1
...
(8)
ajk zbir elemenata j te vrste, odakle je
m X
n
X
ajk ,
j=1 k=1
suma vrsta, a slicno je
n X
m
X
ajk ,
k=1 j=1
suma kolona. No, zbog komutativnosti operacije sabiranja, suma svih elemenata
seme (8) ne zavisi od redoslijeda sumacije, pa je
m X
n
X
ajk =
j=1 k=1
Za m = n, sa
n
X
n X
m
X
ajk .
k=1 j=1
ajk oznacavacemo sumu elemenata seme (8).
j,k=1
Neka su aj (j {1, . . . , m}) i bk P

(k {1, . . . , n})Pproizvoljni realni brojevi.
n
n
Kako za svako j {1, . . . , m} vazi k=1 aj bk = aj k=1 bk , to sumiranjem po
j dobijamo
m X
n
m
n
X
X
X
aj bk =
aj
bk .
(9)
j=1 k=1
j=1
k=1
Kada su u pitanju seme sa beskonacno mnogo elemenata,

a11
a12
a13
...
a21
a22
a23
...
a31
..
.
a32
..
.
a33
..
.
...
(10)
65
P
pri cemu ajk P
R (j, kP N), tada u slucaju da za svako j N red k=1 ajk
konvergira, red j=1 k=1 ajk nazivamo redom vrsta. Analogno, ako za svako
P
P P
k N red
j=1 ajk konvergira, tada red
k=1
j=1 ajk nazivamo redom
kolona. U opsem slucaju je
X
ajk 6=
j=1 k=1
ajk ,
k=1 j=1
kao sto to pokazuje sljedeci primjer.

Primjer: Neka je
ajk :=
1, j k = 1,
1, j k = 1
0, inace.
U ovom slucaju, sema izgleda ovako:

0
0
..
.
1
..
.
..
Svi ostali elementi u semi su jednaki nuli. Ocito vazi,

X
ajk = 1,
j=1 k=1
ajk = 1.
k=1 j=1
Iz
ovog proizilazi da uopste nije jasno sta smatrati sumom dvostrukog reda
P
seme (10)), jer je ocito ovisna o redoslijedu
j,k=1 ajk (tj. sumom svih elemenata
sumacije. Da bismo razjasnili nastalu situaciju, potrebno je uvesti nekoliko
pojmova.
Neka je : N N N bijekcija (da takve bijekcije postoje, slijedi iz I (7.9)).
Tada red
X
a(n)
n=1
nazivamo redom dvostrukog reda

n
n X
P
j,k=1
ajk . Dalje, ukoliko je skup
o
|ajk | : n N
j,k=1
ogranicen, za dvostruki red
P
j,k=1
ajk kazemo da je sumabilan.
GLAVA III. REDOVI
66
P
(2.7) Teorema: Neka je dvostruki red j,k=1 ajk sumabilan. Tada vazi:
P
P
(i) Svaki red n=1 a(n) dvostrukog reda j,k=1 ajk je apsolutno
P
konvergentan, pri cemu njegova suma s := n=1 a(n) ne zavisi od .
P P
P P
(ii) Red vrsta j=1 k=1 ajk i red kolona k=1 j=1 ajk su konvergentni
i vrijedi
X
ajk =
j=1 k=1
ajk = s.
(11)
k=1 j=1
Dokaz. (i) Neka je

M := sup
n
n X
o
|ajk | : n N
j,k=1
i : N N N bijekcija. Kako za proizvoljno n N postoji N N, tako da je

{(1), . . . , (n)} {1, . . . , N } {1, . . . , N }, to imamo
n
X
N
X
|a(k) |
k=1
|ajk | M,
j,k=1
P
odakle je zbog (1.6) red n=1 a(n) apsolutno konvergentan.
Ako je : N N N takode bijekcija, onda je bijekcija i := 1 : N N.
Uvedimo oznake An := a(n) , Bn := a(n) . Sada imamo,
An = a(n) = a((n)) = B(n) ,
P
P
iz cega zakljucujemo da je red n=1 An permutacija reda n=1 Bn , pa moraju,
na osnovu (2.6), imati jednake sume.
(ii) Za sve j, n N i n0 := max{j, n} je
n
X
|ajk |
k=1
n0
X
|aik | M,
i,k=1
P
sto znaci da jePza proizvoljno j N red
k=1 ajk apsolutno konvergentan.
Analogno, red j=1 ajk je apsolutno konvergentan za sve k N, odakle slijedi

da su red vrsta i red kolona dobro definisani.
P
Neka je > 0 proizvoljno, : N NN proizvoljna bijekcija i s := n=1 a(n) .
Odaberimo N N sa osobinom,
|a(l) | <
l=N +1
.
2
Ako je K N takvo da je {(1), . . . , (N )} {1, . . . , K} {1, . . . , K}, onda za

sve m, n K imamo
m X
n
m X
n
N
N
X
X
X
ajk s
ajk
a(l) +
a(l) s
j=1 k=1
l=N +1
j=1 k=1
|a(l) | +
X
l=N +1
l=1
|a(l) | < .
l=1
67
Pm Pn
Uzimajuci u j=1 k=1 ajk s < limes kad n , dobijamo da za sve

m K vazi
m X
ajk s ,
j=1 k=1
odakle slijedi da je
kolona.
P P
j=1
k=1
ajk = s. Analogno postupamo u slucaju sume
Ko
sijev proizvod redova
Definicija: Red
n=0 cn ,
pri cemu je
cn := an b0 + an1 b1 + . . . + a1 bn1 + a0 bn =
n
X
ank bk ,
(12)
k=0
nazivamo Kosijevim proizvodom redova
P
n=0
an i
n=0 bn .
Napomena: Motivacija za ovakvu definiciju proizvoda dva reda potice od

mnozenja polinoma. Naime, ako pomnozimo polinom a0 + a1 x + a2 x2 + . . .
sa polinomom b0 + b1 x + b2 x2 + . . ., onda nakon sredivanja imamo
(a0 + a1 x + a2 x2 + . . .) (b0 + b1 x + b2 x2 + . . .)
= a0 b0 + (a1 b0 + a0 b1 )x + (a2 b0 + a1 b1 + a0 b2 )x2 + . . .
= c0 + c1 x + c2 x2 + . . . ,
pri cemu su koeficijenti c0 , c1 , c2 , . . . dati sa (12).
P
P
(2.8) Teorema o Ko
sijevom proizvodu: Ako su redovi n=0 an i n=0 bn
konvergentni, pri cemu je jedan od njih i apsolutno konvergentan, tada je njihov
Kosijev proizvod konvergentan red i vrijedi
X
X
an
bn =
cn ,
n=0
n=0
n=0
gdje su cn dati sa (12).

P
P
Dokaz. Neka je red n=0 an konvergentan, a red n=0 bn apsolutno konvergentan. Uvedimo oznake
A :=
an , B :=
n=0
An :=
n
X
k=0
ak , Bn :=
bn , :=
n=0
n
X
bk , Cn :=
k=0
|bn |,
n=0
n
X
ck , n := An A.
k=0
Tada je
Cn
= a0 b0 + (a1 b0 + a0 b1 ) + . . . + (an b0 + an1 b1 + . . . + a0 bn )

= An b0 + An1 b1 + . . . + A0 bn
= (A + n )b0 + (A + n1 )b1 + . . . + (A + 0 )bn
= ABn + n b0 + n1 b1 + . . . + 0 bn .
GLAVA III. REDOVI
68
Stavimo n := n b0 + n1 b1 + . . . + 0 bn . Kako Bn B, to je ABn AB,

pa da bismo dokazali da Cn AB, dovoljno je dokazati da
lim n = 0.
(13)
Kako je limn n = 0, to postoji N N, tako da |n | <

Otuda, za sve n N je
|n |
+1 ,
za sve n N .
|0 bn + . . . + N bnN | + |N +1 bnN 1 + . . . + n b0 |
|0 bn + . . . + N bnN | +
+1
(14)
Neka je n := |0 bn + . . . + N bnN |. Iz
lim bn = lim bn1 = . . . = lim bnN = 0
n
slijedi da limn n = 0, odakle zakljucujemo da postoji N 0 N, N 0 N , tako da
, za sve n N 0 . Otuda i iz (14) slijedi da je

je n < +1
|n | <
+
= ,
+1 +1
za sve n N 0 , odakle dobijamo (13).

Napomena: Kosijev proizvod dva uslovno konvergentna reda ne mora biti konvergentan red (vidjeti Zadatak 6).
III.3
Neke funkcije zadane pomo

cu redova
Eksponencijalna funkcija
Kao sto je poznato, pod eksponencijalnom funkcijom se podrazumijeva funkcija
f : R R, f (x) = ex , gdje je e Ojlerov broj. Za racionalno x je ex racionalni
stepen, koga smo uveli u poglavlju (I.5). Medutim, nije jasno sta bi bio izraz
ex , ako je x iracionalan broj. Da bismo razrijesili ovu poteskocu postupamo na
sljedeci nacin: uz pomoc redova definise se funkcija koju cemo oznaciti sa exp i
za koju cemo dokazati da zadovoljava sve kljucne relacije kao i ekponencijalna
funkcija, izmedu ostalog fundamentalni identitet exp(x + y) = exp(x) exp(y),
za sve x, y R i exp(x) = ex , za sve x Q. Zato je sasvim prirodno da ex
za iracionalno x definisemo kao exp(x), zbog cega cemo pod ekponencijalnom
funkcijom zapravo podrazumijevati funkciju exp.
Do eksponencijalne funkcije, kao jedne od najvaznijih funkcija u matematici,
vode razliciti problemi iz fizike, biologije, ekonomije itd. Mi cemo se ovdje
zadrzati na problemu tzv. neprekidnog ukamacivanja, koji ce nas dovesti do
jedne vazne reprezentacije eksponencijalne funkcije, a koja bi mogla posluziti i
kao njena druga definicija.
P
n
(3.1) Lema: Za svako x R je red n=0 xn! apsolutno konvergentan.
Dokaz. U slucaju x = 0 je tvrdnja je ocigledna. Neka je x 6= 0. Kako je
n+1
x
(n+1)!
|x|
L = lim xn = lim
= 0 < 1,
n
n n+1
n!
REDOVA
III.3. NEKE FUNKCIJE ZADANE POMOCU
69
to na osnovu Dalamberovog kriterijuma (2.3) slijedi da je red apsolutno konvergentan.

Prethodna tvrdnja nam omogucava da definisemo ekponencijalnu funkciju.
Definicija: Funkciju exp : R R datu sa

exp(x) :=
X
xn
x
x2
x3
=1+ +
+
+ ...
n!
1!
2!
3!
n=0
nazivamo eksponencijalnom funkcijom.

Napomena: Primijetimo da je exp(0) = 1.
(3.2) Teorema: Za sve x, y R je exp(x + y) = exp(x) exp(y).
Dokaz. Glavnu ulogu u ovom dokazu igra teorema o Kosijevom proizvodu (2.8).
n
n
Neka je an := xn! i bn := yn! . Binomna formula daje
cn :=
n
X
ank bk =
k=0
No, redovi exp(x) =

konvergentni, pa je
n
n
X
xnk
yn
1 X n nk k
1
=
x
y = (x + y)n .
(n k)! n!
n!
k
n!
k=0
k=0
n=0
exp(x) exp(y) =
an i exp(y) =
cn =
n=0
n=0 bn
su zbog (3.1) apsolutno
X
(x + y)n
= exp(x + y).
n!
n=0
(3.3) Stav: Za svako x R je exp(x) > 0 i exp(x) = (exp(x))1 .

Dokaz. Iz prethodne teoreme slijedi da za proizvoljno x R vrijedi
exp(x) exp(x) = exp(x + (x)) = exp(0) = 1,
pa imamo da je exp(x) 6= 0 i exp(x) = (exp(x))1 . Konacno,
exp(x) = exp
x
2
exp
x
2
exp
x 2
2
> 0.
Definicija: Broj
e := exp(1) = 1 +
1
1
1
+ + + ...
1! 2! 3!
nazivamo Ojlerovim brojem ili ponekad Ojlerovom konstantom.

Napomena: Nije tesko dokazati da je taj broj iracionalan (Zadatak 2).
(3.4) Lema: (k N) (x R) exp(kx) = (exp(x))k .
Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom uz pomoc (3.2). Za k = 1 tvrdnja je tacna.
Ako je tacna za k, onda je zbog
exp((k + 1)x)) = exp(kx) exp(x) = (exp(x))k exp(x) = (exp(x))k+1 ,
tacna i za k + 1.
GLAVA III. REDOVI
70
Podsjetimo se da ako je r Q, onda je er racionalni stepen koga smo definisali

u poglavlju (I.5).
(3.5) Teorema: Za svako r Q je exp(r) = er .
Dokaz. Ocito je da tvrdenje vazi za r = 0. Ako su m, n N proizvoljni, onda je
(3.4)
em = exp(m 1) = exp(m) = exp

odakle, uzimajuci u obzir da je exp
exp
Na kraju,
m
n
m n
m (3.4)
n = exp
,
n
n
> 0, na osnovu I (4.15) imamo,
m
m
= n em = e n .
n
m
m 1 m 1
m
= exp
= en
exp
= e n ,
n
n
odnosno tvrdnja je tacna i za sve r Q\{0}.

Ova teorema nas motivise da uvedemo oznaku
Oznaka: ex := exp(x).
U sljedecem primjeru cemo pokazati kako jedan problem iz ekonomije dovodi do
jednog potpuno drugacijeg oblika predstavljanja eksponencijalne funkcije, koji,
kao sto je ranije receno, moze da posluzi i kao njena definicija.
Primjer: Pretpostavimo da pocetni kapital iznosi K0 , a kamatna stopa na
godisnjem nivou neka iznosi p. Ako se kamata obracunava tek nakon godinu
dana, tada je na kraju godine ukupna suma K0 + K0 p = K0 (1 + p). Ukoliko se
obracun vrsi nakon svakih 6 mjeseci, onda je
ukupna suma nakon 6 mjeseci: K0 + K0
p
2
= K0 (1 + p2 )
ukupna suma nakon godinu dana: K0 (1 + p2 ) + K0 (1 + p2 )
p
2
= K0 (1 + p2 )2 .
Ako se kamata obracunava mjesecno, onda

ukupna suma nakon 1. mjeseca: K0 + K0
ukupna suma nakon 2. mjeseca: K0 (1 +
p
12
p
12 )
= K0 (1 +
+ K0 (1 +
p 2
ukupna suma nakon 3. mjeseca: K0 (1 + 12
) + K0 (1 +
..
.
p 12
ukupna suma nakon 12. mjeseca: K0 (1 + 12
) .
p
12 ),
p
12 )
p 2
12 )
p
12
= K0 (1 +
p
12
p 2
12 ) ,
= K0 (1 +
p 3
12 ) ,
Ukoliko bi se obracunski period beskonacno smanjivao, postavlja se pitanje sta

bi se desilo sa ukupnom sumom. To nas dovodi problema ponasanja niza
p n
1+
.
n
Pokazacemo da taj niz tezi ka ep . Ovaj problem postavio je svajcarski matematicar
Jakob Bernuli9 , a rijesio ga je Danijel Bernuli 1728. godine.
9 Daniel
Bernoulli (1700 1782), svajcarski matemati

car
REDOVA
71
x n
(3.6) Teorema: Za svako x R je ex = lim 1 +
.
n
n
Dokaz. Neka su x R i > 0 proizvoljni. Iz (3.1) slijedi da postoji K N,
tako da je
X
|x|k
< .
(15)
k!
3
k=K+1
Uocimo da za 0 k n je

n 1
1
1
2
k 1
=
.
.
.
,
k nk
k!
n
n
n
iz cega slijedi da je

n 1
1
k nk
k!

n 1
1
lim
= .
n
k nk
k!
Na osnovu toga zakljucujemo da je

K k
K
X
X
n x
xk
lim
=
,
n
k nk
k!
k=0
k=0
odakle slijedi da postoji N N, tako da je

K
K k
X
X
xk
n x
(n N) n N 0
< .
k!
3
k nk
Ako je N := max{K, N 0 }, tada razvijajuci
koristeci (15) i (16), za sve n N imamo,
(16)
k=0
k=0
1+
x
n
po binomnoj formuli i
K
n
n xk
n X
X
X
xk X n xk X xk
|x|k
+
+
1+ n
k!
k!
k!
k nk
k nk
k=0
k=0
k=K+1 |
k=0
{z } k=K+1
+
3
X
k=K+1
|x|k
k!
|x|k
+ < .
k!
3
1 n
(3.7) Posljedica: e = lim 1 +
.
n
n
Trigonometrijske funkcije
I trigonometrijske funkcije cemo defininisati pomocu redova, te dokazati njihove najvaznije osobine poznate iz srednjoskolske matematike; samo osobine
povezane za brojem , kao i njegovu definiciju odlozicemo za poglavlje IV.5.
P
P
x2n
x2n+1
(3.8) Lema: Za svako x R su redovi n=0 (1)n (2n)!
i n=0 (1)n (2n+1)!
apsolutno konvergentni.
Dokaz. U dokazu koristimo Dalamberov kriterijum (2.3). Za x = 0 je tvrdnja
ocigledna. Ako je x 6= 0, onda za prvi red imamo
2n+2
x
(2n+2)!
x2
L = lim x2n = lim
= 0 < 1,
n
n (2n + 1)(2n + 2)
(2n)!
GLAVA III. REDOVI
72
odakle tvrdnja. U slucaju drugog reda postupa se na slican nacin.
Definicija: Funkcije cos : R R i sin : R R definisane sa

cos(x) :=
(1)n
x2n
x2
x4
x6
=1
+
+ ...
(2n)!
2!
4!
6!
(1)n
x2n+1
x3
x5
x7
=x
+
+ ...
(2n + 1)!
3!
5!
7!
n=0
sin(x) :=
X
n=0
nazivamo kosinus, odnosno sinus. Ponekad cemo umjesto cos(x) i sin(x) pisati
cos x i sin x.
Napomena: Primijetimo da je cos 0 = 1 i sin 0 = 0. Osim toga je
(x R)
cos(x) = cos x, sin(x) = sin x,
(17)
odnosno, kosinus je parna, sinus neparna funkcija.

(3.9) Adicione formule: Za sve x, y R vazi
(i)
(ii)
cos(x y) = cos x cos y sin x sin y,

sin(x y) = sin x cos y cos x sin y.
Dokaz. U osnovi dokaza adicionih formula stoji Kosijeva teorema o proizvodu

redova (2.8). Dokazimo, recimo, samo (ii).
Na pocetku navedimo jednu evidentnu osobinu konacnih suma:
n
X
xk =
k=0
n
X
xnk .
(18)
k=0
Ako u binomnom razvoju za (x + y)2n+1 grupisemo clanove sa parnim, odnosno

neparnim indeksom, dobijamo
n
X
2n + 1 2n+12k 2k
(x + y)2n+1 =
x
y
2k
k=0
(19)
n
X
2n + 1 2n+1(2k+1) 2k+1
+
x
y
.
2k + 1
k=0
2n
2n+1
y
x
Neka je an = (1)n (2n+1)!
i bn = (1)n (2n)!
. Tada je
cn :=
n
X
k=0
ank bk
n
X
x2n2k+1
y 2k
(1)k
(2n 2k + 1)!
(2k)!
k=0
n
(1)n X 2n + 1 2n+12k 2k
=
x
y .
(2n + 1)!
2k
(1)nk
k=0
P
P
Na osnovu (3.8) su redovi sin x = n=0 an i cos y = n=0 bn apsolutno konvergetni, pa primjenom teoreme o Kosijevom proizvodu imamo
n
!
X
X
X 2n + 1
(1)n
2n+12k 2k
x
y
.
(20)
sin x cos y =
cn =
(2n + 1)!
2k
n=0
n=0
k=0
REDOVA
73
Ako u (20) promjenljivim x i y zamijenimo mjesta, zatim primijenimo (18) i na

kraju iskoristimo osobinu simetricnosti binomnog koeficijenta I (4.19)(ii), redom
dobijamo
!
n
X
X 2n + 1
(1)n
2k 2n+12k
sin y cos x =
x y
2k
(2n + 1)!
n=0
k=0
n
!
X
X 2n + 1
(1)n
=
x2n2k y 2k+1
(2n
+
1)!
2n
2k
n=0
k=0
!
n
X
X
(1)n
2n + 1 2n+1(2k+1) 2k+1
=
x
y
.
(2n + 1)!
2k + 1
n=0
k=0
Iz (19), (20) i posljednje jednakosti slijedi

sin x cos y + cos x sin y =
(1)n
n=0
(x + y)2n+1
= sin(x + y).
(2n + 1)!
Konacno, primjenjujuci (17) dobijamo

sin(x y) = sin x cos(y) + cos x sin(y) = sin x cos y cos x sin y.
Kao posljedicu adicionih formula (3.9) izvedimo neke od poznatih trigonometrijskih identiteta.
(3.10) Stav: Za sve x, y R je
(i)
(ii)
(iii)
cos2 x + sin2 x = 1,
x+y
cos x cos y = 2 sin xy
2 sin 2 ,
x+y
sin x sin y = 2 sin xy
2 cos 2 .
Dokaz. (i) 1 = cos 0 = cos(x x) = cos x cos x + sin x sin x = cos2 x + sin2 x.
xy
x+y
xy
(ii) Primijetimo de je x = x+y
2 + 2 i y = 2 2 . Otuda imamo
xy
x+y
xy
cos x cos y =
cos x+y
2 cos 2 sin 2 sin 2
xy
x+y
xy
cos x+y
2 cos 2 + sin 2 sin 2
x+y
= 2 sin xy
2 sin 2 .
(iii) Slicno kao (ii).

Napomena: Iz adicionih formula (3.9) mogu se izvesti i svi preostali poznati
trigonometrijski identiteti, izuzev onih koji u sebi ukljucuju broj .
Stepeni redovi
Eksponencijalna i trigonometrijske funkcije su specijalni slucajevi funkcija poznatih pod imenom stepeni redovi, cijim cemo se opstim osobinama sada posvetiti.
Definicija: Funkciju oblika

f (x) =
X
n=0
an xn ,
GLAVA III. REDOVI
74
gdje je an R (n N0 ), nazivamo stepeni red, a brojeve an koeficijentima

stepenog reda.
Napomene: (a) Funkcije exp, cos i sin su primjeri stepenih redova.
(b) Za domen stepenih redova prirodno je uzeti
S := {x R :
an xn je konvergentan}.
n=0
Interesantno je da skup S mora da bude interval koji, ako se izuzmu njegove

granicne tacke, mora biti simetrican u odnosu nulu. Velicina tog intervala karakterizuje se radijusom konvergencije. Navedene tvrdnje dokazacemo u
P
n
(3.11) Teorema: Neka je dat stepeni red f (x) =
n=0 an x . Tada postoji
jedinstven R [0, ] (radijus konvergencije), koji ima sljedece osobine:
(i) Ako je |x| < R, tada f (x) apsolutno konvergira;
(ii) Ako je |x| > R, tada f (x) divergira.
p
Stavimo := lim supn n |an | R. Ako je > 0, radijus konvergencije dat je
Adamarovom10 formulom
1
R= ,
(21)
a ako je = 0, onda je R = .
Dokaz. U slucaju 0 < < , na osnovu Zadatka 9 (b) u (II.5) imamo da je
L := lim sup
n
p
n
p
p
|x|
|an xn | = lim sup |x| n |an | = |x| lim sup n |an | = |x| =
,
R
n
n
gdje je R := 1 , odakle, na osnovu Kosijevog korjenog kriterijuma (2.4) imamo

(i) i (ii). Ako je = 0, onda je L = 0 < 1, za sve x R, tj. f (x) je apsolutno
konvergentan za sve x R, pa R = ima osobine (i) i (ii). Konacno, ako je
= , onda je L = > 1, za sve x 6= 0, tj. f (x) divergira za sve x 6= 0, pa
1
ovaj put R =
= 0 ima osobine (i) i (ii).
(3.12) Napomene: (a) Ako je R > 0 radijus konvergencije, onda je u svim
tackama intervala (R, R) stepeni red apsolutno konvergentan, te ga zato i
nazivamo interval konvergencije stepenog reda. U tackama x = R i x = R
stepeni red moze da konvergira, ali i da divergira.
(b) Za stepene redove exp, cos i sin na osnovu (3.1) i (3.8) je R = , odnosno
interval konvergencije je R.
Za racunanje radijusa konvergencije je cesto prakticnije primjenjivati sljedecu
formulu:
(3.13) Ojlerova formula: Neka postoji := limn aan+1

u R. U slucaju > 0 je
n
P
n
radijus konvergencije reda f (x) = n=0 an x dat sa R = 1 , a u slucaju = 0
je R = .
Dokaz. Za x 6= 0 je
10 Jacques
an+1 xn+1
= |x|.
L := lim
n
an xn
Salomon Hadamard (1865 1963), francuski matemati

car
REDOVA
75
Zakljucak slijedi iz Dalamberovog kriterijuma (2.3) i Teoreme (3.11).

(3.14) Primjeri: (a) Za red
P
n=1
(1)n1
n
xn je an =
(1)n1
,
n
odakle imamo
an+1
= lim n = 1,
= lim
n
n n+1
an
te primjenom Ojlerove formule dobijamo R =
1
1
= 1.
(b) Ako primijenimo Ojlerovu formulu na stepeni red exp, imamo za an =

da je
an+1
1
= lim
= 0,
= lim
n
n
an
(n + 1)
1
n!
odakle R = .
P
(c) Za red n=0 n! xn je an = n!, pa Ojlerova formula daje
an+1
= lim(n + 1) = ,
= lim
n
n
an
1
= 0, sto znaci da navedeni red konvergira samo za x = 0.

P
(d) Za red f (x) = n=0 xn! je
(
1, ako n = k!, za neko k N0 ,
an =
0, inace,
odakle R =
p
te stoga ne mozemo primijeniti Ojlerovu formulu. Med
utim, kako niz ( n |an |)
p
poprima samo vrijednosti 0 i 1, to je = lim supn n |an | = 1, pa Adamarova
formula daje R = 11 = 1.
Sljedeca tvrdnja tice se algebarskih operacija sa redovima.
(3.15)
Neka je Rf > 0, odnosno
PRg > 0n radijus konvergencije reda f (x) =
P Stav:
n
a
x
,
odnosno
reda
g(x)
=
n=0 bn x . Ako je R := min{Rf , Rg }, tada
n=0 n
za sve |x < R vrijedi
f (x) + g(x)
f (x) g(x)
(an + bn )xn ,
n=0
X
n
X
n=0
ank bk xn .
k=0
Pri tome, za radijuse konvergencije Rf +g i Rf g redova f + g i f g vazi

Rf +g , Rf g R.
Dokaz. Slijedi iz (1.5) i (2.8).
Poznato je da bi dva polinoma stepena n N0 bili jednaki, dovoljno je da se
podudaraju na n + 1 clanom skupu (vidjeti Zadatak 5, Glava I). I za stepene
redove je dovoljno da se podudaraju na malom skupu da bi bili jednaki; naime,
pokazacemo da ukoliko se dva stepena reda podudaraju na nizu koji tezi ka nuli,
onda su oni jednaki (Teorema (3.17)). Za dokaz te cinjenice potrebna nam je
GLAVA III. REDOVI
76
sljedeca tvrdnja:
P
n
(3.16) Stav: Neka stepeni red f (x) =
n=0 an x ima radijus konvergencije
R > 0 i neka postoji niz (xk ) za sljedecim osobinama:
(i)
(ii)
(iii)
Za sve k N je xk 6= 0 i |xk | < R;

limk xk = 0;
Za svako k N je f (xk ) = 0.
Tada je an = 0, za sve n N0 .
Dokaz. Dokaz provodimo u dva koraka.
10 Prvo dokazimo da za svako 0 < r < R i m N0 postoji broj C = C(r, m)
koji zavisi samo od r i m, tako da je
(x R) |x| < r
an xn C|x|m .
n=m
Zaista, buduci da za svako |x| < r vrijedi
X
X
X
an xn
|an ||x|n = |x|m
|an ||x|nm |x|m
|aj+m |rj ,
n=m
n=m
to mozemo uzeti C :=
n=m
P
j=0
j=0
|aj+m |rj [0, ).
20 Pretpostavimo da postoji n N0 , tako da je an 6= 0. Na osnovu Principa

najmanjeg elementa I (4.8), te I (2.11) i I (4.5), svaki neprazan podskup od N0
ima najmanji element, te stoga postoji najmanji element m0 N0 , za koga
vazi am0 6= 0. Neka je r R, 0 < r < R, proizvoljno. Na osnovu 10 postoji
C = C(r, m0 ), tako da za sve |x| < r vrijedi
|f (x) am0 xm0 | C|x|m0 +1 .
(22)
Kako je limk xk = 0, to postoji k0 N, tako da |xk | < r, za sve k k0 . Ako

u (22) uvrstimo x = xk , za k k0 , iskoristimo pretpostavku (iii) i podijelimo
sa |xk |m0 , dobijamo da je |am0 | C|xk |, odakle, uzimajuci limes po k, zakljucujemo da je am0 = 0, sto je kontradikcija.
(3.17) Teorema o jednakosti
stepenih redova: Neka stepeni redovi f (x) =
P
P
n
n
b
x
imaju radijuse konvergencije Rf > 0 i Rg > 0,
a
x
i
g(x)
=
n=0 n
n=0 n
te neka postoji niz (xk ) sa sljedecim osobinama:
(i)
(ii)
(iii)
Za sve k N je xk 6= 0 i |xk | < min{Rf , Rg };

limk xk = 0;
Za sve k N je f (xk ) = g(xk ).
Tada je an = bn , za sve n N0 .
Dokaz. Na osnovu (3.15) zakljucujemo da stepeni red h := f g ima radijus konvergencije Rh min{Rf , Rg } > 0 i koeficijente an bn . No, kako je h(xk ) = 0,
za sve k N, to iz pretpostavke (ii), te (3.16) slijedi da su svi koeficijenti reda
h jednaki nula, odakle tvrdnja.
P
P
(3.18) Posljedica: Ako stepeni redovi f (x) = n=0 an xn i g(x) = n=0 bn xn
imaju radijuse konvergencije Rf > 0 i Rg > 0 i ako je f (x) = g(x), za sve
|x| < min{Rf , Rg }, tada je an = bn , za sve n N0 .
77
III.4. ZADACI
III.4
Zadaci
1. U zavisnosti od s Q ispitati konvergenciju reda

p
X
1 + 1/ns .
n=1
2. Dokazati da je za svako n N,
0<e
n
X
1
1
<
,
k!
n n!
k=0
te odatle zakljuciti da je broj e iracionalan.

3. Dokazati da je
X
n
= 2.
n
2
n=1
4. Ispitati konvergenciju reda
n!
.
1 3 5 . . . (2n + 1)
n=1
P
5. Dokazati Abelov11 kriterijum: Ako je P
red n=1 an konvergentan, a niz
(bn ) monoton i ogranicen, tada je red n=1 an bn konvergentan.

6. Dokazati da je Kosijev proizvod reda
vergentan red.
7. Neka je
(
ajk :=
P
n=1
(1)n1
sa samim sobom di-
1/(j 2 k 2 ), j 6= k,
0,
j = k,
gdje su j, k N0 . Odrediti sumu reda vrsta i reda kolona dvostrukog reda

P
j,k=0 ajk . Da li je taj red sumabilan?

P 1 n
8. Odrediti radijus konvergencije stepenog reda n=1 2n
x .
n
P
9. Pretpostavimo da stepeni red f (x) = n=0 an xn ima radijus konvergencije R > 0 i da za sve x (R, R) vrijedi (1 x x2 )f (x) = 1.
(a) Dokazati da je niz (an ) rekurzivno zadat sa
a0 = 1, a1 := 1, an+1 = an + an1 (n N),
(Fibonacijev12 niz).
(b) Odrediti radijus konvergencije reda f .
11 Niels
Henrik Abel (1802 1829), norveski matemati

car
Pisano Fibonacci (1170 1250), talijanski matemati
car
12 Leonardo
78
GLAVA III. REDOVI
Glava IV
Neprekidnost i limes
funkcije
IV.1
Topolo
ska svojstva skupa R
U matematickoj analizi posebno mjesto zauzimaju tzv. neprekidne funkcije.

Pokazuje se da su neka vazna svojstva neprekidnih funkcija povezana sa izvjesnim skupovima, pa je takve skupove potrebno izdvojiti i podrobnije ih analizirati. U njih spadaju otvoreni, zatvoreni i kompaktni skupovi, cijem izucavanju
posvecujemo ovo poglavlje. Oni karakterizuju tzv. topolosku strukturu skupa R.
Definicija: Kazemo da je x0 S unutrasnja tacka skupa nepraznog skupa

S R, ako postoji > 0 tako da je U (x0 ) S. Skup cija je svaka tacka
unutrasnja nazivamo otvorenim skupom. Osim toga, uzima se da je prazan skup
otvoren.
Napomena: Skup je, dakle, otvoren, ako za svaki njegov element postoji neka
okolina tog elementa koja je sadrzana u tom skupu. Otvoren skup obicno
oznacavamo slovom U .
(1.1) Primjeri: (a) Svaki otvoreni interval je otvoren skup. Zaista, neka je,
recimo, U = (a, b) i a, b R. Tada za proizvoljno x0 U vrijedi U (x0 ) U ,
gdje je := min{x0 a, b x0 } (vidjeti sliku). U preostalim slucajevima, tj. kad
je a = ili b = postupa se slicno.
Slika IV.1: U (x0 ) (a, b)

(b) Skup S = [0, 1) nije otvoren, jer 0 nije unutrasnja tacka, dok su sve tacke
intervala (0, 1) unutrasnje tacke skupa S.
79
80
GLAVA IV. NEPREKIDNOST I LIMES FUNKCIJE
(1.2) Teorema: (i) Proizvoljna unija otvorenih skupova je otvoren skup,Stj. ako
je I proizvoljan neprazan skup i Ui otvoren, za svako i I, onda je i iI Ui
otvoren skup.
(ii) Konacan presjek otvorenih skupova je otvoren skup,
T tj. ako je I proizvoljan
konacan skup i Ui otvoren, za svako i I, onda je i iI Ui otvoren.
S
Dokaz. (i) Neka je x0 iI Ui proizvoljno. Tada postoji i0 I, tako da
je x0 Ui0 . No, zbog otvorenosti
skupa Ui0 postoji > 0, za koga vrijedi
S
U (x0 ) Ui0 , odakle U (x0 ) iI Ui .
T
(ii) Uzmimo x0 iI Ui proizvoljno. Otuda je x0 Ui , za svako i I, a kako
su po pretpostavci svi ti skupovi otvoreni, to postoje i > 0 (i I), sa osobinom
Ui (x0 ) Ui , za svako i I. Neka je := min{i : i I}. Primijetimo da
je > 0, jer je I T
konacan skup. Ocito je U (x0 ) Ui (x0 ) Ui , za sve i I,
odakle U (x0 ) iI Ui .
(1.3) Napomene: (a) Pretpostavka o konacnosti skupa I u tvrdnji (ii) prethodne
teoreme ne moze se oslabiti.
T To pokazuje sljedeci primjer: za svako n N je
skup ( n1 , n1 ) otvoren, ali nN ( n1 , n1 ) = {0} ocigledno nije otvoren.
(b) Neka je X proizvoljan neprazan skup. Pretpostavimo da familija podskupova T od X ima sljedece osobine: (i) T ; (ii)S Ako je Ui T , za
sve i I, gdje je I proizvoljan neprazan skup, onda je i iI Ui T ; (iii) Ako
je Ui T , za sve i I, gdje je I proizvoljan konacan i neprazan skup, onda je
T
eni par (X, T ) nazivamo topoloskim prostorom nad X.
iI Ui T . Tada ured
Iz prethodne teoreme slijedi da svi otvoreni skupovi cine jedan topoloski prostor
nad R.
Definicija: Komplement otvorenog skupa nazivamo zatvorenim skupom,

odnosno skup F R je zatvoren, ako postoji otvoren skup U R, tako da je
F = R\U .
(1.4) Primjeri: (a) Svaki zatvoreni interval je zatvoren skup. Specijalno, jednoclani
skup {a} je zatvoren, za svako a R.
(b) Skupovi i R su i otvoreni i zatvoreni.
Dokaz. (a) Neka je, recimo, F = [a, b], pri cemu je a, b R. Kako je U :=
(, a)(b, ) otvoren, kao unija dva otvorena skupa, to je F = R\U zatvoren.
Slicno za skupove [a, ) i (, a].
(b) Ocigledno.
(1.5) Napomene: (a) Primijetimo da je skup otvoren, akko je njegov komplement zatvoren.
(b) Postoje skupovi koji nisu ni otvoreni ni zatvoreni. S = [0, 1) je primjer
takvog skupa.
Kao neposrednu posljedicu Demorganovih formula (vidjeti (1) u Uvodu) i Teoreme (1.2) imamo da je proizvoljan presjek i konacna unija zatvorenih skupova
zatvoren skup. O tome nam govori sljedeca
(1.6) Teorema:T(i) Ako je I proizvoljan neprazan skup i Fi zatvoren, za svako
i I, onda je i iI Fi zatvoren.
(ii) Ako jeSI proizvoljan konacan i neprazan skup, te Fi zatvoren, za svako i I,
onda je i iI Fi zatvoren.

IV.1. TOPOLOSKA
SVOJSTVA SKUPA R
81
Sljedeca teorema nam daje jednu vaznu karakterizaciju zatvorenih skupova

pomocu nizova.
(1.7) Teorema: Skup F R je zatvoren, akko za svaki konvergentan niz (xn )
u F (tj. xn F , za sve n N), vrijedi limn xn F .
Dokaz. 10 Neka je F zatvoren skup, a xn F proizvoljan konvergentan niz.
Pretpostavimo da je x := limn xn
/ F . No, tada je x U := R\F , pri cemu
je U otvoren skup. Zbog toga postoji > 0, tako da je U (x) U . Na osnovu
geometrijske intepretacije konvergencije II (1.1) postoji N N sa osobinom da
je xn U (x), za sve n N , odakle xn
/ F , za n N , sto je u suprotnosti sa
pretpostavkama o nizu (xn ).
20 Neka skup F R ima osobinu da za svaki konvergentan niz (xn ) u F vrijedi
limn xn F . Pretpostavimo da F nije zatvoren skup. Tada ni U := R\F nije
otvoren skup, pa bi postojao x0 U , tako da
( > 0) (x R\U ) x U (x0 ).
(1)
1
n
Uzimajuci u (1) redom =

za n = 1, 2, . . ., dobijamo niz (xn ) u F , takav
da xn x0 . No, zbog pretpostavke o skupu F , moralo bi biti x0 F , sto je
kontradikcija.
Definicija: Neka je S R neprazan skup. Za x0 R kazemo da je tacka

nagomilavanja skupa S, ako za svako > 0 skup S U (x0 ) ima barem jedan
element razlicit od x0 . Tacku skupa S koja nije tacka nagomilavanja nazivamo
izolovanom tackom.
(1.8) Primjeri: (a) Ako je S = [0, 1) {2}, onda su svi elementi intervala [0, 1]
tacke nagomilavanja tog skupa, dok je 2 izolovana tacka.
(b) Za S = { n1 : n N} = {1, 12 , 13 , 14 , . . .} je 0 tacka nagomilavanja.
(c) Skup S = {1, 1} nema tacaka nagomilavanja.
(1.9) Napomene: (a) Primjeri (a) i (b) pokazuju da tacka nagomilavanja skupa
ne mora biti element tog skupa, ali mora biti, da tako kazemo, blizu skupa.
(b) Treba razlikovati tacku nagomilavanja skupa od tacke nagomilavanja niza.
Recimo, niz an = (1)n ima za tacke nagomilavanja 1 i 1, dok skup vrijednosti
tog niza {1, 1} nema tacku nagomilavanja.
Karakterizacija tacke nagomilavanja pomocu nizova data je u sljedecoj tvrdnji.
(1.10) Stav: Broj x0 R je tacka nagomilavanja skupa S R, akko postoji
konvergentan niz (xn ) u S, takav da limn xn = x0 i xn 6= x0 , za sve n N.
Dokaz. 10 Ako je x0 tacka nagomilavanja skupa S, onda za svako n N postoji xn S U n1 (x0 ), tako da je xn 6= x0 . Na taj nacin dobijamo niz (xn ) sa
trazenim svojstvima.
20 Obratan smjer slijedi iz geometrijske interpretacije konvergencije niza II (1.1)
i definicije tacke nagomilavanja skupa.
Iz (1.7) i prethodne tvrdnje neposredno dobijamo
(1.11) Stav: Skup S R je zatvoren, akko sadrzi sve svoje tacke nagomilavanja.
Definicija: Za skup K R kazemo da je kompaktan, ako svaki niz (xn )

u K ima konvergentan podniz koji tezi nekom elementu iz K.
82
Sljedeca teorema daje nam karakterizaciju kompaktnosti.

(1.12) Teorema: Skup K R je kompaktan, akko je ogranicen i zatvoren.
Dokaz. 10 Ako je K ogranicen i zatvoren skup, a (xn ) proizvoljan niz u K, onda
je taj niz ogranicen, pa na osnovu Bolcano Vajerstrasove teoreme II (3.3) postoji konvergentan podniz koji, zbog zatvorenosti skupa K i (1.7), tezi nekom
elementu iz K, odakle zakljucujemo da je K kompaktan.
20 Neka skup K kompaktan. Ako K ne bi bio ogranicen, onda bi za svako
n N postojao xn K, tako da je |xn | > n. No, ovako dobijeni niz (xn ) nema
ogranicen podniz, pa utoliko vise nema ni konvergentan podniz, sto je u suprotnosti sa pretpostavkom o skupu K. Dakle, K je ogranicen skup. Zatvorenost
jednostavno slijedi iz (1.7).
(1.13) Primjeri: (a) Za sve a, b R, a b je skup K = [a, b] kompaktan.
(b) Svaki konacan skup S R je kompaktan. Zaista, S je zatvoren kao konacna
unija jednoclanih skupova, dok je ogranicenost je ocigledna.
(c) Skup S = { n1 : n N} {0} je takode kompaktan. Zaista, kako sadrzi
svoju jedinu tacku nagomilavanja 0, to je zbog Stava (1.11) zatvoren, dok je
ogranicenost jasna.
(1.14) Teorema: Za svaki kompaktan skup K R postoje min K i max K.
Dokaz. Zbog ogranicenosti skupa K postoje m := inf K i M := sup K. Otuda,
za svako n N postoji xn K, tako da je M n1 < xn M , iz cega slijedi da
limn xn = M . Konacno, zbog zatvorenosti skupa K i (1.7) imamo da je M K,
odakle zakljucujemo da je M = max K. Slicno se dokaze da je m = min K.
IV.2
Neprekidnost funkcije
Osnovna karakteristika neprekidne funkcije je da bliske tacke preslikava u bliske

tacke, odnosno, ma kako malo uzeli > 0, sve tacke koje su dovoljno blizu x0
preslikavaju se u tacke udaljene od f (x0 ) za manje od . Recimo, za funkciju
f : R R, f (x) = x2 je iz njenog grafika ocigledmo da ima to svojstvo u svakoj
tacki x0 R. Medutim, kod funkcije f : R R,
(
1, za x 0,
f (x) =
0, za x < 0,
ma kako blizu jedne drugima uzimali pozitivne i negativne brojeve, pozitivni se
preslikavaju u 1, a negativni u 0, dakle ostaju daleko, jer ova funkcija, kao
sto cemo vidjeti, nije neprekidna u x0 = 0.
Oznaka: U citavom poglavlju cemo sa D oznacavati neprazan podskup skupa

R.
Definicija: Za funkciju f : D R kazemo da je neprekidna u x0 D,

ako
( > 0) ( > 0) (x D) |x x0 | < |f (x) f (x0 )| < .
Funkcija f : D R je neprekidna na D, ako je neprekidna u svakoj tacki skupa
D.
83
IV.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE
0
0
Slika IV.2: Funkcija sa prekidom u x0

(2.1) Napomene: (a) Ukoliko samo kazemo da je f : D R neprekidna, bez
preciziranja o kojoj tacki je rijec, onda se podrazumijeva da je f neprekidna na
D.
(b) Neprekidnost mozemo formulisati i na sljedeci nacin: za svako > 0 postoji
> 0, tako da je |f (x) f (x0 )| < , za sve x D U (x0 ).
(c) Neprekidna funkcija je prepoznatljiva po svom grafiku. Naime, ako je neka
funkcija definisana na intervalu i ako se njen grafik sastoji iz jednog komada
(tj., ne cijepa se), onda je ona neprekidna na tom intervalu, a ako se cijepa
u nekoj tacki, onda tu ima prekid (vidjeti sliku IV.2).
(2.2) Primjeri: (a) Konstantna funkcija f : R R, f (x) = c je neprekidna.
(b) Funkcija f : R R, f (x) = x je neprekidna.
Dokaz. Neka su x0 R i > 0 proizvoljni. Treba ispitati da li postoji > 0,
tako da
(x R) |x x0 | < |f (x) f (x0 )| < .
U slucaju (a) mozemo uzeti da je bilo koji pozitivan realan broj, dok u slucaju
(b) mozemo uzeti := .
(2.3) Napomena: Ako je x0 D izolovana tacka skupa D, tada je svaka
funkcija f : D R neprekidna u x0 . Zaista, neka je > 0 proizvoljno. Kako je
x0 izolovana tacka, to postoji > 0 tako da D U (x0 ) = {x0 }. Otuda,
(x D U (x0 )) |f (x) f (x0 )| = |f (x0 ) f (x0 )| = 0 < .
Naredna teorema tvrdi da su upravo neprekidne funkcije te, koje su kompatibilne
sa konvergencijom niza, tj. da samo za njih vrijedi limn f (xn ) = f (x0 ), gdje je
(xn ) proizvoljan niz koji tezi ka x0 . Tu teoremu mozemo posmatrati i kao jednu
vrstu kriterijuma neprekidnosti uz pomoc nizova.
(2.4) Hajneova1 teorema: Neka su dati funkcija f : D R i x0 D. Ako je
f neprekidna u x0 i (xn ) proizvoljan niz u D sa osobinom limn xn = x0 , tada
je limn f (xn ) = f (x0 ). Vrijedi i obrat, odnosno, ako za svaki niz (xn ) u D sa
osobinom limn xn = x0 vrijedi da je limn f (xn ) = f (x0 ), onda je f neprekidna
u x0 .
Dokaz. 10 Neka je f neprekidna u x0 i (xn ) niz u D, tako da je limn xn = x0 .
Uzmimo > 0 proizvoljno. Zbog neprekidnosti funkcije f u x0 postoji > 0,
tako da
(x D) |x x0 | < |f (x) f (x0 )| < ,
1 Eduard
Heine (1821 1881), njema

cki matemati
car
84
a zbog limn xn = x0 postoji N N, tako da

(n N) n N |xn x0 | < ,
odakle dobijamo da za sve n N vazi |f (xn ) f (x0 )| < . Dakle, limn f (xn ) =
f (x0 ).
20 Pretpostavimo da za svaki niz (xn ) u D, takav da limn xn = x0 vrijedi
limn f (xn ) = f (x0 ) i da f nije neprekidna u x0 . Negacijom iskaza u definiciji
neprekidnosti imamo da
(0 > 0) ( > 0) (x D) |x x0 | < |f (x) f (x0 )| 0 .
Specijalno, uzimajuci da je = n1 , imamo da za svako n N postoji xn D,
tako da je |xn x0 | < n1 i |f (xn ) f (x0 )| 0 . Na taj nacin dobijamo niz
(xn ) u D, za koga vrijedi limn xn = x0 i f (xn ) 9 f (x0 ), koji zbog pocetne
pretpostavke ne moze postojati.
(2.5) Primjeri: (a) Funkcija f : R R, f (x) = |x| je neprekidna.
(b) Funkcija f : R R data sa
(
1, za x 0,
f (x) =
0, za x < 0,
nije neprekidna u x0 = 0.
Dokaz. (a) Slijedi iz Hajneove teoreme i II (1.8) (a).
n
(b) Neka je xn = (1)

n . Tada je limn xn = 0, ali niz (f (xn )) nije konvergentan,
jer ima dvije tacke nagomilavanja, 1 i 0. Otuda, na osnovu Hajneove teoreme
slijedi da f nije neprekidna u nuli.
Uz pomoc Hajneove teoreme lako mozemo dokazati da je zbir, proizvod i kolicnik
neprekidnih funkcija opet neprekidna funkcija. Napomenimo i to, da se naredna
teorema moze dokazati i drugacije, neposrednim koristenjem definicije neprekidnosti.
(2.6) Teorema: Neka su funkcije f, g : D R neprekidne u x0 D i neka je
R proizvoljno. Tada su i funkcije f + g, f i f g neprekidne u x0 . Ako je
jos g(x0 ) 6= 0, onda je i fg : D\{x D : g(x) = 0} R neprekidna u x0 .
Dokaz. Neka je (xn ) proizvoljan konvergentan niz u D, tako da je limn xn = x0 .
Iz Hajneove teoreme slijedi da je limn f (xn ) = f (x0 ) i limn g(xn ) = g(x0 ). No,
tada je
lim(f + g)(xn ) =
n
lim[f (xn ) + g(xn )]

n
lim f (xn ) + lim g(xn )
f (x0 ) + g(x0 )
(f + g)(x0 ),
(ovdje smo koristili II (1.10) (i))
odnosno ((f + g)(xn )) je konvergentan niz i limn (f + g)(xn ) = (f + g)(x0 ), pa

zbog proizvoljnosti niza (xn ) i obratne tvrdnje u Hajneovoj teoremi imamo da
je f + g neprekidna u x0 .
Na slican nacin, koristeci II (1.10)(ii),(iii) i (iv) dokazujemo i preostale tvrdnje.
85
IV.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Iz prethodne teoreme, uz pomoc matematicke indukcije, lako se dokazuje da je

konacan zbir i konacan proizvod neprekidnih funkcija neprekidna funkcija ili,
preciznije, vrijedi
(2.7) Stav: Ako je n N i f1 , . . . , fn : D R neprekidne u x0 D, onda je
i njihov zbir f1 + . . . + fn : D R i proizvod f1 . . . fn : D R neprekidna
funkcija u x0 .
(2.8) Stav: Svaki polinom je neprekidna funkcija na R.
Dokaz. Stepene funkcije su neprekidne na R, kao konacni proizvodi funkcija oblika f (x) = x. Sem toga, iz Teoreme (2.6) slijedi i da je za svako R funkcija
oblika f (x) = xn neprekidna na R, a kako su polinomi konacne sume funkcija
tog oblika, to imamo tvrdnju.
Iz prethodnog stava i Teoreme (2.6) neposredno slijedi
(2.9) Posljedica: Svaka racionalna funkcija je neprekidna na svom domenu.
(2.10) Stav: Svaki stepeni red je neprekidna funkcija na svom intervalu konvergencije.
P
Dokaz. Neka je R > 0 radijus konvergencije stepenog reda f (x) = n=0 an xn .
Uzmimo > 0 i x0 (R, R) proizvoljno. Neka
Pje r R, takav da je
|x0 | < r < R. Zbog apsolutne konvergencije reda n=0 an rn postoji N N,
tako da je
|an |rn < .

3
n=N +1
PN
Polinom fN (x) := n=0 an xn je na osnovu Stava (2.8) neprekidna funkcija u

x0 , pa postoji 1 > 0, tako da je
(x R) |x x0 | < 1 |fN (x) fN (x0 )| <
.
3
Odaberimo 2 > 0, tako da je U2 (x0 ) (r, r). Konacno, za := min{1 , 2 }

imamo
(x (R, R)) |x x0 | <
|f (x) f (x0 )|
X
X
= fN (x) +
an xn fN (x0 )
an xn0
n=N +1
|fN (x) fN (x0 )| +
n=N +1
X
n
|an ||x| +
n=N +1
<
X
X
+
|an |rn +
|an |rn
3
<

+ + = .
3 3 3
n=N +1
n=N +1
n=N +1
(2.11) Posljedica: Funkcije exp, cos i sin su neprekidne na R.

Sljedeca teorema se tice neprekidnosti inverzne funkcije.
|an ||x0 |n
86
(2.12) Teorema: Ako je I R proizvoljan interval i f : I f (I) strogo

monotona funkcija, tada je njena inverzna funkcija f 1 : f (I) I neprekidna.
Dokaz. Uzmimo da je f strogo rastuca funkcija. Neka su > 0 i y0 f (I)
proizvoljni. Stavimo x0 := f 1 (y0 ). Tada je y0 = f (x0 ). Razlikujemo dva
slucaja.
10 x0 je unutrasnja tacka intervala I.
Tada postoji 0 > 0, 0 < , tako da je [x0 0 , x0 + 0 ] I. Primijetimo da za
:= min{f (x0 + 0 ) y0 , y0 f (x0 0 )} > 0 vrijedi
|y y0 | < y0 < y < y0 +
y0 (y0 f (x0 0 )) < y0 < y < y0 + < y0 + (f (x0 + 0 ) y0 )
f (x0 0 ) < y < f (x0 + 0 ).
Uzimajuci u obzir da je i f 1 strogo rastuca funkcija, iz prethodnog imamo,
(y f (I)) |y y0 | < f (x0 0 ) < y < f (x0 + 0 )
x0 0 < f 1 (y) < x0 + 0 |f 1 (y) f 1 (y0 )| < 0 < .
20 x0 je krajnja tacka intervala I.
Neka je x0 , recimo, lijeva krajnja tacka. Tada postoji 0 > 0, 0 < , tako da je
[x0 x0 + 0 ] I. Stavimo := f (x0 + 0 ) f (x0 ). Buduci da za sve y f (I)
vrijedi f 1 (y) x0 = f 1 (y0 ), zakljucujemo da
(y f (I)) |y y0 | < y < y0 + = f (x0 + 0 ) f 1 (y) < x0 + 0
f 1 (y) f 1 (y0 ) < 0 |f 1 (y) f 1 (y0 )| < 0 < .
(2.13) Napomena: Primijetimo da u prethodnoj teoremi za funkciju f nismo
pretpostavili da je neprekidna. Medutim, ukoliko njen domen nije interval, cak
i ako pretpostavimo da je f strogo monotona i neprekidna, njen inverz ne mora
biti neprekidna funkcija (vidjeti Zadatak 1).
(2.14) Stav: Za sve n N su korjene funkcije f : [0, ) [0, ), f (x) = n x

i g : R R, g(x) = 2n1 x neprekidne.
Dokaz. Funkcija f je inverz strogo rastuce funkcije g : [0, ) [0, ), g(x) =
xn , pa je, na osnovu prethodne teoreme, neprekidna. Slicno postupamo u
slucaju funkcije g.
Da je kompozicija neprekidnih funkcija neprekidna funkcija dokazujemo u
(2.15) Teorema: Neka je E R neprazan skup. Ako je funkcija f : D E
neprekidna u x0 D, a funkcija g : E R neprekidna u f (x0 ) E, onda je i
g f : D R neprekidna u x0 .
Dokaz. Neka je (xn ) proizvoljan konvergentan niz u D, tako da je limn xn = x0 .
Iz Hajneove teoreme (2.4) slijedi limn f (xn ) = f (x0 ) i limn g(f (xn )) = g(f (x0 )),
odnosno limn (g f )(xn ) = (g f )(x0 ), pa zbog proizvoljnosti niza (xn ) i obratne
tvrdnje u Hajneovoj teoremi zakljucujemo da je g f neprekidna u x0 .
2
Primjeri: (a) Funkcija h : R R, h(x) = ex x je neprekidna, jer h = g f

kompozicija neprekidnih funkcija f (x) = x2 x (polinom) i g = exp.
(b) Funkcija h : R R, h(x) =
sin (x3 )
ex +x4
je neprekidna kao kolicnik dvije
87
IV.3. LIMES FUNKCIJE
neprekidne funkcije: f (x) = sin (x3 ) (neprekidna kao kompozicija neprekidnih funkcija) i g(x) = ex + x4 (neprekidna kao zbir dvije neprekidne funkcije).
Ako je neka funkcija f neprekidna u x0 i f (x0 ) > 0, onda iz grafika vidimo da je
ta funkcija pozitivna i na nekoj okolini od x0 (vidi sliku). Da je to zaista tako,
slijedi iz
Slika IV.3: okolina na kojoj je f > 0

(2.16) Stav: Neka je f : D R neprekidna u x0 D i f (x0 ) > 0. Tada postoji
> 0, tako da je f (x) > 0, za sve x U (x0 ) D.
Dokaz. Zbog neprekidnosti funkcije f u x0 , za = f (x2 0 ) > 0 postoji > 0, tako
da je |f (x) f (x0 )| < , za sve x D U (x0 ), odakle f (x) f (x0 ) > ,
odnosno,
f (x0 )
f (x0 )
f (x) > f (x0 ) = f (x0 )
=
> 0,
2
2
za sve x U (x0 ) D.
IV.3
Limes funkcije
Pod limesom ili granicnom vrijednoscu funkcije f u tacki x0 podrazumijeva se

broj kome teze vrijednosti f (x), kad se x priblizava ka x0 . Kako je pojam limesa
funkcije usko povezan za pojmom neprekidnosti, to se mnoge tvrdnje vezane za
limes dokazuju na slican nacin kao odgovarajuce tvrdnje koje vaze za neprekidne
funkcije.
Obi
cni limesi
Oznaka: U citavom ovom poglavlju, ukoliko se drugacije ne naglasi, podrazumijevamo da je D R neprazan skup, a x0 njegova tacka nagomilavanja.
Definicija: Kazemo da funkcija f : D R ima u tacki x0 limes l R i

pisemo limxx0 f (x) = l, ako
( > 0) ( > 0) (x D\{x0 }) |x x0 | < |f (x) l| < .
(3.1) Napomene: (a) Kada smo definisali neprekidnost u x0 , funkcija je morala
biti definisana u toj tacki, dok kod limesa vidimo da funkcija ne mora biti
definisana u tacki u kojoj se posmatra limes.
88
(b) Skup oblika D\{x0 } U (x0 ), gdje je > 0, nazivamo punktiranom D

okolinom tacke x0 i obicno ju oznacavamo sa U . Uz njenu pomoc limes funkcije
mozemo definisati i na sljedeci nacin: za svako > 0 postoji punktirana D
okolina U tacke x0 , tako da je |f (x) l| < , za sve x U .
(c) Kako je limes funkcije f broj kome teze vrijednosti f (x) kad x tezi ka x0 ,
to se limes funkcije graficki moze interpretirati kao ona vrijednost kojoj teze
ordinate sa grafika posmatrane funkcije, kad se x priblizava ka x0 (vidi sliku).
}
0
Slika IV.4: Ordinate teze limesu funkcije l = limxx0 f (x)
Pojmovi neprekidnosti i limesa funkcije su medusobno usko povezani. Iz njihovih
definicija neposredno slijedi
(3.2) Teorema: Ako je funkcija f : D R je neprekidna u x0 D, tada je
limxx0 f (x) = f (x0 ). Vrijedi i obrat, odnosno, ako je x0 D i limxx0 f (x) =
f (x0 ), onda je f : D R neprekidna u x0 .
Primjeri: (a) limx1 (x2 + 1) = 12 + 1 = 2, jer je f (x) = x2 + 1 neprekidna u
x0 = 1.
(b) limx2 esin x = esin 2 , jer je f (x) = esin x neprekidna u x0 = 2.
2
1
Medutim, za racunanje limx1 xx1
potreban nam je drugaciji pristup zasnovan
na neprekidnim prosirenjem funkcije.
Definicija: Neka je data funkcija f : D R. Tada funkciju F : D

{x0 } R neprekidnu u x0 za koju je F (x) = f (x), za sve x D\{x0 }, nazivamo
neprekidnim prosirenjem za f u x0 .
Zbog jednostavnosti, bez dokaza navodimo
(3.3) Stav: Ako za f : D R postoji neprekidno prosirenje F u x0 , tada postoji
i limxx0 f (x), te vazi limxx0 f (x) = F (x0 ). Vrijedi i obrat, odnosno, ako je
limxx0 f (x) = l, tada postoji neprekidno prosirenje za f : D R u x0 i dato
je sa
(
f (x), x D\{x0 },
F (x) =
l, x = x0 .
Primjer: Za funkciju f : R\{1} R, f (x) =
neprekidno prosirenje u x0 = 1, odakle slijedi
x2 1
x1
x2 1
= F (1) = 2.
x1 x 1
lim
sin x
ex 1
= 1, (ii) lim
= 1.
x0 x
x0
x
(3.4) Stav: (i) lim
je F : R R, F (x) = x + 1
89

Dokaz. (i) Neka je f : R\{0} R, f (x) =
ex 1
x .
Za x 6= 0 je
X
X
ex 1
1
xn
xn1
=
1+
1 =
.
x
x
n!
n!
n=1
n=1
P
n1
Stavimo F (x) := n=1 x n! . Kako red ex konvergira za svako x R, to i red
F (x) konvergira za svako x R, pa je R interval konvergencije i stepenog reda
F . No, na osnovu Stava (2.10) je F neprekidna funkcija na R, iz cega slijedi da
je F neprekidno prosirenje za f u x0 = 0. Otuda je
ex 1
= F (0) = 1.
x0
x
lim
(ii) Neka je f : R\{0} R, f (x) =
sin x
x .
Za x 6= 0 je
sin x X
x2n
=
.
(1)n
x
(2n + 1)!
n=0
P
x2n
i postupajuci kao pod (i) zakljucujemo
Stavljajuci F (x) := n=0 (1)n (2n+1)!
da je F neprekidno prosirenje za f u x0 = 0, a kako je F (0) = 1, to imamo
tvrdnju.
(3.5) Napomena: Ako je x0 izolovana tacka skupa D, tada je na osnovu (2.3)
svaka funkcija F : D {x0 } R koja je podudara sa f : D R na D\{x0 }
neprekidno prosirenje za f u x0 . Pretpostavimo sada da je x0 tacka nagomilavanja skupa D i neka su F1 i F2 neprekidna prosirenja za f u x0 . Iz (1.10)
slijedi sa postoji niz (xn ) u D, takav da je limn xn = x0 i xn 6= x0 , za sve n N.
Otuda je F1 (xn ) = F2 (xn ), za sve n N, odnosno, zbog neprekidnosti u x0
je F1 (x0 ) = F2 (x0 ), pa je F1 = F2 . To zapravo znaci da ako je x0 izolovana
tacka, onda f nema jedinstveno neprekidno prosirenje, a ako je u pitanju tacka
nagomilavanja, onda moze da ima najvise jedno neprekidno prosirenje. Upravo
to je razlog zbog kog se limesi funkcija posmatraju samo u tackama nagomilavanja.
Teorema analogna Hajneovoj teoremi za neprekidne funkcije (2.4) vazi i za
limese funcija:
(3.6) Teorema: Ako je limxx0 f (x) = l, a (xn ) proizvoljan niz u D\{x0 } sa
osobinom limn xn = x0 , onda je limn f (xn ) = l. Vazi i obrat, odnosno, ako za
svaki niz (xn ) u D\{x0 } sa osobinom limn xn = x0 vrijedi da je niz (f (xn ))
konvergentan, tada postoji limxx0 f (x).
Dokaz. Dokazi za smjer u ovoj i Hajneovoj teoremi su analogni.
Neka su (xn ) i (x0n ) proizvoljni nizovi u D\{x0 } sa osobinom limn xn = x0
i limn x0n = x0 . Po pretpostavci postoje l := limn f (xn ) i l0 := limn f (x0n ). No,
tada i niz x1 , x01 , x2 , x02 , x3 , x03 , . . . tezi ka x0 , pa je na osnovu pretpostavke niz
f (x1 ), f (x01 ), f (x2 ), f (x02 ), . . .
konvergentan, a buduci da ima tacke nagomilavanja l i l0 , to zbog Teoreme
II (3.5) mora biti l = l0 . Prema tome, postoji l R, tako da limn f (xn ) = l, za
svaki niz (xn ) u D\{x0 } sa osobinom limn xn = x0 . Postupajuci kao u dokazu
obratne tvrdnje Hajneove teoreme zakljucujemo da postoji limxx0 f (x).
90
Slicnu ulogu koju je imala Hajneova teorema u dokazima Teorema (2.6) i (2.15)
ima i Teorema (3.6) u dokazima sljedece dvije teoreme, mada se treba reci da
se one mogu dokazati i direktno, koristenjem definicije limesa.
(3.7) Teorema: Neka za funkcije f, g : D R postoje l1 := limxx0 f (x) i
l2 := limxx0 g(x) i neka je R proizvoljno. Tada postoje limxx0 (f + g)(x),
limxx0 (f )(x) i limxx0 (f g)(x), te vrijedi
lim (f + g)(x) = l1 + l2 ,
xx0
lim (f )(x) = l1 ,
xx0
Ako je, osim toga, l2 6= 0, onda za funkciju

postoji limxx0 fg (x), te je
lim
xx0
f
g
f
g
(x) =
lim (f g)(x) = l1 l2 .
xx0
: D\{x D : g(x) = 0} R
l1
.
l2
.
(3.8) Teorema: Neka je E R neprazan skup. Ako za funkciju f : D E
postoji l := limxx0 f (x) E i ako je funkcija g : E R neprekidna u l, tada
postoji limxx0 (g f )(x) i vrijedi
lim (g f )(x) = g(l).
xx0
(3.9) Primjer: Ako postoji limxx0 f (x), onda zbog neprekidnosti funkcija
g1 , g2 : R R, g1 (x) = |x|, g2 (x) = ex je
lim |f (x)| = lim f (x),

lim ef (x) = elimxx0 f (x) .
xx0
xx0
xx0
Za racunanje limesa korisna je tehnika smjene. Ona se sastoji u sljedecem: Ako

je limxx0 f (x) = l, onda uzimajuci u limesu limxx0 (g(f (x)) smjenu y = f (x)
imamo limxx0 (g(f (x)) = limyl g(y). O tome nam govori sljedeca teorema
ciji dokaz, zbog jednostavnosti, izostavljamo.
(3.10) Teorema o smjeni: Neka za f : D E postoji l := limxx0 f (x), te
neka je l tacka nagomilavanja skupa E R. Ako postoji limyl g(y) i ako je
f (x) 6= l, za sve x D\{x0 }, onda je
lim g(f (x)) = lim g(y).
xx0
yl
Primjer: Primijenimo prethodnu teoremu na racunanje limesa limx0 sinx2x .

Neka je f (x) = 2x i g(y) = siny y . Kako je limx0 f (x) = 0 i f (x) =
6 0, za x 6= 0,
to na osnovu (3.10) imamo
lim
x0
odakle
lim
x0
sin 2x
= lim g(f (x)) = lim g(y) = 1,
x0
y0
2x
sin 2x
sin 2x
sin 2x
= lim 2
= 2 lim
= 2.
x0
x0 2x
x
2x
Odnos analogan odnosu izmedu limesa i nejednakosti koji vazi za nizove (vidjeti
91

II (1.11)) vazi i za limese funkcija.
(3.11) Teorema: Neka za funkcije f, g : D R postoje limesi limxx0 f (x)

i limxx0 g(x), te neka za neku punktiranu D okolinu U tacke x0 vrijedi
f (x) g(x), za sve x U . Tada je
lim f (x) lim g(x).
xx0
xx0
Dokaz. Neka je (xn ) proizvoljan niz u D\{x0 } sa osobinom limn xn = x0 i neka

je punktirana D okolina U tacke x0 takva da vazi f (x) g(x), za sve x U .
Tada postoji N N, tako da je xn U , za sve n N , pa je f (xn ) g(xn ),
za sve n N. Iz (3.6) slijedi da f (xn ) limxx0 f (x) i g(xn ) limxx0 g(x),
te na osnovu II (1.11) konacno imamo limxx0 f (x) limxx0 g(x).
Podsjetimo se da smo u Glavi II uveli pojam Kosijevog niza i u Teoremi I (3.6)
pokazali da je niz konvergentan, akko je Kosijev. Analogna tvrdnja vazi i za
limese funkcija.
(3.12) Ko
sijev teorema: Za funkciju f : D R postoji limxx0 f (x), akko
za svako > 0 postoji punktirana D okolina U tacke x0 , tako da je |f (x)
f (y)| < , za sve x, y U .
Dokaz. 10 Neka postoji l := limxx0 f (x) i neka je > 0 proizvoljno. Tada
postoji punktirana D okolina U tacke x0 , tako da |f (x) l| < 2 , za sve
x U . Otuda, za sve x, y U vrijedi
|f (x) f (y)| |f (x) l| + |l f (y)| <

+ = .
2 2
20 Neka je > 0 proizvoljno i neka za neku punktiranu D okolinu U tacke

x0 vrijedi |f (x) f (y)| < , za sve x, y U . Ako je (xn ) proizvoljan niz u
D\{x0 }, takav da limn xn = x0 , onda postoji N N, tako da za sve n N
vazi xn U . Otuda, za sve m, n N imamo |f (xm ) f (xn )| < , odnosno,
niz (f (xn )) je Kosijev, a na osnovu I (3.6) i konvergentan. Konacno, iz obratne
tvrdnje u Teoremi (3.6) slijedi da postoji limxx0 f (x).
Jednostrani limesi
Vidjeli smo da je obicni limes funkcije broj kome teze vrijednosti f (x), kad se
x priblizava ka x0 , bilo sa lijeve, bilo sa desne strane. Sada cemo se pozabaviti
limesima koji se dobiju kad se x priblizava ka x0 ili samo s lijeve ili samo s desne
strane.
Definicija:
Ako je x0 tacka nagomilavanja skupa D+ := D [x0 , ),

tada kazemo da je l R desni limes funkcije f : D R u tacki x0 i pisemo
limxx0 + f (x) = l ili f (x0 +) = l, ako
( > 0) ( > 0) (x D+ \{x0 }) |x x0 | < |f (x) l| < .
Analogno se u slucaju da je x0 tacka nagomilavanja skupa D := D (, x0 ]

definise i lijevi limes u oznaci limxx0 f (x) ili f (x0 ).
(3.13) Napomena: Primijetimo da je desni limes funkcije f zapravo obicni
limes funkcije f |D+ , a lijevi funkcije f |D . Zato odgovarajuce verzije teorema
(3.6) (3.12) vaze i za jednostrane limese.
92
Iz definicija obicnog i jednostranih limesa neposredno slijedi da izmedu njih postoji sljedeci odnos:
(3.14) Stav: Neka je x0 tacka nagomilavanja skupova D+ i D . Ako postoji
obicni limes limxx0 f (x), tada postoje i jednostrani limesi u x0 , te vazi
lim f (x) = f (x0 +) = f (x0 ).
xx0
Vrijedi i obrat, odnosno, ako postoje jednostrani limesi u x0 i ako je f (x0 +) =

f (x0 ), tada postoji i obicni limes u x0 .
Primjer: Neka je f : [0, 2] R data sa
(
f (x) =
x, x [0, 1],
2,
x (1, 2].
Tada je limx1 f (x) = 1 i limx1+ f (x) = 2, iz cega slijedi da ne postoji

limx1 f (x).
U jednu vrstu jednostranih limesa ubrajamo i limese u beskonacnosti.
Definicija: Pretpostavimo da skup D nije ogranicen odozgo. Tada kazemo

da funkcija f : D R ima limes l R, kad x i pisemo limx f (x) = l,
ako
( > 0) (K > 0) (x D) x > K |f (x) l| < .
Slicno, ako skup D nije ogranicen odozdo, imamo da je limx f (x) = l R,
ako
( > 0) (K > 0) (x D) x < K |f (x) l| < .
Primjer: Iz prethone definicije neposredno slijedi da je
lim
1
=0
x
lim
1
= 0.
x
(3.15) Napomene: (a) Ako skup D nije ogranicen odozgo, onda skupove oblika
D (K, ), gdje je K R, nazivamo punktiranom D okolinom beskonacnosti,
a za kazemo da je tacka nagomilavanja skupa D. Na taj nacin se cinjenica
limx f (x) = l moze formulisati i ovako: za svako > 0 postoji punktirana
D okolina beskonacnosti U , tako da je |f (x) l| < , za sve x U . Slicno
se postupa i u slucaju limx f (x) = l. Sada se lako vidi da teoreme (3.6),
(3.7), (3.11) i (3.12) vaze i za limese u beskonacnosti.
(b) Ako je limx f (x) = l onda pravu y = l nazivamo horizontalnom asimptotom, kad x . Analogno se definise horizontalna asimptota, kad x .
(c) Slicno nizovima, pojam asimptotskog ponasanja mozemo uvesti i za funkcije:
funkcija f se asimptotski ponasa kao funkcija g, kad x x0 R i pisemo
f g, x x0 , ako je
f (x)
lim
= 1.
xx0 g(x)
Tako je, recimo, na osnovu (3.4), ex 1 x i sin x x, kad x 0.
93
IV.4. GLOBALNA SVOJSTVA NEPREKIDNE FUNKCIJE
Nesvojstveni limesi
Definicija: Za funkciju f : D R kazemo da u x0 R tezi ka beskonacnosti
i pisemo limxx0 f (x) = , ako za svako M R postoji punktirana D
okolina U tacke x0 , tako da je f (x) > M , za sve x U . Slicno se definise i
limxx0 f (x) = .
(3.16) Primjeri: (a) limx n x = , za svako n N;

(b) limx xn = , za svako n N i limx xn = , za svako neparno
n N;
x
(c) limx xen = , za sve n N0 .
Dokaz. (a) Ako je M R proizvoljno, tada koristeci I (6.3), za sve x > K :=
|M |n imamo
n
n
x > K = |M | M.
p
(b) Za proizvoljno M R, iz I (6.2) slijedi da ako je x > K := n |M |, onda je
xn > K n = |M | M.
Slicno se postupa i u drugom slucaju.
(c) Kako za sve x > 0 vazi ex >
tvrdnja.
xn+1
(n+1)! ,
dobijamo da je
ex
xn
>
x
(n+1)! ,
odakle
(3.17) Napomene: (a) Odgovarajuce verzije teorema (3.6), (3.7), (3.10) i (3.11)
vrijede i za nesvojstvene limese. Pri tome se u (3.7) ne smiju pojavljivati izrazi
oblika , 0 i
.
(b) Na prirodan nacin se definisu i limxx0 f (x) = .
(c) Ako je limxx0 + f (x) {, } ili limxx0 f (x) {, }, tada pravu
x = x0 nazivamo vertikalnom asimptotom funkcije f u tacki x0 .
Neposredno na osnovu definicije nesvojstvenih limesa zakljucujemo
(3.18) Stav: limxx0 |f (x)| = limxx0
(3.19) Primjeri: (a) limx0
1
x2
1
f (x)
= 0.
= , jer je limx0 x2 = 0.
(b) limx0+ x1 = , jer je limx0+ x = 0, pa je x = 0 vertikalna asimptota

funkcije x 7 x1 u x0 = 0. Uz pomoc smjene y = x imamo da je
lim
x0
1
1
1
= lim
= lim
= .
y0+ y
x y0+ y
(c) Za sve n N0 je limx xn ex = 0, jer je

1
ey
ex
lim n x = lim
= lim n = .
n
x x e
y y
x |x|
IV.4
Globalna svojstva neprekidne funkcije
Teorema o meduvrijednosti
Sljedeca tvrdnja, poznata pod imenom teorema o meduvrijednosti nam kaze da
je neprekidna slika intervala opet interval. Ovu tvrdnju moguce je interpretirati
94
i na sljedeci nacin: ako je funkcija f neprekidna na intervalu I, onda njena

slika f (I) ne moze imati rupa, tj. poprima sve meduvrijednosti, sto je moguce
samo ako je f (I) interval.
(4.1) Teorema: Neka je I R proizvoljan interval i f : I R neprekidna
funkcija. Tada je i skup f (I) interval.
Dokaz. Dovoljno je dokazati da za sve , f (I), < i svako R, tako
da je < < , vrijedi f (I). Neka su, dakle, , f (I), < i R,
< < , proizvoljni. Tada postoje a, b I, tako da je = f (a) i = f (b).
Razlikujemo dva slucaja.
10 a < b.
Primijetimo da je [a, b] I, jer je I interval. Rekurzivnim postupkom konstruisimo niz umetnutih intervala In = [an , bn ], In+1 In , sa svojstvom
f (an ) f (bn ).
(n )
Zbog pretpostavke je f (a) < < f (b), pa mozemo uzeti I1 := [a, b]. Neka je
mn := 12 (an + bn ) sredina intervala In . Ako In ima svojstvo (n ), tada
(
[an , mn ], ako f (mn ),
In+1 = [an+1 , bn+1 ] :=
[mn , bn ], ako f (mn ) < ,
ima svojstvo (n+1 ) i vrijediTIn+1 In . Iz Teoreme o umetnutim intervalima
I (6.4) slijedi da postoji c nN In . Buduci da smo In+1 dobili polovljenjem
1|
intervala In , to je |In+1 | = 12 |In |, odakle zakljucujemo da je |In | = 2|In1
, odnosno
da |In | 0. Ocigledno je niz (an ) rastuci, a niz (bn ) opadajuci, a kako su oba
ogranicena, to na osnovu Teoreme II (2.1) slijedi da su konvergentni. No, kako
je
lim bn lim an = lim(bn an ) = lim In = 0
n
i an c bn , za sve n N, to iz Sendvic teoreme II (1.12) imamo da je

c = lim an = lim bn .
n
Na kraju, zbog neprekidnosti funkcije f je limn f (an ) = f (c) i limn f (bn ) = f (c),
odakle, koristeci Sendvic teoremu u (n ) dobijamo da je = f (c) f (I).
20 a > b.
Svodi se na slucaj 10 zamjenom uloga a i b.
Ako je f (a)f (b) < 0, tj. ako f (a) i f (b) imaju razlicite predznake, onda je
ocigledno da grafik neprekidne funkcije f : [a, b] R mora presjeci x osu u
nekoj tacki c [a, b] (vidi sliku). Ta cinjenica je posljedica prethodne teoreme
i navodimo ju kao
(4.2) Stav: Ako je f : [a, b] R neprekidna i f (a)f (b) 0, tada postoji
c [a, b], tako da je f (c) = 0.
Dokaz. Neka je I = [a, b]. Kako f (a), f (b) f (I) imaju razlicite predznake, a
f (I) je interval, to je 0 f (I), odnosno 0 = f (c), za neko c I.
Na osnovu ove posljedice lako mozemo dokazati teoremu o egzistenciji aritmetickog korjena.
95
Slika IV.5: Slucaj kada je f (a) < 0 i f (b) > 0

(4.3) Dokaz teoreme I (4.15): Posmatrajmo funkciju f : R R, f (x) =
xn a. S jedne strane je f (0) = a 0, a s druge strane imamo
f (1 + a) = (1 + a)n a 1 + a a = 1 > 0.
Kao polinom, f je neprekidna funkcija, pa iz (4.2) zakljucujemo da postoji
b [0, 1 + a], tako da je f (b) = 0, tj. da je bn = a. Jedinstvenost aritmetickog
korjena, odnosno u ovom slucaju broja b, slijedi iz cinjenice da je f strogo
rastuca funkcija na [0, ).
Neprekidnost i kompaktnost
Da je neprekidna slika kompaktnog skupa kompaktan skup dokazujemo u
(4.4) Teorema: Ako je K R kompaktan skup i f : K R neprekidna
funkcija, tada je i skup f (K) kompaktan.
Dokaz. Neka je yn f (K) proizvoljan niz. Tada je yn = f (xn ), za neke xn
K, a kako je K kompaktan skup, to postoje x0 K i podniz (xnk ), tako
da xnk x0 . Otuda, zbog neprekidnosti funkcije f imamo f (xnk ) f (x0 ),
odnosno ynk y0 , gdje je y0 = f (x0 ) f (K), tj. postoji podniz niza (yn ) koji
konvergira nekom elementu skupa f (K).
Ukoliko je domen neprekidne funkcije f kompaktan skup, tada postoje i min f
i max f , odnosno vazi
(4.5) Teorema o minimumu i maksimumu: Ako je K R kompaktan skup
i f : K R neprekidna funkcija, tada je f ogranicena. Stavi

se, postoje i min f
i max f .
Dokaz. Na osnovu (4.4) je f (K) kompaktan skup, pa iz (1.14) slijedi da postoje
min f (K) i max f (K).
U (4.1) smo pokazali da je neprekidna slika intervala interval, a sada cemo
dokazati i da je neprekidna slika segmenta segment.
(4.6) Teorema: Ako je f : [a, b] R neprekidna funkcija, tada je
f ([a, b]) = [m, M ],
gdje je m = min f , a M = max f .
Dokaz. Iz (4.4) i (4.1) slijedi da je f ([a, b]) i kompaktan skup i interval, a to je
jedino moguce ako je f ([a, b]) = [, ], za neke , R. Ocigledno je = m i
96
= M.
Kao neposrednu posljedicu prethodne teoreme imamo

(4.7) Stav: Ako je funkcija f [a, b] R neprekidna i rastuca, onda je f ([a, b]) =
[f (a), f (b)], a ako je neprekidna i opadajuca, onda je f ([a, b]) = [f (b), f (a)].
Uniformna neprekidnost
Definicija: Funkciju f : D R nazivamo Lipsic2 neprekidnom, ako
postoji L 0, tako da
(x, y D) |f (x) f (y)| L|x y|.
Pri tome broj L nazivamo Lipsicovom konstantom za f .
(4.8) Primjeri: (a) f : R R, f (x) = ax + b, gdje su a, b R, je Lipsic
neprekidna sa Lipsicovom konstantom L = |a|, jer je
(x, y R) |f (x) f (y)| = |a||x y|.
(b) f : R R, f (x) = |x| je Lipsic neprekidna sa L = 1, jer je na osnovu
nejednakosti I (2.17)
(x, y R) |f (x) f (y)| = ||x| |y|| |x y|.
(4.9) Stav: Ako je funkcija f : D R Lipsic neprekidna, onda je i neprekidna.
Dokaz. Neka su x0 D i > 0 proizvoljni. Ako je L > 0, tada za :=
imamo
(x D) |x x0 | < |f (x) f (x0 )| L|x x0 | < L = .

Ako je L = 0, onda je funkcija f konstantna, pa prema tome i neprekidna.
Definicija: Za funkciju f : D R kazemo da je uniformno neprekidna,

ako
( > 0) ( > 0) (x, y D) |x y| < |f (x) f (y)| < .
Napomene: (a) Lako se vidi da ako je funkcija uniformno neprekidna da je
onda i neprekidna.
(b) Ako je f : D R Lipsic neprekidna, tada je i uniformno neprekidna.
Zaista, ako je > 0 proizvoljno i L > 0 Lipsicova konstanta, tada za := L
vrijedi
(x, y D) |x y| < |f (x) f (y)| L|x y| < L = .
Kao sto se obicna neprekidnost funkcija moze karakterizovati pomocu nizova
(Hajneova teorema (2.4)), tako je nizovima moguce karakterizovati i uniformnu
neprekidnost. O tome nam govori naredna tvrdnja, ciji dokaz, zbog slicnosti sa
dokazom Hajneove teoreme, izostavljamo.
2 Rudolf
Otto Sigismund Lipschitz (1832 1903), njema

cki matemati
car
97
(4.10) Stav: Funkcija f : D R je uniformno neprekidna, akko za svaka dva

niza (xn ) i (x0n ) u D, takva da |xn x0n | 0, vrijedi |f (xn ) f (x0n )| 0.
(4.11) Primjeri: (a) Funkcija f : [1, ) R, f (x) =
jer je Lipsic neprekidna. Zaista,
(x, y [1, )) |f (x) f (y)| =
je uniformno neprekidna,
|x y|
|x y|.
xy
(b) Posmatrajmo funkciju f : (0, 1] R, f (x) =

uzimaju vrijednosti u skupu (0, 1], te vrijedi
|xn x0n | =
1
x
1
x.
Nizovi xn =
1
n
i x0n =
1
2n
1
0 |f (xn ) f (x0n )| = n 9 0,
2n
pa na osnovu (4.10) zakljucujemo da f nije uniformno neprekidna.

(4.12) Kantorova teorema: Ako je K R kompaktan skup i f : K R
neprekidna funkcija, tada je f i uniformno neprekidna.
Dokaz. Pretpostavimo da f nije uniformno neprekidna. Tada bi na osnovu
(4.10) postojali nizovi (xn ) i (x0n ) u K, takvi da |xn x0n | 0 i |f (xn )
f (x0n )| 9 0. Stavimo an := f (xn ) f (x0n ). Tada an 9 0, pa negacijom
definicije konvergencije u slucaju a = 0 dobijamo da vazi
(0 > 0) (N N) (n N) n N |an | 0 .
Otuda slijedi da za N = 1 postoji n1 N, sa osobinom n1 1 i |an1 | 0 .
Takode, medutim, slijedi i da za dato nk N i N = nk + 1 postoji nk+1 N,
tako da je nk+1 nk + 1 i |ank+1 | 0 . Kako je niz (nk ) strogo rastuci, to smo
rekurzivnim postupkom dobili podniz (ank ) sa osobinom
(k N) |ank | 0 .
(2)
Buduci da je K kompaktan skup, a xnk K, slijedi da postoje x0 K i podniz

podniza (xnk ) (iz prakticnih razloga cemo ga opet oznacavati sa (xnk )), tako
da xnk x0 . No, zbog |xn x0n | 0 je i x0nk x0 , pa koristeci neprekidnost
funkcije f imamo
|ank | = |f (xnk ) f (x0nk )| |f (x0 ) f (x0 )| = 0,
sto je u suprotnosti sa (2).
(4.13) Napomena: Iz prethodnih tvrdenja slijedi da postoji sljedeci odnos:
Lipsic neprekidnost uniformna neprekidnost obicna neprekidnost.
Obrat ne vrijedi, naime, ako je funkcija neprekidna, onda ne mora biti uniformno neprekidna, kao sto pokazuje primjer (4.11)(b). Isto tako, funkcija koja
je uniformno neprekidna nije obavezno i Lipsic neprekidna (vidjeti Zadatak
12).
98
IV.5
Elementarne funkcije
Eksponencijalna, logaritamska i njima

srodne funkcije
Eksponencijalna funkcija uvedena je u poglavlju III.3, gdje su i dokazane njene
glavne osobine. U ovom poglavlju nam je cilj da uvedemo logaritamsku funkciju
i to, u sustini, kao funkciju inverznu eksponencijalnoj. Zato cemo prvo dokazati
da je funkcija exp strogo rastuca, dakle i injektivna. Delikatniji je problem
odredivanja njene slike. U tu svrhu potrebna nam je Teorema o meduvrijednosti
(4.1), odnosno njena posljedica (4.7). Sem toga, u ovom poglavlju definismo i
pojam realnog stepena, te opstu stepenu, opstu eksponencijanu, opstu logaritamsku, hiperbolicke i njima inverzne, area funkcije. Njihove osobine su jednostavne posljedice osobina ekponencijalne i logaritamske funkcije.
(5.1) Teorema: Eksponencijalna funkcija exp : R R je neprekidna, strogo
rastuca funkcija, cija je slika exp(R) = (0, ). Osim toga, funkcija exp brze se
mijenja od bilo kojeg polinoma, tj. za svako n N0 vrijedi
ex
= ,
x xn
lim
lim xn ex = 0.
Dokaz. Neprekidnost funkcije exp slijedi iz Posljedice (2.11), a tvrdnje u vezi sa

rastom dokazane su u Primjerima (3.16) i (3.19). Neka su x1 , x2 R, x1 < x2 ,
proizvoljni i h := x2 x1 > 0.
0
Slika IV.6: Grafik funkcije exp
Iz
ex2
h
h2
= eh = 1 + +
+ ... > 1
x
1
e
1!
2!
i pozitivnosti broja ex1 (vidjeti III (3.3) ) slijedi ex1 < ex2 , tj. exp je strogo
rastuca. Dalje, koristeci (4.7) zakljucujemo da je exp([a, b]) = [ea , eb ], odakle
zbog lima ea = 0 i limb eb = dobijamo exp(R) = (0, ).
Iz prethodne teoreme i Teoreme o neprekidnosti inverzne funkcije (2.12) neposredno slijedi
(5.2) Definicija i teorema: Funkcija f : R (0, ), f (x) = ex je strogo
rastuca i bijektivna. Njen inverz ln : (0, ) R nazivamo logaritamskom
funkcijom i ona predstavlja neprekidnu, strogo rastucu funkciju.
99
IV.5. ELEMENTARNE FUNKCIJE

Napomena: Na osnovu definicije logaritamske imamo da je
(x R) ln ex = x,
(x > 0) eln x = x.
Izvedimo neke osobine logaritama.
0
1
Slika IV.7: Grafik funkcije ln

(5.3) Stav: Za sve x, y > 0 vrijedi: (i) ln xy = ln x + ln y, (ii) ln xy = ln x ln y.
ln(1 + x)
Osim toga je (iii) lim
= 1.
x0
x
Dokaz. (i) Mnozenjem jednakosti eln x = x i eln y = y dobijamo eln x+ln y = xy.
S druge strane je eln xy = xy, odakle imamo eln x+ln y = eln xy , sto zajedno sa
injektivnoscu eksponencijalne funkcije daje (i). Dokaz za (ii) slican je dokazu
prethodne tvrdnje, samo sto jednakosti na pocetku ne mnozimo, nego dijelimo.
(iii) Neka je g(y) = eyy1 . Na osnovu (3.4) znamo da je limy0 g(y) = 1. Neka je,
dalje, f (x) = ln(1+x). Zbog neprekidnosti funkcije ln je limx0 f (x) = ln 1 = 0.
Koristeci Teoremu o smjeni kod limesa (3.10) imamo,
1 = lim g(y) = lim g(f (x)) = lim
y0
x0
x0
ln(1 + x)
.
x
Definicija: Neka je a > 0 i b R. Tada realni stepen ab definisemo sa

ab := eb ln a .
Napomene: (a) Da se realni stepen ab u slucaju b Q svodi na racionalni
stepen vidimo iz sljedeceg: koristeci matematicku indukciju i tvrdnje (i), (ii)
prethodnog stava, lako se dokaze da ln am= m ln a, za sve m Z. Neka je
m
n
n ln a , y :=
m Z, n N, b = m
am . Tada na osnovu Leme III (3.4)
n i x := e
imamo
m
xn = em ln a = eln a = am ,
te y n = am , odakle xn = y n , odnosno x = y.
(b) Za sve a > 0 i b R vrijedi formula
ln ab = b ln a.
(3)
Zaista, ln ab = ln eb ln a = b ln a.
Uobicajene formule koje smo sretali kod racionalnih stepena vaze i za realne
stepene:
100
(5.4) Stav: Neka je a, b > 0 i x, y R. Tada: (i) ax+y = ax ay ,

y
x
x
(ii) ax = axy , (iii) (ab)x = ax bx , (iv) aay = axy , (v) ab =
ax
bx .
Dokaz. Dokazimo, recimo, samo (iii). Koristeci osobinu (i) logaritamske funkcije
iz Stava (5.3), imamo
(ab)x = ex ln ab = ex(ln a+ln b) = ex ln a ex ln b = ax bx .
Definicija: Neka je R. Tada funkciju f : (0, ) R, f (x) = x

nazivamo opstom stepenom funkcijom.
Napomena: Iz x = e ln x slijedi da je opsta stepena funkcija kompozicija
funkcije x 7 ln x i eksponencijalne funkcije. Otuda zakljucujemo da je
neprekidna, te strogo rastuca za > 0, odnosno strogo opadajuca za < 0.
Pokazuje se da je izgled njenog grafika bitno uslovljen time da li je < 0,
(0, 1) ili je > 1. U prvom slu
caju on izgleda slicno grafiku funkcije
x 7 x1 , u drugom slucaju funkcije x 7 x, a u trecem funkcije x 7 x2 .

se tice rasta opste stepene funkcije, pokazacemo da se ona mijenja brze od
Sto
logaritamske funkcije.
(5.5) Stav: Za svako > 0 vrijedi (i) lim
ln x
= 0, (ii) lim x ln x = 0.
x0+
x
Dokaz. (i) Kako za proizvoljno K R i svako x > eK vrijedi ln x > K, to je

limx ln x = . Koristeci teoremu o smjeni u limesu (3.10), za y = ln x i
z = y imamo
ln x
1
y
z
lim
= lim y =
lim
= 0.
x x
y e
z ez
(ii) Smjenom y = x1 , iz (i) dobijamo
lim x ln x = lim
x0+
ln y
= 0.
y
Definicija: Neka je a > 0. Funkciju f : R R, f (x) = ax nazivamo

opstom eksponencijalnom funkcijom.
Napomene: (a) Kako je ln a < 0, za a (0, 1) i ln a > 0, za a (1, ), to iz
ax = ex ln a slijedi da je eksponencijalna funkcija neprekidna i strogo rastuca za
a (0, 1), te strogo opadajuca za a (1, ).
(a) a > 1
(b) a (0, 1)
Slika IV.8: Grafik funkcije f (x) = ax

(b) Kao i u slucaju funkcije exp, moze se dokazati da je za a > 0 i a 6= 1 funkcija
101
f : R (0, ), f (x) = ax bijektivna. Njen inverz loga := f 1 nazivamo opstom

logaritamskom funkcijom. Logaritmujuci jednakost aloga x = x i koristeci (3)
0
1
Slika IV.9: Grafik funkcije f (x) = loga x u slucaju a (0, 1)

dobija se loga x ln a = ln x, odnosno
loga x =
ln x
.
ln a
Pomocu ove relacije i (5.3) lako se izvode svi standardni identiteti vezani za
logaritme. Napomenimo i to da je za a > 1 funkcija x 7 loga x strogo rastuca
i da njen grafik u principu izgleda kao i grafik funkcije ln, dok je u slucaju
a (0, 1) strogo opadajuca.
Definicija: Funkcije ch, sh, th : R R definisane sa

ch x :=
1 x
1
sh x
e + ex , sh x := ex ex , th x :=
2
2
ch x
nazivamo kosinus, sinus, odnosno tangens hiperbolicki.

Napomena: Adicione formule slicne trigonometrijskim vaze i za hiperbolicke
funkcije (vidjeti Zadatak 14). Osim toga, neposredno se provjeri da vrijedi
(x R) ch2 x sh2 x = 1.
(4)
Preko navedene formule se hiperbolicke funkcije mogu dovesti u vezu sa hiper-
ch
sh
Slika IV.10: Grafici funkcija ch i sh

bolom x2 y 2 = 1, kojoj i duguju svoje ime. Njihove osnovne osobine cemo
sumirati u sljedecem stavu.
102
0
-1
Slika IV.11: Grafik funkcije th
(5.6) Stav: Sve hiperbolicke funkcije su neprekidne. Pri tome je funkcija ch
parna i strogo rastuca na [0, ), dok su sh i th neparne i strogo rastuce na R.
Osim toga vrijedi
lim th x = 1,
x
odnosno prave y = 1 su horizontalne asimptote za th, kad x .

Dokaz. Neprekidnost slijedi iz neprekidnosti eksponencijalne funkcije, dok se
tvrdnje u vezi sa parnoscu neposredno provjere. Kako je funkcija x 7 12 ex
strogo rastuca, to je i shpstrogo rastuca kao zbir dvije strogo rastuce funkcije.
Iz (4) slijedi da je ch = 1 + sh2 , odakle zakljucujemo da je ch strogo rastuca
na [0, ). Na kraju, iz
th x =
ex ex
e2x 1
2
=
= 1 2x
,
ex + ex
e2x + 1
e +1
slijedi da je th strogo rastuca na R i da limx th x = 1. Otuda, zahvaljujuci

neparnosti imamo limx th x = 1.
U matematici vaznu ulogu igraju funkcije inverzne hiperbolickim, area funkcije.
Moze se pokazati (vidjeti u [3]) da postoji odredeni odnos izmedu njih i izvjesnih
povrsina vezanim za hiperbolu, po cemu su i dobile ime (na latinskom rijec area
znaci povrsina). Sljedece tvrdnje se lako dokazuju.
(5.7) Stav: (i) Funkcija f : [0, ) [1, ), f (x) = ch x je bijekcija, a arch :=
f 1 je data sa
p
arch : [1, ) [0, ), arch x = ln x + x2 1 .

(ii) Funkcija sh je bijekcija, a arsh := sh1 je data sa
p
arsh : R R, arsh x = ln x + x2 + 1 .
(iii) Funkcija g : R (1, 1), g(x) = th x je bijekcija, a arth := g 1 je data sa
arth : (1, 1) R, arth x = ln
1 + x
1x
103
arch
arsh
0
0
Slika IV.12: Grafici funkcija arch i arsh
Slika IV.13: Grafik funkcije arth
Trigonometrijske i arkus funkcije

Kao sto je bilo naglaseno u poglavlju III.3, od osobina funkcija cos i sin preostalo je jos da se pokazu one koje su u sebe ukljucuju broj . Prirodno, prvo
se postavlja pitanje sta predstavlja broj . Mi cemo ga uvesti tako sto cemo 2
definisati kao najmanju pozitivnu nulu funkcije cos. Za to ce nam biti potrebna
Posljedica (4.2) Teoreme o meduvrijednosti. Nakon toga dokazacemo, izmedu
ostalog, da su funkcije cos i sin periodicne, te cemo im odrediti nule, sto nas
dovodi u poziciju da mozemo uvesti i funkcije tg i ctg. Iza toga dolazi na red
definisanje arkus funkcija. Poglavlje zavrsavamo uvodenjem pojma elementarne
funkcije.
(5.8) Lema: Za sve x (0, 2] vrijedi:
(i) x
x3
6
< sin x,
(ii) cos x < 1
x2
4
x4
24 .
Dokaz. U dokazu glavnu ulogu ima nejednakost iz Posljedice III (1.14) Lajbnicovog kriterijuma.
(i) Kao prvo primijetimo da je red sin x alternirajuci, za svako x R; osim toga,
104
za x (0, 2] i bn :=
x2n+1
(2n+1)!
bn+1
=
bn
je
x2n+3
(2n+3)!
x2n+1
(2n+1)!
x2
22
2
= < 1,
(2n + 2)(2n + 3)
23
3
za sve n 0, pa je niz (bn )nN0 strogo opadajuci. Otuda imamo

| sin x x| <
x3
,
3!
odnosno sin x x > x3! , cime smo dokazali (i).

(ii) Red
X
x4
x2
x2n
1 cos x =
+ ... =
(1)n+1
2!
4!
(2n)!
n=1
2n
x
je alternirajuci za sve x R. Neka je bn := (2n)!
. Tada za sve x (0, 2] i n 1
vazi
x2n+2
bn+1
x2
22
1
(2n+2)!
= < 1,
= x2n =
bn
(2n + 1)(2n + 2)
34
3
(2n)!
pa je niz (bn )nN strogo opadajuci. Otuda,
x2 x4
,
1 cos x <
2!
4!
odnosno 1 cos x
x2
2!
> x4! , za sve x (0, 2], odakle slijedi (ii).
(5.9) Lema: (i) Za sve x (0, 2] je sin x > 0; (ii) cos 2 < 0.
Dokaz. (i) Na osnovu tvrdnje (i) u prethodnoj lemi imamo da za svako x (0, 2]
vrijedi
x3
x2
22 x
sin x > x
=x 1
x 1
= > 0.
6
6
6
3
(ii) Uvrstavanjem x = 2 u nejednakost (ii) prethodne leme dobijamo
cos 2 < 1
22
24
1
+
= .
2
24
3
(5.10) Lema: Funkcija cos je strogo opadajuca na [0, 2].

xy
Dokaz. Neka je x, y [0, 2] i x > y. Tada je x+y
2 , 2 (0, 2), te na osnovu
x+y
xy
(5.9)(i) vazi sin 2 > 0 i sin 2 > 0. Konacno, koristeci trigonometrijski
identitet II (3.10)(ii) dobijamo
cos x cos y = 2 sin
x+y
xy
sin
< 0,
2
2
odnosno cos x < cos y.

(5.11) Definicija i teorema: Funkcija cos ima tacno jednu nulu u intervalu
[0, 2] koju cemo oznaciti sa 2 . Za nju vrijedi
cos
= 0, sin = 1.
2
2
(5)
105
Dokaz. Kako je cos 0 = 1 > 0, a na osnovu Leme (5.9) i cos 2 < 0, to zbog
neprekidnosti i Stava (4.2), funkcija cos ima u [0, 2] barem jednu nulu. Medutim,
iz zbog prethode leme slijedi da je ona jedinstvena. Koristeci identitet III (3.10)(i)
imamo cos2 2 + sin2 2 = 1, odakle je sin 2 {1, 1}. No, kako je 2 (0, 2], to
na osnovu (5.9)(i) dobijamo sin 2 = 1.
(5.12) Stav: Za sve x R vrijedi
cos x + 2 = sin x, cos(x + ) = cos x,
sin x + 2 = cos x, sin(x + ) = sin x,
cos(x + 2) = cos x,
sin(x + 2) = sin x.
Prema tome, funkcije cos i sin su periodicne sa periodom 2.

Dokaz. Iz adicione formule III (3.9) za kosinus slijedi
(5)
cos x +
= cos x cos sin x sin = sin x,
2
2
2
a iz adicione formule za sinus,
(5)
= sin x cos + cos x sin = cos x.
sin x +
2
2
2
Dalje je
cos(x + ) = cos x + 2 + 2 = cos x + 2 cos 2 sin x + 2 sin 2 =
sin x + 2 = cos x.
Analogno se dokazuju i preostale formule.
cos
1
-3p/2
p/2
-p/2
3p/2
0
-1
1
-p
sin
p
0
-1
Slika IV.14: Grafici funkcija cos i sin

(5.13) Stav: Skup
nule funkcije sin.
+k : k Z cini nule funkcije cos, a skup k : k Z
Dokaz. Iz teoreme (5.11) slijedi da funkcija

cos
ima 2 kao jedinu nulu u 0, 2 ,
a zbog parnosti je to jedina nula i u 2 , 2 . Otuda,
koriste
ci formulu cos(x +
3
3
) = cos x, zakljucujemo da je 2 jedina nula u 2 , 2 . Iz svega navedenog
proizilazi da su 2 i 3
2 , 3
2 jedine nule funkcije cos u intervalu
2 . Kako
je duzina posljednjeg intervala 2, sto je i period funkcije cos, slijedi da sve
106
preostale nule dobijamo iz 2 i 3

cime smo dokazali
2 dodavanjem 2k (k Z),
tvrdnju u vezi sa nulama kosinusa. Tvrdnja
u
vezi
sa
nulama
sinusa slijedi iz
prethodno dokazanog i formule sin x + 2 = cos x.

(5.14) Stav: 2 je najmanji period funkcija cos i sin.
Dokaz. Pretpostavimo da je T (0, 2)period funkcije cos. Kako je 2 nula
bila njena nula. Iz prethodnog stava
funkcije cos, to bi i 2 + T 2 , 3
2
slijedi da je 2 + T = 2 , odnosno
T
=
,
sto nije period funkcije cos. Tvrdnja
za sinus slijedi iz relacije cos x + 2 = sin x.
sin
Definicija:
Funkcije
tg : R\ 2 + k : k Z R, tg := cos
, odnosno
cos
ctg : R\ k : k Z R, ctg := sin nazivamo tangens, odnosno kotangens.
Napomena: Lako se vidi da su funkcije tg i ctg neprekidne, neparne i periodicne
sa periodom . Funkcije cos, sin i tg kao periodicne, svakako nisu injektivne, pa
ctg
Slika IV.15: Grafici funkcija tg i ctg

se ne moze govoriti o njihovom inverzu. Ipak, suzavanjem domena mozemo ih
uciniti strogo monotonim. Jos kad im uz pomoc (4.7) odredimo i slike, mozemo
dobiti bijektivne funkcije, cije inverze nazivamo arkus funkcijama.
(5.15) Definicija i teorema: (i) Funkcija f : [0, ] [1, 1], f (x) = cos x
je bijektivna i strogo opdajuca funkcija. Njen inverz arccos : [1, 1] [0, ]
nazivamo arkus kosinus i on predstavlja neprekidnu, strogo opadajucu funkciju.
(ii) Funkcija f : 2 , 2 [1, 1], f (x) = sin x je bijektivna i strogo rastuca

funkcija. Njen inverz arcsin : [1, 1] 2 , 2 nazivamo arkus sinus i on
predstavlja neprekidnu, neparnu i strogo rastucu funkciju.
Dokaz. Buduci da su dokazi navedenih tvrdnji slicni, opredijelicemo se, recimo,
za dokaz tvrdnje (ii).
xy
Neka je x, y 2 , 2 i x > y. Tada vazi x+y

2 2 , 2 i 2 0, 2 .
Kako je zbog
funkcija cos strogo opadajuca na 0, 2 i cos 2 = 0, to je
(5.10)

cos > 0 na 0, 2 , a zbog parnosti
je i cos > 0 na 2 , 2 . S druge strane, iz
(5.9)(i) imamo da je sin > 0 na 0, 2 , pa iz svega navedenog proizilazi da je
xy
cos x+y
ci III (3.10)(iii) imamo
2 > 0 i sin 2 > 0, odakle, koriste
f (x) f (y) = sin x sin y = 2 sin
xy
x+y
cos
> 0,
2
2
107
p/2
-1
Slika IV.16: Grafik funkcije arccos

tj., f je
strogo rastu
ca funkcija.
Na
osnovu neprekidnosti funkcije f i (4.7)
imamo f 2 , 2 = f 2 , f 2 = [1, 1], pa je f i surjektivna. Neprekidnost funkcije arcsin := f 1 posljedica je Teoreme (2.12) o neprekidnosti inverza,
dok neparnost slijedi iz neparnosti funkcije sin.
p/2
-1
0
-p/2
Slika IV.17: Grafik funkcije arcsin

Napomena:
Funkcije arccos i arcsin su usko povezane; naime, ako u formuli
sin 2 ) = cos stavimo = arccos x, onda dobijamo da za sve x [1, 1]

vazi
arccos x + arcsin x = .
2
(5.16) Definicija i teorema: Funkcija f : 2 , 2 R, f (x) = tgx je strogo

rastuca i bijektivna. Njoj inverznu funkciju arctg : R 2 , 2 nazivamo
arkus tangens i ona predstavlja neprekidnu, neparnu i strogo rastucu funkciju.
Za nju vrijedi
(6)
lim arctg x = ,
x
2
odnosno prave y = 2 su horizontalne asimptote, kad x .
Dokaz.
Iz
prethodne teoreme zakljucujemo da su cos i sin nenegativne funkcije

na 0, 2 , pri cemu je cos strogo opadajuca, a sin strogo rastu
ca. Iz toga slijedi
1
da je cos strogo rastuca, pa je tg takode strogo rastuca na 0, 2 , kao proizvod
dvije strogo rastuce funkcije.
Kako je tg neparna, to se lako zakljuci da je strogo rastuca na citavom 2 , 2 .
108
p/2
arctg
0
-p/2
Slika IV.18: Grafik funkcije arctg
Na osnovu limx 2 sin x = 1 i limx 2 cos x = 0 vidimo da tg nije ogranicena
tg x = . Zbog
na 0, 2 , pa koristeci Zadatak 3, zakljucujemo da je lim
x
2
neparnosti je i lim tg x = , odakle, imajuci u vidu (4.7), imamo tg

x 2 +

,
=
R,
odnosno
tg je i surjektivna. Neprekidnost funkcije arctg posljedica
2 2
je Teoreme (2.12) o neprekidnosti inverza. Kako je arctg : R 2 , 2 strogo

rastuca i bijektivna, to je jasno da vrijedi (6).
Definicija: Konstantna funkcija, stepene funkcije, korjene funkcije, exp,

ln, cos, sin, arccos, arctg, kao i sve funkcije koje se iz prethodno nabrojanih mogu
dobiti primjenom konacno mnogo operacija sabiranja, mnozenja, dijeljenja i
kompozicije nazivaju se elementatne funkcije.
Napomena: Primjer elementarne funkcije je
q
x 7 ln(x3 + 4ex + 1) 11 arctg2 (1 + sin 2x).
Ocigledno je da su polinomi, racionalne funkcije, opsta eksponencijalna, opsta
logaritamska, opsta stepena, hiperbolicke i area funkcije
elementarne. Zbog
arcsin = 2 arccos je i arcsin elementarna, a zbog |x| = x2 je x 7 |x| takode
elementarna.
IV.6
Zadaci
1. Dokazati da je funkcija f : (0, 1] (2, 3) (0, 2) zadana sa

(
x,
x (0, 1]
f (x) =
x 1, x (2, 3),
strogo rastuca, bijektivna i neprekidna, ali da njen inverz nije neprekidna
funkcija.
2. Ako je funkcija f : [a, ) R rastuca i ogranicena odozgo, tada postoji
limx f (x) u R.
3. Neka je a R, b R i a < b. Ako je funkcija f : [a, b) R rastuca i nije
ogranicena, tada je limxb f (x) = .
4. Neka je a, b R, a < b i f : [a, b] R monotona funkcija. Dokazati:
(a) Za svako (a, b) postoje f (). Osim toga, postoje i f (a+) i f (b).
(b) Skup tacaka u kojima f nije neprekidna je prebrojiv.
109
IV.6. ZADACI
5. Ako je f : [0, 1] [0, 1] neprekidna funkcija, dokazati da tada postoji

c [0, 1], tako da je f (c) = c.
6. Pretpostavimo da je f : [0, 1] R neprekidna i da je f (0) = f (1).
Dokazati da postoji c [0, 21 ], tako da je f (c) = f (c + 21 ).
7. Ako je I R interval i f : I R neprekidna i injektivna, onda je i strogo
monotona.
8. Da li postoji neprekidna funkcija f : R R, tako da za sve x R vrijedi
(f f )(x) = ex ?
9. Ako je K R kompaktan skup i f : K f (K) bijektivna i neprekidna,
tada je i f 1 : f (K) K neprekidna.
10. Neka je f : [a, ) R neprekidna funkcija, tako da u R postoji limx f (x).
Dokazati da je tada f ogranicena.
11. Da li funkcija f : [1, ) R, f (x) =
odnosno maksimum?
3x2 +x
x3 +x2 +1
ima globalni minimum,
12. Dokazati da je funkcija f : [0, 1] R, f (x) = x uniformno neprekidna,

ali da nije Lipsic neprekidna.
1
1 x
13. Dokazati: (a) lim (1 + x) x = e, (b) lim 1 +
= e.
x
x0
x
14. Dokazati adicione formule za hiperbolicke funkcije:
(x, y R) ch(x y) = ch x ch y sh x sh y,
(x, y R) sh(x y) = sh x ch y sh y ch x.
15. Dokazati sljedecu tvrdnju: Ako je funkcija f : I R neprekidna, tada je
ona konveksna, akko za sve x1 , x2 I vrijedi
f
x + x f (x ) + f (x )
1
2
1
2
.
2
2
16. Dokazati da je funkcija x 7 ex konveksna na R, a x 7 sin x konkavna na

[0, ].
110
Bibliografija
[1] D. Adnadevic, Z. Kadelburg. Matematicka analiza I. Nauka, Beograd, 1998.
[2] H. Amann, J. Escher. Analysis 1. Birkauser, Basel, 2002.
[3] K. Konigsberger. Analysis 1. Springer Verlag, 2001.
[4] S. Kurepa. Matematicka analiza II. Tehnicka knjiga, Zagreb, 1979.
[5] S. Mardesic. Matematicka analiza u ndimenzionalnom realnom pro
storu. Prvi dio. Skolska
knjiga, Zagreb, 1974.
[6] E. Mendelson. Introduction to Mathematical Logic, Chapman & Hall/CRC,
1997.
[7] W. Rudin. Principles of Mathematical Analysis. McGraw Hill Book Company, New York, 1976.
[8] R. Schneider. Analysis 1. Skript (WS 1999/2000), Freiburg im Breisgau
[9] W. Walter. Analysis I. Springer Verlag, 1990.
111
Indeks
aksioma
polja, 5
potpunosti, 11
uredenja, 8
apsolutna vrijednost, 10
asimptota
horizontalna, 92
vertikalna, 93
asimptotsko ponasanje
funkcija, 92
nizova, 42
elementarna, 108
hiperbolicka, 101
injektivna, 3
inverzna, 3
konstantna, 23
konveksna, 26
konvkavna, 26
korjena, 28
Lipsic neprekidna, 96
logaritamska, 98
monotona, 24
neparna, 23
neprekidna, 82
ogranicena, 25
opadajuca, 24
opsta eksponencijalna, 100
opsta logaritamska, 101
opsta stepena, 100
parna, 23
periodicna, 25
racionalna, 28
rastuca, 24
Rimanova zeta, 54
surjektivna, 3
trigonometrijska, 72, 106
uniformno neprekidna, 96
binomni koeficijent, 18
broj
algebarski, 36
kardinalni, 31
Ojlerov, 69
transcedentan, 36
, 104
cijeli dio, 36
Dekartov proizvod, 2
disjunkcija, 1
ekvipotentni skupovi, 31
ekvivalencija, 1
element
najmanji ili minimalni, 11
najveci ili maksimalni, 11
grafik, 3
implikacija, 1
infimum, 11
interval, 9
konvergencije, 74
iskaz, 1
faktorijel, 18
formula
Adamarova, 74
adiciona, 72
binomna, 19
Ojlerova, 74
funkcija, 2
afina, 23
area, 102
arkus, 106
bijektivna, 3
eksponencijalna, 69
Kosijev proizvod redova, 67

konacni proizvod, 17
konjunkcija, 1
konvergencija
apsolutna reda, 58
niza, 37
reda, 52
112
113
INDEKS
u R, 47
korjen
aritmeticki, 16
neparni, 17
kriterijum
Abelov, 77
Dalamberov, 60
Dirihleov, 56
Kosijev korjeni, 60
Lajbnicov, 57
limes konvergencije reda, 56
majorantni apsolutne konvergencije reda, 59
majorantni konvergencije reda,
55
kvantifikatori, 1
limes
funkcije, 87
inferior, 44
jednostrani funkcije, 91
nesvojstveni funkcije, 93
niza, 37
superior, 44
maksimum funkcije, 25
matematicka indukcija, 13
meda
donja, 11
gornja, 11
minimum funkcije, 25
nejednakost
Bernulijeva, 35
izmedu aritmeticke i geometrijske sredine, 35
obratna trougla, 10
trougla, 10
neprekidno prosirenje, 88
niz, 30
divergentan, 37
Fibonacijev, 77
geometrijski, 39
harmonijski, 38
Kosijev, 46
konvergentan, 37
monoton, 30, 42
nula funkcije, 25
okolina, 37
punktirana, 88
punktirana beskonacnosti, 92
Paskalov trougao, 19
Paskalova jednakost, 19
permutacija reda, 61
podniz, 43
polinom, 27
polje, 8
realnih brojeva, 12
uredeno, 9
princip
matematicke indukcije, 12
najmanjeg elementa, 14
umetnutih intervala, 30
radijus konvergencije, 74
red, 52
alternirajuci, 57
dvostruki, 65
geometrijski, 52
harmonijski, 53
sa nenegativnim clanovima, 53
stepeni, 73
rekurzivna definicija, 14
relacija, 2
binarna, 2
ekvivalencije, 2
restrikcija funkcije, 3
Sendvic teorema, 41
skup, 1
beskonacan, 31
cijelih brojeva, 20
induktivan, 12
iracionalnih brojeva, 22
kompaktan, 81
konacan, 31
ogranicen, 11
otvoren, 79
partitivni, 2
prebrojiv, 33
prebrojivo beskonacan, 33
prirodnih brojeva, 12
prosireni realnih brojeva, 47
racionalnih brojeva, 21
realnih brojeva, 12
vrijednosti, 3
zatvoren, 80
slika, 3
stepen
cjelobrojni, 20
prirodni, 14
racionalni, 22
114
realni, 99
suma
dvostruka, 64
dvostrukog reda, 66
geometrijska, 18
konacna, 17
parcijalna, 52
reda, 52
supremum, 11
tacka
nagomilavanja niza, 43
izolovana, 81
nagomilavanja skupa, 81
unutrasnja, 79
teorema
Arhimedova, 14
Bolcano Vajerstrasova, 45
Hajneova, 83
Kantorova, 97
Kosijeva o egzistenciji limesa funkcije,
91
o jednakosti stepenih redova, 76
o Kosijevom proizvodu redova,
67
o meduvrijednosti, 94
o minimumu i maksimumu, 95
o neprekidnosti inverza, 86
o smjeni kod limesa, 90
Rimanova, 63
Stolcova,
49
topoloski prostor, 80
zapis
b adski, 54
binarni, 54
dekadski, 54
INDEKS

Knjiga Novi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiga Novi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Predgovor

Ova knjiga zamisljena je kao udzbenik iz predmeta Analiza 1 kojeg vec

IV Neprekidnost i limes funkcije

x (postoji barem jedan x).

onda ju nazivamo relacijom ekvivalencije na A. U tom slucaju za svako a A

Descartes (1596 1650), francuski matemati

Slika ili skup vrijednosti f (A) B funkcije f : A B je skup definisan sa

Ako su f : A B i g : B C date funkcije, onda funkciju g f : A C

De Morgan (1806 1871), engleski matemati

Realni brojevi kao polje

Karakterizacija skupa realnih brojeva R kao polja sastoji se u cinjenici da postoje

GLAVA I. REALNI BROJEVI

(1.4) Egzistencija inverznog elementa za sabiranje:

Posljedice aksioma polja

a0 = a0 + 0 = a0 + (a + (a)) = (a0 + a) + (a) = 0 + (a) = a.

I.1. REALNI BROJEVI KAO POLJE

Oznaka: Umjesto a + (b) pisacemo a b.

Na kraju navodimo posljedice distributivnosti.

Dokaz. Iz a 0 = 0 a = (0 + 0) a = 0 a + 0 a = a 0 + a 0 i (1.13) slijedi

Dokaz. Neka je ab = 0 i recimo a =

Dokaz. ab + (a) b = (a + (a)) b = 0 b = 0 (a) b = 0 (ab) = (ab).

Dokaz. (a)(b) = (a(b)) = ((ab)) = ab.

GLAVA I. REALNI BROJEVI

(1.1)(1.9) (pri tome umjesto R stoji S), nazivamo poljem.

Realni brojevi kao uredeno polje

Na polju realnih brojeva (R, +, ) uvodimo binarnu relaciju < (manje), za

Definicija: Broj a R nazivamo pozitivnim (negativnim), ako je a > 0

Posljedice aksioma uredenja (i polja)

da a a0 = 0 < b b0 . Neka je sada a0 > 0. Tada a < b a a0 < b a0 = a0 b i

a0 < b0 a0 b < b0 b zajedno sa (2.2) implicira da a a0 < b b0 .

I.2. REALNI BROJEVI KAO UREDENO POLJE

(2.9) Stav: (a, b, c R) (a < b) (c < 0) ac > bc.

Definicija: Za a, b R, a < b definisemo

Interval [a, b] nazivamo i segment. Ako je a = b, tada dodatno definisemo

{x R : x > a} otvoreni interval

GLAVA I. REALNI BROJEVI

{x R : x < a} otvoreni interval

Napomena: Simbole i smo ovdje koristili samo radi kraceg zapisa.

Apsolutnu vrijednost mozemo geometrijski interpretirati na realnoj pravoj na

Slika I.2: Udaljenost od a do b

(2.15) Osobine apsolutne vrijednosti: Za sve a, b R vrijedi:

Tada ab 0, pa imamo |ab| = ab = |a||b|.

(2.16) Nejednakost trougla: Za sve a, b R je |a + b| |a| + |b|.

I.3. AKSIOMA POTPUNOSTI

Dokaz. Na osnovu nejednakosti trougla imamo |a| = |a b + b| |a b| + |b|,

Definicija: Neka je S R. Kazemo da je M R gornja meda skupa S,

GLAVA I. REALNI BROJEVI

x S slijedi da x m za sve x S, tj. m je gornja meda za S.

Definicija i osnovne osobine skupa prirodnih brojeva

I.4. PRIRODNI BROJEVI

GLAVA I. REALNI BROJEVI

Dokaz. Ako je m, n N i m > n, tada iz prethodne tvrdnje slijedi da mn N,

Definicija: Neka je a R. Prirodni stepen an , gdje je n N0 , rekurzivno

definisemo sa a0 := 1 i an+1 := an a, za sve n N0 . Pri tome broj a nazivamo

(oko 287212 p. n. e), starogr

I.4. PRIRODNI BROJEVI

(4.10) Stav: Neka je a, b R i m, n N0 . Tada:

am+(n+1) = a(m+n)+1 = am+n a =n am an a = am an+1 .

(am )n+1 = (am )n am =n amn am = amn+m = am(n+1) ,

(ab)n+1 = (ab)n (ab) =n an bn ab = (an a)(bn b) = an+1 bn+1 .

tacno i Tn+1 . Tvrdnja T0 je ocigledna.

GLAVA I. REALNI BROJEVI

(4.12) Stav: (a, b 0) (n N) an = bn a = b.

( n a)n = a, a s druge strane je y mn = a, odakle x = y.